Wikipedija shwiki https://sh.wikipedia.org/wiki/Glavna_stranica MediaWiki 1.47.0-wmf.20 first-letter Mediji Posebno Razgovor Korisnik Razgovor s korisnikom Wikipedija Razgovor o Wikipediji Datoteka Razgovor o datoteci MediaWiki Razgovor o MediaWikiju Šablon Razgovor o šablonu Pomoć Razgovor o pomoći Kategorija Razgovor o kategoriji Portal Razgovor o portalu Nacrt Razgovor o nacrtu TimedText TimedText talk Modul Razgovor o modulu Event Event talk 0 2852 42690883 42659353 2026-09-22T06:16:23Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690883 wikitext text/x-wiki {{Ostale upotrebe|Šećer (razvrstavanje)}} [[File:Raw sugar closeup.jpg|upright=1.5|thumb|300px|Sirovi (nerafinirani, neizbeljeni) šećer]] [[Datoteka:Zucker_150_fach_Polfilter.jpg|thumb|300px|Kristali šećera pod polarizacionim mikroskopom]] '''Šećer''' (poreklom od [[sanskrit]]ske reči शर्करा, ''śarkarā'' - slatko, u srpskohrvatski došla preko [[perzijski jezik|persijskog]] i [[Turski jezik|turskog jezika]]) je vrsta [[hrana|hrane]] kao i [[poslastica]]. Šećer je generalizovano ime za slatke, kratkolančane, rastvorne ugljene hidrate, mnogi od kojih se koriste u hrani. Oni su [[ugljeni hidrat]]i, te se sastoje od ugljenika, vodonika, i kiseonika. Postoje različiti tipovi šećera koji se dobijaju iz različitih izvora. Jednostavni šećeri se nazivaju [[monosaharid]]ima i obuhvataju [[glukoza|glukozu]] (takođe poznatu kao dekstroza), [[fruktoza|fruktozu]] i [[galaktoza|galaktozu]]. Stoni ili granulirani šećer koji se obično koristi kao hrana je [[saharoza]], [[disaharid]]. (U telu se saharoza hidrolizuje u fruktozu i glukozu.) Drugi disaharidi obuhvataju [[maltoza|maltozu]] i [[laktoza|laktozu]]. Šećeri dužih lanaca se nazivaju [[oligosaharid]]ima. Hemijski različite supstance takođe mogu da imaju sladak ukus, ali se one ne klasifikuju kao šećeri. Neke se koriste kao niskokalorične zamene za šećer u hrani, zvane [[Sladila|veštački zaslađivač]]i. Šećeri su prisutni u tkivima većine biljki, ali je njihova koncentracija dovoljna za efikasnu ekstrakciju jedino u [[šećerna trska|šećernoj trski]] i [[šećerna repa|šećernoj repi]]. Šećernom trskom se smatra nekoliko vrsta gigantske trave iz roda ''[[Šećerna trska|''Saccharum'']]'', koje su kultivirane u tropskim područjima u [[Južna Azija|Južnoj Aziji]] i [[Jugoistočna Azija|Jugoistočnoj Aziji]] od antičkih vremena. Do velika ekspanzije njene proivodnje je došlo u 18. veku sa uspostavljanjem šećernih plantaža u Zapadnoj Indiji i Amerikama. Tako je prvi put šećer postao dostupan običnim ljudima, koji su ranije bili zavisni od meda za zaslađivanje hrane. Šećerna repa, kultivirani varietet vrste ''[[Beta vulgaris]]'', se gaji kao korenski usev u područjima sa hladnijom klimom i postala je značajan izvor šećera u 19. veku kad su metodi ekstrakcije šećera postali dostupni. Proizvodnja i trgovina šećerom su imenuli kurs ljudske istorije na više načina, uticali su na formiranje kolonija, perpetuiranje [[ropstvo|ropstva]], prelazak na najamni rad, migracije ljudi, ratove između nacija koje su trgovale šećerom tokom 19. veka, i na etničku kompoziciju i političku strukturu novog sveta. Svedska proizvodnja šećera je 2011. godine bila na nivou od oko 168 miliona tona. Prosečna osoba konzumira oko 24&nbsp;{{translit|kg}} šećera svake godine (33.1&nbsp;kg u industrijalizovanim zemljama), što je ekvivalentno to preko 260 prehrambenih kalorija po osobi na dan. Šećer koji se koristi u domaćinstvima ([[saharoza]]) ima zbirnu hemijsku formulu C₁₂H₂₂O₁₁. Njegova energetska vrednost je 16,8&nbsp;kJ po gramu (uporedi: [[alkoholi|alkohol]] ima 29,8&nbsp;kJ po gramu, [[lipidi|mast]] 39&nbsp;kJ po gramu). Gustinom od 1,6&nbsp;g/cm³, šećer je teži od vode (1&nbsp;g/cm³). Na 20&nbsp;°C, 200&nbsp;g šećera je rastvorljivo u 100&nbsp;ml vode, a na 100&nbsp;°C, 400&nbsp;g u 100&nbsp;ml. Od kraja dvadesetog veka stoji otvoreno pitanje da li je ishrana sa visokim udelom šećera, a posebno refiniranih šećera, dobra za ljudsko zdravlje. Upotreba šelera je vezana za pojavu [[gojaznost]]i, i pretpostavlja se, ili je u znatnoj meri implicirana kao uzrok pojave [[dijabetes]]a, [[Kardiovaskularna bolest|kardiovaskularnih bolesti]], [[Demencija|demencije]], [[Makularna degeneracija|makularne degeneracije]], i kvarenja zuba. Brojne studije su poduzete u pokušaju da se razjasni pozicija, ali su izvedeni različiti zaključci, uglavnom zbog toga što je teško naći kontrolnu populaciju koja ne konzumira šećer ili u znatnoj meri konzumira hranu bez šećera. == Etimologija == [[File:Myrmicaria brunnea.jpg|thumb|[[Mrav]] se hrani na šećernim kristalima]] [[Etimologija]] odražava širenje robe. [[Engleski jezik|engleska]] reč „sugar“<ref>The -g- is unexplained, possibly reflecting a Venetian dialect.</ref> potiče od [[Arapski jezik|arapske]] reči {{lang|ar|سكر}} ''sukkar'', koja dolazi od [[Persijski jezik|persijske]] reči {{lang|fa|شکر}} ''shekar'',<ref>Compare the Oxford English Dictionary and the [http://www.etymonline.com/index.php?term=sugar ''Online Etymology Dictionary''].</ref> koja je izvedena iz [[Sanskrit]]ske ''शर्करा'' ''śarkarā'',<ref name=Hassan>Ahmad Y Hassan, [http://www.history-science-technology.com/Articles/articles%2072.htm Transfer Of Islamic Technology To The West, Part III: Technology Transfer in the Chemical Industries] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070427025528/http://www.history-science-technology.com/Articles/articles%2072.htm |date=2007-04-27 }}, ''History of Science and Technology in Islam''.</ref> koja ima poreklo u Tamilskoj reči ''சக்கரை'' ''Sakkarai''.<ref>{{cite book|last=Achaya|first=K.T.|title=The Story of Our Food|year=2003|publisher=Universities Press|isbn=9788173712937|page=7}}</ref> Ona je najverovatnije dospela do Engleske putem italijanskih trgovaca. Savremena italijanska reč je ''zucchero'', dok su [[Španski jezik|španske]] i [[Portugalski jezik|portugalske]] reči, ''azúcar'' i ''açúcar'' respektivno, zadržale trag arapskog određenog člana. Stara francuska reč je ''zuchre'', dok je savremena francuska reč ''sucre''. Najranija potvrđena [[Grčki jezik|grčka]] reč je σάκχαρις (''sákkʰaris'').<ref>[http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0057%3Aentry%3Dsa%2Fkxar σάκχαρ], Henry George Liddell, Robert Scott, ''A Greek-English Lexicon'', on Perseus</ref><ref>This form is not phonetically explained, but may reflect a mediation through a language ''en route'' from the Sanskrit original. Modern Greek ζάχαρη [sáχari] is due to cluster simplification [kχ] > [χ] and initial sandhi (acc. την σάχαρη [tin sáχari] > τη ζάχαρη [ti záχari]). The word has also changed its nominal class.</ref> Zadovoljavajuće objašnjene širenja reči još uvek nije izvedeno. Engleska reč ''jaggery'', sirovi smeđi šećer izveden iz palminog soka ili sirupa šećerne trske, ima slično etimološko poreklo; portugalska reč ''xagara'' ili ''jagara'' je izvedena iz [[Malajalam jezik|malajalamske]] ''chakkarā'', a ona iz Sanskritske reči ''śarkarā''.<ref>{{cite web |url=http://oxforddictionaries.com/definition/english/jaggery |title=Jaggery |publisher=Oxford Dictionaries |accessdate=2012-08-17 |archive-date=2016-08-21 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160821052405/http://www.oxforddictionaries.com/definition/english/jaggery |dead-url=yes }}</ref> == Historija == {{Main|Istorija šećera}} === Značajni datumi u istoriji šećera === [[Datoteka:sugar_factory.jpg|right|thumb|Šećerana u Holandiji]] * 8.000. pne. – šećerna trska se koristi za ishranu u Melaneziji i Polineziji * 6.000. pne. – šećerna trska se iz Istočne Azije širi u Indiju i Persiju * 600. pne. – u Persiji se razvija metoda kristalizacije šećera * Pozna antika: ''Saccharum'' je poznat u Rimu kao luksuzni proizvod za bogate patricije. Uvozi se iz Persije i Indije. * 1100. – putovanja ratnika [[križarski ratovi|krstaša]] donose šećer u Evropu, prvi put posle antike * Od oko 1500. – šećerna trska se gaji na plantažama širom sveta, šećer je i dalje luksuzni proizvod za bogate („belo zlato“). Običan narod koristi samo med. * [[1747]]. – [[Andreas Sigismund Margraf]] otkriva način dobijanja šećera iz [[Šećerna repa|šećerne repe]]. * [[1801]]. – hemičar [[Franc Karl Ahard]] postavlja osnove industrijske proizvodnje šećera. Prva šećerana je otvorena u mestu Kunern (danas [[Vinsko]]) u [[Šleska|Šleziji]]. * [[1806]]. Napoleonovi ratovi i kontinentalna blokada Evrope imaju veliki uticaj na tržište šećera. * [[1840]] – prvi put proizveden [[šećer u kocki]]. Način poizvodnje je izmislio [[Jakob Kristof Rad]], direktor šećerane u Češkoj. * Od oko 1850. – Cena šećera znatno pada usled industrijske proizvodnje. Šećer postaje deo svakodnevne ishrane. === Drevna vremena i srednji vek === [[File:Canaviais Sao Paulo 01 2008 06.jpg|thumb|Plantaža [[Šećerna trska|šećerne trske]]]] Šećer je proizvođen na [[Indijski potkontinent|Indijskom potkontinentu]]<ref>Moxham, Roy, ''The Great Hedge of India'', Carroll & Graf, 2001 {{ISBN|0-7867-0976-6}}.</ref> od antičkih vremena. On nije bio izobilan i jeftin u ranijim vremenima i [[med]] je uglavnom korišćen za zaslađivanje širom sveta. Originalno, ljudi su žvakali šećernu trsku da bi ekstrahovali njenj slatkoću. Šećerna trska prirodno raste u tropskim predelima [[Južna Azija|Južne Azije]] i [[Jugoistočna Azija|Jugoistočne Azije]].<ref name=Kiple/> Smatra se da različite vrste potiču iz različitih lokacija, pri čemu ''[[Saccharum barberi]]'' potiče iz [[Indija|Indije]], a ''[[Saccharum edule|S. edule]]'' i ''[[Saccharum officinarum|S. officinarum]]'' potiču iz [[Nova Gvineja|Nove Gvineje]].<ref name=Kiple>{{cite book |url= http://www.cambridge.org/us/books/kiple/sugar.htm|title=World history of Food – Sugar|author=Kenneth F.Kiple & Kriemhild Conee Ornelas|work= |publisher=Cambridge University Press|accessdate=9 January 2012}}</ref><ref name=Sharpe>{{cite web|url=http://www.ethnoleaflets.com//leaflets/sugar.htm|title=Sugar Cane: Past and Present|work=Illinois: Southern Illinois University|author=Sharpe, Peter|year=1998|access-date=2015-06-23|archive-date=2011-07-10|archive-url=https://web.archive.org/web/20110710203319/http://www.ethnoleaflets.com//leaflets/sugar.htm|dead-url=}}</ref> Jedna od najranijih istorijskih referenci o upotrebi šećerne trske dolazi iz Kineskog manuskripta koji datira iz 8. veka p.n.e., u kome se kaže da je upotreba šećerne trske potekla iz Indije.<ref name=gr1/> Šećer je bio relativno malo važan proizvod dok Indijci nisu otkrili metod za pretvaranje [[sok šećerne trske|soka šećerne trske]] u granulisane kristale, koji se lakše mogu skladištiti i transportovati.<ref name=Adas>Adas, Michael (January 2001). ''Agricultural and Pastoral Societies in Ancient and Classical History''. Temple University Press. {{ISBN|1-56639-832-0}}. Page 311.</ref> Kristalni šećer je otkriven do vremena [[Gupta Carstvo|Gupta dinastije]], oko 5. veka.<ref name=Adas>Adas, page 311</ref> U lokalnom indijskom jeziku, ti kristali se nazivaju ''khanda'' ([[Devanagari]]:खण्ड,{{IAST|Khaṇḍa}}), što je izvor engleske reći ''candy'' (bombona).<ref>{{cite web |title=Sugarcane: Saccharum Offcinarum |publisher=USAID, Govt of United States |year=2006 |page=7.1 |url=http://www.usaid.gov/locations/latin_america_caribbean/environment/docs/ag%26environ/Sugarcane.pdf |access-date=2015-06-23 |archive-date=2013-11-06 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131106015828/http://www1.usaid.gov/locations/latin_america_caribbean/environment/docs/ag%26environ/Sugarcane.pdf |dead-url=yes }}</ref> Indijski moreplovci, koji su prenosili pročišćeni maslac i šećer kao namirnice, uveli su poznavanje šećera u razne [[Trgovačka ruta|trgovačne rute]] kojim su putovali.<ref name=Adas/> Budistički monasi su tokom svojih putovanja doneli metode kristalizacije šećera do Kine.<ref name=Kieschnick1>Kieschnick, John (2003). ''The Impact of Buddhism on Chinese Material Culture'' [[Princeton University Press]]. {{ISBN|0-691-09676-7}}.</ref> Tokom vladavine [[Harsha]] (r. 606–647) u [[Severna Indija|Severnoj Indiji]], Indijski envoji u [[Dinastija Tang|Tang Kini]] su podučavali metode kultivisanja šećerne trske nakon što je [[car Taizong od Tanga]] (r. 626–649) obelodanio svoj interest u šećer. Kina je zatim uspostavila svoje prve plantaže [[šećerna trska|šećerne trske]] u sedmom veku.<ref name="sen 38 40">Sen, Tansen. (2003). ''Buddhism, Diplomacy, and Trade: The Realignment of Sino-Indian Relations, 600–1400''. Manoa: Asian Interactions and Comparisons, a joint publication of the University of Hawaii Press and the Association for Asian Studies. {{ISBN|0-8248-2593-4}}. Pages 38–40.</ref> Kineski dokumenti potvrđuju najmanje dve misije u Indiju, inicijalizovane 647. godine, da bi se obezbedila tehnologija za rafiniranje šećera.<ref name=Kieschnick11>Kieschnick, John (2003). ''The Impact of Buddhism on Chinese Material Culture'' [[Princeton University Press]]. 258. {{ISBN|0-691-09676-7}}.</ref> U Južnoj Aziji, [[Srednji Istok|Srednjem Istoku]] i [[Kina|Kini]], šećer je postao osnova za ku became a kuvanje i [[desert]]e. Trijumfalni progres [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Velikog]] je zaustavljen na obalama [[Ind|reke Inda]] odbijanjem njegovih trupa da idu dalje na istok. Oni su videli ljude u Indijskom potkontinentu koji su gajili šećernu trsku i pravili ''granulisani, slatki prah slipan soli'', lokalno zvan ''Sharkara'' ([[Devanagari]]:शर्करा,{{IAST|Śarkarā}}), što se izgovara kao saccharum (ζάκχαρι). Na svom povratku, [[Makedonija (regija)|Makedonski]] vojnici su nosili „medonosnu trsku“ kući sa sobom. Šećerna trska je ostala malo poznata kultura u Evropi više od milenijuma, šećer je bio retka roba, a trgovci šećerom su bili bogati.<ref name=gr1>{{cite book|title=Something about sugar: its history, growth, manufacture and distribution|author=George Rolph|year=1873|url=http://www.archive.org/details/somethingaboutsu00rolprich}}</ref> [[Krstaški ratovi|Krstaši]] su doneli šećer sa sobom kući u Evropu nakon njihovih kampanja u [[Sveta zemlja|Svetu zemlju]], gde su se susreli sa karavanima koji su nosili „slatku so“. U ranom 12. veku, Venecija je došla u posed nekoliko sela u blizini [[Tir]]a u Lebanonu, i uspostavila je imanja za proizvodnju šećera za izvoz u Evropu, gde se koristio ka zamena meda, koji je do tada bio jedini dostupni zaslađivač.<ref name="Ponting 2000 481">{{cite book |last= Ponting |first= Clive |authorlink= |title= World history: a new perspective |url= https://archive.org/details/worldhistorynewp0000pont |origyear= 2000 |year= 2000 |publisher= Chatto & Windus |location= London |isbn= 0-7011-6834-X |page= [https://archive.org/details/worldhistorynewp0000pont/page/481 481] }}</ref> Krstaški hroničar [[Guillaume od Tira|William of Tyre]], pišući u kasnom 12. veku, opisao je šećer kao materiju koja je „veoma neophodna za upotrebu i zdravlje čovečanstva“.<ref>{{cite book |last1= Barber|first1=Malcolm|edition=2nd |title=The two cities: medieval Europe, 1050–1320 |year= 2004|publisher= Routledge|isbn= 978-0-415-17415-2|page=14 |url= http://books.google.com/?id=7Kkm7cgT_xkC&pg=PA14}}</ref> U 15. veku, [[Venecija]] je bila glavni centar za rafinaciju i distribuciju šećera u Evropi.<ref name=gr1/> === Moderna istorija === [[File:George Flegel Still-Life with Bread and Confectionary.jpg|thumb|[[Mrtva priroda]] sa hlebom i konditorskim proizvodima autora [[George Flegel]], prva polovina 17. veka ]] {{see also|Trougaona trgovina}} Avgusta [[1492]], [[Christopher Columbus]] se zaustavio u [[La Gomera|La Gomeri]] na [[Kanari|Kanarskim ostrvima]], za vino i vodu, sa namerom da ostane samo četiri dana. Međutim on je stupio u ljubavnu vezu sa governerkom ostrva, [[Beatriz de Bobadilla y Ossorio]], i ostao je mesec dana. Kad je konačno isplovio, ona mu je dala isečke šećerne trske, koji su postali prvi uzorci da dosegnu do Novog Sveta.<ref>{{cite book |title=Historia de la conquista de las siete islas de Canarias |last=Abreu y Galindo |first=J. de |authorlink= |author2=A. Cioranescu (ed) |year=1977 |publisher=Goya ediciones |location=Tenerife |isbn= |page= |pages= |url=https://archive.org/details/historiadelaconq0000abre|accessdate=}}</ref> Portugalci su preneli šećer u Brazil. Do 1540, postojalo je 800 mlinova šećerne trske na Santa Catarina ostrvu i bilo je još 2.000 na severnoj obali Brazila, Demarara, i Surinama. Prva šećerna žetva je ubrana u Hispanioli 1501. godine; i mnogi šećerni mlinovi su konstruisani u Kubi i Jamajci do 1520-tih.{{sfn|Benitez-Rojo|1996|p=93}} Šećer je bio luksuzni proizvod u Evropp pre [[18. vek]]a, kad je postao šire dostupan. On je stekao popularnost i do 19. veka, šećer je smatran neophodnošću. Ova evolucija ukusa i potražnje za šećerom kao esencijalnim sastojkom hrane proizvela je ogromne ekonomske i socijalne promene.<ref name=mintz>{{cite book|title=Sweetness and Power: The Place of Sugar in Modern History|url=https://archive.org/details/sweetnesspowerpl0000mint|author=Sidney Mintz|isbn=978-0-14-009233-2|year=1986|publisher=Penguin}}</ref> Ona je delom uzrokovala kolonizaciju tropskih ostrva i nacija gde plantaže šećerne trske sa velikim zahtevima za radnom snagom mogu da prosperiraju. Potražnja za jeftinom radnom snagom za obavljanje teškog rada na kultivaciji i obradi povećala je potražnju za trgovinom robovima iz Afrike (posebno Zapadne Afrike). Nakon napuštanja ropstva, postojala je visoka potreba za [[najamni rad|najamnim radnicima]] iz Južne Azije (posebno Indije).<ref name=britain1>{{cite web|title=Forced Labour|year=2010|publisher=The National Archives, Government of the United Kingdom|url=http://www.nationalarchives.gov.uk/pathways/blackhistory/india/forced.htm}}</ref><ref>{{cite book|author=Walton Lai|title=Indentured labor, Caribbean sugar: Chinese and Indian migrants to the British West Indies, 1838–1918|url=https://archive.org/details/indenturedlaborc0000look|year=1993|isbn=978-0-8018-7746-9}}</ref><ref>{{cite book|author=Steven Vertovik (Robin Cohen, ed.)|title=The Cambridge survey of world migration|url=https://archive.org/details/cambridgesurveyo00robi|year=1995|pages=[https://archive.org/details/cambridgesurveyo00robi/page/57 57]–68|isbn=978-0-521-44405-7}}</ref> Milioni robova i najamnih radnika su dovedeni na Karibe i Amerike, kolonije u Indijskom okeanu, jugoistočnoj Aziji, Pacifičkim ostrvima, i Istočnoj Africi i Natalu. Modernna etnička mešavina mnogih nacija koje su naseljene u zadnja dva veka je delom posledica potražnje za šećerom.<ref>{{cite web|title=A Question of Labour: Indentured Immigration Into Trinidad & British Guiana, 1875–1917|author=K Laurence|publisher=St Martin's Press|year=1994|isbn=978-0-312-12172-3}}</ref><ref>{{cite web|title=St. Lucia's Indian Arrival Day|year=2009|publisher=Caribbean Repeating Islands|url=http://repeatingislands.com/2009/05/07/st-lucia%E2%80%99s-indian-arrival-day/|access-date=2015-06-23|archive-date=2017-04-24|archive-url=https://web.archive.org/web/20170424085806/https://repeatingislands.com/2009/05/07/st-lucia%E2%80%99s-indian-arrival-day/}}</ref><ref>{{cite web|title=Indian indentured labourers|publisher=The National Archives, Government of the United Kingdom|year=2010|url=http://www.nationalarchives.gov.uk/records/research-guides/indian-indentured-labour.htm}}</ref> Šećer je takođe doveo do izvesne industrijalizacije u bivšim kolonijama. Na primer, namesnik J. Paterson je u Bengalu ubedio britanskog governera da se šećerna trska može uzgajati u Britanskoj Indiji uz mnoštvo prednosti i uz manje troškove od Zapadne Indije. Konsekventno fabrike šećera su uspostavljene u [[Bihar]]u u istočnoj Indiji.<ref>[http://www.bihargatha.in/early-agriculture-based-enterprenureships/sugar-concerns Early Sugar Industry of Bihar – Bihargatha] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110910142340/http://www.bihargatha.in/early-agriculture-based-enterprenureships/sugar-concerns |date=2011-09-10 }}. Bihargatha.in. Retrieved on 2012-01-07.</ref> Tokom [[Napoleonski ratovi|Napoleonskih ratova]], šrodukcija šećerne repe je porasla u kontinentalnoj Evropi zbog poteškoća vezanih za uvoz šećera, kad je plovidba bila ograničena blokadom. Do 1880. godine, šećerna repa je bila glavni izvor šećera u Evropi. Ona je uzgajana u Lincolnshire i drugim delovima Engleske, mada je Ujedinjeno Kraljevstvo nastavilo da uvozi glavni deo svog šećera iz kolonija.<ref>{{cite web |url=http://www.sucrose.com/lhist.html |title=How Sugar is Made – the History |author= |work=SKIL: Sugar Knowledge International |publisher= |accessdate=2012-03-28 |archive-date=2002-10-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20021020062627/http://www.sucrose.com/lhist.html |url-status=dead }}</ref> Do kasnog devetnaestog veka, šećer je kupovan u [[šećerna vekna|veknama]], koje su se sekle koristeći specijalizovani alat.<ref>{{cite web |url=http://www.thesugargirls.com/a-visit-to-the-tate-lyle-archive// |title=A Visit to the Tate & Lyle Archive |publisher=The Sugar Girls blog |date=10 March 2012 |accessdate=2012-03-11 |archive-date=2012-07-30 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120730135449/http://www.thesugargirls.com/a-visit-to-the-tate-lyle-archive/ }}</ref> U kasnijim godinama, granulirani šećer se obično prodavao u vrećama. Šećerne kocke su proizvođene u devetnaestom veku. Prvi izumitelj procesa pravljenja šećernih kocki je bio [[Moravska|moravac]] [[Jakub Kryštof Rad]], direktor kompanije šećera u [[Dačice|Dačicama]]. On je počeo sa produkcijom šećernih kocki nakon što mu je odobren petogodišnji patent za izum 23. januara 1843. [[Henry Tate]] iz [[Tate & Lyle]] je bio još jedan rani proizvođać šećernih kocki u njegovim refinerijama u Liverpulu i Londonu. Tate je kupio patent za proizvodnju šećernih kociki od nemca [[Eugen Langen|Eugena Langena]], koji je 1872. godine izmeo različit metod za pravljenje šećernih kocki.<ref>{{cite book|author=Duncan Barrett and Nuala Calvi|publisher=Collins|title=''The Sugar Girls''|year=2013|url=https://archive.org/details/sugargirlstaleso0000barr|isbn=978-0-00-744847-0|page=ix}}</ref> == Hemija == [[File:Saccharose.svg|frame|[[Saharoza]]: disaharid [[glukoza|glukoze]] (levo) i [[Fruktoza|fruktoze]] (desno), važan molekul u telu.]] {{nutritionalvalue|name = Šećer, granulisani|kJ=1619|protein=0 g|fat= 0 g|carbs = 99.98 g|sugars=99.91 g|fiber = 0 g|riboflavin_mg=0.019|calcium_mg=1|iron_mg=0.01|potassium_mg=2|water=0.03 g|source_usda=1|right=1}} {{nutritionalvalue|name = Šećeri, smeđi|kJ=1576|protein=0 g|masnoća= 0 g|kalorije = 97.33 g|šućeri=96.21 g|vlakna = 0 g|thiamin_mg=0.008|riboflavin_mg=0.007|niacin_mg=0.082|folate_ug=1|vitB6_mg=0.026|calcium_mg=85|iron_mg=1.91|magnesium_mg=29|phosphorus_mg=22|potassium_mg=133|sodium_mg=39|zinc_mg=0.18|water=1.77 g|source_usda=1|right=1}} {{Main|Ugljeni hidrati}} S naučne tačke gledišta, termin ''šećer'' se odnosi na više ugljenih hidrata, kao što su monosaharidi, disaharidi, ili [[oligosaharid]]i. Monosaharidi se takođe nazivaju „jednostavnim šećerima“, najvažniji od kojih je glukoza. Skoro svi šećeri imaju formulu {{chem|C|n|H|2n|O|n}} (n je između 3 i 7). [[Glukoza]] ima [[molekulska formula|molekulsku formulu]] {{chem|C|6|H|12|O|6}}. Imena tipičnih šećera se zavržavaju sa ''oza'', kao u „glukoza“, „dekstroza“, i „fruktoza“. Ponekda se te reči odnose i na tipove [[ugljeni hidrati|ugljenih hidrata]] koji su rastvorni u [[voda|vodi]]. [[Jedinjenje otvorenog lanca|Aciklični]] mono- i disaharidi sadrže bilo [[aldehid]]ne grupe ili [[keton]]ske grupe. Te dvostruke veze [[karbonil|ugljenika i kiseonika]] (C=O) su reaktivni centeri. Svi saharidi sa više od jednog prstena u njihovoj strukturi proizilaze iz dva ili više monosaharida spojena [[glikozidna veza|glikozidnim vezama]] formiranim uklanjanjem jednog molekula vode ({{chem|H|2|O}}) po vezi.<ref name=Pigman>{{cite book |last=Pigman |first=Ward |author2=Horton, D. |title=The Carbohydrates: Chemistry and Biochemistry Vol 1A|url=https://archive.org/details/carbohydratesche0000unse |editor=Pigman and Horton |series= |edition=2nd|year=1972 |publisher=Academic Press |location=San Diego |isbn=0-12-556352-3 |pages=[https://archive.org/details/carbohydratesche0000unse/page/1 1]–67 }}</ref> Monosaharidi u formi zatvorenog lanca mogu da formiraju glikozidne veze sa drugim monosaharidima, kreirajući disaharide (kao što je saharoza) i polisaharide (kao što je [[skrob]]). [[Enzim]]i moraju da hidrolizuju ili na neki drugi način prekinu te glikozidne veze pre nego što takva jedinjenja mogu da se [[metabolizam|metabolizuju]]. Nakon varenja i apsorpcije principalni monosaharidi prisutni u krvi i unutrašnjim tkivima su glukoza, fruktoza, i galaktoza. Mnoge pentoze i heksoze mogu da formiraju [[Heterociklično jedinjenje|strukture prstena]]. U tim formama zatvorenog prstena, aldehidna ili ketonska grupa nije slobodna, tako da se mnoge reakcije koje su tipične za te grupe ne mogu odvijati. Glukoza u rastvoru postoji uglavnom u obliku prstena u [[hemijska ravnoteža|ravnoteži]] sa manje od 0,1% molekula u formi otvorenog lanca.<ref name=Pigman/> === Prirodni polimeri šećera === [[Biopolimeri]] šećera se često sreću u prirodi. Putem fotosinteze, biljke proizvode [[gliceraldehid-3-fosfat]] (G3P), fosfatisani šećer na ugljeniku-3 koji ćelije koriste za pravljenje monosaharida kao što je glukoza ({{chem|C|6|H|12|O|6}}) ili (kao kod trske i repe) saharoze ({{chem|C|12|H|22|O|11}}). Monosaharidi se mogu dalje konvertovati u [[polisaharid|strukturne polisaharide]] kao što je [[celuloza]] i [[pektin]] za konstrukciju [[ćelijski zid|ćelijskih zidova]] ili u energetske rezerve u obliku [[polisaharid|skladišnih polisaharida]] kao što je skrob ili [[inulin]]. Skrob, koji se sastoji od dva različita polimera glukoze, je lako degradiva forma hemijske [[potencijalna energija|energije]] uskladištena u [[ćelija (biologija)|ćelijama]], i može se konvertovati do drugih tipova energije.<ref name=Pigman/> Drugi polimer glukoze je celuloza, koji ima linearni lanac formiran od nekoliko stotina do hiljada glukoznih jedinica. Ona se koristi u biljkama kao strukturna komponenta u njihovim ćelijskim zidovima. Ljudi mogu da vare celulozu jedino u veoma ograničenoj meri, dok [[Ruminacija|ruminatori]] mogu to da rade uz pomoć [[Simbioza|simbiotičkih]] bakterija u njihovom stomaku.<ref>{{cite journal |doi=10.1007/BF01089198 |last1=Joshi|first1=S|last2=Agte|first2=V |title=Digestibility of dietary fiber components in vegetarian men|url=https://archive.org/details/sim_plant-foods-for-human-nutrition-nl_1995-07_48_1/page/39 |journal=Plant foods for human nutrition (Dordrecht, Netherlands) |volume=48|issue=1|pages=39–44| year=1995|pmid=8719737}}</ref> [[DNK]] i [[RNK]] su izgrađene od monosaharida [[deoksiriboza|deoksiriboze]] i [[Riboza|riboze]], respektivno. Deoksiriboza ima formulu {{chem|C|5|H|10|O|4}} a riboza ima formulu {{chem|C|5|H|10|O|5}}.<ref>{{Merck11th|8205}}.</ref> === Zapaljivost === Šećeri su organske supstance koje lako sagorevaju pri izlaganju otvorenom plamenu. Zbog toga, rukovanje šećerom je preaćeno rizikom od mogće [[eksplozija prašine|eksplozije prašine]]. [[Eksplozije rafinerije u Džordžiji 2008. godine]], koja je dovela do 14 smrtnih slučajeva, 40 povređenih, i uništenja više od polovine postrojenja, je bila uzrokovana paljenjem šećerne prašine. [[File:Sugar 2xmacro.jpg|right|thumb|upright=1.4|Uvećanje kristala rafinirane [[saharoza|saharoze]], najzastupljenijeg šećere]] == Proizvodnja šećera == Glavni izvori sirovina za proizvodnju šećera su [[šećerna trska]] (u tropskim krajevima) i [[šećerna repa]] (u krajevima sa umerenom klimom). [[Saharoza]] je direktno prisutna u ovim biljnim kulturama, a iz njih se izdvaja presovanjem ili kuvanjem u tečni rastvor. Daljim otkuvavanjem dobijaju se kristali šećera. Procesom prerade može se kontrolisati čistoća rafiniranog šećera. == Najznačajnije zemlje proizvođači šećera == Najviše šećera u svetu proizvode [[Brazil]], [[Indija]] i [[Narodna Republika Kina|Kina]], dok su u Evropi najznačajniji proizvođači [[Francuska]], [[Nemačka]] i [[Poljska]]. [[Datoteka:Scan of ordinary sugar crystals.jpg|thumb|Šećer]] {| |+ Najveći proizvođači šećera (2003) |- bgcolor=#DDDDDD ! &nbsp;Rang&nbsp; ! Zemlja ! &nbsp;Proizvodnja&nbsp;<br />(u milionima tona) ! &nbsp;Rang&nbsp; ! Zemlja ! &nbsp;Proizvodnja&nbsp;<br />(u milionima tona) |- bgcolor=#EEEEEE | &nbsp; &nbsp;1 || [[Brazil]]&nbsp; &nbsp;|| 24,8 || &nbsp; &nbsp;9 || [[Nemačka]]&nbsp; &nbsp; || 4,2 |- bgcolor=#EEEEEE | &nbsp; &nbsp;2 || [[Indija]]&nbsp; &nbsp; || 22,1 || &nbsp; &nbsp;10 || [[Pakistan]]&nbsp; &nbsp; || 4 |- bgcolor=#EEEEEE | &nbsp; &nbsp;3 || [[Narodna Republika Kina|Kina]]&nbsp; &nbsp; || 11,1 || &nbsp; &nbsp;11 || [[Kuba]]&nbsp; &nbsp; || 3,8 |- bgcolor=#EEEEEE | &nbsp; &nbsp;4 || [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]&nbsp; &nbsp; || 8 || &nbsp; &nbsp;12 || [[Južna Afrika]]&nbsp; &nbsp; || 2,6 |- bgcolor=#EEEEEE | &nbsp; &nbsp;5 || [[Tajland]]&nbsp; &nbsp; || 7,3 || &nbsp; &nbsp;13 || [[Kolumbija]]&nbsp; &nbsp; || 2,6 |- bgcolor=#EEEEEE | &nbsp; &nbsp;6 || [[Australija]]&nbsp; &nbsp; || 5,4 || &nbsp; &nbsp;14 || [[Filipini]]&nbsp; &nbsp; || 2,1 |- bgcolor=#EEEEEE | &nbsp; &nbsp;7 || [[Meksiko]]&nbsp; &nbsp; || 4,9 || &nbsp; &nbsp;15 || [[Indonezija]]&nbsp; &nbsp; || 2,1 |- bgcolor=#EEEEEE | &nbsp; &nbsp;8 || [[Francuska]]&nbsp; &nbsp; || 4,4 || &nbsp; &nbsp;16 || [[Poljska]]&nbsp; &nbsp; || 2 |- bgcolor=#EEEEEE |} == Vrste šećera (saharoze) == * ''Braon šećer'': zajedničko ime za sve šećere braon boje. Dobija se na različite načine; mešanjem belog šećera sa braon sirupom od šećerne repe ili grejanjem šećernog sirupa ([[karamel]]izovanje). * ''Tečni šećer'': u vodi rastvoreni šećer koji se koristi u prehrambenoj industriji. * [[Kandirani šećer]]: šećerni kristali različite veličine i boje nastali sporom kristalizacijom iz šećernog rastvora. * [[Karamel]]: braon masa koja se dobija zagrevanjem šećera. Ova masa zagrevanjem stiče posebnu aromu. * [[Melasa]]: svetlobraon sirup, nusproizvod u proizvodnji šećera. Koristi se za proizvodnju alkohola. Od melase iz šećerne trske proizvodi se [[rum]]. * [[Šećer u prahu]]: vrlo fino mleveni šećer. Koristi se za poslastice. * Šećer od šećerne repe: uglavnom saharoza, hemijski identičan šećeru od šećerne trske. Najčešće se prodaje rafiniran (kristalizovan). * [[Šećer u kocki]]: rafinirani šećer sa sirupom, pritiskom oblikovan u kvadre. == Šećerne mešavine == * [[Vanilin šećer]]: mešavina [[vanila|vanile]] ili arome vanile i finog šećera. * ''[[Fondan]]'': fabrikovana masa od kuvanog šećera i sirupa glukoze koja se koristi u poslastičarstvu. * [[Sirup]]: dobija se kuvanjem slatkog voća. Sadrži visok procenat šećera (62-78%). * ''Palmin šećer'': ekstrakt [[Šećerna palma|šećerne palme]] (''Arecoideae''). Manje je sladak od klasičnog šećera i ima aromu karamela. == Ostali šećeri == * [[Mlečni šećer]]: (laktoza) prisutan u [[mlijeko|mleku]], sastoji se iz [[Glukoza|glukoze]] i [[Galaktoza|galaktoze]]. U farmakologiji se koristi kao bazna supstanca. * [[Rafinoza]]: šećer koji nije sladak, prisutan u mnogim biljkama. * [[Grožđani šećer]] (glukoza, dekstroza): monosaharid, osnova za mnoge složene šećere. U ljudskom organizmu prisutan kao šećer u krvi, a sa voćnim šećerom, jedan od osnovnih sastojaka [[med]]a (22 do 41 %). * [[Voćni šećer]] (fruktoza): monosaharid. Pored grožđanog šećera, jedan od osnovnih sastojaka meda (27 do 44 %). * [[Alkoholni šećer]]: koristi se kao zamena za šećer. Sporije se prerađuje od klasičnog šećera, pa ga koriste ljudi sa lakšim slučajevima [[dijabetes]]a. * [[Trehaloza]]: gradivna materija za mnoge biljke i insekte. * [[Maltoza]]: koristi se za proizvodnju alkohola. * [[Melecitoza]]: složeni šećer, naročito prisutan u medu divljih košnica. Mnogi ljudi, naročito ne-evropljani, genetski ne mogu da prerade ovaj šećer. * [[Invertovani šećer]]: smesa glukoze i fruktoze dobijena [[hidroliza|hidrolizom]] (invertovanjem) saharoze. * ''Izoglukoza'': koristi se za slatka pića i kompote, sadrži 51 % glukoze i 42% fruktoze. Obično se dobija od kukuruza. == Fiziologija == Velika upotreba ugljenih hidrata u ishrani dovodi do veće upotrebe [[inzulin|insulina]], i većeg opterećenja [[pankreas]]a (glikemijsko opterećenje). [[Kola pića]] su značajni izvori šećera u ishrani (do 120 grama po litru). Šećer je najznačajniji faktor u pojavi zubnog [[karijes]]a. === Šećerna bolest === Nasuprot imenu, [[dijabetes|šećerna bolest]] nije dirktno uzrokovana upotrebom šećera u ishrani. Po saznanjima moderne medicine, ova bolest je izazvana [[Autoimunitet|autoimunom reakcijom]] koja uništava ćelije [[pankreas]]a (tip 1), ili genetskom predispozicijom ka [[inzulin|insulinskoj]] rezistenciji (tip 2) koja se može pogoršati prekomernom težinom i manjkom fizičke aktivnosti. Oba tipa dijabetesa (šećerne bolesti) dovode do povećane koncentracije šećera u krvi. Da bi se smanjila verovatnoća pojave dijabetesa lekari preporučuju manju upotrebu klasičnog šećera u ishrani, i njegovu zamenu zdravijim medom ili fruktozom. [[WHO|Svetska zdravstvena organizacija]] tvrdi da šećeri ne bi trebali da učestvuju sa više od 10% u ishrani. == Šećer kao alternativni izvor energije == Zbog visokih cena nafte, [[etanol]] je postao privlačan kao alternativno gorivo. On se dobija od šećera. U Brazilu se veći deo novijih vozila pokreće etanolom, a u Evropi i Americi se etanol u manjem procentu meša sa benzinom. Zbog ovakve upotrebe šećera, njegova cena je na svetskom tržištu znatno skočila. == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} *{{Cite book |last =Adas |first =Michael |title = Agricultural and Pastoral Societies in Ancient and Classical History |publisher =Temple University Press |date=January 2001 |isbn = 1-56639-832-0 |oclc =44493265}} *{{Cite book |last =Barrett & Calvi |first =Duncan & Nuala |title = The Sugar Girls |url =https://archive.org/details/sugargirlstaleso0000barr |publisher =Collins |date=March 2012 |isbn = 978-0-00-744847-0}} *{{Cite book |last =Hugill |first =Anthony |title = Sugar And All That |url =https://archive.org/details/sugarallthathist0000hugi |publisher =Gentry Books |year =1978 |isbn = 0-85614-048-1}} *{{Cite book |last =James |first =Glyn |title = Sugarcane |publisher =Blackwell Publishing |year =2004 |isbn =0-632-05476-X |oclc =51837990 84251137}} *A C Hannah, ''The International Sugar Trade'', Cambridge: Woodhead, 1996. {{ISBN|1-85573-069-3}} *{{cite web |title=Sugars and Sweeteners in Foods |url=http://www.ctahr.hawaii.edu/oc/freepubs/pdf/FST-16.pdf |publisher=College of Tropical Agriculture and Human Resources |author=Aurora A. Saulo |date=March 2005 }} *{{cite news |title=Is sugar toxic? |url=http://www.nytimes.com/2011/04/17/magazine/mag-17Sugar-t.html?pagewanted=1&_r=1&src=ISMR_HP_LO_MST_FB |publisher=New York Times |author=Gary Taubes |date=April 13, 2011 }} * Max Otto Bruker: ''Krank durch Zucker. Der Zucker als pathogenetischer Faktor. Gesammelte Forschungsergebnisse als Basis für umwälzende Erneuerungen der Diätetik. Mit Grundregeln für eine wirksame Heilkost.'' Helfer-Verlag Schwabe, Bad Homburg 1992, {{ISBN|3-87323-000-3}}. * Al Imfeld: ''Zucker''. 3. Auflage, Unionsverlag, Zürich 1986, {{ISBN|3-293-00044-4}}. * Detlef Kantowsky: ''Zucker aus Bénarès. Zur Ausbreitung süßen Lebens am Beispiel von Mauritius.'' Universität Konstanz, Konstanz 2002. [http://www.ub.uni-konstanz.de/kops/volltexte/2002/799/ Volltext] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101212024908/http://www.ub.uni-konstanz.de/kops/volltexte/2002/799/ |date=2010-12-12 }}. * Ekkehard Launer (Hrsg.): ''Zum Beispiel Zucker, Lamuv, Göttingen 1998, {{ISBN|978-3-88977-510-8}} (= ''Lamuv-Taschenbuch'', Band 240). * Edmund Oskar von Lippmann: ''Die Geschichte des Zuckers seit den ältesten Zeiten bis zum Beginne der Rübenzuckerfabrikation. Ein Beitrag zur Kulturgeschichte.'' Hesse, Leipzig 1890. * Sidney W. Mintz: ''Die süße Macht. Kulturgeschichte des Zuckers'' (= ''Reihe Campus.'' Bd. 1055). Campus-Verlag, Frankfurt am Main u. a. 1992, {{ISBN|3-593-34721-0}}. * Pieter W. van der Poel, Hubert Schiweck, Thomas Schwartz: ''Zuckertechnologie, Rüben- und Rohrzuckerherstellung.'' Bartens, Berlin 2000, {{ISBN|3-87040-070-6}}. * Christoph Maria Merki: ''Zucker gegen Saccharin. Zur Geschichte der künstlichen Süßstoffe.'' Campus, Frankfurt am Main u. a. 1993, {{ISBN|3-593-34885-3}} (Teilweise zugleich Dissertation an der Universität Bern, 1991). * Erich Reinefeld, Klaus Thielecke: ''Die Technologie des Zuckers.'' In: ''Chemie in unserer Zeit.'' Bd. 18, Nr. 6, 1984, S. 181–190, {{doi|10.1002/ciuz.19840180602}}. * Ferdinand Schneider (Hrsg.): ''Technologie des Zuckers.'' 2., völlig neubearbeitete und erweiterte Auflage. Schaper, Hannover 1968. * Andreae, Bernd (1984) ''Zucker aus den trockenen Subtropen.'' Geowissenschaften in unserer Zeit; 2, 3; 90-96; {{doi|10.2312/geowissenschaften.1984.2.90}}. {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Sugar|Šećer}} * [http://www.dtmb.de/Zucker-Museum/ Muzej šećera u Berlinu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081026160037/http://www.dtmb.de/Zucker-Museum/ |date=2008-10-26 }} * [http://www.medizinfo.com/ernaehrung/zucker.htm Razne vrste šećera] * [http://www.foodsubs.com/Sweeten.html Cook's Thesaurus: Sugar]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * {{dmoz|/Recreation/Collecting/Food_and_Drink_Related/Sugar/|Sugar}} * [http://www.dtmb.de/Zucker-Museum/ Berliner Zucker-Museum] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081026160037/http://www.dtmb.de/Zucker-Museum/ |date=2008-10-26 }} * [http://www.optipage.de/zucker.html Zucker – geliebt und gehasst, getarnt und ersetzt] von Ulrike Gonder * [http://www.medizinfo.com/ernaehrung/zucker.htm Zucker und seine Namen] * [http://www.oew.org/de/archiv_news.php?id=109&arch_id=1&annorum=2004 ''Zucker im Welthandel''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140812210634/http://www.oew.org/de/archiv_news.php?id=109&arch_id=1&annorum=2004 |date=2014-08-12 }} (Organisation für Eine solidarische Welt) * ''[http://www.spiegel.de/wissenschaft/mensch/0,1518,808968,00.html Zucker: Das dicke Geschäft],'' Artikel von Diana Laarz in ''Spiegel Online,'' 16. Januar 2012 (ursprünglich erschienen in ''natur+kosmos,'' Heft 01/2012) * [http://www1.wdr.de/fernsehen/wissen/quarks/sendungen/uebersichtzucker100.html ''Zucker – 7 Dinge, die Sie wissen sollten''], Quarks & Co vom 7. April 2015 * [http://www1.wdr.de/fernsehen/wissen/quarks/sendungen/zucker148.html ''Das Geschäft mit dem Zucker – Wie die Hersteller dem süßen Stoff ein positives Image verschaffen''], Quarks & Co vom 5. Juli 2011, * [http://www.mdr.de/lexi-tv/Zucker100.html Lexi-TV zum Thema Zucker], MDR {{Ugljeni hidrati}} [[Kategorija:Ugljeni hidrati]] [[Kategorija:Hrana]] 110h9oyvuhcikkky9dxarl1x2a07kkp 0 3361 42690828 42687019 2026-09-21T19:40:47Z Alekol 2231 /* Septembar/Rujan */ 42690828 wikitext text/x-wiki {{godina nav}} {{godina u drugim kalendarima|1989}} __NOTOC__ Godina '''1989''' ('''[[Rimski brojevi|MCMLXXXIX]]''') bila je [[redovna godina koja počinje u nedjelju]] (link pokazuje kalendar). Dovršetak "[[Antibirokratska revolucija|Antibirokratske revolucije]]". U istočnoj Evropi [[Revolucije 1989.|Revolucije 1989]] nagoveštavaju kraj [[Hladni rat|Hladnog rata]]. <center> {| style="border:1px solid silver;background-color:white;padding:5px;" align=center class=radius | '''1989''': <br /> [[1989#Januar/Siječanj|<1>]] • [[1989#Februar/Veljača|<2>]] • [[1989#Mart/Ožujak|<3>]] • [[1989#April/Travanj|<4>]] • [[1989#Maj/Svibanj|<5>]] • [[1989#Jun/Juni/Lipanj|<6>]] <br /> [[1989#Jul/Juli/Srpanj|<7>]] • [[1989#Avgust/August/Kolovoz|<8>]] • [[1989#Septembar/Rujan|<9>]] • [[1989#Oktobar/Listopad|<10>]] • [[1989#Novembar/Studeni|<11>]] • [[1989#Decembar/Prosinac|<12>]] <br /> [[1989#Rođenja|Rođenja]] • [[1989#Smrti|Smrti]] |}</center> == Događaji == === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - U SFRJ je na snazi Zakon o preduzećima<ref>[http://bpp.uzzpro.gov.rs/Register.aspx?AspxAutoDetectCookieSupport=1 Baza pravnih propisa] bpp.uzzpro.gov.rs</ref> - osnova buduće [[Markovićeva privatizacija|Markovićeve privatizacije]]. Zakon o stranim ulaganjima je na snazi od 8. januara. * 1. 1. - Stupaju na snagu promene u organizaciji Oružanih snaga SFRJ - umesto Armijskih oblasti (šest armija) uspostavljene Vojne oblasti (vojišta): Severozapadno ([[Zagreb]], Peta vojna oblast), Jadransko-pomorsko ([[Split]], Vojnopomorska oblast), Centralno ([[Beograd]], Prva vojna oblast) i Jugoistočno ([[Skoplje]], Treća vojna oblast). * 1. 1. - [[Montrealski protokol]] o zaštiti [[Ozonski omotač|ozonskog omotača]] stupio ove godine na snagu. * [[2. 1.]] - Premijer [[Ranasinghe Premadasa]] postaje predsednik [[Šri Lanka|Šri Lanke]] (do atentata 1993). * [[4. 1.]] - [[Incident u Zalivu Sidra (1989)|Incident u Zalivu Sidra]] - dva američka F-14 oborila dva libijska MiG-23. * [[7. 1.]] - [[Akihito, car Heisei|Akihito]] postao [[car]] [[Japan]]a, nakon smrti oca [[Hirohito, car Shōwa|Hirohita]] (velika sahrana [[24. 2.]]); sutra počinje [[Japanska era|period]] Heisei ("mir svuda"), nakon perioda Shōwa. * 7. 1. - Zvanično osnivanje navijačke grupe [[Delije sever]]. * [[10. 1.]] - [[Angolski građanski rat]]: počinje povlačenje [[kuba]]nskih vojnika iz [[Angola|Angole]]. * [[10. 1.|10]] - [[11. 1.]] - Veliko okupljanje radnika, studenata i učenika ispred skupštine u [[Podgorica|Titogradu]], zahtevaju "hleba i rada"<ref>[http://www.upi.com/Archives/1989/01/10/Yugoslavians-protest-economic-conditions/3601600411600/ Yugoslavians protest economic conditions]. upi.com Archives Jan. 10, 1989</ref>. * [[11. 1.]] - '''[[Antibirokratska revolucija]] uspela i u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]''': prihvaćeni zahtevi demonstranata - ostavke podnose partijsko i republičko rukovodstvo [[Socijalistička Republika Crna Gora|SR Crne Gore]], predsednik skupštine, kao i predstavnici u saveznim rukovodstvima<ref>[http://www.upi.com/Archives/1989/01/11/The-leadership-of-the-Communist-Party-and-the-state/5278600498000/ The leadership of the Communist Party and the state...]. upi.com Archives Jan. 11, 1989</ref>. Dolaze pristaše [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] na čelu s [[Milo Đukanović|Milom Đukanovićem]] i [[Momir Bulatović|Momirom Bulatovićem]]; tokom meseca mitinzi i u drugim mestima Crne Gore. * 11. 1. - Prvi kongres [[Slovenački demokratski savez|Slovenačkog demokratskog saveza]], lider [[Dimitrij Rupel]], stranka će se boriti za demokratiju i nezavisnost. * [[15. 1.]] - U [[Brazil]]u uveden novi kruzado (=1000 starih, traje samo do marta 1990). * januar - Fudbaler [[Miodrag Belodedić]], koji je prošlog meseca legalno stigao iz Rumunije u Jugoslaviju, odbija da se vrati - igraće za Zvezdu, u početku bez ugovora<ref>[http://jurnalul.ro/scinteia/special/viata-de-fotbalist-belodedici-a-ramas-in-iugoslavia-318175.html Viaţă de fotbalist: Belodedici a rămas în Iugoslavia!]. jurnalul.ro</ref>. * [[15. 1.|15]] - [[21. 1.]] - Palachova sedmica: niz prodemokratskih demonstracija u Pragu povodom 20-godišnjice smrti [[Jan Palach|Jana Palacha]], policija ih tuče i koristi vodene topove. * [[17. 1.]] - Ksenofobni alkoholičar ubio petoro dece u školi u [[Stockton, California|Stocktonu, Kalifornija]] - nakon ovoga će biti donesene mere protiv poluautomatskog oružja. * [[18. 1.]] - [[Poljska ujedinjena radnička partija]] odlučuje legalizirati sindikat [[Solidarnost (sindikat)|Solidarnost]]. * [[19. 1.]] - [[Ante Marković]], član predsedništva [[Socijalistička Republika Hrvatska|SR Hrvatske]], izabran od saveznog predsedništva za novog predsednika Saveznog izvršnog veća (od [[17. 3.]]); protivkandidat bio [[Borisav Jović]], potpredsednik srpske skupštine. * 19. 1. - Sastanak inostranih ministara šest balkanskih zemalja u Albaniji. [[Datoteka:George H. W. Bush presidential portrait (cropped 2).jpg|mini|150px|[[George H. W. Bush]]]] * [[20. 1.]] - [[George H. W. Bush|George Herbert Walker Bush]] naslijedio [[Ronald Reagan|Ronalda Reagana]] na mjestu [[Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država|Predsjednika Sjedinjenih Američkih Država]] (do 1993). Državni sekretar će biti [[James Baker]] (do 1992). * [[22. 1.]] - Jak zemljotres na zapadu [[Tadžička Sovjetska Socijalistička Republika|Tadžičke SSR]], 274 mrtvih. * 23 - [[24. 1.]] - Levičarska grupa zauzela kasarnu La Tablada u okolini Buenos Airesa, argentinska vojska i policija koriste beli fosfor u kontranapadu, 39 mrtvih. * [[24. 1.]] - Serijski ubica [[Ted Bundy]] [[smrtna kazna|pogubljen]] na [[električna stolica|električnoj stolici]]. * 24. 1. - Sjednica CK [[Savez komunista Hrvatske|SK Hrvatske]]: podrška predsjedniku Predsjeedništva CK SKJ [[Stipe Šuvar|Stipi Šuvaru]], koji je izložen "brutalnim" napadima; protive se "tutnjavi nacionalnih simbola" i centralističkom modelu koji koristi "upotrebu naroda" (prvi put se kritikuje politika [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]]). * [[25. 1.]] - Napeta situacija na mitingu u crnogorskom [[Plav]]u, gde Srbi i Crnogorci s jedne i Muslimani i Albanci s druge strane imaju dijametralno suprotne stavove. * [[28. 1.]] - Umro Choekyi Gyaltsen, 10. [[Pančen Lama]]; za 11-tog će Dalaj Lama i kineska vlada imenovati različite dečake. * [[29. 1.]] - ''Global Motors Inc.'', američki uvoznik [[Jugo|Juga]], zatražio zaštitu po zakonu o bankrotstvu. * 29. 1. - Sovjetska sonda [[Fobos 2]] ušla u orbitu oko [[Mars]]a, radi do kvara kompjutera u martu. * [[30. 1.]] - [[1. 2.]] - XX Sednica CK SKJ: priznanje neuspeha zbog ekonomske, političke i etničke krize, bez ideja za rešenje; ** Milošević: "Rešenje će doneti politika... institucionalno i vaninstitucionalno, statutarno i nestatutarno, na ulici i unutra, populistički i elitistički, argumentovano i neargumentovano...". ** Admiral [[Petar Šimić]], šef armijskog SKJ, izjavljuje da će se vojska obračunati sa svakim ko ugrožava tekovine oslobodilačke borbe i socijalističke revolucije. ** Vanredna konferencija SK Vojvodine je zahtevala smenu [[Stipe Šuvar]]a (u sporu je sa Miloševićem, optužen je da je lider "[[Neprincipijelna koalicija|neprincipijelne koalicije]]" protiv Srbije). * januar - Godišnja inflacija u SFRJ 290%. === Februar/Veljača === * [[1. 2.]] - Satelit [[Astra 1A]] počinje s prenosom [[Satelitska televizija|TV signala]], potrebni su manji tanjiri nego ranije. Narednih dana počinje emitovanje [[Sky Television plc|Sky]], [[MTV Europe]], [[Eurosport]] itd. * 2. 2. - Sovjetska vojska napušta [[Kabul]]. * [[3. 2.]] - U [[Zagreb]]u osnovano [[Udruženje za jugoslovensku demokratsku inicijativu]] (UJDI), kao prva autonomna politička organizacija. * 3. 2. - Vojnim udarom zbačen [[Alfredo Stroessner]], vojni diktator [[Paragvaj]]a od [[1954]] - vlast preuzima [[Andrés Rodríguez]] (do 1993). * 4. 2.? - Koncert [[Bijelo dugme|"Bijelog dugmeta"]] na beogradskom sajmu, deo poslednje turneje ove grupe. * [[5. 2.]] - Pokrenut sportski kanal [[Eurosport]]. * [[6. 2.]] - [[Okrugli sto (Poljska)|Okrugli sto]]: u [[Narodna Republika Poljska|Poljskoj]] počeli pregovori između komunističke vlasti i [[Solidarnost (Poljska)|Solidarnosti]]. * [[7. 2.]] - [[Mateja Svet]] osvojila zlato u [[slalom]]u na Svetskom šampionatu u [[Vail, Colorado|Vailu]]. Zatim [[11. 2.]] dobija i bronzu u [[veleslalom]]u, nakon diskvalifikacije jedne učesnice. * 7. 2. - [[Mirjana Marković]] na sednici Komisije za idejni i teorijski rad GK OSK Beograda: izgubljeno vreme se mora nadoknaditi na način koji, sada, nije ni mnogo miran a sve je manje organizovan; promene su takve da se verovatno ne iscrpljuju reformama, a ove treba da obuhvate program i organizovanje SK, jer su mitinzi uticajniji od političkih organizacija. * [[11. 2.]] - [[Mađarska socijalistička radnička partija]] donosi odluku o obnovi višepartijskog sistema. * [[14. 2.]] - [[Iran]]ski vjerski vođa [[Ruholah Homeini]] poziva muslimane da ubiju [[Salman Rushdie|Salmana Rushdijea]], autora ''[[The Satanic Verses|Satanskih stihova]]''. Kasnije tokom meseca raspisana nagrada od 3 miliona dolara. * 14. 2. - Lansiran prvi Block-II [[GPS]] satelit (sateliti Block-I iz 1978-85 su bili eksperimentalni). * [[15. 2.]] - [[Afgansko-sovjetski rat|Sovjetsko-afganistanski rat]] službeno završava povlačenjem posljednjih [[sovjetski Savez|sovjetskih]] trupa iz [[Afganistan]]a. * [[16. 2.]] - Osnovan [[Slovenska demokratska stranka|Socijaldemokratski savez Slovenije]] (''Socialdemokratska zveza Slovenije''), još jedna opoziciona partija (za razliku od Slovenskog demokratskog saveza, ne žele u Socijalistički savez). * 16. i 17. 2. - U Bagdadu osnovan Savet arapske saradnje (Irak, Egipat, Jordan i Severni Jemen), a u Marakešu Unija arapskog Magreba (Mauritanija, Maroko, Alžir, Tunis i Libija) - obe organizacije kratkog daha, naročito prva. * [[17. 2.]] - U Centralni komitet [[SKJ]] izabrano 35 novih članova, od 165; predsednik državnog predsedništva [[Raif Dizdarević]] dao ostavku u tom telu, kao i članovi [[Stane Dolanc|Dolanc]], [[Lazar Mojsov|Mojsov]], [[Sinan Hasani|Hasani]] i [[Radovan Vlajković|Vlajković]]. * [[18. 2.]] - U [[Alžir]]u osnovan [[Front islamskog spasa]] - registrovan u septembru, iako ustav ne dozvoljava verske partije. [[Datoteka:Trepca Miners (24876825).jpeg|180px|mini|Rudnik Stari Trg (2011)]] * [[20. 2.]] - Počeo štrajk [[Kosovski Albanci|albanskih]] rudara u [[Trepča|Trepči]] u znak potpore rukovodstvu [[Savez komunista Kosova|Saveza komunista Kosova]] (smenjenim [[Azem Vlasi|Vlasiju]] i [[Kaćuša Jašari|Jašari]]) i očuvanja autonomije [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo|SAP Kosovo]], oko 200 rudara ostalo u jami Stari Trg. Traže i smenu [[Rahman Morina|Rahmana Morine]], tek izabranog predsednika pokrajinskog komiteta, kao i [[Ali Šukrija|Ali Šukrije]]. Sutradan generalni štrajk u pokrajini. * [[22. 2.]] - [[Iran]]ski predsednik [[Ali Hamenei]] izjavio u Beogradu u vezi Salmana Rušdija da je "strela odapeta prema meti". * [[23. 2.]] - Skupština SR Srbije odobrila amandmane na Ustav: republici se vraća jurisdikcija nad sudstvom, milicijom, narodnom odbranom i inostranim poslovima pokrajina (amandmane trebaju odobriti i pokrajinske skupštine). Na Kosovu se radnicima pridružuju i studenti i zanatlije<ref>[http://www.upi.com/Archives/1989/02/23/Government-threatens-strikers-with-crackdown/6746604213200/ Government threatens strikers with crackdown]. upi.com Archives Feb. 23, 1989</ref>. * [[24. 2.]] - Milošević i Šuvar u Prištini, Šuvar razgovarao sa rudarima u jami Stari Trg (kasnije i Azem Vlasi). * 24. 2. - United Airlines Flight 811: na avionu blizu Honolulua otpala teretna vrata, što je izazvalo eksplozivnu dekompresiju - devet putnika izletelo iz aviona. * [[25. 2.]] - Predsedništvo SFRJ poslalo pojačanja miliciji na Kosovu i izjavilo da će preduzeti i druge mere ako bude neophodno. * [[26. 2.|26]]-[[27. 2.]] - Proširena sednica Predsedništva SFRJ, uvedeno vanredno stanje ("posebne mere") na Kosovu, poslata vojska sa tenkovima i pojačanje miliciji. * 27. 2. - Rudari izlaze iz jama, nakon što je Morina (privremeno) dao ostavku. [[Datoteka:Cankarjev dom - Gallusova dvorana.jpg|mini|160px|Dvorana Cankarjevog doma (2019)]] * 27. 2. - U Cankarjevom domu u [[Ljubljana|Ljubljani]] održan skup "Protiv vanrednog stanja, za mir i zajedništvo na Kosovu": solidarnost sa rudarima, u Starom trgu se brani avnojevska Jugoslavija i ravnopravnost svih republika. TV Beograd uveče emituje snimak; studenti se okupljaju u Studentskom gradu i tokom noći dolaze pred Skupštinu. * 27. 2. - ''[[Caracazo]]'': veliki neredi zbog ekonomskih reformi odnose stotine života u [[Caracas|Karakasu]], Venecuela. * [[28. 2.]] - Masovni skup pred Saveznom skupštinom u Beogradu, najmanje 600.000 ljudi. Raif Dizdarević izviždan. Masa: "Uhapsite [[Azem Vlasi|Vlasija]]!", [[Slobodan Milošević|Milošević]]: "Ne čujem dobro! .... i biće uhapšeni!". Velika okupljanja u još nekoliko mesta Srbije i Crne Gore, kao i u Kninu. Udruženje književnika Srbije prekinulo odnose sa slovenačkim društvom književnika. * 28. 2. - Na tribini Društva književnika Hrvatske okupio se inicijativni odbor [[Hrvatska demokratska zajednica|Hrvatske demokratske zajednice]] (osnutak u lipnju). * februar - Godišnja inflacija u Jugoslaviji 346%. === Mart/Ožujak === [[Datoteka:BITEF teatar.jpg|mini|200px|[[Bitef teatar]]]] * [[1. 3.]] - Završena prohibicija piva na [[Island]]u (Dan piva u toj zemlji). * [[2. 3.]] - Uhapšen [[Azem Vlasi]], kao i Azis Abraši i Burhan Kavaja, direktori u "Trepči". * 2. 3. - Dvanaest zemalja [[Evropska unija|Evropske zajednice]] se dogovorilo o zabrani proizvodnje svih vrsta [[fluorohlorougljik]]a do kraja stoleća. * [[3. 3.]] - Otvoren [[Bitef teatar]] u Beogradu. * 3. 3. - Mađarski premijer [[Miklós Németh]] u poseti Moskvi: obaveštava Gorbačova da neće obnavljati instalacije na granici sa Austrijom i da će u Mađarskoj biti organizovani višestranački izbori - Gorbačov obećava da neće biti intervencije. * [[4. 3.]] - Vanredna skupština UKS: antisrpstvo se zastrašujućom brzinom širi među Albancima, zatim u Sloveniji i Hrvatskoj (Vuk Drašković: u slučaju deobe i razlaza, zapadne srpske granice su jame i grobovi a ne avnojevske<ref>Književne novine 1989-03-15, str. 7</ref>). * [[5. 3.]] - Afganski građanski rat: [[Pešavarska sedmorka|mudžahedini]] počinju dvomesečni napad na [[Džalalabad]], postižu početne uspehe ali vladine snage su se održale i povratile pozicije. * 5. 3. - Velike demonstracije u [[Lhasa|Lhasi]] u kineskom Tibetu, na 30. godišnjicu [[Tibetanski ustanak (1959)|ustanka]] - nakon tri dana nasilja proglašeno ratno stanje. * [[9. 3.]] - U Beču počeli pregovori o [[Ugovor o konvencionalnim oružanim snagama u Evropi|ograničenju konvencionalnog naoružanja u Evropi]]. * [[11. 3.]] - BBC i Slobodna Evropa objavljuju [[Pismo šestorice]], obraćanje rumunskih komunističkih funkcionera Čaušeskuu. * [[13. 3.]] - Jaka [[geomagnetska oluja]] izaziva često pominjani pad elektro-sistema u [[Quebec|Kvebeku]]. * [[14. 3.]] - [[Libanski građanski rat]]: [[maronitska crkva|maronitski]] general [[Michel Aoun]] objavljuje "oslobodilački rat" protiv [[sirija|sirijske]] okupacije - primirje u septembru. * [[15. 3.]] - [[Izrael]] vratio [[Taba|Tabu]] [[Egipat|Egiptu]], sedam godina nakon ostatka [[Sinaj]]a. * mart - [[Tim Berners-Lee]] predstavio u [[CERN]]-u predlog za sistem upravljanja informacijama putem [[hipertekst]]a na internetu, → ''[[World Wide Web]]''. * [[16. 3.]] - CK [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|KPSS]] dozvolio seljacima da unajmljuju državne farme. [[Datoteka:Ante Marković.jpg|thumb|200px|[[Ante Marković]] (na čelu SIV-a 1989-91)]] * [[17. 3.]] - Novo [[Savezno izvršno vijeće|Savezno izvršno veće]], na čelu sa '''[[Ante Marković|Antom Markovićem]]''' - za "radikalnu, tržišnu reformu". * [[18. 3.]] - Deklaracija iz Lihnija: [[Abhazija|Abhaska]] ASSR traži od sovjetske vlade otcepljenje od [[Gruzijska SSR|Gruzijske SSR]] - dolazi do napetosti sa Gruzinima. * [[20. 3.]] - Jedan američki dolar vredi 7.985 dinara. * [[22. 3.]] - Hokejaški golman Clint Malarchuk doživeo opasnu povredu, klizaljka drugog igrača mu presekla vratne žile. * [[23. 3.]] - Skupština Kosova (pod pritiskom) usvajaja amandmane na Ustav SR Srbije, kojim se sužava autonomija pokrajine - izbijaju neredi, do 28-og, sukob sa milicijom u [[Uroševac|Uroševcu]]. * 23. 3. - Dvojica američkih naučnika objavila da su postigli [[hladna fuzija|hladnu fuziju]], što se pokazalo pogrešnim. * [[24. 3.]] - Skupština Vojvodine usvajaja amandmane na Ustav SR Srbije. * 24. 3. - Tanker ''[[Exxon Valdez]]'' se nasukao u Zaljevu Prince William na [[Aljaska|Aljasci]], proljeva se 240.000 barela nafte. * [[26. 3.]] i [[9. 4.]] - Prvi delimično slobodni izbori za [[sovjetski Savez|sovjetski]] parlament, [[Kongres narodnih deputata SSSR|Kongres narodnih deputata]], 13% izabranih je nezavisno, među njima su i zagovornici samostalnosti republika. * [[27. 3.]] - Uveden policijski čas na Kosovu usled velikih demonstracija i pucnjave (Priština, Podujevo, Uroševac, Gnjilane, Suva Reka, Mitrovica...); takođe zabranjena okupljanja, zatvorene škole i univerzitet; u Prištini pucano u masu, poginula i dvojica milicajaca<ref>[http://www.upi.com/Archives/1989/03/27/Thousands-of-ethnic-Albanians-angered-by-the-loss-of/1814606978000/ Thousands of ethnic Albanians angered by the loss of...]. upi.com Archives March 27, 1989</ref>. Zvanično 24 mrtvih u šest dana nereda<ref>[http://www.upi.com/Archives/1989/03/31/Heavily-equipped-army-troops-and-riot-police-enforced-strict/3333607323600/ Heavily equipped army troops and riot police enforced strict...]. upi.com Archives March 31, 1989</ref>. * [[28. 3.]] - [[Datoteka:Flag of Montenegro (1946–1993), Flag of Serbia (1947–1992).svg|border|30px|Zastava SR Srbije]] Zajednička sednica sva tri veća Skupštine [[SR Srbija|SR Srbije]] donosi '''[[Amandmani na Ustav Srbije 1989.|amandmane 9 do 49 na republički ustav]]''', kojima je nakon 15 godina smanjena autonomija [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo|SAP Kosovo]] i [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Vojvodina|SAP Vojvodina]]. Uspostavljena je jedinstvena SRS sa dve pokrajine i državnom nadležnošću na celoj teritoriji, republici je vraćen "ustavni i državni suverenitet".<ref>Borba, 29. mart 1989, str. 1-2</ref> ** Na Kosovu su neredi sa mrtvim i ranjenim na obe strane: u [[Žur]]u je napadnuta stanica milicije, okršaj i u Dušanovu kod Prizrena i Orahovcu... [[Datoteka:OilCleanupAfterValdezSpill.jpg|mini|180px|Čišćenje ''Exxon Valdez''-ove naftne mrlje]] * 28. 3. - [[Husein-Ali Montazeri]] gubi položaj [[Ruholah Homeini|Homeinijevog]] naslednika zbog liberalnih stavova. * [[29. 3.]] - Prvi broj lista "Novosti oglasi" - prve oglasne novine u SFRJ. * 29. 3. - Potpredsednik [[Savezno izvršno vijeće|SIV]]-a Aleksandar Mitrović tvrdi da su Albanci pucali iz snajpera na svoje sunarodnike i optužio Albaniju za pomoć albanskim nacionalistima. * 29. 3. - [[61. dodjela Oscara]]: najbolji film je ''[[Rain Man]]'', ukupno četiri nagrade od osam nominacija; ''[[Who Framed Roger Rabbit]]'' i ''[[Dangerous Liaisons]]'' četiri odn. tri nagrade od po sedam nominacija. === April/Travanj === [[Datoteka:Louvre Museum - entrance.jpg|mini|300px|[[Piramida Louvra]]]] * [[1. 4.]] - [[Piramida Louvra]] otvorena za javnost. * 1. 4. - U [[Škotska|Škotskoj]] uveden nepopularni Komunalni porez, prozvan ''Poll tax'' - "glavarina". * 1. 4. - [[Južnoafrički granični rat]]: Stupa na snagu Rezolucija 435 po kojoj se Južnoafrikanci povlače iz [[Jugozapadna Afrika|Jugozapadne Afrike]] (Namibije), ali [[SWAPO]] započinje borbe koje odnose blizu 300 žrtava. * [[2. 4.]] - [[Janez Drnovšek]] neposredno izabran za člana Predsedništva SFRJ iz Slovenije, a [[Nenad Bućin]] iz Crne Gore 9 - 10. 4. * [[3. 4.]] - Najavljena "čistka" na Kosovu - stotine poltičara, službenika i predavača će biti smenjeno zbog "ohrabrivanja nacionalizma". Predsednik predsedništva Kosova [[Remzi Kolgeci]] dao ostavku 5. aprila. * [[5. 4.]] - Sporazum poljskog Okruglog stola: legalizovana "Solidarnost", promeniće se ustav tako da bude uveden predsednik republike i senat, demokratski izbori u junu. * [[6. 4.]] - Finale ''Final Four'' u Minhenu: [[KK Split|KK Jugoplastika]] Split - [[Maccabi Tel Aviv B.C.]] 75:69. * 6. 4. - Slučaj Kecmanović: dr [[Nenad Kecmanović]] odustaje od kandidature za člana Predsedništva SFRJ iz [[SR BiH]] nakon insinuacija da sarađuje sa stranim tajnim službama.<ref>Borba, 19. apr. 1989.</ref> * [[7. 4.]] - Potonula sovjetska nuklearna podmornica "Komsomolec", 42 poginulih. * [[9. 4.]] - Tragedija 9. aprila: armija rasturila antisovjetske demonstracije u [[Tbilisi]]ju, poginulo 20 demonstranata. * 9. 4. - [[Senegalsko-mauritanski sukob]]: iz graničnih sporova oko prava ispaše proističe dvogodišnji sukob koji odnosi stotine žrtava. [[Datoteka:Momir Bulatović (cropped).jpg|mini|120px|[[Momir Bulatović]]]] [[Datoteka:Milo Đukanović, Pentagon 1999 (cropped).jpg|mini|120px|[[Milo Đukanović]]]] * [[10. 4.]] - Dva turska teretna broda, "Deval" i "Selin", sudarila se kod [[Palagruža|Palagruže]], 14 nestalih. * 10. 4. - Predstavljen procesor [[Intel 80486]]. * [[12. 4.]] - Delorov izveštaj izlaže plan za uvođenje [[Ekonomska i monetarna unija Europske unije|evropske monetarne unije]] u tri faze (usvojeno na junskom samitu u Madridu) - treća faza, realne valute, počinje 1999. * 12. 4. - CK SK Srbije je za prevremeni kongres SKJ. Milošević: Srbija neće biti branilac statusa kvo, snažno će uticati na demokratske promene za Jugoslaviju kao jaku zajednicu ravnopravnih naroda i narodnosti (što se tumači kao početak ofanzive za jedinstvo jugoslovenske partije, na putu ka jedinstvu Jugoslavije<ref>Jović 2003, 417</ref>). * 12. 4. - CK SK Hrvatske je za redovni kongres. Šuvar: neka rukovodstva zaboravljaju da postoje i drugi narodi; drugim rukovodstvima se prijeti izvozima narodnih mitinga, zapravo "kaznenim ekspedicijama". * 12. 4. - [[Nikolae Čaušesku|Čaušesku]] objavio da je [[Socijalistička Republika Rumunija|Rumunija]] krajem marta otplatila sva strana dugovanja (11 milijardi dolara 1981.) - ali nastavlja se surova [[Politika štednje u Rumuniji 1980-tih|politika štednje]] kojom je to postignuto. * [[13. 4.]] - Evropski parlament debatuje o ljudskim pravima u Istočnoj Nemačkoj i Jugoslaviji: zabrinutost zbog poslednjih događaja, osuđuju se kršenja ljudskih prava. * [[14. 4.]] - XXII sednica CK SKJ: iz srpske delegacije predloženo da Stipe Šuvar ne bude u radnom predsedništvu zbog "besomučnog napada na Srbiju" na prošloj sednici CK SKH - odbijeno sa 111:23. * [[15. 4.]] - [[Tragedija na Hillsboroughu]] tokom koje na stadionu gine 96 navijača fudbalskog kluba [[Liverpool F.C.]]. * 15. 4. - Studenti u Kini se okupljaju povodom smrti [[Hu Yaobang]]a, bivšeg generalnog sekretara KPK - početak [[Protesti na Tjenanmenu 1989.|protesta na Tjenanmenu]]. * ca. 15. 4. - Beograd se kandidovao za Olimpijadu 1996. * april - Opadanje životnog standarda u SFRJ: prosečna plata 1.931.619 dinara ili 204 dolara, što kupuje 676 vekni (kg?) hleba ili 174 l ulja ili 528 l mleka (prošle godine 236 dolara, 1.054 vekne, 232 l ulja, 550 l mleka); za Jugo 45 je potrebno 20 prosečnih plata a za domaći TV u boji četiri (prošle godine 19 odn. dve; 204 dolara iz 1989. = 530 dolara iz 2025.).<ref>Borba, 22. jun 1989, str. 14</ref> * [[18. 4.]] - U južnom [[jordan]]skom gradu Ma'an izbijaju neredi zbog skupe hrane. * [[19. 4.]] - Eksplozija topovske kule na ''[[USS Iowa (BB-61)|USS Iowa]]'' - poginulo 47 mornara. [[Datoteka:Game-Boy-FL.png|mini|150px|[[Game Boy]]]] * [[21. 4.]] - [[Nintendo]] pustio u Japanu [[Game Boy]] (u julu u SAD, u Evropi sledeće godine). * 21. 4. - Zahvaljujući savezu sa narodnjacima, [[Jörg Haider]] postaje guverner [[Koruška (austrijska savezna zemlja)|Koruške]] (1989-91 i 1999-2008). [[Datoteka:MicroTAC.jpg|mini|180px|left|[[Motorola MicroTAC]]]] * [[25. 4.]] - Predstavljen mobilni telefon [[Motorola MicroTAC]], mnogo manji od [[Motorola DynaTAC|DynaTAC-a]], prvi sa flip dizajnom. * 25 - 27. 4. - Deseti, vanredni, kongres [[Savez komunista Crne Gore|Saveza komunista Crne Gore]], izabran novi Centralni komitet. Za predsjednika Predsjedništva CK 28. 4. izabran [[Momir Bulatović]], za sekretara [[Milo Đukanović]], među članovima Predsjedništva [[Svetozar Marović]], [[Srđan Darmanović]]. * [[26. 4.]] - Daulatpur–Saturijski tornado u centralnom [[Bangladeš]]u, možda najsmrtonosniji u istoriji, sa 1.300 žrtava. * [[30. 4.]] - [[Monika Seleš]] (15) osvojila prvu titulu - pobedila je [[Chris Evert]] u finalu houstonskog teniskog turnira. === Maj/Svibanj === * [[1. 5.]] - Datum izdanja novčanice od 100.000 [[jugoslovenski dinar|dinara]] (lik djevojčice) * 1. 5. - [[Janez Janša]] uhapšen radi odsluženja kazne dosuđene prošle godine za odavanje vojne tajne - kasnije tokom meseca bio hospitalizovan a nekoliko stotina studenata bojkotovalo nastavu<ref>[http://www.upi.com/Archives/1989/05/14/Journalist-ordered-back-to-prison/1631611121600/ Journalist ordered back to prison]. upi.com Archives May 14, 1989</ref>. * 1. 5. - [[Datoteka:Flag of the State of Cambodia.svg|25px]] [[Narodna Republika Kampućija]] menja ime u Država [[Kambodža]] (do 1992); prošlog meseca potvrđeno da će se vijetnamske trupe povući iz zemlje. * [[2. 5.]] - [[Narodna Republika Mađarska|Mađarska]] uklanja bodljikavu žicu sa granice prema Austriji - prva "pukotina" na [[gvozdena zavesa|Gvozdenoj zavesi]]. * [[3. 5.]] - Počinje emitovanje Radio 101 [[Radio Beograd]]a (ugašen [[2006]]). * 3. 5. - Amandman na makedonski ustav: Makedonija je nacionalna država makedonskog naroda (ranije pominjani i Albanci i Turci). * [[6. 5.]] - [[Eurosong 1989|Pjesma Eurovizije]] u Lozani: pobjeđuje zadarska grupa "[[Grupa Riva|Riva]]" (''Rock me''). * [[7. 5.]] - Lokalni izbori u Istočnoj Nemačkoj, vladajuća partija zvanično dobija 98,85% glasova - demonstracije nekoliko stotina ljudi zbog ustanovljene prevare su početak protestnog pokreta. [[Datoteka:Stevan Kragujević, Slobodan Milošević, portret.jpg|mini|150px|[[Slobodan Milošević]]]] * [[8. 5.]] - [[Slobodan Milošević]] postaje [[Spisak predsednika Srbije#Predsednici Predsedništva|predsednik Predsedništva]] SR Srbije (na čelu Srbije do 1997, zatim SR Jugoslavije do 2000). * [[10. 5.]] - [[FK Partizan]] osvojio [[Kup maršala Tita]] posle 32 godine, pobedom nad [[FK Velež|Veležom]] iz Mostara rezultatom 6:1 na Stadionu JNA. * 10. 5. - [[Panama]]: [[Manuel Noriega]] poništio rezultate izbora na kojima je [[Guillermo Endara]] pobedio njegovog kandidata. SAD sutradan šalje pojačanja u Kanalsku zonu. * [[13. 5.]] - Slučaj Moševac: u selu kod Maglaja uhapšen Hasan Delić uz primenu sile prema njemu i okupljenima; [[Dževad Galijašević]] i grupa seljana štrajkuju glađu ispred Savezne skupštine narednih dana<ref>[http://www.upi.com/Archives/1989/05/23/Hunger-strike-in-fourth-day/4275611899200/ Hunger strike in fourth day]. upi.com Archives May 23, 1989</ref>. * [[15. 5.]] - U Beogradu krenuo [[Radio B92]]. * 15. 5. - Rotacija u [[Predsjedništvo SFRJ|Predsjedništvu SFRJ]]: [[Janez Drnovšek]] na čelu nakon [[Raif Dizdarević|Raifa Dizdarevića]]: To tijelo ima novi sastav: Drnovšek, [[Borisav Jović|Jović]], [[Stipe Šuvar|Šuvar]], [[Nenad Bućin|Bućin]], [[Dragutin Zelenović|Zelenović]], [[Riza Sapundžiju|Sapundžiu]], [[Vasil Tupurkovski|Tupurkovski]], [[Bogić Bogićević|Bogićević]] (posljednja dvojica izabrana u junu). * 15. 5. - [[Mihail Gorbačov]] stigao u posetu [[Peking]]u. * 15. 5. - U Kostarici viđena poslednja [[Bufo periglenes|zlatna žaba]]. * [[16. 5.]] - Pokušaj vojnog udara u [[Narodna Demokratska Republika Etiopija|Etiopiji]], kada je [[Mengistu Haile Mariam]] otišao u stranu posetu. * [[17. 5.]] - Milion ljudi protestuje u Pekingu. * 17. 5. - 23. sednica CK SKJ, o Kosovu. [[Milan Pančevski]] je novi predsednik Predsedništva CK SKJ nakon [[Stipe Šuvar]]a (protivkandidat je bio [[Vasil Tupurkovski]]). * [[18. 5.]] - [[Litvanska Sovjetska Socijalistička Republika|Litvanska SSR]] proglasila suverenost. * [[19. 5.]] - Protesti muslimana zbog knjige "Seksualni običaji" u [[Ürümqi]]ju se pretvaraju u nerede. * [[20. 5.]] - Doneta odluka o raspisivanju Zajma za privredni preporod Srbije (želja: 225 miliona nemačkih maraka u dinarima i 1 milijarda dolara u devizama); prvi dan upisa 26. jun. * 20. 5. - U Pekingu proglašeno ratno stanje. [[Datoteka:Belgrade-avio-museum.jpg|mini|220px|[[Muzej vazduhoplovstva — Beograd]]]] * [[21. 5.]] - Otvorena zgrada [[Muzej vazduhoplovstva — Beograd|Muzeja vazduhoplovstva — Beograd]]. * [[22. 5.]] - U Beogradu počeo s emitovanjem televizijski Omladinski kanal (do juna, prethodnik Trećeg kanala). * 22. 5. - Ukinut policijski čas na Kosovu. * [[23. 5.]] - Završen [[filmski festival u Kanu]], [[Emir Kusturica]] najbolji režiser za film "[[Dom za vešanje]]". * [[24. 5.]] - Prikazan ''[[Indiana Jones and the Last Crusade]]'', najunosniji film ove godine. * [[25. 5.]] - Sud u Ženevi osudio dr [[Rajko Medenica|Rajka Medenicu]] za prevaru i falsifikate na štetu jugoslovenskog zdravstva, mada su ga podržali neki pacijenti, među njima i [[Muhammad Ali]]<ref>[http://www.upi.com/Archives/1989/05/25/Medenica-found-guilty-of-fraud/6890612072000/ Medenica found guilty of fraud]. upi.com Archives May 25, 1989</ref> (relativno blaga kazna, četiri godine "otvorenog zatvora"<ref>"Moćna odbrana i nemoćna optužba", Borba, 5. jun 1989, str. 14</ref>). * 25. 5. - [[Mihail Gorbačov]] je predsednik novog [[Vrhovni sovjet SSSR|Vrhovnog sovjeta SSSR]]. U to telo je 29. 5. izabran i njegov rival [[Boris Jeljcin]]. * [[29. 5.]] - Bugarska otvara granicu sa Turskom, kako bi etnički Turci napustili zemlju - do avgusta ih odlazi 340.000, od kojih se 130.000 kasnije vraća.<ref>[http://www.hurriyetdailynews.com/turkish-exodus-in-1989-was-ethnic-purge-bulgarian-archives-29853 Turkish exodus in 1989 was ethnic purge: Bulgarian archives]. hurriyetdailynews.com September 11 2012</ref> * 29. 5. - Vanredno stanje u [[Argentina|Argentini]] zbog nereda izazvanih hiperinflacijom i nestašicom hrane. * [[30. 5.]] - Na Tjenanmenu otkrivena statua "[[Boginja demokratije]]". * 30. 5. - Tokom posete delegacije Evropskog parlamenta Podujevu dolazi do manjih albanskih demonstracija u kojima gine jedna osoba. === Jun/Juni/Lipanj === [[Datoteka:Goddess of Democracy at UBC.jpg|mini|120px|left|Tjenanmenska "Boginja demokratije" - replika u Vankuveru]] * [[1. 6.]] - [[Alfredo Cristiani]] novi predsednik [[Salvador]]a, partija [[Nacionalistička republikanska alijansa|ARENA]] drži predsedništvo sledećih 20 godina. * [[2. 6.]] - Prikazan film ''[[Dead Poets Society]]''. * [[3. 6.]] - Umro ajatolah [[Ruholah Homeini]], masovna i haotična sahrana tri dana kasnije. Novi vrhovni vođa Irana postaje sadašnji predsednik [[Ali Hamenei]]. * 3. 6. - U [[Uzbečka Sovjetska Socijalistička Republika|Uzbečkoj SSR]] izbijaju krvavi neredi protiv [[Turci Meshetinci|Turaka Meshetinaca]]. * [[4. 6.]] - Na trgu [[Tjen An Men]] u [[Peking]]u [[narodna Republika Kina|kineska]] vojska brutalno guši prodemokratski studentski pokret, što će poslije biti poznato kao [[Protesti na trgu Tiananmen|Tjenanmenski masakr]]. * 4. i 18. jun - U [[Narodna Republika Poljska|Poljskoj]] održani prvi djelomično slobodni izbori: [[antikomunizam|antikomunistička]] "[[Solidarnost (Poljska)|Solidarnost]]" dobija 99% novouvedenog Senata i svih 35% izbornih mjesta u Sejmu - započinju [[Revolucije 1989.|Revolucije 1989]], odnosno pad [[komunizam|komunizma]] u [[Istočna Evropa|istočnoj Evropi]]. * 4. 6.? - Kraj sezone 1988/89 [[prvenstvo Jugoslavije u fudbalu|prvenstva Jugoslavije u fudbalu]], šampion je [[FK Vojvodina]]; u Kup UEFA idu Crvena Zvezda, Rad i Dinamo Zg. [[Datoteka:Hebung der Kuppel Juni 1989 in Belgrad.jpg|200px|mini|Podizanje kupole Hrama Svetog Save]] * 4. 6. - [[Crvena Zvezda]] je postala prvak [[Evropa|Evrope]] u [[atletika|atletici]] * 4. 6. - Kod sibirskog grada [[Ufa|Ufe]] gine 575 osoba u dva voza koji su izazvali ogromnu eksploziju procurelog gasovoda. * [[5. 6.]] - [[Nepoznati demonstrant|Čovek stoji ispred kolone tenkova]] u Pekingu, ikonični prizor. * [[8. 6.]] - MiG-29 pao na aeromitingu u Le Bourgetu kod Pariza zbog sudara sa pticom - pilot [[Anatolij Kvočur]] se katapultirao 2,5 sekunde pre pada. * [[15. 6.]] - Sednica Predsedništva konferencije [[Savez socijalističke omladine Jugoslavije|SSOJ]] o Kosovu: predsednik i sekretar, Branko Greganovič i Anita Bara, predstavnici Slovenije i Hrvatske, podnose ostavke; slovenačka delegacija je napustila salu. * 15. 6. - Savezno veće Skupštine SFRJ usvojilo "moratorijum" na gradnju nuklearnih elektrana, uključujući i donošenje investicionih odluka. * jun - Afera plavog dijamanta: tajlandski radnik ukrao dragulje iz palate saudijskog princa Fejsala bin Fahda, odnosi između Saudi Arabije i Tajlanda poremećeni sledećih 20 godina. * jun-avgust - Nakon Majskih događaja i represije manifestacija [[Turci u Bugarskoj|Turaka u Bugarskoj]], sledi Velika ekskurzija, oko 360.000 ljudi odlazi u Tursku. * [[16. 6.]] - Ponovna sahrana [[Imre Nagy]]a u Budimpešti u prisustvu 250.000 ljudi. [[Datoteka:Emblem of the Croatian Democratic Union.svg|mini|70px|left|[[HDZ]]]] * [[17. 6.]] - U [[Zagreb]]u, na tajnoj sjednici, osnovana [[Hrvatska demokratska zajednica]]. * [[18. 6.]] - Prvi izbori ove godine u [[Grčka|Grčkoj]], pobeđuje [[Konstantinos Micotakis|Micotakisova]] [[Nova Demokracija (Grčka)|Nova Demokracija]], ali bez apsolutne većine onemogućena oformiti vladu - isto se dešava u novembru, Micotakis konačna uspeva sledećeg aprila. [[Datoteka:Yugoslavia 1990 basketball.jpg|180px|mini|Košarkaški tim Jugoslavije - evropski prvaci]] * 18. 6. - [[Burma]] (/bama/) menja engleski naziv zemlje u Myanmar (/mjanma/), Rangoon u Yangon itd. - odluka je kontroverzna, mnogi je ne prihvataju. * [[19. 6.]] - Prikazan prvi film iz serijala ''[[Batman (film, 1989)|Batman]]'', sa [[Michael Keaton|Michaelom Keatonom]] u naslovnoj ulozi. * 19. 6. - Prijevremeni (jednopartijski) izbori u Crnoj Gori. * [[20. 6.|20]] - [[25. 6.]] - [[Datoteka:Basketball pictogram.svg|25px]] U [[Zagreb]]u održano [[Evropsko prvenstvo u košarci 1989.|Evropsko prvenstvo u košarci]], Jugoslavija prva, [[Dražen Petrović]] je [[MVP]]. * [[21. 6.]] - Sabor SR Hrvatske proglasio amandmane 27 do 53 na republički ustav; naziv jezika je ostavljen do donošenja novog ustava (mada je Ustavni sud SFRJ proglasio neustavnom formulaciju "...hrvatski književni jezik - standardni oblik narodnog jezika Hrvata i Srba u Hrvatskoj, koji se naziva hrvatski ili srpski jezik"); nije prihvaćen ni amandman Slavice Bajan da se u odredbi o državnosti ne pominju Srbi,<ref>Borba, 22. jun 1989, str. 3</ref> ali izaziva osude. * [[22. 6.]] - Predsedništvo CK SK Srbije: delovi naroda i narodnosti u svim republikama imaju pravo na punu nacionalnu afirmaciju. * [[24. 6.]] - [[Jiang Zemin]] postaje generalni sekretar [[Komunistička partija Kine|KP Kine]] umesto Zhao Ziyanga (do 2002). * [[25. 6.]] - Referendumi u BiH i Makedoniji za nove članove Predsedništva SFRJ (Bogić i Tupurkovski). * [[26. 6.]] - Posle 40 dana završeno podizanje kupole [[Hram Svetog Save|Hrama Svetog Save]] u Beogradu. * [[27. 6.]] - [[Vlade Divac]] izabran od [[Los Angeles Lakers|LA Lakers]]-a u prvom krugu drafta ([[7. 8.]] potpisao ugovor); [[Boston Celtics]] izabrali [[Dino Rađa|Dina Rađu]], ali nije dobio dozvolu. [[Dražen Petrović]] (draftovan 1986) potpisuje u kolovozu ugovor sa [[Portland Trail Blazers]]ima. [[Datoteka:Milosevic Gazimestan.jpg|thumb|180px|Gazimestan]] * [[28. 6.]] - Proslava 600 godina Kosovske bitke na Gazimestanu, upamćena po [[Govor na Gazimestanu|govoru Slobodana Miloševića]]. * 28. 6. - U [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], [[Momčilo Đujić]] daje [[vojvoda|vojvodsku]] titulu [[Vojislav Šešelj|Vojislavu Šešelju]]. * [[30. 6.]] - Vojni udar u [[Sudan]]u: brigadir [[Omar al-Bashir]] ostaje na vlasti do [[2019]]. === Jul/Juli/Srpanj === * [[1. 7.]] - U Beogradu kreće Treći kanal TVB (→ [[Radio-televizija Srbije|RTS]]). * [[2. 7.]] - [[Andreas Papandreu]] daje ostavku posle osam godina na čelu grčke vlade (vratiće se 1993-96). * 3/[[4. 7.]] - Velika poplava u Zagrebu i Hrvatskom zagorju. * 4. 7. - MiG 23 bez pilota preleteo od Poljske do Belgije, gde je pao na kuću uz jednu žrtvu. [[Datoteka:Seinfeld logo.svg|120px|lijevo]] * [[5. 7.]] - Prva epizoda serije ''[[Seinfeld]]'': devet sezona sa 180 epizoda do 1998. * [[6. 7.]] - Palestinac iz Islamskog džihada izvršio prvi samoubilački napad u Izraelu - skrenuo je putnički autobus u provaliju, 16 poginulih. * 6. 7. - Gorbačov govori pred Savetom Evrope u Strazburu, zalaže se za "Zajednički evropski dom". * [[7. 7.]] - Samit [[Varšavski pakt|Varšavskog pakta]] u Bukureštu: Ceausescu, Jakeš, Honecker i Živkov se protive promenama u Mađarskoj i Poljskoj. * [[8. 7.]] - [[Carlos Menem]] novi predsednik Argentine (do 1999), inauguracija pet meseci ranije zbog krize u zemlji. * 8. 7. - U Kistanjama je osnovano Srpsko kulturno društvo "Zora", na čelu sa [[Jovo Opačić|Jovom Opačićem]]. Izneti zahtevi u pogledu ravnopravnosti Srba u Hrvatskoj - pravo na sopstvenu kulturu, jezik i pismo (Opačić vidi rešenje u Jugoslaviji kao savezu država sa kulturnim autonomijama za Srbe<ref>Borba, 15-16. jul 1989, str. 3</ref>). * [[9. 7.]] - Proslava godišnjice Kosovske bitke na [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kninskom Kosovu]] i osvećenje nove zgrade Bogoslovije u Krki. Došli su i mnogi gosti iz Srbije i Crne Gore, upadaju u oči "bradonje" iz Nove Pazove. Popodnevni program je prekinut kada je jedna grupa iznela Jovu Opačića na scenu, uz guranje i bacanje kamenja. Opačić je prekršajno kažnjen sa 40 dana zatvora. * 9 - 12. 7. - Američki predsednik Buš u poseti Poljskoj i Mađarskoj. [[Datoteka:B-2 first flight 071201-F-9999J-034.jpg|mini|270px|[[Northrop Grumman B-2 Spirit]]]] * [[10. 7.]] - Štrajk 300.000 rudara u [[Sibir]]u - najveći u SSSR od '20-tih. * [[13. 7.]] - Predsednik [[François Mitterrand]] otvorio [[Opéra Bastille|Opéru Bastille]]. * [[14. 7.]] - Proslava 200 godina [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]]. * [[16. 7.]] - [[Gruzinsko-abhaski sukob]]: krvavi neredi u [[Suhumi]]ju. * [[17. 7.]] - Prvi let strateškog pritajenog bombardera ''[[Northrop Grumman B-2 Spirit|B-2 Spirit]]'' (u službi od 1997, prvi put upotrebljen u [[Kosovski rat|Kosovskom ratu]]). * 17. 7. - [[Austrija]] aplicirala za članstvo u Evropskoj zajednici (ostvareno 1995). * [[18. 7.]] - Glumica [[Rebecca Schaeffer]] (21) ubijena u Los Angelesu od strane opsednutog obožavaoca. * [[19. 7.]] - [[Wojciech Jaruzelski]], do sada predsednik Državnog saveta, izabran u skupštini za predsednika NR Poljske (do 1990). * 19. 7. - [[United Airlines let 232]]: prinudno sletanje aviona u [[Sioux City, Iowa]], 111 poginulih i 185 preživelih (tema TV filma "Hiljadu heroja"). * [[20. 7.]] - [[Aung San Suu Kyi]] prvi put stavljena u kućni pritvor, gde će provesti 15 od 21 godine do 2010. * [[22. 7.]] - [[Giulio Andreotti]] treći i poslednji put premijer Italije (do 1992). * [[23. 7.]] - Jugoslavija izgubila u polufinalu [[Davis Cup]]a od Švedske (igrali [[Goran Prpić|Prpić]] i [[Goran Ivanišević|Ivanišević]]). * 23. 7. - Japanska [[Liberalna demokratska partija (Japan)|Liberalna demokratska partija]] izgubila apsolutnu većinu na izborima. * [[24. 7.]] - "Stavovi komisije Predsedništva Srbije o reformi političkog sistema" u SFRJ: politički pluralizam putem udruženja unutar Socijalističkog saveza, direktni izbori po principu jedan građanin - jedan glas, garancija ljudskih prava. * [[27. 7.]] - Tajlanđanka Chamoy Thipyaso osuđena zbog učešća u finansijskoj piramidi na 141.078 godina zatvora (odslužila osam). * 27. 7. - Intervju [[Dobrica Ćosić|Dobrice Ćosića]] italijanskom Il Tempu: Tito je dao Istru Hrvatima, oterao je Italijane i zauzeo Zadar - osude iz Hrvatske u septembru.<ref>Borba, 18. avg. 1989, str. 3</ref><ref>"Tabu titoizma parališe Jugoslaviju", Borba 1989-09-07, str. 7 (integralni tekst)</ref> * [[28. 7.]] - [[Akbar Hašemi Rafsandžani]] izabran za predsednika [[Iran]]a (do 1997). * 28. 7. - [[Letonska Sovjetska Socijalistička Republika|Letonska SSR]] proglašava suverenost. * [[30. 7.]] - 25. sednica CK SKJ, o međunacionalnim odnosima. * ca. [[31. 7.]] - Kurs dinara: 22.500 za američki dolar (prema 2.700 u avgustu '88). * [[srpanj]]-[[kolovoz]] - "[[Cvjetanje mora]]": množenje morskih [[alge|algi]] u Jadranu uslijed onečišćenja iz Italije. * [[Ljetnji hit]] je pjesma "[[Lambada (pjesma)|Lambada]]". === Avgust/August/Kolovoz === * [[1. 8.|1]]-[[2. 8.]] - Rudari na Kosovu štrajkuju zbog kašnjenja plata. * 2 - 3. 8. - [[Šrilankanski građanski rat]], masakr u Valvettituraiu: u odmazdi za napad [[Tamilski tigrovi|Tamilskih tigrova]], indijski mirovnjaci ubili 64 tamilska civila. * [[7. 8.]] - Lideri pet centralnoameričkih zemalja se složili da će se [[nikaragva]]nski [[kontraši]] raspustiti u decembru, pre izbora u februaru. * [[9. 8.]] - U SAD potpisan zakon za radikalnu reformu industrije štedionica i zajmova koja je u krizi od polovine decenije. * [[10. 8.]] - [[Toshiki Kaifu]] novi premijer Japana (do 1991), treći ove godine (Noboru Takeshita dao ostavku zbog berzanskog skandala a Sōsuke Uno zbog odnosa sa gejšom i slabih rezultata na izborima). * [[11. 8.]] - Predsednici Jugoslavije i Italije ([[Janez Drnovšek]] i [[Francesco Cossiga]]) razgovaraju u [[Venecija|Veneciji]] o borbi protiv zagađenja [[Jadran]]a ([[cvjetanje mora]]). * [[13. 8.]] - Sudar dva balona kod [[Alice Springs]] u Australiji, jedan pao sa 13 žrtava. * [[14. 8.]] - [[F. W. de Klerk]] postaje poslednji [[apartheid]]ovski predsednik [[Južna Afrika|Južne Afrike]] nakon ostavke [[P. W. Botha|P. W. Bothe]] (do 1994). * [[august|avgust]] - U Kninskoj krajini protesti zbog hapšenja Jove Opačića. * avgust - Novčanica od 500.000 dinara ("ratna novčanica" jednostavnijeg dizajna, spomenici na Kozari i Tjentištu, ljubičaste nijanse); datum izdanja "VIII 1989" nosi još jedna "ratna novčanica", od 2.000.000 dinara (spomenici na Kozari i u [[Šumarice|Šumaricama]]). * [[17. 8.]] - "Slučaj Muževič": član Predsedništva CK SKJ iz Slovenije Boris Muževič zaustavljen je na Novom Beogradu zbog saobraćajnog prekršaja - kaže da ga je milicija tukla. * [[18. 8.]] - Ubijen vodeći kandidat za predsednika [[Kolumbija|Kolumbije]] [[Luis Carlos Galán]] - na ovo i druga ubistva vlasti odgovaraju hapšenjem 11.000 osumnjičenih dilera droge, na šta narko-mafija objavljuje "totalni i apsolutni rat" vladi sa nizom bombi i paljevina. * 18. 8. - Prikazan film "[[Seks, laži i videovrpce]]", čiji uspjeh otvara vrata drugim neovisnim filmovima. * [[18. 8.|18]] - [[25. 8.]] - 36. [[Pulski filmski festival]]: [[Velika zlatna arena za najbolji film|Velika zlatna arena]] za film "[[Sabirni centar]]"<ref>[http://arhiv.pulafilmfestival.hr/36-pulski-filmski-festival/ 36. Pulski filmski festival]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}. arhiv.pulafilmfestival.hr</ref>. * [[19. 8.]] - [[Panevropski piknik]] na granici Mađarske i Austrije. * 19. 8. - [[Nicolae Ceaușescu]] piše zemljama Varšavskog pakta: traži intervenciju u Poljskoj, kako Solidarnost ne bi došla na vlast. * [[20. 8.]] - [[Rat za Nagorno-Karabah]]: pod pritiskom opozicionog [[Narodni front Azerbejdžana|Narodnog fronta]], [[Azerbejdžanska SSR]] uvodi blokadu [[Nagorno-Karabah]]a; Moskva će organizovati vazdušni most<ref name="Bolukbasi2011">{{cite book|author=Suha Bolukbasi|title=Azerbaijan: A Political History|url=https://books.google.com/books?id=bCe_pvBZKDMC&pg=PA120|date=15 September 2011|publisher=I.B.Tauris|isbn=978-1-84885-620-2|pages=120–}}</ref>. * 20. 8. - Sudar rekreativnog broda ''Marchioness'' i jaružara ''Bowbelle'' na Temzi u Londonu, utopila se 51 osoba. * [[23. 8.]] - "[[Baltički put]]" ili Lanac slobode - građani [[Baltik|baltičkih]] republika stvorili ljudski lanac dug preko 600&nbsp;km na godišnjicu [[Pakt Ribbentrop-Molotov|Pakta Ribbentrop-Molotov]]. * 23. 8. - Mađarska ukinula restrikcije na granici sa Austrijom. * 23. 8. - Ubistvo mladog crnca Yusefa Hawkinsa u Brooklynu izaziva rasne napetosti između crnaca i Italo-Amerikanaca u New Yorku. [[Datoteka:Tadeusz Mazowiecki cropped.jpg|mini|150px|[[Tadeusz Mazowiecki]]]] * [[24. 8.]] - [[Tadeusz Mazowiecki]] iz Solidarnosti postaje prvi nekomunistički premijer [[Poljska|Poljske]] nakon 42 godine i prvi na istoku Evrope. [[Datoteka:Neptune Voyager2 color calibrated.png|mini|150px|left|[[Neptun (planeta)|Neptun]]]] * [[25. 8.]] - [[Voyager 2|Vojadžer 2]] najbliži [[Neptun (planeta)|Neptunu]], nakon čega napušta Sunčev sistem. * 25. 8. - Tajni sastanak zapadnonemačkih i mađarskih lidera u dvorcu Gymnich kod Bonna, verovatno dogovoreni krediti u zamenu za otvaranje mađarske granice. * [[31. 8.]] - Godišnja [[inflacija]] u Jugoslaviji 893,8 %, troškovi života porasli 868,3 %. * 31. 8. - Prvo protestno veče u [[Udruženje književnika Srbije|Udruženju književnika Srbije]] povodom suđenja [[Jovan Opačić|Jovanu Opačiću]] i "progona Srba u Hrvatskoj" (drugo veče 7. 9.). * 31. 8. - [[Moldavski jezik]] pisan latinicom proglašen za zvanični u [[Moldavska Sovjetska Socijalistička Republika|Moldavskoj SSR]] (praznik ''Limba noastră'' u današnjoj Moldovi). === Septembar/Rujan === * [[4. 9.]] - U Lajpcigu se održavaju prve demonstracije ponedeljkom. * [[4. 9.|4]] - [[7. 9.]] - IX konferencija [[Pokret nesvrstanih|Pokreta nesvrstanih]] u Beogradu, prisustvuju predstavnici 100 zemalja i dva pokreta; usvojena umerena deklaracija, bez osude SAD, Izraela ili Južne Afrike. [[Moamer Gadafi]] poklonio kamile beogradskom ZOO vrtu. * [[6. 9.]] - Federalni sud u Filadelfiji oslobodio jugoslovenskog generalnog konzula u Čikagu Bahrudina Bijedića optužbe za pranje novca (bio uhapšen prošlog decembra). Njujorški ogranak [[Nova Ljubljanska banka|Ljubljanske banke]] oglobljen 500.000 dolara. * 6. 9. - Švedska-Engleska 0:0, čime Engleska odlazi na Mundijal 1990 - utakmica upamćena po dresu [[Terry Butcher|Terryja Butchera]] crvenom od krvi. * [[9. 9.]] - [[Relikvija|Mošti]] kneza [[Lazar Hrebeljanović|Lazara]] stigle u njegovu zadužbinu [[manastir Ravanica|Ravanicu]] (krenule iz Nove Ravanice, [[Vrdnik]], [[28. 7.|28. jula]] [[1988]]). * [[10. 9.]] - Sudar rumunskog putničkog broda ''Mogoşoaia'' i bugarskog teretnog konvoja ''Petar Karaničev'' kod [[Galaţi]]ja, 222 mrtvih. * [[11. 9.]] - Mađarska prošle noći otvorila granicu sa Austrijom za [[nemačka Demokratska Republika|istočne Nemce]]. * 11. 9. - Sastanak CK SKJ: po novom ustavu SKJ ne bi trebao imati politički monopol. * 17 - 22. 9. - Uragan Hugo izaziva ljudske žrtve i do tada najveću materijalnu štetu na Karibima i jugoistoku SAD. Muzički studio ''AIR Montserrat'' više neće raditi. * [[19. 9.]] - UTA Flight 772: francuski avion oboren bombom iznad Nigera, 170 mrtvih. * [[21. 9.]] - General potpukovnik [[Blagoje Adžić]] je postavljen za [[Lista načelnika Generalštaba Jugoslavenske narodne armije|načelnika Generalštaba]] Oružanih snaga SFRJ (do 1992). * [[22. 9.]] - Sudar vlaka i školskog autobusa blizu Zaprešića, 14 mrtvih. * 22. 9. - IRA detonirala bombu u Muzičkoj školi Kraljevskih marinaca u Dealu, Kent - 11 mrtvih. * [[23. 9.]] - Primirje u [[Libanon|Libanu]]. * 23. 9. - Sastanak [[James Baker|Baker]]-[[Eduard Ševarnadze|Ševarnadze]] u dolini [[Jackson Hole]], [[Wyoming]] - obećano da SAD neće iskorišćavati probleme u istočnoj Evropi. * [[26. 9.]] - [[Vijetnam]] objavio da je okončao 11-godišnju okupaciju [[Narodna Republika Kampućija|Kampućije/Kambodže]]. * [[27. 9.]] - Skupština [[Socijalistička Republika Slovenija|SR Slovenije]] donosi amandmane na republički ustav koji daju prioritet republičkim nad [[socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|saveznim]] zakonima i ističu pravo na otcepljenje. * 27. 9. - 1. 10. - U Sarajevu održan Svjetski šampionat u ritmičkoj gimnastici, [[Aleksandra Timošenko]] zbirno prvakinja. * [[29. 9.]] - Predsednik SIV Ante Marković iznosi ekonomski program pred Saveznom skupštinom<ref>[http://www.upi.com/Archives/1989/09/29/Sweeping-economic-measures-proposed-in-Yugoslavia/4001623044800/ Sweeping economic measures proposed in Yugoslavia]. upi.com Archives Sept. 29, 1989</ref>. * [[30. 9.]] - Hiljadama istočnih Nemaca koji su se sklonili u zapadnonemačku ambasadu u [[Prag]]u dozvoljeno da odu na Zapad, takođe i onima u varšavskoj ambasadi. Prevoz iz Praga do Zapadne Nemačke se vrši zatvorenim vozovima preko istočnonemačke teritorije. * 30. 9. - Raspuštena konfederacija [[Senegambija]]. * [[septembar]] - Četvorocifrena inflacija u SFRJ: 1181 %. === Oktobar/Listopad === * [[1. 10.]] - Na [[Cetinje|Cetinju]], u prisustvu velikog broja ljudi, nakon prenosa iz [[San Remo|San Rema]] sahranjeni poslednji crnogorski kralj [[Nikola I. Petrović Njegoš|Nikola Petrović]] i kraljica Milena; sutradan sahranjene i njihove kćerke Ksenija i Vjera. * 1. 10. - [[Colin Powell]] novi predsednik združenih načelnika generalštaba SAD (do 1993). * 1. 10. - Korak ka [[Istopolni brak u Danskoj|istopolnom braku u Danskoj]]: omogućena registrovana partnerstva, prvi takav zakon na svetu. * [[3. 10.]] - Istočna Nemačka obustavila bezvizna putovanja u Čehoslovačku. * 3. 10. - Pokušaj vojnog udara u Panami, pučisti pogubljeni - raste pritisak na američku administraciju. * [[4. 10.]] - Opsada željezničkog kolodvora u Dresdenu - vlakovi iz Praga se smatraju posljednjim putem prema slobodi, dolazi do sukoba sa policijom, vojskom i Stasijem. * [[5. 10.]] - [[14. Dalaj Lama|Dalaj Lama]] dobio [[Nobelova nagrada za mir|Nobelovu nagradu za mir]]. * [[7. 10.]] - [[Mihail Gorbačov]] u poseti [[Nemačka Demokratska Republika|DDR]] povodom 40-godišnjice osnutka, pozdravljen od stanovništva (poruka Honekeru: "Život kažnjava one koji zakasne"). Istog dana u [[Plauen]]u počinju prve masovne demonstracije. * [[8. 10.]] - Od ove nedjelje, [[TV Zagreb]] više nije u JRT-ovoj rotaciji zajedničkih nedjeljnih dnevnika.<ref>[https://mediadaily.biz/2021/10/08/radio-srebrenica-kraj-jrt-dnevnika-nedjeljom-u-2/ Radio Srebrenica, Kraj JRT dnevnika, Nedjeljom u 2] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20211020215517/https://mediadaily.biz/2021/10/08/radio-srebrenica-kraj-jrt-dnevnika-nedjeljom-u-2/ |date=2021-10-20 }}. mediadaily.biz</ref> * [[9. 10.]] - [[TASS]] javio da se u [[Voronjež]]u 27. septembra spustio [[NLO]]. * 9. 10. - Demonstracije u [[Leipzig|Lajpcigu]] traže demokratske reforme. * [[13. 10.]] - Predsednik SIV Ante Marković se u Vašingtonu sreo sa predsednikom [[George H. W. Bush|Bušom]], traži se ekonomska i politička pomoć. * 13. 10. - Mini krah berze na petak 13.: [[Dow Jones Industrial Average|Dow Jones]] pao 6,91%. * [[15. 10.]] - Otvoreno renovirano i dograđeno [[Narodno pozorište u Beogradu]]. * oktobar - U Srbiji poslednji put dočekan »[[Voz bratstva i jedinstva]]« iz Slovenije. * [[17. 10.]] - Hrvatska [[rock and Roll|rock]]-grupa [[Prljavo kazalište]] održala [[koncert]] u središtu Zagreba pred 200 000 ljudi, što je bio predznak raspada [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]]. * 17. 10. - Zemljotres Loma Prieta potresao severnu Kaliforniju, 67 mrtvih. * [[18. 10.]] - Lider DDR [[Erich Honecker]] podneo ostavku pod pritiskom Politbiroa, nasleđuje ga [[Egon Krenz]]. * 18. 10. - Mađarska skupština obnavlja višestranačje, pet dana kasnije, na 33. godišnjicu revolucije iz 1956, obrisano "Narodna" iz naziva Republike Mađarske. * [[22. 10.]] - Potpisan [[Taifski sporazum]] za okončanje [[Libanski građanski rat|Libanskog građanskog rata]]. * [[25. 10.]] - Objavljena zvanična platforma [[Savez komunista Jugoslavije|SKJ]]: podrška razvoju političkog pluralizma ("uspostavljanje političkih organizacija građana"), pravima i slobodama. * 25. 10. - Portparol sovjetskog ino. ministarstva u šali objavljuje "[[Sinatrina doktrina|Sinatrinu doktrinu]]": svaka zemlja odlučuje o svom putu (odbacivanje [[Brežnjevljeva doktrina|Brežnjevljeve doktrine]]). * [[30. 10.]] - Počinju nove demonstracije na Kosovu, u vezi suđenja [[Azem Vlasi|Vlasiju]] u još 14-ici, ima i mrtvih<ref>[http://www.upi.com/Archives/1989/11/02/Armed-Albanians-fire-fight-police/4705625986000/ Armed Albanians fire-fight police]. upi.com Archives Nov. 2, 1989</ref>. * [[31. 10.]] - Počelo suđenje Azemu Vlasiju i dr., optuženim za »kontrarevolucionarno« delovanje na Kosovu (prigovori iz nekih zapadnih zemalja da se radi o "anahronizmu u vreme promena" u komunističkom svetu). * 31. 10. - Premijer [[Turgut Özal]] izabran za predsednika Turske (do smrti 1993). === Novembar/Studeni === [[Datoteka:BerlinWall-BrandenburgGate.jpg|thumb|180px|[[Berlinski zid]]]] * [[1. 11.]] - Izdanje novčanice od 1.000.000 dinara (lik djevojke sa maramom); inflacija u Jugoslaviji 1470% na godišnjem nivou. * 1. 11. - Dan mrtvih je neradan u SR Hrvatskoj; kolektivi su i ranije imali skraćeno radno vreme.<ref>[https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp|issue:UB_00064_19891101|page:4 "Borba", 1. nov. 1989, str. 4]</ref> * 1. 11. - Ponovo otvorena granica između Istočne Nemačke i Čehoslovačke, Istočni Nemci propušteni na Zapad. * [[3. 11.|3]] - [[4. 11.]] - Okršaji demonstranata i sigurnosnih snaga u [[Podujevo|Podujevu]] i [[Uroševac|Uroševcu]]. * [[4. 11.]] - Bar pola miliona [[Demonstracije na Alexanderplatzu|demonstranata na Alexanderplatzu]] u Istočnom Berlinu. * 4. 11. - Tajfun Gay odnosi preko 800 života u Tajlandskom zalivu. * [[6. 11.]] - Osnovan forum [[APEC]], Azijsko-pacifička ekonomska saradnja. * [[7. 11.]] - [[David Dinkins]] je prvi crnac izabran za gradonačelnika [[New York]]a (1990-93). * 7 - 10. 11. - Neredi u [[Kišinjev]]u, zapaljeno sedište ministarstva unutrašnjih poslova (ministar [[Vladimir Voronin]], predsednik Moldove 2001-2009); za prvog sekretara tamošnje KP nakon ovoga postavljen [[Petru Lucinschi]] (do 1991, predsednik 1997-2001). * [[8. 11.]] - U [[Jordan]]u održani prvi izbori od 1967, Muslimansko bratstvo i drugi islamisti dobijaju 32 od 80 mandata. * [[9. 11.]] - [[Revolucije 1989.|Revolucije 1989]]: [[Berlinski zid]] pada usled pogrešne najave novog graničnog režima. * [[10. 11.]] - Plenum CK BKP: [[Todor Živkov]] odstupa sa čela [[Bugarska komunistička partija|Bugarske komunističke partije]] - nasleđuje ga [[Petar Mladenov]]. * [[11. 11.]] - U Budimpešti osnovana Kvadragonala: Italija, Austrija, Mađarska i Jugoslavija žele uspostaviti saradnju među raznolikim zemljama (od sledeće godine Pentagonala, sa Čehoslovačkom, od 1992. [[Srednjoeuropska inicijativa]]). * 11. 11. - Održani izbori za ustavotvornu skupštinu u [[Jugozapadna Afrika|Jugozapadnoj Africi]]/Namibiji, apsolutna većina za [[SWAPO]]. * 11. 11. - [[Salvadorski građanski rat]]: [[Nacionalna oslobodilačka fronta Farabundo Marti|Front Farabundo Martí]] pokreće veliku ofanzivu, prvi put ulaze u [[San Salvador]]. * [[12. 11.]] - Jednopartijski izbori za sva tri veća [[Narodna skupština Republike Srbije|Skupštine]] SR Srbije i referendum o izboru S. Miloševića za predsednika predsedništva SR Srbije (odziv ponegde bio veći od 100%); prema rezultatima objavljenim 20. 11. izlaznost 83,54%, za Miloševića 80,36%. * [[13. 11.]] - [[Hans-Adam II, knez Lihtenštajna|Hans-Adam II]] novi knez [[Lihtenštajn]]a. * novembar - XVII sednica CK [[Komunistička partija Jugoslavije|SKJ]] - neslaganje između republičkih rukovodstava. * novembar - "[[Mladina]]" piše o streljanju "40.000" nekomunističkih Slovenaca [[1945]]. * [[16. 11.]] - Mučenici sa UCA: salvadorski vojnici ubili na kampusu univerziteta šestoricu jezuitskih naučnika, njihovu domaćicu i njenu kćerku. * [[17. 11.]] - Tragedija u [[Aleksinac|Aleksinačkim]] rudnicima uglja: od eksplozije [[metan]]a poginulo 90 rudara. * 17. 11. - Počinje "[[Baršunasta revolucija]]" u Pragu: policija pretukla mirne studente demonstrante, šire se netačne glasine o pogibiji studenta. * 17. 11. - Prikazan crtani film "[[Mala sirena (film, 1989)|Mala sirena]]", početak decenije [[Disneyeva renesansa|Disneyeve renesanse]]. * [[18. 11.]] - [[Hans Modrow]] istočnonemački premijer umesto [[Willi Stoph|Willija Stopha]] (do aprila). * [[20. 11.]] - Usvojena [[Konvencija o pravima djeteta]] (na snazi od 1990). * [[22. 11.]] - Nedavno izabrani predsednik [[Liban]]a [[René Moawad]] ubijen eksplozijom auto-bombe u Bejrutu, stradalo još 23 ljudi. * 22. 11. - Prikazan film ''[[Back to the Future Part II]]''. * [[23. 11.]] - Počinje [[Gruzijsko-osetijski sukob]]: ranije tokom meseca [[Južna Osetija|Južnoosetinska]] Autonomna Oblast je tražila status autonomne republike, što je Gruzija odbija i opsela [[Chinvali]], nakon što je pokušano održavanje mitinga za jedinstvenu Gruziju. [[Datoteka:Prague November 1989 - Old Town Square Memorial.jpg|mini|250px|[[Baršunasta revolucija]] u Pragu]] * [[24. 11.]] - Pod pritiskom masovnih demonstracija u [[Prag]]u kompletno rukovodstvo [[Komunistička partija Čehoslovačke|Komunističke partije Čehoslovačke]] podnijelo ostavke, uključujući generalnog sekretara [[Miloš Jakeš|Miloša Jakeša]]; partija se četiri dana kasnije odriče političkog monopola. * 24. 11. - Završen 14. kongres Rumunske komunističke partije, Čaušesku ponovo izabran za generalnog sekretara. Tražio je da se ponište posledice paktova sa Hitlerovskom Nemačkom, što bi se moglo odnositi na sovjetsko zauzeće Besarabije (on vidi poboljšane odnose SSSR i SAD kao novi pakt Molotov-Ribentrop). * 24. 11. - U [[Pešavar]]u ubijen [[Abdulah Jusuf Azam]], suosnivač [[Al Kaida|Al Kaide]]. * [[25. 11.]] - Puštena u rad [[Hidroelektrana Višegrad]], instalisane snage 315 MW. * [[26. 11.]] - Puč na [[Komori]]ma, ubijen predsednik [[Ahmed Abdallah]], preuzima njegov protivnik [[Said Mohamed Djohar]] (do 1995/96). * 26. 11. - [[Indijski nacionalni kongres]] gubi više od polovine mandata u parlamentu, [[Rajiv Gandhi]] daje ostavku a sledi [[V. P. Singh]] iz Džanata Dala na čelu manjinske vlade s podrškom [[Indijska narodna partija|Bharatije Džanate]] i levice. * [[27. 11.]] - Avianca Flight 203: [[Pablo Escobar|Escobarov]] narko kartel oborio bombom avion sa 110 ljudi, meta je trebao biti predsednički kandidat [[César Gaviria]]. * [[28. 11.]] - [[Nadia Comăneci]] pobegla iz Rumunije (odlazi u SAD). * 28. 11. - [[Helmut Kohl]] izložio pred Bundestagom plan u 10 tačaka za nemačko jedinstvo: demokratizovanje NDR i uspostavljanje konfederalnih i zatim federalnih odnosa. * [[29. 11.]] - Slovenačka vlada zabranila "miting istine" kosovskog udruženja "Božur" u Ljubljani 1. decembra, [[Socijalistički savez radnog naroda|Socijalistički savez]] Srbije traži prekidanje svih veza sa Slovenijom zbog kršenja ljudskih prava, "ni jedan građanin Srbije neće moliti Sloveniju da ostane u Jugoslaviji"<ref>[http://www.upi.com/Archives/1989/11/29/Serbia-severs-ties-with-Slovenia-over-human-rights/1574628318800/ Serbia severs ties with Slovenia over human rights]. upi.com Archives Nov. 29, 1989</ref>. * 29. 11. - Poslednji prijem u [[Savez pionira Jugoslavije]]. * [[30. 11.]] - Ubijen predsednik [[Deutsche Bank]]e [[Alfred Herrhausen]]. * novembar - Inflacija u SFRJ 1.975%. === Decembar/Prosinac === [[Datoteka:2Million-Dinara-1989.jpg|mini|220px|Hiperinflacija u SFRJ: novčanica od 2.000.000 dinara]] * [[1. 12.]] - [[Socijalistička Republika Srbija|SR Srbija]] uvodi ekonomske sankcije SR Sloveniji - bojkot slovenačke robe, na šta Slovenci uzvraćaju svojim merama. * 1. 12. - Predstavljeni prijedlozi za novčanice od 500.000 dinara (lik dječaka, purpurna nijansa) i 5.000.000 dinara (lik odraslog mladića, plava nijansa) koje nisu izdate. * 1. 12. - Narodna skupština Istočne Nemačke izmenila ustav, Partija socijalističkog jedinstva više nema monopol na vlast. [[Egon Krenz]] narednih dana daje ostavku na sve funkcije, na čelo partije dolazi [[Gregor Gysi]]. * 1. 12. - Pokušaj puča protiv [[filipini|filipinske]] predsednice [[Corazon Aquino]]. * [[2. 12.]] - Posle 21 godine okončana Druga komunistička pobuna u [[Malezija|Maleziji]]; poslednji zaostali japanski vojnici, Shigeyuki Hashimoto i Kiyoaki Tanaka, koji su bili njen deo vraćaju se kući. * 2 - [[3. 12.]] - [[Samit na Malti]]: Gorbačov i Buš kažu da je [[Hladni rat]] završen. [[Datoteka:Bush and Gorbachev at the Malta summit in 1989.gif|mini|250px|[[Samit na Malti]]]] * [[6. 12.]] - Antifeminista ubio 14 žena na Politehničkoj školi u [[Montreal]]u. * 6. 12. - Atentat na zgradu DAS: kamion-bomba eksplodirao ispred sedišta kolumbijske službe sigurnosti, 52 mrtvih. * 6. 12. - Završen klasični period ''[[Doctor Who|Doctora Who]]'', ponovo kreće 2005. * [[7. 12.]] - [[Litvanska Sovjetska Socijalistička Republika|Litvanska SSR]] je prva od sovjetskih republika koja je ukinula monopol KP na vlast. * [[8. 12.]] - Osnovana [[Demokratska opozicija Slovenije]] (DEMOS), koalicija antikomunističkih stranaka - traže da državni organi Slovenije prekinu sve veze sa istim organima Srbije. * [[10. 12.]] - Sjednica CK SKH, dan prije 11. Kongresa [[Savez komunista Hrvatske|SK Hrvatske]]: ne protivi se prijevremenim izborima, predloženo donošenje novog izbornog zakona i legaliziranja političkih udruženja i organizacija (izbori će biti u travnju). * 10. 12. - Predsednik ČSSR [[Gustáv Husák]] dao ostavku nakon što je zakletvu položila prva većinski nekomunistička vlada, na čelu sa [[Marián Čalfa|Mariánom Čalfom]]. * 10. 12. - Prve demonstracije za demokratiju u [[Narodna Republika Mongolija|Mongoliji]], Cahiagin Elbegdordž osnovao Mongolsku demokratsku uniju - kampanja traje do marta i ostavke predsednika politbiroa. * [[12. 12.]] - Grupa intelektualaca najavila obnavljanje [[Demokratska stranka (Srbija)|Demokratske stranke]] (osnivačka skupština sledećeg februara u Beogradu). * [[13. 12.]] - Pod pritiskom javnosti (sutradan se održava miting opozicije), Bugarska partija se izjasnila za parlamentarnu demokratiju i promenu člana 1 ustava koji govori o njenom monopolu na vlast. * [[14. 12.]] - Prvi slobodni izbori u [[Čile]]u posle 16 godina diktature, pobedio [[Patricio Aylwin]]. * [[15. 12.]] - XI kongres [[Savez komunista Srbije|SK Srbije]] - neće biti sprečavano formiranje novih partija. * 15. 12. - Objavljen nacrt deklaracije [[Savez komunista Jugoslavije|SKJ]] prema kome se on odriče monopola na vlast i želi da učestvuje sa drugim partijama na slobodnim izborima, kao i učešće u evropskim integracijama (CK SKJ usvojio [[26. 12.]], pred XIV kongres sledećeg meseca). * 15. 12. - Predstavljeni prijedlozi za novčanice od 10.000.000 dinara (lik Nikole Tesle, narančasta nijansa) i 50.000.000 dinara (lik Ive Andrića, crvena nijansa) koje također nisu izdate. * 15. 12. - Kolumbijski narko-lord [[José Gonzalo Rodríguez Gacha]] ubijen u okršaju sa policijom, smatra se da je bio milijarder. [[Datoteka:Romania flag 1989 revolution.svg|mini|200px|[[Zastava Rumunjske]] sa rupom - simbol revolucije 1989.]] * [[16. 12.]] - [[Rumunska revolucija 1989.]]: protesti u [[Temišvar]]u koji su izbili povodom proterivanja pastora Lasla Tekeša okreću se protiv režima - u naredna dva dana dolazi do nereda u kojima je pucano na demonstrante. * [[17. 12.]] - Emitovana prva epizoda ''[[The Simpsons]]'', božićni specijal ''Simpsons Roasting on an Open Fire''. * 17. 12. - Drugi krug prvih demokratskih predsedničkih izbora u [[Brazil]]u od [[1960]]: [[Fernando Collor de Mello]] pobedio [[Luiz Inacio Lula da Silva|Lula da Silvu]] sa 53:47%; istog dana otet i spasen biznismen [[Abílio dos Santos Diniz]], što se smatra sabotažom protiv levice. * [[18. 12.]] - Predsednik Saveznog izvršnog veća [[Ante Marković]] izlaže reformske mere koje stupaju na snagu 1. januara: uvodi se novi dinar (= 10.000 ranijih novih odn. 1.000.000 starih), prvih šest meseci zamrznute cene i plate, dinar vezan za marku 7:1 (pokazuje par novih novčanica), ali i zatvaranje neprofitabilnih preduzeća, stroga budžetska kontrola (trenutni kurs: 65.000 dinara za marku ili 112.000 za dolar). * [[19. 12.]] - Vlasti Srbije odbacuju Markovićev program, smatrajući da će izazvati nerede. * [[20. 12.]] - Polučasovni štrajk oko 650.000 radnika u Srbiji, protest protiv nekih predloženih mera SIV-a, traži se ostavka Markovića; ostale republike daju uslovnu podršku<ref>[http://www.upi.com/Archives/1989/12/21/Yugoslavia-makes-dinar-convertible-in-1990/4422630219600/ Yugoslavia makes dinar convertible in 1990]. upi.com Archives Dec. 21, 1989</ref>. * 20. 12. - [[Američka invazija Paname]] (Operacija Just Cause), protiv režima [[Manuel Noriega|Manuela Noriege]]. * 20. 12. - U Sarajevu se osniva Udruženje nezavisnih pisaca Jugoslavije, antinacionalističkog karaktera. * [[21. 12.]] - Miting sazvan u Bukureštu za podršku Čaušeskuu se okreće protiv njega, dolazi do pucnjave na narod. * [[22. 12.]] - Čaušesku beži iz Bukurešta, osnovan je [[Front nacionalnog spasa (Rumunija)|Front nacionalnog spasa]] na čelu sa [[Ion Iliescu|Ionom Iliescuom]] (na čelu zemlje 1989-96 i 2000-2004). * 22. 12. - Ponovo otvorena [[Brandenburška vrata]] u Berlinu. * [[23. 12.]] - Završen XI kongres [[Savez komunista Slovenije|SK Slovenije]]: SKJ bi trebao biti savez saveza a ne jedinstvena partija (slogan: ''Evropa zdaj!''). [[Datoteka:Operation Just Cause Rangers 2d plt La Comandancia secure small.jpg|mini|220px|[[Američka invazija Paname]]]] * [[24. 12.]] - Svrgnuti premijer [[Panama|Paname]], general Norijega, sklonio se pred američkim okupacionim trupama u diplomatsko predstavništvo [[Vatikan]]a u Panama Sitiju i zatražio [[politički azil]]. * 24. 12. - Počinje [[Prvi liberijski građanski rat]] (do 1997): [[Charles Taylor (liberijski političar)|Charles Taylor]] se vraća u [[Liberija|zemlju]] i počinje pobunu protiv [[Samuel Doe|Samuela Doea]] * [[25. 12.]] - [[Socijalistička Republika Rumunija|Rumunjski]] predsjednik [[Nicolae Ceauşescu]] zajedno sa suprugom strijeljan, čime je okončana vladavina komunizma u ovoj zemlji. * [[29. 12.]] - Pisac i zastupnik pokreta za ravnopravnost građana [[Vaclav Havel]] izabran za predsjednika [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]] jednoglasnom odlukom skupštine (do 1992, predsednik Češke 1993-2003). [[Aleksandar Dubček]] je juče izabran za predsednika čehoslovačke skupštine (do 1992). * 29. 12. - Indeks [[Nikkei 225]] Tokijske berze dostigao istorijski maksimum (38,957.44; zatvoren na 38,915.87), podstaknut mehurom nekretnina. Mehur puca pošto je Banka Japana podigla međubankarsku kamatu, dolazi do kraha berze, što je uvod u [[Izgubljena decenija (Japan)|Izgubljenu deceniju]], ili više njih (prosečan rast 1991-2003 je 1,14% godišnje). Ove godine je 13 od 20 najvećih svetskih kompanija bilo japansko, do 2014. ostaju dve.<ref>[https://www.cnbc.com/2014/04/29/what-a-difference-25-years-makes.html What a difference 25 years makes]. cnbc.com May 2 2014</ref> * [[31. 12.]] - U Poljskoj potpisan [[Balcerowiczev plan]], šok terapija za tranziciju iz planske socijalističke u tržišnu kapitalističku ekonomiju (znatan pad BDP 1990-91, zatim oporavak). * 31. 12. - Azerski demonstranti u [[Nahčivan]]u demontiraju granične instalacije prema Iranu. === Kroz godinu === * Oko 100.000 članova napustilo [[SKJ]] ove godine, odn. 600.000 od rekordne 1983. kada je bilo 2,2 miliona članova; samo 15% članstva mlađe od 27 godina prema 33% u 1983.<ref>[http://www.upi.com/Archives/1990/01/01/Belgrade-unveils-convertible-currency/8228631170000/ Belgrade unveils convertible currency]. upi.com Archives Jan. 1, 1990</ref>. * Indeks GDP republika i pokrajina prema jugoslavenskom prosjeku (procentni poeni prema 1952.): Slovenija 196 (+14), Hrvatska 126 (+5), Srbija 92 (-1), Vojvodina 119 (+29), Crna Gora 74 (-14), Bosna i Hercegovina 68 (-18), Makedonija 65 (-6), Kosovo 26 (-19). <ref>Jović 2003, 219</ref> Tj. Slovenija, Hrvatska i Vojvodina su iznad proseka i brže su se razvijali a ispodprosečni sporije. * U SFRJ prodato oko 300.000 novih automobila, oko jedne četvrtine uvezeno<ref>[http://www.upi.com/Archives/1990/11/15/GM-to-sell-American-cars-in-Yugoslavia/5898658645200/ GM to sell American cars in Yugoslavia]. upi.com Archives Nov. 15, 1990</ref>. * [[Tvornica automobila Sarajevo]] proizvela 37.411 automobila, većinom [[Volkswagen Golf II|Golf II]].<ref>[https://balkans.aljazeera.net/blogs/2020/10/26/golf-dvojka-tas-ov-automobil-s-dusom Golf ‘dvojka’: TAS-ov automobil s dušom]. balkans.aljazeera.net 26 Oct 2020</ref> * [[Franjo Tuđman]]: ''[[Bespuća povijesne zbiljnosti]]''. * Izgrađena prva tri agregata [[HE Dubrava]] na [[Drava|Dravi]] [http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/hidroelektrane/sjever/dubrava.aspx] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120830071026/http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/hidroelektrane/sjever/dubrava.aspx |date=2012-08-30 }}, kao i [[HE Đale]] na [[Cetina|Cetini]] [http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/hidroelektrane/jug/djale.aspx] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120902073344/http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/hidroelektrane/jug/djale.aspx |date=2012-09-02 }}. * Urolog [[Sava Perović]] obavio prvu operaciju promene pola u Jugoslaviji. * [[Predrag Radosavljević]] Preki, igrajući za ''Tacoma Stars'', bio MVP i najbolji strelac u američkoj ligi dvoranskog fudbala (''Major Indoor Soccer League''). * Richard C. Duncan predstavlja "[[Olduvajska teorija|Olduvajsku teoriju]]" o navodnoj propasti [[industrijska civilizacija|industrijske civilizacije]]. == 1989. u temama == * [[Televizija]]. TV serije: "[[Balkan ekspres 2]]", "Specijalna redakcija" (TV Beograd i Novi Sad), "[[Drugarica ministarka]]", "[[Metla bez drške]] 1", "Rođaci iz Lazina", "Vreme čuda", "Dome, slatki dome" (snim. 1988) (TV Beograd); "[[Ptice nebeske (TV serija)|Ptice nebeske]]" (TV Zagreb), "[[Top lista nadrealista]] 2" (TV Sarajevo). * Neki [[Popis jugoslavenskih filmova|domaći filmovi]]: "[[Sabirni centar]]", "[[Kako je propao rokenrol]]", "[[Najbolji (film)|Najbolji]]", "[[Vreme čuda (film)|Vreme čuda]]", "[[Poslednji krug u Monci]]", "[[Boj na Kosovu (film)|Boj na Kosovu]]", "[[Bolji život (film)|Bolji život]]", "[[Masmediologija na Balkanu]]", "[[Seobe (film)|Seobe]]", "[[Kuduz]]", "[[Žena s krajolikom]]" (snimljen 1975-6), "[[Donator (film)|Donator]]", "[[Hamburg Altona (film)|Hamburg Altona]]" (→ [[:Kategorija:Filmovi 1989.]]). * Neki domaći muzički/glazbeni albumi<ref>[https://www.discogs.com/search/?format_exact=LP&format_exact=Album&year=1989&decade=1980&country_exact=Yugoslavia Explore Yugoslavia LP Album from 1989 on Discogs]. discogs.com (pristup. 21. 7. 2016.)</ref> (→ [[:Kategorija:Albumi 1989.]]): ** Pop/rock: <small>[[Ekatarina Velika]]</small>: "Samo par godina za nas"; <small>[[Disciplina kičme]]</small>: "Zeleni Zub na Planeti Dosade"; <small>[[Jura Stublić]] & Film</small>: "Zemlja sreće"; <small>[[Branimir Štulić|Johnny Štulić]]</small>: "Balkanska rapsodija"; <small>[[Dino Merlin|Merlin]]</small>: "Nešto lijepo treba da se desi"; <small>[[Dino Dvornik]]</small>: "Dino Dvornik"; <small>[[Zabranjeno pušenje]]</small>: "Male priče o velikoj ljubavi"; <small>[[Bajaga i instruktori]]</small>: "Neka svemir čuje nemir"; <small>[[Partibrejkers]]</small>: "Partibrejkers III"; <small>[[Leb i sol]]</small>: "Putujemo"; <small>[[Plavi orkestar]]</small>: "Sunce na prozoru"; <small>[[Crvena jabuka]]</small>: "Tamo gdje ljubav počinje"; <small>[[Đorđe Balašević]]</small>: "Tri posleratna druga"; <small>[[Cacadou Look]]</small>: "Uspavanka za Zoroa"; <small>[[Galija (muzička grupa)|Galija]]</small>: "Korak do slobode"; <small>[[Valentino (sastav)|Valentino]]</small>: "No.5 Ponekad noću dok grad spava"; <small>[[Riva (grupa)|Riva]]</small>: "Riva", "Rock me"; <small>[[Bezobrazno zeleno]]</small>: "Neonske bajke"; <small>[[Laibach]]</small>: "Sympathy for the Devil"; <small>[[Dejan Cukić]] & Spori ritam band</small>: "Zajedno"; <small>[[Vještice]]</small>: "Totalno drukčiji od drugih"; <small>[[Rambo Amadeus]]</small>: "Hoćemo gusle!"; <small>[[Tutti Frutti Band]]</small>: "Krila leptira"; <small>[[Zana (grupa)|Zana]]</small>: "Rukuju se, rukuju"; <small>[[Vlada Divljan|Vlada]] i [[Srđan Gojković|Gile]]</small>: "Rokenrol za decu"; <small>[[Vlada Divljan|Vlada]], [[Srđan Gojković|Gile]], [[Dušan Kojić|Koja]]</small>: "Kako je propao rokenrol"; ** Zabavni: <small>[[Magazin (grupa)|Magazin]]</small>: "Dobro jutro"; <small>[[Boris Novković]]</small>: "Obojeni snovi"; <small>[[Novi fosili]]</small>: "Obriši suze, generacijo"; <small>[[Hari Mata Hari]]</small>: "Volio bi' da te ne volim"; <small>[[Alen Slavica]]</small>: "Dao sam ti dušu"; <small>[[Željko Bebek]]</small>: "Pjevaj moj narode"; <small>[[Garavi sokak]]</small>: "Garavi sokak"; ** Folk: <small>[[Miroslav Ilić]]</small>: "Lažu da vreme leči sve"; <small>[[Lepa Brena]]</small>: "Četiri godine"; <small>[[Svetlana Ražnatović|Ceca Veličković]]</small>: "Ludo srce"; <small>[[Dragana Mirković]]</small>: "Simpatija"; <small>[[Nervozni poštar]]</small>: "To je samo folk’n’roll"; <small>[[Lepa Lukić]]</small>: "Srce je moje violina"; <small>[[Haris Džinović|Haris]]</small>: "Ostariću, neću znati"; ** Debitantski albumi (ne mora biti početak karijere): Johnny Štulić (solo), Dino Dvornik, [[Buba Miranović]], Riva, [[Let 3]], Dragan Pantić Smederevac, Vještice, Haris Džinović (solo), [[Jelena Broćić]], [[Slavko Banjac]], [[Satan Panonski]]... * Novčanice izdate u SFRJ: <gallery> 100k-dinar-Yugoslav-1990 03.jpg|100.000 din. "1. V" 1Million-Dinara-1989.jpg|1.000.000 din. "1. XI" 500000-Dinara-1989.JPG|500.000 din. "VIII" 2Million-Dinara-1989.jpg|2.000.000 din. "VIII" </gallery> * Neka vozila uvedena 1989: <gallery> 1993 Citroën XM hatchback (28603668230).jpg|[[Citroën XM]] (Evropski auto godine '90) Mercedes R129 front 20080208.jpg|[[Mercedes-Benz R 129]] Ford Fiesta 91 HPIM0593.JPG|[[Ford Fiesta]] III </gallery> == Rođenja == {{glavni članak|:Kategorija:Rođeni 1989.}} === Januar/Siječanj &ndash; Mart/Ožujak === * [[9. 1.]] - [[Nina Dobrev]], kanadska glumica * [[2. 2.]] - [[Ivan Perišić]], nogometaš * [[3. 2.]] - [[Slobodan Rajković]], srpski fudbaler * [[18. 2.]] - [[Sonja Petrović]], košarkašica * [[21. 2.]] - [[Corbin Bleu]], američki glumac * [[25. 2.]] - [[Milan Badelj]], nogometaš * [[27. 2.]] - [[Stephen Kiprotich]], ugandanski maratonac * [[6. 3.]] - [[Agnieszka Radwańska]], teniserka * [[11. 3.]] - [[Anton Yelchin]], glumac († [[2016]]) * [[13. 3.]] - [[Peaches Geldof]], novinarka, model († [[2014]]) === April/Travanj &ndash; Jun/Lipanj === * [[2. 4.]] - [[Milenko Zorić]], kajakaš * [[12. 4.]] - [[Sonja Mugoša]], srpska klizačica * [[18. 4.]] - [[Bojan Bogdanović]], hrvatski košarkaš * [[23. 4.]] - [[Nicole Vaidišová]], češka teniserka * [[27. 4.]] - [[Jovana Nikolić]], srpska klizačica * [[29. 4.]] - [[Domagoj Vida]], nogometaš * [[4. 5.]] - [[Rory McIlroy]], igrač golfa * [[5. 5.]] - [[Chris Brown]], pevač * [[6. 5.]] - [[Dominika Cibulková]], slovačka teniserka * [[27. 5.]] - [[Ash Hollywood]], erotska glumica * [[29. 5.]] - [[Riley Keough]], model, unuka Elvisa Presleya * [[14. 6.]] - [[Lucy Hale]], glumica, pjevačica === Jul/Srpanj &ndash; Septembar/Rujan === * [[2. 7.]] - [[Katarina Živković]], pevačica, pobednica "Velikog brata" * [[5. 7.]] - [[Dejan Lovren]], nogometaš * [[16. 7.]] - [[Gareth Bale]], fudbaler * [[21. 7.]] - [[Vesna Dolonc]], rusko-srpska teniserka * [[23. 7.]] - [[Daniel Radcliffe]], britanski glumac * [[31. 7.]] - [[Viktorija Azarenka]], beloruska teniserka * [[3. 8.]] - [[Jules Bianchi]], vozač F1 († [[2015]]) * [[5. 8.]] - [[Nina Radojčić]], pevačica * [[10. 8.]] - [[Nika Antolos]], pjevačica * [[18. 8.]] - [[Ana Dabović]], košarkašica * [[21. 8.]] - [[Hayden Panettiere]], američka glumica († [[2026]]) * [[30. 8.]] - [[Bebe Rexha]], kantautorka * [[1. 9.]] - [[Bill Kaulitz|Bill]] i [[Tom Kaulitz]], članovi grupe ''[[Tokio Hotel]]'' * [[2. 9.]] - [[Alexandre Pato]], brazilski nogometaš * [[8. 9.]] - [[Avicii]], švedski muzičar, producent († [[2018]]) * [[18. 9.]] - [[Ornela Vištica]], glumica === Oktobar/Listopad &ndash; Decembar/Prosinac === * [[4. 10.]] - [[Dakota Johnson]], glumica * [[12. 10.]] - [[Marko Ivković]], ubijeni navijač († [[2014]]) * [[13. 10.]] - [[Alexandria Ocasio-Cortez]], američka političarka * [[19. 10.]] - [[Nikolija Jovanović]], pevačica, model * [[23. 10.]] - [[Isis Taylor]], erotski model, glumica * [[24. 10.]] - [[PewDiePie]], Felix Kjellberg, ličnost sa YouTubea * [[29. 10.]] - [[Primož Roglič]], biciklista * [[2. 11.]] - [[Stevan Jovetić]], crnogorski fudbaler * [[7. 11.]] - [[Nadežda Tolokonikova]], članica ''Pussy Riot'' * 7. 11. - [[Mikela Ristoski]], paraolimpijka * [[10. 11.]] - [[Martin Sinković]], veslač * [[16. 11.]] - [[Milan Mačvan]], košarkaš * 16. 11. - [[Rasta (muzičar)|Rasta]], srpski muzičar * [[10. 12.]] - [[Marion Maréchal-Le Pen]], francuska političarka * [[13. 12.]] - [[Taylor Swift]], kantautorka * dec. - [[Jessie Buckley]], glumica * [[29. 12.]] - [[Kei Nishikori]], teniser == Smrti == {{glavni članak|:Kategorija:Umrli 1989.}} === Januar/Siječanj &ndash; Februar/Veljača === * [[7. 1.]] - [[Hirohito, car Shōwa|Hirohito]], japanski car (* [[1901]]) * [[13. 1.]] - [[Joe Spinell]], glumac (* [[1936]]) * [[14. 1.]] - [[Danica Antić]], slikarka (* [[1910]]) * [[18. 1.]] - [[Bruce Chatwin]], engleski putopisac (* [[1940]]) * [[22. 1.]] - [[Miodrag Andrić]] - Ljuba Moljac, srpski glumac (* [[1943]]) * [[23. 1.]] - [[Salvador Dalí]], španski slikar (* [[1904]]) * [[24. 1.]] - [[Ted Bundy]], serijski ubica (* [[1946]]) * [[30. 1.]] - [[Krsta Andrejević]], slikar (* [[1928]]) * [[1. 2.]] - [[Elaine de Kooning]], slikarica (* [[1918]]) * [[3. 2.]] - [[Nina Kirsanova]], balerina, arheolog, glumica (* [[1899]]) * 3. 2. - [[John Cassavetes]], glumac i režiser (* [[1929]]) * [[6. 2.]] - [[Chris Gueffroy]], poslednji ubijeni na Berlinskom zidu (* [[1968]]) * [[9. 2.]] - [[Osamu Tezuka]], crtač mange (* [[1928]]) * [[17. 2.]] - [[Vlajko Begović]], učesnik Španskog rata i francuskog otpora, junak socijalističkog rada (* [[1905]]) * [[21. 2.]] - [[Miroslav Nenadović]], mašinski inženjer, aeronautičar, akademik (* [[1904]]) * [[27. 2.]] - [[Konrad Lorenz]], austrijski zoolog, nobelovac (* [[1903]]) === Mart/Ožujak &ndash; April/Travanj === * [[9. 3.]] - [[Robert Mapplethorpe]], fotograf (* [[1946]]) * [[14. 3.]] - [[Zita od Bourbon-Parme]], posljednja austrougarska carica (* [[1892]]) * [[23. 3.]] - [[Pavle Gregorić]], učesnik Ruskog građanskog rata, NOB, narodni heroj, junak socijalističkog rada (* [[1892]]) * [[28. 3.]] - [[Jovan Velimirović]], episkop šabačko-valjevski (* [[1912]]) * [[30. 3.]] - [[Ivan Šibl]], učesnik NOB, društveno-politički radnik, narodni heroj (* [[1917]]) * [[5. 4.]] - [[Vojislav Arnovljević]], osnivač jugoslovenske kardiološke škole, akademik (* [[1895]]) * [[12. 4.]] - [[Abbie Hoffman]], američki aktivista (* [[1936]]) * 12. 4. - [[Sugar Ray Robinson]], bokser (* [[1921]]) * [[15. 4.]] - [[Ante Kaštelančić]], hrvatski slikar (* [[1911]].) * 15. 4. - [[Hu Yaobang]], bivši generalni sekretar CK KPK (* [[1915]]) * [[19. 4.]] - [[Daphne du Maurier]], engleska spisateljica (* [[1907]].) * [[21. 4.]] - [[Sava Jeremić]], srpski frulaš (* [[1904]]) * [[22. 4.]] - [[Emilio Segrè]], fizičar, nobelovac (* [[1905]]) * [[23. 4.]] - [[Hamani Diori]], prvi predsednik Nigera (* [[1916]]) * [[24. 4.]] - [[Dinko Štambak]], hrvatski književnik (* [[1912]].) * [[26. 4.]] - [[Lucille Ball]], američka TV-glumica (* [[1911]].) * [[27. 4.]] - [[Konosuke Matsushita]], osnivač ''Panasonic''-a (* [[1894]]) * [[30. 4.]] - [[Sergio Leone]], filmski režiser (* [[1929]]) * {{circa}} [[30. 4.]] - [[Guy Williams]], glumac (* [[1924]]) === Maj/Svibanj &ndash; Jun/Lipanj === * [[3. 5.]] - [[Christine Jorgensen]], prva osoba promenjenog pola u SAD (* [[1926]]) * [[20. 5.]] - [[Gilda Radner]], glumica, komičarka (* [[1946]]) * [[29. 5.]] - [[Ratko Buljan]], glumac (* [[1943]]) * [[30. 5.]] - [[Zinka Kunc]], hrvatska operna pjevačica (* [[1906]].) * [[3. 6.]] - [[Ruholah Homeini]], vrhovni vođa Irana (* [[1902]]) * [[4. 6.]] - [[Dik Browne]], crtač "Hogara Strašnog" (* [[1917]]) * [[5. 6.]] - [[Frane Frol]], bivši političar (* [[1899]]) * [[15. 6.]] - [[Ray McAnally]], glumac (* [[1926]]) * [[23. 6.]] - [[Bogdan Čiplić]], književnik (* [[1910]]) * 23. 6. - [[Michel Aflaq]], sirijski filozof, političar, osnivač partije Baas (* 1910) * [[26. 6.]] - [[Blanka Dužanec]], keramičarka (* [[1908]]) === Jul/Srpanj &ndash; Avgust/Kolovoz === * [[2. 7.]] - [[Andrej Gromiko]], bivši sovjetski ministar inostranih poslova i šef države (* [[1909]]) * 2. 7. - [[Franklin J. Schaffner]], filmski režiser (* [[1920]]) * [[6. 7.]] - [[János Kádár]], bivši generalni sekretar Mađarske socijalističke radničke partije (* [[1912]]) * [[9. 7.]] - [[Fedor Nikić]], srpski istoriograf * [[10. 7.]] - [[Mel Blanc]], glas mnogih likova iz ''Looney Tunes'' i ''Merrie Melodies'' (* [[1908]]) * 10. 7. - [[Jean-Michel Charlier]], scenarista "Poručnika Bluberija" (* [[1924]]) * [[11. 7.]] - [[Laurence Olivier]], glumac (* [[1907]]) * [[16. 7.]] - [[Herbert von Karajan]], austrijski dirigent (* [[1908]]) * 16. 7. - [[Ivan Hariš-Gromovnik]], učesnik Španskog rata i NOB, narodni heroj (* [[1903]]) * [[18. 7.]] - [[Rebecca Schaeffer]], model, glumica (* [[1967]]) * 18. 7. - [[Mihailo Živanović]] - Mika-Žuti, klarinetista, saksofonista, dirigent, kompozitor (* [[1928]]) * [[21. 7.]] - [[Dora Pfanova]], književnica (* [[1897]]) * 21. 7. - [[Petar Salopek]], književnik (* [[1909]]) * [[22. 7.]] - [[Emil Najman]], liječnik (* [[1907]]) * [[25. 7.]] - [[Steve Rubell]], suosnivač diskoteke "Studio 54" (* [[1943]]) * [[7. 8.]] - [[Mira Trailović]], režiser, dramaturg, osnivač Ateljea 212 i BITEF-a (* [[1924]]) * [[12. 8.]] - [[William Shockley]], supronalazač tranzistora, nobelovac (* [[1910]]) * [[22. 8.]] - [[Huey P. Newton]], suosnivač Partije Crnih pantera (* [[1942]]) * 22. 8. - [[Aleksandar Sergejevič Jakovljev|Aleksandar Jakovljev]], sovjetski konstruktor aviona (* [[1906]]) * [[23. 8.]] - [[Nebojša Mitrić]], srpski vajar (* [[1931]]) * [[24. 8.]] - [[Boris Koljčicki]], meteorolog-amater (* [[1900]]) * 24. 8. - [[Branko Stanković (slikar)]] (* [[1915]]) * [[29. 8.]] - [[Peter Scott]], ornitolog, suosnivač WWF, slikar, sportista (* [[1909]]) === Septembar/Rujan &ndash; Oktobar/Listopad === * [[4. 9.]] - [[Georges Simenon]], belgijski pisac (* [[1903]]) * 4. 9. - [[Ronald Syme]], historičar (* [[1903]]) * [[8. 9.]] - [[Ivan Šoštarić]], konstruktor jedrilica i aviona (* [[1911]]) * [[12. 9.]] - [[Katarina Adanja]], istoričarka umetnosti (* [[1921]]) * [[13. 9.]] - [[Vladan Slijepčević]], režiser, profesor režije (* [[1930]]) * [[20. 9.]] - [[Chen Boda]], kineski revolucionar i političar (* [[1904]]) * [[22. 9.]] - [[Irving Berlin]], američki kompozitor (* [[1888]].) * [[24. 9.]] - [[Hrizostom Vojinović]], episkop braničevski (* [[1911]]) * [[28. 9.]] - [[Ferdinand Marcos]], bivši predsednik Filipina (* [[1917]]) * [[30. 9.]] - [[Oskar Davičo]], jevrejski i srpski pesnik (* [[1909]]) * [[4. 10.]] - [[Lavoslav Horvat]], hrvatski arhitekt (* [[1901]].) * 4. 10. - [[Graham Chapman]], engleski komičar (Monty Python) (* [[1941]].) * [[6. 10.]] - [[Bette Davis]], američka glumica (* [[1908]].) * [[15. 10.]] - [[Danilo Kiš]], srpski književnik (* [[1935]]) * 15. 10. - [[Grigorije Samojlov]], arhitekta i slikar (* [[1904]]) * [[18. 10.]] - [[Mirko Bonačić]], nogometaš (* [[1903]]) * [[20. 10.]] - [[Anthony Quayle]], glumac, režiser (* [[1913]]) * [[21. 10.]] - [[Mileta Andrejević]], slikar (* [[1925]]) * [[25. 10.]] - [[Milo Đukanović (reditelj)|Milo Đukanović]], reditelj, scenarista (* [[1927]]) * [[30. 10.]] - [[Radivoj Kašanin]], matematičar i srpski akademik (* [[1892]]) === Novembar/Studeni &ndash; Decembar/Prosinac === * [[1. 11.]] - [[Rade Končar (sin)|Rade Končar]], društveno-politički radnik (* [[1942]]) * [[5. 11.]] - [[Adem Čejvan]], bosanskohercegovački pozorišni i filmski glumac * 5. 11. - [[Vladimir Horowitz]], pijanista (* [[1903]]) * [[12. 11.]] - [[Dolores Ibárruri]] - La Pasionarija, španska [[revolucionarka]] (* [[1895]]) * [[13. 11.]] - [[Franz Joseph II. (Lihtenštajn)|Franz Joseph II.]], suvereni knez Lihtenštajna (* [[1906]]) * [[22. 11.]] - [[René Moawad]], predsednik Libana (* [[1925]]) * [[23. 11.]] - [[Sabrija Biser]], glumac (* [[1930]]) * [[24. 11.]] - [[Abdullah Yusuf Azzam]], suosnivač Al-Kaide (* 1941) * [[26. 11.]] - [[Ahmed Abdallah]], predsednik Komora (* [[1919]]) * [[27. 11.]] - [[Zuko Džumhur]], putopisac, slikar i karikaturista. (* [[1921]]) * [[28. 11.]] - [[Mladen Deželić]], kemičar (* [[1900]]) * [[1. 12.]] - [[Alvin Ailey]], koreograf, aktivista (* [[1931]]) * [[6. 12.]] - [[Ćamil Sijarić]], književnik (* [[1913]]) * [[7. 12.]] - [[Hans Hartung]], slikar (* [[1904]]) * [[8. 12.]] - [[Max Grundig]], osnivač firme ''Grundig AG'' (* [[1908]]) * [[14. 12.]] - [[Andrej Saharov]], fizičar, aktivista, nobelovac za mir (* [[1921]]) * [[15. 12.]] - [[Vanja Sutlić (otac)]], filozof (* [[1925]]) * [[16. 12.]] - [[Silvana Mangano]], glumica (* [[1930]]) * 16. 12. - [[Lee Van Cleef]], glumac (* [[1925]]) * [[22. 12.]] - [[Samuel Beckett]], irski pisac, nobelovac (* [[1906]]) * [[25. 12.]] - [[Nicolae Ceauşescu]], svrgnuti predsednik Rumunije (* [[1918]]) === Kroz godinu === * [[Marica Popović]], glumica (* [[1906]]) * [[Sterjo Spase]], makedonski i albanski pisac (* [[1914]]) * [[Zdravko Dučmelić]], slikar (* [[1923]]) * [[Bakija Bakić]], trubač (* 1923) * [[Dragoslav Đorđević]], istoričar umetnosti, kritičar (* [[1931]]) * [[Cmiljka Kalušević]] - Cica, atletičarka i košarkašica (* 1933) == Dani sećanja == * == Nobelove nagrade == * [[Nobelova nagrada za fiziku|'''Fizika''']]: [[Norman Foster Ramsey, Jr.]] (pronalazak metode razdvojenih oscilatornih polja i njena upotreba u vodoničnom [[maser]]u i drugim [[Atomski sat|atomskim satovima]]), [[Wolfgang Paul]], [[Hans Georg Dehmelt]] (razvoj tehnike [[jonska zamka|jonske zamke]]) * [[nobelova nagrada za hemiju|'''Kemija''']]: [[Sidney Altman]] i [[Thomas R. Cech|Thomas Robert Cech]] (otkriće katalitičkih svojstava [[RNK]]) * [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|'''Fiziologija i medicina''']]: [[J. Michael Bishop]] i [[Harold E. Varmus]] (otkriće ćelijskog porekla [[Retrovirus|retroviralnih]] [[onkogen]]a) * [[Nobelova nagrada za književnost|'''Književnost''']]: [[Camilo José Cela]] (bogata i intenzivna proza, koja s uzdržanom samilošću stvara izazovnu viziju čovekove ranjivosti) * [[Nobelova nagrada za mir|'''Mir''']]: [[Dalaj Lama XIV|Dalaj Lama - Tenzin Gyatso]] (filozofija poštovanja svih živih bića, voljnost za kompromis i pomirenje uprkos brutalnim kršenjima) * [[Nobelova nagrada za ekonomiju|'''Ekonomija''']]: [[Trygve Haavelmo]] (razjašnjenje teorije verovatnoće kao temelja ekonometrije i njegove analize simultanih ekonomskih struktura) == Reference == {{reflist}} ;Literatura * Jović, Dejan. ''Jugoslavija Država koja je odumrla''. Prometej Zagreb 2003 * [http://www.e-novine.com/feljton/27518-Rat-moe-pone.html Rat može da počne (e-novine)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100218035123/http://www.e-novine.com/feljton/27518-Rat-moe-pone.html |date=2010-02-18 }} * [http://www.vreme.com/arhiva_html/454/10.html Deset godina Slobodana Miloševića u deset slika (Vreme)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120130183818/http://www.vreme.com/arhiva_html/454/10.html |date=2012-01-30 }} == Vidi takođe == * [[Popis godina|Godišnji kalendar]] - [[Dnevni kalendar]]<br /> {{commonscat|1989}} [[Kategorija:20. vijek|81989]] jdzlvk5yu8t74gbr8n68g3k8r9c72q4 0 3437 42690934 42662239 2026-09-22T09:05:26Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 2 books for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690934 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Periodic table (polyatomic).svg|thumb|right|500px|Standardna forma periodne tabele]] '''Periodni sistem elemenata''' je tabelarni prikaz [[hemijski element|hemijskih elemenata]], organizovanih na osnovu njihovih [[atomski broj|atomskih brojeva]] (broja [[proton]]a u [[atomsko jezgro|jezgru]]), [[elektronska konfiguracija|elektronskoj konfiguraciji]] i ponavljajućim [[hemijska osobina|hemijskim osobinama]].<ref name="Housecroft3rd">{{Housecroft3rd}}</ref><ref name="CRC">{{RubberBible87th}}</ref><ref name="Merck13th">{{Merck13th}}</ref> Elementi su poređani po rastućem atomskom broju, koji se obično navodi sa [[hemijski simbol|hemijskim simbolom]] u svakom polju. Standarni oblik tabele se sastoji od mreže elemenata poređanih u 18 kolona i 7 redova, sa dva reda elemenata ispod te tabele. Tabela se može podeliti na četiri pravougaona [[blok periodnog sistema elemenata|bloka]]: [[Blok periodnog sistema elemenata|s-blok]] nalevo, [[Blok periodnog sistema elemenata|p-blok]] nadesno, [[Blok periodnog sistema elemenata|d-blok]] u sredini i [[Blok periodnog sistema elemenata|f-blok]] ispod njega. Vrste tabele se nazivaju [[Perioda periodnog sistema elemenata|periode]], a kolone se nazivaju [[grupa periodnog sistema elemenata|grupe]], a neke od kolona imaju posebna imena kao što su [[halogeni elementi]] ili [[plemeniti gasovi]]. Pošto je po definiciji periodni sistem zasnovan na ponavljajućim trendovima, svaka takva tabela se može koristiti da se dobiju veze između osobina elemenata i predvide osobine novih, još neotkrivenih ili sintetizovanih elemenata. Zbog toga periodni sistem elemenata, bez obzira da li je u standarnom obliku ili u nekoj drugoj varijanti, pruža koristan okvir za analizu hemijskog ponašanja i široko se upotrebljava u [[hemija|hemiji]] i u drugim naukama. Iako su postojale prethodnice periodnog sistema, [[Dmitrij Mendeljejev|Dmitriju Mendeljejevu]] se uglavnom pripisuju zasluge za objavljivanje prve tabele široko priznatog periodnog sistema elemenata 1869. godine. On je razvio svoj periodni sistem da ilustruje periodične trendove u osobinama tada poznatih elemenata. Mendeljejev je takođe predvideo neke osobine tada nepoznatih elemenata od kojih se očekivalo da popune rupe u njegovoj tabeli. Većina njegovih predviđanja se pokazala tačnom kada su dotični elementi kasnije otkriveni. Mendeljejevljev periodni sistem je od tada proširivan i poboljšan [[otkriće hemijskih elemenata|otkrićem ili sintetizovanjem novih elemenata]] i razvojem novih teoretskih modela za objašnjenje hemijskih odlika. Svi elementi od atomskih brojeva 1 ([[vodonik]]) do 118 ([[ununoktijum]]) su otkriveni ili navodno sintezizovani, dok se elementi 113, 115, 117 i 118 još uvek moraju potvrditi. Prvih 98 elemenata postoje u prirodi, mada se neki mogu pronaći samo u tragovima ili su sintetizovani u laboratorijama pre nego što su pronađeni u prirodi. Elementi sa atomskim brojevima od 99 do 118 su samo sintetizovani ili se tvrdi da su sintetizovani. Dobijanje elemenata koji imaju veće atomske brojeve je izazov, dok se postavlja pitanje koliko se periodni sistem elemenata može modifikovati da se zadovolje bilo kakvi novi dodaci. == Pregled == {{Periodni sistem elemenata-lat}} Sve verzije periodnog sistema obuhvataju samo hemijske elemente, a ne [[Smeša|smeše]] [[hemijsko jedinjenje|jedinjenja]], ili [[subatomske čestice]].<ref group="n">Neke tabele sadrže element nulu (i.e. szostancuja koja se sastoji samo od neutrona), mada to nije uobičajeno. Pogledajte na primer Hemijsku galakciju Filipa Stjuarta.</ref> Svaki hemijski element ima jedinstveni atomski broj koji označava broj protona u njegovom jezgru. Većina elemenata ima različite brojeve [[neutron]]a u različitim atomima, pri čemu se te varijante nazivaju [[izotop]]ima. Na primer, ugljenik ima tri prirodna izotopa: svi njegovi atomi imaju šest protona i većina ima šest neutrona, ali oko jednog procenta ima sedam neutrona, i veoma mala frakcija ima osam neutrona. Izotopi se nikad ne razdvajaju u periodnom sistemu; oni se uvek zajedno grupišu kao jedan element. Elementi koji nemaju stabilne izotope imaju atomske mase najstabilnijih izotopa, i takve mase su navedene u zagradama.<ref name="Greenwood">Greenwood, pp. 24–27</ref> U standardnom periodnom sistemu, elementi su poređani po atomskom broju (broju [[proton]]a u [[atomsko jezgro|jezgru]] atoma). Novi red ([[Perioda periodnog sistema elemenata|''perioda'']]) se počinje kad nova elektronska ljuska ima svoj prvi elektron. Kolone ([[Grupa periodnog sistema|''grupe'']]) su određene [[elektronska konfiguracija|elektronskom konfiguracijom]] atoma; elementi sa istim brojem elektrona u određenoj podljusci padaju u iste kolone (e.g. [[kiseonik]] i [[selen]] su u istoj koloni zato što oba imaju četiri elektrona u krajnjoj p-podljusci). Elementi sa sličnim hemijskim svojstvima generalno padaju u istu grupu periodnog sistema, mada u f-bloku, i donekle u d-bloku, elementi u istoj periodi isto tako imaju slična svojstva. Stoga je relativno lako da se predvide hemijske osobine elementa ako se znaju svojstva jednog od elemenata u njegovoj blizini.<ref>Gray, p. 6</ref> Godine 2014. periodni sistem je imao 114 potvrđena elementa, čime su obuhvaćeni: 1 (vodonik) do 112 ([[kopernicijum]]), 114 ([[flerovijum]]) i 116 ([[livermorijum]]). Elementi 113, 115, 117 i 118 su navodno sintetizovani u laboratorijama međutim te tvrdnje nisu zvanično potvrđene od strane [[Međunarodna unija za čistu i primenjenu hemiju|Međunarodne unije za čistu i primenjenu hemiju]] (IUPAC), niti su im data imena. Kao takvi ovi elementi su trenutno nazivaju po njihovom atomskim brojevima (e.g., "element 113"), ili njihovim provizionim [[sistematsko ime elementa|sistematskim imenima]] ("[[ununtrijum]]", simbol "Uut").<ref>{{cite journal |last=Koppenol |first=W. H. |title=Naming of New Elements (IUPAC Recommendations 2002) |journal=Pure and Applied Chemistry |year=2002 |volume=74 |issue=5 |pages=787–791 |url=http://media.iupac.org/publications/pac/2002/pdf/7405x0787.pdf |format=PDF |doi=10.1351/pac200274050787| issn = 0033-4545}}</ref> Ukupno 98 elemenata se prirodno javlja; preostalih 16 elemenata, od [[ajnštajnijum]]a do [[kopernicijum]]a, i flerovium i livermorijum, se javljaju samo nakon laboratorijske sinteze. Od 98 prirodnih elemenata, 84 su [[Primordijalni elementi|primordijalna]]. Drugih 14 prirodnih elemenata se javljaju jedino u lancu raspadanja primordijalnih elemenata.<ref name="emsley">{{cite book|last=Emsley|first=John|title=Nature's Building Blocks: An A-Z Guide to the Elements|url=https://archive.org/details/naturesbuildingb0000emsl_b1k4|edition=New|year=2011|publisher=Oxford University Press|location=New York, NY|isbn=978-0-19-960563-7}}</ref> Element teži od ajnštajnijuma (elementa 99) nikad nije uočen u makroskopskim količinama u svojoj čistoj formi.<ref>{{cite book| title = The Chemistry of the Actinide and Transactinide Elements| editor1-last = Morss| editor2-first = Norman M.| editor2-last = Edelstein| editor3-last = Fuger|editor3-first = Jean| last = Haire|first = Richard G.| chapter = Fermium, Mendelevium, Nobelium and Lawrencium| publisher = Springer Science+Business Media | year = 2006| isbn = 1-4020-3555-1| location = Dordrecht, The Netherlands| edition = 3rd| ref = CITEREFHaire2006}}</ref> === Varijante rasporeda === {| align=right style="border:1px solid grey; max-width:40%; margin:0 0 0.5em 0.5em;" ! colspan=2 | Periodic table layouts |- style="vertical-align:top" | style="border-right:1px solid grey;" |[[Datoteka:Periodic Table overview (standard).svg|none|x100px|Periodni sistem sa odvojenim f-blokom]] | [[Datoteka:Periodic Table overview (wide).svg|none|left|x75px|Periodni sistem sa umetnutim f-blokom]] |- | colspan=2 style="font-size:85%;" | Lantanoidi i aktinoidi su odvojeni (levo; 18&nbsp;kolona) i u glavnoj tabeli (desno; 32&nbsp;kolone) |} U većini grafičkih prezentacija periodnog sistema, glavna tabela ima 18 kolona i [[lantanoidi]] i [[aktinoidi]] su prikazani kao dva dodatna reda ispod glavne tabele,<ref>Gray, p. 11</ref> sa dva rezervisana mesta prikazana u glavnoj tabeli, između [[barijum]]a i [[hafnijum]]a, i [[radijum]]a i [[raderfordijum]]a, respektivno. Ovi držači mesta mogu dda budu markeri poput asteriska, ili sažeti opisi elemenata ("57&ndash;71"). Ta konvencija je u potpunosti stvar praktičnog formatiranja. Ista struktura tabele može da bude prikazana u formatu sa 32 kolone, pri čemu su lantanidi i aktinoidi u redovima 6 i 7 glavne tabele. Međutim, na bazi hemijskih i fizičkih svojstava elemenata mogu se konstruisati tabele sa mnoštvom alternativnih struktura. == Metodi grupisanja == === Grupe === {{Main|Grupa periodnog sistema elemenata}} ''Grupa'' ili ''familija'' je vertikalna kolona u periodnom sistemu. Grupe obično imaju značajnije periodične trendove od perioda i blokova, kao što je objašnjeno u daljem tekstu. Moderne kvantno mehaničke teorije atomskih struktura objašnjavaju trendove grupa činjenicom da elementi unutar iste grupe generalno imaju iste elektronske konfiguracije u njihovoj [[Elektronska ljuska|valentnoj ljusci]].<ref>Scerri 2007, p. 24</ref> Konsekventno, elementi u istoj grupi imaju slična hemijska svojstva i manifestuju jasan trend u osobinama sa porastom atomskog broja.<ref>{{cite book |last=Messler|first=R. W.|title=The essence of materials for engineers|url=https://archive.org/details/essenceofmateria0000mess|year=2010|publisher=Jones & Bartlett Publishers|location=Sudbury, MA|isbn=0-7637-7833-8|page=[https://archive.org/details/essenceofmateria0000mess/page/32 32]}}</ref> Međutim u nekim delovima periodnog sistema, kao što su d-blok i f-blok, horizontalne sličnosti mogu da budu jednako važne, ili više izražene od vertikalnih sličnosti.<ref>{{Cite book |last=Bagnall|first=K. W.|year=1967|contribution=Recent advances in actinide and lanthanide chemistry|title=Advances in chemistry, Lanthanide/Actinide chemistry|volume=71|pages=1–12|publisher=American Chemical Society|doi=10.1021/ba-1967-0071|editor1-first=P.R.|editor1-last=Fields|editor2-first=T.|editor2-last=Moeller |series=Advances in Chemistry |isbn=0-8412-0072-6 |postscript=.}}</ref><ref>{{cite book |last1=Day|first1=M. C., Jr.|last2=Selbin|first2=J.|title=Theoretical inorganic chemistry|url=https://archive.org/details/essenceofmateria0000mess|year=1969|publisher=Nostrand-Rienhold Book Corporation|edition=2nd|location=New York|isbn=0-7637-7833-8|page=[https://archive.org/details/essenceofmateria0000mess/page/103 103]}}</ref><ref>{{cite book |last1=Holman|first1=J.|last2=Hill|first2=G. C.|title=Chemistry in context|url=https://archive.org/details/chemistryinconte00unse|year=2000|publisher=Nelson Thornes|edition=5th|location=Walton-on-Thames|isbn=0-17-448276-0|page=[https://archive.org/details/chemistryinconte00unse/page/40 40]}}</ref> Po međunarodnoj imenskoj konvenciji, grupe se numerišu od 1 do 18 sa leve strane (od alkalnih metala) do krajnje desne kolone (plemenitih gasova).<ref name="IUPAC">{{cite book |title=Nomenclature of Inorganic Chemistry: Recommendations 1990|last=Leigh |first=G. J. |year=1990 |publisher=Blackwell Science |isbn=0-632-02494-1}}</ref> Ranije su bili korišćeni [[rimski broj]]evi. U Americi, rimskim brojevima je dodavano "A" ako je grupa u [[Blok periodnog sistema elemenata|s-]] ili u [[Blok periodnog sistema elemenata|p-bloku]], ili "B" ako je grupa u [[Blok periodnog sistema elemenata|d-bloku]]. Rimski brojevi su odgovarali zadnjoj cifri u današnjoj imenskoj konvenciji (e.g. [[4. grupa hemijskih elemenata|elementi grupe 4]] su bili grupa IVB, a [[14. grupa hemijskih elemenata|elementi grupe 14]] su bili grupa IVA). U Evropi je korišteno slično obeležavanje, izuzev da je "A" korišćeno ako je grupa bila pre [[10. grupa hemijskih elemenata|grupe 10]], a "B" je korišteno za grupe uključujući i iza grupe 10. Dodatno grupe 8, 9 i 10 su tretirane kao triplet-grupa , kolektivno poznata u obe notacije kao grupa VIII. Godine 1988, novi IUPAC imenski sistem je ušao u upotrebu, i ranije korištena imena grupa su postala zastarela.<ref>{{cite journal |last1=Fluck |first1=E.|year=1988 |title=New Notations in the Periodic Table |journal= Pure and Applied Chemistry |volume=60|pages=431–436 |publisher=[[International Union of Pure and Applied Chemistry|IUPAC]]|doi=10.1351/pac198860030431 |url=http://www.iupac.org/publications/pac/1988/pdf/6003x0431.pdf|accessdate=24 March 2012 |issue=3 }}</ref> Nekim od tih grupa su data trivijalna (nesistematska) imena, kao što je prikazano u donjoj tabeli, mada se pojedina retko koriste. Grupe 3–10 nemaju trivijalna imena i oslovljavaju se jednostavno po njihovim grupnim brojevima ili po imenu prvog člana grupe (kao što je 'scandijumova grupa' za [[3. grupa hemijskih elemenata|Grupu 3]]), pošto one pozuju sličnosti i/ili vertikalne trendove u manjoj meri.<ref name="IUPAC" /> Elementi u istoj grupi obično slede patern u pogledu [[Atomski radijus|atomskog radijusa]], [[energija jonizacije|energije jonizacije]], i [[elektronegativnost]]i. Idući od gore nadole u grupi, atomski radijusi elemenata se povećavaju. Pošto broj popunjenih energijskih nivoa raste, valentni elektroni se nalaze sve dalje od nukleusa. Idući od gore na dole, svaki sukcesivni element ima sve manju energiju jonizacije jer je lakše da se ukloni elektron. Slično tome, elementi grupe imaju idući od gore na dole sve manju elektronegativnost usled povećanja rastojanja imeđu valentnih elektrona i nukleusa.<ref name="For Dummies">Moore, p. 111</ref> Postoje izuzeci tih trendova, na primer u [[11. grupa hemijskih elemenata|grupi 11]] gde se elektronegativnost povećava idući naniže.<ref name="Greenwood30"/> {{periodic table (group names)|state=uncollapsed}} === Periode === {{Main|Perioda periodnog sistema elemenata}} ''Perioda'' je horizontalni red u periodnoj tabeli. Mada grupe generalno imaju značajnije periodične trendove, postoje regioni gde su horizontalni trendovi značajniji od trendova vertikalnih grupa, kao što je f-blok, u kom slučaju [[lantanoidi]] i [[aktinoid]]i formiraju dve znatne horizontalne serije elemenata.<ref>{{Cite book|last=Stoker|first=Stephen H.|title=General, organic, and biological chemistry|url=https://archive.org/details/isbn_9780618775019_4ed|year=2007|page=[https://archive.org/details/isbn_9780618775019_4ed/page/n93 68]|publisher=Houghton Mifflin|location=New York|isbn=978-0-618-73063-6|oclc=52445586}}</ref> Elementi u istoj periodi ispoljavaju tredove u pogledu atomskog radijusa, energije jonizacije, [[Afinitet prema elektronu|afiniteta elektrona]], i elektronegativnosti. Krečući se sa leva na desno duž periode, atomiski radius se obično snižava. Do toga dolazi zato što svaki sukcesivni element ima dodatni proton i elektron što ima za posledicu približavanje elektrona nukleusu.<ref>{{cite book |last=Mascetta |first=Joseph |title=Chemistry The Easy Way |url=https://archive.org/details/chemistryeasyway00masc |year=2003|publisher=Hauppauge |location=New York |isbn=978-0-7641-1978-1 |oclc=52047235|edition=4th |page=[https://archive.org/details/chemistryeasyway00masc/page/50 50]}}</ref> Smanjenje atomskog radijusa uzrokuje povišenje energije jonizacije idući s leva na desno duž periode. Što čvršće je element vezan to je više energije potrebno za uklanjanje elektrona. Elektronegativnost se povišava u istom maniru kao i energija jonizacije, zbog privlačenja elektrona od strane nukleusa.<ref name="For Dummies"/> Afinitet elektrona takođe pokazuje izvestan trend duž periode. Metali (na levoj strani periode) generalno imaju niži elektronski afinitet od nemetala (na desnoj strani periode), sa izuzetkom plemenitih gasova.<ref>{{cite book |last1=Kotz |first1=John |last2=Treichel |first2=Paul|last3=Townsend |first3=John |title=Chemistry and Chemical Reactivity, Volume 2|edition=7th |year=2009|publisher=Thomson Brooks/Cole |location=Belmont |isbn=978-0-495-38712-1 |oclc=220756597 |page=324}}</ref> === Blokovi === {{Main|Blok periodnog sistema elemenata}} [[Datoteka:Periodic table blocks spdf (32 column).svg|thumb|400px|Sa leva na desno: s-, f-, d-, p-blok u periodnom sistemu]] Specifični regioni periodnog sistema se nazivaju ''blokovima'' u skladu sa redosledom u kom su elektronske ljuske elemenata popunjene. Blokovi su nazvani po podljusci u kojoj „zadnji“ elektron teoretski boravi.<ref name="Gray12">Gray, p. 12</ref><ref group = "n">Postoje jedna nedosljednost i neke nepravilnosti u ovoj konvenciji. Na primer, [[helijum]] je prikazan da je u p-bloku mada je zapravo element s-bloka, i d-podljuska u d-bloku je zapravo popunjena kad se dosegne grupa 11, umesto grupe 12.</ref> [[Elementi s-bloka|s-blok]] se sastoji od prve dve grupe (alkalnih i zemnoalkalnih metala), kao i vodonika i helijuma. [[Elementi p-bloka|p-blok]] se sastoji od zadnjih šest grupa, što su grupe 13 do 18 po IUPAC notaciji i sadrži između ostalog, sve [[metaloid]]e. [[Elementi d-bloka|d-blok]] se sastoji od grupa 3 do 12 i sadrži sve [[prelazni metali|prelazne metale]]. [[Elementi f-bloka|f-blok]], koji se često prikazuje ispod ostatka periodnog sistema, ne sadrži numerisane grupe i obuhvata lantanoide i aktinoide.<ref>{{cite book |last=Jones |first=Chris |title=d- and f-block chemistry |url=https://archive.org/details/dfblockchemistry0000jone |year=2002 |publisher=J. Wiley & Sons |location=New York |isbn=978-0-471-22476-1|oclc=300468713 |page=[https://archive.org/details/dfblockchemistry0000jone/page/2 2]}}</ref> === Metali, metaloidi i nemetali === [[Datoteka:Periodic table (metals–metalloids–nonmetals, 32 columns).png|300px|right|thumb |{{legend inline|1={{element color|metals}}|2=Metali|border=none}}, {{legend inline|1={{element color|metalloids}}|2=metaloidi|border=none}}, {{legend inline|1={{element color|nonmetals}}|2=nemetali|border=none}}, i {{legend inline|1={{element color|unknown chemical properties}}|2=elementi sa nepozatim hemijskim svojstvima|border=none}} u periodnom sistemu. Različiti izvori nisu saglasni po pitanju klasifikacije dela tih elemenata.]] Na osnovu zajedničkih fizičkih i hemijskih svojstava, elementi se mogu klasifikovati u nekoliko kategorija: [[metal]]i, [[metaloid]]i i [[nemetal]]i. Metali su u opštem slučaju sjajne, visoko provodne čvrste materije koje formiraju legure jedan s drugim, i jonska jedinjenja (soli) sa nemetalima (izuzev [[plemeniti gas|plemenitih gasova]]). Većina nemetala su obojeni ili bezbojni izolacioni gasovi; nemetali koji formiraju jedinjenja sa drugim nemetalima čine to putem [[Kovalentna veza|kovalentnog vezivanja]]. Između metala i nemetala su metaloidi, koji imaju srednja ili mešovita svojstva.<ref>{{cite book |last1=Silberberg|first=M. S.|title=Chemistry: The molecular nature of matter and change|url=https://archive.org/details/chemistrymolecul0000silb_p2y5|year=2006|page=[https://archive.org/details/chemistrymolecul0000silb_p2y5/page/536 536]|publisher=McGraw-Hill|location=New York|edition=4th|isbn=0-07-111658-3}}</ref> Metali i nemetali se dalje mogu klasifikovati u potkategorije koje pokazuju gradijent od metalnih do nemetalnih svojstava, idući s leva na desno u periodnom redu. Metali se dalje dele u visoko reaktivne alkalne metale, manje reaktivne zemljoalkalne metale, lantanoide i aktinoide, arhetipske prelazne metala, i fizički i hemijski slabe post-tranzicione metale. Nemetali se jednostavno dele u poliatomske nemetale, koji pošto su najbliži metaloidima pokazuju donekle metalni karacter; diatomske nemetale, koji su esencijalno nemetalni; i monatomske plemenite gasove, koji su nemetalni i skoro kompletno inertni. Specijalizovana grupiranja kao što su [[refraktorni metali]] i [[plemeniti metali]], koja su podskup (u ovom slučaju) prelaznih metala, su isto tako poznata<ref>{{cite book |last1=Manson|first1=S. S.|last2=Halford|first2=G. R.|title=Fatigue and durability of structural materials|year=2006|page=376|publisher=ASM International|location=Materials Park, Ohio|isbn=0-87170-825-6}}</ref> i povremeno korišćena.<ref>{{cite book |last1=Bullinger|first=Hans-Jörg|title=Technology guide: Principles, applications, trends|url=https://archive.org/details/technologyguidep0000unse|year=2009|page=[https://archive.org/details/technologyguidep0000unse/page/8 8]|publisher=Springer-Verlag|location=Berlin|isbn=978-3-540-88545-0}}</ref> Svrstavanje elemenata u kategorije i potkategorije na bazi zajedničkih svojstava je imperfektno. Postoji ceo spektar svojstava u svakoj kategoriji i nije teško naći preklapanja na granicama, kao što je to slučaj i sa mnogim drugim klasifikacionim šemama.<ref>{{cite book |last=Jones|first=B. W.|title=Pluto: Sentinel of the outer solar system|url=https://archive.org/details/plutosentinelofo00jone|year=2010|publisher=Cambridge University Press|location=Cambridge|isbn=978-0-521-19436-5|pages=[https://archive.org/details/plutosentinelofo00jone/page/169 169]–71}}</ref> [[Berilijum]] se, na primer, klasifikuje kao zemnoalkalni metal, mada njegova amfoterna hemija i tendencija da uglavnom formira kovalentna jedinjenja su atributi hemijski slabih ili post-tranzicionih metala. [[Radon]] se klasifikuje kao nemetal i plemeniti gas, iako on ima donekle katjonsku hemiju, koja je karakteristična za metale. Druge klasifikacione šeme su moguće, kao što je podela elemenata u [[Geohemijska klasifikacija elemenata|mineraloške pojavne kategorije]], ili kristalizacione strukture. Kategorisanje elemenata na ovaj način datira još od 1869, kad je Hinrichs<ref>{{cite journal |last=Hinrichs |first=G. D. |title=On the classification and the atomic weights of the so-called chemical elements, with particular reference to Stas's determinations|journal=Proceedings of the American Association for the Advancement of Science |year=1869|volume=18 |issue=5 |pages=112–124}}</ref> napomenuo da jednostavne granične linije mogu da budu povučene u periodnom sistemu radi označavanja elemenata sa sličnim svojstvima, kao što su metali i nemetali, ili gasoviti elementi. == Periodni trendovi == {{Main|Periodni trendovi}} === Elektronska konfiguracija === {{Main|Elektronska konfiguracija}} [[Datoteka:Klechkovski rule.svg|upright=0.9|thumb|left|Aproksimativni redosled po kome su ljuske i podljuske organizovane u poledu povećanja energije na osnovu [[Madelungovo pravilo|Madelungovog pravila]]]] Elektronska konfiguracija ili organizacija elektrona koji orbitiraju neutralne atome ispoljava ponavljajući patern ili periodičnost. Elektroni okupiraju serije [[elektronska ljuska|elektronskih ljuski]] (numerisanih kao ljuska 1, ljuska 2, itd). Svaka ljuska se sastoji od jedne ili više [[Elektronska ljuska|orbitala]] (imenovanih s, p, d, f i g). Sa porastom [[atomski broj|atomskog broja]], elektroni progresivno popunjavaju te nivoe i orbitale, manje ili više sledeći [[Madelungovo pravilo]] ili pravilo energetskog uređivanja, kao što je prikazano na dijagramu. Elektronska konfiguracija [[neon]]a, na primer, je 1''s''² 2''s''² 2''p''⁶. Sa atomskim brojem deset, neon ima dva elektrona na prvom nivou, i osam elektrona na drugom nivou — dva u ''s'' orbitali i šest u ''p'' orbitali. S perspektive periodnog sistema, kad prvi put elektron zauzme novi nivo, započinje se nova perioda. Takve pozicije su zauzete [[vodonik]]om i [[alkalni metal|alkalnim metalima]].<ref name=Myers>{{cite book |last=Myers|first=R.|title=The basics of chemistry|url=https://archive.org/details/basicsofchemistr0000myer_e0r6|year=2003|pages=[https://archive.org/details/basicsofchemistr0000myer_e0r6/page/61 61]–67|publisher=Greenwood Publishing Group|location=Westport, CT|isbn=0-313-31664-3}}</ref><ref name=chang2>{{cite book |last=Chang|first=Raymond|title=Chemistry|url=https://archive.org/details/chemistry0000chan|year=2002|publisher=McGraw-Hill|location=New York|edition=7|isbn=0-07-112072-6|pages=[https://archive.org/details/chemistry0000chan/page/289 289]–310; 340–42}}</ref> [[Datoteka:Periodic trends.svg|upright=1.35|thumb|right|Trendovi periodnog sistema (strelice označavaju povećanja)]] Pošto su svojstva elementa uglavnom određena njegovom elektronskom konfiguracijom, osobine elemenata takođe imaju ponavljajuće ili periodične trendove. Neki primeri toga su prikazani na donjim dijagramima za atomske radijuse, energiju jonizacije i elektronski afinitet. Manifestacije tih periodičnih svojstava su bile [[Johann Wolfgang Döbereiner|poznate daleko pre]] razvoja [[Niels Bohr|teorije]], i one su dovele do formulisanja zakona periodičnosti (ponavljanja svojstava elemenata u varirajućim intervalima) i formulisanja prvih periodnih sistema.<ref name=Myers/><ref name=chang2/> === Atomski radijusi === {{main|Atomski radijus}} [[Datoteka:Empirical atomic radius trends.png|thumb|upright=1.35|left|Atomski radijus kao funkcija atomskog broja<ref group="n">[[Plemeniti gasovi]], [[astat]], [[francijum]], i svi elementi teži od [[americijum]]a su izostavljeni, jer podaci o njim nisu dostupni.</ref>]] Atomski radijusi variraju u predvidivom i objašnjivom maniru duž periodnog sistema. Na primer, radijusi se generalno smanjuju duž periode u tabeli, idući od alkalnih metala do plemenitih gasova; i povećavaju se idući niz grupe. Radius se naglo povećava nakon plemenitog gasa na kraju svake periode i alkalnog metala na početku sledeće periode. Ovi trendovi atomskih radijusa (i raznih drugih hemijskih i fizičkih svojstava elemenata) se mogu objasniti teorijom elektronskih nivoa atoma; oni pružaju značajnu evidenciju za razvoj i potvrđivanje [[Kvantna mehanika|kvantne teorije]].<ref name="Greenwood27">Greenwood, p. 27</ref> Elektroni u na 4f-podnivou, koji se progresivno popunjava idući od [[cerijum]]a (elementa 58) do [[iterbijum]]a (elementa 70), nisu posebno efektivni u zaštićivanju rastućeg nuklearnog naelektrisanja iz isturenijih podnivoa. Elementi neposredno iza lantanoida imaju atomske radijuse koji su manji nego što bi očekivalo i koji su skoro identični sa atomskim radijusima elemenata neposredno iznad njih.<ref name="Jolly_contract"> {{cite book |last1=Jolly |first=W. L. |year=1991 |title=Modern Inorganic Chemistry |page=22 |edition=2nd |publisher= McGraw-Hill |isbn=978-0-07-112651-9 }}</ref> Stoga [[hafnijum]] ima virtualno isti atomski radijus (i hemijska svojstva) kao [[cirkonijum]], i [[tantal]] ima atomski radijus sličan [[niobijum]]u, i tako dalje. Ova pojava je poznata kao [[lantanoidna kontrakcija]]. Efekat lantanidne kontrakcije je primetan do [[platina|platine]] (elementa 78), nakon čega je maskiran [[relativistička kvantna hemija|relativističkim efektom]] poznatim kao [[efekat inertnog para]].<ref name="Greenwood28">Greenwood, p. 28</ref> [[Kontrakcija d-bloka]], koja je slična efektu između [[Blok periodnog sistema elemenata|d-bloka]] i [[Blok periodnog sistema elemenata|p-bloka]], je manje izražena nego lantanoidna kontrakcija, mada proizilazi iz sličnih uzroka.<ref name="Jolly_contract"/> === Energija jonizacije === [[Datoteka:First Ionization Energy.svg|thumb|500px|right|Energija jonizacije: svaki period počinje sa minimumom za alkalne metale, i završava se maksimumom for the noble gases]] {{main|Energija jonizacije}} Prva energija jonizacije je energija koja je neophodna za uklanjanje prvog elektrona iz atoma, druga energija jonizacije je energija neophodna za uklanjanje drugog elektrona iz atoma, itd. Za dati atom, sukcesivne energije jonizacije se povećavaju sa stepenom jonizacije. Veliki skokovi u uzastopnim molarnim energijama jonizacije se javljaju pri uljanjanju elektrona iz konfiguracije plemenitih gasova (kompletiranih elektronskih ljuski). Za magnezijum na primer, prva energija jonizacije je 738&nbsp;kJ/mol, a druga je 1450&nbsp;kJ/mol. Prve dve molarne energije jonizacije magnezijuma se odnose na uklanjanje dva 3''s'' elektrona, a treća energija jonizacije bi bila daleko veća 7730&nbsp;kJ/mol, jer bi se odstanjivao 2''p'' elektron iz veoma stabilne konfiguracije Mg²⁺ jona, koja je slična [[neon]]u. Istovetni skokovi se javljaju u energijama jonizacije u drugih atoma treće periode.<ref name="Greenwood28"/> Elektroni u bližim orbitalama su izloženi većim silama elektrostatičkog privlačenja; tako da je za njihovo uklanjanje potrebno više energije. Energija jonizacije se povećava idući na gore i na desno u periodnom sistemu.<ref name="Greenwood28"/> === Elektronegativnost === {{main|Elektronegativnost }} [[Datoteka:Periodic variation of Pauling electronegativities.png|thumb|right|upright=1.35|Grafikon prikazuje porast elektronegativnosti sa porastom broja grupe]] Elektronegativnost je tendencija [[atom]]a da privlači [[elektron]]e.<ref name="definition">{{GoldBookRef|file=E01990|title=Electronegativity}}</ref> Elektonegativnost atoma je zavisna od njegovog [[atomski broj|atomskog broja]] i rastojanaja između [[Valentni elektron|valentnih elektrona]] i nukleusa. Što je veća njegova elektronegativnost, to više element privlači elektrone. Ovo svojstvo je prvi predložio [[Linus Pauling]] 1932. godine.<ref name="paulingJACS">{{cite journal |author= Pauling, L. |authorlink=Linus Pauling |year= 1932 |journal= Journal of the American Chemical Society |volume= 54 |issue= 9 |pages= 3570–3582 |title= The Nature of the Chemical Bond. IV. The Energy of Single Bonds and the Relative Electronegativity of Atoms |doi= 10.1021/ja01348a011}}</ref> U opštem slučaju, elektronegativnost se povećava idući s leva na desno duž periode, i smanjuje se spuštanjem niz grupe. Fluor najelektronegativniji element,<ref group="n">Dok je fluor najelektronegativniji element po Paulingovoj skali, dok je [[neon]] najelektronegativniji element po drugim skalama, kao što je Alenova skala.</ref> dok je [[cezijum]]<!-- not francium; please don't change unless you supply a citation for published experimental results --> najmanje elektronegativan, bar među elementima sa znatnom količinom dostupnih podataka.<ref name="Greenwood30">Greenwood, p. 30</ref> Postoje neki izuzeci od ovog opšteg pravila. [[Galijum]] i [[germanijum]] imaju veću elektronegativnost od [[aluminijum]]a i [[silicijum]]a respektivno, zbog kontrakcije d-bloka. Elementi četvrte periode neposredno nakon prvog reda prelaznih metala imaju neobično male atomske radijuse zato što 3''d'' - elektroni nisu efektivni u zaštićivanju naelektrisanja nukleusa, i manja veličina atoma je u korelaciji sa povećanom elektronegativnošću.<ref name="Greenwood30"/> Anomalno visoka elektronegativnost olova, posebno u odnosu na [[talijum]] i [[bizmut]], čini se da je artefakt selekcije podataka (i dostupnosti podataka) — metode računja, izuzev Polingovog metoda, pokazuju normalne periodične trendove za ove elemente.<ref>{{cite journal |last=Allred |first=A. L. |year=1960 |title=Electronegativity values from thermochemical data |url=http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/0022190261801425|journal=Journal of Inorganic and Nuclear Chemistry |volume=17 |issue=3–4 |pages=215–221 |publisher=Northwestern University |doi=10.1016/0022-1902(61)80142-5 |accessdate=11 June 2012 }}</ref> === Elektronski afinitet === {{main|Elektronski afinitet}} [[Datoteka:Electron affinity of the elements.svg|thumb|upright=1.8|right|Zavisnot elektronskog afiniteta od atomskog broja.<ref>Huheey, Keiter & Keiter, p. 42</ref> Vrednosti se generalno povećavaju duž svake periode, kulminirajući sa halogenima, pre naglog smanjenja kod plemenitih gasova. Primeri lokalizovanih pikova koji su uočljivi kod vodonika, alkalnih metala i [[10. grupa hemijskih elemenata|elemenata 11. grupe]] su uzrokovani tendencijom kompletiranja ''s''-orbitala (pri čemu je 6''s'' orbitala [[Zlato|zlata]] dodatno stabilizovana relativističkim efektima i prisustvom popunjene 4f orbitale).<ref>{{cite book |last1=Siekierski |first1=Slawomir |last2=Burgess |first2=John |title=Concise chemistry of the elements|publisher=Horwood Publishing|location=Chichester|year=2002|isbn=1-898563-71-3|pages=35‒36}}</ref>]] Elektronski afinitet atoma je količina energije koja se oslobodi dodavanjem elektrona u neutralni atom, čime se formira negativni jon. Mada elektronski afinitet znatno varira, izvesni obrasci su primetni. Generalno, [[nemetal]]i imaju pozitivnije vrednosti elektronskog afiniteta od [[metal]]a. [[Hlor]] najjače privlači dodatni elektron. Elektronski afiniteti plemenitih gasova nisu nepobitno izmereni, tako da oni možda imaju neznatno negativne vrednosti.<ref name=chang>Chang, pp. 307–309</ref> Elektronski afinitet se generalno povećava duž periode. To je uzrokovano popunjavanjem valentne ljuske atoma; atom grupe 17 otpušta više energije od atoma grupe 1 pri zadobijanju elektrona, zato što dobija popunjenu valentnu ljusku i stoga je stabilniji.<ref name=chang/> Trend smanjivanja elektronskog afiniteta idući niz grupe je logičan. Dodatni elektron ulazi u orbitale koje su udaljenije od nukleusa. Kao takav taj elektron u manjoj meri privlači nukleus i manje energije se otpušta njegovim dodavanjem. Međutim, pri kretanju nih grupe, oko jedne trećine elemenata pokazuje anomalna svojstva, pri čemu teži elementi imaju veće elektronske afinitete od njihovih susednih lakših kongenera. Ta pojava je uglavnom posledica nedovoljnog zaštićivanja ''d'' i ''f'' elektronima. Uniformno smanjenje elektronskog afiniteta je primetno jedino u 1. grupi atoma.<ref>Huheey, Keiter & Keiter, pp. 42, 880–81</ref> === Metalni karakter === Što je niža vrednost energije jonizacije, elektronegativnosti i elektronskog afiniteta, to u većoj meri element ima [[metal]]ni karakter. Nasuprot tome, nemetalni karakter se povećava sa povećanjem vrednosti tih svojstava.<ref>{{cite book |last1=Yoder |first1=C. H.|last2=Suydam|first2= F. H.|last3=Snavely|first3=F. A. |year=1975 |title=Chemistry |url=https://archive.org/details/chemistry00clau |page=[https://archive.org/details/chemistry00clau/page/58 58] |edition=2nd |publisher=Harcourt Brace Jovanovich |isbn=0-15-506465-7}}</ref> Imajući u vidu periodične trendove te tri osobine, metalni karakter ima tendeciju opadanja duž periode (ili reda). Postoje izvesne iregularnosti, uglavnom zbog slabe zaštite nukleusa ''d'' i ''f'' elektronima, i [[Relativistička kvantna hemija|relativističkih efekata]].<ref>Huheey, Keiter & Keiter, pp. 880–85</ref> Elementi sa najizraženijim metalnim karakterom (poput [[cezijum]]a i [[francijum]]a) su u donjem levom uglu periodnog sistema, a nemetalni elementi ([[kiseonik]], [[fluor]], [[hlor]]) su prevashodno u gornjem desnom uglu. Kombinacija horizontalnih i vertikalnih trendova u ispoljavanju metalnog karaktera objašnjava rebrastu liniju podele između metala i nemetala u nekim periodnim sistemima, i praksu da se ponekad elementi pored te linije smatraju [[metaloid]]ima.<ref>{{cite book |last=Sacks|first=O|title=Uncle Tungsten: Memories of a chemical boyhood|url=https://archive.org/details/uncletungstenmem0000sack_y7s6|year=2009|publisher=Alfred A. Knopf |location=New York|isbn=0-375-70404-3|pages=[https://archive.org/details/uncletungstenmem0000sack_y7s6/page/187 191], 194}}</ref><ref>Gray, p. 9</ref> == Istorija periodnog sistema hemijskih elemenata == Iako je sastavljanje periodnog sistema nešto što se rutinski pripisuje [[Dmitrij Mendeljejev|Mendeljejevu]], periodizacija i sistematizacija elemenata ima znatno dužu istoriju.<ref name="Housecroft3rd"/><ref name="CRC"/><ref name="Merck13th"/> Već u 17. veku, tačnije [[1661]]. godine, [[Robert Bojl]] je poređao tada poznatih 13 [[hemijski element|elemenata]] po rastućoj [[relativna atomska masa|relativnoj atomskoj masi]], dok će ovaj sistem proširiti [[Antoan Lavoazje|Lavoazje]] sa dodatnih 11 elemenata. Za ovo vreme značajna otkrića na polju hemije i fizike, omogućila su otkrivanje i imenovanje novih elemenata, tako da je potreba za klasifikacijom tog rastućeg broja poznatih elemenata postajala sve očiglednija. [[Johan Debernajer]], kao odgovor na ovu potrebu, formira sistem elemenata koji su bili poređani u trijade, po zajedničkim osobinama, i tako da relativna atomska masa srednjeg elementa trijade bude aritmetička sredina gornjeg i donjeg. Sličnu sistematizaciju dao je i francuz [[de Šakankurtua]], koji je došao na ideju da elemente, po rastućoj relativnoj atomskoj masi poređa u spiralu obmotanu oko valjka. Svakako najozbiljni pomak ka današnjem periodnom sistemu, pre Mendeljeva dao je [[Džon Njulends]] koji je prema ugledu na muzičke oktave, dao periodni sistem sa elementima poređanim u oktave, tako da se osobine periodično ponavljaju nakon svakih 7 elemenata. U vertikalnim kolonama, elementi su bili poređani po porastu [[relativna atomska masa|Ar]], dok su horizontalne vrste bile uslovljene sličnošću u osobinama. Ipak rad [[Dmitrij Mendeljejev|Mendeljejeva]] na periodzaciji elemenata ostao je zapamćen kao najvažniji, nemalo zato što je njegovo rešenje periodnog sistema zaista bilo najadekvatnije. [[1869]]. on daje prvu verziju periodnog sistema sa rasporedom elemenata sličnim onom kod Njulendsa. Ovakav raspored Mendeljejev je uslovio zakonom periodičnosti koji je dao po kome su ''fizičke i hemijske osobine elemenata periodične funkcije njihove relativne atomske mase''. [[1871]]. Mendeljev daje drugu, reformisanu verziju periodnog sistema koja se temeljila na izmeni koju je Mendeljejev napravio u zakonu periodičnosti. Naime, on je primetio da su ''osobine hemijskih elemenata zapravo periodične funkcije njihovih [[atomski broj|rednih brojeva]]''. Reformisani periodni sistem imao je elemente podeljene u vertikalne nizove - '''grupe''' - koje su sadržale elemente sličnih osobina i horizontalne nizove - '''periode''' - koje su imale elemente poređane po rastućem rednom broju, i u kojima su su osobine iz prethodnog niza periodično ponavljale. Grupa je u početku bilo 8, prvih 7 su imale podgrupe dok je osma bila podeljena u trijade. Perioda je bilo sedam, i sistem nije sadržao [[Plemeniti gasovi|plemenite gasove]]. Mendeljejev je takođe predvideo postojanje elemenata sa drugim atomskim masama koji još nisu bili otkriveni, ali je na osnovu zakona periodičnosti za njih ostavio odgovarajuća mesta. Danas se ova periodičnost objašnjava periodičnošću javljanja sličnih elektronskih konfiguracija u odgovarajućim atomima. == Napomene == {{reflist|group="n"}} == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{cite book |last=Ball |first=Philip |title=The Ingredients: A Guided Tour of the Elements |url=https://archive.org/details/ingredientsguide0000ball |location=Oxford|publisher=Oxford University Press |year=2002 |isbn=0-19-284100-9}} * {{cite book|last=Chang|first=Raymond|title=Chemistry|url=https://archive.org/details/ingredientsguide0000ball|year=2002|edition=7th|publisher=McGraw-Hill Higher Education|location=New York|isbn=978-0-19-284100-1}} * {{cite book|last=Gray|first=Theodore|authorlink= |title=The Elements: A Visual Exploration of Every Known Atom in the Universe|url=https://archive.org/details/elementsvisualex0000gray_f5s1|year=2009|publisher=Black Dog & Leventhal Publishers|location=New York|isbn=978-1-57912-814-2}} * {{Greenwood&Earnshaw1st}} * {{cite book |last1=Huheey|first1=JE|last2=Keiter|first2=EA|last3=Keiter|first3=RL|title=Principles of structure and reactivity|year=1993|url=https://archive.org/details/inorganicchemist00huhe_0|publisher=Harper Collins College Publishers|location=New York|edition=4th|isbn=0-06-042995-X}} * {{cite book |last=Moore |first=John |title=Chemistry For Dummies |url=https://archive.org/details/chemistryfordumm0000moor |year=2003 |publisher=Wiley Publications |location=New York |isbn=978-0-7645-5430-8 |oclc=51168057 |page=[https://archive.org/details/chemistryfordumm0000moor/page/111 111]}} * {{cite book|last=Scerri |first=Eric|authorlink= |title=The periodic table: Its story and its significance|url=https://archive.org/details/periodictableits0000scer |publisher=Oxford University Press|location=Oxford|year=2007|isbn=0-19-530573-6}} * {{cite book |last=Scerri|first=Eric R.|authorlink= |title=The periodic table: A very short introduction|url=https://archive.org/details/periodictablever0000scer|year=2011|publisher=Oxford University Press|location=Oxford|isbn=978-0-19-958249-5}} * {{cite book |last=Venable|first=F P|title=The development of the periodic law|url=https://archive.org/details/developmentofper00venauoft|year=1896 |publisher=Chemical Publishing Company|location=Easton PA }} * Ekkhard Fluck, Klaus G. Heumann: ''Periodensystem der Elemente: physikalische Eigenschaften; [chemische, biologische und geologische Eigenschaften]'', 5. Auflage, Wiley-VCH, Weinheim 2012, {{ISBN|978-3-527-33285-4}}, {{ISBN|3-527-33285-5}}. * Periodensystem interaktiv! (CD-ROM für Windows und Mac OS X), Welsch & Partner, Tübingen K. Seubert, "Das natürliche System der Elemente von Lothar Meyer u. D. Mendelejew", Ostwalds Klassiker der exakten Wissenschaften" Bd. 68, 1895 (Nachdruck 1990) * Ekkhard Fluck, Klaus G. Heumann: ''Periodensystem der Elemente: physikalische Eigenschaften; [chemische, biologische und geologische Eigenschaften]'', 5. Auflage, Wiley-VCH, Weinheim 2012, {{ISBN|978-3-527-33285-4}}, {{ISBN|3-527-33285-5}}. * Periodensystem interaktiv! (CD-ROM für Windows und Mac OS X), Welsch & Partner, Tübingen K. Seubert, "Das natürliche System der Elemente von Lothar Meyer u. D. Mendelejew", Ostwalds Klassiker der exakten Wissenschaften" Bd. 68, 1895 (Nachdruck 1990) * ''Agafošin N. P.'' Periodičeskiй zakon i periodičeskaя sistema эlementov D. I. Mendeleeva. — M.: Prosveщenie, 1973. — 208 s. * ''Evdokimov Ю.'', kandidat himič. nauk. K istorii periodičeskogo zakona. Nauka i žiznь, № 5 (2009), S. 12-15. * ''Makarenя A. A., Rыsev Ю. V.'' D. I. Mendeleev. — M.: Prosveщenie, 1983. — 128 s. * ''Makarenя A. A., Trifonov D. N.'' Periodičeskiй zakon D. I. Mendeleeva. — M.: Prosveщenie, 1969. — 160 s. * {{cite book|author =Nekrasov B.V.|title=Osnovы obщeй himii|issue=3-e izd|location=M.|publisher = Himiя|year =1973|volume=1|pages=656|ref=Nekrasov B. V., Osnovы obщeй himii, t. 1}} * {{cite book|author =Remi G.|title=Kurs neorganičeskoй himii|issue= |location=M.|publisher = Izd-vo inostrannoй lit-rы|year = 1963 |volume = 1 |pages=920|ref=Remi G., Kurs neorganičeskoй himii, t. 1}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Periodic table}} * [http://www.pse.pbf.hr/hrvatski/veliki_periodni.html#Grupa Veliki periodni sustav elemenata (s objašnjenjima)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050829123346/http://www.pse.pbf.hr/hrvatski/veliki_periodni.html#Grupa |date=2005-08-29 }} * [http://www.ktf-split.hr/periodni/ Periodni sustav elemenata sa Kemijskog-Tehnološkog fakulteta - Split] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040802232424/http://www.ktf-split.hr/periodni/ |date=2004-08-02 }} * {{cite web |url=http://www.ptable.com |title=Dynamic Periodic Table |author=M. Dayah|accessdate=14 May 2012}} * {{cite web |url=http://www.periodicvideos.com |title=The Periodic Table of Videos |author=Brady Haran |publisher=University of Nottingham |accessdate=14 May 2012}} * {{cite web |url=http://www.webelements.com/ |title=WebElements: the periodic table on the web |author=Mark Winter |publisher=University of Sheffield |accessdate=14 May 2012 |archive-date=2014-01-04 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140104110225/http://webelements.com/ |url-status=dead }} * {{cite web |url=http://www.meta-synthesis.com/webbook//35_pt/pt_database.php |title=The INTERNET Database of Periodic Tables |author=Mark R. Leach |accessdate=14 May 2012}} {{PSEnav}} {{Hemija-lat}} [[Kategorija:Periodni sistem]] 7torby5jtze88qf1ko4vbjyfqlwphwq 0 3596 42690956 42658424 2026-09-22T10:27:10Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690956 wikitext text/x-wiki '''Evolucija''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''evolutio'': razvoj, razvitak) najčešće podrazumijeva razvoj iz nižega u više, iz jednostavnoga u složeno, nekoga prirodnog ili društvenog procesa (npr. evolucija umnih sposobnosti, evolucija sredstava za proizvodnju). Također se koristi kao naziv za manifestaciju neke pojave, događaja ili ideje sukcesivno, u jednom slijedu (npr. evolucija slikarstva, evolucija pjesništva, evolucija jedne drame, tragedije itd.). U historijskom razvoju društva evolucija se navodi kao kvantitativna postupna promjena kao suprotnost [[revolucija|revoluciji]], odnosno svaki razvoj koji je sličan rastu žive tvari, nasuprot kreativnom shvaćanju (npr. evolucija nekog izuma, evolucija [[običajno pravo|običajnoga prava]]). Također se kao evolucija kretanje koje se sastoji od niza povezanih i uzajamno uvjetovanih radnji, odnosno proces oblikovanja nekoga finalnog proizvoda, isto tako i sam proizvod iz tog procesa, kao i svaka oblikovana etapa, jedinica iz jedne razvojne serije (npr. evolucija [[cvijet]]a iz pupoljka) itd. == Evolucija u [[Biologija|biologiji]] == U biologiji se često pod evolucijom podrazumijeva skup znanstvenih teorija i hipoteza o nastanku života, o zakonima i putovima postupnoga razvoja živoga svijeta. Evolucija je pod uticajem tih teorija dobila novu definiciju kao razvoj organizama od jednostavnih prema složenima; razvoj vrste, populacije, ili koje druge više sistematske skupine – filogenija. U najširem smislu, evolucija je proces u kojem nizom promjena ili razvojnih stupnjeva živi organizam ili skupina organizama stječe karakteristične morfološke i fiziološke značajke. Teorija evolucije tvrdi da različiti tipovi životinja i biljaka potječu od drugih preegzistentnih tipova. Ta teorija, prema kojoj se viši oblici života izvode iz nižih, temelji se na opsežnim promatranjima, osobito na područjima [[paleontologija|paleontologije]], [[embriologija|embriologije]], [[komparativna anatomija|komparativne anatomije]], [[genetika|genetike]], [[molekularna biologija|molekularne biologije]] (molekularna evolucija), [[komparativna fiziologija|komparativne fiziologije]] i proučavanja životinjskoga ponašanja. Naučno se oblikovala početkom [[19. vijek]]a. === Historijski pregled === Evolucijske misli javile su se već u [[antička Grčka|staroj Grčkoj]] u radovima Heraklita, Empedokla i Aristotela. Sredinom 18. vijeka carlos Linnaeus, provodeći u svojem djelu ''Sustav prirode'' (''Systema naturae'', 1735) kategorizaciju svih dotad poznatih biljaka i životinja, strogo je zastupao načelo: »Vrsta ima onoliko koliko ih je od početka stvoreno« (''Tot numeramus species, quot ab initio sunt creatae''). Suprotno tomu kreacionističkom shvaćanju [[G. L. L. de Buffon]] u djelu ''Historija prirode'' (''Histoire naturelle'', 1749–88) izražava misao o promjeni vrsta. Na temelju proučavanja velikog broja suvremenih biljaka i životinja, kao i opsežnoga paleontološkog materijala, on zaključuje da su »sve životinje proizišle od jednoga pretka, koji se tijekom vremena mijenjao i usavršavao te proizveo sve životinjske rodove«. Zoolog É. Lacepède, autor poglavlja o ribama u Buffonovoj ''Povijesti prirode'', tumači sličnost organizama porijeklom od zajedničkoga pretka i smatra da su te promjene u vezi s promjenljivim utjecajem okolibe, križanjem itd. On govori i o preživljavanju bolje prilagođenih vrsta i u tome se približava biti darvinizma, tj. teoriji o prirodnom odabiru, selekciji. Na prirodoslovce 18. vijeka znatno je utjecao i Gottfried Leibnizov »zakon kontinuiteta« ili neprekidnosti, po kojem priroda ne pravi skokove, već je u njoj sve povezano postupnim prijelazima, kako u području fizičkih, tako i psihičkih pojava. ==== Lamarckova teorija evolucije ==== [[J. B. Lamarck]] objavio je [[1801]]. knjigu "Sistem životinja bez kralježnice" (''Système des animaux sans vertèbres''), u kojem je prvi put iznio ideju o zajedničkom podrijetlu organizama i njihovu postupnom razvoju, koju je [[1809]]. u poznatom djelu ''Filozofija zoologije'' (Philosophie zoologique) razradio u prvu cjelovitu evolucijsku teoriju. Po Lamarcku postoji u prirodi polagan, neprekidan proces preobrazbe vrsta. Faktore koji su uvjetovali taj proces Lamarck svodi na promjene okoline po kojima se mijenjaju i potrebe životinje, pa time ona stječe nove navike. U skladu s novim navikama i potrebama jedni se organi više upotrebljavaju i jače razvijaju; obratno, neupotrebljavanje organa dovodi do njihova slabljenja i iščezavanja u potomaka. Te su promjene po Lamarcku uvijek adekvatne uvjetima sredine, a roditelji ih prenose na potomstvo. Tako su npr. krtici reducirane oči, jer ih pod zemljom ne upotrebljava. Te prilagodbe nastaju zbog volje životinje, napregnute želje, težnje da zadovolji svoje potrebe i navike. Lamarck je prvi obuhvatio u cjelini evolucijski problem, ali se zbog manjkavih rezultata tadašnje nauke zapleo u teleološke pogreške. ==== Darwinova teorija evolucije ==== Oko sredine 19. vijeka prirodne nauke su već raspolagale mnogobrojnim činjenicama koje su govorile u prilog evoluciji. Postignuti su važni uspjesi na području komparativne anatomije, osobito kod kralježnjaka ([[G. Cuvier]] i dr.) te komparativne embriologije ([[K. E. Baer]] utvrdio je sličnost zametaka svih kralježnjaka); [[T. Schwann]] otkrio je 1839. jedinstvo stanične građe svih živih bića ([[celularna teorija]]) i osnovao nauku o stanici – [[citologija|citologiju]]; [[Ch. Lyell]] u djelu ''Načela geologije'' (Principles of Geology, [[1831]]) postupne promjene Zemlje tumačio je sporim i neprekidnim djelovanjem prirodnih faktora: vode, vjetra, sunca itd. U poljoprivredi se razvijala tehnika selekcije – engleski stočari i biljogojci uzgajali su nove pasmine domaćih životinja i nove sorte kulturnoga bilja. Za obradu i dokumentaciju svoje evolucijske teorije [[Charles Darwin]] je, kako se vidi, imao znatno povoljniji naučni teren. Uza sve to on je dugo oklijevao s izdavanjem svojega glavnog djela O porijeklu vrsta posredstvom prirodne selekcije (''On the Origin of Species by Means of Natural Selection'') i objavio ga je tek [[1859]]., kada ga je na to potaknuo [[A. R. Wallace]], koji je te probleme rješavao gotovo na isti način kao i sam Darwin. Darwinova teorija evolucije poziva se ponajprije na prirodni odabir ili selekciju koja uništava jedinke slabije prilagođene uvjetima života, a podupire one bolje prilagođene. Individualne varijacije koje ulaze u proces selekcije mogu, po Darwinovu mišljenju, biti determinirane vanjskim (okolina) i unutarnjim (poslije nazvani genetičkim) faktorima. On je dokazao da evolucija ima adaptivan značaj i da je organska svrhovitost relativno izražena u prilagođenosti organizma na određeni povijesno uvjetovani kompleks vanj. uvjeta. Njegova je teorija u znanosti poznata kao darvinizam. Često se i sama znanost o evoluciji poistovjećuje s pojmom darvinizma. Darwinovo naučavanje dalje su razradili, proširili i produbili T. H. Huxley, E. Haeckel, K. A. Timirjazev i dr. E. Haeckel osobito se istaknuo kao vatreni pristaša Darwinove teorije. On je znanstveno razradio problem jedinstva žive i nežive prirode, postanak života kemijskim putem iz nežive prirode, monofiletsko podrijetlo živih bića itd., i na kraju formulirao [[biogenetski zakon]] (koji u suvremenoj evoluciji ima samo historijsko značenje). Filogenija je po Haeckelu osnovna znanost o promjenama oblika kroz koje prolaze organizmi tijekom cijeloga svojeg razvoja. Haeckel je tako prvi postavio [[teorija descendencije|teoriju descendencije]], koju je nazvao transformizmom, spojivši u njoj uz darvinizam i neke lamarkističke misli. ==== Evolucionistički smjerovi nakon Darwina ==== Osnovna su pitanja po kojima se darvinizam i [[lamarkizam]] razilaze pitanje nasljeđivanja stečenih svojstava i problem biološke svrhovitosti. Za lamarkiste je osnovno načelo evolucijskoga procesa neki teleološki postulat, »unutarnja svrha«, pa u svezi s time oni umanjuju ili sasvim ignoriraju ulogu prirodnog odabira, a to je po darvinizmu odlučujući faktor biološke evolucije. Na temelju lamarkizma razvio se cio niz idealističkih mehanicističkih, neolamarkističkih hipoteza, koje se mogu svrstati u dvije skupine: psiholamarkizam i mehanolamarkizam. [[Psiholamarkizam]] je utemeljio 1871. [[E. D. Cope]] i po njemu je glavni pokretač evolucije psihička energija, koja se kod nižih životinja očituje u »nastojanju pod utjecajem nužde«, kod viših životinja u »izboru«, a kod razumnih životinja u »svjesnom izboru«. [[Mehanolamarkizam]] se razvio na osnovi nazora engleskog filozofa [[Herbert Spencer|Herberta Spencera]] (1820–1903), koji je evoluciju organizama tumačio prijelazom tvari iz jednoličnog i indiferentnog stanja u raznolično i diferencirano stanje. U skupinu mehanolamarkističkih strujanja ulazi i teorija [[Theodore Eimer|Theodora Eimera]] (1843–98), poznata pod imenom [[Eimerova ortogeneza]]. Po toj je teoriji evolucijski proces koji ima sam po sebi točno određen smjer (usmjerena evolucija). Nasuprot različitim lamarkističkim smjerovima i hipotezama, koje podcjenjuju ili negiraju Darwinovo načelo prirodnog odabira, zoolog [[A. Weismann]] ne priznaje nikakve druge faktore evolucije osim prirodnog odabira. Ta se teorija naziva [[neodarvinizam]] ili vajsmanizam. Weismann proširuje načelo prirodnog odabira i na procese koji se zbivaju u samom organizmu. On smatra da je nasljedna tvar ili zametna plazma sastavljena od niza nasljednih jedinica koje su okupljene u jezgri stanice. Najvažnije od njih bile bi posebne materijalne jedinice, »determinante«, koje određuju svojstva pojedinih stanica. Determinante se mogu k tome mijenjati, i to pojedinačno, neovisno o drugima, tako da cijeli organizam postaje mozaik pojedinih svojstava. Na taj način Weismann svu raznolikost evolucijskoga procesa svodi na kombinaciju nasljednih elemenata. Weismannove determinante prihvatio je botaničar H. de Vries i postavio svoju mutacijsku teoriju evolucije. Po toj teoriji organizmi se mijenjaju samo u iznenadnim, skokovitim promjenama (mutacijama), a one se javljaju neovisno o utjecaju okoline. Te mutacije nenadano proizvode nove vrste, koje su odmah stalne. Na temelju novih naučnih činjenica [[Stephen Jay Gould]] i [[Niles Eldredge]] dali su nov model evolucijskih promjena koji su nazvali isprekidanom ravnotežom (engl. ''punctuated equilibria'') ili punktualizmom, prema kojem se evolucijske promjene događaju naglo, nakon dugotrajna razdoblja stagnacije, za razliku od gradualizma – mišljenja da se evolucijski proces odvija postupno kroz dugo vrijeme. Osim navedenih, postoji još cio niz evolucionističkih hipoteza, smjerova i pravaca. Sva su ta strujanja dala poneki doprinos razvoju biologije, ali kao evolucijske teorije imaju uglavnom historijsko značenje. Sintetička teorija o evoluciji plod je istraživanja niza suvremenih učenjaka (R. A. Fischer, J. S. Huxley, S. Wright, H. J. Muller, Th. Dobzhansky, E. Mayr, G. G. Simpson, R. Goldschmidt, N. V. Timofejev-Resovski, N. P. Dubinjin, Ivan Ivanovič Šmaljgauzen), a napustila je sve one hipoteze koje svojim spekulativnim primjesama priječe ili ograničavaju mogućnost egzaktnog istraživanja i eksperimentalnog provjeravanja. Baza je te moderne teorije darvinizam, u koji su se, uz neke izmjene, mogli izvanredno ugraditi rezultati moderne biologije. Evolucija živih bića saglediva je: a) kao historijska činjenica koja je imala svoj tok i b) kao proces kojemu su na svoj način i sada podvrgnuta živa bića i po čemu se može dobiti uvid u njezine faktore. Kao historijska činjenica ona je dokumentirana mnogobrojnim paleontološkim nalazima i komparativnim proučavanjima. Na temelju toga materijala uspješno su rekonstruirani tijekovi razvoja nekih biljnih skupina, nekih odjeljaka životinja, osobito kralježnjaka, a među njima specijalno najviših sisavaca i čovjeka. Ima i pokušaja prikazivanja drveta (stabla) života sa svim prijelaznim oblicima od njegovih prvih početaka do čovjeka. Te rekonstrukcije pružaju često dobru opću orijentacijsku sliku, ali vrijede samo kao bolje ili slabije obrazložene spekulacije o razvoju, jer su rađene bez fosilnih dokaza. Budući da prvi oblici života nisu mogli ostaviti tragova, evolucijska se proučavanja stalno nalaze pred problemom kako su se i u kojim okolnostima pojavila najjednostavnija živa bića. Problem ostaje i razvoj jednostaničnih organizama, npr. ameba, u kojima već postoje svi osnovni procesi karakteristični za živa bića. [[G. G. Simpson]] smatra da je razvoj od prvih jednostavnih bića do amebe bio najteži i najkompleksniji, te da je vjerojatno trajao najmanje onoliko vremena koliko i razvoj od amebe do čovjeka. U pitanju razvoja višestaničnih organizama, neki znanstvenici tvrde da put od jednostaničnih do višestaničnih ide preko kolonija jednostaničnih bičaša; zoolog J. Hadži zastupa [[teorija celularizacije|teoriju celularizacije]]. === Evolucija prema današnjim naučnim shvaćanjima === Prava "historija" živih bića počela je u najstarijim razdobljima [[paleozoik]]a, u [[kambrij]]u i [[silur]]u, gdje ima fosila svih glavnih tipova životinja (jednostanične životinje, [[zglavkari|člankonošci]], preteče kralježnjaka ili kordati, kralježnjaci). Krajem [[devon (geologija)|devonija]] pojavili su se fosili djelomično kopnenih životinja ([[vodozemac|vodozemci]]), a u [[ugljenik|karbonu]] kopnene životinje, [[reptil|gmazovi]]. [[Mezozoik]] se smatra erom gmazova, koji su osobito brojni u njegovu posljednjem razdoblju, u [[kreda (period)|kredi]]; u [[kenozoik]]u su izumrli mnogi njihovi redovi. Potkraj [[trijas]]a pojavili su se fosili gmazova sa svojstvima sisavaca, a u [[Jura (period)|juri]] gmazova ptica. Nalazi gmazova toliko su brojni i raznoliki da se upravo s pomoću njih mogla prikazati jedna od tipičnih pojava u evoluciji, [[proces adaptivne radijacije]]. Tu se vidi kako se unutar jedne skupine na temelju jednoga zajedničkog oblika razvijaju različiti oblici »u najrazličitijim smjerovima uvjetovanima vlastitim mogućnostima i sredinama u koje ulaze« (Simpson). Nakon znatnoga prorjeđenja gmazova, proširile su se ptice i sisavci. Oni su u tercijaru bili malobrojni, ali je postojalo mnogo njihovih vrsta. Sisavci su nastali od gmazova na temelju potpuno nediferenciranoga, prijelaznog oblika. Njihovo dobro zaštićeno potomstvo (rađaju živu mladunčad koju hrani majka), stalna tjelesna toplina i uravnoteženi metabolizam vitalne su prednosti koje su im omogućile da se mnogostrano razvijaju i prošire. Među njima je osobito zanimljiv red [[primati|primata]], kojih se predstavnik pojavio u [[paleocen]]u. Iz tog osnovnog tipa u procesu adaptivne radijacije odvojili su se [[lemuroidi]], [[tarsioidi]] i [[hominidi]], među kojima se pojavio i [[čovjek]]. Iz činjenice da postoji oko 2miliona različitih vrsta živućih organizama, a utvrđeno je i mnoštvo izumrlih, te odatle da svi organizmi imaju neka zajednička svojstva ([[razmnožavanje|reprodukcija]], asimilacija, iskorištavanje energije) proističe da su raznolikost i jedinstvo temeljne karakteristike života. Evolucija kao razvoj vrsta tijekom vremena, postupnim slijedom promjena od jednostavnoga do složenog stanja, uključuje u sebi navedene karakteristike. Moderna teorija evolucije razvija se na temeljima darvinističkoga shvaćanja unoseći daljnje evolucijske faktore otkrivene ponajprije u okvirima genetike. Prvotno shvaćanje o nasljeđivanju stečenih svojstava modificirano je stečevinama molekularne biologije, gdje se raspravlja o povratnoj vezi između citoplazmatskih bjelančevina (sposobnih da prime utjecaje iz okoline) i [[DNK]]-informacija. Razradbom nekih temeljnih bioloških činjenica i pojava ([[zakoni nasljeđivanja]], [[vrsta]], [[rasa]], mutacija, [[selekcija]], okoliš), prevladavanjem filozofskog gledišta teorije preformacije i duboko uvriježenoga tipološkog mišljenja (da u osnovi pojavnim različitostima leže »ideje« kao nešto jedino realno i nepromjenjivo), evolucija je postala središnja biološka nauka koja je zahvatila u sve ogranke biologije i fiziologije do genetike, morfologije i ekologije. Njezino je područje osobito unaprijeđeno dostignućima populacijske genetike. Osnovni evolucijski procesi zbivaju se unutar populacije. Evolucija započinje narušavanjem genetske ravnoteže. Ravnoteža se remeti onda kada se mijenjaju uvjeti u populaciji ili u okolišu. Analize uzročnih osnova evolucije utvrđuju da su njezine osnovne sile mutacija, prirodni odabir ili selekcija i genetski drift; to su procesi koji remete nasljednu ravnotežu. === Mutacija === Mutabilnost je sposobnost promjene nasljednoga materijala. Osim promjena u strukturi gena (genske mutacije), u stanicama se mogu pojaviti i promjene u broju [[kromosom]]a. Različiti oblici mutacije gena proširuju genetsku raznolikost populacije, odnosno njezinih [[genske zalihe|genskih zaliha]], udaljujući je time od »divlje« forme. Budući da je mutacijska učestalost, koja djeluje u smislu udaljivanja od »normalnog« alela divlje forme, mnogo veća od »povratne mutacije« prema divljoj formi, izražena je stalna tendencija k razbijanju jednoličnosti genskih zaliha ili mutacijski pritisak. Mutacijskim pritiskom, iz čisto nasljednih, nastaje populacija raznolikih genotipova. Budući da su mutacije moguće stalno i kod svakoga gena, one su izvor nasljedne varijacije. Mutante bivaju pojačane interakcijom s drugim genima, i taj posredni učinak još je značajniji za raznolikost genotipova i fenotipova, a njihov utjecaj na evoluciju veći od neposrednog učinka samoga mutiranog alela. Rekombinacija kromosoma ili izmjena dijelova kromosoma s odgovarajućim dijelovima homolognoga kromosoma koja se zbiva tijekom mejoze poznata je kao ''crossing-over''. Rekombinacije pojačavaju učinak mutacije stvarajući širok spektar genskih kombinacija. === Prirodni odabir === Prirodni odabir ili selekcija druga je osnovna snaga evolucije, ona je prirodni izbor između nositelja različito vrijednih nasljednih faktora. Kao otkriće, načelo selekcije (odabira) glavni je Darwinov doprinos teoriji evolucije, koju on objašnjava borbom za opstanak među pojedinim organizmima, od kojih preživljavaju najsposobniji. Selekciju, dakle, Darwin primjenjuje na jedinke a ne na populacije, a okoliš kao selektivna sila odabire varijante koje su joj se najbolje prilagodile. Darwin je time naglasio negativno gledište selekcije, ističući da je ona neumoljiva snaga koja uništava jedne a unaprjeđuje druge. To je stajalište Darwin temeljio na diferencijalnome mortalitetu koji može dovesti do diferencijalne reprodukcije. Danas je modificirano načelo selekcije temeljna orijentacija u rješavanju evolucijskih problema. Prema Hardy-Weinbergovu pravilu, kao polazištu u populacijskoj genetici, u standardnim uvjetima okoline svi geni populacijskih genskih zaliha dolaze do ravnoteže koja se stalno održava (idealna populacija). Zato je prirodni odabir, osim mutacija, jedina snaga koja uzrokuje promjene u genetskoj ravnoteži populacije. Prirodna selekcija utjecaj je bilo kojega faktora iz okoline organizma. Kao selekcijski faktori mogu djelovati: ekstremne temperature, oborinski omjeri (sušna razdoblja, poplave), kemijski uvjeti, prirodni neprijatelji različitih štetočinja i nametnika koji unaprjeđuju evoluciju pojedinih vrsta, zatim paraziti i uzročnici bolesti koji tijekom širenja i djelovanja zaraze selekcijom i umanjenjem populacije snažno utječu na evoluciju domaćinova organizma, a kroz njegovu obranu također i na svoju vlastitu. Natjecanje i borba oko hrane, životnoga prostora i ostalih važnih životnih uvjeta ubraja se u unutarvrstnu selekciju koja podređene skupine potiskuje u nove ekološke niše ili vodi njihovu izumiranju. Tako djeluje selekcijski pritisak. Djelujući tijekom milionna godina, selekcija omogućuje razvoj novih adaptacija u najrazličitijim sredinama na Zemlji. Genetski drift treća je osnovna sila evolucije, a uvjetuje ustaljivanje neutralnih ili neadaptivnih svojstava. Genetski drift djeluje samo u malim populacijama, i to po načelu vjerojatnosti. Rezultati su slučajni i uzrok su slučajnom ustaljivanju gena ili gubitku mutiranoga gena. Gubitak ili fiksacija događa se bez obzira na selekcijski pritisak, prema čemu i naziv pojave: genetski drift, tj. genetski nanos. Tako osim selekcijskog istrebljenja, postoji i mogućnost da se oni geni, inače samo usputni, koji se u velikoj genskoj zalihi nisu mogli istaknuti, odjednom istaknu u slučajem uvjetovanom genetskom driftu u malim populacijama i tako postanu valjani za neki genetski sistem, dok se oni geni koji su prije toga bili zastupljeni sada gube. Kao primjer za tu pojavu uzimaju se Darwinove zebe na otočju [[Galapagos]]u. S obzirom na opseg i određene karakteristike evolucijskih procesa, moguće je razlučiti mikroevoluciju, makroevoluciju i megaevoluciju kao stupnjeve ili razine u neprekidnom evolucijskom nizu. ===== Mikroevolucija ===== Mikroevolucija sadrži manje sukcesivne promjene u genskoj zalihi određene populacije od jedne do druge generacije. U njoj djeluju osnovne sile evolucije. Procesi mikroevolucije vode stvaranju novih vrsta, odnosno populacija. Specijacija je odjeljivanje i razvoj novih populacija, tj. nastanak novih vrsta. Naziva se i populacijska divergencija. Cijeli tok evolucije ovisi o podrijetlu novih populacija koje imaju adaptivnu sposobnost veću od svojih predaka. U nastanku novih vrsta uz osnovne sile djelatne su i dodatne sile, koje djeluju dulje vrijeme. Glavni je faktor izolacija. Ima nekoliko oblika izolacije: geografska, ekološka, reproduktivna, genetska. ====== Geografska izolacija ====== U geografskoj izolaciji proces se odvija tako da se početna populacija širi od sredine svojega prebivališta u susjedna područja. U početku se genetska izmjena nastavlja između svih dijelova populacije. Postupno se male populacije počinju fragmentirati i ustaljivati u najpogodnijim prebivalištima, pa jedne od drugih postaju odijeljene ekološki nepovoljnim područjima. Nakon određenog vremena izolacije započinje fragmentacija u još manje populacije ili [[demo]]ve. Dijeljenje početne populacije u homogene serije dema poznato je kao ponašanje svih živućih organizama. Svaki dem zadržava isti genski sastav kakav je imala populacija predaka, ali su ekološke barijere genetskoj izmjeni između demova temelj genetske divergencije između njih. Svaki izolirani dem biva od početka modificiran silama mikroevolucije. Nakon nekog vremena demovi se počnu međusobno razlikovati, iako još uvijek ostaju otvoreni genetskoj izmjeni. Primarni je način postanka vrste [[alopatrijska specijacija]]; u njoj prostorna izolacija, pojačana geografskom ili ekološkom barijerom, djeluje tako da dvije prvotno vrlo slične populacije postaju genetski izolirane. ====== Ekološka izolacija ====== Ekološka izolacija sastoji se u tome da populacije koje žive na istom geografskom području postaju izolirane faktorima okoline tako da zauzmu odijeljene biotope ili nastanjuju specijalne ekološke niše. Taj proces vodi stjecanju specifično usklađenih gena i gubljenju prvotno zajedničkih oznaka, a to unapređuje fiziološku izolaciju. Dogodi li se da se takve populacije, nakon dugog vremena, ponovno nađu zajedno, unatoč činjenici da nastanjuju isti areal, one se više međusobno ne križaju ([[simpatrijske vrste]]). ====== Reproduktivna izolacija ====== Reproduktivna izolacija sastoji se u razlikama u ponašanju u doba parenja (npr. u ptica razlike u glasanju), u razlikama s obzirom na razdoblje i sezonu parenja, u morfološkoj neusklađenosti kopulacijskih organa što priječi nesmetano neograničeno križanje (panmiksiju). Čini se da geografsko odjeljivanje odlučno utječe na mehanizam te izolacije. ====== Genetska izolacija ====== Genetska izolacija nastupa kao posljedica promjena u kromosomskoj garnituri ili u poretku gena. Kada nastupe takve promjene, kromosomi dotičnih vrsta ne mogu se spojiti, pa više-manje nepravilno djeluju ako i dođu u dodir. Zbog antagonističnosti genetskoga sastava roditeljskih vrsta, gamete ili ugibaju već u samom početku procesa oplodnje ili pak, ako se nastavi razvoj zametka, rađaju se životno nesposobni ili sterilni hibridi. Nastanak novih vrsta kroz samu genetsku izolaciju rijedak je, ali zajedno s geografskom izolacijom dobiva veliko značenje. ===== Makroevolucija ===== Makroevolucija ili adaptivna radijacija evolucija je iznad razine vrste, a karakterizira ju dijeljenje ili fragmentacija, koja dovodi do postanka i razvoja većeg broja adaptivnih tipova. Dok u mikroevoluciji i specijaciji nastaju posebne adaptacije, u makroevoluciji razvoj se odvija od opće adaptacije divergentno prema mnogobrojnim posebnim adaptacijama. Makroevolucija obuhvaća razvoj viših sistematskih skupina (porodica, red, razred). Nju karakterizira: 1) dioba skupina u mnogo novih podskupina; 2) prodor u nove sredine; 3) organiziranje različitih struktura i načina života. Osnovna je karakteristika evolucije iznad razine vrste pomicanje skupine organizama u nove adaptivne zone. Kako bi organizam mogao proći kroz zonu ekološke nestabilnosti u novu adaptivnu zonu, on mora imati otvoren evolucijski i ekološki pristup u nju, tj. skupina mora već imati neka prilagodljiva svojstva, a zona ne smije u sebi imati jakoga konkurenta. Prvi prodor u novu zonu zahtijeva samo opću adaptaciju; poslije evolucija vodi specijaciji. Važno je svojstvo makroevolucije također usmjeravanje razvoja nekih svojstava prema samo jednoj razvojnoj liniji. Evolucija gmazova paleontološkim je nalazima najbolje dokumentiran primjer makroevolucije. Čini se da su određene karakteristike adaptivne radijacije, utvrđene u evoluciji gmazova, osnovne značajke makroevolucije u svim skupinama, a to su: 1) Do makroevolucije dolazi uvijek nakon stjecanja nove opće adaptacije ili nakon ulaska u novu adaptivnu zonu (kod gmazova je nastala opća adaptacija za život na kopnu). 2) Makroevolucija nije linearna već zrakasta. Radijacija se nastavlja na opću adaptaciju i na ulaz u novu adaptivnu zonu time što se razvija specijalna adaptacija u različitim divergentnim novim linijama. (Tipični primjer radijacija [[arkosaur]]a od općeg oblika [[tekodont]]a.) 3) Adaptivna radijacija stvara evolucijske linije koje, s obzirom na specijalne adaptacije, konvergiraju prema drugim sistematski udaljenim skupinama, a koje se razlikuju po načinu opće adaptacije. ([[Ihtiosaur]]i su primjer evolucijske konvergencije prema [[riba]]ma.) 4) Makroevolucija stvara skupine paralelnih specijalnih adaptacija između divergentnih ali srodnih linija, koje imaju zajedničku osnovu opće adaptacije. ([[Fitosaur]]i i [[krokodil]]i iz trijasa danas su primjer takva paralelizma i ekološke zamjene.) 5) U makroevoluciji zbiva se definitivno propadanje skupina organizama ([[tipostrofa]]). Kako je opća adaptacija zamijenjena specijalnom, skupine se kruto specijaliziraju na uske adaptivne podzone i izgube sposobnost za pomak u nove veće zone. Budući da se sve adaptivne zone moraju konačno promijeniti, skupine zatvorene u usku zonu moraju propasti. (Primjer su za to [[Rhynchocephalia]], iznimno uspješan red sve do krede, od kojega živi još jedna jedina vrsta, pilasti premosnik u [[Novi Zeland|Novom Zelandu]].) ==== Megaevolucija ==== Megaevolucija je pojava novih bioloških sistema ili tipova organizacije. Kroz tri milijarde godina razvilo se gotovo 200 takvih tipova. Njihovo podrijetlo najvažniji je događaj u evoluciji, vrlo kompliciran i najmanje istražen. Megaevoluciju karakteriziraju: 1) pokušaji i istraživanja raznosmjernih linija od polaznoga pretka da prijeđu ekološku granicu i uđu u novu zonu, dok jednoj konačno to i ne uspije; 2) prodor i promjena uvijek su brzi; 3) nova zona uvijek je ekološki pristupačna i nema suparnika, a zahtijeva novi općeadaptivni tip za invaziju (npr. razvoj gmazova od vodozemaca). Glavno je svojstvo organske evolucije divergencija koju usmjeruje prirodna selekcija kao glavna sila. Na svim razinama evolucije djelatne su osnovne sile, ali se javljaju i sve složenija djelovanja manje poznatih sila. === Molekularna evolucija === Moderna grana biologije koja se bavi nastankom prvih živih bića iz predbioloških molekula i njihovom daljom evolucijom, koristeći se strukturnom srodnošću makromolekula u danas živućim vrstama. Budući da je sveukupna informacija o ustrojstvu živih bića zapisana u [[genom]]u, biološka evolucija očito je evolucija genoma. Varijabilnost populacije zasniva se na slučajnoj varijabilnosti genoma. Prirodna se pak selekcija zbiva samo na razini produkata gena. Filogenetsku srodnost pokazuju zato sveukupni genomi, geni unutar tih genoma te produkti gena – bjelančevine. Upravo analiza redoslijeda nukleotida u DNK pruža potpunu informaciju o sličnostima i razlikama među genima. Premda se sve mutacije zbivaju jednakom učestalošću, geni i njihovi produkti ne evoluiraju jednako brzo, jer preživljavaju samo prihvatljive promjene. Jedinično evolucijsko vrijeme vrijeme je potrebno da se promijeni 1% aminokiselina u nekoj bjelančevini; kod eukariota ono može biti od milijun do čak 600 miliona godina. Tako se histoni graška H4 i krave (vrste koje su se odvojile prije više od milijardu godina) razlikuju samo u dvije aminokiseline. S druge strane, strukture citokroma c i brojnih drugih gena ili produkata gena omogućuju da se prvi put u povijesti konstruiraju filogenetska stabla na osnovi kvantitativnih podataka a ne slobodne procjene. Evolucija genoma svakako uključuje porast količine genetičke informacije. Genomi najjednostavnijih danas živućih samostalnih organizama sadrže oko milion parova nukleotida, a genomi sisavaca oko tri milijarde. Današnji genomi jasno pokazuju put evolucije gena: prvo je pri replikaciji nastala identična kopija nekoga gena, a zatim su se nizom mutacija dvije kopije razilazile u svojim strukturama (divergentna evolucija). U nekim slučajevima iz strukturno različitih pragena nastali su geni za bjelančevine srodnih funkcija (konvergentna evolucija). Analiza genoma omogućuje klasifikaciju živoga svijeta u tri velika nadcarstva: [[Arheja|Archaea]], [[Eubacteria]] i [[Eucarya]]. Ona se međusobno razlikuju u sustavu za prevođenje genetičke informacije s nukleinskih kiselina na bjelančevine, što očigledno pokazuje na njihovo razdvajanje u najranijoj fazi evolucije. == Povezano == * [[Kronologija evolucije]] * [[Ljudska evolucija|Evolucija čovjeka]] == Literatura == {{Refbegin|2}} * {{cite book |last=Altenberg |first=Lee |year=1995 |chapter=Genome growth and the evolution of the genotype-phenotype map |editor1-last=Banzhaf |editor1-first=Wolfgang |editor2-last=Eeckman |editor2-first=Frank H. |title=Evolution and Biocomputation: Computational Models of Evolution |series=Lecture Notes in Computer Science |volume=899 |location=Berlin; New York |publisher=Springer Science+Business Media |doi=10.1007/3-540-59046-3_11 |issn=0302-9743 |isbn=3-540-59046-3 |lccn=95005970 |oclc=32049812 |ref=harv}} * {{cite book |last1=Birdsell |first1=John A. |last2=Wills |first2=Christopher |year=2003 |chapter=The Evolutionary Origin and Maintenance of Sexual Recombination: A Review of Contemporary Models |editor1-last=MacIntyre |editor1-first=Ross J. |editor2-last=Clegg |editor2-first=Michael T. |title=Evolutionary Biology |series=Evolutionary Biology |volume=33 |location=New York |publisher=Springer Science Business Media |isbn=978-1-4419-3385-0 |issn=0071-3260 |oclc=751583918 |ref=harv}} * {{cite book |last=Bowler |first=Peter J.|year=1989 |title=The Mendelian Revolution: The Emergence of Hereditarian Concepts in Modern Science and Society |url=https://archive.org/details/mendelianrevolut0000bowl |location=Baltimore |publisher=Johns Hopkins University Press |isbn=0-8018-3888-6 |lccn=89030914 |oclc=19322402 |ref=harv}} * {{cite book |last=Bowler |first=Peter J. |year=2003 |title=Evolution: The History of an Idea |url=https://archive.org/details/evolutionhistory0000bowl_n7y8 |edition=3rd completely rev. and expanded |location=Berkeley, CA |publisher=University of California Press |isbn=0-520-23693-9 |lccn=2002007569 |oclc=49824702 |ref=harv}} * {{cite book |last=Browne |first=Janet |year=2003 |title=Charles Darwin: The Power of Place |volume=2 |location=London |publisher=Random House |isbn=0-7126-6837-3 |lccn=94006598 |oclc=52327000 |ref=harv}} * {{cite book |editor1-last=Burkhardt |editor1-first=Frederick |editor2-last=Smith |editor2-first=Sydney |year=1991 |title=The Correspondence of Charles Darwin |series=The Correspondence of Charles Darwin |volume='''7''': 1858–1859 |location=Cambridge |publisher=Cambridge University Press |isbn=0-521-38564-4 |lccn=84045347 |oclc=185662993 |ref=harv}} * {{cite book |last1=Carroll |first1=Sean B. |last2=Grenier |first2=Jennifer K. |last3=Weatherbee |first3=Scott D. |year=2005 |title=From DNA to Diversity: Molecular Genetics and the Evolution of Animal Design |url=https://archive.org/details/fromdnatodiversi0000carr |edition=2nd |location=Malden, MA |publisher=Wiley-Blackwell |isbn=1-4051-1950-0 |lccn=2003027991 |oclc=53972564 |ref=harv}} * {{cite book |last=Coyne |first=Jerry A. |year=2009 |title=Why Evolution is True |url=https://archive.org/details/whyevolutionistr00coyn |location=New York |publisher=Viking Press |isbn=978-0-670-02053-9 |lccn=2008033973 |oclc=233549529 |ref=harv}} * {{cite book |editor1-last=Cracraft |editor1-first=Joel |editor2-last=Bybee |editor2-first=Rodger W. |year=2005 |title=Evolutionary Science and Society: Educating a New Generation |url=http://www.amnh.org/learn/resources/bscs_evolution.pdf |format=PDF |location=Colorado Springs, CO |publisher=Biological Sciences Curriculum Study |isbn=1-929614-23-3 |oclc=64228003 |accessdate=2014-12-06 |ref=harv |archivedate=2015-07-18 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20150718043400/http://www.amnh.org/learn/resources/bscs_evolution.pdf |deadurl=yes }} "Revised Proceedings of the BSCS, AIBS Symposium November 2004, Chicago, IL" * {{cite book |last=Darwin |first=Charles |year=1859 |title=On the Origin of Species by Means of Natural Selection, or the Preservation of Favoured Races in the Struggle for Life |url=https://archive.org/details/onoriginofspecie1859darw |edition=1st |location=London |publisher=John Murray |lccn=06017473 |oclc=741260650 |ref=harv}} The book is available from [http://darwin-online.org.uk/content/frameset?pageseq=1&itemID=F373&viewtype=side The Complete Work of Charles Darwin Online]. Retrieved 2014-11-21. * {{cite book |last=Darwin |first=Charles |date=1872 |title=The Expression of the Emotions in Man and Animals |url=https://archive.org/details/expressionemoti05darwgoog |location=London |publisher=John Murray |lccn=04002793 |oclc=1102785 |ref=harv}} * {{cite book |editor-last=Darwin |editor-first=Francis |year=1909 |title=The foundations of The origin of species, a sketch written in 1842 |url=http://darwin-online.org.uk/converted/pdf/1909_Foundations_F1555.pdf |format=PDF |location=Cambridge |publisher=Printed at the University Press |lccn=61057537 |oclc=1184581 |accessdate=2014-11-27 |ref=harv}} * {{cite book |last=Dawkins |first=Richard |year=1990 |title=The Blind Watchmaker |url=https://archive.org/details/blindwatchmaker0000dawk_v6p3 |series=Penguin Science |location=London |publisher=Penguin Books |isbn=0-14-014481-1 |oclc=60143870 |ref=harv}} * {{cite book |last=Dennett |first=Daniel |year=1995 |title=Darwin's Dangerous Idea: Evolution and the Meanings of Life |url=https://archive.org/details/darwinsdangerous0000denn_c9g4 |location=New York |publisher=Simon & Schuster |isbn=0-684-80290-2 |lccn=94049158 |oclc=31867409 |ref=harv}} * {{cite book |last=Dobzhansky |first=Theodosius |year=1968 |chapter=On Some Fundamental Concepts of Darwinian Biology |editor1-last=Dobzhansky |editor1-first=Theodosius |editor2-last=Hecht |editor2-first=Max K. |editor3-last=Steere |editor3-first=William C. |title=Evolutionary Biology. Volume 2 |edition=1st |location=New York |publisher=Appleton-Century-Crofts |doi=10.1007/978-1-4684-8094-8_1 |oclc=24875357 |ref=harv}} * {{cite book |last=Dobzhansky |first=Theodosius |year=1970 |title=Genetics of the Evolutionary Process |location=New York |publisher=Columbia University Press |isbn=0-231-02837-7 |lccn=72127363 |oclc=97663 |ref=harv}} * {{cite book |last1=Eldredge |first1=Niles |last2=Gould |first2=Stephen Jay |year=1972 |chapter=Punctuated equilibria: an alternative to phyletic gradualism |editor1-last=Schopf |editor1-first=Thomas J. M. |title=Models in Paleobiology |location=San Francisco, CA |publisher=Freeman, Cooper |isbn=0-87735-325-5 |lccn=72078387 |oclc=572084 |ref=harv}} ** {{cite book |last=Eldredge |first=Niles |year=1985 |title=Time Frames: The Rethinking of Darwinian Evolution and the Theory of Punctuated Equilibria |url=https://archive.org/details/timeframesrethin0000eldr |location=New York |publisher=Simon and Schuster |isbn=0-671-49555-0 |lccn=84023632 |oclc=11443805}} * {{cite book |author=Ewens |first=Warren J. |year=2004 |title=Mathematical Population Genetics |series=Interdisciplinary Applied Mathematics |volume='''I'''. Theoretical Introduction |edition=2nd |location=New York |publisher=Springer-Verlag New York |isbn=0-387-20191-2 |lccn=2003065728 |oclc=53231891 |ref=harv}} * {{cite book |last=Futuyma |first=Douglas J. |year=2004 |chapter=The Fruit of the Tree of Life: Insights into Evolution and Ecology |editor1-last=Cracraft |editor1-first=Joel |editor2-last=Donoghue |editor2-first=Michael J. |title=Assembling the Tree of Life |url=https://archive.org/details/assemblingtreeof0000unse |location=Oxford; New York |publisher=Oxford University Press |isbn=0-19-517234-5 |lccn=2003058012 |oclc=61342697 |ref=harv}} "Proceedings of a symposium held at the American Museum of Natural History in New York, 2002." * {{cite book |last=Futuyma |first=Douglas J. |year=2005 |title=Evolution |url=https://archive.org/details/evolution0000futu |location=Sunderland, MA |publisher=Sinauer Associates |isbn=0-87893-187-2 |lccn=2004029808 |oclc=57311264 |ref=harv}} * {{cite book |last=Gould |first=Stephen Jay |year=2002 |title=The Structure of Evolutionary Theory |url=https://archive.org/details/structureofevolu00goul |location=Cambridge, MA |publisher=Harvard University Press |isbn=0-674-00613-5 |lccn=2001043556 |oclc=47869352 |ref=harv}} * {{cite book |last=Gray |first=Peter |year=2007 |title=Psychology |url=https://archive.org/details/psychology0000gray |edition=5th |location=New York |publisher=Worth Publishers |isbn=978-0-7167-0617-5 |lccn=2006921149 |oclc=76872504 |ref=harv}} * {{cite book |last1=Hall |first1=Brian K. |last2=Hallgrímsson |first2=Benedikt |title=Strickberger's Evolution |url=https://archive.org/details/strickbergersevo0000hall |year=2008 |edition=4th |location=Sudbury, MA |publisher=Jones and Bartlett Publishers |isbn=978-0-7637-0066-9 |lccn=2007008981 |oclc=85814089 |ref=harv}} * {{cite book |last=Hennig |first=Willi |year=1999 |origyear=Originally published 1966 (reprinted 1979); translated from the author's unpublished revision of ''Grundzüge einer Theorie der phylogenetischen Systematik'', published in 1950 |title=Phylogenetic Systematics |url=https://archive.org/details/phylogeneticsyst0000will |others=Translation by D. Dwight Davis and Rainer Zangerl; foreword by Donn E. Rosen, Gareth Nelson, and Colin Patterson |edition=Reissue |location=Urbana, IL |publisher=University of Illinois Press |isbn=0-252-06814-9 |lccn=78031969 |oclc=722701473 |ref=harv}} * {{cite book |last=Holland |first=John H. |year=1975 |title=Adaptation in Natural and Artificial Systems: An Introductory Analysis with Applications to Biology, Control, and Artificial Intelligence |url=https://archive.org/details/adaptationinnatu0000holl |location=Ann Arbor, MI |publisher=University of Michigan Press |isbn=0-472-08460-7 |lccn=74078988 |oclc=1531617 |ref=harv}} * {{cite book |last1=Jablonka |first1=Eva |last2=Lamb |first2=Marion J. |year=2005 |title=Evolution in Four Dimensions: Genetic, Epigenetic, Behavioral, and Symbolic Variation in the History of Life |url=https://archive.org/details/evolutioninfourd0000jabl |others=Illustrations by Anna Zeligowski |location=Cambridge, MA |publisher=MIT Press |isbn=0-262-10107-6 |lccn=2004058193 |oclc=61896061 |ref=harv}} * {{cite book |last=Kampourakis |first=Kostas |year=2014 |title=Understanding Evolution |url=https://archive.org/details/understandingevo0000kamp |location=Cambridge; New York |publisher=Cambridge University Press |isbn=978-1-107-03491-4 |lccn=2013034917 |oclc=855585457 |ref=harv}} * {{cite book |last1=Kirk |first1=Geoffrey |last2=Raven |first2=John |last3=Schofield |first3=Malcolm |year=1983 |title=The Presocratic Philosophers: A Critical History with a Selection of Texts |url=https://archive.org/details/presocraticphilo0000kirk_w5t7 |edition=2nd |location=Cambridge; New York |publisher=Cambridge University Press |isbn=0-521-27455-9 |lccn=82023505 |oclc=9081712 |ref=harv}} * {{cite book |last=Koza |first=John R. |year=1992 |title=Genetic Programming: On the Programming of Computers by Means of Natural Selection |url=https://archive.org/details/geneticprogrammi0000koza |series=Complex Adaptive Systems |location=Cambridge, MA |publisher=MIT Press |isbn=0-262-11170-5 |lccn=92025785 |oclc=26263956 |ref=harv}} * {{cite book |last=Lamarck |first=Jean-Baptiste |year=1809 |title=Philosophie Zoologique |url=https://archive.org/details/philosophiezool06unkngoog |location=Paris |publisher=Dentu et L'Auteur |oclc=2210044 |ref=harv}} {{Internet Archive|id=philosophiezool06unkngoog|name=Philosophie zoologique (1809)}}. Retrieved 2014-11-29. * {{cite book |last=Lane |first=David H. |year=1996 |title=The Phenomenon of Teilhard: Prophet for a New Age |url=https://archive.org/details/phenomenonofteil0000lane |edition=1st |location=Macon, GA |publisher=Mercer University Press |isbn=0-86554-498-0 |lccn=96008777 |oclc=34710780 |ref=harv}} * {{cite book |last=Magner |first=Lois N. |year=2002 |title=A History of the Life Sciences |url=https://archive.org/details/historyoflifesci0000magn_n3c5 |edition=3rd rev. and expanded |location=New York |publisher=Marcel Dekker |isbn=0-8247-0824-5 |lccn=2002031313 |oclc=50410202 |ref=harv}} * {{cite book |last=Mason |first=Stephen F. |year=1962 |title=A History of the Sciences |url=https://archive.org/details/historyofscience00maso |series=Collier Books. Science Library, CS9 |edition=New rev. |location=New York |publisher=Collier Books |lccn=62003378 |oclc=568032626 |ref=harv}} * {{cite book |last=Maynard Smith |first=John |year=1978 |title=The Evolution of Sex |url=https://archive.org/details/evolutionofsex0000mayn |location=Cambridge; New York |publisher=Cambridge University Press |isbn=0-521-29302-2 |lccn=77085689 |oclc=3413793 |ref=harv}} * {{cite book |last=Maynard Smith |first=John |year=1998 |chapter=The Units of Selection |editor1-last=Bock |editor1-first=Gregory R. |editor2-last=Goode |editor2-first=Jamie A. |title=The Limits of Reductionism in Biology |series=Novartis Foundation Symposia |volume=213 |location=Chichester, England |publisher=John Wiley & Sons |doi=10.1002/9780470515488.ch15 |isbn=0-471-97770-5 |issn=1935-4657 |lccn=98002779 |oclc=38311600 |pmid=9653725 |ref=harv}} "Papers from the Symposium on the Limits of Reductionism in Biology, held at the Novartis Foundation, London, May 13–15, 1997." * {{cite book |last=Mayr |first=Ernst |year=1942 |title=Systematics and the Origin of Species from the Viewpoint of a Zoologist |series=Columbia Biological Series |volume=13 |location=New York |publisher=Columbia University Press |lccn=43001098 |oclc=766053 |ref=harv}} * {{cite book |last=Mayr |first=Ernst |year=1982 |title=The Growth of Biological Thought: Diversity, Evolution, and Inheritance |url=https://archive.org/details/growthofbiologic00mayr |others=Translation of John Ray by E. Silk |location=Cambridge, MA |publisher=Harvard University Press |isbn=0-674-36445-7 |lccn=81013204 |oclc=7875904 |ref=harv}} * {{cite book |last=Mayr |first=Ernst |year=2002 |origyear=Originally published 2001; New York: Basic Books |title=What Evolution Is |url=https://archive.org/details/whatevolutionis0000mayr_b5h0 |series=Science Masters |location=London |publisher=Weidenfeld & Nicolson |isbn=0-297-60741-3 |lccn=2001036562 |oclc=248107061 |ref=harv}} * {{cite book |last1=Miller |first1=G. Tyler |last2=Spoolman |first2=Scott E. |year=2012 |title=Environmental Science |url=http://books.google.com/books?id=NYEJAAAAQBAJ&pg=PA62 |edition=14th |location=Belmont, CA |publisher=Cengage Learning |isbn=978-1-111-98893-7 |lccn=2011934330 |oclc=741539226 |accessdate=2014-12-27 |ref=harv}} * {{cite book |last1=Moore |first1=Randy |last2=Decker |first2=Mark |last3=Cotner |first3=Sehoya |year=2010 |title=Chronology of the Evolution-Creationism Controversy |url=https://archive.org/details/chronologyofevol0000moor |location=Santa Barbara, CA |publisher=Greenwood Publishing Group/ABC-CLIO |isbn=978-0-313-36287-3 |lccn=2009039784 |oclc=422757410 |ref=harv}} * {{cite book |last1=Nardon |first1=Paul |last2=Grenier |first2=Anne-Marie |year=1991 |chapter=Serial Endosymbiosis Theory and Weevil Evolution: The Role of Symbiosis |editor1-last=Margulis |editor1-first=Lynn |editor2-last=Fester |editor2-first=René |title=Symbiosis as a Source of Evolutionary Innovation: Speciation and Morphogenesis |location=Cambridge, MA |publisher=MIT Press |isbn=0-262-13269-9 |lccn=90020439 |oclc=22597587 |ref=harv}} "Based on a conference held in Bellagio, Italy, June 25–30, 1989" * {{cite book |author1=National Academy of Sciences |author2=Institute of Medicine |year=2008 |title=Science, Evolution, and Creationism |url=http://www.nap.edu/catalog.php?record_id=11876 |location=Washington, D.C. |publisher=National Academy Press |isbn=978-0-309-10586-6 |lccn=2007015904 |oclc=123539346 |accessdate=2014-11-22 |ref=NAS 2008}} * {{cite book |last=Odum |first=Eugene P. |year=1971 |title=Fundamentals of Ecology |url=https://archive.org/details/fundamentalsofec0000odum |edition=3rd |location=Philadelphia, PA |publisher=Saunders |isbn=0-7216-6941-7 |lccn=76081826 |oclc=154846 |ref=harv}} * {{cite book |last=Okasha |first=Samir |year=2006 |title=Evolution and the Levels of Selection |url=https://archive.org/details/evolutionlevelso0000okas |location=Oxford; New York |publisher=Oxford University Press |isbn=0-19-926797-9 |lccn=2006039679 |oclc=70985413 |ref=harv}} * {{cite book |last=Panno |first=Joseph |title=The Cell: Evolution of the First Organism |year=2005 |series=Facts on File science library |location=New York |publisher=Infobase Publishing |isbn=0-8160-4946-7 |lccn=2003025841 |oclc=53901436 |ref=harv}} * {{cite book |last1=Piatigorsky |first1=Joram |last2=Kantorow |first2=Marc |last3=Gopal-Srivastava |first3=Rashmi |last4=Tomarev |first4=Stanislav I. |year=1994 |chapter=Recruitment of enzymes and stress proteins as lens crystallins |editor1-last=Jansson |editor1-first=Bengt |editor2-last=Jörnvall |editor2-first=Hans |editor3-last=Rydberg |editor3-first=Ulf |editor4-last=Terenius |editor4-first=Lars |editor5-last=Vallee |editor5-first=Bert L. |display-editors=3 |title=Toward a Molecular Basis of Alcohol Use and Abuse |series=Experientia |volume=71 |location=Basel; Boston |publisher=Birkhäuser Verlag |doi=10.1007/978-3-0348-7330-7_24 |isbn=3-7643-2940-8 |issn=1023-294X |lccn=94010167 |oclc=30030941 |pmid=8032155 |ref=harv}} * {{cite book |last=Provine |first=William B. |year=1971 |title=The Origins of Theoretical Population Genetics |url=https://archive.org/details/originsoftheoret00prov |series=Chicago History of Science and Medicine |edition=2nd |location=Chicago, IL |publisher=University of Chicago Press |isbn=0-226-68464-4 |lccn=2001027561 |oclc=46660910 |ref=harv}} * {{cite book |last=Provine |first=William B. |year=1988 |chapter=Progress in Evolution and Meaning in Life |editor-last=Nitecki |editor-first=Matthew H. |title=Evolutionary Progress |url=https://archive.org/details/evolutionaryprog0000unse |location=Chicago, IL |publisher=University of Chicago Press |isbn=0-226-58693-6 |lccn=88020835 |oclc=18380658 |ref=harv}} "This book is the result of the Spring Systematics Symposium held in May, 1987, at the Field Museum in Chicago" * {{cite book |last=Quammen |first=David |year=2006 |title=The Reluctant Mr. Darwin: An Intimate Portrait of Charles Darwin and the Making of His Theory of Evolution |url=https://archive.org/details/reluctantmrdarwi00davi |series=Great Discoveries |edition=1st |location=New York |publisher=Atlas Books/W. W. Norton & Company |isbn=978-0-393-05981-6 |lccn=2006009864 |oclc=65400177 |ref=harv}} * {{cite book |last=Rechenberg |year=1973 |title=Evolutionsstrategie; Optimierung technischer Systeme nach Prinzipien der biologischen Evolution |type=PhD thesis |series=Problemata |language=German |volume=15 |others=Afterword by Manfred Eigen |location=Stuttgart-Bad Cannstatt |publisher=Frommann-Holzboog |isbn=3-7728-0373-3 |lccn=74320689 |oclc=9020616 |ref=harv}} * {{cite book |last1=Stearns |first1=Beverly Peterson |last2=Stearns |first2=Stephen C. |year=1999 |title=Watching, from the Edge of Extinction |url=http://books.google.com/books?id=0BHeC-tXIB4C&pg=PA1921 |location=New Haven, CT |publisher=Yale University Press |isbn=0-300-07606-1 |lccn=98034087 |oclc=47011675 |accessdate=2014-12-27 |ref=harv}} * {{cite book |last=Stevens |first=Anthony |year=1982 |title=Archetype: A Natural History of the Self |location=London |publisher=Routledge & Kegan Paul |isbn=0-7100-0980-1 |lccn=84672250 |oclc=10458367 |ref=harv}} * {{cite book |last=Ray |first=John |year=1686 |title=Historia Plantarum |trans-title=History of Plants |volume=I |location=Londini |publisher=Typis Mariæ Clark |lccn=agr11000774 |oclc=2126030 |ref=harv}} * {{cite book |last=Ridley |first=Matt |year=1993 |title=The Red Queen: Sex and the Evolution of Human Nature |url=https://archive.org/details/redqueensexevolu0000ridl_g3a0 |location=New York |publisher=Viking |isbn=0-670-84357-1 |oclc=636657988 |ref=harv}} * {{cite book |last=West-Eberhard |first=Mary Jane |year=2003 |title=Developmental Plasticity and Evolution |url=https://archive.org/details/developmentalpla0000west |location=Oxford; New York |publisher=Oxford University Press |isbn=0-19-512235-6 |lccn=2001055164 |oclc=48398911 |ref=harv}} * {{cite book |last1=Wiley |first1=E. O. |last2=Lieberman |first2=Bruce S. |year=2011 |title=Phylogenetics: Theory and Practice of Phylogenetic Systematics |url=https://archive.org/details/isbn_9780470905968 |edition=2nd |location=Hoboken, NJ |publisher=Wiley-Blackwell |isbn=978-0-470-90596-8 |lccn=2010044283 |oclc=741259265 |doi=10.1002/9781118017883 |ref=harv}} * {{cite book |last=Wright |first=Sewall |year=1984 |title=Genetic and Biometric Foundations |series=Evolution and the Genetics of Populations |volume=1 |location=Chicago, IL |publisher=University of Chicago Press |isbn=0-226-91038-5 |lccn=67025533 |oclc=246124737 |ref=harv}} * {{cite book |editor1-last=Barrett |editor1-first=Paul H. |editor2-last=Weinshank |editor2-first=Donald J. |editor3-last=Gottleber |editor3-first=Timothy T. |year=1981 |title=A Concordance to Darwin's Origin of Species, First Edition |url=https://archive.org/details/concordancetodar0000barr |location=Ithaca, NY |publisher=Cornell University Press |isbn=0-8014-1319-2 |lccn=80066893 |oclc=610057960}} * {{cite book |last=Carroll |first=Sean B. |year=2005 |title=Endless Forms Most Beautiful: The New Science of Evo Devo and the Making of the Animal Kingdom |url=https://archive.org/details/endlessformsmost00carr_0 |others=illustrations by Jamie W. Carroll, Josh P. Klaiss, Leanne M. Olds |edition=1st |location=New York |publisher=W. W. Norton & Company |isbn=0-393-06016-0 |lccn=2004029388 |oclc=57316841}} * {{cite book |last1=Charlesworth |first1=Brian |last2=Charlesworth |first2=Deborah |year=2003 |title=Evolution: A Very Short Introduction |url=https://archive.org/details/evolutionverysho0000char |series=Very Short Introductions |location=Oxford; New York |publisher=Oxford University Press |isbn=0-19-280251-8 |lccn=2003272247 |oclc=51668497}} * {{cite book |last=Gould |first=Stephen Jay |year=1989 |title=Wonderful Life: The Burgess Shale and the Nature of History |url=https://archive.org/details/wonderfullifebur00goul |edition=1st |location=New York |publisher=W. W. Norton & Company |isbn=0-393-02705-8 |lccn=88037469 |oclc=18983518}} * {{cite book |last=Jones |first=Steve |year=1999 |title=Almost Like a Whale: The Origin of Species Updated |url=https://archive.org/details/almostlikewhaleo0000stev |location=London; New York |publisher=Doubleday|isbn=0-385-40985-0 |lccn=2002391059 |oclc=41420544}} ** {{cite book |last=Jones |first=Steve |year=2000 |title=Darwin's Ghost: The Origin of Species Updated |edition=1st |location=New York |publisher= Random House |isbn=0-375-50103-7 |lccn=99053246 |oclc=42690131 |author-mask=2}} American version. * {{cite book |last=Mader |first=Sylvia S. |title=Biology |url=https://archive.org/details/isbn_9780077329464 |year=2007 |others=Significant contributions by Murray P. Pendarvis |edition=9th |location=Boston, MA |publisher= McGraw-Hill Higher Education |isbn=978-0-07-246463-4 |lccn=2005027781 |oclc=61748307}} * {{cite book |last=Maynard Smith |first=John |year=1993 |title= The Theory of Evolution |url=https://archive.org/details/theoryofevolutio00mayn |edition=Canto |location=Cambridge; New York |publisher=Cambridge University Press |isbn=0-521-45128-0 |lccn=93020358 |oclc=27676642}} * {{cite book |last=Pallen |first=Mark J. |year=2009 |title=The Rough Guide to Evolution |url=https://archive.org/details/roughguidetoevol0000pall |series=Rough Guides Reference Guides |location=London; New York |publisher= Rough Guides |isbn=978-1-85828-946-5 |lccn=2009288090 |oclc=233547316}} * {{cite book |last1=Barton |first1=Nicholas H. |last2=Briggs |first2=Derek E. G. |last3=Eisen |first3=Jonathan A. |last4=Goldstein |first4=David B. |last5=Patel |first5=Nipan H. |year=2007 |title=Evolution |url=https://archive.org/details/evolution0000unse_x9v3 |location=Cold Spring Harbor, NY |publisher=Cold Spring Harbor Laboratory Press |isbn=978-0-87969-684-9 |lccn=2007010767 |oclc=86090399 |display-authors=3}} * {{cite book |last1=Coyne |first1=Jerry A. |last2=Orr |first2=H. Allen |year=2004 |title=Speciation |url=https://archive.org/details/speciation0000coyn |location=Sunderland, MA |publisher=Sinauer Associates |isbn=0-87893-089-2 |lccn=2004009505 |oclc=55078441}} * {{cite book |last1=Bergstrom |first1=Carl T. |last2=Dugatkin |first2=Lee Alan |year=2012 |title=Evolution |url=https://archive.org/details/evolution0000berg_g3h0 |edition=1st |location=New York |publisher=W. W. Norton & Company |isbn=978-0-393-91341-5 |lccn=2011036572 |oclc=729341924}} * {{cite book |last=Gould |first=Stephen Jay |year=2002 |title=The Structure of Evolutionary Theory |url=https://archive.org/details/structureofevolu00goul |location=Cambridge, MA |publisher=Belknap Press of Harvard University Press |isbn=0-674-00613-5 |lccn=2001043556 |oclc=47869352}} * {{cite book |editor-last1=Hall |editor-first1=Brian K. |editor-last2=Olson |editor-first2=Wendy |year=2003 |title=Keywords and Concepts in Evolutionary Developmental Biology |url=https://archive.org/details/keywordsconcepts0000unse |location=Cambridge, MA |publisher=Harvard University Press |isbn=0-674-00904-5 |lccn=2002192201 |oclc=50761342}} * {{cite book |last1=Maynard Smith |first1=John |last2=Szathmáry |first2=Eörs |year=1995 |title= The Major Transitions in Evolution |url=https://archive.org/details/majortransitions00mayn |location=Oxford; New York |publisher=W.H. Freeman Spektrum |isbn=0-7167-4525-9 |lccn=94026965 |oclc=30894392}} * {{cite book |last=Mayr |first=Ernst |year=2001 |title=What Evolution Is |url=https://archive.org/details/whatevolutionis0000mayr_u8r4 |location=New York |publisher=Basic Books |isbn=0-465-04426-3 |lccn=2001036562 |oclc=47443814}} * {{cite book |last=Minelli |first=Alessandro |year=2009 |title=Forms of Becoming: The Evolutionary Biology of Development |url=https://archive.org/details/formsofbecominge0000mine |others=Translation by Mark Epstein |location=Princeton, NJ; Oxford |publisher=Princeton University Press |isbn=978-0-691-13568-7 |lccn=2008028825 |oclc=233030259}} {{Refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Evolution}} * {{cite web |url=http://www.newscientist.com/topic/evolution |title=Evolution |publisher=''New Scientist'' |accessdate=2011-05-30}} * {{cite web |url=http://nationalacademies.org/evolution/ |title=Evolution Resources from the National Academies |publisher= National Academy of Sciences |location=Washington, D.C. |accessdate=2011-05-30}} * {{cite web |url=http://evolution.berkeley.edu/ |title=Understanding Evolution: your one-stop resource for information on evolution |publisher=University of California, Berkeley |accessdate=2011-05-30}} * {{cite web |url=http://www.nsf.gov/news/special_reports/darwin/textonly/index.jsp |title=Evolution of Evolution – 150 Years of Darwin's 'On the Origin of Species' |publisher=National Science Foundation |location=Arlington County, VA |accessdate=2011-05-30 |archivedate=2013-05-27 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130527130449/http://www.nsf.gov/news/special_reports/darwin/textonly/index.jsp |deadurl=yes }} * {{cite web |url=http://myxo.css.msu.edu/index.html |title=Experimental Evolution |last=Lenski |first=Richard E |publisher=Michigan State University |accessdate=2013-07-31}} * {{cite journal |last1=Chastain |first1=Erick |last2=Livnat |first2=Adi |last3=Papadimitriou |first3=Christos |last4=Vazirani |first4=Umesh |date=July 22, 2014 |title=Algorithms, games, and evolution |url=http://www.pnas.org/content/111/29/10620.full |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America|Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. |location=Washington, D.C. |publisher=National Academy of Sciences |volume=111 |issue=29 |pages=10620–10623 |doi=10.1073/pnas.1406556111 |issn=0027-8424 |accessdate=2015-01-03 |bibcode=2014PNAS..11110620C }} * {{cite web |url=http://www.molbio.wisc.edu/carroll/Fittest.html |title=The Making of the Fittest |last=Carroll |first=Sean B |accessdate=2011-05-30}} * {{cite web |url=http://oyc.yale.edu/ecology-and-evolutionary-biology/principles-of-evolution-ecology-and-behavior/ |title=Principles of Evolution, Ecology and Behavior |last=Stearns |first=Stephen C |accessdate=2011-08-30 |archivedate=2011-03-23 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110323050059/http://oyc.yale.edu/ecology-and-evolutionary-biology/principles-of-evolution-ecology-and-behavior |deadurl=yes }} {{Authority control}} [[Kategorija:Evolucija|Evolucija]] ofhe88fbtz6h7hyjmxzmig91505t8t4 0 3788 42690918 42683503 2026-09-22T08:34:04Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690918 wikitext text/x-wiki {{slično||računarski virus|Računarski virus}} {{Taksokvir | boja= lightgreen | naziv = Virusi | slika = Rotavirus Reconstruction.jpg | slika_širina= 250px | slika_opis = [[Rotavirus]] | regnum = Virus | divisio = | classis = | ordo = | familia = Grupe I–VII | subfamilia = I: [[DNK virus|dsDNK virusi]]<br /> II: [[DNK virus|ssDNK virusi]]<br /> III: [[Dvolančani RNK virusi|dsRNK virusi]]<br /> IV: [[RNK virus|(+)ssRNK virusi]]<br /> V: [[RNK virus|(−)ssRNK virusi]]<br /> VI: [[Retrovirus|ssRNK-RT virusi]]<br /> VII: [[dsDNK-RT virus]]i | genus = | subgenus = | zivotna_forma = | dvoimeno = | dvoimeno_autorstvo = }} '''Virus''' ({{jez-lat|virus}} - otrov) mali je [[patogen|infektivni agens]] koji se [[Replikacija (biologija)|replikuje]] samo unutar živih [[Ćelija (biologija)|ćelija]] i drugih [[organizam]]a. Virusi mogu da inficiraju sve tipove [[životna forma|životnih formi]], od [[životinja]] i [[biljka|biljki]] do [[mikroorganizam]]a, uključujući [[bakterija|bakterije]] i [[arheja|arheje]].<ref name="pmid16984643">{{cite journal |author=Koonin EV, Senkevich TG, Dolja VV |title=The ancient Virus World and evolution of cells |journal=Biol. Direct |volume=1 |page=29 |year=2006 |pmid=16984643 |pmc=1594570 |doi=10.1186/1745-6150-1-29 |pages=29}}</ref> Virusi su najsićušniji mikroorganizmi, veličine od nekoliko desetina do nekoliko stotina [[Mikrometar|milimikron]]a. Vidljivi su jedino pomoću [[elektronski mikroskop|elektronskih mikroskopa]] koji povećavaju više od 100.000 puta. Ima ih veliki broj vrsta, a razlikuju se po veličini, strukturi i drugim osobinama. Virusi su izgrađeni od samo dve komponente. Jednu predstavlja [[nukleinske kiseline|nukleinska kiselina]] [[DNK]]([[Ribonukleinska kiselina|RNK]]), a drugu omotač [[protein]]ske prirode. Nije izvesno da li su svi virusi živi organizmi ili samo deo nežive materije na prelazu u živu. Premda poseduju genetički, nasledni materijal, o virusima se obično ne govori kao o živim organizmima. Množe se i mogu se gajiti samo na živim ćelijama. Virusi nisu sposobni da rastu, da sintetišu svoje [[protein]]e niti da obavljaju [[metabolizam|metaboličke]] procese. Proteinski omotač virusa je [[kapsid]]. Izazivaju mnoge infektivne bolesti tako da su neprestano prisutni u svakodnevici kao pojam stalne, često veoma ozbiljne pretnje zdravlju, ne samo [[čovek|ljudi]] nego i drugih organizama - [[biljke|biljaka]], [[životinje|životinja]], [[bakterija]].<ref>Grupa autora, [[Mala enciklopedija Prosveta]], Prosveta, Beograd, 1959.g.</ref><ref>Grupa autora, Medicinska enciklopedija, dopunski svezak, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1974.g.</ref><ref>Vujaklija M, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 1954.g.</ref> Jedan od virusa je otrkiven i u našim labaratorijama, [[Dobrava Beograd virus|Dobrava-Beograd virus]], izazivač [[hemoragična groznica sa bubrežnim sindromom|mišje groznice]]. [[Dmitri Ivanovski]] je 1892. objavio članak u kome je opisao nebakterijski patogen koji zaražava biljke duvana. [[Martinus Beijerink]] je otkrio [[Virus mozaika duvana]] 1898. Od tog vremena oko 5.000 virusa je detaljno opisano,<ref name="Dimmock p. 49">Dimmock p. 49</ref> mada postoje milioni različitih tipova.<ref name="Breitbart M, Rohwer F 2005 278–84">{{cite journal|author=Breitbart M, Rohwer F|title=Here a virus, there a virus, everywhere the same virus?|journal=Trends Microbiol |volume=13|issue=6|pages=278–84|year=2005|pmid=15936660|doi=10.1016/j.tim.2005.04.003}}</ref> Virusi su prisutni u skoro svakom [[ekosistem]]u na Zemlji i oni su najrasprostranjeniji tip biološkog entiteta.<ref name="Lawrence">{{cite journal|author=Lawrence CM, Menon S, Eilers BJ, ''et al.''|title=Structural and functional studies of archaeal viruses|journal=J. Biol. Chem.|volume=284|issue=19|pages=12599–603|year=2009|pmid=19158076|doi=10.1074/jbc.R800078200|pmc=2675988}}</ref><ref>{{cite journal|author=Edwards RA, Rohwer F|title=Viral metagenomics|journal=Nature Reviews Microbiology |volume=3|issue=6|pages=504–10|year=2005|pmid=15886693|doi=10.1038/nrmicro1163}}</ref> Izučavanje virusa je poznato kao [[virologija]], koja je podspecijalnost [[mikrobiologija|mikrobiologije]]. Čestice virusa (poznate kao '''virioni''') se sastoje od dva ili tri dela: i) [[Genetički kod|genetičkog materijala]] sačinjenog od bilo [[DNK]] ili [[RNK]], dugih [[molekul]]a koji sadrže genetičke informacije; ii) [[protein]]skog omotača koji štiti te gene; i u nekim slučajevima iii) [[viralna koverta|omotača]] od [[lipid]]a koji okružuje proteinski omotač kad su virusi izvan ćelije. Oblici virusa se javljaju u opsegu od jednostavnih [[heliks]]nih i [[ikosahedron|ikosahedralnih]] formi do kompleksnih struktura. Veličina prosečnog virusa je oko jedne stotine veličine prosečne bakterije. Većina virusa je suviše mala da bi bila direktno vidljiva [[optički mikroskop|optičkim mikroskopom]]. Poreklo virusa u [[evolucionarnoj istoriji života]] nije razjašnjeno: moguće je da su neki [[evolucija|evoluirali]] iz [[plazmid]]a — delova DNK koji mogu da prelaze iz ćelije u ćeliju, dok se za druge pretpostavlja da su nastali iz bakterija. U evoluciji, virusi su važno sredstvo za [[horizontalni transfer gen]], čime se povećava [[genetička raznovrsnost]].<ref name="Canchaya">{{cite journal|author=Canchaya C, Fournous G, Chibani-Chennoufi S, Dillmann ML, Brüssow H|title=Phage as agents of lateral gene transfer|journal=Current Opinion in Microbiology |volume=6 |issue=4 |pages=417–24 |year=2003 |pmid=12941415|doi=10.1016/S1369-5274(03)00086-9}}</ref> Virusi se u nekim krugovima smatraju životnom formom, zato što oni mogu da prenose genetički materjial, da se reprodukuju, i da evoluiraju putem [[prirodna selekcija|prirodne selekcije]]. Međutim njima nedostaju ključne karakteristike (kao što je ćelijska struktura), koje se generalno smatraju neophodnim za postojanje života. Pošto oni poseduju neka, ali ne i sva neophodna svojstva, virusi su bili opisani kao "organizmi na granici života".<ref name="ReferenceA">{{cite journal|author = Rybicki, EP|year = 1990|title = The classification of organisms at the edge of life, or problems with virus systematics|journal = S Afr J Sci|volume = 86|pages = 182–186}}</ref> Virusi se šire na više načina; virusi u biljkama se obično prenose sa biljke na biljku posredstvom [[Insekt|insekata]] koji se hrane [[biljni sok|biljnim sokom]], kao što su [[uš]]i. Virusi u životinjama mogu da budu uzrokovani [[Hematofagija|krvopijućim]] insektima. Organizmi koji prenose bolest se nazivaju [[Vektor (epidemiologija)|vektorima]]. [[Gripa|Virusi influenze]] se šire kašljanjem i kijanjem. [[Norovirus]] i [[rotavirus]], najčešći uzroci virusnog [[gastroenteritis]]a, se transmituju [[fekalno–oralni put|fekalno-oralnim]] putem i oni se prenose sa osobe na osobu putem kontakta, ulazeći u telo sa hranom ili vodom. [[HIV]] je jedan od nekoliko virusa koji se transmituju putem [[Vaginalni seks|seksualnog kontakta]] i putem izlaganja infektiranoj krvi. Opseg ćelija domaćina koje virus može da inficira se naziva njegovim „[[Domaćin (biologija)|opsegom domaćina]]“. On može da bude uzak, ili kad virus ima sposobnos infektiranja mnogih vrsta, širok.<ref>Shors pp. 49–50</ref> Viralne infekcije kod životinja izazivaju [[Imunski sistem|imunski respons]] kojim se obično eliminiše infektirajući virus. Imunski responsi se takođe mogu proizvesti [[vakcina]]ma, koje daju [[Imunitet|veštački stećenu imunost]] za specifičnu viralnu infekciju. Međutim, neki virusi uključujući one koji izazivaju [[AIDS]] i [[Вирусни хепатитис|viralni hepatitis]] izbegavaju te imunske response i dovode do [[hroničan (medicina)|hroničnih]] infekcija. [[Antibiotik|Antibiotici]] nemaju efekta na viruse, ali je dostupno više [[antiviralni lek|antiviralnih lekova]]. == Etimologija == Reč potiče iz [[Latinski jezik|latinske]] reči ''vīrus'' s značenjem [[otrov]] i druge štetne tečnosti, iz iste indo-evropske osnove kao sanskritski ''viṣa'' otrov, avestanskih ''vīša'' otrov, antički grčki ''ἰός'' otrov, koja je prvi put potvrđena u engleskom 1398. u [[John Trevisa|Džon Trevisovom]] prevodu [[Bartholomeus Anglicus|Bartolomeus Anglikusovog]] rada ''De Proprietatibus Rerum''.<ref>"virus, n." OED Online. Oxford University Press, March 2015. Web. 23 March 2015.</ref><ref name="Etymology_Dictionary">{{cite web |title=virus |author=Harper D |year=2011 |home=The Online Etymology Dictionary |url=http://www.etymonline.com/index.php?term=virus |accessdate=2014-12-19}}</ref> ''Virulentan'', od latinskog ''virulentus'' (otrovan), datira iz c. 1400.<ref>"virulent, adj." OED Online. Oxford University Press, March 2015. Web. 23 March 2015.</ref><ref>{{cite web |title=virulent |author=Harper D |year=2011 |home=The Online Etymology Dictionary |url=http://www.etymonline.com/index.php?term=virulent |accessdate=2014-12-19}}</ref> Značenje „agens koji uzrokuje infekcionu bolest“ je prvi put zapisano 1728,<ref name="Etymology_Dictionary" /> pre nego što je [[Dmitri Ivanovski]] otkrio viruse 1892. [[Engleski jezik|Engleska]] množina je ''viruses'', dok je latinska reč gradivna imenica, koja nema [[Klasični latinski|klasično]] korišćenu množinu (ona bi međutim bila ''vīri'', da je korišćena). Pridev ''viralni'' datira iz 1948.<ref>{{cite web |title=viral |author=Harper D |year=2011 |home=The Online Etymology Dictionary |url=http://www.etymonline.com/index.php?term=viral |accessdate=2014-12-19}}</ref> Termin ''virion'' (množina ''virioni''), koji datira iz 1959,<ref name="Etymology_Dictionary2">{{cite web |title=virion |author=Harper D |year=2011 |home=The Online Etymology Dictionary |url=http://www.etymonline.com/index.php?term=virion |accessdate=2014-12-19}}</ref> se takođe koristi za opisivanje jedne, stabilne infektivne viralne čestice koja je oslobođena iz ćelije i potpuno je sposobna da inficira druge ćelije istog tipa.<ref name="isbn0-12-375146-2">{{cite book |author=Casjens S|editor=Mahy BWJ and Van Regenmortel MHV|title=Desk Encyclopedia of General Virology|url=https://archive.org/details/deskencyclopedia0000unse_e0l1|publisher=Academic Press |location=Boston |year=2010|page=[https://archive.org/details/deskencyclopedia0000unse_e0l1/page/167 167]|isbn=0-12-375146-2}}</ref> == Definicija i opšte osobine == Virusi su [[acelularni]], [[ultramikroskopski]], organizmi nesposobni da se razmnožavaju van ćelije domaćina. Izvan ćelije domaćina oni ne pokazuju osobine živih bića, čak mogu i da kristalizuju. Kristalizovani virusi zadržavaju sposobnost infekcije ćelije. Zrela virusna, vanćelijska, čestica sposobna da inficira ćeliju domaćina naziva se virion. Ulaskom u ćeliju virion postaje aktivan tj. virus. Virus u ćeliji preuzima kontrolu nad molekularnim aparatom domaćina i koristi ga za sopstveno razmnožavanje. Ćelija domaćina tada stvara delove virusa, a ne materije koje su njoj potrebne za normalan rad. To u domaćinu dovodi do patološkog stanja ([[bolest]]i), pa se virusi smatraju isključivim unutarćelijskim – obligatnim [[parazit]]ima (lat. obligatan = obavezan). Veličina virusa kreće se od 10 – 300&nbsp;nm (1&nbsp;nm = 0,000001&nbsp;mm) tako da se mogu videti samo elektronskim mikroskopom što znači da su ultramikroskopski ( lat. ultra = prekomerno ; grč. mikro = sitno; scopeo = gledam, posmatram). Za viruse se u pravom smislu može reći da se nalaze između živog i neživog sveta. Prisustvo [[nukleinska kiselina|nukleinske kiseline]] i sposobnost da se ona menja (mutira) čime se virusi prilagođavaju promenama u spoljašnoj sredini kao i prisustvo proteina su svojstva živih bića. S druge strane, u odnosu na živi svet, virusi nemaju ćelijsku građu (acelularni su), niti sposobnost obavljanja metabolizma. Kako im sve to nedostaje oni se mogu razmnožavati samo unutar žive ćelije. == Građa i hemijski sastav == [[Datoteka:Virion.png|lijevo|thumb|380px|Virion]] Virusi su najčešće građeni od samo dve komponente: nukleinske kiseline i proteina ([[kapsid]]a), koji zajedno grade [[nukleokapsid]]. Samo neki virusi pored navedenih delova sadrže i dodatni omotač izgrađen od [[lipidi|lipida]] i [[glikoprotein]]a ( lipidi su poreklom od membrane ćelije domaćina). Nukleinska kiselina je ili [[DNK]] ili [[Ribonukleinska kiselina|RNK]], pri čemu oba tipa mogu biti i jednolančane i dvolančane. Nukleinska kiselina čini virusni [[genom]] (skup svih gena), koga čini jedna kopija gena. Zato se virusi mogu smatrati [[haploidan|haploidnim]] organizmima. Virusni genom može sadržati od nekoliko gena do nekoliko stotina gena. Kapsid je omotač, izgrađen od proteina, koji obavija nukleinsku kiselinu. Sastoji se od jednakih proteinskih jedinica — [[kapsomera]]. Kapsid ima više uloga: * štiti nukleinsku kiselinu od razarajućeg dejstva [[enzim]]a ćelije domaćina; * omogućava prenošenje nukleinske kiseline od jedne do druge ćelije domaćina (kao “paket”); * reaktivne grupe u kapsidu omogućavaju da se virus veže za [[receptor]]e (osetljiva mesta) na ćeliji domaćina; * proteini kapsida imaju svojstva [[antigen]]a. Virusi mogu, pored navedenih jedinjenja, sadržati i enzime koji im omogućuju da napadnu ćeliju kao i enzime za razmnožavanje u toj ćeliji. == Podela == Virusi se klasifikuju u zavisnosti od toga koju nukleinsku kiselinu sadrže, zatim na osnovu [[simetrija|simetrije]] kapsida, veličine, prisustva ili odsustva dodatnog omotača. Prema nukleinskoj kiselini koju sadrže, dele se na DNK i RNK viruse. Za sve do sada poznate [[RNK virusi|RNK viruse]] utvrđeno je da se razmnožavaju u citoplazmi ćelije domaćina. [[DNK virusi]], sa svega nekoliko izuzetaka, razmnožavaju se u jedru ćelije domaćina. DNK virusi su npr. [[herpesvirusi]] (izazivaju oralne i genitalne infekcije, [[mononukleoza|mononukleozu]] i dr.) i [[adenovirusi]] (respiratorne i crevne infekcije). RNK virusi su [[retrovirus]]i (izazivač SIDE), virusi izazivači [[rubeole|rubeola]], [[zauške|zaušaka]], [[bjesnilo|besnila]] i dr. == Tropizam virusa (specifičnost) == Virusi pokazuju specifičnost (osobenost) u prepoznavanju i vezivanju za receptore na ćeliji domaćina. To određuje njihovu osobinu da inficiraju određene ćelije ili organizme, što se naziva tropizam. Animalni (životinjski) virusi inficiraju životinje, biljni virusi – biljke, a bakteriofagi - bakterije. Virus mozaične bolesti duvana (skr. [[TMW]]) inficira samo tu biljku. (TMW je inače prvi otkriveni virus. Otkrio ga je krajem 19. veka naučnik [[Ivanovski]].) Virus kijavice napada respiratorni trakt. == Bakteriofag (fag) == Virusi koji inficiraju bakterije i u njima parazitiraju, nazivaju se [[bakteriofagi]] ili jednostavnije fagi. Najbolje su izučeni fagi koji napadaju bakteriju [[ešerihija|ešerihiju]]. Fagi mogu imati dvolančanu DNK (ređe jednolančanu DNK) ili mogu imati jednolančanu RNK. Izgrađeni su od glave, repa i pločice sa pipcima. Glavu faga čine nukleinska kiselina i kapsid. Rep sadrži enzime koji razlažu ćelijski zid bakterije čime omogućavaju ulazak faga u bakteriju. Pločica sa pipcima služi za pričvršćivanje faga za bakterijsku ćeliju. == Umnožavanje virusa == Virusi se razmnožavaju na način koji je jedinstven u živom svetu pa se naziva umnožavanje. Ćelija domaćin, po ulasku virusa u nju, proizvodi nekoliko desetina do nekoliko stotina virusnih nukleinskih kiselina i na hiljade proteinskih kapsomera, a nakon toga se ovi delovi spajaju u veći broj virusnih čestica. Osnovne faze pri umnožavanju virusa su adsorpcija, penetracija, dekapsidacija, sinteza delova virusa, sazrevanje i oslobađanje viriona. * [[Adsorpcija]] (pripajanje) je vezivanje virusa za površinu ćelije domaćina. Pripajanje omogućuju reaktivne grupe kapsida, pomoću kojih virus pronalazi osetljivo mesto (receptor) na površini ćelije domaćina i veže se za njega. * [[Penetracija]] (prodiranje) je ulazak virusa u ćeliju. Vrši se na različite načine, u zavisnosti od prirode samog virusa. Bakteriofag enzimima razlaže zid bakterije, praveći otvor, kroz koji zatim ubacuje svoju nukleinsku kiselinu (kao ubrizgavanje tečnosti špricom za injekcije). Virusi bez dodatnog omotača ulaze [[pinocitoza|pinocitozom]]. Kod virusa sa dodatnim omotačem penetracija se isto vrši pinocitozom, samo što se dodatni omotač stapa sa ćelijskom membranom, a ostatak virusa (nukleokapsid) se ubaci u ćeliju. * [[Dekapsidacija]] (gubljenje kapsida) se vrši po ulasku virusa u ćeliju. Enzimi ćelije domaćina razlažu kapsid, a virusna nukleinska kiselina se oslobađa omotača. U ovoj fazi se ne može utvrditi prisustvo virusa u ćeliji. * Sinteza virusnih komponenti obavlja se u domaćinu tako što virusna nukleinska kiselina podređuje metabolizam domaćina u svoju korist. Ćelija obavlja replikaciju virusne DNK (ili RNK) koja obezbeđuje sintezu proteina virusa. * Sazrevanje virusa je stvaranje nukleokapsida kombinovanjem nukleinske kiseline i proteina. * Oslobađanje viriona iz ćelije domaćina može se vršiti na razne načine: razlaganjem ([[liza|lizom]]) ćelije što dovodi do smrti ćelije, [[egzocitoza|egzocitozom]] — pri kojoj virus od membrane ponese jedan deo kao svoj dodatni omotač i dr. Ova poslednja faza može kod nekih DNK virusa da izostane. Takvi virusi ugrade svoju DNK u DNK domaćina i deobom se prenose na potomačke ćelije (virusna DNK se [[replikacija|replikuje]] zajedno sa DNK domaćina). Nazivaju se [[provirusi]] (latentni — mirujući virusi). Ugrađeni u DNK domaćina, provirusi gube sposobnost infekcije, ali se u određenim uslovima (povišena telesna temperatura, pad imuniteta i dr.) ili spontano mogu ponovo aktivirati. Neke bakterije koje u svojoj DNK sadrže provirus (u bakteriji se on naziva [[profag]]) su od velikog značaja u humanoj medicini. Tako npr. bakterija koja izaziva [[difterija|difteriju]], može da stvara otrov samo ako je u njenu DNK ugrađen određeni profag. Taj profag sadrži [[gen]] koji određuje sintezu [[otrov]]a. == Posledice virusne infekcije == Posledice virusne infekcije mogu biti smrt ćelije, [[transformacija]] ćelije ili latentna infekcija. Transformacija ćelija predstavlja njen neograničen rast i nenormalne deobe koje izazivaju [[rak (bolest)|kancer]] (rak), a sami virusi nazivaju se [[onkogeni virusi]]. Pri latentnoj infekciji virus ne dovodi do promena iako je prisutan u ćeliji domaćina. Primer latentne infekcije su herpes virusi koji izazivaju rane (osip) na koži, venerične bolesti, mononukleozu i dr. Osoba koja je jedanput bila izložena infekciji ovim virusom, biće podložna ispoljavanju njegovog dejstva kad dođe do nekog stresnog stanja ili opšte slabosti organizma izazvane nekom drugom bolešću. == Onkogeni virusi == Virusi mogu da izazovu transformaciju (preobražaj, promenu) ćelija domaćina koja se ogleda u tome što one počinju neograničeno da se razmnožavaju. Mase tkiva stvorene neograničenim razmnožavanjem ćelija nazivaju se [[tumori]], a virusi koji do toga dovode su onkogeni ili tumorski virusi. Njihova nukleinska kiselina se ugrađuje u genom domaćina, gde može provesti u latentnom periodu dugi niz godina pre nego što izazove pojavu tumora. Tumori mogu biti [[benigni]] kada formirana masa ćelija ostaje na jednom mestu i ne napada druga tkiva, pa ih je lako hirurški odstraniti. Drugi tip tumora su [[maligni]] koji napadaju i uništavaju susedna tkiva, i označavaju se kao kancer. == Bolesti izazvane virusima i odbrambeni mehanizam ćelije == Mnoga oboljenja izazvana su virusima: kijavica, grip, besnilo, [[varičela]], rubeola, pojava bradavica, [[mononukleoza]] (“bolest poljupca” – zbog načina prenošenja), [[žuta groznica]], zauške, [[boginje|velike boginje]] (variole) [dečija paraliza] i dr. Neke eukariotske ćelije inficirane virusom imaju sposobnost stvaranja proteina nazvanog [[interferon]]. Ovaj protein sprečava, blokira replikaciju virusa. Interferon se oslobađa iz inficiranih ćelija i veoma dobro štiti susedne ćelije. Stvaranje interferona naziva se [[interferencija]](ometanje virusa). Interferon, proizveden kao odgovor na jednu virusnu infekciju, pruža ćeliji zaštitu od sledećih infekcija, čak i od drugih različitih vrsta virusa. [[Vakcine]] (koje se koriste u pokretanju odbrambenih mehanizama ćelije protiv virusa) obično sadrže mrtve viruse ili virusnu nukleinsku kiselinu koje pokreću proizvodnju interferona. Pre [[1980]]. god. interferon se izdvajao iz humanih (ljudskih) ćelija što je bilo skupo, a danas se proizvodi [[genetički inženjering|genetičkim inženjeringom]], što je znatno jeftinije. Ovim načinom se ljudski gen za interferon ugradi u genom bakterija koje tada proizvode taj protein. == Subvirusne čestice == Subvirusne čestice su, kao što im sam naziv kaže, jednostavne građe i sitniji od samih virusa. Njihova priroda još nije dovoljno poznata. U ove čestice ubrajaju se virusni sateliti, viroidi i prioni. [[Virusni sateliti]] imaju nepotpun genom pa se mogu umnožavati samo u prisustvu nekog drugog virusa nazvanog [[virus pomagač]]. [[Viroidi]] su građeni samo od jednog kratkog lanca RNK, bez kapsida. Do sada su uzrokovali samo oboljenja biljaka (Tako se smatra da su oni uzrokovali smrt preko 10 miliona stabala kokosovog oraha na Filipinima). [[Prioni]] se sastoje samo od proteina i izazivaju propadanje nervnog tkiva ljudi i životinja. Kod ljudi se smatraju uzročnicima [[Krojcfeld-Jakobova bolest|Krojcfeld-Jakobovog]] i kuru oboljenja. [[Kuru oboljenje]] se javlja u nekim plemenima Nove Gvineje koja, kao pogrebnu ceremoniju, praktikuju da bliži rođaci jedu mozak preminule, obolele osobe. Oboljenja, čiji su uzročnici prioni, su još uvek nedovoljno objašnjena. Istovremeno su i jedinstvena u tome što su i infektivna (uzročnik je prionski protein, koji se prenosi sa obolele na zdravu osobu) i nasledna (da bi se bolest ispoljila neophodno je da zaražena osoba sadrži [[prionski gen]]). Kod životinja prioni su danas aktuelni po [[goveđa spongiformna encefalopatija|bolesti “ludih krava”]]. == Rodovi virusa == Podaci za 2012 godinu navode rodova virusa<ref>{{Cite web |title=Catalogue of Life: 2012 Annual Checklist |url=http://www.catalogueoflife.org/annual-checklist/browse/tree/id/2342419 |access-date=2015-04-20 |archive-date=2021-03-10 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210310200106/https://www.catalogueoflife.org/annual-checklist/browse/tree/id/2342419 |dead-url=yes }}</ref> {| |valign=top| {{col-begin}} {{col-5}} * [[Alfamovirus]] * [[Allexivirus]] * [[Allolevivirus]] * [[Alphabaculovirus]] * [[Alphacryptovirus]] * [[Alphaentomopoxvirus]] * [[Alphalipothrixvirus]] * [[Alphanodavirus]] * [[Alphapapillomavirus]] * [[Alpharetrovirus]] * [[Alphavirus]] * [[Amdovirus]] * [[Ampelovirus]] * [[Ampullavirus]] * [[Anellovirus]] * [[Anulavirus]] * [[Aphthovirus]] * [[Apscaviroid]] * [[Aquabirnavirus]] * [[Aquareovirus]] * [[Arenavirus]] * [[Arterivirus]] * [[Ascovirus]] * [[Asfivirus]] * [[Atadenovirus]] * [[Aureusvirus]] * [[Avastrovirus]] * [[Avenavirus]] * [[Aviadenovirus]] * [[Avibirnavirus]] * [[Avihepadnavirus]] * [[Avipoxvirus]] * [[Avsunviroid]] * [[Avulavirus]] * [[Babuvirus]] * [[Badnavirus]] * [[Barnavirus]] * [[Bdellomicrovirus]] * [[Begomovirus]] * [[Benyvirus]] * [[Betabaculovirus]] * [[Betacryptovirus]] * [[Betaentomopoxvirus]] * [[Betalipothrixvirus]] * [[Betanodavirus]] * [[Betapapillomavirus]] * [[Betaretrovirus]] * [[Betatetravirus]] * [[Blosnavirus]] * [[Bocavirus]] * [[Bornavirus]] * [[Bracovirus]] * [[Brevidensovirus]] * [[Bromovirus]] * [[Bymovirus]] * C2-slični virusi * [[Capillovirus]] * [[Capripoxvirus]] * [[Cardiovirus]] * [[Cardoreovirus]] * [[Carlavirus]] {{col-2}} * [[Carmovirus]] * [[Caulimovirus]] * [[Cavemovirus]] * [[Cervidpoxvirus]] * [[Cheravirus]] * [[Chlamydiamicrovirus]] * [[Chloriridovirus]] * [[Chlorovirus]] * [[Chrysovirus]] * [[Circovirus]] * [[Citrivirus]] * [[Closterovirus]] * [[Cocadviroid]] * [[Coccolithovirus]] * [[Coleviroid]] * [[Coltivirus]] * [[Comovirus]] * [[Coronavirus]] * [[Corticovirus]] * [[Crinivirus]] * [[Cripavirus]] * [[Cucumovirus]] * [[Curtovirus]] * [[Cypovirus]] * [[Cystovirus]] * [[Cytomegalovirus]] * [[Cytorhabdovirus]] * [[Deltabaculovirus]] * [[Deltalipothrixvirus]] * [[Deltapapillomavirus]] * [[Deltaretrovirus]] * [[Deltavirus]] * [[Densovirus]] * [[Dependovirus]] * [[Dianthovirus]] * [[Dinovernavirus]] * [[Ebolavirus]] * [[Elaviroid]] * [[Enamovirus]] * [[Endornavirus]] * [[Enterovirus]] * [[Entomobirnavirus]] * [[Ephemerovirus]] * [[Epsilonpapillomavirus]] * [[Epsilonretrovirus]] * [[Erbovirus]] * [[Errantivirus]] * [[Erythrovirus]] * [[Etapapillomavirus]] * [[Fabavirus]] * [[Fijivirus]] * [[Flavivirus]] * [[Foveavirus]] * [[Furovirus]] * [[Fusellovirus]] * [[Gammabaculovirus]] * [[Gammaentomopoxvirus]] * [[Gammalipothrixvirus]] * [[Gammapapillomavirus]] * [[Gammaretrovirus]] * [[Giardiavirus]] {{col-3}} * [[Globulovirus]] * [[Guttavirus]] * [[Gyrovirus]] * [[Hantavirus]] * [[Hemivirus]] * [[Henipavirus]] * [[Hepacivirus]] * [[Hepatovirus]] * [[Hepevirus]] * [[Hordeivirus]] * [[Hostuviroid]] * [[Hypovirus]] * [[Ichnovirus]] * [[Ictalurivirus]] * [[Idaeovirus]] * [[Idnoreovirus]] * [[Iflavirus]] * [[Ilarvirus]] * [[Iltovirus]] * [[Influenzavirus a]] * [[Influenzavirus b]] * [[Influenzavirus c]] * [[Inovirus]] * [[Iotapapillomavirus]] * [[Ipomovirus]] * [[Iridovirus]] * [[Isavirus]] * [[Iteravirus]] * [[Kappapapillomavirus]] * [[Kobuvirus]] * L5-slični virusi * [[Lagovirus]] * Lambda-slični virusi * [[Lambdapapillomavirus]] * [[Leishmaniavirus]] * [[Lentivirus]] * [[Leporipoxvirus]] * [[Levivirus]] * [[Luteovirus]] * [[Lymphocryptovirus]] * [[Lymphocystivirus]] * [[Lyssavirus]] * [[Macavirus]] * [[Machlomovirus]] * [[Macluravirus]] * [[Maculavirus]] * [[Mamastrovirus]] * [[Mandarivirus]] * [[Marafivirus]] * [[Marburgvirus]] * [[Mardivirus]] * [[Marnavirus]] * [[Mastadenovirus]] * [[Mastrevirus]] * [[Megalocytivirus]] * [[Metapneumovirus]] * [[Metavirus]] * [[Microvirus]] * [[Mimivirus]] * [[Mimoreovirus]] * [[Mitovirus]] {{col-4}} * [[Molluscipoxvirus]] * [[Morbillivirus]] * Mu-slični virusi * [[Mupapillomavirus]] * [[Muromegalovirus]] * [[Mycoreovirus]] * N15-slični virusi * N4-slični virusi * [[Nairovirus]] * [[Nanovirus]] * [[Narnavirus]] * [[Necrovirus]] * [[Nepovirus]] * [[Norovirus]] * [[Novirhabdovirus]] * [[Nucleorhabdovirus]] * [[Nupapillomavirus]] * [[Okavirus]] * [[Oleavirus]] * [[Omegatetravirus]] * [[Omicronpapillomavirus]] * [[Ophiovirus]] * [[Orbivirus]] * [[Orthobunyavirus]] * [[Orthohepadnavirus]] * [[Orthopoxvirus]] * [[Orthoreovirus]] * [[Oryzavirus]] * [[Ostreavirus]] * [[Ourmiavirus]] * P1-slični virusi * P22-slični virusi * P2-slični virusi * [[Panicovirus]] * [[Parapoxvirus]] * [[Parechovirus]] * [[Partitivirus]] * [[Parvovirus]] * [[Pecluvirus]] * [[Pefudensovirus]] * [[Pelamoviroid]] * [[Percavirus]] * [[Pestivirus]] * [[Petuvirus]] * [[Phaeovirus]] * Phi29-slični virusi * Phic31-slični virusi * Phih-slični virusi * [[Phlebovirus]] * [[Phytoreovirus]] * [[Picobirnavirus]] * [[Pipapillomavirus]] * [[Plasmavirus]] * [[Plectrovirus]] * [[Pneumovirus]] * [[Polemovirus]] * [[Polerovirus]] * [[Polyomavirus]] * [[Pomovirus]] * [[Pospiviroid]] * [[Potexvirus]] * [[Potyvirus]] {{col-5}} * [[Prasinovirus]] * [[Proboscivirus]] * [[Prymnesiovirus]] * [[Pseudovirus]] * Psim1-slični virusi * [[Ranavirus]] * [[Raphidovirus]] * [[Respirovirus]] * [[Rhadinovirus]] * [[Rhizidiovirus]] * [[Roseolovirus]] * [[Rotavirus]] * [[Rubivirus]] * [[Rubulavirus]] * [[Rudivirus]] * [[Rymovirus]] * [[Sadwavirus]] * [[Salterprovirus]] * [[Sapovirus]] * [[Seadornavirus]] * [[Semotivirus]] * [[Sequivirus]] * [[Siadenovirus]] * [[Simplexvirus]] * [[Sirevirus]] * [[Sobemovirus]] * [[Soymovirus]] * Sp01-slični virusi * [[Spiromicrovirus]] * [[Spumavirus]] * [[Suipoxvirus]] * T1-slični virusi * T4-slični virusi * T5-slični virusi * T7-slični virusi * [[Tectivirus]] * [[Tenuivirus]] * [[Teschovirus]] * [[Thetapapillomavirus]] * [[Thogotovirus]] * [[Tobamovirus]] * [[Tobravirus]] * [[Tombusvirus]] * [[Topocuvirus]] * [[Torovirus]] * [[Tospovirus]] * [[Totivirus]] * [[Trichovirus]] * [[Tritimovirus]] * [[Tungrovirus]] * [[Tymovirus]] * [[Umbravirus]] * [[Varicellovirus]] * [[Varicosavirus]] * [[Vesiculovirus]] * [[Vesivirus]] * [[Vitivirus]] * [[Waikavirus]] * [[Whispovirus]] * [[Xipapillomavirus]] * [[Yatapoxvirus]] * [[Zetapapillomavirus]] {{col-end}} |} == HIV virus == [[HIV]] virus pripada RNK virusima, veličine oko 100&nbsp;nm, sa geometrijski pravilnom strukturom. Među [[RNK virusi]]ma on pripada [[retrovirus]]ima koji imaju jednolančanu RNK, obavijenu kapsidom i dodatnim omotačem. Smatra se da ovaj virus može provesti u latentnom (mirujućem) stanju u domaćinu duži niz godina, pre nego što izazove bolest. == Povezano == * [[Virusna neuraminidaza]] === Reference === {{Reflist|2}} == Literatura == {{Refbegin|2}} * Diklić Vera: Prionska oboljenja CNS, Beograd * Džouns S, van Lun B (2002): Genetika za početnike, Hinaki, Beograd * Krstić, Lj. (2003): Čovek i mikrobi, Izdavačka kuća ''Draganić'', Beograd * Pavlović D: Prionske bolesti, Beograd * Šerban Nada (2001): Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd * Radulović, Š. (1998):Mikrobiologija sa epidemiologijom, ZUNS, Beograd * Ridli M (2001): Genom, Plato, Beograd * Collier, Leslie; Balows, Albert; Sussman, Max (1998) ''Topley and Wilson's Microbiology and Microbial Infections'' ninth edition, Volume 1, ''Virology'', volume editors: Mahy, Brian and Collier, Leslie. Arnold. {{ISBN|0-340-66316-2}}. * Dimmock, N.J; Easton, Andrew J; Leppard, Keith (2007) ''Introduction to Modern Virology'' sixth edition, Blackwell Publishing, {{ISBN|1-4051-3645-6}}. * Knipe, David M; Howley, Peter M; Griffin, Diane E; Lamb, Robert A; Martin, Malcolm A; Roizman, Bernard; Straus Stephen E. (2007) ''Fields Virology'', Lippincott Williams & Wilkins. {{ISBN|0-7817-6060-7}}. * Shors, Teri (2008). ''Understanding Viruses''. Jones and Bartlett Publishers. {{ISBN|0-7637-2932-9}}. * Feodor Lynen: ''Das Virusproblem.'' In: ''Angewandte Chemie Band 51. Nr. 13, 1938, {{ISSN|0044-8249}}, S. 181–185. * Hans W. Doerr, Wolfram H. Gerlich (Hrsg.): ''Medizinische Virologie – Grundlagen, Diagnostik und Therapie virologischer Krankheitsbilder.'' Thieme, Stuttgart / New York 2002, {{ISBN|3-13-113961-7}}. * Walter Doerfler: ''Viren.'' Fischer Taschenbuch Verlag, Frankfurt a. M. 2002, {{ISBN|3-596-15369-7}}. * Guenther Witzany (Hrsg.): ''Viruses: Essential Agents of Life.'' Springer, Dordrecht 2012, {{ISBN|978-94-007-4898-9}}. * Dietrich Falke, Jürgen Bohl u.&nbsp;a.: ''Virologie am Krankenbett: Klinik, Diagnostik, Therapie.'' Springer, Heidelberg u. a. 1998, {{ISBN|3-540-64261-7}}. (mit Literaturangaben) * Dietrich Falke, Jürgen Podlech: ''Viren.'' In: Karsten Brand, Peter Reuter (Hrsg.): ''Springer Lexikon Medizin.'' Springer, Berlin / Heidelberg / New York 2004, {{ISBN|978-3-540-20412-1}}, S. 2273-2282. * S. J. Flint, L. W. Enquist, V. R. Racaniello (Hrsg.): ''Principles of Virology.'' 2. Auflage, ASM Press, Washington DC 2003, {{ISBN|1-55581-259-7}}. * Alfred Grafe: ''Viren – Parasiten unseres Lebensraumes.'' Springer, Berlin / Heidelberg / New York 1977, {{ISBN|3-540-08482-7}}. * David M. Knipe, Peter M. Howley et&nbsp;al. (Hrsg.): ''Fields’ Virology.'' 2 Bände, 5. Auflage, Lippincott Williams & Wilkins, Philadelphia 2007, {{ISBN|978-0-7817-6060-7}} (Standardwerk der Virologie). * Arnold J. Levine: ''Viren: Diebe, Mörder und Piraten.'' Spektrum Akademischer Verlag, Heidelberg 1992, {{ISBN|3-86025-073-6}}. * Susanne Modrow, Dietrich Falke, Uwe Truyen: ''Molekulare Virologie. Eine Einführung für Biologen und Mediziner.'' (= ''Spektrum-Lehrbuch''). 2. Auflage, Spektrum Akademischer Verlag, Heidelberg 2002, {{ISBN|3-8274-1086-X}}. * Stephen S. Morse: ''The Evolutionary Biology of Viruses.'' Raven Press, New York 1994, {{ISBN|0-7817-0119-8}}. * Sven P. Thoms: ''Ursprung des Lebens: wie und wann entstand Leben auf der Erde? ...'' (= ''Fischer-Taschenbücher; Fischer kompakt.''). Fischer Taschenbuch Verlag, Frankfurt a.M. 2005, {{ISBN|3-596-16128-2}}. * Luis P. Villarreal: ''Viruses and the Evolution of Life.'' ASM Press, Washington 2005, {{ISBN|978-1-55581-309-3}}. * Ernst-Ludwig Winnacker: ''Viren: Die heimlichen Herrscher. Wie Grippe, Aids und Hepatitis unsere Welt bedrohen.'' Eichborn, Frankfurt a.M. 1999, {{ISBN|3-8218-1598-1}}. * Gottfried Schuster: ''Viren in der Umwelt.'' Teubner, Stuttgart 1998, {{ISBN|3-519-00209-4}}. * Dorothy H. Crawford: ''The invisible enemy: a natural history of viruses.'' Oxford Univ. Press, Oxford 2002, {{ISBN|0-19-856481-3}}. * Brian W. Mahy: ''The dictionary of virology.'' Elsevier, Amsterdam 2008, {{ISBN|0-12-373732-X}}. * Susanne Modrow: ''Viren: Grundlagen, Krankheiten, Therapien.'' [Eine allgemeinverständliche Einführung für medizinische Laien]. C.H. Beck, München 2001. {{ISBN|3-406-44777-5}} * Sunit K. Singh (Hrsg.): ''Viral Infections and Global Change.'' [Über den Einfluss der Globalisierung und des Klimawandels auf die Verbreitung und Übertragung von Viren, speziell tropischen Viren]. Wiley Blackwell, 2014. {{ISBN|978-1-118-29787-2}} (Print); {{ISBN|978-1-118-29809-1}} (eBook) {{Refend}} == Vanjske veze == {{Sisterlinks|wikt=Virus|b=Virus|q=Virus|s=Virus|commons=Virus|n=Virus|v=Virus}} * [http://viralzone.expasy.org/ ViralZone] A Swiss Institute of Bioinformatics resource for all viral families, providing general molecular and epidemiological information * [http://www.ibioseminars.org/lectures/global-health-a-energy/david-baltimore.html David Baltimore online Seminar: "Introduction to Viruses and HIV"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111013220414/http://www.ibioseminars.org/lectures/global-health-a-energy/david-baltimore.html |date=2011-10-13 }} * [http://www.ibioseminars.org/lectures/bio-mechanisms/ari-helenius-part-1.html Ari Helenius online seminar: "Virus entry"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111014045104/http://www.ibioseminars.org/lectures/bio-mechanisms/ari-helenius-part-1.html |date=2011-10-14 }} * [http://opinionator.blogs.nytimes.com/2009/12/15/a-gazillion-tiny-avatars/ "A Gazillion Tiny Avatars"], article on viruses by Olivia Judson, NY Times, 15 Dec 2009 * [http://www.khanacademy.org/video/viruses?playlist=Biology Khan Academy, video lecture] * [http://www.mdpi.com/journal/viruses/ ''Viruses'']&nbsp;– an Open Access journal * [http://www.pdbe.org/emsearch/comp_type:virus%20AND%20status:REL 3D virus structures in EM Data Bank (EMDB)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190919075459/https://www.ebi.ac.uk/pdbe/emdb/searchResults.html/?q=comp_type:virus |date=2019-09-19 }} [[Kategorija:Virusi| ]] [[Kategorija:Granični život]] ktuoj7u9ah4g2ma2nrxo29ex4lsbcyz 0 3942 42690921 42662640 2026-09-22T08:40:15Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690921 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime = Bagdad | ime_genitiv = | izvorno_ime =بغداد‎ | translit_jezik1 = | slika_panorama = | veličina_slike = 280px | opis_slike = Kolaž slika grada | slika_zastava = | slika_zastava_veličina = | slika_pečat = | slika_pečat_veličina = | slika_grb = | slika_grb_veličina = | slika_amblem_prazno = | slika_amblem_prazno_veličina = | slika_amblem_prazno_opis = | slika_karta = | veličina_karte = | opis_karte = | slika_karta1 = | veličina_karte1 = | opis_karte1 = | slika_lokacijska_karta_država = Irak | slika_lokacijska_karta_opis = Bagdad na karti Iraka | nadimak = | geslo = | širina-stupnjevi = 33 | širina-minute = 20 | širina-oznaka = N | dužina-stupnjevi = 44 | dužina-minute = 26 | dužina-oznaka = E | lokacija_ime = [[Spisak država|Država]] | lokacija_info = {{flag|Irak}} | lokacija1_ime = | lokacija1_info = | lokacija2_ime = | lokacija2_info = | lokacija3_ime = | lokacija3_info = | utemeljenje_ime = | utemeljenje_datum = | utemeljenje1_ime = | utemeljenje1_datum = | osnivač = | nazvan_po = | dijelovi = | vrsta_dijelova = | d1-d50 | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe = | ime_vođe = | stranka_vođe = | površina_bilješke = | površina_ukupna = 2260 [[kvadratni kilometar|km²]] | površina_kopna = | površina_vode = | postotak_vode = | površina_uža = | površina_šira = | površina_prazno1_ime = | površina_prazno1 = | površina_prazno2_ime = | površina_prazno2 = | visina = 34 | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina = [[2003]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo = 5,904.000 <ref name=brit/> | stanovništvo_gustoća = | stanovništvo_uže = | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire= | stanovništvo_šire_gustoća = | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona = [[UTC+3]] | utc_pomak = | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj = | pozivni_broj = 00964/1 | gradovi_prijatelji = | prazno_ime = | web_stranica = | bilješke = }} '''Bagdad''' ({{ArJ|بغداد}}, kurd. بەغدا) jeste [[glavni grad]] Republike [[Irak]] i provincije [[Bagdad (guvernat)|Bagdad]]. Prema podacima iz 2011. broj stanovnika Bagdada iznosio je približno 7.216.040, čime je najveći grad u Iraku,<ref name=brit>{{cite web|url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/48773/Baghdad|title=''Bagdad''|publisher=Encyclopædia Britannica|language=engleski|accessdate=6. 11. 2012}}</ref><ref name="largestcities" /><ref name="population" /> drugi najveći grad u arapskom svijetu (poslije [[Kairo|Kaira]]) te drugi najveći grad u zapadnoj Aziji (nakon [[Teheran]]a). Prema podacima iračke vlade, broj stanovnika Iraka dosegnuo je 35 miliona, od čega 9 miliona živi u prijestolnici.<ref name="aswataliraq" /> Smješten na obalama rijeke [[Tigris]], grad je osnovan u 8. vijeku i postao je glavni grad [[Abasidski halifat|Abasidskog halifata]]. U vrlo kratkom vremenu od svog osnivanja, Bagdad se razvio u značajan kulturni, trgovački i naučni centar islamskog svijeta. Osim toga, grad je bio sjedište nekoliko ključnih akademskih institucija (npr. ''Kuća znanja''), što je grad donijelo svjetsku reputaciju ''centra učenja''. Tokom poznog [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]], Bagdad se smatrao jednim od najvećih gradova svijeta, sa procijenjenih 1,2 miliona stanovnika. Prema nekim arheolozima, on je bio prvi grad na svijetu koji je dostigao brojku od preko milion stanovnika.<ref name="about" /> Bagdad je znatno [[Opsada Bagdada (1258)|oštećen i porušen]] od strane [[Mongoli|Mongola]] 1258. godine, uzrokujući njegov pad koji se provlačio kroz mnoge vijekove zbog čestih pošasti i mnogih rastućih osvajačkih carstava. Nakon što je Irak priznat kao nezavisna država 1938. godine (ranije pod [[Britansko mandatno područje u Mezopotamiji|britanskim mandatom u Mezopotamiji]]), Bagdad je postepeno vratio neke od svojih atributa kao značajan centar arapske kulture. Velika većina stanovništva su [[Arapi]], a u gradu postoji i značajna nacionalna zajednica [[Kurdi|Kurda]], kao i manje zajednice [[Turkmeni|Turkmena]] i [[Asirci|Asiraca]]. U višemilionskoj metropoli živi i dio [[Sudanci|Sudanaca]]. 95% stanovništva grada su [[Islam|muslimani]]. U moderna vremena, grad je pretrpio znatna razaranja infrastrukture, tokom [[Rat u Iraku 2003.|invazije na Irak 2003.]] te kasnijeg rata koji je trajao sve do decembra 2011. godine. U toku rata, grad je često bio poprište bombaških napada. Prema izvještaju CNN-a iz 2012. Bagdad se nalazio na spisku najnegostoljubivijih gradova na svijetu sa najnižim kvalitetom života,<ref name="newscnn" /> dok ga je konsultantska firma Mercer ocijenila najgorim među 221 velika grada, mjereno po kvalitetu života.<ref name="econom" /> == Etimologija == Ime ''Bagdad'' potiče iz predislamskog doba, a njegovo porijeklo nije sasvim sigurno. Mjesto gdje se nalazi grad bilo je naseljeno hiljadama godina, a u 8. vijeku tamo se razvilo nekoliko aramejskih sela, među kojima je jedno bilo naziva ''Bagdad'', a za koje se smatra da je upotrijebljeno kao naziv Abasidske metropole.<ref name="books.google.nl" /> U nekim zapisima na asirskom [[klinasto pismo|klinastom pismu]] te u [[babilon]]skim zapisima koji sežu u period 2000 p.n.e. spominje se pojam ''Bagdadu''<ref name="woman" /><ref name="sirija" /> Zapisi [[Nabukodonosor]]a (600 p.n.e.) opisuju kako je on renovirao stari babilonski grad ''Bag-dadu''.<ref name="google" /> Smatra se da je postojalo drugo babilonsko naselje nazvano Bagdad, u gornjoj [[Mezopotamija|Mezopotamiji]], u blizini drevnog grada Edese. Ime grada nije pronađeno bilo gdje izvan drevne Mezopotamije.<ref name="books.google.nl" /> == Geografija == Grad leži uz obale rijeke [[Tigris]] i bio je naseljen od starovjekovnih vremena. U Bagdadu je [[suptropi|suptropska]] [[aridna klima]] i jedan je od najtoplijih velegradova na svijetu. Temperatura na području Bagdada kreće se od 16,4&nbsp;°C zimi do 43,5[[°C]] u julu i augustu. Najveće padaline su u rujnu i svibnju, s prosječnih oko 150&nbsp;mm. Dana [[11. 1.]] [[2008.]] godine, prvi put u posljednjih stotinu godina, pao je lagani snijeg<ref>{{Cite web |title=Afp.google.com |url=http://afp.google.com/article/ALeqM5huPkYk4bGVvo1Sa1tWeH-tgENiFw |access-date=2007-06-09 |archivedate=2007-06-09 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070609092458/http://afp.google.com/article/ALeqM5huPkYk4bGVvo1Sa1tWeH-tgENiFw |deadurl=no }}</ref>. == Historija == [[Datoteka:Baghdad 150 to 300 AH.png|mini|lijevo|Karta srednjovjekovnog Bagdada (767. – 912.)]] Nakon pada dinastije [[Emevije|Emevija]], prve dinastije halifa, pobjednički vladari Abasida su htjeli imati svoju vlastitu prijestolnicu odakle će vladati hilafetom. Izabrali su mjesto sjeverno od sasanidske prijestolnice [[Ktesifon]]a (a također i sjeverno gdje je nekad stajao drevni [[Babilon]]), te je halifa el-Mensur 30. jula 762.<ref name="corzine" /> zvanično započeo gradnju grada, a nadzor nad izgradnjom vršila je vladarska porodica Barmakida.<ref name="timesbook" /> Halifa Mensur vjerovao je da je Bagdad savršen grad za prijestolnicu islamskog carstva kojim su vladali [[Abasidski halifat|Abasidi]]. Njemu se ovo mjesto izuzetno sviđalo pa je jedne prilike rekao: ''Ovo je zaista grad koji ću osnovati, gdje ću živjeti i gdje će moji potomci nakon toga vladati''.<ref name="wiet" /> Rastu grada pomogla je njegov odličan položaj, zasnovan na najmanje dva faktora: grad ima kontrolu nad strateškim i trgovačkim putevima duž rijeke [[Tigris]] te ima obilje vode u pustinjskom i vrlo suhom okruženju. Vodene površine postoje i na sjevernom i na južnom kraju grada, što daje mogućnost svim domaćinstvima da imaju dovoljne količine, što je u vrijeme nastanka grada bilo neuobičajeno. [[Datoteka:Baghdad-Zumurrud-Khaton.jpg|thumb|lijevo|Grob Zumurud Hatun u Bagdadu (izgrađen oko 1202. fotografija iz 1932.)]] Bagdad je uveliko zasjenio [[Ktesifon]], prijestolnicu Perzijskog carstva, a koji se nalazio oko 30&nbsp;km jugoistočno od današnjeg Bagdada. Danas sve što je ostalo od Ktesifona je grad-hram Salman Pak, južno od šireg gradskog područja Bagdada. Sam Ktesifon je zamijenila i "apsorbirala" Seleukija, prva prijestolnica [[Seleučko carstvo|Seleučkog carstva]]. Seleukija je ranije zamijenila i grad Babilon. U prvim godinama od nastanka, grad je poznat kao mjesto koje je približno opisano u [[Kur'an]]u, kao raj (džennet).<ref name="wiet" /> Za njegovu izgradnju bile su potrebne četiri godine (764-768). Mensur je sakupio inženjere, geometre i umjetnike iz cijelog tada poznatog svijeta koji su se sakupili i napravila planove za izgradnju. Preko 100 hiljada radnika je bilo angažirano na izgradnji, a mnogima se i plaćalo za radove.<ref name="corzine" /> Za početak gradnje odabran je mjesec [[juli]], jer je po mišljenju dva astrologa Naubakta Ahvazija i MašAllah ibn Atarija, grad trebao biti izgrađen u astrološkom znaku lava.<ref name="wiet" /> Taj astrološki znak povezivan je sa vatrom i simbolizirao produktivnost, ponos i razvoj. [[Datoteka:Baghdad-Carriage 1930.jpg|thumb|desno|Bagdad 1930. godine]] Za izgradnju grada korištene su cigle oblika [[kocka|kocke]] veličine 46&nbsp;cm, jednake sa sve četiri strane. Ebu Hanifa je bio zadužen za cigle, te je konstruirao kanal kojim se voda dopremala do gradilišta a osim za proizvodnju cigli koristila se i za piće. [[Mramor]] se također koristio za izgradnju mnogih građevina u gradu, mramorne ploče se korištene kao obloga korita rijeke. Oko grada bila su četiri odbrambena zida po imenima [[Kufa]], [[Basra]], [[Damask]] i [[Veliki Horasan|Horasan]], nazvana tako jer su [[Bagdadske kapije|njihove kapije]] bile usmjerene u pravcima tih gradova odnosno regija. Udaljenost između tih kapija bila je nešto manja od 2,4&nbsp;km. Svaka od njih je imala dvostruka vrata napravljena od [[željezo|željeza]], bila su tako masivna da je bilo neophodno nekoliko ljudi da ih otvore ili zatvore. Sami zidovi grada bili su debeli oko 44 m na donjem dijelu te 12 m pri vrhu. Osim toga, zid je bio visok oko 30 m, što je uključivalo i zupce, sa brojnim otvorima (ambrazurama). Ovaj zid je bio opasan drugim zidom debelim 50 m. Drugi zid je imao tornjeve i zaobljene zupce koji su okruživali tornjeve. Taj vanjski zid je bio zaštićen masivnim glasijama, napravljenim od cigli i krečnjaka. Izvad vanjskog zida bili su jarkovi ispunjeni vodom. Za samo jednu generaciju nakon svog osnivanja, Bagdad je postao središte obrazovanja i trgovine. [[Kuća mudrosti]] bila je organizacija posvećena prevođenju djela sa [[grčki jezik|grčkog]], perzijskog i sirjačkog. Naučnici su počeli da dolaze u Bagdad iz svih krajeva Abasidskog halifata, doprinoseći uvođenjem naučnih saznanja Perzijanaca, Grka i Indijaca u islamski i arapski svijet tog vremena. Smatra se da je Bagdad vjerovatno bio najveći grad na svijetu za vrlo kratko vrijeme nakon svog osnivanja i sve do 930tih, kada ga je sustigla [[Kordopski halifat|Kordoba]].<ref name="aboutaa011" /> Neke od procjena navode da je grad na svom vrhuncu imao preko milion stanovnika.<ref name="aboutaa011" /> U mnogim od bajki napisanih u čuvenoj [[Hiljadu i jedna noć|"Hiljadu i jednoj noći"]], radnja se dešava upravo u Bagdadu u ovo vrijeme. Do 10. vijeka, stanovništvo grada je iznosilo, po današnjim procjenama, između 1,2 miliona<ref name="Modelski" /> i 2 miliona.<ref name="salkin" /> Međutim eksplozivni rast Bagdada je postepeno usporio zbog problema unutar halifata, uključujući i premještanje prijestolnice u Samaru (tokom dva perioda 808-819 i 836-892), gubitka krajnjih zapadnih i istočnih provincija i perioda političke dominacije iranske dinastije Buvejhida (945-1055) i [[Seldžuci|Turaka Seldžuka]] (1055-1135). [[Datoteka:DiezAlbumsFallOfBaghdad.jpg|thumb|desno|Mongolsko osvajanje Bagdada 1258.]] Seldžuci su bili klan Ohuz Turaka iz Centralne Azije koji su prešli na sunitski ogranak islama. Godine 1040. oni su uništili Gaznavide, preuzevši njihovu zemlju te je 1055. Tugril-beg, vođa Seldžuka, osvojio Bagdad. Oni su protjerali pripadnike Bujidske šiitske dinastije koji su neko vrijeme tu vladali te preuzeli vlast i kontrolu nad Bagdadom. Poslije osvajanja, Seldžuci su vladali sa titulom sultana u ime abasidskih halifa (smatrali su sebe dijelom abasidskog režima). Tugril-beg je sebe smatrao zaštitnikom abasidskih halifa.<ref name="atlas" /> Dana 10. februara 1258. Bagdad su zauzeli [[Mongoli]] predvođeni unukom [[Džingis-kan]]a, Huleguom, nakon [[Opsada Bagdada (1258)|opsade grada]].<ref name="faculty" /> Tom prilikom su mnogi kvartovi uništeni u požaru, pljačkama i razaranjem. Mongoli su ubili većinu stanovnika Bagdada, uključujući i halifu el-Musta'sima te veći dio grada potpuno uništili. Uništeni su i kanali i [[obalni nasip]]i koji su sačinjavali irigacijski sistem grada. Pustošenje Bagdada označilo je kraj Abasidskog halifata, udar od kojeg se islamska civilizacija nije nikad u potpunosti oporavila. Od tog vremena, Bagdadom je vladao Ilkanat, država odvojena od [[Mongolsko carstvo|Mongolskog carstva]] čija se prijestolnica nalazila u današnjem [[Iran]]u. Godine 1401. Bagdad je ponovno opustošen, ovog puta ga je napao turkijski osvajač [[Timur Lenk]] (''Tamerlan Veliki'').<ref name="frazier" /> Kada je njegova vojska osvojila grad, nije poštedio gotovo nikog te je naredio da svaki od njegovih vojnika donese dvije osjećene glave stanovnika Bagdada.<ref name="eurasianet" /> Bagdad je zatim postao provincijska prijestolnica koju su kontrolirali mongolski Džalajiridi (1400-1411), turkijski [[Kara Koyunlu]] (1411-1469), [[Ak Koyunlu]] (1469–1508) i iranske Safavidske dinastije (1508–1534). U moderna vremena, Bagdad je bio u fokusu mnogih sukoba i ratova u Iraku. U [[Iransko-irački rat|Prvom zalivskom ratu]] (1980-1988) između Iraka i [[Iran]]a, Bagdad je bio na meti iranskih napada raketama tipa [[Scud]], ali one nisu izazvale veće žrtve a i štete su bile relativno malehne. U [[Zaljevski rat|Drugom zalivskom ratu]] grad je napadnut 17. januara 1991. te su ga sedam sedmica bombardirale savezničke snage pod vodstvom SAD-a. Zračni napadi bili su usmjereni na vojne ciljeve kao što je iračka republikanska garda, sisteme protivzračne odbrane, vojne avione i aerodrome kao i špijunske sisteme. Osim toga, saveznici su bombardirali i objekte koji su od značaja za civilno stanovništvo: elektroenergetska postrojenja, rafinerije nafte i naftovode, medijske kuće i odašiljače, željeznice i mostove. Cjelokupna elektroenergetska mreža u gradu bila je uništena. Na kraju rata, proizvodnja [[električna energija|električne eneregije]] iznosila je 4% predratne proizvodnje, ali je već za mjesec dana vraćena na 20 do 25%. Osim električne mreže, uništena je i vodoopskrba. Bombe su uništile i sisteme za upravljanje većine pumpnih stanica i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Kanalizacija je oticala direktno u rijeku Tigris, odakle je stanovništvo iračkog glavnog grada uzimalo vodu za piće, te se pojavila velika epidemija u gradu. ==Znamenitosti== [[Datoteka:Republican Palace Baghdad.jpg|thumb|desno|200px|Predsjednička palača]] Jedna od najstarijih građevina je Abasidska palača (12. – 13. v.) koja je dio historijskog centra grada sa [[Sokak]]-sarajem ("Palača trgovine") i [[medresa|medresom]] al-Mustansirija iz istog perioda. Džamija al-Kazimija ("Dvojice koji progutaše svoj bijes") iz [[15. vijek]]a nalazi se u predgrađu Bagdada, a sadrži grobnice sedmog i devetog [[Šijitski imam|šijitskog imama]] (od dvanaest najvećih), [[Musa al-Kazim|Muse al-Kazima]] i [[Muhamed al-Taki|Muhameda al-Takija]]. Zbog toga se smatra za jednim od najvažnijih [[Šijitizam|šijitskih]] svetišta na svijetu. Nacionalni muzej Iraka je posjedovao neprocjenjivu kolekciju historijskih predmeta i umjetnina, ali je tokom okupacije Bagdada [[2003]]. godine kolekcija opustošena. U Nacionalnoj biblioteci i arhivi Iraka uništeno je hiljade drevnih rukopisa dok je [[Sadam Husein]] bio na vlasti. [[Zoološki vrt u Bagdadu]] je najveći zoološki vrt na Bliskom istoku. Za osam dana nakon početka invazije 2003. od 650 životinja koje su tamo boravile, samo ih je 35 preživjelo. Neke od životinja su ukradene a mnoge zatočene životinje uginule su zbog nedostatka hrane. Neki od čuvara zoološkog vrta su mesoždere hranili magarcima koje su kupovali od stanovništva.<ref name="BBC radio 4, zoo" /><ref name="anthony" /> Internacionalni aerodrom Bagdad (BIAP), najveći u Iraku, nalazi se 16 [[km]] od središta grada i svake godine potroši oko 900,000.000 [[USD]] kako bi primila do 7,500.000 putnika. Tada je stradao i Badadski zoološki vrt koji je bio najveći na Bliskom Istoku, no nakon 2003. godine tek 35 životinja, od njih 650, je preživjelo<ref>[http://www.bbc.co.uk/radio4/thechoice/pip/sszoc/ The Choice, featuring Lawrence Anthony] BBC radio 4, 4. 9. 2007. {{en icon}} Preuzeto 6. 7. 2012.</ref>. Spomenik neznanom junaku na Velikom trgu proslava iz 1980. godine podignut je početkom [[Iransko-irački rat|Iransko-iračkog rata]] (1980. – 1988.) kako bi se obilježila mučenička smrt iračkih vojnika, a 1989. godine mu je dodan Trijumfalni luk ("Mačevi pobjede"). <gallery perrow="5"> Datoteka:Baghdad_old_Abbasid_Minaret.jpg|<center>Suk al-Gazel je nastariji mineret u Mezopotamiji (901. – 907.) Datoteka:KadhimaynMosque.jpg|<center>Džamija al-Kazimija Datoteka:Baghdad_International_Airport_(October_2003).jpg|<center>Bagdadski aerodrom |<center>Trijumfalni luk ("Mačevi pobjede") Velikog trga proslava (1986. – 1989.) </gallery> == Geografija == [[Datoteka:Baghdad, Iraq.JPG|thumb|Pogled na Bagdad iz svemira]] Grad se nalazi na prostranoj niziji razdijeljenoj rijekom [[Tigris]]. Rijeka dijeli Bagdad na pola, tako da se istočni dio grada naziva ''[[Rusafa]]'', dok se zapadni dio zove ''[[Karh]]''. Zemljište na kojem se grad sagrađen je gotovo u potpunosti ravno i nisko, aluvijalnog je porijekla zbog velikih periodičnih [[poplava]] koje uzrokuje rijeka. === Administrativna podjela === Grad Bagdad ima 89 zvaničnih naselja grupiranih u 9 distrikta. Devet distrikata grada su: *Azamija (ألأعظمية) *Karh (الكرخ) *Karrada (كرّادة) *Kazimija (الكاظمية) *Mensur (المنصور) *Sadr City (''Savra'', Medina es-Sadr, مدينة الصدر) *El Rašid (الرشید) *Rusafa (الرصافة) *Novi Bagdad (بغداد الجديدة, Bagdad el-Džidida) Ova zvanična podjela grada služi kao administrativni centri za pružanje općinskih usluga, a sve do 2003. nisu imali nikakvu političku funkciju. Početkom aprila 2003. Prelazna vlada Iraka pod američkom kontrolom počela je proces kreiranja novih funkcija za ova naselja. Proces se prvobitno usredotočio na izbor mjesnih vijeća u zvaničnim naseljima. Prelazna vlada organizirala je seriju skupova u svakom naselju objašnjavajući lokalnu vladu, opisujući proces izbora po naseljima i ohrabrivala učesnike da razglase tu odluku prijateljima, komšijama i rođacima na sljedećim sastancima. Svaki proces u naselju je konačno završio završnim skupom kada su kandidati za svako mjesno vijeće bilo izabrano. Kada su svih 89 mjesnih vijeća izabrano, među sobom su izabrali predstavnike koji su služili u jednom od devet vijeća distrikta. Kada su fomirana vijeća distrikta dalje se krenulo u imenovanje članova gradskog vijeća Bagdada, koje čini 37 članova. === Klima === Bagdad ima suptropsku suhu klimu (po [[Köppenova klasifikacija klime|Köppenu]] ''BWh'') i ubraja se među najtoplije gradove svijeta. Ljeti, od juna do augusta, prosječna dnevna temperatura raste do 44&nbsp;°C uz nesnosno sunčevo zračenje. Padavine u ovo doba godine zabilježene samo pet ili šest puta i nikad nisu premašile 1&nbsp;mm (1 litar/m²).<ref name="climexp" /> Čak i noću, ljetne temperature vrlo rijetko padaju ispod 24&nbsp;°C. Zbog vrlo niske vlažnosti zraka (obično ispod 10%) i vrlo velike udaljenost Bagdada od toplog [[Perzijski zaliv|Perzijskog zaliva]], tokom ljeta su uobičajene pješćane oluje iz pravca pustinje prema zapadu. Zimi, dani su dosta blagi a noći promjenjive. Od decembra do februara, dnevna temperatura iznosi između 15,5 i 18,5&nbsp;°C, mada nisu neobične ni temperature iznad 21&nbsp;°C. Jutarnje temperature ponekad budu prilično niske, prosječna jutarnja temperatura u januaru iznosi 3,8&nbsp;°C a temperature ispod tačke smrzavanja dešavaju se samo nekoliko puta tokom zime. {{Vremenski okvir| |vtjan= 15.5|vtfeb= 18.5|vtmar= 23.6|vtapr= 29.9|vtmaj= 36.5|vtjun= 41.3|vtjul= 44.0|vtaug= 43.5|vtsep= 40.2|vtokt= 33.4|vtnov= 23.7|vtdec= 17.2|ntjan= 3.5|ntfeb= 5.5|ntmar= 9.6|ntapr= 15.2|ntmaj= 20.1|ntjun= 23.3|ntjul= 25.5|ntaug= 24.5|ntsep= 20.7|ntokt= 15.9|ntnov= 9.2|ntdec= 5.1|pjan= 27.2|pfeb= 19.1|pmar= 22|papr= 15.6|pmaj= 3.2|pjun= 0|pjul= 0|paug= 0|psep= 0|pokt= 3.3|pnov= 12.4|pdec= 20|izvor=[http://www.climatetemp.info/iraq/baghdad.html climatetemp.info]}} == Stanovništvo == Velika većina stanovništva su [[Arapi]], a u gradu postoji i značajna nacionalna zajednica [[Kurdi|Kurda]], kao i manje zajednice [[Turkmeni|Turkmena]], [[Sirija]]ca i [[Sudan]]aca. Oko 95% stanovništva grada su [[Muslimani (vjernici)|muslimani]], zbog čega gradsku sliku krase mnogobrojne džamije. Bagdad je i historijsko sjedište patrijarha [[Asirska crkva istoka|Asirske Crkve istoka]]. == Obrazovanje == Medresu Mustansirija je osnovao 1227. godine abasidski halifa el-Mustansir. Promijenila je ime 1963. u [[Univerzitet el-Mustansirija]]. [[Univerzitet u Bagdadu]] je najveći u Iraku i drugi po veličini u arapskom svijetu. Osim ovih, postoje još tri univerziteta u Bagdadu: Irački univerzitet, Univerzitet Nahrain i Tehnološki univerzitet. == Sport == Bagdad je dom nekim od najuspješnijih nogometnih timova u Iraku, među kojima su najveći irački prvaci el-Šorta (policijski klub), el-Kuva el-Džavija (klub pilota), FK el-Zavra'a i FK Talaba (studentski klubovi). Najveći stadion u Bagdadu je stadion el-Šaab, otvoren 1966. godine. Drugi, mnogo veći stadion je još uvijek u fazi izgradnje. Grad također ima dugu tradiciju u utrkama konja počev od Prvog svjetskog rata, stanovnicima Bagdada poznate samo kao ''Utrke''. Postoje nezvanični izvještaji o pritisku nekih islamskih grupa da se ova tradicija ugasi zbog klađenja za vrijeme utrka, što se protivi islamskim vjerskim zakonima. === Značajne osobe === * [[Adil Abd al-Mahdi]], šiitsko-irački političar, trenutni irački potpredsjednik * [[Ijad Alavi]], irački političar, bivši premijer vlade * [[Zaha Hadid]], iračko-britanska arhitektica i profesorica * [[Ibn Kamuna]], filozof * [[Jakub ibn Kilis]], egipatski vezir za vrijeme Fatimida * [[Bassam Salih Kubba]], zamjenik ministra vanjskih poslova (april - juni 2004) * [[Abdud Karim Kasim]], irački političar i premijer od 1958. do 1963. == Gradovi prijatelji == Bagdad ima ugovore o partnerstvu sa sljedećim gradovima: * {{ZD|JOR}} [[Amman]], [[Jordan]] * {{ZD|LIB}} [[Bejrut]], [[Libanon]]<ref name="bejrut" /> * {{ZD|UAE}} [[Dubai]], [[Ujedinjeni Arapski Emirati]] == Reference == {{refspisak|2|refs= <ref name="largestcities">[http://www.mongabay.com/igapo/Iraq.htm "Cities and urban areas in Iraq with population over 100,000"], Mongabay.com</ref> <ref name="population">Procjene ukupnog stanovništva se znatno razlikuju. U Encyclopædiji Britannici naveden je podatak iz 2001. od 4.950.000 stanovnika, dok Lancet izvještaj navodi podatak o 7.216.050 stanovnika u 2011. godini. *[http://search.eb.com/eb/article-9109394 "Baghdad"] ''Encyclopædia Britannica''. 2006. Encyclopædia Britannica Online. 13. novembar 2006. *[http://www.thelancet.com/journals/lancet/article/PIIS0140-6736%2806%2969491-9/fulltext#article_upsell članak]. autora Gilbert Burnham, Riyadh Lafta, Shannon Doocy i Les Roberts. ''The Lancet'', 11. oktobar 2006. *[http://www.globalsecurity.org/military/world/iraq/baghdad.htm Baghdad] na stranici GlobalSecurity.org </ref> <ref name="aswataliraq">{{cite web |url=http://en.aswataliraq.info/(S(s0hfzsnuvqwhq445fuqqwg55))/Default1.aspx?page=article_page&id=153148&l=1 |title=Iraqi population reaches about 35 million : Aswat Al Iraq |izdavač=En.aswataliraq.info |datum=27.4.2013 |access-date=3.3.2015 |access-date=2015-07-03 |archivedate=2013-10-22 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20131022160754/http://en.aswataliraq.info/(S(s0hfzsnuvqwhq445fuqqwg55))/Default1.aspx?page=article_page&id=153148&l=1 |deadurl=yes }}</ref> <ref name="about">{{cite web|url=http://geography.about.com/library/weekly/aa011201a.htm|title=Largest Cities Through History|izdavač=geography.about.com|access-date=3.3.2015|access-date=2015-07-03|archive-date=2016-08-18|archive-url=https://web.archive.org/web/20160818124242/http://geography.about.com/library/weekly/aa011201a.htm|dead-url=yes}}</ref> <ref name="newscnn">{{cite news | title=What city has world's best quality of life? | newspaper=CNN | author=Inocencio, Ramy | date=4.12.2012 | url=http://edition.cnn.com/2012/12/04/business/global-city-quality-life/index.html}}</ref> <ref name="econom">[http://www.economist.com/news/middle-east-and-africa/21569077-one-africas-most-miserable-countries-looks-unstable-ever-brink The Central African Republic: On the brink]</ref> <ref name="books.google.nl">[http://books.google.nl/books?id=p5U3AAAAIAAJ&pg=PA564&dq=baghdad+aramaic+christian+villages&hl=nl&sa=X&ei=VkC8UubWIYGM7QboqYCQAQ&ved=0CDwQ6AEwAg E.J. Brill's First Encyclopaedia of Islam 1913-1936, Volume 1]</ref> <ref name="woman">''[http://books.google.nl/books?id=u3mM-jDsL7YC&pg=PA55 The Woman I Loved]''</ref> <ref name="sirija">''[http://books.google.nl/books?id=BykoAAAAYAAJ Syria and Palestine]''</ref> <ref name="google">{{cite book|title=The Universal anthology: a collection of the best literature, ancient mediaeval and modern, with biographical and explanatory notes|author1=Garnett, R.|author2=Vallée, L.|author3=Brandl, A.|date=1899|issue=v. 32|publisher=Clarke Co.|url=http://books.google.nl/books?id=qDQPAQAAMAAJ|accessdate=5.10.2014}}</ref> <ref name="corzine">{{cite book|last=Corzine|first=Phyllis|title=The Islamic Empire|year=2005|publisher=Thomson Gale|pages=68–69}}</ref> <ref name="timesbook">{{Cite book|title=Times History of the World|publisher=Times Books|location=London|year=2000}}</ref> <ref name="wiet">{{Cite book|last=Wiet|first=Gastron|title=Baghdad: Metropolis of the Abbasid Caliphate|url=https://archive.org/details/baghdadmetropoli00wiet|publisher=Univ. of Oklahoma Press|year=1971}}</ref> <ref name="aboutaa011">Matt T. Rosenberg, {{cite web |url=http://geography.about.com/library/weekly/aa011201a.htm |title=Largest Cities Through History |izdavač=Geography.about.com |datum=2.11.2009 |access-date=27.4.2010 |access-date=2015-07-03 |archive-date=2016-08-18 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160818124242/http://geography.about.com/library/weekly/aa011201a.htm |dead-url=yes }}</ref> <ref name="Modelski">George Modelski, ''World Cities: –3000 to 2000'', Washington, D.C.: FAROS 2000, 2003. {{ISBN|978-0-9676230-1-6}}. Također pogledajte i [http://faculty.washington.edu/modelski/ Evolutionary World Politics Homepage] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081228052839/http://faculty.washington.edu/modelski/ |date=2008-12-28 }}.</ref> <ref name="salkin">{{Cite journal|title=International dictionary of historic places, Volume 4: Middle East and Africa|last=Trudy Ring, Robert M. Salkin|first=K. A. Berney, Paul E. Schellinger|year=1996|publisher=Taylor and Francis|page=116}}</ref> <ref name="atlas">Rosamond McKitterick: ''Atlas of the Medieval World'', {{ISBN|978-0195221589}}, str. 170</ref> <ref name="faculty">[https://faculty.washington.edu/modelski/CAWC.htm Central Asian world cities] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120118121401/https://faculty.washington.edu/modelski/CAWC.htm |date=2012-01-18 }}, George Modelski</ref> <ref name="frazier">Ian Frazier, [http://www.newyorker.com/archive/2005/04/25/050425fa_fact4?currentPage=5 Annals of history: Invaders: Destroying Baghdad], The New Yorker, 25. april 2005. str.5</ref> <ref name="eurasianet">[http://www.eurasianet.org/departments/civilsociety/articles/eav042806.shtml New Book Looks at Old-Style Central Asian Despotism], EurasiaNet Civil Society, Elizabeth Kiem, 28. april 2006</ref> <ref name="BBC radio 4, zoo">{{cite web|url=http://www.bbc.co.uk/radio4/thechoice/pip/sszoc/|title=''The Choice'', featuring Lawrence Anthony|izdavač=BBC radio 4|datum=4.7.2007}}</ref> <ref name="anthony">{{cite book|last=Anthony|first=Lawrence|author2=Spence Grayham|title=Babylon's Ark; The Incredible Wartime Rescue of the Baghdad Zoo|url=https://archive.org/details/babylonsarkincre0000anth|publisher= Thomas Dunne Books|date=3.6.2007|isbn=0-312-35832-6}}</ref> <ref name="climexp">{{Cite web |title=Monthly rainfall for Baghdad (WMO #40650) |url=http://climexp.knmi.nl/data/pa40650_yr.txt |access-date=2015-07-03 |archivedate=2012-07-11 |archiveurl=https://archive.today/20120711043252/http://climexp.knmi.nl/data/pa40650_yr.txt |deadurl=yes }}</ref> <ref name="bejrut">[https://web.archive.org/web/20080221055403/http://www.beirut.gov.lb/MCMSTest/Menu-Pages/SisterCitiesEN.aspx?NRMODE=Published&NRORIGINALURL=%2Fwww.beirut.gov.lb%2FMCMSEN%2FTwinning%2Bthe%2BCities%2F&NRNODEGUID=%7B18839037-0140-436E-A1AF-7F8F3693C3E6%7D&NRCACHEHINT=NoModifyGuest# "Twinning the Cities"]. Grad Beirut, pristupljeno 21.2.2008.</ref> }} == Literatura == {{refbegin|2}} * Jacob Lassner: ''The Caliph’s personal Domain. The City Plan of Baghdad Re-Examined''. u: Hourani/Stern (izdavač): The Islamic City. Oxford 1970. * Jacob Lassner: ''The Topography of Baghdad in the Early Middle Ages. Text and Studies'', Detroit 1970. * Vincenzo Strika und Jabir Khalil: ''The islamic Architecture of Baghdad. The Results of a Joint Italian – Iraqi Survey'', Napoli 1987. *[http://fax.libs.uga.edu/DS49x2xW684B/ By Desert Ways to Baghdad] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050402090804/http://fax.libs.uga.edu/DS49x2xW684B/ |date=2005-04-02 }}, by Louisa Jebb (Mrs. Roland Wilkins), 1908 (1909 ed) ''(a searchable facsimile at the University of Georgia Libraries; [[DjVu]] & {{PDFlink|[http://fax.libs.uga.edu/DS49x2xW684B/1f/desert_ways_to_baghdad.pdf layered PDF]|11.3&nbsp;MB}} format)'' *[http://fax.libs.uga.edu/DS49x2xM465D/ A Dweller in Mesopotamia] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050525231213/http://fax.libs.uga.edu/ds49x2xm465d/ |date=2005-05-25 }}, being the adventures of an official artist in the Garden of Eden, by Donald Maxwell, 1921 ''(a searchable facsimile at the [[University of Georgia]] Libraries; [[DjVu]] & {{PDFlink|[http://fax.libs.uga.edu/DS49x2xM465D/1f/dweller_in_mesopotamia.pdf layered PDF]|7.53&nbsp;MB}} format)'' *[http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/13602365.2012.692603#preview/ Miastoprojekt goes abroad: the transfer of architectural labour from socialist Poland to Iraq (1958–1989)] by Lukasz Stanek, The Journal of Architecture, Volume 17, Issue 3, 2012 *{{cite book |last=Pieri |first=Caecilia |year=2011 |title= Baghdad Arts Deco: Architectural Brickwork, 1920-1950 |url=https://archive.org/details/baghdadartsdecoa0000pier |publisher=The American University in Cairo Press |edition=1st |page=160 |isbn=978-9774163562}} *"Travels in Asia and Africa 1325-135" by Ibn Battuta *"Gertrude Bell: the Arabian diaries,1913–1914." by Bell Gertrude Lowthian, and O'Brien, Rosemary. *"Historic cities of the Islamic world."by Bosworth, Clifford Edmund. *"Ottoman administration of Iraq, 1890–1908." by Cetinsaya, Gokhan. *"Naked in Baghdad." by Garrels, Anne, and Lawrence, Vint. *"A memoir of Major-General Sir Henry Creswicke Rawlinson." by Rawlinson, George. {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Baghdad}} * [http://www.britannica.com/EBchecked/topic/48773/Baghdad ''Bagdad'' na portalu Encyclopædia Britannica] {{en icon}} {{Glavni gradovi u Aziji}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Bagdad| ]] [[Kategorija:Gradovi u Iraku]] [[Kategorija:Glavni gradovi u Aziji]] pk1ttwiiphmlxb6b4bsf137d9ew6tro 0 4305 42690969 42677678 2026-09-22T11:27:39Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690969 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime = Teheran | ime_genitiv = Teherana | izvorno_ime = <small>{{fa icon}} تهران</small> | translit_jezik1 = | translit_jezik1_vrsta = | translit_jezik1_info = | translit_jezik1_vrsta1 = | translit_jezik1_info1 = | translit_jezik1_vrsta2 = | translit_jezik1_info2 = | slika_panorama = Tehran skyline may 2007.jpg | veličina_slike = 280px | opis_slike = Panorama Teherana 2007. | slika_zastava = | slika_zastava_veličina = | slika_pečat = Tehran Logo.png | slika_pečat_veličina = 100px | slika_grb = | slika_grb_veličina = | slika_amblem_prazno = | slika_amblem_prazno_veličina = | slika_amblem_prazno_opis = | slika_karta = | veličina_karte = 250px | opis_karte = Položaj Teherana u Iranu | slika_karta1 = | veličina_karte1 = | opis_karte1 = | slika_lokacijska_karta_država = Iran | slika_lokacijska_karta_opis = Teheran na karti [[Iran]]a | slika_lokacijska_karta_2 = Teheranska pokrajina | slika_lokacijska_karta_opis_2 = Teheran na karti [[Teheranska pokrajina|Teheranske pokrajine]] | nadimak = Teh | geslo = | širina-stupnjevi = 35 | širina-minute = 40 | širina-oznaka = N | dužina-stupnjevi = 51 | dužina-minute = 26 | dužina-oznaka = E | lokacija_ime = [[Popis država|Država]] | lokacija_info = {{flag|Iran}} | lokacija1_ime = [[Iranske pokrajine|Pokrajina]] <small>(''ostān'')</small> | lokacija1_info = [[Teheranska pokrajina]] | lokacija2_ime = [[Iranski okruzi|Okrug]] <small>(''šahrestān'')</small> | lokacija2_info = [[Teheranski okrug]]<br /><small>(djelomično i [[Islamšaherski okrug|Islamšaherski]], [[Rajski okrug|Rajski]] i [[Šemiranatski okrug|Šemiranatski]])</small> | lokacija3_ime = | lokacija3_info = | utemeljenje_ime = | utemeljenje_datum = | utemeljenje1_ime = | utemeljenje1_datum = | utemeljenje2_ime = | utemeljenje2_datum = | utemeljenje3_ime = | utemeljenje3_datum = | osnivač = | nazvan_po = [[#Etimologija|''Vidi dolje'']] | dijelovi = | vrsta_dijelova = | d1-d50 | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe = [[Gradonačelnik]] | ime_vođe = [[Piruz Hanači]] | stranka_vođe = | titula_vođe1 = | ime_vođe1 = | titula_vođe2 = | ime_vođe2 = | titula_vođe3 = | ime_vođe3 = | titula_vođe4 = | ime_vođe4 = | površina_bilješke = | površina_ukupna = 865 [[Kilometar četvorni|km²]]<ref name="Ataie2001">[[#Ataie2001|Ataie, Ahmad Mehdipour (2001.)]]</ref> | površina_kopna = | površina_vode = | postotak_vode = | površina_uža = | površina_šira = 18.814 km²<ref name="SCIGenOstan">[[#SCIGenOstan|SCI: Ostans (2006.)]]</ref> | površina_prazno1_ime = | površina_prazno1 = | površina_prazno2_ime = | površina_prazno2 = | visina = 1200 m | visina_izvor = | visina_max = 1800 m | visina_min = 1000 m | stanovništvo_godina = [[2006.]] | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo = 7,088.287<ref name="SCICitiesPop">[[#SCICitiesPop|SCI (2006.): Cities over 100,000]]</ref> | stanovništvo_gustoća = 8195 st./km² | stanovništvo_uže = | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire = 13,422.366 | stanovništvo_šire_gustoća = | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona = [[IRST]] | utc_pomak = +3:30 | vremenska_zona_DST = [[IRDT]] | utc_pomak_DST = +4:30 | poštanski_broj = 11xxx-xxxxx,<br />31xxx-xxxxx,<br />33xxx-xxxxx | pozivni_broj = +98 21 | gradovi_prijatelji = [[#Bratimljeni gradovi|''Vidi dolje'']] | web_stranica = [http://www.tehran.ir/ www.tehran.ir] | bilješke = }} '''Teheran''' ([[Perzijski jezik|perz.]] تهران [''Tehrān''])<ref name="OTeheranu2011">[[Teheran#OTeheranu2011|Tehran.ir: O Teheranu (2011.)]]</ref> jest [[Glavni grad|glavni]] i najveći grad [[Iran]]a, sjedište [[Teheranska pokrajina|Teheranske pokrajine]] i jedan od najvećih [[grad]]ova [[svijet]]a<ref name="BritannicaTehran">[[#BritannicaTehran|Madanipour, Ali (2011.)]]</ref>. Smješten je na južnim obroncima masiva [[Alborz]], dok je na jugoistoku izložen [[Pustinja|pustinji]] [[Dašt-e Kavir]]. [[Klima]] u gradu je [[Suha klima#Stepska klima|polusuha]] ([[Stepa|stepska]]) i [[Kontinentalna klima|kontinentalna]], a prosječna godišnja [[temperatura]] je 17,3[[°C]]<ref name="IRIMO2006">[[#IRIMO2006|Iran Meteorological Organization (2006.)]]</ref>. Iako se nalazi na istoj [[Geografska širina|geografskoj širini]] kao i sjever [[Sahara|Sahare]], njegova [[nadmorska visina]] od {{nowrap|1000 – 1800 [[Metar|m]]}} i utjecaj sjevernih planina [[Zima|zimi]] rezultiraju dvomjesečnim zadržavanjem [[snijeg]]a. U odnosu na druge svjetske gradove slične veličine Teheran je vrlo zelen grad s obzirom da se u njemu nalazi između {{nowrap|700 – 800}} dobro održavanih [[park]]ova. Teheran je multikulturalan grad u kojem osim većinskih [[Perzijanci|Perzijanaca]] žive i na stotine hiljada pripadnika etničkih manjina poput [[Azeri|Azara]], [[Kurdi|Kurda]], [[Mazanderani|Mazanderana]], [[Paštunci|Paštunaca]], [[Baluči|Baluča]], [[Turkmeni|Turkmena]], [[Armenci|Armenaca]], [[Ajsori|Asiraca]], [[Arapi|Arapa]] i [[Jevreji|Jevreja]], a u gradu se nalazi i 37 [[Crkva|crkava]], 29 [[sinagoga]] i pet [[Zoroastrizam|zoroastrijskih]] hramova vatre. Prema posljednjem službenom popisu stanovništva iz [[2006.]] godine Teheran je imao 7,088.287 žitelja, no njegova aglomeracija koja uključuje [[velegrad]] [[Karadž]] i brojna naselja izvan njegove administrativne zone (865 [[km²]]) broji oko 12 milijuna ljudi. [[#Historija|Historija Teherana]] kao [[grad]]a relativno je kratka s obzirom da je hiljadama godina bio maleno naselje, no usko je vezana uz [[Raj (Iran)|Raj]] koji je kontinuirano naseljen od oko [[6. milenij pne.|6000. pne.]] i s kojim je neprekidno bio u bliskoj interakciji<ref name="IranicaTehran">[[#IranicaTehran|Planhol, Xavier (de) (20.4.2004.)]]</ref>. Stanovnici ovog grada naselili su teheranske plodne [[vrt]]ove nakon razarajuće [[Mongolsko Carstvo|mongolske]] invazije u [[13. vijek]]u, a danas je Raj sastavni dio teheranskog gradskog područja. Teheran se kao grad prvi put pojavljuje u tekstovima [[Arapi|arapskih]] i [[Evropa|evropskih]] putopisaca iz kasnog [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]], a razvijao se kao važna strateška točka tokom vladavine [[Safavidska Monarhija|safavidske]] i [[Zandijska Monarhija|zandijske dinastije]]. Nakon uspona dinastije [[Kadžarska Monarhija|Kadžara]], odlukom [[Muhamed-han Kadžar|Muhamed-hana]] iz [[1786.]] godine Teheran postaje ([[Popis historijskih iranskih glavnih gradova|38. po redu]]) glavnim gradom [[Iran]]a. Danas je Teheran daleko najvažniji [[#Politička uprava|politički]], [[#Ekonomija|ekonomski]], [[#Znanost i obrazovanje|obrazovni]], [[#Promet|prometni]] i [[#Kultura|kulturni]] centar [[Iran]]a. U njegovoj okolici nalazi se 50% iranskih [[#Industrija|industrijskih]] postrojenja, a odlikuje se i kvalitetnom gradskom odnosno razvijenom izvangradskom [[promet]]nom mrežom. Zahvaljujući malim stopama poreza, niskim cijenama energenata i relativno visokim plaćama, troškovi života u Teheranu vrlo su niski i prema zapadnim procjenama najjeftinija je metropola svijeta<ref name="CNN632007">[[#CNN632007|CNN (6.3.2007.)]]</ref>. [[Teheranski univerzitet]] najstariji je u [[Iran]]u, a uz njega aktivno je i 50-ak drugih većih univerziteta i fakulteta. Uz ostale visoke škole, akademije i razne institute, Teheran broji više od 300 visokoobrazovnih ustanova. Grad također obiluje i brojnim kulturnim objektima poput [[#Palače|palača]] iz [[#Kadžarski glavni grad|kadžarske]] i [[#Pahlavijska modernizacija|pahlavijske]] epohe, odnosno [[#Muzeji i galerije|60-ak raznih muzeja]]. Neke od znamenitosti ovog [[megalopolis]]a po kojima se ističe na [[Svijet|svjetskoj]] razini su [[#Veliki bazar|najveći bazar]], jedna od [[#Glavne gradske prometnice|najdužih ulica]], jedna od najprometnijih [[#Javni gradski promet|podzemnih željeznica odnosno najviših i najdužih žičara]], najveće zbirke [[#Muzeji i galerije|kraljevskih dragulja i djela zapadnih umjetnika u Aziji]], neka od najposjećenijih [[#Vjerski objekti|šijitskih svetišta]], džamija s [[#Vjerski objekti|najvišim minaretima]], šesti najviši [[#Tornjevi i neboderi|najviši betonski toranj]], četvrti najveći [[#Sport|nogometni stadion]], najpopularniji azijski [[#Sport|nogometni klub]], najveći [[#Univerziteti|privatni univerzitet]], jedno od najkvalitetnijih [[#Univerziteti|tehničkih univerziteta]], najveći azijski [[#Kulturne manifestacije|sajam knjiga]], itd. == Karta == <center> {| class="wikitable" |- ! Navigacijska karta Teherana:<br /><small><tt>''(a)''</tt> Teheranska i Alborška pokrajina, <tt>''(b)''</tt> Teheran u administrativnim granicama, <tt>''(c)''</tt> Centar grada</small> |- |{{Image label begin|image=Karta Teherana SH.PNG|width={{{width|800}}}|float={{{float|none}}}}} <!-- Islamski vjerski objekti --> {{Image label small|x=0.440|y=0.674|scale={{{width|800}}}|text=[[#Stari vijek|<b style="color: #000000">Šahrbanu</b>]]}} {{Image label small|x=0.330|y=0.665|scale={{{width|800}}}|text=[[#Vjerski objekti|<b style="color: #000000">Homeinijev<br />&nbsp;&nbsp;mauzolej</b>]]}} {{Image label small|x=0.387|y=0.397|scale={{{width|800}}}|text=[[#Vjerski objekti|<b style="color: #000000">Sale</b>]]}} {{Image label small|x=0.943|y=0.598|scale={{{width|800}}}|text=[[#Vjerski objekti|<b style="color: #000000">Jahja</b>]]}} {{Image label small|x=0.855|y=0.143|scale={{{width|800}}}|text=[[#Vjerski objekti|<b style="color: #000000">Mosala</b>]]}} {{Image label small|x=0.850|y=0.613|scale={{{width|800}}}|text=[[#Vjerski objekti|<b style="color: #000000">Šahova džamija</b>]]}} {{Image label small|x=0.956|y=0.522|scale={{{width|800}}}|text=[[#Vjerski objekti|<b style="color: #000000">Mujezud<br />&nbsp;&nbsp;Dovle</b>]]}} {{Image label small|x=0.892|y=0.514|scale={{{width|800}}}|text=[[#Vjerski objekti|<b style="color: #000000">Sepahsalar</b>]]}} {{Image label small|x=0.406|y=0.454|scale={{{width|800}}}|text=[[#Vjerski objekti|<b style="color: #000000">Huseinije<br />&nbsp;&nbsp;Eršad</b>]]}} <!-- Aerodromi --> {{Image label small|x=0.167|y=0.227|scale={{{width|800}}}|text=[[#Aerodromi|<b style="color: #000000">&nbsp;&nbsp;Imam<br />Homeini</b>]]}} {{Image label small|x=0.235|y=0.540|scale={{{width|800}}}|text=[[#Aerodromi|<b style="color: #000000">Mehrabad</b>]]}} {{Image label small|x=0.420|y=0.525|scale={{{width|800}}}|text=[[#Vojni objekti|<b style="color: #000000">Došan-Tape</b>]]}} {{Image label small|x=0.302|y=0.608|scale={{{width|800}}}|text=[[#Vojni objekti|<b style="color: #000000">Kale-Morgi</b>]]}} {{Image label small|x=0.097|y=0.133|scale={{{width|800}}}|text=[[#Aerodromi|<b style="color: #000000">Pajam</b>]]}} <!-- Zičare --> {{Image label small|x=0.312|y=0.362|scale={{{width|800}}}|text=[[#Javni gradski promet|<b style="color: #000000">Točal</b>]]}} <!-- Željeznički kolodvori --> {{Image label small|x=0.355|y=0.591|scale={{{width|800}}}|text=[[#Kolodvori|<b style="color: #000000">Želj. kol.</b>]]}} <!-- Autobusni kolodvori --> {{Image label small|x=0.267|y=0.485|scale={{{width|800}}}|text=[[#Kolodvori|<b style="color: #000000">Zap.<br />&nbsp;kol.</b>]]}} {{Image label small|x=0.482|y=0.483|scale={{{width|800}}}|text=[[#Kolodvori|<b style="color: #000000">Ist. kol.</b>]]}} {{Image label small|x=0.370|y=0.574|scale={{{width|800}}}|text=[[#Kolodvori|<b style="color: #000000">Juž. kol.</b>]]}} {{Image label small|x=0.825|y=0.129|scale={{{width|800}}}|text=[[#Kolodvori|<b style="color: #000000">Arg.<br />kol.</b>]]}} <!-- Univerziteti --> {{Image label small|x=0.652|y=0.384|scale={{{width|800}}}|text=[[#Univerziteti|<b style="color: #000000">Teheranski<br />&nbsp;univerziteti</b>]]}} {{Image label small|x=0.288|y=0.425|scale={{{width|800}}}|text=[[#Univerziteti|<b style="color: #000000">Univ.<br />&nbsp;Azadi</b>]]}} {{Image label small|x=0.650|y=0.545|scale={{{width|800}}}|text=[[#Univerziteti|<b style="color: #000000">Univerzitet<br />&nbsp;&nbsp;Imam Ali</b>]]}} {{Image label small|x=0.620|y=0.054|scale={{{width|800}}}|text=[[#Univerziteti|<b style="color: #000000">Medicinski<br />univerziteti</b>]]}} {{Image label small|x=0.752|y=0.389|scale={{{width|800}}}|text=[[#Univerziteti|<b style="color: #000000">Univerzitet<br />Amir Kabir</b>]]}} {{Image label small|x=0.942|y=0.205|scale={{{width|800}}}|text=[[#Univerziteti|<b style="color: #000000">Univerzitet<br />K. N. Tusi</b>]]}} {{Image label small|x=0.291|y=0.523|scale={{{width|800}}}|text=[[#Univerziteti|<b style="color: #000000">Univ.<br />&nbsp;Šarif</b>]]}} {{Image label small|x=0.776|y=0.461|scale={{{width|800}}}|text=[[#Vjerski objekti|<b style="color: #000000">V.Š. Firuz<br />&nbsp;&nbsp;Bahram</b>]]}} <!-- Biblioteke --> {{Image label small|x=0.939|y=0.014|scale={{{width|800}}}|text=[[#Biblioteke|<b style="color: #000000">Nacionalna<br />&nbsp;&nbsp;biblioteka</b>]]}} <!-- Muzeji --> {{Image label small|x=0.788|y=0.494|scale={{{width|800}}}|text=[[#Muzeji i galerije|<b style="color: #000000">Nacionalni<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;muzej</b>]]}} {{Image label small|x=0.605|y=0.330|scale={{{width|800}}}|text=[[#Muzeji i galerije|<b style="color: #000000">&nbsp;&nbsp;&nbsp;Muzej<br />moderne<br />umjetnosti</b>]]}} {{Image label small|x=0.642|y=0.283|scale={{{width|800}}}|text=[[#Muzeji i galerije|<b style="color: #000000">&nbsp;Muzej<br />sagova</b>]]}} {{Image label small|x=0.844|y=0.022|scale={{{width|800}}}|text=[[#Muzeji i galerije|<b style="color: #000000">Muzej iransko<br />&nbsp;-iračkog rata</b>]]}} {{Image label small|x=0.822|y=0.432|scale={{{width|800}}}|text=[[#Kazališta i kina|<b style="color: #000000">Filmski grad Gazali</b>]]}} <!-- Palače --> {{Image label small|x=0.854|y=0.578|scale={{{width|800}}}|text=[[#Palače|<b style="color: #000000">Golestan</b>]]}} {{Image label small|x=0.443|y=0.382|scale={{{width|800}}}|text=[[#Palače|<b style="color: #000000">Niavaran</b>]]}} {{Image label small|x=0.378|y=0.376|scale={{{width|800}}}|text=[[#Palače|<b style="color: #000000">Sadabad</b>]]}} {{Image label small|x=0.340|y=0.390|scale={{{width|800}}}|text=[[#Palače|<b style="color: #000000">Firdus</b>]]}} {{Image label small|x=0.678|y=0.468|scale={{{width|800}}}|text=[[#Palače|<b style="color: #000000">Mramorna<br />&nbsp;&nbsp;palača</b>]]}} <!-- Kazališta --> {{Image label small|x=0.701|y=0.420|scale={{{width|800}}}|text=[[#Kazališta i kina|<b style="color: #000000">Gradsko<br />kazalište</b>]]}} <!-- Kina --> {{Image label small|x=0.369|y=0.416|scale={{{width|800}}}|text=[[#Kazališta i kina|<b style="color: #000000">Farhang</b>]]}} {{Image label small|x=0.807|y=0.201|scale={{{width|800}}}|text=[[#Kazališta i kina|<b style="color: #000000">Azadi</b>]]}} <!-- Crkve --> {{Image label small|x=0.783|y=0.321|scale={{{width|800}}}|text=[[#Vjerski objekti|<b style="color: #000000">Katedrala<br />sv. Sarkisa</b>]]}} {{Image label small|x=0.820|y=0.415|scale={{{width|800}}}|text=[[#Vjerski objekti|<b style="color: #000000">Katolička crkva</b>]]}} {{Image label small|x=0.699|y=0.355|scale={{{width|800}}}|text=[[#Vjerski objekti|<b style="color: #000000">Prot. crkva</b>]]}} <!-- Sinagoge --> {{Image label small|x=0.747|y=0.211|scale={{{width|800}}}|text=[[#Vjerski objekti|<b style="color: #000000">Sinagoga<br />Jusuf Abad</b>]]}} {{Image label small|x=0.710|y=0.283|scale={{{width|800}}}|text=[[#Vjerski objekti|<b style="color: #000000">Sinagoga<br />&nbsp;Abrišami</b>]]}} <!-- Tornjevi --> {{Image label small|x=0.409|y=0.655|scale={{{width|800}}}|text=[[#Tornjevi i neboderi|<b style="color: #000000">Togrul</b>]]}} {{Image label small|x=0.580|y=0.070|scale={{{width|800}}}|text=[[#Tornjevi i neboderi|<b style="color: #000000">Milad</b>]]}} {{Image label small|x=0.251|y=0.526|scale={{{width|800}}}|text=[[#Tornjevi i neboderi|<b style="color: #000000">Azadi</b>]]}} <!-- Zgrade i neboderi --> {{Image label small|x=0.420|y=0.422|scale={{{width|800}}}|text=[[#Ekonomija|<b style="color: #000000">Markazi</b>]]}} {{Image label small|x=0.331|y=0.422|scale={{{width|800}}}|text=[[#Mediji|<b style="color: #000000">IRIB</b>]]}} {{Image label small|x=0.779|y=0.168|scale={{{width|800}}}|text=[[#Tornjevi i neboderi|<b style="color: #000000">Behšaher</b>]]}} {{Image label small|x=0.686|y=0.041|scale={{{width|800}}}|text=[[#Tornjevi i neboderi|<b style="color: #000000">Međunarodni<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;neboder</b>]]}} {{Image label small|x=0.851|y=0.054|scale={{{width|800}}}|text=[[#Tornjevi i neboderi|<b style="color: #000000">Min. prometa</b>]]}} {{Image label small|x=0.939|y=0.484|scale={{{width|800}}}|text=[[#Nacionalna vlada|<b style="color: #000000">Parlament</b>]]}} {{Image label small|x=0.650|y=0.499|scale={{{width|800}}}|text=[[#Nacionalna vlada|<b style="color: #000000">Vijeće<br />čuvara</b>]]}} <!-- Parkovi, park-šume i Nacionalni parkovi --> {{Image label small|x=0.792|y=0.552|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">Gradski park</b>]]}} {{Image label small|x=0.684|y=0.330|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">Lale</b>]]}} {{Image label small|x=0.724|y=0.138|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">Karim Sae</b>]]}} {{Image label small|x=0.435|y=0.389|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">Niav. p.</b>]]}} {{Image label small|x=0.843|y=0.072|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">Park vatre<br />&nbsp;&nbsp;i vode</b>]]}} {{Image label small|x=0.300|y=0.390|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">Evin</b>]]}} {{Image label small|x=0.359|y=0.359|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">Dar.</b>]]}} {{Image label small|x=0.406|y=0.362|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">Golab.</b>]]}} {{Image label small|x=0.453|y=0.365|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">Džamšidije</b>]]}} {{Image label small|x=0.467|y=0.437|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">Lavizan</b>]]}} {{Image label small|x=0.353|y=0.443|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">Melat</b>]]}} {{Image label small|x=0.816|y=0.292|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">Park Djevice Marije</b>]]}} {{Image label small|x=0.643|y=0.646|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">Razijev<br />&nbsp;&nbsp;park</b>]]}} {{Image label small|x=0.209|y=0.414|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">PŠ Farahzad</b>]]}} {{Image label small|x=0.481|y=0.513|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">PŠ Sorhehesar</b>]]}} {{Image label small|x=0.233|y=0.464|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">PŠ Pardisan</b>]]}} {{Image label small|x=0.441|y=0.627|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">PŠ Azadegan</b>]]}} {{Image label small|x=0.417|y=0.611|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">PŠ Toska</b>]]}} {{Image label small|x=0.127|y=0.486|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">PŠ Čitgar</b>]]}} {{Image label small|x=0.149|y=0.438|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">PŠ Kuhsar</b>]]}} {{Image label small|x=0.285|y=0.184|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">NP Hajer</b>]]}} {{Image label small|x=0.302|y=0.317|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">NP Kavir</b>]]}} {{Image label small|x=0.278|y=0.083|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">NP Lar</b>]]}} {{Image label small|x=0.297|y=0.130|scale={{{width|800}}}|text=[[#Parkovi|<b style="color: #000000">NP Vardžen</b>]]}} <!-- Planinski vrhovi --> {{Image label small|x=0.367|y=0.126|scale={{{width|800}}}|text=[[#Položaj|<b style="color: #000000">Damavand</b>]]}} {{Image label small|x=0.347|y=0.089|scale={{{width|800}}}|text=[[#Položaj|<b style="color: #000000">Čapakrov</b>]]}} {{Image label small|x=0.141|y=0.052|scale={{{width|800}}}|text=[[#Položaj|<b style="color: #000000">Naz</b>]]}} {{Image label small|x=0.227|y=0.028|scale={{{width|800}}}|text=[[#Položaj|<b style="color: #000000">Palangardan</b>]]}} <!-- Skijališta --> {{Image label small|x=0.185|y=0.068|scale={{{width|800}}}|text=[[#Sport|<b style="color: #000000">Dizin</b>]]}} {{Image label small|x=0.201|y=0.086|scale={{{width|800}}}|text=[[#Sport|<b style="color: #000000">Šemšak</b>]]}} {{Image label small|x=0.221|y=0.102|scale={{{width|800}}}|text=[[#Sport|<b style="color: #000000">Točal</b>]]}} <!-- Stadioni --> {{Image label small|x=0.209|y=0.486|scale={{{width|800}}}|text=[[#Sport|<b style="color: #000000">St. Azadi</b>]]}} {{Image label small|x=0.177|y=0.512|scale={{{width|800}}}|text=[[#Sport|<b style="color: #000000">St. Rah Ahan</b>]]}} <!-- Gradovi --> {{Image label small|x=0.135|y=0.122|scale={{{width|800}}}|text=[[#Iranski megalopolis|<b style="color: #000000">Karadž</b>]]}} {{Image label small|x=0.244|y=0.208|scale={{{width|800}}}|text=[[#Iranski megalopolis|<b style="color: #000000">Raj</b>]]}} {{Image label small|x=0.143|y=0.199|scale={{{width|800}}}|text=[[#Iranski megalopolis|<b style="color: #000000">Islamšaher</b>]]}} <!-- Tuneli --> {{Image label small|x=0.743|y=0.091|scale={{{width|800}}}|text=[[#Glavne gradske prometnice|<b style="color: #000000">''Resalat''</b>]]}} {{Image label small|x=0.584|y=0.393|scale={{{width|800}}}|text=[[#Glavne gradske prometnice|<b style="color: #000000">''Tohid''</b>]]}} {{Image label small|x=0.428|y=0.548|scale={{{width|800}}}|text=[[#Glavne gradske prometnice|<b style="color: #000000">''Amir Kabir''</b>]]}} <!-- Mostovi --> {{Image label small|x=0.791|y=0.029|scale={{{width|800}}}|text=[[#Glavne gradske prometnice|<b style="color: #000000">''Abrišam''</b>]]}} {{Image label small|x=0.275|y=0.572|scale={{{width|800}}}|text=[[#Glavne gradske prometnice|<b style="color: #000000">''Džavadije''</b>]]}} <!-- Jezera --> {{Image label small|x=0.316|y=0.116|scale={{{width|800}}}|text=[[#Položaj|<b style="color: #000000">J. Lar</b>]]}} {{Image label small|x=0.102|y=0.101|scale={{{width|800}}}|text=[[#Položaj|<b style="color: #000000">J. Amir Kabir</b>]]}} {{Image label small|x=0.061|y=0.052|scale={{{width|800}}}|text=[[#Položaj|<b style="color: #000000">J. Talekan</b>]]}} {{Image label small|x=0.258|y=0.115|scale={{{width|800}}}|text=[[#Položaj|<b style="color: #000000">J. Latjan</b>]]}} <!-- Bazar --> {{Image label small|x=0.827|y=0.637|scale={{{width|800}}}|text=[[#Veliki bazar|<b style="color: #000000">Veliki bazar</b>]]}} <!-- Avenije --> {{Image label small|x=0.710|y=0.552|scale={{{width|800}}}|text=[[#Glavne gradske prometnice|<b style="color: #000000">&nbsp;&nbsp;&nbsp;A<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;v.<br /><br />&nbsp;&nbsp;''V''<br />&nbsp;&nbsp;''a''<br />&nbsp;&nbsp;''l''<br />&nbsp;&nbsp;''i''<br /><br />''A''<br />''s''<br />''r''</b>]]}} {{Image label small|x=0.609|y=0.411|scale={{{width|800}}}|text=[[#Glavne gradske prometnice|<b style="color: #000000">''Av. Azadi''</b>]]}} {{Image label small|x=0.932|y=0.404|scale={{{width|800}}}|text=[[#Glavne gradske prometnice|<b style="color: #000000">''Av. Engelab''</b>]]}} <!-- Gradske autoceste --> {{Image label small|x=0.710|y=0.016|scale={{{width|800}}}|text=[[#Glavne gradske prometnice|<b style="color: #000000">''Hemat''</b>]]}} {{Image label small|x=0.812|y=0.045|scale={{{width|800}}}|text=[[#Glavne gradske prometnice|<b style="color: #000000">''A''<br />''f''<br />''r''<br />''i''<br />''k''<br />''a''</b>]]}} {{Image label small|x=0.839|y=0.153|scale={{{width|800}}}|text=[[#Glavne gradske prometnice|<b style="color: #000000">&nbsp;''M''<br />''o''<br />&nbsp;''d''<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;''a''<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;''r''<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;''e''<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;''s''</b>]]}} {{Image label small|x=0.676|y=0.100|scale={{{width|800}}}|text=[[#Glavne gradske prometnice|<b style="color: #000000">&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;''K''<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;''o''<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;''r''<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;''d''<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;''e''<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;''s''<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;''t''<br />&nbsp;''a''<br />''n''</b>]]}} {{Image label small|x=0.572|y=0.275|scale={{{width|800}}}|text=[[#Glavne gradske prometnice|<b style="color: #000000">''Č''<br />''a''<br />''m''<br />''r''<br />''a''<br />''n''</b>]]}} {{Image label small|x=0.622|y=0.244|scale={{{width|800}}}|text=[[#Glavne gradske prometnice|<b style="color: #000000">''Gomnam''</b>]]}} {{Image label small|x=0.954|y=0.632|scale={{{width|800}}}|text=[[#Glavne gradske prometnice|<b style="color: #000000">''Mahalati''</b>]]}} {{Image label small|x=0.232|y=0.611|scale={{{width|800}}}|text=[[#Glavne gradske prometnice|<b style="color: #000000">''Azadegan''</b>]]}} <!-- Međugradske autoceste --> {{Image label small|x=0.019|y=0.455|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''AC 2''</b>]]}} {{Image label small|x=0.117|y=0.646|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''AC 5''</b>]]}} {{Image label small|x=0.137|y=0.227|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''AC 5''</b>]]}} {{Image label small|x=0.298|y=0.650|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''AC 7''</b>]]}} {{Image label small|x=0.201|y=0.267|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''AC 7''</b>]]}} {{Image label small|x=0.522|y=0.442|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''&nbsp;&nbsp;&nbsp;AC<br />Teh-Par''</b>]]}} {{Image label small|x=0.316|y=0.142|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''&nbsp;&nbsp;&nbsp;AC<br />Teh-Par''</b>]]}} {{Image label small|x=0.167|y=0.376|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;AC<br />Teh-Šom''</b>]]}} {{Image label small|x=0.227|y=0.060|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''AC Teh-Šom''</b>]]}} {{Image label small|x=0.012|y=0.484|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''BC 32''</b>]]}} {{Image label small|x=0.061|y=0.588|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''BC 38''</b>]]}} {{Image label small|x=0.041|y=0.146|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''BC 38''</b>]]}} {{Image label small|x=0.468|y=0.655|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''BC 44''</b>]]}} {{Image label small|x=0.290|y=0.224|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''BC 44''</b>]]}} {{Image label small|x=0.216|y=0.679|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''BC 65''</b>]]}} {{Image label small|x=0.147|y=0.255|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''BC 65''</b>]]}} {{Image label small|x=0.221|y=0.231|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''BC 71''</b>]]}} {{Image label small|x=0.367|y=0.150|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''BC 77''</b>]]}} {{Image label small|x=0.420|y=0.168|scale={{{width|800}}}|text=[[#Regionalne prometnice|<b style="color: #000000">''BC 79''</b>]]}} <!-- Trgovi --> {{Image label small|x=0.841|y=0.387|scale={{{width|800}}}|text=[[#Trgovi|<b style="color: #000000">Firdusijev<br />&nbsp;trg</b>]]}} {{Image label small|x=0.736|y=0.326|scale={{{width|800}}}|text=[[#Trgovi|<b style="color: #000000">&nbsp;&nbsp;Trg<br />Vali Asr</b>]]}} {{Image label small|x=0.725|y=0.373|scale={{{width|800}}}|text=[[#Trgovi|<b style="color: #000000">Pal.<br />&nbsp;trg</b>]]}} {{Image label end}} |} </center> == Etimologija == [[Datoteka:Teheran perzijski.PNG|lijevo|mini|[[Perzijski jezik|Perzijski]]: <tt>Tehrān</tt>]] [[Etimologija|Podrijetlo]] imena Teheran još je danas predmetom rasprave i postoji više različitih tumačenja<ref>[[#AdleHourcadeEbrahimi1992|Adle, Chahryar (1992.)]], str. 22.</ref>. Najpopularnija interpretacija temelji se na [[Srednji vijek|srednjovjekovnim]] djelima islamskog geografa [[Jakut al-Hamavi|Jakuta]] koji tvrdi da ime ''Tah+rān'' podrazumijeva „onaj koji lovi (gura)” ili „onaj koji stanuje pri podnožju (u zemlji)”<ref name="Wüstenfeld1961">[[#Wüstenfeld1961|Wüstenfeld, Ferdinand (1961.)]], I., str. 31.</ref> što ukazuje ili na podzemni život tamošnjih stanovnika u [[13. vijek]]u<ref name="IranicaTehran"/>, ili na geografski smještaj grada s obzirom da se zaista nalazi pri dnu planine [[Točal]] (ogranak [[Alborz]]a)<ref name="OTeheranu2011"/>. [[Nizozemci|Nizozemski]] iranist [[Albert Houtum-Schindler]] svoju pretpostavku temelji na početnom [[slog]]u oblika ''Tir-ān'' pri čemu ''Tir'' označava [[Ravnica|ravnicu]] odnosno [[Pustinja|pustinjsku]] ravnicu<ref name="Houtum-Schindler1896">[[#Houtum-Schindler1896|Houtum-Schindler, Albert (1896.)]], str. 131.</ref>, a sam [[Morfologija (jezikoslovlje)|morfološki]] oblik objašnjava specifičnim [[narječje]]m lokalnog stanovništva. Schindler također povlači etimološke paralele sa Šemrānom<ref name="Houtum-Schindler1896"/>, obližnjim selom na sjeveru gdje je bio smješten veliki vodospremnik, na temelju čega [[Ahmad Kasravi|Kasravi]] kasnije tvrdi kako Teheran (''Tahrān'') podrazumijeva toplo mjesto<ref name="Kasravi1973">[[#Kasravi1973|Kasravi, Ahmad (1973.)]], str. 273.-283.</ref> ili donje mjesto<ref name="Hosseini2007">[[#Hosseini2007|BBC Persian (2007.)]]</ref> odnosno Šemiran (''Šemrān'') hladno mjesto<ref name="Kasravi1973"/> ili gornje mjesto<ref name="Hosseini2007"/>. Treću pretpostavku predložio je [[Rusi|ruski]] jezikoslovac [[Vladimir Minorski]] koji sugerira da bi ''Tahrān'' mogao značiti „onaj što leži ispod [[Raj (Iran)|Raja]]”<ref name="Minorsky1982">[[#Minorsky1982|Minorsky, Vladimir (1982.)]], IV., str. 713.-720.</ref> ([[Stari vijek|starovjekovnog]] grada nedaleko od Teherana), na temelju spoja [[slog]]ova ''Tah'' („dubina” u brojnim iranskim narječjima na sjeveru) i ''[[Raj (Iran)|Raj]]'' (''Raḡān'' = ''Rajān'' = ''Rān'')<ref name="Minorsky1982"/>. Međutim, ova teorija nije kompaktibilna s činjenicom da sjeveroistočno od [[Isfahan]]a (stotinama kilometara od Teherana) postoji veliko selo koje također nosi historijsko ime Teheran što etimološku poveznicu s [[Raj (Iran)|Rajom]] dovodi u pitanje<ref name="IranicaTehran"/>. Sve navedene pretpostavke u [[Jezikoslovlje|jezikoslovnim]] krugovima smatraju se nagađanjima<ref name="IranicaTehran"/>, a [[Etimologija|etimološku]] problematiku otežava i očigledna promjena slovopisa. Primjerice, početno slovo ''<tt>ṭ</tt>'' ('''ط''') dugo se vremena koristilo kao zamjena za obično slovo ''<tt>t</tt>'' ('''ت''') sve do početka [[20. vijek]]a. Geograf [[Jakut al-Hamavi|Jakut]] je oko [[1300.]] godine koristio [[Arapski jezik|arapski]] početni oblik ''<tt>Tâ</tt>'' iako je jasno naglašavao da je riječ [[Perzijski jezik|perzijska]]<ref name="Wüstenfeld1961"/> što podrazumijeva da je lokalno stanovništvo svoje mjesto imenovalo kao ''Tehrān''<ref name="IranicaTehran"/>. == Historija == {{glavni|Historija Irana}} === Stari vijek === {{glavni|Raj (Iran)|l1=Raj}} [[Datoteka:Wheel Iran.jpg|desno|mini|200px|Rešetkasti [[kotač]], karakterističan za rani [[Iranski narodi|arijski]] period u [[2. milenij pne.|2. mil. pne.]]<br /><small>([[Iranski nacionalni muzej]] u Teheranu)</small>]] Najstarija [[Arheologija|arheološka]] nalazišta u okolici Teherana datiraju se u [[mlađe kameno doba]] odnosno oko [[6. milenij pne.|6000. pne.]]<ref name="IranicaTehran"/> što podrazumijeva da se radi o jednom od najstarijih [[iran]]skih gradova zajedno sa [[Suza (Iran)|Suzom]], [[Jazd]]om i [[Ekbatana|Ekbatanom]] ([[Hamadan]]om) odnosno da je bio naseljen i prije dolaska [[Indoiranski narodi|arijskih]] (indoiranskih) [[pleme]]na<ref name="IranicaTehran"/>. Jedno od takvih nalazišta je brežuljak [[Češme-Ali (Raj)|Češme-Ali]] ([[Ali]]jeva [[česma]]) na kojem je od [[1934.]] do [[1936.]] godine u suradnji Univerzitetskog muzeja Pennsylvania i Bostonskog muzeja finih umjetnosti iskapanja vodio slavni arheolog [[Erich Friedrich Schmidt]], a brojni pronađeni artefakti danas su izloženi u [[muzej]]ima diljem [[Iran]]a, [[Chicago|Chicaga]] i [[Philadelphia, Pennsylvania|Philadelphije]]. Ostala značajnija nalazišta iz tog perioda uključuju i 3000 godina staru utvrdu Gebri iz ranog arijskog perioda u sklopu koje je postojalo i [[Zoroastrizam|zoroastrijsko]] groblje, te Kajtariju i Darus sjeverozapadno od današnjeg grada<ref>[[#AdleHourcadeEbrahimi1992|Adle, Chahryar (1992.)]], str. 19.-20.</ref>. [[Datoteka:Arash statue in Tehran.JPG|mini|lijevo|200px|[[Strijelac (vojnik)|Strijelac]] [[Araš]] iz [[Iranska mitologija|iranske mitologije]] <small>(Teheran, 2011.)</small>]] Uz [[toponim]]e u okolici Teherana vezuju se brojne legende iz [[Iranska mitologija|iranske mitologije]] od kojih neke datiraju još iz [[2. milenij pne.|2. milenija pne.]] Raj se kao ''Raḡā'' spominje na dva mjesta u [[Zoroastrizam|zoroastrijskoj]] svetoj zbirci [[Avesta|Avesti]]<ref name="LiviusRhagae">[[#LiviusRhagae|Lendering, Jona (2011.)]]</ref>: u liturgijskoj Jasni spominje se u kontekstu prijestolnice značajnog [[Zarathuštra|Zarathuštrinog]] podanika<ref>[[#Jasna1918|Peterson, Joseph H. (1995.)]], 19.18.</ref>, dok se u tekstovima Vendidada pojavljuje kao dvanaesta [[Iranske pokrajine|pokrajina]] stvorena od [[Ahura Mazda|Ahura Mazde]]<ref name="EncyIslam">[[#EncyIslam|Minorsky, Vladimir (2005.)]], str. 471.-473.</ref> u kojoj stoluju tri ''rase'' (klase: svećenici, ratnici i ratari)<ref>[[#Fargard116|Peterson, Joseph H. (1995.)]], Fargard 1.16.</ref>. U nekim djelima na [[Perzijski jezik|srednjoperzijskom jeziku]] Raj se spominje i kao rodno mjesto samog [[Zarathuštra|Zarathuštre]]<ref name="Grenet2005">[[#Grenet2005|Grenet, Frantz (2005.)]], str. 37.</ref>, no brojni moderni [[historičar]]i smatraju da je ono ipak u [[Veliki Horasan|Horasanu]] na istoku<ref name="Grenet2005"/>. [[Damavand]], visoki planinski vrh u blizini Teherana, zauzima važno mjesto u [[Firdusi]]jevoj [[Šahname|Šahnami]] ([[iran]]ski nacionalni [[ep]] iz [[1000.]] godine) koja također obiluje [[legenda]]rnim pričama [[Iranska mitologija|iranske mitologije]]<ref name="IranicaDamavand">[[#IranicaDamavand|Tafażżolī, Aḥmad (15.12.1993.)]]</ref>. [[Kajumart|Kajūmarṯ]] iz Šahname kao prvi [[čovjek]] na [[Zemlja|Zemlji]] prema [[Zoroastrizam|zoroastrijskoj]] verziji postanka svijeta živio je na Damavandu i pripisuje mu se osnivanje grada podno planine<ref name="IranicaDamavand"/>. Mitološki [[Strijelac (vojnik)|strijelac]] [[Araš]] koji je požrtvovno izgubio život prilikom razgraničenja [[Iran]]a i [[Turan]]a, odapeo je graničnu [[Strijela|strijelu]] s iste planine<ref name="IranicaDamavand"/>. Ova se legenda slavi i dan danas tokom godišnjeg iranskog [[festival]]a [[Tiregan]]a. Damavand je također i mjesto na kojem [[Frejdun]] zarobljava [[zmaj]]a [[Zahak]]a<ref name="IranicaDamavand"/>, odnosno rodno mjesto legendarnog kralja [[Manučer]]a<ref name="IranicaDamavand"/>. [[Raj (Iran)|Raj]] je bio vrlo značajan grad tokom [[Medijska Monarhija|medijskog]] i [[Ahemenidska Monarhija|ahemenidskog]] perioda [[Historija Irana|iranske historije]]. Nalazio se na važnom putu<ref name="IranicaTehran"/> koji je povezivao [[Ekbatana|Ekbatanu]] ([[Hamadan]]) na zapadu i [[Tus]] (pokraj [[Mašhad]]a) na istoku<ref name="LiviusRhagae"/>, a preko grada prolazile su sve [[Karavana|karavane]] koje su spajale zapadni [[Iran]] i [[Mezopotamija|Mezopotamiju]] s [[Margijana|Margijanom]] odnosno [[Kina|Kinom]] na sjeveroistoku<ref name="LiviusRhagae"/>, te [[Arija (satrapija)|Arijom]] i [[Arahozija|Arahozijom]] odnosno [[Indija|Indijom]] na jugoistoku<ref name="LiviusRhagae"/>. Osim toga, grad je putovima uz rubne dijelove pustinje [[Dašt-e Kavir]] bio povezan i s [[Fars|Parsom]] na jugu, dok su ga tri planinska puta preko [[Alborz]]a povezivala i s [[Kaspijsko jezero|Kaspijskm jezerom]] na sjeveru<ref name="LiviusRhagae"/>. {{Panoramska slika|Rey panorama small.jpg|1800px|''Panorama s [[Tvrđava Raškan|tvrđave Raškan]] na drevni [[Raj (Iran)|Raj]] i obližnju planinu [[Kuh-e Bibi Šahrbanu|Bibi Šahrbanu]]''}} Poznato je da je [[Raj (Iran)|Raj]] bio [[Zoroastrizam|zoroastrijski]] centar [[Medijska Monarhija|Medijske Monarhije]], a o religijskoj važnosti svjedoče i [[putopis]]i arapskog geografa [[Jakut al-Hamavi|Jakuta]] koji gotovo 2000 godina kasnije spominje da je grad bio sjedištem [[Magi|maga]], zoroastrijskih svećenika<ref name="LiviusRhagae"/>. Raj se također spominje i u [[Ahemenidska Monarhija|ahemenidskim]] epigrafskim natpisima [[Perzijanci|perzijskog]] vladara [[Darije Veliki|Darija Velikog]] u [[Behistunski natpisi|Behistunu]] koji navode kako je Darije [[521. pne.]] poslao vojsku iz Raja da pomogne ocu [[Histasp]]u u pobjedi protiv pobunjenika u istočnoj satrapiji [[Partija (satrapija)|Partiji]]<ref name="EncyIslam"/>. Oko dva vijeka kasnije kroz Raj se pred [[Aleksandar Makedonski|Aleksandrom]] povlači posljednji [[Ahemenidska Monarhija|ahemenidski]] vladar [[Darije III.|Darije III. Kodoman]], a [[Helenizam|helenistički]] historičar [[Duris sa Samosa|Duris]] sa [[Samos]]a spominje razoran [[potres]] koji je istovremeno pogodio grad i okolicu<ref name="LiviusRhagae"/>. Grad je obnovljen nedugo kasnije u vrijeme [[Seleukidi|seleukidskog]] vladara [[Seleuk I. Nikator|Seleuka I. Nikatora]] i kratko je bio poznat pod imenom ''Europos'', a u [[Partska Monarhija|partskom periodu]] nosio je ime ''Arsakija'' i bio je [[Proljeće|proljetnom]] prijestolnicom partskih vladara<ref name="LiviusRhagae"/>. Prema geografu [[Izidor iz Haraksa|Izidoru iz Haraksa]], grad je bio najsnažnijom utvrdom u čitavoj Mediji<ref name="LiviusRhagae"/>. Raj se spominje i u [[Stari zavjet|starozavjetnim]] [[Biblija|biblijskim]] knjigama o [[Tobija (knjiga)|Tobiji]] i [[Judita (knjiga)|Juditi]] što svjedoči da su [[Jevreji]] možda naseljavali grad u [[7. vijek pne.|7. vijeku pne.]]<ref name="LiviusRhagae"/> Tokom [[Sasanidska Monarhija|sasanidskog perioda]], Raj je bio prijestolnicom [[iran]]ske plemićke obitelji Mihran iz koje potječe [[Bahram Čobin]], [[general]] i [[uzurpator]] sasanidskog trona krajem [[6. vijek]]a. Zadnji sasanidski vladar [[Jezdegerd III.]] iz Raja je [[641.]] godine izdao njegov posljednji [[proglas]] narodu prije povlačenja u [[Veliki Horasan|Horasan]]<ref name="EncyIslam"/>, a grad je ostao u rukama [[Bahram Čobin|Čobinovog]] unuka Sijavahša koji je vodio neuspješnu obranu protiv [[Islamsko osvajanje Perzije|arapske invazije]]. Grad je prilikom opsade srušen zbog odmazde, no novi namjesnik Faruhan dao ga je obnoviti nedugo kasnije. Žensko svetište [[Mauzolej Bibi Šahrbanu|Bibi Šahrbanu]] u ogranku modernog Teherana povezuje se s [[Jezdegerd III.|Jezdegerdovom]] kćeri koja je prema tradiciji postala supruga [[Husein ibn Ali|Huseina ibn Alija]], trećeg [[Šijiti|šijitskog]] [[imam]]a<ref name="EncyIslam"/>. Postoji i vjerojatnost da je svetište u [[Stari vijek|starom vijeku]] bilo posvećeno [[Zoroastrizam|zoroastrijskoj]] božici [[Anahita|Anahiti]], te da je nakon dolaska [[islam]]a samo promijenilo funkciju. === Srednji vijek === [[Datoteka:Rey - Cheshmeh Ali.jpg|desno|300px|mini|Rajska [[citadela]] iz oko [[1200.]] godine]] U početnim vjekovima [[islam]]skog perioda [[Historija Irana|iranske historije]] Raj je bio poprištem brojnih sukoba između lokalnih [[Perzijanci|Perzijanaca]] i [[Arapi|arapskog]] [[kalifat]]a. Vjerojatno najpoznatija ličnost iz ovog perioda je [[Harun al-Rašid]], [[Abasidi|abasidski]] [[kalif]] rođen [[763.]] u Raju, čiji se raskošni dvor dovodi u vezu s poznatim pričama iz [[1001 noć]]i. Kasnije su u njemu ratovale i lokalne [[Iranski narodi|iranske]] dinastije, a potom Iranci protiv nadolazećih [[Turkijski narodi|turkijskih]] [[Oguzi|Oguza]] čija je provala na [[Iranska visoravan|Iransku visoravan]] rezultirala osnivanjem dinastije [[Seldžuci|Seldžuka]]. Najznačajniji seldžučki vladar [[Togrul]] odabrao je Raj za svoju prijestolnicu, a nakon njegove smrti u čast mu je podignut 20-metarski [[toranj]] koji je očuvan do današnjeg dana. Istovremeno, oko šest kilometara sjeverno od Raja, centar današnjeg Teherana razvijalo se kao malo [[Selo|seosko]] naselje čija se [[Ekonomija Irana|ekonomija]] temeljila na [[Poljoprivreda|poljoprivredi]]<ref name="IranicaTehran"/>. Uzgoj [[Voće|voća]] i [[Povrće|povrća]] u brojnim [[vrt]]ovima bio je moguć zahvaljujući sofisticiranom sistemu [[kanat]]a kao i [[Potok|potocima]] koji su se slijevali s [[Alborz]]a i [[Navodnjavanje|navodnjavali]] obližnje [[Ravnica|ravnice]]<ref name="IranicaTehran"/>, a [[trgovina]] je cvala zahvaljujući blizini Rajske utvrde odnosno strateškom položaju na [[Put svile|Putu svile]]<ref name="IranicaTehran"/>. [[Historičar]]i za ovaj period teheranske [[Historija Irana|historije]] koriste i izraz „naseljeni vrt”<ref>[[#AdleHourcadeEbrahimi1992|Adle, Chahryar (1992.)]], str. 15.</ref>. ==== Teheran u najstarijim zapisima ==== Teheran se kao [[naselje]] prvi put spominje u tekstovima iz ranog [[12. vijek]]a, iako je sigurno da je pod tim imenom postojao vjekovima ranije. Naime, [[bagdad]]ski historičar [[Al-Katib al-Bagdadi]] u svojim zapisima spominje da je [[874.]] ili [[884.]] godine u [[Palestina|palestinskom]] gradu [[Aškelon|Askalānu]] umro znanstvenik pod imenom Ḥammād al-Ṭehrāni al-Rāzi čije [[prezime]] jasno implicira [[toponim]]sko podrijetlo<ref>Vidi:<br />• [[#al-Bagdadi1071|al-Bagdadi, Al-Katib (11. st.)]], str. 271.<br />• [[#Kariman1976|Karimān, Ḥosayn (1976.)]], str. 12.-15.</ref>. Najstariji zapis u kojem je Teheran zabilježen kao naselje jest ''Farsname'' (Knjiga o Perziji)<ref>[[#Balhi1921|Balhi, Ibn (1921.)]], str. 134.</ref>, djelo iranskog znanstvenika [[Ibn Balhi]]ja iz [[Veliki Horasan|Horasana]] pisano između [[1108.]] i [[1116.]] godine koje spominje izvrsnu kakvoću teheranskog [[nar]]a<ref name="IranicaTehran"/>. Detaljniji opisi Teherana pojavljuju se početkom [[13. vijek]]a u zapisima brojnih prolaznika na [[Put svile|Putu svile]]<ref name="IranicaTehran"/>. Najznačajniji među tim putopiscima bio je [[Arapi|arapski]] geograf [[Jakut al-Hamavi]] koji nije osobno posjetio Teheran<ref name="IranicaTehran"/>, no [[1220.]] godine boravio je u susjednom Raju (osam godina prije [[Mongolsko Carstvo|mongolske]] invazije) odakle je prikupljao podatke koji se danas smatraju vrlo vjerodostojnima<ref>Vidi:<br />• [[#Wüstenfeld1961|Wüstenfeld, Ferdinand (1961.)]], I., str. 51.; III., str. 564.-565.<br />• [[#AdleHourcadeEbrahimi1992|Adle, Chahryar (1992.)]], str. 36.-37.</ref>. Drugi značajni izvor su zapisi [[Perzijanci|perzijskog]] znanstvenika i geografa [[Zakarija al-Kazvini|Zakarije al-Kazvinija]] iz [[1275.]] godine<ref>[[#Wüstenfeld1849|Wüstenfeld, Ferdinand (1849.)]], I., str. 228.</ref> koja su u velikoj mjeri prijepis ranijih [[Jakut al-Hamavi|Jakutovih]] radova, ali nude i neke nove podatke<ref name="IranicaTehran"/>. Jakut opisuje Teheran kao poveći [[grad]]ić-[[Tržnica|tržnicu]] ([[Arapski jezik|arap.]] ''karijaton kabiraton'') koji se sastoji od dvanaest kvartova ([[Arapski jezik|arap.]] ''maḥala''). Kazvini piše da su navedenim kvartovima vladale starješine koji su bili u neprijateljskim odnosima zbog čega se stanovnici nisu usuđivali ući u tuđi kvart<ref name="IranicaTehran"/>. Stanovnici Teherana bili su i u lošim odnosima s lokalnim [[Horezmijska Monarhija|horezmijskim]] pokrajinskim namjesnikom zbog njegovog ubiranja visokih [[porez]]a<ref name="IranicaTehran"/>. Tokom ovog perioda, Teheran je bio poznat po proizvodnji [[Voće|voća]] i [[Povrće|povrća]], te [[Trogloditi|trogloditskim]] naseljima podno planine. [[Stočarstvo]] prema starijim izvorima uopće nije ni postojalo<ref>[[#AdleHourcadeEbrahimi1992|Adle, Chahryar (1992.)]], str. 36.</ref>, no takvi se zaključci danas smatraju pogrešnom interpretacijom Jakutovih tekstova<ref name="IranicaTehran"/>. Teheran je predstavljao općepoznati primjer razvijenog [[Poljoprivreda|poljoprivrednog]] obrasca koji se mogao naći u svakoj [[Oaza|oazi]] odnosno mjestu na [[Iranska visoravan|Iranskoj visoravni]], a temeljio se na kombinaciji korištenja [[Gnojivo|gnojiva]], intezivnom kolektivnom radu i navodnjavanju pomoću [[kanat]]a<ref>[[#Planhol1993|Planhol, Xavier (de) (1993.)]], str. 483.</ref>. Brojni od tih drevnih [[vodovod]]nih sistema otkriveni su u [[21. vijek]]u prilikom prokopavanja modernih [[tunel]]a<ref>[[#RostamiKashi2011|Rostami, Jamal; Kashi, Mohsen (2011.)]], str. 808.</ref>. Prema jednoj [[Anegdota|anegdoti]] koju u [[17. vijek]]u spominje [[Talijani|talijanski]] putopisac [[Pietro Della Valle]], [[Safavidska Monarhija|safavidski]] šah [[Abas I.|Abas Veliki]] jednom se prilikom toliko najeo ukusnog teheranskog [[Voće|voća]] da mu je pozlilo zbog čega je odlučio ubuduće izbjegavati posjete gradu<ref>[[#DellaValle1628|Della Valle, Pietro (1628.)]], III., str. 434.-435.</ref>. Podzemna i polupodzemna naselja znanstvenici pripisuju oštrim [[Zima|zimskim]] uvjetima na [[iran]]skom sjeveru<ref>Vidi:<br />• [[#AdleHourcadeEbrahimi1992|Adle, Chahryar (1992.)]], str. 24.<br />• [[#Planhol1964|Planhol, Xavier (de) (1964.)]], str. 31.<br />• [[#Planhol1968|Planhol, Xavier (de) (1968.)]], str. 420-422.</ref>, dok se između ostalog navode i sigurosni razlozi<ref name="IranicaTehran"/>. Iako se naselja takve vrste ne spominju još od [[Safavidska Monarhija|safavidskog]] perioda<ref name="IranicaTehran"/>, [[Englezi|engleski]] putopisac [[Robert Ker Porter]] tvrdi kako ih je [[1818.]] godine primjetio u siromašnim teheranskim predgrađima<ref>[[#Porter2010|Porter, Robert Ker (2010.)]], I., str. 312.</ref>. Stanovnici Teherana u ovom su periodu nosili negativnu reputaciju i bili su poznati po svadljivosti i tvrdoglavosti, no moderni historičari to pripisuju animozitetu između [[islam]]skih ogranaka: [[Srednji vijek|srednjovjekovni]] autori uglavnom su bili [[suniti]], a teheranski stanovnici još od [[Bujidska Monarhija|bujidskog]] vremena [[šijiti]]<ref>[[#Kariman1976|Karimān, Ḥosayn (1976.)]], str. 100. i 102.</ref>. ==== Pojava urbanih funkcija ==== {{trostruka slika|desno|RuyGonzalezdeClavijo.JPG|155|Pietro Della Valle.jpg|105|SirThomasHerbert.jpg|163|<center>Neki od prvih [[Evropa|Evropljana]] u Teheranu:<br />{{flagicon|Španjolska}} [[Ruy Gonzáles de Clavijo]] • {{flagicon|Italija}} [[Pietro Della Valle]] • {{flagicon|Engleska}} [[Thomas Herbert]]}} Preobrazba Teherana iz [[Selo|sela]] odnosno malenog [[Naselje|naselja]] u važan [[grad]] uvjetovana je razarajućom [[Mongolsko Carstvo|mongolskom]] invazijom iz [[1228.]] godine kada je većina [[Popis gradova u Iranu|gradova]] u [[Iran]]u pretrpjela katastrofalna oštećenja<ref name="IranicaTehran"/>. Među takvima je bio [[Raj (Iran)|Raj]], ali i sam obližnji Teheran<ref name="IranicaTehran"/>. [[Hamd-Alah Mostavfi]], [[historičar]] i [[geograf]] iz [[Ilhanidska Monarhija|ilhanidskog]] perioda, oko [[1340.]] godine opisuje Teheran važnim gradićem ([[Perzijski jezik|perz.]] ''kaṣaba-je moʿtabar'')<ref name="Mostavfi1915">[[#Mostavfi1915|Mostavfi, Hamd-Alah (1915.)]], str. 60.</ref> ali istovremeno naglašava da nije bio naseljen kao u ranija vremena<ref name="Mostavfi1915"/>. Ono što je poznato jest da je Raj kao utvrđeni grad pretrpio puno veća oštećenja, pa njegove ruševine više nisu bile atraktivne preživjelom stanovništvu koje se ubrzo preselilo u Teheran, ruralno naselje bogato [[vrt]]ovima i [[Voda|vodom]]<ref name="IranicaTehran"/>. Tokom idućih stotinu godina, Teheran je postao značajnim ekonomskim žarištem okolne regije. [[Ilhanidi|Ilhanidski]] tekstovi iz [[1284.]] i [[1294.]] godine oslovljavaju grad kao Teheran kod Raja<ref name="Minorsky1982"/> što svjedoči kako je još krajem [[13. vijek]]a bio u sjeni nekadašnje popularnosti obližnjeg Raja<ref name="IranicaTehran"/>. Mostavfi navodi kako je ilhanidski vladar [[Gazan-han]] pokušao obnoviti Raj, no njegov plan se izjalovio pa je naposljetku pokrajinskim sjedištem postao [[Varamin]]<ref>[[#Mostavfi1915|Mostavfi, Hamd-Alah (1915.)]], str. 59.</ref>, gradić smješten 45&nbsp;km jugoistočno od Teherana i Raja. Varaminska pokrajina sastojala se od četiri okruga među kojima je bio i Teheran, dok je Raj bio u njegovom sastavu<ref name="Mostavfi1915"/>. [[Ruy Gonzáles de Clavijo]], [[veleposlanik]] [[Španjolska|španjolskog]] kralja [[Henrik III. Kastiljski|Henrika III. Kastiljskog]] na [[Timur]]ovom dvoru, vjerojatno je prvi [[Evropa|Evropljanin]] koji je posjetio Teheran. Gonzáles de Clavijo u svom [[putopis]]u navodi da je posjetio Teheran [[6. 7.]] [[1404.]] godine, a opisuje ga velikim gradom bez [[fortifikacija]] koji obiluje svim mogućim proizvodima<ref name="Markham1859">[[#Markham1859|Gonzáles de Clavijo, Ruy (1859.)]], str. 98.</ref>. U gradu je bila smještena kraljevska [[palača]] i dvije znamenite građevine, a u jednoj od njih živio je [[Timur]]ov nećak. [[Timuridska Monarhija|Timuridska]] palača od ruševina drevnog Raja bila je udaljena dvije španjolske [[Liga (mjera)|lige]]<ref>[[#Markham1859|Gonzáles de Clavijo, Ruy (1859.)]], str. 99.</ref> (oko 8,5&nbsp;km) što je približno dva kilometra više od [[Jakut al-Hamavi|Jakutove]] procjene dva vijeka ranije<ref name="Wüstenfeld1961"/>. Unatoč mogućnostima odstupanja u procjenama, razlika ima veliku historijsku važnost jer na temelju iste moderni historičari smatraju kako su [[Timuridi]] premjestili centar grada prema sjeveru<ref name="IranicaTehran"/>, a taj se trend nastavio i tokom vladavine sljedećih [[iran]]skih dinastija<ref name="IranicaTehran"/>. Precizne granice timuridskog sjedišta u današnjem gradu mogu se lako rekonstruirati zahvaljujući očuvanosti [[Imamzade|imamzada]] ([[Šijiti|šijitskih]] grobnica-svetišta) i [[Groblje|groblja]] iz tog perioda<ref>[[#AdleHourcadeEbrahimi1992|Adle, Chahryar (1992.)]], str. 32.-33.</ref>. Jugoistočna međa Teherana bila je otprilike određena [[Kupola|kupolom]] imamzade Sajeda Ismaila<ref>Vidi:<br />• [[#Kariman1976|Karimān, Ḥosayn (1976.)]], str. 140-144.<br />• [[#Mostafavi1952|Mostafavi, Sayyed Mohammad Taqi (1952.)]], str. 15. i 446.-447.</ref>, izgrađenom prije [[1481.]] godine o čemu svjedoči zapis na [[Drvo (materijal)|drvenim]] vratima [[mauzolej]]a (ujedno i najstariji očuvani datum u gradu)<ref name="IranicaTehran"/>. Sjeverozapadna međa navedenog kotara bila je određena imamzadom Jahje koja se datira prije [[1231.]] godine<ref name="Kariman1976Mostafavi1952">Vidi:<br />• [[#Kariman1976|Karimān, Ḥosayn (1976.)]], str. 144.-148.<br />• [[#Mostafavi1952|Mostafavi, Sayyed Mohammad Taqi (1952.)]], str. 16.-22.</ref>, a [[Timuridi|timuridska]] palača nalazila se još sjeverozapadnije ali u okvirima Teheranske utvrde odnosno na mjestu današnje [[Golestanska palača|Golestanske palače]]<ref name="IranicaTehran"/>. Krajnja jugozapadna točka nalazila se kod imamzade Sajeda Nasr al-Dina<ref name="Kariman1976Mostafavi1952"/> koja je izgrađena u [[15. vijek]]u, a četvrta odnosno jugoistočna točka nalazila se kod Zaidove imamzade iz [[1497.]] godine na kojoj se danas nalazi teheranski [[bazar]]<ref name="IranicaTehran"/>. Približna površina timuridskog Teherana iznosila je jedan [[četvorni kilometar]]<ref name="IranicaTehran"/>. === Novi vijek === ==== Safavidski grad ==== [[Datoteka:Teheran citadel in late 18 century (Croatian).png|mini|desno|300px|Teheran sredinom [[18. vijek]]a na prijelazu iz [[Safavidska Monarhija|safavidskog]] u [[Kadžarska Monarhija|kadžarski]] period]] [[Datoteka:Tehran1857.jpg|mini|desno|300px|{{fas icon}} ''Tehrān''<br />([[August Karl Krziž|A. K. Krziž]], [[1857.]])]] Teheran široke urbanističke razmjere počinje poprimati tokom [[Safavidska Monarhija|safavidskog perioda]], posebno u vrijeme vladavine [[Tahmasp I.|Tahmaspa I.]] koji je u gradu dao sagraditi veliki centralni [[bazar]] okružen zidinama<ref name="Minorsky1982"/><ref name="AdleHourcadeEbrahimi1992.25">[[#AdleHourcadeEbrahimi1992|Adle, Chahryar (1992.)]], str. 25.</ref>. Bazar kao glavna [[tržnica]] bio je obilježje [[Ekonomija Irana|ekonomskog]] prestiža [[Stari vijek|starovjekovnih]] i [[Srednji vijek|srednjovjekovnih]] iranskih gradova, no sudeći prema djelima [[Ruy Gonzáles de Clavijo|Gonzálesa de Clavija]] grad prilikom njegova posjeta [[1404.]] godine nije imao ni zidine ni organizirani [[bazar]] već isključivo manje trgovačke ulice<ref name="Markham1859"/>. [[Safavidska Monarhija|Safavidski]] bazar tipološki je bio jednostavnog oblika, linearan u formaciji<ref name="IranicaBazarI">[[#IranicaBazarI|Bonine, Michael E. (15.12.1989.)]]</ref> s redovima trgovina poredanih jedni pored drugih, iza kojih se postepeno diže broj [[Skladište|skladišta]]<ref name="Wirth19745.203206174222">[[#Wirth19745|Wirth, Eugen (1974./1975.)]], LI., 203.-260.; LII., str. 174.-222.</ref>. Sudeći prema kasnijim dokumentima, ovakav se raspored zadržao sve do ranog [[19. vijek]]a. Prilikom posjete [[Sir Thomas Herbert|Thomasa Herberta]] [[1627.]] godine, samo jedan dio [[bazar]]a bio je natkriven, a [[Englezi|engleski]] putopisac opisuje i [[potok]]e s [[Alborz]]a koji se račvaju u gradu i dijele ga na dva dijela<ref name="Herbert1665">[[#Herbert1665|Herbert, Thomas (1665.)]], str. 214.</ref>. Grad je bio omeđen [[Jarak|jarcima]], a zidine su se sastojale od 114 [[Toranj|tornjeva]] što odgovara broju [[sura]] u [[Kuran]]u. Na osnovi kasnijeg plana grada vidljivo je da se takav tlocrtni raspored zadržao do [[1858.]] godine, a pristupano mu je pomoću četiriju gradskih vrata<ref name="IranicaTehran"/>. Peta gradska vrata na sjeveru utvrde dodana su početkom [[18. vijek]]a u vrijeme vladavine [[Paštunci|paštunskih]] [[Hotakijska Monarhija|Hotakijaca]], što se prema tradiciji tumači kao pokušaj osiguravanja izlaza za bijeg u slučaju gradske pobune<ref>[[#AdleHourcadeEbrahimi1992|Moghtader, Mohammad-Réza (1992.)]], 20.</ref>. [[Safavidska Monarhija|Safavidski]] interes za unaprjeđenje Teherana danas se tumači dvjema činjenicama. Prva glasi da je Sajed Hamza, jedan od safavidskih predaka, pokopan u obližnjem [[Raj (Iran)|Raju]] pokraj mauzoleja [[Abdulazim Hasani|Abdulazima Hasanija]]<ref name="Minorsky1982"/>. Prema drugoj, sam Teheran imao je dugu [[Šijiti|šijitsku]] tradiciju što najbolje potvrđuju brojni vjerski spomenici [[Šijiti|šijitskog]] karaktera<ref>[[#AdleHourcadeEbrahimi1992|Adle, Chahryar (1992.)]], str. 29.</ref>. Ovi faktori sentimentalne su prirode i zasigurno su imali određenu ali ne i presudnu ulogu, jer takva se pripisuje žestokim [[Iransko-turski ratovi|iransko-osmanlijskim ratovima]] iz tog vremena što je svakako impliciralo poticajem na što bolju zaštitu [[fortifikacija]]ma<ref name="IranicaTehran"/>. O ovom svjedoči i činjenica da su [[Safavidi]] zbog izloženosti osmanlijskim napadima prijestolnicu prvo premjestili iz [[Tabriz]]a u [[Kazvin]], a zatim još jugoistočnije u [[Isfahan]]<ref name="IranicaTehran"/>. Urbanistički razvoj u Teheranu dovodi se u vezu s ovim promjenama [[prijestolnica]] jer je premašivao potrebe stanovništva, pa postoji vrlo velika mogućnost da je sam Teheran trebao postati [[Glavni grad|glavnim gradom]]. U prilog tome, Xavier de Planhol ističe nerazmjernost površine grada i broja stanovnika odnosno kućanstava: gradske zidine protezale su se oko osam kilometara što podrazumijeva površinu od oko 4,5&nbsp;km²<ref name="IranicaTehran"/>, a broj stanovnika kretao se između 15 i 20 hiljada sudeći prema [[Sir Thomas Herbert|Herbertovim]] zapisima koji spominju 3000 kuća [[1627.]] godine<ref name="Herbert1665"/>. Zahvaljujući Tahmaspovim fortifikacijama, grad je mogao primiti barem 100.000 ljudi pa nije bilo potrebe za daljnjim urbanističkim širenjem sve do [[19. vijek]]a kada je Teheran dosegnuo tu brojku. [[Evropa|Evropske]] putopise iz Teherana, u kojima se ističe veličina grada<ref>[[#DellaValle1628|Della Valle, Pietro (1628.)]], III., str. 435.-436.</ref>, moderni historičari tumače upravo ovim nerazmjerom urbano-populacijskog odnosa i smatraju da su putopisci kao [[Pietro Della Valle]] precjenjivali njegovu važnost<ref name="IranicaTehran"/>. Vodeći iranski gradovi u to vrijeme bili su [[Isfahan]], [[Kašan]] i [[Tabriz]], dok je Teheran [[Safavidi|safavidskoj]] dinastiji desetljećima služio prvenstveno kao vojna utvrda<ref name="Herbert1665"/>. Safavidi ovdje nisu izgradili velike [[Džamija|džamije]] i druge prestižne građevine kao u [[Isfahan]]u, a u prilog tome idu i djela [[Francuzi|francuskog]] putopisca [[Jean Chardin]]a koji Teheran krajem [[17. vijek]]a naziva malenim gradićem<ref>[[#Chardin2002|Chardin, Jean (2002.)]], str. 106</ref>. Ipak, u gradu je bio izgrađen veliki [[čaharbag]] ([[perzijski vrt]]), a u vrijeme vladavine iranskog [[Šah (vladar)|šaha]] [[Sulejman I. Safavidski|Sulejmana I.]] Teheran je dobio i carsko tajništvo ([[Perzijski jezik|perz.]] ''divān-ḵāna'') u kojem su se [[1720.]] godine sastali šah [[Sultan Husain]] i [[Osmansko Carstvo|osmanski]] veleposlanik [[Ahmed III.|Ahmeda III.]]<ref>[[#AdleHourcadeEbrahimi1992|Moghtader, Mohammad-Réza (1992.)]], 40.</ref>. Grad je stradao [[1720-ih]] godina prilikom invazije [[Hotakijska Monarhija|hotakijske dinastije]] na zapad [[Iranska visoravan|Iranske visoravni]]<ref name="IranicaTehran"/>. ==== Kadžarski glavni grad ==== [[Datoteka:Toopkhooneh ghadeem.jpg|mini|lijevo|300px|Velika oružarnica iz [[Kadžarska Monarhija|kadžarskog perioda]] ([[1911.]])]] Teheran je nastavio biti relativno malenim [[grad]]om ali ujedno velikom [[Vojarna|vojarnom]] i tokom perioda [[Zandijska Monarhija|zandijske dinastije]] koji vladaju iz [[Širaz]]a u [[Fars]]u. Između [[1755.]] i [[1759.]] godine zandijski vladar [[Karim-han]] planira premještanje glavnog grada u Teheran i daje sagraditi brojne zgrade unutar carske četvrti među kojima je i popularno odmorište tvz. Karim-hanov kutak. Ova teheranska četvrt ubrzo počinje poprimati sva obilježja tipične [[iran]]ske carske prijestolnice<ref name="AdleHourcadeEbrahimi1992.4049">[[#AdleHourcadeEbrahimi1992|Moghtader, Mohammad-Réza (1992.)]], 40-49.</ref>, no nakon [[Karim-han|Karimove]] smrti zemlja tone u građanski rat između njegovih sinova koji nastavljaju vladati iz [[Širaz]]a i sve moćnije dinastije [[Kadžarska Monarhija|Kadžara]] iz sjeverozapadnog iranskog grada [[Tabriz]]a. Teheran se našao u žarištu sukoba između prozandijskog namjesnika Kafur-hana i pobunjenog [[Muhamed-han Kadžar|Muhamed-hana Kadžara]] koji [[1785.]] godine ostvaruje prevlast i osniva novu, [[Kadžarska Monarhija|kadžarsku dinastiju]]. Muhamed-han pobjedonosno ulazi u Teheran [[12. 3.]] [[1786.]] godine i proglašava grad svojom novom prijestolnicom<ref name="AdleHourcadeEbrahimi1992.4049"/>. Razlozi kadžarskog premještanja prijestolnice iz [[Tabriz]]a u Teheran tumače se [[Osmansko Carstvo|osmanlijskom]] i [[Rusko Carstvo|ruskom]] opasnošću, a Teheran je predstavljao savršenu stratešku točku između spomenutih iranskih neprijatelja na sjeverozapadu kao i [[Turkmeni|Turkmena]] na sjeveroistoku zemlje, a uživao je i povlašten geografski položaj budući da su mu gravitirali svi [[Ekonomija Irana|ekonomski]] centri s [[Iranska visoravan|Iranske visoravni]]. Još krajem [[18. vijek]]a grad se veličinom nije previše promijenio od [[Safavidska Monarhija|safavidskog]] vremena, pa tako [[1797.]] godine [[Francuzi|francuski]] entomolog i putopisac [[Guillaume-Antoine Olivier]] opisuje Teheran kao grad od 15.000 stanovnika i 3000 vojnika na površini od 7,5&nbsp;km² od čega polovicu čine [[građevine]] dok ostatak zauzimaju [[vrt]]ovi, [[Voćnjak|voćnjaci]] i [[park]]ovi<ref name="Olivier1807">[[#Olivier1807|Olivier, Guillaume-Antoine (1807.)]], str. 50.</ref>. Značajni urbanistički razvoj Teherana kao metropole započinje u ranom [[19. vijek]]u pod vodstvom vladara [[Fateh Ali-šah Kadžar|Fateha Ali-šaha]] ([[1797.]] – [[1834.]]) koji nadograđuje i uljepšava teheransku carsku utvrdu podizanjem tornjeva [[Vjetar|vjetra]] ([[Perzijski jezik|perz.]] ''Emarat-e Badgir'') i [[mramor]]nog trona ([[Perzijski jezik|perz.]] ''Taht-e Marmar''). Također, u okvirima [[bazar]]a sagrađena je i Šahova džamija ([[Perzijski jezik|perz.]] ''Masjed-e šah''), a započeta je i izgradnja zdanja Negar Hane i Lalezar koji nisu dovršeni do njegove smrti [[1834.]] godine<ref name="AdleHourcadeEbrahimi1992.4049"/>. Zadnjih dvadesetak godina njegovog života obilježio je i snažan priljev iranskog stanovništva u Teheran iz svih dijelova zemlje. Njegov sin [[Muhamed-šah Kadžar|Muhamed-šah]] ([[1834.]] – [[1848.]]) nastavio je doprinositi Teheranu novim graditeljskim zdanjima poput imamzade i [[Džamija|džamije]], a ostao je upamćen i kao prvi [[iran]]ski vladar koji je počeo širiti grad izvan njegovih zidina. To se prvenstveno odnosi na sjeverni Teheran gdje su izgrađene nove carske palače<ref name="AdleHourcadeEbrahimi1992.4049"/>. Godine [[1868.]] u teheranskim gradskim zidinama živjelo je 155.736 stanovnika<ref>[[#Pakdaman1974|Pakdaman, Nasser (1974.)]], str. 324.-395.</ref>. Najveći preobražaj Teheran doživljava za vrijeme vladavine [[Nasrudin-šah Kadžar|Nasrudin-šaha]] ([[1848.]] – [[1896.]]) koji uništava stare gradske zidine na uštrb novih, proširenih [[fortifikacija]]. One se u [[opseg]]u protežu 19,2 [[km]] i imaju oblik nepravilnog [[oktagon]]a, a gradu se prilazi kroz dvanaest monumentalnih i jednoliko raspoređenih gradskih vrata ukrašenih [[Keramika|keramikom]]. Nasrudin-šah naredio je i adaptacije brojnih teheranskih zgrada kao i izgradnju novih [[kanat]]a za [[Vodovod|opskrbu]] [[Voda|vodom]], a upamćen je i po rušenju starijih četvrti zbog izgradnje [[promet]]ne mreže širokih gradskih [[ulica]] i avenija što se dovodi u neposrednu vezu s [[Francuzi|francuskim]] urbanistom [[Georges-Eugène Haussmann|Haussmannom]] koji je istovremeno vodio identičan program obnove u [[Pariz]]u. Jedna od najvećih građevina iz Nasrudin-šahovog vremena bila je velika oružarnica ([[Perzijski jezik|perz.]] ''Tuphāne'') dimenzija 275 x 137 [[Metar|m]]<ref name="AdleHourcadeEbrahimi1992.4049"/>. Zadnjih godina njegove vladavine odnosno krajem [[19. vijek]]a Teheran se prostirao na površini od 18,25&nbsp;km² s [[bazar]]om kao centrom grada u čijoj su se neposrednoj blizini nalazile carska [[palača]] i zgrada [[sud]]a. Početkom [[20. vijek]]a u gradu je živjelo oko 250.000 ljudi, uglavnom izvan gradskih zidina. <center> ''Teheran na prijelazu iz 19. u 20. vijek:'' <gallery> Datoteka:Tehran Bazaar old.jpg|Teheranski [[bazar]] ([[ilustracija]] iz [[1873.]] g.) Datoteka:Takiyeh-e Dowlat.JPG|Kraljevsko [[kazalište]] (''Takija-je Dovlat'', [[1887.]] g.) Datoteka:TehranHorsetram.jpg|[[Konj]]ski [[tramvaj]] ([[1890.]] g.) Datoteka:Maashin Doodi.jpg|Teheranski [[Parni stroj|parni]] [[vlak]] Dudi iz [[1920.]] g. Datoteka:Tehran1930.jpg|[[Automobil]]i na teheranskim ulicama ([[1930.]] g.) </gallery> </center> === Moderno doba === ==== Pahlavijska modernizacija ==== [[Datoteka:Tehran iran 1947.jpg|mini|desno|300px|Plan grada Teherana iz [[1947.]] godine]] Početak [[20. vijek]]a obilježila je [[Iranska ustavna revolucija]] iz [[1906.]] godine koja je 19 godina kasnije rezultirala preobrazbom [[Iran]]a iz [[Apsolutna monarhija|apsolutne]] u [[Ustavna monarhija|ustavnu monarhiju]]. Iste godine vlast preuzima [[Reza-šah]] čime [[Kadžarska Monarhija|kadžarska dinastija]] nestaje sa svjetske političke pozornice, i započinje period vladavine dinastije [[Pahlavi (dinastija)|Pahlavi]] koja se održala sve do [[1979.]] godine. Prilikom dolaska Reza-šaha na vlast, država postaje ključni igrač u teheranskoj [[Arhitektura|arhitekturi]] i [[Urbanizam|urbanizmu]] čiji je cilj bio opsežni program modernizacije odnosno stvaranja moderne prijestolnice [[20. vijek]]a<ref name="AdleHourcadeEbrahimi1992.95125">[[#AdleHourcadeEbrahimi1992|Marefat, Mina (1992.)]], str. 95.-125.</ref>. Gradske zidine [[Nasrudin-šah Kadžar|Nasrudin-šaha]] su velikim dijelom srušene [[1932.]] godine, čime se otvorio prostor za izgradnju još većih ulica i bulevara koji su centar grada trebali povezivati s novim prigradskim naseljima<ref name="IranicaArhPahWW2">[[#IranicaArhPahWW2|Wilber, Donald Newton (11.8.2011.)]]</ref>. Od ukupno dvanaest gradskih vrata iz [[Kadžarska Monarhija|kadžarske]] utvrde, danas su sačuvana samo jedna. Godine [[1930.]] Reza-šah raspisuje niz natječaja i poziva brojne iranske i strane [[arhitekt]]e da sudjeluju u modernizaciji grada. [[Rusi|Ruski]] arhitekt Nikolaj Markov projektirao je Višu školu Alborz, Glavni poštanski ured i zgradu telekomunikacija, [[Francuzi|francuski]] arhitekt [[André Godard]] projektirao je [[Iranski nacionalni muzej]], dok su [[Modernizam|modernističke]] zgrade [[Univerzitet u Teheranu|Teheranskog univerziteta]] projektirali Francuzi Roland Dubrulle i Maxime Siroux, [[Švicarci|Švicarac]] Alexandre Moser i Iranac [[Mohsen Faruki]]. Potonji arhitekt smatra se ocem iranske [[Modernizam|modernističke]] arhitekture, a poznat je i po projektiranju Banke Meli. Vartan Avanessian projektirao je Apartmansko naselje Reza-šah i školu za siročad<ref name="AdleHourcadeEbrahimi1992.95125"/>, a između ostalog izgrađene su i nove zgrade Iranske policije, Ministarstva vanjskih poslova, Teheranskog kolodvora, itd. Grad se ubrzo proširio na 46&nbsp;km² odnosno šest puta veću površinu nego u vrijeme vladavine [[Fateh Ali-šah Kadžar|Fateha Ali-šaha]] stotinu godina ranije. Početkom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] [[Iran]] pokušava zadržati [[neutralnost]], no pod vojno-političkim pritiskom [[Saveznici|Saveznika]] potpisuje [[Ugovor o savezu između SSSR-a, Velike Britanije i Irana|ugovor o savezu]] sa [[SSSR]]-om i [[Velika Britanija|Velikom Britanijom]] kojim je određeno će postati koridor za prijevoz [[SAD|američkog]] oružja u Sovjetski savez, a britanske i sovjetske postrojbe će se povući iz Teherana i Irana u roku od šest mjeseca nakon što rat bude okončan. Iranski monarh Reza-šah bio je prisiljen abdicirati u korist vlastitog sina [[Mohammed Reza Pahlavi|M. Reze Pahlavija]]. Od [[28. 11.]] do [[1. 12.]] [[1943.]] godine u sovjetskom veleposlanstvu u Teheranu održana je [[Teheranska konferencija|važna konferencija]] na kojoj su sudjelovali [[UK|britanski]] premijer [[Winston Churchill]], [[SAD|američki]] predsjednik [[Franklin Delano Roosevelt]] i generalni sekretar Komunističke partije [[SSSR|Sovjetskog saveza]] [[Josif Staljin]] zajedno s najvišim vojnim i političkim suradnicima. U Teheranu se između ostalog krojila i sudbina [[Hrvatska|Hrvatske]] budući da su saveznici raspravljali o pomoći [[Narodnooslobodilački rat na području Jugoslavije 1941-1945|narodnooslobodilačkoj borbi u Jugoslaviji]]. S druge strane, Iranu je zajamčena nezavisnost i teritorijalni integritet nakon svršetka [[Drugi svjetski rat|rata]]. Sovjetsko nepopuštanje da se povuku iz [[Iranski Azarbajdžan|iranskog Azarbajdžana]] [[1946.]] godine dovelo je do jačanja američko-britanskog utjecaja u [[Iran]]u što će sedam godina kasnije rezultirati [[Operacija Ajax|vojnim pučem]] u Teheranu čime je M. Reza Pahlavi postao vladar s apsolutnim ovlastima. <center> ''Politički događaji u Teheranu koji su obilježili Iran u 20. vijeku:'' <gallery> Datoteka:First Majlis MPs.jpg|<center>Članovi prvog [[Iranski parlament|iranskog parlamenta]] nakon [[Iranska ustavna revolucija|ustavne revolucije]] ([[1906.]]) Datoteka:Teheran conference-1943.jpg|<center>[[Teheranska konferencija]] ([[1943.]]): [[Josif Staljin|J. Staljin]], [[Franklin Delano Roosevelt|F. D. Roosevelt]] i [[Winston Churchill|W. Churchill]] Datoteka:28mordad1332.jpg|[[Operacija Ajax|Iranski vojni puč]] ([[1953.]]):<br />Vojnici zauzimaju zgradu [[Iranski parlament|parlamenta]] Datoteka:1979 Iranian Revolution.jpg|<center>[[Iranska revolucija]] ([[1979.]]):<br />Masovni protesti na Trgu slobode Datoteka:Imam Khomeini in Mehrabad.jpg|Dolazak [[Ruholah Homeini|Imama Homeinija]] na teheranski aerodrom ([[1979.]]) </gallery> </center> [[Mohammed Reza Pahlavi|M. Reza Pahlavi]] svoj politički autoritet pokušava ostvariti i kroz modernizaciju Teherana što posebno dolazi do izražaja nakon [[1960.]] godine. Kraljevska obitelj [[1966.]] godine seli se iz centra grada u sjevernu četvrt [[Niavaran]] gdje se prema projektima iranskog arhitekta [[Mohsen Faruki|Mohsena Farukija]] grade nove [[Palača|palače]] i druge popratne građevine, a tamošnje stanovništvo premješta se u druge gradske četvrti<ref name="AdleHourcadeEbrahimi1992.199206">[[#AdleHourcadeEbrahimi1992|Hourcade, Bernard (1992.)]], str. 199.-206.</ref>. Istovremeno, [[Raj (Iran)|Raj]] i [[Šemiran]] prvi put u historiji službeno postaju administrativnim kotarima Teherana. Prvi [[urbanistički plan]] grada definiran je [[1969.]] godine, a pogoduje širenju razvoja grada prema osi [[istok]]-[[zapad]] što je bio nov pristup nakon vjekova širenja po osi [[sjever]]-[[jug]]. Prema zapadu se grade nova golema stambena naselja poput Zapadne četvrti ([[Perzijski jezik|perz.]] ''Šahrak-e garba''), a [[Industrija|industrijske]] zone lociraju se još zapadnije prema obližnjem velegradu [[Karadž]]u. Svi važni administrativni i [[Ekonomija Irana|ekonomski]] objekti grade se van stare gradske jezgre, a izgrađena je i moderna mreža gradskih [[autocesta]] po uzoru na [[Los Angeles]]<ref name="AdleHourcadeEbrahimi1992.199206"/>. Početkom [[1970-ih]] godina kada zbog [[Jomkipurski rat|Jomkipurskog rata]] izbija energetski sukob između [[Arapski svijet|arapskog]] i [[Zapadni svijet|zapadnog svijeta]], cijene [[Nafta|nafte]] dosežu vrhunac što se neposredno odražava i na veliki uzlet [[Ekonomija Irana|iranske ekonomije]], a time i na sam daljnji urbanistički razvoj Teherana. Novi projekti nastaju brzim tempom pa se grade prostrane stambene četvrti poput Ekbatana (221 [[ha]]), [[podzemna željeznica]], [[autoceste]], itd. Ambicije iranskog monarha rastu i dalje pa [[1975.]] godine planira projekt ultra-modernog kraljevskog naselja od 554 [[ha]] poznatog po imenu Kraljevski grad Pahlavi ([[Perzijski jezik|perz.]] ''Šahestan Pahlavi'') koji je trebao postati simbolom njegove moći, no projekt neslavno propada zbog ekonomske krize ([[1978.]]) i [[Iranska revolucija|Iranske revolucije]] ([[1979.]])<ref name="AdleHourcadeEbrahimi1992.199206"/>. Godine [[1977.]] iranska vlada odlučuje se na odustajanje od urbanističkog plana iz [[1969.]] s obzirom da tempo razvoja nije mogao pratiti u korak golemi priljev stanovništva iz svih dijelova [[Iran]]a. Početkom sljedeće godine izbija opća revolucija i Teheran zahvaćaju valovi masovnih prosvjeda protiv vladajuće [[Monarhija|monarhije]], a zbog otvorene [[SAD|američke]] potpore [[Mohammed Reza Pahlavi|M. Rezi Pahlaviju]] prosvjednici [[4. 11.]] [[1979.]] zauzimaju američko veleposlanstvo u Teheranu čime nastupa [[iranska talačka kriza]]. Zbog nje [[Jimmy Carter]] gubi drugi predsjednički mandat, a pedesetak zatočenika pušteni su nekoliko minuta poslije njegovog odstupanja s vlasti, nakon puna 444 dana. Iranska organizacija odgovorna za zauzimanje nedugo kasnije objavila je na desetke američkih strogo povjerljivih dokumenata koji su duboko potresli ugled [[CIA]]-e<ref>[[#Kutschera1989|Kutschera, Chris (1989.)]]</ref>. Američko veleposlanstvo u Teheranu od tada je zatvoreno, a [[Iran]] i [[Sjedinjene Države]] diplomatske kontakte održavaju preko misija u [[Švicarska|Švicarskoj]]. Revolucija je završila progonom [[Mohammed Reza Pahlavi|Pahlavija]] iz [[Iran]]a, a milijuni na ulicama dočekali su povratak [[Ruholah Homeini|Homeinija]] na teheranski [[Aerodrom Mehrabad|aerodrom]]. ==== Iranski megalopolis ==== [[Datoteka:4758976353 tehran b.jpg|mini|desno|300px|Teheran u [[21. vijek]]u]] Do [[1975.]] ili [[1980.]] godine Teheran nije imao [[Predgrađe|predgrađa]] u prvom smislu riječi već isključivo satelitski grad [[Karadž]] i prsten malenih [[Selo|seoskih]] naselja<ref name="Hourcade1997">[[#Hourcade1997|Hourcade, Bernard (1997.)]]</ref>. Većina doseljenika između [[1955.]] i [[1970.]] godine bila je nagomilana u zgradama izvan centra, posebno na jugu grada. Prema društvenom trendu započetom još u [[19. vijek]]u, siromašniji slojevi društva naseljavali su južne rubove Teherana, imućni građani sjever, a srednja klasa podjednako istok i zapad grada<ref name="Hourcade1997"/>. Na potezu između Teherana i [[Karadž]]a zahvaljujući [[autocesta]]ma razvijalo se [[Industrija|industrijsko]] područje što je za nekoliko godina rezultiralo gradnjom brojnih satelitskih naselja uz navedene zone. Godine [[1970.]] Teheran se preobražava u kompaktan grad i njegovim jasnim granicama postaju planina [[Alborz]] na sjeveru i polupustinjski ogranci [[Dašt-e Kavir]]a na jugu<ref name="Hourcade1997"/>. Nakon naglog povećanja cijena [[Nafta|naftnih]] derivata odnosno uzleta [[Ekonomija Irana|iranske ekonomije]] iz sredine [[1970-ih]], brojni stanovnici iz [[iran]]skih [[Iranske pokrajine|pokrajina]] poput [[Iranski Azarbajdžan|Azarbajdžana]] i [[Kurdistanska pokrajina|Kurdistana]] odlaze u Teheran kao jeftina radna snaga, no zbog visokih cijena stambenih objekata naseljavaju se uglavnom po [[Sela|selima]] na južnoj periferiji grada, odnosno izvan njegovih administrativnih granica<ref name="HourcadeKhosrokhavar1983">[[#HourcadeKhosrokhavar1983|Hourcade, Bernard; Khosrokhavar, Farhad (1983.)]], str. 62.-83.</ref>. U pokušaju da regulira različitost zakona u građevinskim dozvolama i neplansku gradnju, administrativne granice Teherana iz godine u godine postajale su sve šire<ref name="Hourcade1997"/>. Stručnjaci tvrde da je i sama [[Iranska revolucija]] bila rezultat niza akumuliranih incidenata među [[Konzervativizam|konzervativnim]] [[Šijiti|šijitskim]] stanovništvom naseljenim u južnom Teheranu<ref>[[#Hourcade1991|Hourcade, Bernard (1991.)]], str. 21.-38.</ref>. Tokom [[1980-ih]] godina, spomenuta prigradska sela postaju razvijena gradska naselja u kojima živi i po 200.000 stanovnika<ref name="Hourcade1997"/>. Do [[1986.]] godine, uprava u Velikom Teheranu nedosljedna je jer ne postoje administrativne i [[Financije|financijske]] strukture što stvara poteškoće u odnosima teheranskog gradonačelnika i okolice, no od navedene godine organizacija šireg gradskog područja se mijenja pa slika postaje neusporedivo boljom<ref name="Hourcade1997"/>. Centralna gradska uprava organizira podjelu grada na naselja s nekoliko desetaka hiljada ljudi, a iranska vlada počinje financirati planiranu stambenu gradnju i po pedesetak kilometara od centra Teherana<ref name="Hourcade1997"/>. U cilju da se ograniči priljev migranata, vlasti također zabranjuju gradnju [[tvornica]] u užim granicama grada što je bitno utjecalo na raspodjelu stanovništva odnosno čime Teheran konačno dobiva [[Predgrađe|predgrađa]] u pravom smislu riječi<ref name="Hourcade1997"/>. Međutim, nova predgrađa infrastruktrom nisu bila dovoljno razvijena, a njihova opsežna rekonstrukcija započela je [[2000-ih]] godina. Na demografsku strukturu grada [[1980-ih]] godina najviše su utjecali priljev stanovništva iz zapadnih područja zahvaćenih [[Iransko-irački rat|Iransko-iračkim ratom]] ([[1980.]] – [[1988.]]) odnosno golem prirodni priraštaj koji se stabilizirao početkom [[1990-ih]]. Međutim, zadnja godina spomenutog [[Iransko-irački rat|rata]] obilježena je ratom gradova<ref>[[#CSISIran2006|Cordesman, Anthony H.; Al-Rodhan, Khalid (2006.)]], str. 63.</ref> u kojem su Iranci bombardirali [[Bagdad]], a [[Irak|irački]] diktator [[Sadam Husein]] u periodu od šest tjedana dao je ispaliti 190 balističkih raketa na Teheran. Iako su žrtve i šteta u gradu bile minimalne, raketiranje je izazvalo osjetan [[strah]] u gradu pa ga je privremeno napustilo oko 30% stanovništva, uglavnom prema gradovima na sjeveru<ref name="Ghasemi2011">[[#Ghasemi2011|Ghasemi, Shapour (2011.)]]</ref>. Kontinuirani ali ujedno stabilizirani rast grada nastavo se i tokom [[1990-ih]] godina, a sredinom [[2000-ih]] njegovo spajanje sa susjednim [[velegrad]]om [[Karadž]]om i drugim prigradskim naseljima stvorilo je [[Aglomeracija|aglomeraciju]] s više od deset milijuna stanovnika čime se pretvara u prvi [[megalopolis]] [[Iran]]a. == Geografija == {{glavni|Geografija Irana}} === Položaj === [[Datoteka:Tehran 51.41504E 35.69272N.jpg|mini|300px|desno|[[Umjetni satelit|Satelitska]] snimka Teherana]] Centar Teherana i veći dio grada smješteni su u [[ravnica]]ma koje se od planine [[Alborz]] stepenasto spuštaju prema jugu pod nagibom od približno 13%<ref name="IranicaTehran"/>, dok su ostali dijelovi grada smješteni pod obroncima [[planina]] na sjeveru i jugoistoku<ref name="OTeheranu2011"/>. Prosječna [[nadmorska visina]] u gradu je oko 1200 m, ali može značajno varirati ovisno o dijelovima grada po različitoj [[Geografska širina|geografskoj širini]]. Primjerice, stariji dijelovi grada poput Teheranske citadele u centru i [[Stari vijek|starovjekovnog]] [[Raj (Iran)|Raja]] na jugu grada nalaze se na oko 1100 m nadmorske visine, dok se noviji dijelovi na sjeveru poput Trga Tadžiriš i [[Uspinjača|uspinjače]] u Darbandu nalaze na 1612 odnosno 1805 m. Najveći ekstremi su [[Aerodrom Imam Homeini]] na krajnjem jugu koja se nalazi na 1007 m, odnosno skijalište na vrhu [[Točal]]a sa 3933 m [[Nadmorska visina|nadmorske visine]] što čini ukupnu visinsku razliku od gotovo 3000 [[metar]]a<ref name="OTeheranu2011"/>. Osnivanje grada u početku je bio ograničeno na dvije zone koje imaju [[Ravnica|ravničarska]] obilježja: gornja se sastoji od propusnog [[Šljunak|šljunka]], a donja odnosno južna od vodonepropusnih aluvijalnih naslaga<ref name="IranicaTehran"/>. Ove dvije vrsta [[Tlo|tla]] rezultat su prijelaza pustinje [[Dašt-e Kavir]] i njenih podzemnih ploča prema planini [[Alborz]] što se očituje u njihovom izbijanju na površinu u sjevernim dijelovima grada. Navedeni geološki faktori otežavaju izgradnju drenažnih sistema kao i [[Građevine|građevinskih objekata]] generalno<ref name="IranicaTehran"/>. Tlo gornjih dijelova grada podno [[Alborz]]a sastoji se od [[Sedimentne stijene|sedimentnih]] nizova koji datiraju od gornjeg [[Devon (geologija)|devona]] do [[oligocen]]a, a dominira [[Jura (period)|jurski]] [[vapnenac]] preko [[granit]]ne jezgre što područje čini stabilnim za izgradnju. Grad u užem smislu nije bogat [[Voda|vodenim]] resursima i osim manjih [[potok]]a koji se slijevaju s [[Alborz]]a ne postoje veće vodene mase poput [[Rijeka (vodotok)|rijeka]] ili [[Jezero|jezera]], a grad ne obiluje ni [[Podzemne vode|podzemnim vodama]]<ref name="IranicaTehran"/>. Međutim, u neposrednoj blizini grada nalaze se tri značajne rijeke – [[Karadž-Rud]] (40 [[km]] zapadno), [[Džadž-Rud]] (30&nbsp;km istočno) i [[Haraz]] (40&nbsp;km istočno) na kojima su podignute [[Brana|brane]] čime su dobivena tri velika vodospremnika (Amir Kabir, Latjan i Lar) koja [[Vodovod|opskrbljuju]] grad i širu okolicu<ref name="IranicaTehran"/>. Oko 50&nbsp;km istočno od grada nalazi se i najviši [[iran]]ski planinski vrh [[Damavand]] (5621 m) na kojem se [[snijeg]] zadržava do [[Juli|jula]], a ostali vrhovi uključuju [[Palangardan]] (4375 m), [[Čapakrov]] (4318 m) i [[Naz (vrh)|Naz]] (4108 m). Grad i njegova predgrađa [[2001.]] godine zauzimala su površinu od približno 86.500 [[Hektar|ha]]<ref name="Ataie2001"/>. <center> <gallery> Datoteka:AlborzTehran.JPG|Pogled na [[Alborz]] Datoteka:Darband Twin Falls.JPG|Vodopad [[Dogolu]] (Blizanci) sj. od grada Datoteka:Tegeran mnt.JPG|[[Sedimentne stijene]] sjevernih obronaka grada Datoteka:Damavand from dizin.jpg|Pogled na vrh [[Damavand]] (5621 m) Datoteka:Karaj dam.jpg|[[Brana Karadž]], oko 60&nbsp;km zapadno od Teherana </gallery> </center> === Klima === [[Datoteka:Tochal-Tehran.jpg|mini|desno|200px|Teheran pod [[snijeg]]om]] [[Klima]] u Teheranu je [[Suha klima#Stepska klima|polusuha]] ([[Stepa|stepska]]) i [[Kontinentalna klima|kontinentalna]], te se klasificira oznakom ''BSk'' po [[Köppenova klasifikacija klime|Köppenovoj klasifikaciji]]. Na klimu u gradu najviše utječe njegov geografski položaj odnosno zaštićenost [[planina]]ma Alborza na sjeveru<ref name="OTeheranu2011"/> i izloženost [[Pustinja|pustinji]] [[Dašt-e Kavir]] na jugoistoku<ref name="IranicaTehran"/>. Planine na sjeveru spriječavaju dotok [[Kiša|kišnih]] [[oblak]]a s [[Kaspijsko jezero|Kaspijskog jezera]], dok s pustinjskih područja pristižu [[Vjetar|vjetrovi]] koji donose topli zrak i prašinu. Treći važni faktor koji utječe na teheransku klimu su [[Ciklona|ciklone]] koje pristižu sa zapada i donose hladan i vlažan [[zrak]]. Generalno, klima u gradu se može opisati blagom u [[proljeće]] i na [[jesen]], vrućom i suhom na [[ljeto]], te hladnom tokom [[Zima|zime]]<ref name="OTeheranu2011"/>. S obzirom na nejednoliki razmještaj teheranskih gradskih naselja na području koje se proteže desecima kilometara i na razlike u [[Nadmorska visina|nadmorskim visinama]] do 900 m, klima i temperature mogu se bitno razlikovati pa sjeverne planinske četvrti mogu biti znatno hladnije od onih na južnim ravnicama<ref name="Ataie2001"/>. Ljeta su vruća i s izrazito malo padalina, no relativna vlažnost je generalno niska pa su [[noć]]i hladne. Većina padalina nastupa tokom kasne jeseni i početka proljeća, no njihova ukupna količina je mala i iznosi svega 232,8 [[mm]] godišnje<ref name="IRIMO2006"/>. Najtopliji mjesec u godini jest [[juli]] čija je prosječna temperatura 30,2[[°C]] (srednji minimum 23,9[[°C]], apsolutni maksimum 43[[°C]])<ref name="IRIMO2006"/>, dok je najhladniji mjesec [[januar]] s prosječnom temperaturom od 3,7[[°C]] (srednji maksimum 7,9[[°C]], apsolutni minimum –15[[°C]])<ref name="IRIMO2006"/>. Prosječna srednja dnevna [[temperatura]] u Teheranu prema podacima Iranske meteorološke organizacije je 17,3[[°C]]<ref name="IRIMO2006"/>. {{Infobox vrijeme |mjesto = Teheran |Jan-Sij_aps_maks = 19.6 |Feb-Velj_aps_maks = 23 |Mar-Ožu_aps_maks = 28 |Apr-Tra_aps_maks = 32.4 |Maj-Svi_aps_maks = 37 |Jun-Lip_aps_maks = 41 |Jul-Srp_aps_maks = 43 |Aug-Kol_aps_maks = 42 |Sep-Ruj_aps_maks = 38 |Okt-Lis_aps_maks = 33.4 |Nov-Stu_aps_maks = 26 |Dec-Pro_aps_maks = 21 |God_aps_maks = 43 |Jan-Sij_sr_maks = 7.9 |Feb-Velj_sr_maks = 10.4 |Mar-Ožu_sr_maks = 15.4 |Apr-Tra_sr_maks = 22.1 |Maj-Svi_sr_maks = 27.9 |Jun-Lip_sr_maks = 33.9 |Jul-Srp_sr_maks = 36.6 |Aug-Kol_sr_maks = 35.6 |Sep-Ruj_sr_maks = 31.6 |Okt-Lis_sr_maks = 24.4 |Nov-Stu_sr_maks = 16.2 |Dec-Pro_sr_maks = 10 |God_sr_maks = 22.7 |Jan-Sij_sr = 3.7 |Feb-Velj_sr = 5.8 |Mar-Ožu_sr = 10.4 |Apr-Tra_sr = 16.7 |Maj-Svi_sr = 22 |Jun-Lip_sr = 27.4 |Jul-Srp_sr = 30.2 |Aug-Kol_sr = 29.5 |Sep-Ruj_sr = 25.5 |Okt-Lis_sr = 18.9 |Nov-Stu_sr = 11.5 |Dec-Pro_sr = 5.9 |God_sr = 17.3 |Jan-Sij_sr_min = -0.4 |Feb-Velj_sr_min = 1.2 |Mar-Ožu_sr_min = 5.4 |Apr-Tra_sr_min = 11.2 |Maj-Svi_sr_min = 16.1 |Jun-Lip_sr_min = 20.9 |Jul-Srp_sr_min = 23.9 |Aug-Kol_sr_min = 23.3 |Sep-Ruj_sr_min = 19.3 |Okt-Lis_sr_min = 13.3 |Nov-Stu_sr_min = 6.7 |Dec-Pro_sr_min = 1.7 |God_sr_min = 11.9 |Jan-Sij_aps_min = -15 |Feb-Velj_aps_min = -13 |Mar-Ožu_aps_min = -8 |Apr-Tra_aps_min = -4 |Maj-Svi_aps_min = 2.4 |Jun-Lip_aps_min = 5 |Jul-Srp_aps_min = 14 |Aug-Kol_aps_min = 13 |Sep-Ruj_aps_min = 9 |Okt-Lis_aps_min = 2.8 |Nov-Stu_aps_min = -7 |Dec-Pro_aps_min = -13 |God_aps_min = -15 |Jan-Sij_obo = 34.6 |Feb-Velj_obo = 32.2 |Mar-Ožu_obo = 40.8 |Apr-Tra_obo = 30.7 |Maj-Svi_obo = 15.4 |Jun-Lip_obo = 3 |Jul-Srp_obo = 2.3 |Aug-Kol_obo = 1.8 |Sep-Ruj_obo = 1.1 |Okt-Lis_obo = 10.9 |Nov-Stu_obo = 26 |Dec-Pro_obo = 34 |God_obo = 232.8 |Izvor = Iranska meteorološka organizacija<ref name="IRIMO2006"/> }} Iako u odnosu na ostale [[Popis gradova u Iranu|iranske gradove]] Teheran uživa relativno umjereniju klimu, vremenski uvjeti mogu biti nepredvidljivo neprijatni. Primjerice, najviša izmjerena temperatura u gradu je 43[[°C]], a najniža –15[[°C]] što čini temperaturnu razliku od čak 58[[°C]]<ref name="IRIMO2006"/>. Početkom januara [[2008.]] godine, nakon niza godina s vrlo malo [[snijeg]]a, grad je pogodila velika [[mećava]] i grad je bio prekriven debelim slojem [[snijeg]]a i [[led]]a zbog čega je na dva dana proglašeno izvanredno stanje<ref>[[#Payvand27012008|Payvand Iran News (27.1.2008.)]]</ref>. Broj [[Sunce|sunčanih]] sati u Teheranu je prosječno 3066 godišnje<ref name="IRIMO2006"/>, od čega najviše u [[Juli|julu]] (366,4) odnosno najmanje u [[Decembar|decembru]] (141,2)<ref name="IRIMO2006"/>. Srednja relativna vlažnost zraka u gradu iznosi 40%, a u nekim dijelovima grada poput Šemirana i do 46%<ref name="OTeheranu2011"/>. Prevladavajući [[vjetar]] u gradu puše iz smjera [[zapad]]a i to prosječnom brzinom od 5,5 [[čvor]]ova<ref name="OTeheranu2011"/>, dok su najjači zabilježeni udari vjetra snage 25 [[čvor]]ova i to uglavnom u [[april]]u, [[maj]]u i [[Oktobar|oktobru]]<ref>[[#SCIWindSpeed|SCI (2006.): Maximum Wind Speed]]</ref>. Tokom noći izražen je hladni povjetarac sa [[sjever]]a odnosno planina [[Alborz]]a<ref name="OTeheranu2011"/>. === Okoliš i prirodne opasnosti === Najveći [[Ekologija|ekološki]] problem s kojim se Teheran suočava na prijelazu iz [[20. vijek|20.]] u [[21. vijek]] jest [[zagađenje zraka]], što je uvjetovano [[Ekonomija Irana|ekonomskim]], [[Demografija|demografskim]] i [[Geografija Irana|geografskim]] faktorima. Grad je okružen brojnim [[Industrija|industrijskim]] zonama na rubnim dijelovima, dok u njegovim užim granicama dnevno prometuje oko 3,5 milijuna [[automobil]]a<ref name="PressTV29112010">[[#PressTV29112010|PressTV (29.11.2010.)]]</ref>. Također, s obzirom da je na sjeveru zaštićen [[Alborz]]om koji spriječava dotok vlažnog zraka s [[Kaspijsko jezero|Kaspijskog jezera]], količina [[Kiša|kiše]] i utjecaj [[Vjetar|vjetra]] je minimalan što otežava raščišćavanje [[smog]]a<ref>[[#PressTV24112010|PressTV (24.11.2010.)]]</ref>. Prema nekim procjenama, grad ima trostruko više stanovnika od potrebne granice za potpuno zadovoljavanje ekoloških standarda<ref name="Payvand24102010">[[#Payvand24102010|Payvand News (24.10.2010.)]]</ref>. Vladine mjere koje kojima se nastoji ublažiti ovaj ekološki problem uključuju poticaje za prilagođavanje [[Motorna vozila|motornih vozila]] na komprimirani [[prirodni plin]], proizvodnju modernih vozila koji zadovoljavaju ekološke standarde, ograničavanje prometa kontroliranom potrošnjom [[benzin]]a i uvođenjem posebnih prometnih zona<ref name="IIM22011">[[#IIM22011|Iran Investment Monthly (velj. 2011.)]], str. 7.</ref>, te redovnim korištenjem [[avion]]a kao prskalica [[Voda|vode]] u zraku<ref>[[#PressTV7122010|PressTV (7.12.2010.)]]</ref>. S obzirom da se nalazi ispod masiva [[Alborz]]a koje je kao i [[Zagros]] rezultat sudaranja [[Arapska ploča|arapske]] i [[Evroazijska ploča|evroazijske]] litosferne [[Litosferne ploče|ploče]], Teheranu prema [[Seizmologija|seizmološkim]] studijama prijeti velika opasnost od [[potres]]a koji se na tom području pojavljuju u ciklusima od oko 150 godina<ref name="PDC2006">[[#PDC2006|Pacific Disaster Center (2006.)]], str. 13.</ref>. S obzirom da je područje uživa relativnu sezmički mir više od 175 godina, stručnjaci smatraju da postoji velika vjerojanost da grad u bližoj budućnosti pogodi [[Popis potresa u Iranu|potres velikih razmjera]]<ref>[[#BazgardMansourianOmidvar2006|Bazgard, A.; Mansourian, A.; Omidvar, B. (2006.)]]</ref>. Na širem gradskom području po osi [[istok]]-[[zapad]] protežu se tri glavne rasjedne zone: sjeverni Mošin rasjed prolazi ispod [[Alborz]]a koji je slabo naseljen, centralni Teheranski rasjed nalazi se u gornjem gradu koji je kvalitetno izgrađen, te Rajski rasjed na krajnjem jugu<ref>[[#PDC2006|Pacific Disaster Center (2006.)]], str. 12.</ref>. Najugroženija gradska područja ova potonja na jugu gdje postoje veliki nizovi četverokatnica građenih tokom velike [[Urbanizacija|urbanizacije]] iz [[1970-ih]] godina<ref>[[#PDC2006|Pacific Disaster Center (2006.)]], str. 14.</ref>. Prema istraživanju provedenom [[2000.]] godine, potencijalni [[potres]] od M_w=7,2 može izazvati između 120.000 i 380.000 smrtnih slučajeva<ref>[[#CEST-JICA2000|CEST-JICA (2000.)]]</ref>. Iranska vlada ozbiljno je pristupila ovim predviđanjima pa je [[2005.]] objavljen plan o restauraciji 200.000 ruralnih objekata godišnje<ref>[[#Harrison1432005|BBC News (14.3.2005.)]]</ref>, a [[2010.]] godine u [[Iranski parlament|parlamentu]] se raspravljalo i o premještanju [[Glavni grad|glavnog grada]] u [[Isfahan]], [[Šahrud]] ili [[Semnan]]<ref>[[#Payvand3052010|Payvand Iran News (30.5.2010.)]]</ref>. Iste godine [[iran]]ski predsjednik [[Mahmud Ahmadinežad]] izjavio je kako Teheran ima pet milijuna stanovnika više od potrebne granice za zadovoljavanje maksimalnih sigurosnih standarda<ref>[[#Telegraph1142010|The Telegraph (11.4.2010.)]]</ref>, a vrh [[Oružane snage Irana|iranske vojske]] objavio je da je započeto premještanje svih grana [[Vojna industrija|vojne industrije]] izvan Teherana<ref name="PressTV782010">[[#PressTV782010|PressTV (7.8.2010.)]]</ref>. == Stanovništvo i društvo == === Demografija === U Teheranu prema službenim izvorima iz [[2006.]] živi nešto više od sedam milijuna ljudi<ref name="SCICitiesPop"/> odnosno oko 10% stanovništva [[Iran]]a. Grad je prvenstveno naseljen [[Iranski narodi|iranskim narodima]] od kojih se većina izjašnjavaju kao [[Perzijanci]]<ref name="TabnakPosTeh">[[#TabnakPosTeh|Tabnak (2010.)]]</ref>, a slijede ih [[Azeri|Azari]], [[Kurdi]], [[Baluči]], [[Mazanderani]], [[Gilaki]], [[Tališi]] i drugi. Neiranske etničke manjine u gradu obuhvaćaju [[Armenci|Armence]], [[Ajsori|Ajsore]], [[Turkmeni|Turkmene]], [[Jevreji|Jevreje]] i [[Arapi|Arape]]. Do [[19. vijek]]a većina teheranskog stanovništva bili su etnički [[Mazanderani]]<ref name="OTeheranu2011"/>, a kohezija vodećeg [[Perzijski jezik|perzijskog]] s ostalim [[Iranski jezici|iranskim jezicima]] dovela je do nastanka novog, teheranskog [[Narječje|narječja]] perzijskog jezika<ref name="OTeheranu2011"/>. Prema studiji koju je [[2010.]] godine po gradskim četvrtima odnosno među raznim socio-ekonomskim klasama proveo [[Univerzitet u Teheranu|Teheranski univerzitet]], 63% stanovništva grada rođeno je u Teheranu, 98% poznaje [[perzijski jezik]], 67% identificira se [[Perzijanci]]ma, a 13% njih govori nekim [[Jezici Evrope|evropskim jezikom]]<ref name="TabnakPosTeh"/>. Prema podacima Iranskog statističkog zavoda iz [[2006.]] godine, u [[Teheranska pokrajina|Teheranskoj pokrajini]] sklopljeno je najviše [[brak]]ova u odnosu na ostale [[iranske pokrajine]] (114.900 ili 14,8%)<ref name="SCIMarDiv">[[#SCIMarDiv|SCI: Marriages and Divorces (2006.)]]</ref>, ali ujedno i najveći registrirani broj [[Rastava braka|rastava]] (24.667 ili 26,2%)<ref name="SCIMarDiv"/> od čega 96% otpada na urbana područja odnosno teheransku aglomeraciju. <center> ''Dobno-spolna piramida teheranskog stanovništva (2006.)''<br /> [[Datoteka:Tehran population pyramid in 2006 (Croatian).png]]<br /> <small>Izvor: ''Statistical Centre of Iran''</small> </center> ==== Broj stanovnika ==== [[Datoteka:Tehran Population (1956-2006) hr.png|mini|desno|250px|Rast teheranskog stanovništva<br />([[1956.]] – [[2006.]])]] U ranom [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] Teheran je bio malo selo koje je brojalo od nekoliko stotina do nekoliko hiljada ljudi. Najranije procjene broja stanovnika Teherana spominju se u [[Evropa|evropskim]] putopisima: [[Sir Thomas Herbert]] u [[1627.]] godini procjenjuje da se stanovništvo kretalo između 15 i 20 hiljada<ref name="Herbert1665"/>, a [[1797.]] odnosno oko vijek i pol kasnije entomolog [[Guillaume-Antoine Olivier]] spominje identične brojke od 15.000 stanovnika i 3000 vojnika<ref name="Olivier1807"/>. Krajem [[19. vijek]]a u vrijeme [[Kadžarska Monarhija|kadžarske dinastije]] Teheran je kao [[glavni grad]] brojao oko 160.000 ljudi, a početkom vladavine [[Reza-šah]]a kasnim [[1920-ih]] premašuje brojku od 250.000. Sredinom [[20. vijek]]a dosegnut je milijun, a prvi službeni [[popis stanovništva]] proveden je [[1956.]] godine i prema njemu grad je brojao 1,512.082 stanovnika<ref name="OTeheranu2011"/>. Najveći [[prirast stanovništva]] zabilježen je između [[1932.]] i [[1956.]] kada se stanovništvo ušesterostručilo<ref name="Ataie2001"/>, a sljedećih se desetljeća povećavalo prosječno 5% godišnje. Prirast je [[1960-ih]] i [[1970-ih]] bio u kontinuiranom padu, no početkom [[1980-ih]] na osobni [[Ruholah Homeini|Homeinijev]] poticaj doživljava opću demografsku eksploziju koja se počinje stabilizirati od [[1990.]] nakon brojnih vladinih mjera i poticaja za planiranje [[obitelj]]i odnosno [[Kontrola rađanja|kontrolu rađanja]]. Prirast je [[2000.]] godine pao na 1,1% što je razmjerno [[Zapadni svijet|zapadnjačkim]] gradovima<ref name="Ataie2001"/> i označava kraj iranske [[demografska tranzicija]]. Posljednji popis iz [[2006.]] godine govori o 7,088.287 stanovnika<ref name="SCICitiesPop"/>, a prema najnovijim neslužbenim procjenama iz [[2011.]] Teheran broji više od osam milijuna ljudi<ref name="PressTV2312011">[[#PressTV2312011|PressTV (23.1.2011.)]]</ref>, a njegova aglomeracija oko 12 milijuna<ref name="PressTV2312011"/>. <center> {| class="wikitable" |- | ![[1627.]] ![[1797.]] ![[1891.]] ![[1922.]] ![[1932.]] ![[1956.]] ![[1966.]] ![[1980.]] ![[1986.]] ![[1991.]] ![[1996.]] ![[2006.]] |- !Broj [[Stanovništvo|stanovnika]] |align="center"|<tt>15.000 |align="center"|<tt>18.000 |align="center"|<tt>160.000 |align="center"|<tt>210.000 |align="center"|<tt>249.504 |align="center"|<tt>1,512.082 |align="center"|<tt>2,719.730 |align="center"|<tt>5,361.335 |align="center"|<tt>6,042.584 |align="center"|<tt>6,475.527 |align="center"|<tt>6,758.845 |align="center"|<tt>7,088.287 |- ![[Gustoća stanovništva|Gustoća]] (st./[[Četvorni kilometar|km²]]) |align="center"|<tt>3333 |align="center"|<tt>2400 |align="center"|<tt>6540 |align="center"|<tt>8590 |align="center"|<tt>10.200 |align="center"|<tt>15.120 |align="center"|<tt>9610 |align="center"|<tt>9600 |align="center"|<tt>8430 |align="center"|<tt>8990 |align="center"|<tt>9427 |align="center"|<tt>8195 |- ![[Prirast stanovništva|Prirast]] ([[%]]) |align="center"|<tt>- |align="center"|<tt>- |align="center"|<tt>3 |align="center"|<tt>- |align="center"|<tt>4 |align="center"|<tt>4,6 |align="center"|<tt>5,9 |align="center"|<tt>5,8 |align="center"|<tt>4,1 |align="center"|<tt>- |align="center"|<tt>- |align="center"|<tt>- |- !Broj [[Migracija|migranata]] |align="center"|<tt>- |align="center"|<tt>- |align="center"|<tt>- |align="center"|<tt>- |align="center"|<tt>3800 |align="center"|<tt>1700 |align="center"|<tt>24.900 |align="center"|<tt>25.900 |align="center"|<tt>47.500 |align="center"|<tt>35.000 |align="center"|<tt>- |align="center"|<tt>- |- |colspan=13 align="center"|<small>Izvori: SCI<ref name="SCICitiesPop"/>, [[Sir Thomas Herbert|Herbert]]<ref name="Herbert1665"/>, [[Guillaume-Antoine Olivier|Olivier]]<ref name="Olivier1807"/> i Ohadi<ref>[[#Mansour2000|Ohadi, Mansour (6.12.2000.)]], str. 93.</ref></small> |} </center> ==== Migracije ==== Na demografsku, društvenu i kulturnu sliku Teherana bitno utječu [[Migracija|migracije]] koje su učestale zbog turbulentnih [[Ekonomija Irana|ekonomskih]], [[Obrazovanje|obrazovnih]], te unutrašnjih i vanjskih političkih događaja krajem [[20. vijek|20.]] odnosno početkom [[21. vijek]]a. Prvi valovi useljavanja zapljusnuli su Teheran [[1960-ih]]<ref name="AdleHourcadeEbrahimi1992.199206"/> i [[1970-ih]]<ref name="HourcadeKhosrokhavar1983"/> prilikom ekonomskog uzleta odnosno snažne [[Urbanizacija|urbanizacije]]. Za vrijeme [[Iranska revolucija|iranske revolucije]] ([[1978.]] – [[1979.]]) na kratko vrijeme nastupa obrnut trend jer se na hiljade obitelji usko povezanih s političkom strukturom propalog [[Mohammed Reza Pahlavi|Pahlavijevog]] [[režim]]a iseljava u [[Zapadni svijet]], većinom u [[Sjedinjene Države]], [[Francuska|Francusku]], [[Kanada|Kanadu]] i [[Švedska|Švedsku]]. Godinu dana kasnije izbija [[Iransko-irački rat]] ([[1980.]] – [[1988.]]) čime započinje drugi val masovnog useljavanja u Teheran, prvenstveno iz zapadnih pokrajina pogođenih ratom poput [[Huzestan]]a i [[Kurdistanska pokrajina|Kurdistana]]. Posljednje tri godine rata ponovo nastupa period (uglavnom privremenog) iseljavanja s obzirom da je Teheran bio metom [[Saddam Hussein|Saddamovih]] avijacijskih i balističkih napada<ref name="Ghasemi2011"/>. Daljnji oružani sukobi u [[iran]]skom susjedstvu poput [[afganistan]]skih [[Afganistanski građanski rat|građanskih ratova]] ([[1978.]] – [[1996.]]), [[Zaljevski rat|Zaljevskog rata]] ([[1990.]] – [[1991.]]) i Saddamovog gušenja [[Šijiti|šijitskog]] [[Iračka pobuna 1991.|ustanka]] ([[1991.]]), [[Rat u Afganistanu (2001–)|invazije na Afganistan]] i [[Rat u Iraku|Drugog zaljevskog rata]] ([[2003.]] – [[2010.]]) rezultirali su priljevom pet milijuna [[izbjeglica]] u [[Iran]] od čega je 30% njih naselilo Teheran<ref>[[#UNDPIran1999|UNDP Report: Iran (1999.)]], str. 35.</ref>. Većina izbjeglica sa zapada su irački [[šijiti]] i [[Kurdi]], a s istoka afganistanski [[Tadžici]] i [[Hazara|Hazare]] kojima je [[Perzijski jezik|perzijski]] materinji jezik. Tokom [[2000-ih]] godina, kao rezultat snažnog razvoja iranskog visokog školstva i demografske eksplozije iz [[1980-ih]], u grad se doseljavaju stotine hiljada mladih Iranaca koji upisuju teheranske univerzitete i nerijetko ostaju živjeti u gradu. U grad je također izražen i fenomen dnevne migracije jer 1,5 – 2 milijuna ljudi iz okolnih naselja diljem [[Teheranska pokrajina|pokrajine]] dolaze na [[posao]] u Teheran<ref name="Ataie2001"/>. Prema podacima iranskog statističkog zavoda, [[Teheranska pokrajina|Teheransku pokrajinu]] između [[1986.]] i [[1996.]] godine naselilo je 2,052.566 tuzemnih useljenika<ref>[[#SCIMigrant1996|SCI: Migrants and Immigrants (1996.)]]</ref>. ==== Religije ==== [[Datoteka:Kalimi mashrutiat.JPG|mini|desno|300px|Iranski [[Jevreji]] u Teheranu početkom [[1900-ih]]]] Većinska [[religija]] u Teheranu je [[Šijiti|šijitski]] islam kojem pripada 96% stanovništva<ref name="Sanasarian2000">[[#Sanasarian2000|Sanasarian, Eliz (2000.)]]</ref>, uglavnom [[Iranski narodi|iranskog]] etničkog podrijetla ali i [[Azeri|Azara]]. [[Suniti|Sunitski]] [[musliman]]i druga su najzastupljenija vjerska zajednica, a sastoje se većinom od [[Baluči|balučkog]], [[Arapi|arapskog]], [[Paštunci|paštunskog]] i [[Turkmeni|turkmenskog]] stanovništva. [[Kršćanstvo]] je najzastupljenije nakon dvaju ogranaka [[islam]]a, a najvećim dijelom sastoji se od [[Armenci|armenskog]] i [[Ajsori|asirskog]] stanovništva koji su prisutni u [[Iran]]u hiljadama godina<ref name="Sanasarian2000"/>. Osim dominantne [[Armenska apostolska Crkva|Armenske apostolske Crkve]] i [[Asirska crkva istoka|Asirske Crkve istoka]], u gradu djeluju i [[Rimokatolička Crkva|Rimokatolička]] i [[Kaldejska katolička Crkva]], [[Iranska protestantska Crkva]] ([[Perzijski jezik|perz.]] ''Džamat-e Rabani''; Božji zbor), [[Armenska evangelistička Crkva|Armenska evangelistička]] i [[Armenska bratska Crkva|bratska Crkva]], [[Ruska pravoslavna Crkva|Ruska]] i [[Gruzijska pravoslavna Crkva]], te [[Prezbiterijanstvo|prezbiterijanske]] zajednice<ref name="Sanasarian2000"/>. Na gradskom području djeluje stotinjak crkava od čega su 42 armenske. [[Armenci]] kao najveća kršćanska manjina imaju i brojne kulturne centre, [[Škola|škole]], [[Biblioteka|biblioteke]] i [[sport]]ske komplekse. Treća najzastupljenija religija je [[zoroastrizam]] koji je [[Historija Irana|historijski]] bio vodeća iranska religija od [[2. milenij pne.|2. milenija pne.]] do [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]], a četvrta su [[Jevreji]] čija se historija na području Teherana proteže oko 2700 godina<ref name="LiviusRhagae"/>. U Teheranu se nalazi nekoliko zoroastrijskih hramova odnosno oltara vatre i ukupno 28 [[sinagoga]]. Prema službenim statistikama iz [[2006.]] godine, vjerske manjine u [[Teheranska pokrajina|Teheranskoj pokrajini]] broje 56.076 [[Kršćanstvo|kršćana]], 9867 [[Zoroastrizam|zoroastrijanaca]] i 5040 [[Jevreji|Jevreja]]<ref>[[#SCIReligionOstan|SCI: Religion by Ostan (2006.)]]</ref>. === Značajne osobe === {| | valign="top" | ;[[Politika]]: * [[Harun al-Rašid]] * [[Abol Gasem Kašani]] * [[Ahmad Matin Daftari]] * [[Ardašir Zahedi]] * [[Golam Ali Hadad-Adel]] * [[Hasan Ali Mansur]] * [[Husein Ala]] * [[Mustafa Čamran]] * [[Širin Ebadi]] | valign="top" | ;[[Znanost]]: * [[Razi]] * [[Ali Akbar Dehhoda]] * [[Ali Džavan]] * [[Homajun Seradži]] * [[Sajed Husein Nasr]] * [[Turadž Darjae]] * [[Vali Nasr]] | valign="top" | ;[[Sport]]: * [[Ali Parvin]] * [[Džavad Nekunam]] * [[Džavad Zarinče]] * [[Hadi Saei]] * [[Hamid Estili]] * [[Hozroje Vaziri]] * [[Mehdi Mahdavikia]] | valign="top" | ;[[Umjetnost]]: * [[Forug Farohzad]] * [[Hejdar Giai]] * [[Kamran Širdel]] * [[Rahi Moajeri]] * [[Rosie Malek-Jonan]] * [[Simin Behbahani]] | valign="top" | ;[[Književnost]]: * [[Abas Marufi]] * [[Bozorg Alavi]] * [[Džalal Al-e Ahmad]] * [[Golamreza Ruhani]] * [[Said Nafisi]] * [[Sulejman Haim]] | valign="top" | ;[[Film]]: * [[Abas Kijarostami]] * [[Bahar Sumeh]] * [[Bita Farahi]] * [[Mahnaz Afšar]] * [[Mohsen Mahmalbaf]] * [[Niki Karimi]] | valign="top" | ;[[Glazba]]: * [[Araš Labaf]] * [[Deep Dish]] * [[DJ Aligator]] * [[Ebrahim Hamedi]] * [[Šadmer Agili]] |} == Politička uprava == {{glavni|Politika Irana}} === Administrativna podjela === [[Datoteka:Tehran municipality (Croatian).png|mini|desno|400px| Legenda: {{legenda|#0000ff|Granice okruga}} {{legenda|#CC2200|Granice gradskih kotara}} {| | valign="top" | '''Sjeverna naselja''':<br /> <u>1. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Čizar<br /> &nbsp;• Dar-Abad<br /> &nbsp;• Darake<br /> &nbsp;• Darband<br /> &nbsp;• Džamaran<br /> &nbsp;• Elahije<br /> &nbsp;• Farmanije<br /> &nbsp;• Kejtarije<br /> &nbsp;• Nobonjad<br /> &nbsp;• Tadžriš<br /> &nbsp;• Zafaranije</small><br /> <u>2. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Farahzad<br /> &nbsp;• Giša<br /> &nbsp;• Punak-e<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Bahtari<br /> &nbsp;• Sadat-Abad<br /> &nbsp;• Sadegije<br /> &nbsp;• Šahrak-e Garb<br /> &nbsp;• Šahrak-e<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Žandarmeri<br /> &nbsp;• Tarašt<br /> &nbsp;• Tovhid</small><br /> <u>3. Kotar:</u><br /> <small> &nbsp;• Darus<br /> &nbsp;• Davudije<br /> &nbsp;• Ehtijarije<br /> &nbsp;• Golhak<br /> &nbsp;• Vanak<br /> &nbsp;• Žordan</small><br /> <u>5. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Bulvar-e<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Firdusi<br /> &nbsp;• Džanat-Abad<br /> &nbsp;• Ekbatan<br /> &nbsp;• Punak</small><br /> <u>6. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Amir-Abad<br /> &nbsp;• Aržantin<br /> &nbsp;• Jusef-Abad<br /> &nbsp;• Park-e Lale</small><br /> | valign="top" | '''Istočna naselja''':<br /> <u>4. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Hak Sefid<br /> &nbsp;• Hakimije<br /> &nbsp;• Lavizan<br /> &nbsp;• Ozgol<br /> &nbsp;• Pasdaran<br /> &nbsp;• Resalat<br /> &nbsp;• Šams-Abad<br /> &nbsp;• Šemiran No<br /> &nbsp;• Tehranpars<br /> &nbsp;• Zargande</small><br /> <u>7. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Abas-Abad<br /> &nbsp;• Behdžat-<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Abad<br /> &nbsp;• Imam<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Hosein<br /> &nbsp;• Sabalan</small><br /> <u>8. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Moalem<br /> &nbsp;• Narmak<br /> &nbsp;• Samangan</small><br /> <u>13. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Došan-Tape<br /> &nbsp;• Niru Havaji<br /> &nbsp;• Teheran No</small><br /> <u>14. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Čaharsad<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Dastgah<br /> &nbsp;• Dulab<br /> &nbsp;• Horasan<br /> &nbsp;• Isfahanak<br /> &nbsp;• Sad Dastgah</small><br /> | valign="top" | '''Centralna naselja''':<br /> <u>10. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Berjanak<br /> &nbsp;• Haft-Čenar<br /> &nbsp;• Salsabil</small><br /> <u>11. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Dohanijat<br /> &nbsp;• Laškar<br /> &nbsp;• Monirije<br /> &nbsp;• Šejh Hadi</small><br /> <u>12. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Baharestan<br /> &nbsp;• Bazar-e Tehran<br /> &nbsp;• Firdusi<br /> &nbsp;• Gorgan<br /> &nbsp;• Park-e Šaher<br /> &nbsp;• Pič-e Šemiran</small><br /> <u>17. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Imamzade<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Hasan<br /> &nbsp;• Hazane Falah<br /> &nbsp;• Kale Morgi</small><br /> | valign="top" | '''Južna naselja''':<br /> <u>15. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Afsarije<br /> &nbsp;• Bisim<br /> &nbsp;• Havaran<br /> &nbsp;• Kijanšaher<br /> &nbsp;• Masudije<br /> &nbsp;• Moširije</small><br /> <u>16. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Ali-Abad<br /> &nbsp;• Bag-e Azari<br /> &nbsp;• Hazane<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Boharae<br /> &nbsp;• Jahči-Abad<br /> &nbsp;• Nazi-Abad</small><br /> <u>19. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Abdol-Abad<br /> &nbsp;• Hava Niruz<br /> &nbsp;• Nemat-Abad</small><br /> <u>20. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Dovlat-Abad<br /> &nbsp;• Džavanm-e<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Kasab<br /> &nbsp;• Ebn-e<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Babavejh<br /> &nbsp;• Hazrat-e<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Abdol-Azim<br /> &nbsp;• Sizdah-e<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Aban</small><br /> | valign="top" | '''Zapadna naselja''':<br /> <u>9. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Džej<br /> &nbsp;• Sar-Asjab</small><br /> <u>18. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Čahar-Bari<br /> &nbsp;• Jaft-Abad<br /> &nbsp;• Šad-Abad<br /> &nbsp;• Šahrak-e<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Vali-Asr<br /> &nbsp;• Tolid Daru</small><br /> <u>21. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Iran Hodro<br /> &nbsp;• Tehransar<br /> &nbsp;• Vardavard</small><br /> <u>22. Kotar:</u><br /> <small>&nbsp;• Bag-e<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Hadž-Sejf<br /> &nbsp;• Kan<br /> &nbsp;• Kuj-e<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Sazman-e<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Barname<br /> &nbsp;• Čitgar<br /> &nbsp;• Pejkanšaher<br /> &nbsp;• Stadium-e<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Azadi<br /> &nbsp;• Šahrak-e<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Češme<br /> &nbsp;• Šahrak-e<br />&nbsp;&nbsp;&nbsp;Rah-Ahan</small><br /> |} ]] U širem smislu, grad Teheran smješten je u istoimenoj [[Teheranska pokrajina|Teheranskoj pokrajini]] ([[Perzijski jezik|perz.]] ''ostān'') koja predstavlja jedinicu prvog stupnja administrativne podjele [[Iran]]a, a [[Iranske pokrajine|pokrajine]] se dalje dijele na [[Iranski okruzi|okruge]] ([[Perzijski jezik|perz.]] ''šaherestān'') kojih u teheranskoj pokrajini postoji 14 među kojima je i [[Teheranski okrug]]<ref name="SCIGenOstan"/>. U užem smislu, grad Teheran podjeljen je na 22 kotara<ref>[[#TehranAD|Tehran.ir: Administrative Districts (2011.)]]</ref> koji se dalje dijele na ukupno 112 gradskih četvrti. Ova uža podjela nije strogo ograničena granicama teheranskog okruga, pa se tako četiri (od 22) kotara čitavom površinom ili djelomično nalaze u susjednim okruzima Islamšaheru i Raju na jugu, te Šemiranatu na sjeveru. Šire gradsko područje odnosno urbana aglomeracija poznata pod imenom Veliki Teheran nije ograničena ni na [[Teheranska pokrajina|Teheransku pokrajinu]] već obuhvaća i velegrad [[Karadž]] iz susjedne [[Alborška pokrajina|Alborške pokrajine]]. Također, treba naglasiti i da gradsko područje Teherana definirano njegovim kotarima ne zauzima cjelokupne teritorije istoimenog okruga i pokrajine: u sastavu navedenog okruga na sjeverozapadu nalaze se i dijelovi nenaseljene planine [[Alborz]]a odnosno [[stepe]] na istoku, a uža površina grada zauzima približno 5% teritorija pokrajine čija površina iznosi 18.814&nbsp;km²<ref name="SCIGenOstan"/>. === Lokalna vlast === Na čelu Grada Teherana nalazi se [[Demokracija|demokratski]] izabrano vijeće sastavljeno od 15 članova koji su zaduženi za izbor [[gradonačelnik]]a, upravljanje i proračun grada. Od [[2005.]] do [[2017.]] godine dužnost gradonačelnika obavljao je [[Muhamed Bager Galibaf]]<ref>[[#CityMayors|City Mayors: Tehran (22.1.2008.)]]</ref>, [[Kurdi|Kurd]] iz [[Veliki Horasan|Horasana]] koji je na tom položaju zamijenio [[Mahmud Ahmadinežad|Mahmuda Ahmadinežada]]. Gradonačelnik uz pomoć odbora sastavljenog od osam vijećnika imenuje upravna tijela prema sljedećoj organizacijskoj shemi: <center> [[Datoteka:Administration of Tehran (Croatian).png|500px]]<br /> </center> === Nacionalna vlada === {{glavni|Politika Irana}} Teheran kao [[glavni grad]] [[Iran]]a sjedištem je svih glavnih državnih institucija koje uključuju [[Iranski parlament|parlament]] ([[Perzijski jezik|perz.]] ''Madžlis''), [[Vijeće čuvara]], [[Iranski Vrhovni sud|Vrhovni sud]], te urede [[predsjednik]]a i [[Rahbar|vrhovnog vođe]]. Službeno sjedište [[Vijeće stručnjaka|Vijeća stručnjaka]] je u gradu Komu, no sastanci su također učestali i u [[Mašhad]]u i Teheranu. <center> <gallery> Datoteka:Parliamenttehran.jpg|Prvi [[iranski parlament]] ([[1906.]] – [[1979.]]) Datoteka:Palais du Senat iranien (1970).jpg|Drugi iranski parlament ([[1980.]] – [[2004.]]), danas sjedište [[Vijeće stručnjaka|Vijeća stručnjaka]] Datoteka:Ministerstvo spravedlnosti v Teheránu.jpg|Zgrada iranskog [[Iranski Vrhovni sud|Vrhovnog suda]] Datoteka:Sad abad.jpg|Jedan od [[Predsjednik|predsjedničkih]] ureda (dio kompleksa [[Sadabadska palača|Sadabadske palače]]) </gallery> </center> === Vojni objekti === {{glavni|Oružane snage Irana}} [[Datoteka:Military in Tehran.jpg|mini|desno|300px|Vojna baza [[Oružane snage Irana|iranskih oružanih snaga]] u Teheranu]] Teheran je sjedište iranskog Ministarstva obrane i vrhovnih stožera svih grana [[Oružane snage Irana|oružanih snaga]] uključujući regularnu vojsku ([[Arteš]]), elitnu vojsku ([[Pasdaran]]) i paravojsku ([[Basidž]]), a u gradu se nalazi i glavna vojna akademija<ref name="CSISIran2006.7">[[#CSISIran2006|Cordesman, Anthony H.; Al-Rodhan, Khalid (2006.)]], str. 7.</ref>. Od rodova regularne kopnene vojske u gradu je smještena 18. [[Borbeno oklopno vozilo|oklopna]] divizija, 30. [[Pješaštvo|pješačka]] divizija, 23. divizija specijalnih snaga (osnovana [[1993.]]/[[1994.]] godine, sa 5000 pripadnika<ref name="CSISIran2006.7"/>), 55. [[padobran]]ska divizija, 351. protuzračna brigada, te 75. brigada za logistiku<ref>[[#GSIranArmyOB|Global Security: Army Order of Battle (2011.)]]</ref>. Iranska [[Ratno zrakoplovstvo|ratna avijacija]] u Teheranu ima tri avijacijske baze: [[Avijacijska baza Došan-Tape|Došan-Tape]], [[Aerodrom Mehrabad|Mehrabad]] i [[Avijacijska baza Kale-Morgi|Kale-Morgi]]<ref name="ScrambleIRIAF">[[#ScrambleIRIAF|Scramble: IRIAF (2009.)]]</ref>. Najvažnija među njima je 11. taktička [[avijacijska baza Došan-Tape]] ({{coord|35|42|10.74|N|051|28|30.47|E|type:airport|display=inline}}) na istoku grada u blizini koje se nalaze stožeri regularnog i elitne ratne avijacije, te logističko zapovjedništvo<ref name="GSDoshanTappeh">[[#GSDoshanTappeh|Global Security: Doshan Tappeh Air Base (2011.)]]</ref>. U njenom sastavu nalaze se manje i avijacijske baze Ašura i Bageri kojima se služi isključivo elitni rod avijacije<ref name="GSDoshanTappeh"/>. [[Aerodrom Mehrabad]] ({{Coord|35|41|21|N|051|18|49|E|type:airport|display=inline}}) na jugozapadu grada prvenstveno je civilne prirode, no u njenom sastavu nalazi se i 1. taktička avijacijska baza koja udomljava lovce [[MiG-29]] i transportne avione. [[Avijacijska baza Kale-Morgi|Kale-Morgi]] ({{coord|35|38|41|N|051|22|50|E|type:airport|display=inline}}) služi kao pomoćna zrakplovna baza Došan-Tapu, a u njoj su smješteni prvenstveno vojni i policijski [[helikopter]]i<ref name="ScrambleIRIAF"/>. Od elitnih postrojbi Pasdarana u gradu su smještene 1. pješačka i 1. oklopna divizija<ref>[[#GSPasdaranOB|Global Security: Pasdaran Order of Battle (2011.)]]</ref>, centar za obuku Nohet, te glavni centar za obuku njihovih specijalnih snaga Kuds koji se nalazi na Univerzitetu Imama Alija u sjevernom Teheranu<ref>[[#CSISIran2006|Cordesman, Anthony H.; Al-Rodhan, Khalid (2006.)]], str. 21. i 92.</ref>. Sva vojna postrojenja zaštićena su protuzračnim sistemima među kojima su najbrojniji [[Hawk]] i [[S-200]]<ref>Vidi:<br />• [[#CSISIran2006|Cordesman, Anthony H.; Al-Rodhan, Khalid (2006.)]], str. 25. i 84.<br />• [[#Rodier32009|Rodier, Alain (2009.)]], str. 5.</ref>. Među najznačajnija [[Vojna industrija|vojno-industrijska]] postrojenja u Teheranu spadaju [[Tvornica|tvornice]] industrijskih grupacija Hemat, Sanam i Abadaj koje proizvode [[:Kategorija:Iranski balistički projektili|iranske balističke projektile]]<ref>[[#CSISIran2006|Cordesman, Anthony H.; Al-Rodhan, Khalid (2006.)]], str. 10.</ref>. Zbog seizmoloških predviđanja o velikoj vjerojatnosti razornog [[Popis potresa u Iranu|potresa]] u skoroj budućnosti, [[Oružane snage Irana]] u [[2010.]] godini počele su s premještanjem svih grana [[Vojna industrija|vojne industrije]] izvan grada<ref name="PressTV782010"/>. === Bratimljeni gradovi === Teheran ima uspostavljenu prijateljsku suradnju sa sljedećim svjetskim [[grad]]ovima<ref>[[#HabibiHourcade2005|Habibi, Mohsen; Hourcade, Bernard (2005.)]], I. International position of Tehran metropolis</ref>: {| | valign="top" | * {{flagicon|Brazil}} [[Datoteka:Brasão do Distrito Federal (Brasil).svg|15px]] '''[[Brasília]]''', [[Brazil]] * {{flagicon|Venezuela}} [[Datoteka:Coat of arms of Caracas.svg|15px]] '''[[Caracas]]''', [[Venezuela]] * {{flagicon|Bangladeš}} '''[[Dhaka]]''', [[Bangladeš]] * {{flagicon|Ujedinjeni Arapski Emirati}} [[Datoteka:Flag of Dubai.svg|15px]] '''[[Dubai]]''', [[Ujedinjeni Arapski Emirati]] * {{flagicon|Tadžikistan}} [[Datoteka:Coat of Arms of Dushanbe.png|15px]] '''[[Dušanbe]]''', [[Tadžikistan]] * {{flagicon|Indonezija}} [[Datoteka:Coat of arms of Jakarta.svg|15px]] '''[[Džakarta]]''', [[Indonezija]] | valign="top" | * {{flagicon|Kuba}} [[Datoteka:Escudo de la Habana.svg|15px]] '''[[Havana]]''', [[Kuba]] * {{flagicon|Kuvajt}} '''[[Kuwait]]''', [[Kuvajt]] * {{flagicon|Ujedinjeno Kraljevstvo}} [[Datoteka:City of London logo.svg|15px]] '''[[London]]''', [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] * {{flagicon|Sjedinjene Američke Države}} [[Datoteka:Seal of Los Angeles, California.svg|15px]] '''[[Los Angeles]]''', [[Sjedinjene Države]] * {{flagicon|Filipini}} [[Datoteka:Ph seal ncr manila.svg|15px]] '''[[Manila]]''', [[Filipini]] * {{flagicon|Bjelorusija}} [[Datoteka:Coat of arms of Minsk.svg|15px]] '''[[Minsk]]''', [[Bjelorusija]] | valign="top" | * {{flagicon|Rusija}} [[Datoteka:Coat of Arms of Moscow.svg|15px]] '''[[Moskva]]''', [[Rusija]] * {{flagicon|Kina}} '''[[Peking]]''', [[Kina]] * {{flagicon|Južnoafrička Republika}} [[Datoteka:Pretoria coa.jpg|15px]] '''[[Pretoria]]''', [[Južnoafrička Republika]] * {{flagicon|Jemen}} '''[[Sana (grad)|Sana]]''', [[Jemen]] * {{flagicon|Južna Koreja}} '''[[Seul]]''', [[Južna Koreja]] |} == Ekonomija == {{glavni|Ekonomija Irana}} [[Datoteka:Markazi bank Tehran.jpg|mini|desno|200px|Iranska centralna banka ([[Iranska centralna banka|Markazi]]) u Teheranu]] [[Datoteka:TEPIX (Cro).PNG|mini|lijevo|250px|[[Teheranska burza]] se prema [[Zapadni svijet|zapadnim]] procjenama smatra jednom od najuspješnijih u [[svijet]]u posljednjih godina<ref>[[#BBC682003|BBC (6.8.2003.)]]</ref><ref name="SheikholeslamiSukumar2010">[[#SheikholeslamiSukumar2010|Bloomberg BusinessWeek (26.7.2010.)]]</ref>]] Prije nego što je Teheran postao [[Glavni grad|glavnim gradom]] krajem [[18. vijek]]a njegova [[ekonomija]] uglavnom je bila orijentirana na [[ratarstvo]]<ref name="IranicaTehran"/>, dok su nekadašnji glavni gradovi poput [[Isfahan]]a, [[Širaz]]a, [[Mašhad]]a i [[Tabriz]]a uživali povlašten ekonomski status zbog ubiranja [[porez]]a diljem [[Iran]]a<ref name="Ataie2001"/>. Otkriće velikih nalazišta [[Nafta|nafte]] početkom [[20. vijek]]a drastično je promijenilo [[Ekonomija Irana|ekonomske]] temelje u državi, a sam Teheran postao je žarištem opće [[Industrijalizacija|industrijalizacije]] koja je uvjetovala pretvaranjem [[voćnjak]]a i [[park]]ova u velike [[Industrija|industrijske]] i stambene zone. Ipak, centralni [[bazar]] kao glavna gradska [[tržnica]] nastavio je dominirati [[Trgovina|trgovinom]] robe široke potrošnje još dugi niz desetljeća<ref name="Mobasser1987">[[#Mobasser1987|Mobasser, Soussan (1987.)]]</ref>. Teheran je danas daleko najznačajniji [[Ekonomija Irana|ekonomski]] centar [[Iran]]a<ref name="BritannicaTehran"/> koje dominira u većini sfera ([[industrija]], [[financije]], [[Usluga|uslužne]] djelatnosti, [[zdravstvo]], [[informatička tehnologija]], [[Energija|energetika]], itd.) izuzevši [[Poljoprivreda|poljoprivredu]] koja je ograničena na ruralne krajeve, te [[turizam]]. Prema procjenama iz [[2008.]] godine, u Teheranu se nalazilo 30% radnika iz iranskog javnog sektora i 45% velikih [[Industrija|industrijskih]] tvrtki<ref name="CSISIran2008">[[#CSISIran2008|Cordesman, Anthony H. (2008.)]], str. 149.</ref>. Teheranski [[HDI|ljudski razvojni indeks]] iznosio je 0.842<ref name="UNDPIran1999.3">[[#UNDPIran1999|UNDP Report: Iran (1999.)]], str. 3.</ref> u [[1999.]] što je ravno prosjeku [[Zapadna Evropa|Zapadne Evrope]] odnosno 36% više od tadašnjeg [[iran]]skog prosjeka (0.619, danas 0.702), a stopa [[Siromaštvo|siromaštva]] iznosila je 11,3%<ref name="UNDPIran1999.3"/>. Veće sirotinjske četvrti nikada nisu postojale u Teheranu<ref name="TehranTHTP">[[#TehranTHTP|Tehran.ir: Tehran, Housing & Town-planning (2011.)]]</ref>, o čemu svjedoče i moderni podaci da je 1,7% kuća izgrađeno od nekvalitetnih [[Građevinski materijal|materijala]]<ref name="TehranTHTP"/> i da je 97,9% domova spojeno na [[Električna struja|električnu]] odnosno 95% na [[vodovod]]nu mrežu<ref name="TehranTHTP"/>. Grad je sjedište [[iran]]skog [[banka]]rskog sistema koji se sastoji od centralne banke ([[Iranska centralna banka|Markazi]]) koja izdaje valutu i nadzire sve državne i privatne banke. Više poslovnih [[Banka|banaka]] također sa sjedištem u Teheranu ima podružnice u cijeloj zemlji, a postoje i dvije razvojne banke odnosno stambene banka koja je specijalizirana u stambenim [[hipoteka]]ma. Vlada je počela s [[Privatizacija|privatizacijom]] bankarskog sistema u [[2001.]] godini kada su izdane dozvole za otvaranje dviju banaka u privatnom vlasništvu<ref>[[#EIUForecast2008|EIU: Iran Financial Services Forecast (2008.)]]</ref>. Vodeća osiguravajuća društva u Teheranu i Iranu generalno su Iransko osiguravajuće društvo, Azija osiguranje, Alborz osiguranje i Dana osiguranje. Od [[2010.]] godine [[Teheranska burza]] trguje [[dionica]]ma više od 330 registriranih [[Tvrtka|tvrtki]]<ref name="SheikholeslamiSukumar2010"/> čija je ukupna vrijednost u [[2011.]] godini bila oko 100 milijardi [[USD]]<ref>[[#PressTV122011|PressTV (1.2.2011.)]]</ref>. [[Iran]] prema mišljenju stručnjaka pruža mnoge mogućnosti ulaganja, posebno na Teheranskoj burzi<ref>[[#NITC9102008|Iran Daily (9.10.2008.)]]</ref>. === Industrija === Najvažniji iranski [[Industrija|industrijski]] proizvodi danas su petrokemikalije, [[čelik]] i [[Bakar (element)|bakar]], a među ostalima [[motorna vozila]], [[elektronika]], kućanski aparati, [[lijekovi]], [[tekstil]]i, [[hrana]], [[papir]], [[guma]], [[cement]] i [[Građevinski materijal|građevinski materijali]], [[Telekomunikacije|telekomunikacijska oprema]], [[Vojna industrija|vojni proizvodi]], te industrijski [[stroj]]evi<ref name="BritannicaTehran"/>. Procjenjuje se da više od 50% [[iran]]skih industrijskih proizvoda dolazi iz Teherana<ref name="CSISIran2008"/> u kojem su [[1999.]] godine bila smještena 5204 velika industrijska pogona<ref>[[#UNDPIran1999|UNDP Report: Iran (1999.)]], str. 110.</ref>. U blizini [[Raj (Iran)|Raja]] na jugu nalazi se glavna [[rafinerija]] i tvornice građevinskog materijala, dok su ostale industrijske zone smještene uz [[Autocesta|autocestu]] na potezu između Teherana i [[Karadž]]a na zapadu<ref name="AdleHourcadeEbrahimi1992.199206"/>. === Troškovi života === Prema istraživanjima [[Zapadni svijet|zapadnih]] ekonomskih organizacija provedenih [[2000-ih]] u 124 [[Svijet|svjetska]] grada<ref name="Payvand28072003">[[#Payvand28072003|Payvand Iran News (28.7.2003.)]]</ref>, Teheran je najjeftiniji [[glavni grad]] svijeta<ref>[[#CityMayors2|Hove, Tann (vom) (17.6.2008.)]]</ref> odnosno drugi najjeftiniji grad nakon [[pakistan]]skog [[Karachi]]ja<ref name="HousingNepal">[[#HousingNepal|Housing Nepal (28.2.2009.)]]</ref>. [[Cijena|Cijene]] u Teheranu su trostruko manje nego u [[London]]u ili [[New York]]u<ref name="Payvand28072003"/>, odnosno četverostruko manje u odnosu na najskuplji grad [[Oslo]]<ref name="CNN632007"/>. Niski troškova života uvjetovani su niskim [[porez]]ima u odnosu na [[Zapadni svijet]]<ref name="HousingNepal"/>, niskim cijenama energenata, te relativno visokim plaćama u regionalnim okvirima<ref name="HousingNepal"/>. Granica [[Siromaštvo|siromaštva]] u Teheranu je [[2008.]] godine iznosila 9612 [[USD]], dok je prosječna granica siromaštva u cijeloj zemlji bila 4932 [[USD]] godišnje. == Mediji == [[Datoteka:IRIB east gate 2.JPG|mini|desno|250px|Sjedište Iranske radio-televizije ([[IRIB]])]] Teheran je sjedištem svih vodećih [[iran]]skih [[Mediji|medijskih]] ustanova. Najveća među njima je državna Radio-televizija Islamske Republike Iran poznata pod kraticom [[IRIB]] ([[Perzijski jezik|perz.]] ''Sāzmān-e Sedā va Sima-je Džomhūrī-je Islāmī-je Īrān'', [[Engleski jezik|engl.]] ''Islamic Republic of Iran Broadcasting'') koja osim u [[Iran]]u djeluje i u 45 svjetskih država uključujući [[Sjedinjene Države]], [[Velika Britanija|Veliku Britaniju]], [[Kina|Kinu]], [[Rusija|Rusiju]] i [[BiH]], a emitira programe na 25 različitih [[jezik]]a<ref name="SCIBroLang">[[#SCIBroLang|SCI (2006.): Broadcasting Intl. from Tehran]]</ref> među kojima su vodeći [[perzijski]], [[arapski]], [[engleski]], [[španjolski]], [[ruski]], [[kurdski]], [[paštunski]], [[Swahili jezik|swahili]] i [[talijanski]]<ref name="SCIBroLang"/>. Vodeća [[Novine|novinska]] agencija je [[IRNA]] ([[Engleski jezik|engl.]] ''Islamic Republic News Agency''), a ostale nacionalne novine sa sjedištem u Teheranu uključuju [[Kajhan]], [[Etelat]], [[Resalat]] i [[Hamšaheri]] čija je prosječna dnevna naklada oko 400.000 primjeraka. Osim spomenutih novina na [[Perzijski jezik|perzijskom jeziku]], u gradu se objavljuju i novine na [[Engleski jezik|engleskom]] kao što su ''[[Iran Daily]]'' i ''[[Tehran Times]]''. == Promet == === Gradski promet === ==== Privatna motorna vozila ==== [[Datoteka:Cars in Tehran.jpg|mini|desno|250px|[[Automobil]]i na teheranskim ulicama]] Korištenje privatnih [[Motorna vozila|motornih vozila]] najčešći je oblik [[prijevoz]]a u Teheranu<ref name="TehranTTT">[[#TehranTTT|Tehran.ir: Traffic & Transportation (2011.)]]</ref>, a rezultat je razvijene mreže kvalitetnih [[cesta]], niskih cijena [[goriva]] i visokog stupnja proizvodnje domaće [[automobil]]ske industrije. Do početka [[21. vijek]]a na teheranskim i [[iran]]skim ulicama generalno najčešći automobilski model bio je [[Pajkan]], proizvod lokalne industrije dizajniran prema [[Francuska|francuskom]] [[Peugeot]]u [[Peugeot 504|504]]. Tokom [[2000-ih]] dominantnu ulogu na teheranskim prometnicama preuzeo je [[Samand]], novi iranski nacionalni automobil koji se godišnje proizvodi u stotinama hiljada primjeraka. Uz Samand su najčešći ostali domaći modeli poput [[Saipa|Saipe]], te strani modeli proizvođača poput [[Peugeot]]a, [[Renault]]a, [[Mercedes-Benz|Mercedesa]], [[Suzuki]]ja i [[Kia Motors]]a (uvezeni i lokalna licencirana proizvodnja). Unatoč modernom [[automobil]]skom voznom parku, glavni [[Ekologija|ekološki]] i [[Sigurnost|sigurosni]] problem u Teheranu predstavljaju zastarjeli [[motocikl]]i i [[moped]]i<ref name="Payvand29102010">[[#Payvand29102010|Payvand News (29.10.2010.)]]</ref> koji izazivaju {{nowrap|25 – 30%}} [[Onečišćavanje zraka|onečišćenja zraka]], 50% [[Buka|buke]] i {{nowrap|40 – 45%}} [[Prometna nesreća|prometnih nesreća]]<ref name="Payvand29102010"/>. Kao i svi veliki [[Svijet|svjetski]] gradovi, Teheran ima probleme s [[promet]]nim gužvama budući da je njegova mreža prvotno projektirana za 700.000 [[Motorna vozila|vozila]]<ref name="Payvand24102010"/>, dok procjene govore da na njegovim ulicama danas prometuje oko 3,5 milijuna automobila<ref name="PressTV29112010"/>. U cilju izbjegavanja gužvi u centru grada kao i smanjenja onešišćenja u [[zrak]]u, vlada je podijelila Teheran na tri zone<ref name="TehranTTT"/>: zonu za isključivi javni prijevoz, zonu s ograničenim pristupom (prema par-nepar sistemu [[Registarska pločica vozila|registarskih oznaka]]), te potpuno otvorenu zonu<ref name="IIM22011"/>. Na temelju ostvarenja u prometnoj protočnosti, smanjenju onečišćenja i povećanju sigurnosti [[pješak]]a i [[bicikl]]ista, Teheran je [[2011.]] godine u [[Washington]]u osvojio međunarodnu nagradu za održivi prometni razvo ([[Engleski jezik|engl.]] ''Sustainable Transport Award'') koju dodjeljuje [[SAD|američki]] Institut za promet i razvojne programe (ITDP) sa sjedištem u [[New York]]u<ref name="IIM22011"/>. ==== Javni gradski promet ==== {{glavni|Teheranski metro}} Javni gradski [[promet]] u Teheranu vrlo je razvijen i kvalitetan, a sastoji se od [[Podzemna željeznica|podzemne željeznice]], [[autobus]]a na običnim i brzim linijama, više hiljada [[taksi]]ja, te [[uspinjača]] i [[žičara]] u sjevernim dijelovima grada. Historija moderne javne gradske mreže započinje u [[Kadžarska Monarhija|kadžarskom periodu]] krajem [[19. vijek]]a kada grad dobiva prve [[vlak]]ove i [[tramvaj]]e. Godine [[1883.]] između Teherana i prigradskog [[Raj (Iran)|Raja]] uz pomoć [[Francuska|francuskih]] i [[Belgija|belgijskih]] inženjera u promet je pušten prvi [[Parni stroj|parni]] [[vlak]] poznat kao Dudi, a linija se održala sve do [[1951.]] godine. Prvi teheranski [[Konjski tramvaj|konjski]] [[tramvaj]] u službu je ušao [[1880.]] odnosno 11 godina prije nego u [[Zagreb]]u. Sredinu [[20. vijek]]a obilježila je stagnacija [[željeznica]] u javnoj gradskoj mreži zbog razvoja [[autobus]]ne mreže, što je uvjetovano usponom državne [[Nafta|naftne]] industrije odnosno jeftinim cijenama [[goriva]]. Velike prometne gužve koje su usporavale [[cestovni promet]] rezultirale su otvaranjem brzih [[autobus]]nih linija ([[Engleski jezik|engl.]] ''Bus rapid transit'') koje od [[2007.]] godine ukupnom dužinom od 100&nbsp;km<ref name="IIM22011"/> povezuju sve važnije teheranske prometnice, a dnevno ih koristi 1,8 milijun putnika<ref name="IIM22011"/>. Osim običnih autobusa i BRT-a, u Teheranu od [[1992.]] na pet linija prometuje i 65 [[Škoda|Škodinih]] [[trolejbus]]a<ref>[[#Murray2000|Murray, Alan (2000.)]], str. 57. i 99.</ref>. U gradu djeluje jedna državna i više privatnih [[taksi]] službi s voznim parkom od više hiljada [[automobil]]a<ref name="TehranTTT"/> – državni su po pravilu [[Žuta boja|žutih]], a privatni [[Zelena boja|zelenih]], [[Bijela boja|bijelih]] i drugih [[boja]]. [[Uspinjača|Uspinjače]] i [[Žičara|žičare]] nalaze se na sjeveru podno obronaka [[Točal]]a i povezuju grad sa skijalištima i [[hotel]]ima na [[Alborz]]u. Među njima je najvažnija i najpoznatija Točalska žičara: operativna je od [[1978.]] godine<ref name="TochalTelecabinView">[[#TochalTelecabinView|Tochal Telecabin: A view (2009.)]]</ref> i preko šest glavnih odnosno osam sporednih stanica<ref name="TochalTelecabinLines">[[#TochalTelecabinLines|Tochal Telecabin: Lines (2011.)]]</ref> spaja teheransku četvrt Velendžak (1900 [[Metar|m]] [[Nadmorska visina|n. v.]]) sa skijalištem Točal (3740 m n. v.)<ref name="TochalTelecabinView"/>. Prema [[Nadmorska visina|nadmorskoj visini]] i dužini od 7500 m ubraja se među najviše odnosno najduže na [[svijet]]u<ref name="TochalTelecabinLines"/>. [[Spol]]na [[segregacija]] u javnom gradskom [[promet]]u Teherana nije izražena i u svim njegovim granama miješanog je karaktera, ali uz takve postoje i odvojeni tipovi isključivo samo za [[žene]] (npr. ženski vagon u podzemnoj željeznici, ženski taksiji s vozačicama, odvojeni dijelovi zglobnih autobusa, itd.). Godine [[2011.]] u jednom od teheranskih naselja u promet je pušten i prvi sistem javnog korištenja [[bicikl]]a<ref name="IIM22011"/>. <center> <gallery> Datoteka:BRT in Tehran, Vali Asr.jpg|[[Autobus]]i domaće marke [[Oghab]] na brzoj liniji Datoteka:Bus Station Azadi Square, Tehran.jpg|Autobusna stanica Datoteka:اتوبوس تندرو در تهران.JPG|Autobusni vozni park Datoteka:Taxi in Tehran.jpg|Teheranski [[taksi]]ji domaće marke [[Samand]] Datoteka:Tochal-7th-Station.jpg|[[Žičara]] na [[Točal]]u </gallery> </center> [[Datoteka:Teheran metro hr.png|mini|desno|300px|Linije [[Teheranski metro|Teheranskog metroa]] ([[2011.]])]] Projekt [[Podzemna željeznica|podzemne željeznice]] u Teheranu započinje [[1971.]] godine kada [[francuska]] kompanija Suferto provodi pripremne studije o [[Društvo|socio]]-[[Ekonomija Irana|ekonomskim]] i [[transport]]nim karakteristikama grada<ref name="TehranMetroHis">[[#TehranMetroHis|Tehran Metro: History (2011.)]]</ref>, a četiri godine kasnije predložen je plan [[Teheranski metro|Teheranskog metroa]] s ukupno sedam željezničkih linija<ref name="TehranMetroHis"/>. Gradnja počinje [[1976.]] godine, no projekt je privremeno obustavljen prilikom izbijanja [[Iransko-irački rat|iransko-iračkog rata]] ([[1980.]] – [[1988.]]) kada francuski stručnjaci odlaze iz [[Iran]]a<ref name="Tarabaran121999">[[#Tarabaran121999|Tarabaran (1999.)]], IX., str. 57.-60.</ref>. Međutim, nastavljen je [[1986.]] pod vodstvom domaćih [[inženjer]]a zbog prijeke potrebe za modernizacijom javne gradske [[promet]]ne mreže koja je bila zagušena velikom [[Urbanizacija|urbanizacijom]], a prioritetima su proglašene prva, druga i peta linija<ref name="TehranMetroHis"/>. Godine [[1999.]] u promet je puštena linija br. 5. koja se sastoji od prigradske željeznice {{nowrap|Teheran – [[Karadž]]}}<ref name="Tarabaran121999"/>, a u sljedeće dvije godine s radom su počele i linija br. 2. (od centra prema [[zapad]]u) odnosno linija br. 1. (od centra prema [[jug]]u)<ref name="TehranMetroHis"/>. Tokom sljedećih deset godina linije su nadopunjavane produženjem u oba smjera i instalacijom dodatnih stanica<ref name="TehranMetroHis"/>, a započeta je i izgradnja dviju novih linija. Prva dovršena među njima je linija br. 4. (od centra prema [[istok]]u), otvorena [[2007.]] godine<ref name="TehranMetroHis"/>. Od [[2011.]] godine operativne su četiri aktivne linije (''slika desno'') od kojih se jedna proteže u smjeru [[sjever]]-[[jug]] (1), a tri [[istok]]-[[zapad]] (2, 4 i 5). Veći dio metroa prometuje podzemno, a na perifernim dijelovima grada i nadzemno (južni dio linije br. 1. odnosno br. 4 u cijelosti). Nijhova mreža organizirana je prema sekantnom rasteru pa je među ukupno 68 stanica pet raskrižnih, od čega četiri u centru grada i jedna na zapadoj periferiji gdje se završava podzemna linija br. 2. odnosno započinje nadzemna br. 5. ([[Laka gradska željeznica|gradska željeznica]] prema [[Karadž]]u). Ukupna dužina linija u [[2008.]] bila je približno 159 [[km]] (236&nbsp;km u [[2010.]]<ref name="IIM22011"/>), dok je u izgradnji 178&nbsp;km novih linija odnosno proširenja postojećih<ref name="PressTV10112008">[[#PressTV10112008|PressTV (10.11.2008.)]]</ref>. Implementirana [[tehnologija]] u cijeloj mreži uključuje [[Kina|kineske]]<ref name="PressTV3102010">[[#PressTV3102010|PressTV (3.10.2010.)]]</ref>, [[Francuska|francuske]], [[Austrija|austrijske]] i domaće [[iran]]ske sisteme<ref name="Tarabaran121999"/>. Teheran je danas jedini [[iran]]ski grad s operativnom [[Podzemna željeznica|podzemnom željeznicom]], no slični projekti grade se u još šest dodatnih gradova među kojima je i teheranski susjed [[Karadž]]<ref name="PressTV10112008"/>. Svršetkom tog projekta koji je već danas povezan s teheranskom mrežom, šire područje Teherana trebalo bi dobiti ukupno {{nowrap|350 – 400 [[km]]}} linija što približno odgovara [[Moskovski metro|Moskovskom]] i [[Tokijski metro|Tokijskom metrou]]. Dva milijuna putnika dnevno odnosno 730 milijuna godišnje koristi [[Teheranski metro]]<ref name="IIM22011"/>, a kroz [[2011.]] očekuje se povećanje na 2,5 milijuna zbog rasta cijena [[benzin]]a<ref name="PressTV2312011"/>. Nakon izgradnje posljednje linije (br. 8.) u [[2013.]] godini očekuje se iznad 6,5 milijuna putnika dnevno<ref>[[#IARTE2007|Rail Association (2007.)]]</ref> čime bi prema trenutnim statistikama postala među tri najprometnije u [[svijet]]u. Podzemna željeznica u Teheranu smatra se jednom od najčistijih u [[svijet]]u<ref name="PressTV3102010"/>, a poznata je i po brojnim [[Umjetnost|umjetničkim]] radovima poslaganim u stanicama<ref>[[#TehranMetroKul|Tehran Metro: Umjetnost (2011.)]]</ref>. <center> <gallery> Datoteka:Bagheri MS.jpg|Stanica Šahid Bageri Datoteka:Tehran-subway-station.jpg|Stanica iznutra Datoteka:MetroHarameMotahar.jpg|Podzemna željeznica Datoteka:Subway-train-interior.jpg|Unutrašnjost podzemne željeznice Datoteka:Relief in Tehran Metro.jpg|Reljef u podzemnoj stanici </gallery> </center> ==== Glavne gradske prometnice ==== [[Datoteka:Abrisham Bridge.jpg|mini|desno|250px|[[Most Abrišam]]]] Gradske prometnice u Teheranu prema strogoj stručnoj razredbi mogu se okvirno podijeliti na gradske [[autoceste]] i ostale [[ceste]]. Godine [[2007.]] ukupna dužina gradskih [[autocesta]] bila je oko 280 [[km]] uz dodatnih 180&nbsp;km petlji<ref name="TehranTTT"/>, dok je u izgradnji bilo još 130 [[km]] autocesta odnosno 120&nbsp;km petlji<ref name="TehranTTT"/>. Mreža gradskih autocesta oblikovana je prema obrascu [[Los Angeles]]a<ref name="AdleHourcadeEbrahimi1992.199206"/>, a sastoji se od poluprstena ({{nowrap|[[Gradska autocesta Azadegan|Azadegan]] – [[Gradska autocesta Basidž|Basidž]]}}) koji dužinom od 32 [[km]] omeđuje grad na jugu odnosno nepravilnog ortogonalnog rastera prometnica koje se protežu u smjerovima sjever-jug i istok-zapad. Najduže prometnice iz navedene kategorije su [[Gradska autocesta Navab|Navab Safavi]] (18&nbsp;km; [[Sjever|N]]-[[Jug|S]]) odnosno {{nowrap|[[Avenija Azadi|Azadi]] – [[Avenija Engelab|Engelab]] – [[Avenija Damavand|Damavand]]}} (41&nbsp;km; [[Istok|E]]-[[Zapad|W]]). [[Infrastruktura]] gradskih autocesta uključuje i nekoliko velikih dvosmjernih [[most]]ova i [[tunel]]a s tri [[Prometna traka|prometne trake]]. Najduži operativni [[Kabelski most|kabelski]] [[most]]ovi takve vrste su [[Most Čamran – Vali-je Asr|Čamran – Vali-je Asr]] (250 m)<ref>[[#StructuraeValiCham|Structurae: Valiasr Chamran (27.2.2010.)]]</ref>, [[Most Abrišam|Abrišam]] (132 m)<ref>[[#OVM2752010|Liuzhou OVM Machinery (27.5.2010.)]]</ref> i [[Most Džavadije|Džavadije]] (126 m)<ref>[[#PressTV14112010|PressTV (14.11.2010.)]]</ref>, a [[tunel]]i [[Tunel Resalat|Resalat]] (1980 m), [[Tunel Tohid|Tohid]] (2100 m)<ref>[[#RostamiKashi2011|Rostami, Jamal; Kashi, Mohsen (2011.)]], str. 796.</ref>, [[Tunel Amir Kabir|Amir Kabir]] (2430 m)<ref>[[#FarasatAmirKabir|Farasat: Amir Kabir (2011.)]]</ref> i [[Tunel Nijaješ|Nijaješ]] (3600 m). Teheranske gradske autoceste nadovezuju se na međugradske: [[Gradska autocesta Babaji|Babaji]] na autocestu {{nowrap|[[Autocesta Teheran – Pardis|Teheran – Pardis]]}} (istok), a veliki poluprsten [[Gradska autocesta Azadegan|Azadegan]] na {{nowrap|[[Autocesta Teheran – Šomal|Teheran – Šomal]]}} (sjever), {{nowrap|[[Autocesta 2 (Iran)|Teheran – Karadž]]}} (zapad), {{nowrap|[[Autocesta 5 (Iran)|Teheran – Save]]}} (jugoazapad) i {{nowrap|[[Autocesta 7 (Iran)|Teheran – Perzijski zaljev]]}} (jug). <center> ''Teheranske gradske autoceste:'' {| | valign="top" | <small> * [[Gradska autocesta Abšenasan|Abšenasan]] * [[Gradska autocesta Ahang|Ahang]] * [[Gradska autocesta Ajatolah Kašani|Ajatolah Kašani]] * [[Gradska autocesta Alame Džafari|Alame Džafari]] * [[Gradska autocesta Arteš|Arteš]]</small> | valign="top" | <small> * [[Gradska autocesta Ašrafi Isfahani|Ašrafi Isfahani]] * [[Gradska autocesta Azadegan|Azadegan]] * [[Gradska autocesta Babaji|Babaji]] * [[Gradska autocesta Bageri|Bageri]] * [[Gradska autocesta Bakeri|Bakeri]]</small> | valign="top" | <small> * [[Gradska autocesta Basidž|Basidž]] * [[Gradska autocesta Behešt-e Zahra|Behešt-e Zahra]] * [[Gradska autocesta Besat|Besat]] * [[Gradska autocesta Čamran|Čamran]] * [[Gradska autocesta Doran|Doran]]</small> | valign="top" | <small> * [[Gradska autocesta Džalal-e Ale Ahmad|Džalal-e Ale Ahmad]] * [[Gradska autocesta Džavane|Džavane]] * [[Gradska autocesta Fateh|Fateh]] * [[Gradska autocesta Hakim|Hakim]] * [[Gradska autocesta Hemat|Hemat]]</small> | valign="top" | <small> * [[Gradska autocesta Imam Ali|Imam Ali]] * [[Gradska autocesta Jadegar-e Imam|Jadegar-e Imam]] * [[Gradska autocesta Jasini|Jasini]] * [[Gradska autocesta Kale-Morgi|Kale-Morgi]] * [[Gradska autocesta Kazemi|Kazemi]]</small> | valign="top" | <small> * [[Gradska autocesta Kurdistan|Kurdistan]] * [[Gradska autocesta Mahalati|Mahalati]] * [[Gradska autocesta Modares|Modares]] * [[Gradska autocesta Muhamed-Ali Dženah|Muhamed-Ali Dženah]] * [[Gradska autocesta Navab|Navab]]</small> | valign="top" | <small> * [[Gradska autocesta Nijaješ|Nijaješ]] * [[Gradska autocesta Resalat|Resalat]] * [[Gradska autocesta Sadr|Sadr]] * [[Gradska autocesta Saidi|Saidi]] * [[Gradska autocesta Sajed|Sajed]]</small> | valign="top" | <small> * [[Gradska autocesta Sjeverna Behešt-e Zahra|Sjeverna Behešt-e Zahra]] * [[Gradska autocesta Šahid Gomnam|Šahid Gomnam]] * [[Gradska autocesta Šahid Hagani|Šahid Hagani]] * [[Gradska autocesta Šahid Satari|Šahid Satari]] * [[Gradska autocesta Šejh Fazlalah Nuri|Šejh Fazlalah Nuri]]</small> | valign="top" | <small> * [[Gradska autocesta Tondgujan|Tondgujan]] * [[Gradska autocesta Vafadar|Vafadar]] * [[Gradska autocesta Zeinodin|Zeinodin]]</small> |} </center> Izuzevši gradske autoceste, važnu prometnu okosnicu čine i druge glavne prometnice poput povezanih avenija [[Avenija Azadi|Azadi]], [[Avenija Engelab|Engelab]] i [[Avenija Damavand|Damavand]] koje se protežu u smjeru [[zapad]]–[[istok]], te Vali-je Asr koja spaja [[sjever]] i [[jug]] Teherana. [[Avenija Vali-je Asr]] kao prometna arterija imala je veliku važnost za razvoj i širenje grada, a danas se uz nju protežu brojne prestižne četvrti odnosno [[Financije|financijske]] institucije, [[Veleposlanstvo|veleposlanstva]], skupi [[restoran]]i, [[Trgovina|trgovine]] i druge ustanove. Prvotno je nosila ime dinastije [[Pahlavi (dinastija)|Pahlavi]], zatim je nakon [[Iranska revolucija|revolucije]] [[1980.]] godine preimenovana prema bivšem premijeru [[Muhamed Mosadek|Mosadeku]], a današnje ime Vali-je Asr ([[Perzijski jezik|perz.]] ولی عصر; dosl. ''Učitelj vremena'') implicira na dvanaestog [[Šijitski imam|šijitskog imama]]. Avenija dužinom od 17,3 [[km]] predstavlja jednu od najdužih [[ulica]] u [[svijet]]u, a razlika u [[Nadmorska visina|nadmorskoj visini]] na njenim krajnim točkama iznosi oko 500 metara. Zbog [[sigurnost]]i u prometu, nad teheranskim prometnicama postoje stotine [[Pješak|pješačkih]] [[most]]ova s pokretnim [[Stepenice|stepenicama]]. Osim izuzetne kvalitete teheranske [[promet]]ne [[Infrastruktura|infrastrukture]], ona je karakteristična i po [[Umjetnost|umjetničkom]] i [[Pejzažna arhitektura|pejzažnom]] oblikovanju kao što su nadvožnjaci ukrašeni [[Mozaik|mozaicima]] i [[freska]]ma odnosno zelene površine s [[Potok|potocima]] koji se slijevaju uz prometnice poput [[Gradska autocesta Čamran|Čamrana]], [[Avenija Vali-je Asr|Vali-je Asra]], [[Gradska autocesta Modares|Modaresa]] i [[Gradska autocesta Šahid Hagani|Haganija]]. Neke od međunarodno poznatih osoba prema kojima su imenovane glavne teheranske prometnice uključuju [[Francuzi|francuskog]] filozofa [[Henry Corbin|Henryja Corbina]], [[Englezi|engleskog]] historičara [[Edward Granville Browne|Edwarda Brownea]], [[Indija|indijskog]] političara [[Mahatma Gandhi|Mahatmu Gandhija]], osnivača [[Pakistan]]a [[Muhamed Ali Dženah|Muhameda Alija Dženaha]], [[Demokratska Republika Kongo|kongoanskog]] državnika [[Patrice Lumumba|Patrica Lumumbu]], [[Irci|irskog]] aktivista [[Bobby Sands|Bobbyja Sandsa]], [[Južna Amerika|južnoameričkog]] vojskovođu [[Simón Bolívar|Simóna Bolívara]], itd. <center> <gallery> Datoteka:Vali Asr Street, Tehran.jpg|[[Avenija Vali-je Asr]] Datoteka:Modarress Highway Tehran.jpg|[[Gradska autocesta Modares]] Datoteka:Hemmat Underpass Tehran.jpg|Podvožnjak [[Gradska autocesta Hemat|GAC Hemat]] Datoteka:Chamran Highway, Tehran.jpg|[[Gradska autocesta Čamran]] Datoteka:Azadi avenue.png|[[Avenija Azadi]] </gallery> </center> === Izvangradski promet === ==== Regionalne prometnice ==== [[Datoteka:Tehran Karaj Rd.jpg|mini|desno|250px|[[Autocesta 2 (Iran)|Autocesta 2]] (Teheran – [[Karadž]])]] Teheran je na [[Teheranska pokrajina|pokrajinskoj]], [[Iran|nacionalnoj]] i [[Jugozapadna Azija|internacionalnoj]] razini povezan s pet [[autocesta]] od kojih je jedna u izgradnji<ref>[[#HarazRahFHM|Haraz Rah (2011.)]]</ref>: {| class="wikitable" |+ |-bgcolor=#ACE1AF !Oznaka !Naziv !Dužina !Naselja/Gradovi !Opis !Čvorovi |- | [[Datoteka:Freeway in Iran.png|32px]][[Datoteka:Road2.png|13px]] ||align="center"| '''[[Autocesta 2 (Iran)|Autocesta 2]]'''<br /><small>(Autocesta Teheran – Karadž)</small> ||align="right"| 600&nbsp;km ||align="center"| [[Karadž]], [[Tabriz]] ||<small>Povezuje Teheran s [[Karadž]]om, glavnim gradom susjedne [[Alborška pokrajina|Alborške<br />pokrajine]] i dijelom teheranske aglomeracije, a nastavlja se prema<br />[[Tabriz]]u i nadovezuje na [[Evropa|evropsku]] autocestu [[E80]].</small>|| [[Datoteka:Road32.png|18px]][[Datoteka:Road59.png|18px]][[Datoteka:Road1.png|13px]][[Datoteka:Road49.png|18px]][[Datoteka:Road35.png|18px]][[Datoteka:Road26.png|18px]][[Datoteka:Road24.png|18px]][[Datoteka:E80-HR.svg|35px]] |- | [[Datoteka:Freeway in Iran.png|32px]][[Datoteka:Road5.png|13px]] ||align="center"| '''[[Autocesta 5 (Iran)|Autocesta 5]]'''<br /><small>(Autocesta Teheran – Save)</small> ||align="right"| 100&nbsp;km ||align="center"| [[Save (Iran)|Save]], [[Salafčegan]] ||<small>Povezuje Teheran s južnim naseljima poput [[Sabašaher]]a, [[Robat Karim]]a<br />i [[Parand]]a, te nastavlja prema pokrajini [[Markazi]] do gradova [[Save (Iran)|Sava]]<br />i [[Salafčegan]]. U planu je produženje prometnice do [[Huzestan]]a.</small>|| [[Datoteka:Road65.png|18px]][[Datoteka:Freeway in Iran.png|32px|Autocesta Save-Hamadan]][[Datoteka:Road48.png|18px]][[Datoteka:Road56.png|18px]][[Datoteka:Road37.png|18px]][[Datoteka:Road41.png|18px]][[Datoteka:Road96.png|18px]] |- | [[Datoteka:Freeway in Iran.png|32px]][[Datoteka:Road7.png|13px]] ||align="center"| '''[[Autocesta 7 (Iran)|Autocesta 7]]'''<br /><small>(Autocesta Teheran – Kom,<br />Autocesta Teheran – Perzijski zaljev)</small> ||align="right"| 465&nbsp;km ||align="center"| [[Kom]], [[Isfahan]] ||<small>Povezuje Teheran sa [[Aerodrom Imam Homeini|Aerodromom Imam Homeini]] i nastavlja se<br />prema [[Kom]]u i [[Isfahan]]u.</small>|| [[Datoteka:Road71.png|18px]][[Datoteka:Road56.png|18px]][[Datoteka:Road65.png|18px]][[Datoteka:Road47.png|18px]][[Datoteka:Road62.png|18px]][[Datoteka:Road51.png|18px]][[Datoteka:Freeway in Iran.png|32px|Autocesta Zobahan]] |- | [[Datoteka:Freeway in Iran.png|32px]] ||align="center"| '''[[Autocesta Teheran – Pardis]]''' ||align="right"| 23&nbsp;km ||align="center"| [[Pardis]], [[Bumehen]], [[Rudehen]] ||<small>Povezuje Teheran sa sjeveroistočnim naseljima poput [[Pardis]]a,<br />[[Bumehen]]a i [[Rudehen]]a, a nadovezuje se na Cestu 77 (Haraz)<br />i 79 (Firuzkuh).</small>|| [[Datoteka:Road77.png|18px]][[Datoteka:Road79.png|18px]] |- | [[Datoteka:Freeway in Iran.png|32px]][[Datoteka:Zeichen 123.svg|32px]] ||align="center"| '''[[Autocesta Teheran – Šomal]]''' ||align="right"| 121&nbsp;km ||align="center"| [[Čalus]] ||<small>Prometnica je u izgradnji, prolazi kroz niz [[tunel]]a na [[Alborz]]u i spajati će<br />Teheran s [[Čalus]]om na obali [[Kaspijsko jezero|Kaspijskog jezera]] odnosno sjevernim [[prašuma]]ma.</small>|| [[Datoteka:Road79.png|18px]][[Datoteka:Road77.png|18px]][[Datoteka:Road59.png|18px]][[Datoteka:Road22.png|18px]] |- |} Osim pet autocesta, iz Teherana se grana i mreža od sedam [[Brza cesta|brzih cesta]]: {| class="wikitable" |+ |-bgcolor=#ACE1AF !Oznaka !Naziv !Dužina !Naselja/Gradovi !Opis !Čvorovi |- |align="center"| [[Datoteka:Road32.png|18px]] ||align="center"| '''[[Cesta 32 (Iran)|Cesta 32]]'''<br /><small>(Cesta Mahsus)</small> ||align="right"| 880&nbsp;km ||align="center"| [[Karadž]], [[Kazvin]], [[Takestan]], [[Zandžan]],<br />[[Tabriz]], [[Marand]], [[Maku]] ||<small>Ova prometnica stara je cesta između Teherana i [[Karadž]]a, a važna je za<br />promet [[Kamion|teretnim vozilima]] kojima nije dozvoljeno kretanje autocestom. </small>|| [[Datoteka:Road2.png|13px]][[Datoteka:Road59.png|18px]][[Datoteka:Road49.png|18px]][[Datoteka:Road37.png|18px]][[Datoteka:Road47.png|18px]][[Datoteka:Road35.png|18px]][[Datoteka:Road26.png|18px]][[Datoteka:Road24.png|18px]][[Datoteka:Road16.png|18px]][[Datoteka:Road27.png|18px]][[Datoteka:Freeway in Iran.png|32px|Sjeverna autocesta Tabriz]][[Datoteka:Freeway in Iran.png|32px|Južna autocesta Tabriz]][[Datoteka:Expressway in Iran.png|32px|Cesta Babaji]][[Datoteka:Road14.png|18px]][[Datoteka:Road21.png|18px]][[Datoteka:Road11.png|18px]][[Datoteka:Road12.png|18px]][[Datoteka:E80-HR.svg|35px]] |- |align="center"| [[Datoteka:Road38.png|18px]] ||align="center"| '''[[Cesta 38 (Iran)|Cesta 38]]''' ||align="right"| 158&nbsp;km ||align="center"| [[Šahrijar]], [[Bujin-Zahra]] ||<small>Povezuje Teheran s jugozapadnim naseljima [[Šahrijar]] i [[Malard]], a nastavlja<br />se prema [[Bujin-Zahra|Bujin-Zahri]] u [[Kazvinska pokrajina|Kazvinskoj pokrajini]].</small>|| [[Datoteka:Road32.png|18px]][[Datoteka:Road49.png|18px]][[Datoteka:Road37.png|18px]] |- |align="center"| [[Datoteka:Road44.png|18px]] ||align="center"| '''[[Cesta 44 (Iran)|Cesta 44]]'''<br /><small>(Cesta Imama Reze)</small> ||align="right"| 860&nbsp;km ||align="center"| [[Semnan]], [[Damgan]], [[Šahrud]],<br />[[Sabzevar]], [[Nišapur]] ||<small>Proteže se kroz [[Semnanska pokrajina|Semnansku pokrajinu]] i [[Razavi Horasan]], a spaja Teheran<br />s drugim najvećim iranskim gradom [[Mašhad]]om.</small>|| [[Datoteka:Road36.png|18px]][[Datoteka:Road81.png|18px]][[Datoteka:Road83.png|18px]][[Datoteka:Road87.png|18px]][[Datoteka:Road95.png|18px]][[Datoteka:Road2.png|13px]][[Datoteka:Road97.png|18px]] |- |align="center"| [[Datoteka:Road65.png|18px]] ||align="center"| '''[[Cesta 65 (Iran)|Cesta 65]]'''<br /><small>(Cesta Saidi,<br />Cesta Save)</small> ||align="right"| 1208&nbsp;km ||align="center"| [[Islamšaher]], [[Save (Iran)|Save]], [[Salafčegan]], [[Isfahan]], [[Abade]],<br />[[Marvdašt]], [[Širaz]], [[Firuzabad]], [[Džam (Iran)|Džam]], [[Asaluje]] ||<small>Povezuje Teheran s naseljima [[Čahardange]], [[Islamšaher]]om i [[Golestan (grad)|Golestanom]]<br />na jugu, a nastavlja se preko grada [[Save (Iran)|Sava]] do [[Isfahan]]a i [[Abade]]a odnosno<br />završava u industrijskom gradu [[Asaluje|Asaluji]] na obali [[Perzijski zaljev|Perzijskog zaljeva]].</small>|| [[Datoteka:Road5.png|13px]][[Datoteka:Freeway in Iran.png|32px|Autocesta Save-Hamadan]][[Datoteka:Road49.png|18px]][[Datoteka:Road48.png|18px]][[Datoteka:Road56.png|18px]][[Datoteka:Road58.png|18px]][[Datoteka:Road7.png|13px]][[Datoteka:Road47.png|18px]][[Datoteka:Road9.png|13px]][[Datoteka:Road51.png|18px]][[Datoteka:Road55.png|18px]][[Datoteka:Road72.png|18px]][[Datoteka:Road63.png|18px]][[Datoteka:Road78.png|18px]][[Datoteka:Expressway in Iran.png|32px|Obilaznica Širaz]][[Datoteka:Road67.png|18px]][[Datoteka:Road86.png|18px]][[Datoteka:Road94.png|18px]][[Datoteka:Road96.png|18px]] |- |align="center"| [[Datoteka:Road71.png|18px]] ||align="center"| '''[[Cesta 71 (Iran)|Cesta 71]]'''<br /><small>(Stara komska)</small> ||align="right"| 1244&nbsp;km ||align="center"| [[Kom]], [[Kašan]], [[Jazd]], [[Sirdžan]],<br />[[Bandar Abas]] ||<small>Bila je glavnom cestom između Teherana i [[Kom]]a do otvaranja usporedne<br />autoceste iz [[1980.]] godine, a danas se uglavnom koristi za promet [[Kamion|teretnih<br />vozila]]. Proteže se sve do važne [[Luka|luke]] [[Bandar Abas]]a u [[Hormuz|Hormuškom tjesnacu]].</small>|| [[Datoteka:Road7.png|13px]][[Datoteka:Road56.png|18px]][[Datoteka:Road58.png|18px]][[Datoteka:Road62.png|18px]][[Datoteka:Road68.png|18px]][[Datoteka:Road78.png|18px]][[Datoteka:Road84.png|18px]][[Datoteka:Road86.png|18px]][[Datoteka:Road88.png|18px]][[Datoteka:Road92.png|18px]][[Datoteka:Road94.png|18px]][[Datoteka:Road96.png|18px]] |- |align="center"| [[Datoteka:Road77.png|18px]] ||align="center"| '''[[Cesta 77 (Iran)|Cesta 77]]'''<br /><small>(Cesta Damavand,<br />Cesta Haraz)</small> ||align="right"| 200&nbsp;km ||align="center"| [[Rudehe]], [[Amol]] ||<small>Proteže se u smjeru sjever-jug i spaja Teheran s obližnjim mjestima<br />[[Rudehe]]m, [[Abali]]jem i [[Damavand (grad)|Damavandom]] odnosno [[Kaspijsko jezero|kaspijskim]] gradom<br />[[Amol]]om uz sjeverne prašume u pokrajini [[Mazandaran]].</small>|| [[Datoteka:Road79.png|18px]][[Datoteka:Road22.png|18px]] |- |align="center"| [[Datoteka:Road79.png|18px]] ||align="center"| '''[[Cesta 79 (Iran)|Cesta 79]]'''<br /><small>(Cesta Firuzkuh)</small> ||align="right"| 247&nbsp;km ||align="center"| [[Firuzkuh]], [[Pol Sefid]], [[Kaemšaher]], [[Babol]] ||<small>Prometnica se pruža od Teherana preko [[Firuzkuh]]a do [[Kaemšaher]]a i [[Babol]]a<br />u [[Mazandaran]]u na sjeveru Irana.</small>|| [[Datoteka:Road77.png|18px]][[Datoteka:Road22.png|18px]] |- |} ==== Željeznica ==== [[Datoteka:TM3-28.JPG|mini|desno|250px|[[Kina|Kineske]] [[Lokomotiva|lokomotive]] Zhuzhou TM3-28 u [[Iran]]u]] [[Datoteka:Map Iran railways en.svg|mini|desno|250px|Teheran je čvorište [[iran]]ske [[Željeznica|željezničke]] mreže]] Teheran je glavno čvorište [[iran]]ske [[Željeznica|željezničke]] mreže koja povezuje većinu vodećih gradova u zemlji, a postoje i međunarodne linije prema [[Evropa|Evropi]] i [[Azija|Aziji]]<ref name="RAIkarta">[[#RAIkarta|RAI (2011.)]]</ref>. [[Evropa|Evropska]] veza omogućena je linijom preko [[Istanbul]]a, a preko [[Turska|Turske]] odnosno jezera [[Van (jezero)|Van]] povezan je i sa [[Sirija|sirijskim]] glavnim gradom [[Damask]]om. Izravnih veza s ostalim gradovima susjednih zemalja nema s obzirom da Iran koristi standardiziranu širinu [[kolosijek]]a od 1435 [[mm]], dok se u bivšim [[SSSR|sovjetskim]] republikama ([[Armenija]], [[Azerbajdžan]], [[Turkmenistan]]) i [[Pakistan]]u koriste širi kolosijeci. Osim toga, prema [[Irak]]u se grade kolosijeci koji će spajati Teheran i [[Basra|Basru]] preko [[Horamšaher]]a odnosno [[Bagdad]] preko [[Kermanšah]]a<ref>[[#Gazette192005|Railway Gazette (1.9.2005.)]]</ref>, a u [[Afganistan]]u u kojem željeznička mreža ni ne postoji [[iran]]ska vlada će financirati projekt koji će Teheran preko [[Mašhad]]a spojiti s [[Haf]]om i [[Herat]]om<ref>[[#Reuters1742010|Reuters (17.4.2010.)]]</ref>. Tuzemni [[vlak]]ovi po dnevnom rasporedu voze do [[Isfahan]]a, [[Tabriz]]a, [[Kerman]]a, [[Jazd]]a, [[Sari (grad)|Sarija]], [[Gorgan]]a, [[Ahvaz]]a i [[Bandar Abas]]a, dok prema [[Mašhad]]u uz više dnevnih voze i noćne linije. U junu [[2009.]] godine zadnji iranski [[velegrad]] koji se priključio na državnu željezničku mrežu bio je [[Širaz]]<ref>[[#TurkishWeekly362009|Turkish Weekly (3.6.2009.)]]</ref>. Tuzemna željeznička mreža koja se grana iz Teherana može se okvirno podijeliti prema [[Strane svijeta|stranama svijeta]]<ref name="RAIkarta"/>: {| | valign="top" | : [[Datoteka:BSicon eKDSTa.svg|15px]] '''Prema jugu''': : [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Islamšaher]] : [[Datoteka:BSicon BS2lr.svg|15px]] [[Kom]] :* &nbsp;[[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Arak (grad)|Arak]] :: [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Andimešk]] :: [[Datoteka:BSicon BS2lr.svg|15px]] [[Ahvaz]] ::* &nbsp;[[Datoteka:BSicon ENDEe.svg|15px]] [[Horamšaher]]<br /><small>(kraj pruge)</small> ::* &nbsp;[[Datoteka:BSicon ENDEe.svg|15px]] [[Bandar-e Homeini]]<br /><small>([[Perzijski zaljev]])</small> :* &nbsp;[[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Kašan]] :: [[Datoteka:BSicon BS2lr.svg|15px]] [[Badrud]] ::* &nbsp;[[Datoteka:BSicon BS2lr.svg|15px]] [[Ardakan]] :::* &nbsp;[[Datoteka:BSicon ENDEe.svg|15px]] [[Čadormalu]]<br /><small>(kraj pruge)</small> :::* &nbsp;[[Datoteka:BSicon BS2+lr.svg|15px]] Mejbod* ::* &nbsp;[[Datoteka:BSicon BS2lr.svg|15px]] [[Sistan (grad)|Sistan]] :::* &nbsp;[[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Zarinšaher]] :::: [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Isfahan]] :::: [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Šahreza]] :::: [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Abade]] :::: [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Marvdašt]] :::: [[Datoteka:BSicon ENDEe.svg|15px]] [[Širaz]]<br /><small>(kraj pruge)</small> :::* &nbsp;[[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Aržang]] :::: [[Datoteka:BSicon BS2+lr.svg|15px]] Mejbod* :: [[Datoteka:BSicon BS2+lr.svg|15px]] [[Mejbod]] :: [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Jazd]] :: [[Datoteka:BSicon BS2lr.svg|15px]] [[Bafg]] ::* &nbsp;[[Datoteka:BSicon ENDEe.svg|15px]] [[Kerman]]<br /><small>(kraj pruge)</small> ::* &nbsp;[[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Hatunabad]] ::: [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Golgohar]] ::: [[Datoteka:BSicon ENDEe.svg|15px]] [[Bandar Abas]]<br /><small>([[Perzijski zaljev]])</small> | valign="top" | : [[Datoteka:BSicon eKDSTa.svg|15px]] '''Prema istoku''': : [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Ejvanekej]] : [[Datoteka:BSicon BS2lr.svg|15px]] [[Garmsar]] :* &nbsp;[[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Semnan]] :: [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Šahrud]] :: [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Nišapur]] :: [[Datoteka:BSicon BS2lr.svg|15px]] [[Fariman]] ::* &nbsp;[[Datoteka:BSicon ENDEe.svg|15px]] [[Mašhad]]<br /><small>(kraj pruge)</small> ::* &nbsp;[[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Sarahs]] ::: [[Datoteka:BSicon ENDEe.svg|15px]] ''[[Turkmenistan]]''<br /><small>(širi kolosijek)</small> :* &nbsp;[[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Sari (grad)|Sari]] :: [[Datoteka:BSicon BS2lr.svg|15px]] [[Neka]] ::* [[Datoteka:BSicon ENDEe.svg|15px]] [[Bandar Torkman]]<br /><small>([[Kaspijsko jezero]])</small> ::* [[Datoteka:BSicon ENDEe.svg|15px]] [[Gorgan]]<br /><small>(kraj pruge)</small> | valign="top" | : [[Datoteka:BSicon eKDSTa.svg|15px]] '''Prema zapadu''': : [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Karadž]] : [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Kazvin]] : [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Zandžan]] : [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Mijana]] : [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Maraga]] : [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Tabriz]] : [[Datoteka:BSicon BS2lr.svg|15px]] [[Sufijan]] :* &nbsp;[[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Marand]] :: [[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Džolfa]] :: [[Datoteka:BSicon ENDEe.svg|15px]] ''[[Azerbajdžan]]''<br /><small>(širi kolosijek)</small> :* &nbsp;[[Datoteka:BSicon eS+BHF.svg|15px]] [[Razi (grad)|Razi]] :: [[Datoteka:BSicon ENDExe.svg|15px]] ''[[Turska]]''<br /><small>(pruga se nastavlja)</small> |} ==== Kolodvori ==== Glavni [[željeznički kolodvor]] izgrađen je kasnih [[1920-ih]] prema projektu [[Poljaci|poljsko]]-[[Ukrajinci|ukrajinskog]] arhitekta [[Vladislav Gorodetski|Vladislava Gorodetskog]], a nalazi se južno od Trga Rah Ahan odnosno uz Ulicu Šuš ([[Suza (Iran)|Suza]]). U Teheranu se nalaze i četiri glavna [[Autobusni kolodvor|autobusna kolodvora]] koji nude međugradske veze sa svim [[Popis gradova u Iranu|iranskim gradovima]] odnosno [[Jugozapadna Azija|regionalnim zemljama]]. Smješteni su na rubnim dijelovima Teherana kako bi se izbjegle [[promet]]ne gužve prilikom vožnje kroz sam grad, a njihove linije iz istih su razloga uglavnom organizirane prema geografskom položaju. Glavni [[Autobusni kolodvor|autobusni kolodvori]] su<ref name="TehranTTT"/>: * '''Zapadni autobusni kolodvor''' ([[Perzijski jezik|perz.]] پایانه مسافربری غرب; ''Terminal-e Garb'') – najveći, najprometniji i najbolje opremljeni teheranski kolodvor koji se nalazi sjeverozapadno od Trga Azadi. Na kolodvoru prometuje većina međunarodnih linija ([[Turska]], [[Evropa]], [[Kavkaz]]), a u tuzemnom smislu uglavnom je orijentiran na zapadne dijelove [[Iran]]a i [[Kaspijsko jezero|kaspijsku]] obalu. * '''Istočni autobusni kolodvor''' ([[Perzijski jezik|perz.]] پایانه مسافربری شرق; ''Terminal-e Šark'') – smješten je uz istočnu Ulicu Damavand, a prima autobuse koji prometuju prema sjeveroistočnim pokrajinama (npr. [[Razavi Horasan]]) odnosno sjeveru zemlje ([[Mazandaran]], [[Golestan]]). * '''Južni autobusni kolodvor''' ([[Perzijski jezik|perz.]] پایانه مسافربری جنوب; ''Terminal-e Džonub'') – nalazi se nekoliko stotina metara istočno od Glavnog [[Željeznički kolodvor|željezničkog kolodvora]] odnosno zapadno od parka Besat u južnom dijelu grada, a autobusne linije prvenstveno vode prema jugu zemlje. * '''Autobusni kolodvor Argentina''' ([[Perzijski jezik|perz.]] پایانه مسافربری آرژانتین; ''Terminal-e Aržantin'') – jedini je smješten u centru grada, sjeverozapadno od Mosale odnosno istočno od [[Argentina|Argentinskog]] trga. Kolodvor za razliku od ostalih nije orijentiran prema specifičnom dijelu zemlje već linije vode do svih većih gradova uključujući [[Mašhad]], [[Isfahan]], [[Rašt]], [[Širaz]], [[Tabriz]] i [[Jazd]]. <center> <gallery> Datoteka:Entrance of Argentine Bus Terminal (Tehran).jpg|Ulaz Arg. [[Autobusni kolodvor|autobusnog kolodvora]] Datoteka:Open waiting-room of Argentine Bus Terminal (Tehran).jpg|Otvorena čekaonica Arg. kolodvora Datoteka:Buses at Argentine Terminal (Tehran).jpg|Međugradski autobusi na Arg. kolodvoru Datoteka:Tehran Railway Station.jpg|Teheranski Glavni [[željeznički kolodvor]] </gallery> </center> ==== Aerodromi ==== {{glavni|Aerodrom Mehrabad|Aerodrom Imam Homeini}} [[Datoteka:Mehrabad Airport aircraft lineup Sharifi.jpg|mini|desno|250px|[[Aerodrom Mehrabad]]]] [[Datoteka:Tehran IKIA at Night.jpg|mini|desno|250px|[[Aerodrom Imam Homeini]]]] U Teheranu odnosno njegovoj okolici postoje tri internacionalna [[aerodrom]]a - stari [[Aerodrom Mehrabad|Mehrabad (<tt>OIII/THR</tt>)]], novi [[Aerodrom Imam Homeini|Imam Homeini (<tt>OIIE/IKA</tt>)]]<ref name="TehranTTT"/> i teretni [[Aerodrom Pajam|Pajam (<tt>OIIP/QKC</tt>)]]. [[Aerodrom Mehrabad]] smješten je u jugozapadnom dijelu grada, nedaleko od Trga Azadi odnosno uz autocestu Teheran-[[Karadž]]. Njegova historija započinje [[1938.]] godine kada je bio letjelištem lokalnog avijacijskog kluba, a neposredno nakon završetka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] priznat je od strane [[ICAO]]-a kao internacionalni [[aerodrom]]. Godine [[1955.]] [[asfalt]]irana je prva staza, a terminale su projektirali svjetski poznati [[arhitekt]]i poput [[William Pereira|Williama Pereire]]. Desetljećima je bio glavni i najprometniji [[iran]]ski aerodrom, no njegov značaj konstantno opada od [[2004.]] godine kada je 30 [[km]] južnije izgrađen novi, moderniji i veći aerodrom. Historija [[Aerodrom Imam Homeini|Aerodroma Imam Homeini]] započinje još prije [[1979.]] godine kada [[Mohammed Reza Pahlavi|pahlavijeva]] vlada dodjeljuje natječaj za izgradnju nove [[SAD|američkoj]] tvrtki, no projekt je obustavljen zbog [[Iranska revolucija|Iranske revolucije]] i [[Iransko-irački rat|iransko-iračkog rata]]. Gradnja je nastavljena krajem [[1990-ih]] kada vlada dodjeljuje natječaj domaćim tvrtkama, a prva faza projekta koja uključuje dvije uzletno-sletne staze od 4200 m i prvi terminal završena je [[2004.]] godine. Prema podacima iz [[2010.]] godine, ovim aerodromom koristi se približno pet milijuna putnika godišnje<ref name="ECONews2010">[[#ECONews2010|ECO News (2010.)]]</ref>, a nakon planiranog proširenja odnosno izgradnje druge, treće i četvrte faze očekuje se ostvarivanje kapaciteta od 90 milijuna putnika na godinu<ref name="ECONews2010"/>. Na dvama teheranskim putničkim aerodromima smještena su sjedišta većine [[iran]]skih avioprijevoznika kao što su [[Iran Air]], [[Mahan Air]], [[Caspian Airlines]], [[Iran Asseman Airlines]], [[Aria Air]], [[Saha Airlines]] i [[Taban Airlines]], a u njima djeuju i deseci stranih aviofirmi prvenstveno iz [[Evropa|Evrope]] i [[Azija|Azije]]. Od konca [[2007.]] godine svi internacionalni letovi preusmjereni su iz [[Aerodrom Mehrabad|Mehrabada]] na [[Aerodrom Imam Homeini]], izuzevši letove prema [[Sirija|sirijskom]] [[Damask]]u i [[Saudijska Arabija|saudijskim]] gradovima [[Jeddah]]u (''Džedi'') i [[Medina|Medini]] za vrijeme [[islam]]skih hodočašća [[hadždž]]a i [[Umra|umre]]<ref>[[#PressTV2862009|PressTV (28.6.2009.)]]</ref>. [[Datoteka:Air Routes from TEH2.PNG|središte|mini|600px|Gradovi s izravnim putničkim letovima za [[Aerodrom Imam Homeini]]]] == Kultura == === Znanost i obrazovanje === [[Datoteka:Darolfonun.jpg|mini|desno|250x|Istočni [[portal]] Kuće znanosti ([[Perzijski jezik|perz.]] دارالفنون; ''Dar al-Fonun''), prve moderne znanstvene institucije u Teheranu, s natpisom iz [[Firdusi]]jeve [[Šahname]]:<br />{{izdvojeni citat|Sposoban je onaj koji je prosvijetljen - znanje pomlađuje staro srce.}}]] Teheran je najveći i najvažniji [[Znanost|znanstveni]] i [[Obrazovanje|obrazovni]] centar [[Iran]]a<ref name="TehranCE">[[#TehranCE|Tehran.ir: Culture & Education (2011.)]]</ref>, države u kojoj se obrazovanje tradicionalno smatra velikom [[Kultura|kulturnom]] vrijednošću<ref name="HabibiHourcade2005IIILit">[[#HabibiHourcade2005|Habibi, Mohsen; Hourcade, Bernard (2005.)]], III. Ratio of literary</ref> i koja od kraja [[2000-ih]] bilježi [[Iran u međunarodnim statistikama#Znanost i tehnologija|najveći znanstveno-tehnološki rast]] u [[svijet]]u. Godine [[2005.]] u Teheranu je djelovalo ukupno 5175 [[Osnovna škola|osnovnih]] i [[Srednja škola|srednjih]] [[škola]]<ref name="HabibiHourcade2005IIILit"/>, od čega je 3041 državnih (sa 31.968 razreda i 1,106.352 [[učenik]]a) odnosno 2129 privatnih (sa 31.966 razreda i 172.385 učenika)<ref name="HabibiHourcade2005IIILit"/>. Većina tih [[učenik]]a je u [[Osnovna škola|osnovnim školama]], iako je njihov postotak u [[Srednja škola|srednjim školama]] zadnjih godina bio znatno izraženiji nego u ostalim zemljama zbog golemog prirodnog priraštaja krajem [[1980-ih]] odnosno njegove nagle stabilizacije početkom [[1990-ih]] godina. Godine [[1976.]] tokom vladavine [[Mohammed Reza Pahlavi|M. Reze Pahlavija]] stopa [[pismenost]]i u Teheranu iznosila je 81,7% za muškarce odnosno 68,2 za žene (ukupno 75,3%)<ref name="Mansour2000.121">[[#Mansour2000|Ohadi, Mansour (6.12.2000.)]], str. 121.</ref>, a deset godina kasnije u vrijeme novog političkog sistema povećana je na 86.9% za muškarce odnosno 76,6% za žene (ukupno 81,9%)<ref name="Mansour2000.121"/>. Pozitivan trend povećanja pismenosti nastavio se tokom idućih godina pa je [[1996.]] u čitavoj zemlji izmjerena pismenost kod 95% mladih muškaraca odnosno 90% mladih žena<ref>[[#SCILitEdu1996|SCI: Literacy and Education (1996.)]]</ref>, dok je u samom Teheranu na višoj razini nego u ostatku zemlje. Godine [[1996.]] razlika u postotku [[pismenost]]i između sjevernih i južnih četvrti grada iznosila je 17% (80% u Hani Abadu; 97% u Davudiji)<ref name="HabibiHourcade2005IIILit"/>, no navedena razlika kod stanovništva od {{nowrap|6 – 24}} godine bila je svega 5% što ukazuje da socijalno-kulturni omjeri nisu bitnije izraženi<ref name="HabibiHourcade2005IIILit"/>. Međutim, kod stanovništva iznad 65 godina najveća razlika iznosi čak 77% što upućuje na velike razlike između sjevera i juga Teherana proteklih desetljeća<ref name="HabibiHourcade2005IIILit"/>. U Teheranu je aktivno 50-ak većih [[univerzitet]]a i [[fakultet]]a<ref name="TehranCE"/>, dok uključujući [[Visoka škola|visoke škole]], [[Akademija|akademije]] i razne [[institut]]e prelazi broj od 300 visokoobrazovnih [[ustanova]]<ref name="HabibiHourcade2005IIILit"/>. U sklopu tih znanstvenih institucija djeluju i neki od pogona [[Iranski nuklearni program|iranskog nuklearnog programa]] među kojima su [[tvornica]] u Kalaji za proizvodnju centrifuga za [[Obogaćeni uranij|obogaćivanje]] [[uranij]]a<ref>[[#CSISIran2008|Cordesman, Anthony H. (2008.)]], str. 21.</ref> i istraživački [[nuklearni reaktor]] izgrađen još [[1967.]] godine<ref>[[#CSISIran2008|Cordesman, Anthony H. (2008.)]], str. 13.</ref>. ==== Univerziteti ==== {{glavni|Univerzitet u Teheranu|Popis visokoobrazovnih ustanova u Teheranu|l1=Teheranski univerzitet|l2=Popis visokoobrazovnih ustanova u Teheranu}} [[Historija Irana|Historija]] modernog [[iran]]skog visokog školstva počinje sredinom [[19. vijek]]a kada [[Amir Kabir]], [[premijer]] u službi [[Kadžarska Monarhija|kadžarskog]] vladara [[Nasrudin-šah Kadžar|Nasrudin-šaha]], u Teheranu otvara Kuću znanosti ([[Perzijski jezik|perz.]] دارالفنون; ''Dar al-Fonun'') u kojoj su postojali odsjeci [[inženjer]]stva, [[Medicina|medicine]], [[Ratno umijeće|ratnog umijeća]], te [[Prirodne znanosti|prirodnih]] i [[Humanističke znanosti|humanističkih znanosti]]<ref name="HabibiHourcade2005IIILit"/>. Ova institucija djelovala je desetljećima i uključivala je brojne [[Francuska|francuske]], [[SAD|američke]] i [[Njemačka|njemačke]] ugledne [[profesor]]e, a nakon [[1934.]] godine njeni se odsjeci zajedno s [[medresa]]ma počinju implementirati u novoosnovani [[Univerzitet u Teheranu|Teheranski univerzitet]]<ref name="HabibiHourcade2005IIILit"/>. Povećanjem broja studenata i razvojem obrazovne organizacije ovo se univerzitet vremenom dijeli na više [[fakultet]]a među kojima su najvažniji [[Agronomija|agronomski]], [[Umjetnost|umjetnički]], [[Pravo|pravni]], [[Humanističke znanosti|humanistički]] i [[Medicina|medicinski]] odsjek<ref>[[#IranicaFacTU|Mahdawī Ardabīlī, MoḥAmmad-Ḥasan (15.12.1999.)]]</ref>, a neki od njih počinju djelovati i samostalno. Prva [[žena]] na univerzitet je primljena [[1937.]] godine<ref>[[#Lorentz1995|Lorentz, John H. (1995.)]]</ref>, svega tri godine nakon osnutka. Teheranski univerzitet najstariji je i najprestižniji u [[Iran]]u, a sjedište njegovog kompleksa nalazi se u strogom centru grada i pokriva čitavu gradsku četvrt. Među glavnim [[arhitekt]]ima tog zdanja bio je i [[Mohsen Faruki]], otac iranske [[Modernizam|modernističke]] arhitekture<ref name="AdleHourcadeEbrahimi1992.199206"/>. Ovaj univerzitet danas nudi 111 [[Univerzitetski prvostupnik|prvostupničkih]], 177 [[magistar]]skih i 156 [[doktorat]]skih programa koje trenutačno pohađa oko 40.000 [[Student|studenata]] od čega je većina na postdiplomskim studijima. U centru univerzitetskog kompleksa nalazi se otvorena [[džamija]] koju u posebnim prilikama često posjećuje i [[iran]]ski vrhovni vođa [[Ali Hamenei]]. [[Univerzitet u Teheranu|Teheranski univerzitet]] osim obrazovnog ima i golemi [[Politika|politički]] značaj budući da je bio izvorom svih velikih iranskih [[prosvjed]]a ([[1978.]], [[1999.]], [[2003.]], [[2009.]]) uključujući i [[Iranska revolucija|Iransku revoluciju]] iz [[1979.]] godine. <center> ''Teheranski univerzitet:'' <gallery> Datoteka:UT gates.jpg|Glavni ulaz u centralni univerzitetski kompleks Datoteka:UTEH Econ5.jpg|[[Ekonomija|Ekonomski]] odjel Datoteka:Fanni2.jpg|Odjel [[inženjer]]stva Datoteka:UTehran college social sciences.jpg|Ulaz odjela [[Društvene znanosti|društvenih znanosti]] Datoteka:UTEH Library.jpg|Centralna univerzitetska [[biblioteka]] </gallery> </center> Osim [[Univerzitet u Teheranu|Teheranskog univerziteta]], u gradu postoji i [[Popis visokoobrazovnih ustanova u Teheranu|niz drugih univerziteta]] s raznolikim studijima: Alame Tabatabai (osnovano [[1956.]]), Šahid Behešti ([[1960.]]), Alzahra ([[1964.]]), Tarbiat Moalem ([[1967.]]), Šahid Radžae ([[1980.]]), Imam Sadek, Tarbiat Modares, [[Islamski slobodni univerzitet]] ([[1982.]]), Imam Hosein ([[1986.]]), Pajam Nur ([[1988.]]), Imam Reza ([[1989.]]), Univerzitet znanosti i kulture ([[1993.]]), Šahed ([[1997.]]) i Međunarodni iranski univerzitet ([[2002.]])<ref name="TehranCE"/>. Najveće među njima je Islamski slobodni univerzitet ([[Perzijski jezik|perz.]] دانشگاه آزاد اسلامی; ''Dānešgāh-e Āzād-e Islāmi'') koje ima pet kompleksa s općim odjelima na različitim mjestima širom grada, uz dva dodatna specijalizirana kompleksa za [[Medicina|medicinu]] odnosno [[znanost]] i istraživanje. Osim u Teheranu, ovaj univerzitet ima podružnice i u svim većim iranskim gradovima i inozemstvu ([[Velika Britanija]], [[Libanon]], [[UAE]], [[Armenija]])<ref name="IIM72010">[[#IIM72010|Iran Investment Monthly (srp. 2010.)]], str. 6.</ref>, a sa 1,5 milijun studenata predstavlja treći najveći [[univerzitet]] u [[svijet]]u odnosno najveći u privatnom vlasništvu. Također, njegov [[budžet]] od 25 milijardi [[USD]] godišnje<ref name="IIM72010"/> na razini je [[SAD|američkog]] [[Univerzitet Harvard|Harvarda]]. Među specijaliziranim univerzitetima najviše se ističu ona [[Medicina|medicinskih]] i [[Tehnologija|tehnoloških]] znanosti. Među medicinskim univerzitetima najveća su Bakijatalah, Šahid Behešti, Vojni medicinski univerzitet, te Teheranski univerzitet medicinskih znanosti koji je nastao izdvajanjem iz [[Univerzitet u Teheranu|Teheranskog univerziteta]]. Najznačajniji tehnološki univerziteti su Amir Kabir, K. N. Tusi, Malek-Aštar, Opći tehnološki univerzitet, Teheranski univerzitet primjenjenih znanosti i tehnologije, Univerzitet avijacijskog inženjerstva Šahid Satari, Iranski univerzitet znanosti i tehnologije, te Tehnološki univerzitet Šarif<ref name="TehranCE"/>. Potonje se prema [[Zapadni svijet|zapadnjačkim]] procjenama smatra jednim od najkvalitetnijih [[Tehnologija|tehnoloških]] univerziteta u svijetu<ref name="Newsweek882008">[[#Newsweek882008|Newsweek Magazine (8.8.2008.)]]</ref>, a njegovi [[student]]i poznati su po ostvarivanju rekordnih bodova na postdiplomskim studijima prestižnih [[SAD|američkih]] univerziteta poput [[Univerzitet Stanford|Stanforda]]<ref name="Newsweek882008"/>. Od posebnih visokoobrazovnih ustanova u Teheranu tu su i [[Umjetnost|Umjetnička]] akademija, [[islam]]ske vjerske institucije poput Univerziteta islamskih [[Sljedba|sljedbi]] i Teheranskog fakulteta [[hadis]]a, te [[Policija|policijska]] i [[Oružane snage Irana|vojna]] akademija<ref name="TehranCE"/>. <center> <gallery> Datoteka:IUST GATE.jpg|Glavni ulaz Iranskog univerziteta [[znanost]]i i [[Tehnologija|tehnologije]] Datoteka:Sharif University Avicenna Building.JPG|[[Avicena|Avicenin]] toranj na Tehnološkom univerzitetu Šarif Datoteka:SBU Riazi.jpg|Odjel za [[Matematika|matematiku]] na Univerzitetu Behešti Datoteka:TUMS2.jpg|Teheranski univerzitet [[Medicina|medicinskih]] znanosti </gallery> </center> ==== Biblioteke ==== {{glavni|Iranska nacionalna biblioteka}} Većina teheranskih studentskih [[biblioteka]] smještena u desecima univerzitetskih kompleksa odnosno stotinama njihovih odjela, dok u gradu postoji još 20 velikih javnih biblioteka<ref name="TehranCE"/>. Među njima je najveća [[Iranska nacionalna biblioteka]] čija se historija od sredine [[19. vijek]]a prožima prvo sa starim [[iran]]skim bibliotekama i Kućom znanosti (''Dar al-Fonun''), a potom i [[Univerzitet u Teheranu|Teheranskim univerzitetom]]<ref name="NLAINLHis">[[#NLAINLHis|National Library Of Iran: History (2011.)]]</ref>. Godine [[1934.]] uz odobrenje iranskog ministra znanosti odnosno prema projektu [[Francuzi|francuskog]] arhitekta [[André Godard|Andréa Godarda]] započeta je gradnja prve zgrade Nacionalne biblioteke, a nakon svršetka gradnje [[1937.]] prostirala se na 3500 m² i uključivala je oko 40.000 svezaka<ref name="NLAINLHis"/>. Imenovana je prema [[Firdusi]]ju, ocu [[Perzijska književnost|perzijske književnosti]]<ref name="NLAINLHis"/>. Danas se sjedište Nacionalne biblioteke nalazi na sjeveru Teherana u velikom kompleksu od 90.000 m² gdje se čuva sedam milijuna svezaka [[knjiga]]<ref name="NLAINLHis"/>. Kompleks je podjeljen na pet dvorana namjenjenim različitim znanstvenim područjima: [[Humanističke znanosti|humanističkim]], [[Društvene znanosti|društvenim]], [[Pravo|pravnim]], [[Tehnika|tehničkim]] i [[Medicina|medicinskim]] znanostima. Nacionalna biblioteka ima i podružnice diljem Teherana od kojih je poznata ona u [[park]]u Niavaran<ref name="NLAINLHis"/>, kao i u ostalim [[iran]]skim gradovima. <center> ''Iranska nacionalna biblioteka:'' <gallery> Datoteka:Model of National Library (Tehran, Iran).jpg|[[Maketa]] glavnog kompleksa biblioteke Datoteka:Entrance of National Library (Tehran, Iran).jpg|Ulaz u glavni kompleks Datoteka:Atrium of National Library (Tehran, Iran).jpg|[[Student]]i u [[atrij]]u biblioteke Datoteka:National-Library.jpg|Unutrašnjost biblioteke Datoteka:Park niavaran.jpg|Odjel Nacionalne biblioteke u [[park]]u Niavaran </gallery> </center> === Arhitektura i znamenitosti === ==== Muzeji i galerije ==== {{glavni|Iranski nacionalni muzej|Popis muzeja i galerija u Teheranu}} U Teheranu postoji veliki broj umjetničkih [[galerija]] i više od 60 [[muzej]]a<ref>[[#ISTATehMus2005|ISTA: Tehran Museums (2005.)]]</ref>. [[Iranski nacionalni muzej]] sa 300.000 predmeta izloženih na 20.000 m² površine najveći je u gradu i [[Iran]]u generalno<ref name="NMOIGen">[[#NMOIGen|National Museum of Iran: General (2011.)]]</ref>, a prema količini, očuvanosti i raznolikosti izložaka među najznačajnijima je takve vrste u [[svijet]]u<ref name="NMOIGen"/>. Originalna zgrada ovog muzeja izgrađena je [[1937.]] godine, a njen prepoznatljivi [[portal]] ([[ajvan]]) oblikovan je prema [[Sasanidska Monarhija|sasanidskoj]] palači u [[Ktezifont]]u<ref name="IranicaArhPahWW2"/>. U ovoj zgradi smještena je velika kolekcija predmeta iz [[Prahistorija|prahistorije]] i [[Stari vijek|starog vijeka]]<ref name="NMOIGen"/>, a kasnije su izgrađene i druge zgrade u kojima su izložene [[islam]]ske kolekcije odnosno veliki bibliotekarski nacionalni muzej Malek sa 19.000 rukopisa starih i do 1400 godina<ref>[[#MalekAbout|Malek: About (2011.)]]</ref>. Iranski nacionalni muzej u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] je poznat po suradnji sa [[zagreb]]ačkim [[Muzej Mimara|Muzejom Mimara]] u kojem je [[2004.]] godine otvorena tromjesečna [[izložba]] „7000 godina perzijske umjetnosti”<ref>[[#SD5112004|Slobodna Dalmacija (5.11.2004.)]]</ref>. U neposrednoj blizini Nacionalnog muzeja nalaze se i Muzej [[Pošta|pošte]] i [[Telekomunikacije|telekomunikacija]], Muzej [[kovanica]], te Muzej Ostada Soktija sa 6000 [[slika]] i 1000 [[skulptura]] od [[gips]]a<ref>[[#ITTOSoqti|ITTO: Ostad Soqti Museum (2011.)]]</ref>. Osim Nacionalnog muzeja, drugi veliki teheranski [[muzej]] koji izlaže [[Umjetnost|umjetničke]] predmete iz tako opsežnog [[Kronologija|kronološkog]] perioda jest [[Muzej Reza Abasi|Reza Abasi]]<ref name="RAMInfo">[[#RAMInfo|Reza Abbasi Museum: Information (2001.)]]</ref>, imenovan po slavnom [[umjetnik]]u iz [[Safavidska Monarhija|safavidskog perioda]]<ref name="BurkeElliott2008.114">[[#BurkeElliott2008|Burke, Andrew; Elliott, Mark (2008.)]], str. 114.</ref>. Izloženi artefakti datiraju se od [[2. milenij pne.|2. milenija pne.]] do svršetka [[Kadžarska Monarhija|kadžarskog perioda]] ([[1925.]])<ref name="RAMInfo"/>, a u sastavu se nalaze i restauratorski [[laboratorij]]i odnosno velika [[biblioteka]]<ref name="RAMInfo"/>. U ovom muzeju nalazi se i velika zbirka iranskih [[Minijatura (slikarstvo)|minijatura]] s motivima [[Firdusi]]jeve [[Šahname]]<ref name="BurkeElliott2008.114"/>. <center> <gallery> Datoteka:National Museum of Iran Iwan.jpg|Portal [[Iranski nacionalni muzej|Nacionalnog muzeja]]<br /><small>(oblikovan prema [[Sasanidska Monarhija|sasanidskoj]] palači u [[Ktezifont]]u)</small> Datoteka:Parade Ground's Complex (Tehran) 004.jpg|Muzej vježbalište<br /><small>(oblikovan prema [[Ahemenidska Monarhija|ahemenidskom]] [[Perzepolis]]u)</small> Datoteka:Contemporary arts tehran.jpg|[[Muzej moderne umjetnosti u Teheranu|Muzej moderne umjetnosti]]<br /><small>(oblikovan prema [[jazd]]skoj arhitekturi)</small> Datoteka:Carpet Museum of Iran.jpg|[[Iranski muzej sagova]]<br /><small>(oblikovan prema tkalačkim strojevima)</small> Datoteka:The Iranian National Museum Of Medical Sciences History, Tehran; Iran (By Dr. Maziar Ashrafian Bonab) (23).JPG|Iranski nacionalni [[muzej]] [[Medicina|medicinskih]] znanosti </gallery> </center> [[Muzej moderne umjetnosti u Teheranu|Muzej moderne umjetnosti]] u Teheranu poznat je po najvećoj kolekciji djela [[Zapadni svijet|zapadnih]] umjetnika izvan [[Azija|Azije]]<ref name="BurkeElliott2008.108">[[#BurkeElliott2008|Burke, Andrew; Elliott, Mark (2008.)]], str. 108.</ref>. Ova kolosalna zbirka koja uključuje radove [[Claude Monet|Moneta]], [[Vincent van Gogh|van Gogha]], [[Pablo Picasso|Picassa]], [[René Magritte|Magrittea]], [[Andy Warhol|Warhola]], [[Vasilij Kandinski|Kandinskog]], [[Jackson Pollock|Pollocka]], [[Salvador Dalí|Dalíja]], [[Henri Matisse|Matissea]], [[Joan Miró|Miróa]], [[Edvard Munch|Muncha]], [[Georges Rouault|Rouault]], [[Fernand Léger|Légera]], [[Alberto Giacometti|Giacomettija]], [[Marcel Duchamp|Duchampa]], [[František Kupka|Kupke]], [[Edgar Degas|Degas]] i brojnih drugih procjenjuje se na vrijednost od 2-5 milijardi [[USD]]<ref name="BurkeElliott2008.108"/>. Djela su prikupljana na zahtjev bivše kraljice [[Farah Pahlavi]] čiji je brat Kamran Diba [[1977.]] projektirao zgradu muzeja prema uzoru na drevni [[iran]]ski grad [[Jazd]]<ref name="IranChamberContArt">[[#IranChamberContArt|Iran Chamber: Museum of Contemporary Arts (2011.)]]</ref>. Muzej se sastoji od devet galerija od kojih su tri namjenjene stalnoj izložbi navedenih slavnih imena, a ostalih šest koristi se za privremene izložbe domaćih i stranih [[umjetnik]]a<ref name="IranChamberContArt"/>. Krajem [[1970-ih]] godina u Teheranu je otvoren i [[Iranski muzej sagova]]<ref name="CarpetMuseumAbout">[[#CarpetMuseumAbout|Carpet Museum: About Museum (2001.)]]</ref> čiji eksterijer podsjeća na konce razboja za pletenje<ref name="BurkeElliott2008.108"/>, a u njemu se nalazi velika kolekcija [[Perzijski sag|sagova]] starih i do pola milenija kao spomen na [[iran]]sku 3500-godišnju tradiciju izrade istih<ref name="CarpetMuseumAbout"/>. Ostali značajni teheranski muzeji koji njeguju iransku umjetničku baštinu su Muzej [[Staklo|stakla]] i [[Keramika|keramike]] (zgrada bivšeg [[egipat]]skog veleposlanstva<ref>[[#BurkeElliott2008|Burke, Andrew; Elliott, Mark (2008.)]], str. 106.</ref>), Muzej [[Likovna umjetnost|likovne umjetnosti]] i Muzej [[Religija|religijske]] umjetnosti Imam Ali u kojem se nalaze [[islam]]ski, [[Zoroastrizam|zoroastrijski]], [[Kršćanstvo|kršćanski]] i [[Judaizam|jevrejski]] umjetnički motivi iz [[Historija Irana|iranske historije]]<ref>[[#ImamAliMuseumAbout|Imam Ali Museum of Arts: About Us (2011.)]]</ref>. U Teheranu se nalazi i prvi iranski muzej [[Medicina|medicinskih]] znanosti, a postoje i tri [[Prirodoslovlje|prirodoslovna]] muzeja – u Darabadu, Šahnazu i Mirdamadu. Iz područja [[film]]a i [[Glazba|glazbe]] u Teheranu se nalazi Filmski grad Gazali s brojnim galerijama i muzejom iranske [[Kinematografija|kinematografije]], te [[kuća]]-[[muzej]] slavnog iranskog [[Violina|violinista]] i [[skladatelj]]a [[Abol-Hasan Saba|Abol-Hasana Sabe]]<ref>[[#AllMuseumsSaba|All Museums: Saba (2007.)]]</ref>. Od [[Tehnika|tehničkih]] muzeja najpoznatiji su Muzej [[Sat (instrument)|satova]], Muzej iranske [[Električna energija|električne]] industrije i Muzej uredskih [[stroj]]eva Safir, a od [[Oružane snage Irana|vojnih]] Muzej [[Ratno zrakoplovstvo|ratne avijacije]], Muzej Šohada ([[mučenik]]a), te nedavno izgrađeni Muzej [[Iransko-irački rat|Iransko-iračkog rata]]. Također, postoje i [[Politika|politički]] muzeji kao što su zgrada bivšeg [[SAD|američkog]] veleposlanstva u [[Iran]]u poznata pod nazivom „Američko špijunsko gnijezdo”<ref name="BurkeElliott2008.107">[[#BurkeElliott2008|Burke, Andrew; Elliott, Mark (2008.)]], str. 107.</ref> i [[Zatvor]]ski muzej Ebrat kao spomen na žrtve [[Mohammed Reza Pahlavi|Pahlavijevog]] diktatorskog [[režim]]a<ref>[[#BurkeElliott2008|Burke, Andrew; Elliott, Mark (2008.)]], str. 105.</ref>. Ostali popularni muzeji i galerije uključuju Muzej [[Kartografija|kartografje]], Iranski fotografski centar<ref name="BurkeElliott2008.107"/>, te galerije Sejhun, Mehrva i Put svile<ref name="BurkeElliott2008.122">[[#BurkeElliott2008|Burke, Andrew; Elliott, Mark (2008.)]], str. 122.</ref>. U Teheranu postoje i deseci drugih [[muzej]]a, no oni se nalaze u sastavu više kompleksa carskih [[palača]]. Jedno od najznačajnijih izložbenih prostora u Teheranu je i trezor Iranske centralne banke (otvoren za [[javnost]]) u kojoj se čuva najveća i najvrijednija zbirka kraljevskih [[dragulj]]a na [[svijet]]u<ref>[[#CentralBankTreasury|Central Bank of Iran: Treasury (2011.)]]</ref>. <center> <gallery> Datoteka:Art Museum Garden gathering, Tehran, Iran, 08-11-2007.jpg|Muzej [[Likovna umjetnost|likovne umjetnosti]] Datoteka:Tehran - Glass ware and ceramics Museum.jpg|Muzej [[Staklo|stakla]] i [[Keramika|keramike]] Datoteka:Entrance Hall salam.JPG|Prijemna dvorana [[Golestanska palača|Golestanske palače]] (Muzej darova) Datoteka:Safir Office Machines Museum.JPG|Muzej uredskih [[stroj]]eva Safir Datoteka:Museum of Iran-Iraq war, Tehran.jpg|Muzej [[Iransko-irački rat|Iransko-iračkog rata]] </gallery> </center> ==== Palače ==== {{glavni|Golestanska palača|Niavaranska palača|Sadabadska palača}} [[Palača|Palače]] u Teheranu prema periodu dijele se uglavnom na [[Kadžarska Monarhija|kadžarske]] i [[Pahlavi (dinastija)|pahlavijske]], a prema lokaciji na tri glavna kompleksa u [[Golestanska palača|Golestanu]], [[Niavaranska palača|Niavaranu]] i [[Sadabadska palača|Sadabadu]], te više njih razasutih po ostalim dijelovima grada. Najstariji kompleks čine Golestanske palače čija se [[Historija Irana|historija]] prožima sa starom gradskom jezgrom odnosno Teheranskom utvrdom<ref name="GolestanHistory">[[#GolestanHistory|Golestan Palace: History (2011.)]]</ref>. Poznato je da su na tom mjestu postojale [[Srednji vijek|srednjovjekovne]] [[Timuridska Monarhija|timuridske]] odnosno [[Safavidska Monarhija|safavidske]] i [[Zandijska Monarhija|zandijske]] palače iz ranog [[Novi vijek|novog vijeka]]<ref name="IranicaTehran"/>, no one danas nisu sačuvane budući da su vladari kasnijih dinastija imali običaj graditi nova carska zdanja na uštrb onih starijih. Prvi [[iran]]ski vladar koji je počeo širiti Teheran izvan njegovih zidina bio je [[Muhamed-šah Kadžar|Muhamed-šah]] ([[1834.]] – [[1848.]]) iz dinastije [[Kadžarska Monarhija|Kadžara]]<ref name="AdleHourcadeEbrahimi1992.4049"/>, a prilikom tog širenja na sjeveru je izgrađena palača [[Firdusi]]jev vrt ([[Perzijski jezik|perz.]] ''Bag-e Firdus''). Izgradnju [[palača]] na sjeveru nastavio je i njegov sin [[Nasrudin-šah Kadžar|Nasrudin-šah]] ([[1848.]] – [[1896.]]) koji je nekoliko kilometara istočno od postojeće podigao [[Niavaranska palača|Niavaransku palaču]]. Ove dvije nove lokacije utkati će put izgradnji velikih kompleksa palača tokom vladavine [[Pahlavi (dinastija)|pahlavijske]] dinastije: [[Reza-šah]] ([[1925.]] – [[1941.]]) napušta Golestansku palaču i neposredno uz Firdusijev vrt gradi [[Sadabadska palača|Sadabadsku palaču]]<ref name="IranicaArhPahWW2"/>, a njegov nasljednik [[Mohammed Reza Pahlavi|M. Reza Pahlavi]] ([[1953.]] – [[1979.]]) nadograđuje i očev Sadabad<ref name="IranicaPalArh">[[#IranicaPalArh|Huff, Dietrich (28.7.2008.)]]</ref> i [[Kadžarska Monarhija|kadžarski]] Niavaran<ref name="AllMuseumsNiavaran">[[#AllMuseumsNiavaran|All Museums: Niavaran (2007.)]]</ref>. Za vrijeme njihove vladavine stari kompleks u Golestanu bio je isključivo ceremonijalnog i reprezentativnog karaktera<ref name="GolestanHistory"/>. <center> ''Kompleks Golestanske palače:'' <gallery> Datoteka:View of Shams-ol-Emareh.jpg|Zgrada [[Sunce|Sunca]] Datoteka:Emarat badgir.jpg|Zgrada [[Vjetar|vjetra]] Datoteka:Golestan - Negar Khane fountain.jpg|[[Fontana]] u [[Karim-han]]ovom kutku <!-- Napomena: Slika je pogrješno imenovana, to nije Negar Hane. --> Datoteka:Golestan - Takht-e Marmar.jpg|[[Ajvan]] [[mramor]]nog trona Datoteka:Takht Marmar.JPG|Mramorni [[tron]] </gallery> </center> Prvotna [[Golestanska palača]] imenovana je prema [[Cvijeće|cvijeću]] ([[Perzijski jezik|perz.]] ''Gol''; cvijeće + ''[[stan]]'')<ref name="GolestanHistory"/> i svjedoči o bogatim [[vrt]]ovima na području starog Teherana<ref name="IranicaTehran"/>. Današnji golestanski kompleks rezultat je 400-godišnjeg razvoja grada<ref name="GolestanHistory"/> i sastoji se od 17 različitih zdanja uključujući [[Palača|palače]], [[Dvorana|dvorane]], odmorišta, [[Galerija|galerije]] i [[muzej]]e<ref>[[#GolestanHighlights|Golestan Palace: Collection (2011.)]]</ref>. Najstarije među golestanskim zdanjima je odmorište poznato kao [[Karim-han]]ov kutak (''Halvat-e Karim-han'') koje potječe iz vremena [[Zandijska Monarhija|zandijske dinastije]] ([[1759.]] g.)<ref name="GolestanHighlights.Karimkhani">[[#GolestanHighlights|Golestan Palace: Collection (2011.)]], Khalvat-e-Karimkhani</ref>, a karakteristično je po ukrašavanju [[ornament]]ima umjerenih i smirujućih [[boja]], malenom [[mramor]]nom tronu, te [[Fontana|fontani]] na centru terase koju napaja [[kanat]]<ref name="GolestanHighlights.Karimkhani"/>. Dvije velike stambene palače u Golestanu su zgrada [[Sunce|Sunca]] (''Šams ol-Emane'') koja je oblikovana u [[iran]]sko-[[Evropa|evropskom]] stilu<ref>[[#GolestanHighlights|Golestan Palace: Collection (2011.)]], Shams-ol-Emaneh</ref> i zgrada [[Vjetar|vjetra]] (''Emarat-e Badgir'') u kojoj je instaliran drevni iranski sistem hlađenja pomoću ventilacijskih tornjeva, a njena centralna soba natkrivena je [[Zlato|zlatnom]] [[Kupola|kupolom]] i sadrži najfiniji [[vitraj]] kompleksa<ref>[[#GolestanHighlights|Golestan Palace: Collection (2011.)]], Emarat-e-Badgir</ref>. Najspektakularnijim zdanjem smatra se reprezentativni [[mramor]]ni tron (''Taht-e Marmar'') izgrađen [[1806.]] godine na zahtjev [[Fateh Ali-šah Kadžar|Fateha Ali-šaha]]<ref name="GolestanHighlights.Takht-e-Marmar">[[#GolestanHighlights|Golestan Palace: Collection (2011.)]], Eyvan-e-Takht-e-Marmar</ref>. Oblikovalo ga je više iranskih [[Arhitekt|arhitekata]] i [[umjetnik]]a, a zbog bogatog [[emajl]]iranja, [[Keramika|popločavanja]], [[Mort|žbukanja]], [[Slikarstvo|oslikavanja]] i [[Graviranje|graviranja]] [[Drvo (materijal)|drva]] i kvalitetnog žutog [[mramor]]a iz [[Jazdska pokrajina|okolice Jazda]] smatra se jednim od najdragocijenijih sačuvanih primjera [[iran]]ske umjetnosti<ref name="GolestanHighlights.Takht-e-Marmar"/>. Također, ova [[Kadžarska Monarhija|kadžarska]] zdanja ukazuju na promjene u iranskoj arhitektonskoj tipologiji budući da [[tron]] više nije smješten pod [[Kupola|kupolom]] [[Apadana|apadane]] ([[Sasanidska Monarhija|sasanidski]] i [[Safavidska Monarhija|safavidski]] primjer) već pod njenim [[ajvan]]om ([[portal]]om)<ref name="IranicaPalArh"/>. U sastavu stambenog kompleksa palača nalaze se i tri velike dvorane: dvorana [[bjelokost]]i (''Talar-e Addž'') namjenjena za [[objed]]ovanje, te dvorana [[sjaj]]a (''Talar-e Berelijan'') i dvorana [[Zrcalo|zrcala]] (''Talar-e Aine'') čije zrcalne refleksije otkrivaju utjecaj [[Francuska|francuske]] [[Versajska palača|Versajske palače]]<ref name="IranicaArhSafQaj">[[#IranicaArhSafQaj|Hillenbrand, Robert (11.8.2011.)]]</ref>. [[Inovacija]] u oblikovanju palača je i korištenje višebojnih [[crijep]]ova<ref name="IranicaArhSafQaj"/>, no primjetan je snažan utjecaj tradicionalnog iranskog kombiniranja arhitekture s [[Perzijski vrtovi|perzijskim vrtovima]] u kojima se građevine i zelenilo zrcali u [[kanal]]ima, [[bazen]]ima i [[fontana]]ma<ref name="IranicaArhSafQaj"/>. Golestanski kompleks također uključuje i niz izložbenih prostora koji su od samog početka imali funkciju [[galerija]] ili [[muzej]]a. Dvorana porculana (''Talar-e Zoruf'') sadrži veliku zbirku [[porculan]]skih umjetnina koje su iranskim [[Šah (vladar)|šahovima]] poklanjali [[Evropa|evropski]] [[Monarh|monarsi]] poput [[Napoleon]]a, [[Nikola I., ruski car|Nikole I.]], [[Aleksandar III., ruski car|Aleksandra III]], [[Viktorija, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva|Viktorije]] i [[Vilim II., njemački car|Vilima II.]]<ref>[[#GolestanHighlights|Golestan Palace: Collection (2011.)]], Talar-e Zorouf</ref>. Druga dva zdanja sličnog karaktera su muzej darova (''Muze-je Mahsus'') u kojima se također čuvaju pokloni stranih državnika, te Bijela palača (''Kah-e Abjaz'') koja je izgrađena da se pohrani golema kolekcija darova [[Osmansko Carstvo|osmanskog]] sultana [[Abdul Hamid II.|Abdula Hamida II.]]<ref>[[#GolestanHighlights|Golestan Palace: Collection (2011.)]], Kakh-e-Abyaz</ref> U kući [[bazen]]a (''Hovs Hane'') izložena su djela [[Zapadni svijet|zapadnjačkih]] slikara, a kuća [[slika]] (''Negar Hane'') sadrži radove domaćih [[slikar]]a<ref>[[#GolestanHighlights|Golestan Palace: Collection (2011.)]], Negar Khaneh</ref>. Ostali izložbeni prostori su dvorana [[Dijamant|dijamanata]] s umjetninama i rukotvorinama, dvorana za prijem (''Talar-e Salam'') koja je prvotno bila riznica [[dragulj]]a a potom je prenamjenjena za [[Mohammed Reza Pahlavi|Pahlavijeve]] reprezentativne prigode<ref>[[#GolestanHighlights|Golestan Palace: Collection (2011.)]], Talar-e-Salam</ref>. Posebne građevine uključuju kuću [[šator]]a (''Čador Hane'') u kojoj su boravile delegacije [[orijent]]alnih zemalja, te kuću [[fotografija]] (''Aks Hane'') vladara [[Nasrudin-šah]]a koji se osobno bavio fotografijom nedugo nakon njenog otkrića<ref>[[#GolestanHighlights|Golestan Palace: Collection (2011.)]], Aks-Khaneh</ref>. Najkasnije sagrađeno zdanje je zgrada odmora (''Emarat-e Habgah''), podignuto [[1955.]] godine za posjet [[Velika Britanija|britanske]] kraljice [[Elizabeta II.|Elizabete II]], a kasnije pretvoreno u [[Biblioteka|biblioteku]] kadžarskih kraljevskih rukopisa<ref>[[#GolestanHighlights|Golestan Palace: Collection (2011.)]], Emarat-e-Khabgah</ref>. Među brojnim navedenim dvoranama ([[Perzijski jezik|perz.]] ''talar'') primjetan je arhitektonski utjecaj drevnih [[portik]]a sa [[stup]]ovima<ref name="IranicaArhSafQaj"/>. Iako se kompleks Golestanskih palača tokom [[19. vijek|19.]] i početkom [[20. vijek]]a bitno širio i postao gradom u gradu<ref name="IranicaArhSafQaj"/>, njegovi dijelovi srušeni su prilikom [[Reza-šah]]ove modernizacije grada<ref name="IranicaArhPahWW2"/>. Kao raskošno remek-djelo kadžarskog perioda, [[Golestanska palača]] upisana je na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji]] [[2013.]] godine<ref>[[#UNESCOGolPal|UNESCO: Golestan Palace (2013.)]]</ref>. <center> <gallery> Datoteka:Atabak Palace.jpg|Palača i park Atabak ([[1930.]] g.) Datoteka:Niavaran palace.jpg|[[Niavaranska palača]] Datoteka:SaabgheraniehPalace.jpg|Palača Sahebkaranije u Niavaranu Datoteka:White palace.JPG|Bijela palača kompleksa [[Sadabadska palača|Sadabad]] Datoteka:Kakh-e-sabz.JPG|Pročelje Zelene palače u Sadabadu </gallery> </center> Kompleks [[Sadabadska palača|Sadabadske palače]] smješten je u sjevernom gradskom naselju Šemiran<ref name="IranicaArhPahWW2"/>, a sastoji se od ukupno 18 građevina iz vremena [[Kadžarska Monarhija|kadžarske]] i [[Pahlavi (dinastija)|pahlavijske]] dinastije<ref name="SadabadPov">[[#SadabadPov|Sadabadska palača: Historija (2011.)]]</ref>. Najstarija među njima je originalno kadžarska Zelena palača iz [[1928.]] godine<ref name="AllMuseumsSadabad">[[#AllMuseumsSadabad|All Museums: Sadabad (2005.)]]</ref>, izgrađena od [[isfahan]]skog zelenog [[mramor]]a i ukrašena dragocjenim [[Perzijski sag|perzijskim sagovima]]<ref name="IranicaArhPahWW2"/>. Drugo veliko [[Reza-šah]]ovo zdanje je Bijela palača (ili Nacionalna palača) koja je imala funkciju [[Ljeto|ljetne]] rezidencije, a u njenom sastavu nalazio se i Nacionalni muzej u kojem su izložena umjetnička djela iz [[Afrika|Afrike]], [[Indija|Indije]], [[Daleki istok|Dalekog istoka]], zatim [[Eskimi|eskimski]] i [[Maya Indijanci|mayski indijanski]], te [[Modernizam|modernistički]] [[Evropa|evropski]] i domaći radovi s motivima [[Iranska mitologija|iranske mitologije]]<ref name="AllMuseumsSadabad"/>. Ostali značajni [[Arhitektura|arhitektonski]] spomenici ovog kompleksa su mala privatna palača Reza-šaha ukrašena najfinijim [[katem]]om ([[iran]]ska metoda [[Inkrustacija|inkrustacije]]) iz [[Širaz]]a<ref name="IranicaArhPahWW2"/>, te moderni primjer tradicionalne [[Apadana|apadane]] koja je izgrađena [[1970-ih]] za majku [[Mohammed Reza Pahlavi|M. Reze Pahlavija]]<ref name="IranicaPalArh"/>. Nakon pada pahlavijeve monarhije [[1979.]] godine, većina sabadanskih palača i popratnih građevina pretvorene su u [[muzej]]e<ref name="SadabadPov"/> koji uključuju Muzej [[Likovna umjetnost|likovne umjetnosti]], muzeje Behzad , Akbar i Mir Emad, te [[Antropologija|antropološki]], [[vodovod]]ni i [[Oružane snage Irana|vojni]] muzej<ref name="AllMuseumsSadabad"/>. Jedna od građevina Sadabadskog kompleksa također služi i kao povremeni ured [[iran]]skog predsjednika<ref name="AllMuseumsSadabad"/>. Treći veliki kompleks [[palača]] nalazi se u [[Niavaranska palača|Niavaranu]], sjeveroistočnoj teheranskoj četvrti u gradskom naselju Šemiran<ref name="AllMuseumsNiavaran"/>. Najvažnije građevine kompleksa su Muzej niavaranske palače, [[Ahmed-šah Kadžar|Ahmed-šahov]] paviljon, Palača Sahebkaranije, te Muzej i privatna biblioteka Džahan-Nama. Glavna Niavaranska palača izgrađena je [[1967.]] godine za obitelj [[Mohammed Reza Pahlavi|M. Reze Pahlavija]], a karakteristična je po [[kvadrat]]ičnom [[Modernizam|modernističkom]] eksterijeru odnosno korištenju [[Stari vijek|starovjekovnih]] i [[islam]]skih iranskih elemenata u interijeru<ref name="AllMuseumsNiavaran"/>. [[Ahmed-šah Kadžar|Ahmed-šahov]] paviljon izgrađen je kao rezidencija za posljednjeg [[Kadžarska Monarhija|kadžarskog]] vladara, a poznat je po višebojnim fasadnim [[opeka]]ma i stubištima koji se pružaju uz bogato popločani [[bazen]]<ref name="AllMuseumsNiavaran"/>. Palača Sahebkaranije najstarija je građevina kompleksa, a u njenom se zapadnom krilu nalazi Muzej i privatna [[biblioteka]] Džahan-Nama. Ostali dijelovi Niavarana uključuju pedesetak izoliranih [[paviljon]]a<ref name="IranicaArhSafQaj"/> među kojima su danas najpoznatiji Plava dvorana, kino i galerija Džahan Nama<ref name="AllMuseumsNiavaran"/>. Osim triju velikih kompleksa, diljem Teherana nalazi se još pet izoliranih [[palača]]: [[Firdusi]]jev vrt ([[Perzijski jezik|perz.]] ''Bag-e Firdus'') u blizini Sadabada koji danas služi kao Iranski filmski muzej<ref name="CinemaMuseumAbout">[[#CinemaMuseumAbout|Cinema Museum: About Museum (2008.)]]</ref>, malena palača pokraj iranskog [[Iranski parlament|parlamenta]] u Baharestanu, [[Zoroastrizam|zoroastrijska]] Firuzova palača, te [[Biser]]na palača u [[Karadž]]u (dio teheranske aglomeracije) koju je projektirao slavni američki [[arhitekt]] [[Frank Lloyd Wright]]<ref>[[#BurkeElliott2008|Burke, Andrew; Elliott, Mark (2008.)]], str. 176.</ref>. U Teheranu se nalazila i [[Historija Irana|historijska]] Atabakova palača s parkom nazvana prema [[Kadžarska Monarhija|kadžarskom]] premijeru [[Ali Asgar-han Atabak|Aliju Asgar-hanu Atabaku]], no veliki dio tog kompleksa srušen je prilikom pahlavijeve modernizacije grada. ==== Kazališta i kina ==== Kraljevsko kazalište ([[Perzijski jezik|perz.]] ''Takia-je Dovlat''<ref>[[#Floor2005|Floor, Willem M. (2005.)]], str. 140.</ref>) prvo je veliko [[iran]]sko narodno [[kazalište]], izgrađeno tokom [[1870-ih]] godina u vrijeme vladavine [[Nasrudin-šah Kadžar|Nasrudin-šaha]]<ref name="IranicaTazia">[[#IranicaTazia|Chelkowski, Peter (15.7.2009.)]]</ref>. Prema zapisima brojnih [[Evropa|evropskih]] posjetitelja, ova je [[Krug|kružna]] građevina po svojoj veličini i dotjeranosti nadmašivala i velike [[Opera|operne]] kuće u metropolama [[Zapadni svijet|Zapadnog svijeta]]<ref name="IranicaTazia"/>. Bila je natkrivena [[Kupola|kupolom]] izgrađenom od [[Drvo (materijal)|drvenih]] [[greda]], [[Čelik|čeličnih]] spojki i višebojnog [[Staklo|stakla]], čiji je [[promjer]] bio 60 [[Metar|m]] odnosno visina 30 m. Pod kupolom se nalazio veliki broj lustera s približno 5000 [[svijeća]], [[balkon]]ske lože bile su raspoređene na tri kata, a oko [[mramor]]ne [[Pozornica|pozornice]] moglo se okupiti i do 4000 ljudi<ref name="IranicaTazia"/>. Važnost izgradnje ovog velebnog zdanja leži u činjenici da se tradicija odigravanja predstava u [[Iran]]u sudeći prema [[Herodot]]ovim djelima datira još u [[stari vijek]]<ref>[[#Floor2005|Floor, Willem M. (2005.)]], str. 25.</ref>, a u [[islam]]skom periodu dobila je na značenju pojavom [[Tazija|tazije]] ([[Perzijski jezik|perz.]] Kazalište sućuti) odnosno [[Šijiti|šijitske]] predstave [[Tragedija|tragedijskog]] karaktera u kojoj se izražava suosjećanje s [[Husein ibn Ali|Huseinom ibn Alijem]] koji je poginuo u [[Bitka kod Karbale|bitci kod Karbale]]<ref name="IranicaTazia"/>. Kraljevsko kazalište u Teheranu imenovano je upravo prema takvim vrstama predstave, no danas ne postoji budući da je zgrada porušena prilikom Reza-šahovog preuređenja grada. Pahlavijski vladar planirao je podići novu [[Opera|opernu]] kuću, no prilikom izgradnje zbog financijskih poteškoća odustalo se od projekta pa je konstrukcija srušena<ref name="IranicaArhPahWW2"/>. Današnje Gradsko kazalište (''Theatre-je Šaher'') izgrađeno je početkom [[1970-ih]] godina u tradicionalnom kružnom obliku i najveće je u Teheranu<ref name="BurkeElliott2008.122"/>, a druga dva velika kazališta su Dvorana jedinstva (''Talar-e Vahdat'') otvorena [[1992.]] godine i Kulturni centar Bahman (ili [[Rudaki]]jeva dvorana) u kojoj od [[1937.]] nastupa Teheranski simfonijski [[orkestar]]<ref name="CERI21999">[[#CERI21999|Minoui, Delphine (velj. 1999.)]], str. 2.-3.</ref>. Prema podacima iz [[1998.]] godine, u Gradskom kazalištu predstavljeno je 17 igranih predstava, a godinu dana kasnije 35<ref name="CERI21999"/>. U gradu postoji i niz drugih manjih kazališta odnosno kulturnih dvorana čija je funkcija u prvom redu usmjerena na [[Glazba|glazbu]]<ref name="CERI21999"/>. <center> <gallery> Datoteka:Teatreshahr11.jpg|Gradsko [[kazalište]] Datoteka:شهرک سینمایی غزالی.JPG|Filmski grad Gazali Datoteka:Cinema sepideh tehran.jpg|Kino Sepide Datoteka:Toghi premiere.jpg|[[Kino]] Farhang [[1970.]] g. Datoteka:Shahrefarang.jpg|Kino Azadi </gallery> </center> Prvo [[kino]] u Teheranu otvoreno je [[1904.]] godine (dvije godine prije [[Zagreb]]a) na inicijativu vladara [[Mozafaradin-šah Kadžar|Mozafaradin-šaha]] koji se upoznao s filmom prilikom boravka u [[Pariz]]u<ref name="IranicaCinHisI">[[#IranicaCinHisI|Gaffary, Farrokh (15.12.1991.)]]</ref>. Početak [[20. vijek]]a također označava i rođenje iranske [[Kinematografija|kinematografije]] što implicira i postepenim povećanjem broja [[Kino|kina]]: godine [[1932.]] u Teheranu je bilo aktivno šest, a pola vijeka kasnije 78 kino-dvorana sa 156.000 sjedala<ref name="IranicaCinHisI"/>. U gradu je od [[1969.]] do [[1974.]] godine bio aktivan državni [[film]]ski festival (''Sepās''), a od [[1972.]] do [[1978.]] međunarodni filmski festival (''Džašnvāra-je džahānī-e fīlm-e Tehrān'')<ref name="IranicaCinHisI"/>. Najpoznatija teheranska kina tradicionalno su Sepide, Farhang i Azadi, od kojih je potonji nakon [[požar]]a iz [[1997.]] obnovljen u moderni kino multipleks. Dragocijena djela iranske kinematografske historije danas se čuvaju u galerijama i muzejima filmskog grada Gazalija i bivšoj palači Bag-e Firdusija<ref name="CinemaMuseumAbout"/>. Posjećivanje [[kino]] dvorana danas je dijelom [[iran]]ske životne svakodnevice, posebno od konca [[1960-ih]] godina kada kina preuzimaju primat na uštrb [[Kazalište|kazališta]]<ref>[[#Floor2005|Floor, Willem M. (2005.)]], str. 294.-295.</ref>. Prema posljednjim službenim podacima [[2006.]] godine na širem području Teherana bilo je aktivno 85 [[Kino|kina]] s ukupno 38.654 sjedala<ref name="SCICinAtt">[[#SCICinAtt|SCI (2006.): Cinemas and Attendances]]</ref>, a posjećenost istih bila je 8,547.000 godišnje od čega 98,6% otpada na domaće odnosno 1,4% na strane [[film]]ove<ref name="SCICinAtt"/>. ==== Veliki bazar ==== {{glavni|Veliki bazar u Teheranu}} [[Datoteka:Tehran bazar entrance.jpg|mini|desno|200px|Jedan od ulaza teheranskog bazara]] [[Veliki bazar u Teheranu|Veliki bazar]] u Teheranu danas je dijelom stare gradske jezgre i čini jednu od 112 administrativnih četvrti. Približnom površinom od 1,200.000 m² najveći je [[bazar]] odnosno [[tržnica]] na [[svijet]]u (dvostruko veći od najvećeg svjetskog malla u [[Kina|kineskom]] [[Dongguan]]u), a njegovi natkriveni prolazi protežu se više od 10 [[km]] u dužinu. Historija teheranskog bazara usko je povezana sa starom gradskom jezgrom<ref name="IranicaBazarI"/>, a osim [[Ekonomija Irana|ekonomskog]] i [[Društvo|društvenog]] značaja imao je i snažan [[Politika|politički]] utjecaj na Teheran i [[Iran]] u [[19. vijek|19.]] i [[20. vijek]]u<ref name="IranicaBazarIII">[[#IranicaBazarIII|Ashraf, Ahmad (15.12.1989.)]]</ref>. [[Datoteka:Leonardo's The Last Supper in Tehran bazar, Iran.jpg|mini|lijevo|250px|Trgovina u teheranskom Velikom bazaru<br /><small>([[Leonardo da Vinci|Leonardova]] [[Posljednja večera (Leonardo)|Posljednja večera]] u prvom planu)</small>]] Teheranski bazar prvotno se razvijao kao malena [[tržnica]] na jugoistoku [[Srednji vijek|srednjovjekovnog]] starog grada<ref name="Markham1859"/>, no u vrijeme vladavine [[Safavidska Monarhija|safavidskog]] šaha [[Tahmasp I.|Tahmaspa I.]] znatno je nadograđen i okružen zidinama pa postaje centrom grada<ref name="Minorsky1982"/><ref name="AdleHourcadeEbrahimi1992.25"/>. Tipološki je bio jednostavnog oblika odnosno linearan u formaciji<ref name="Wirth19745.203206174222"/>, a na njegov glavni prolaz nadovezivali su se sporedni ogranci i [[Karavana|karavanska]] odmorišta<ref name="IranicaBazarI"/>. Takav se raspored održao sve do ranog [[19. vijek]]a i kasnije je utjecao na [[Urbanizam|urbanistički]] razvoj grada jer su uz moderne avenije slagane [[Trgovina|trgovine]] bazarskog tipa<ref name="IranicaBazarI"/>. Bazar u [[Safavidska Monarhija|safavidsko]] vrijeme nije bio [[Ekonomija Irana|ekonomskim]] žarištem [[Iran]]a s obzirom da nije imao ni status [[Glavni grad|glavnog grada]] (kao [[Isfahan]], [[Tabriz]], [[Mašhad]] ili [[Širaz]]), o čemu svjedoči i putopis [[Sir Thomas Herbert|Thomasa Herberta]] iz [[1627.]] godine prema kojem je samo jedan dio bazara bio natkriven<ref name="Herbert1665"/>. Međutim, nakon uspona dinastije [[Kadžarska Monarhija|Kadžara]] i preobrazbom Teherana u [[iran]]sku metropolu, značaj teheranskog bazara vremenom postaje sve jači. Za vrijeme vladavine [[Fateh Ali-šah Kadžar|Fateha Ali-šaha]] u okvirima bazara izgrađena je Šahova džamija ([[Perzijski jezik|perz.]] ''Masjed-e šah'') čime jača utjecaj [[Šijiti|šijitskih]] [[ulema]], a za vrijeme [[Nasrudin-šah Kadžar|Nasrudin-šaha]] u neposrednoj blizini igrađena je i carska [[palača]] kao i zgrada [[sud]]a. Od oko 250.000 teheranskih stanovnika iz [[1928.]] godine, njih 31.000 radilo je u bazaru<ref>[[#IranicaBazarIII|Ashraf, Ahmad (15.12.1989.)]], 1. The bāzār in the Islamic Iranian city</ref> koji je bio centrom ne samo lokalne i državne već i međunarodne trgovine<ref name="IranicaBazarIII2">[[#IranicaBazarIII|Ashraf, Ahmad (15.12.1989.)]], 2. The impact of recent socioeconomic changes</ref>. Modernizacija Teherana i pojava [[Motorno vozilo|motornih vozila]] donekle je rezultirala premještanjem trgovine i izvan okvira bazara<ref name="IranicaBazarIII2"/>, no on je i dalje ostao žarištem za trgovinu robom široke potrošnje<ref name="Mobasser1987"/> što je u što implicira da je bio i mjestom okupljanja siromašnijih slojeva odnosno većine društva<ref name="IranicaBazarIII2"/>. Primjerice, podaci iz [[1977.]] godine pokazuju da je 25% stanovništva Teherana činilo [[Radnik|radništvo]] iz bazara i manjih trgovina ili radionica<ref name="IranicaBazarIII2"/>. Teheranski Veliki bazar aktivan je i dan danas, iako u gradu postoji i niz bazara lokalnog karaktera kao i veliki broj modernih prodajnih centara. Bazarska socio-ekonomska struktura predstavljala je koheziju malenih [[Trgovina|trgovaca]], vjerskih učenjaka i siromašnih [[Student|studenata]] iz istih (nižih) [[Društvena stratifikacija|slojeva društva]]<ref name="IranicaBazarIII3">[[#IranicaBazarIII|Ashraf, Ahmad (15.12.1989.)]], 3. The bāzār and protest movements</ref>, a rezultirala je time da je teheranski [[bazar]] odigrao ključnu ulogu u svim [[iran]]skim političkim previranjima modernog doba<ref name="IranicaBazarIII3"/> odnosno da je bio istovjetan narodnim [[trg]]ovima po [[Evropa|Evropi]] na kojima su izbijale [[Revolucija|revolucije]]. Prvi masovni [[prosvjed]]i zabilježeni su još krajem [[19. vijek]]a: godine [[1884.]] tražena je smjena ministra ekonomije i uspostava trgovačkog vijeća, zatim su [[1890.]] izbili neredi zbog [[Britansko Carstvo|britanskog]] [[monopol]]a na trgovinu [[duhan]]om, a [[1892.]] zbog vladarevog progona vodećeg [[Šijiti|šijitskog]] pravnika iz Teherana<ref name="IranicaBazarIII3"/>. Bazar je bio polazišnom točkom i prilikom izbijanja [[Iranska ustavna revolucija|ustavne revolucije]] ([[1905.]] – [[1906.]])<ref name="IranicaBazarIII3"/>, te u trima velikim prosvjedima protiv [[Mohammed Reza Pahlavi|M. Reze Pahlavija]]<ref name="IranicaBazarIII3"/>. Prvi je izbio [[1952.]] godine zbog podrške destabiliziranom premijeru [[Muhamed Mosadek|Mosadeku]], drugi [[1963.]] zbog opiranja Pahlavijevim ekonomskim reformama, a treći iz [[1978.]] rezultirao je samom [[Iranska revolucija|Iranskom revolucijom]]<ref name="IranicaBazarIII3"/>. Najčešći način bazarskog prosvjeda bio je privremeno zatvaranje cjelokupnog kompleksa što bi dovodilo do [[kaos]]a u gradu odnosno rasplamsavanja prosvjeda širom Teherana. Demonstracije u bazaru organizirane su i nakon pada Pahlavija, a motivi su bili podrška raznim izbornim kandidatima ili iskazivanje nezadovoljstva zbog određene [[Ekonomija Irana|ekonomske]] politike<ref>[[#IranicaBazarII|Floor, Willem M. (15.12.1989.)]]</ref>. ==== Vjerski objekti ==== {{glavni|Popis vjerskih objekata u Teheranu}} Teheran je karakterističan po vrlo malom broju [[džamija]]<ref name="BurkeElliott2008.100">[[#BurkeElliott2008|Burke, Andrew; Elliott, Mark (2008.)]], str. 100.</ref>, kao i desecima [[Kršćanstvo|kršćanskih]] [[Crkva|crkava]] i [[Judaizam|jevrejskih]] [[sinagoga]] koje svjedoče o njegovoj multikulturalnosti i što je generalno vrlo rijedak slučaj u gradovima [[islam]]skog svijeta. U gradu također postoje i drevna [[Zoroastrizam|zoroastrijska]] svetišta koja nastavljaju [[iran]]sku tradiciju staru više od 3000 godina<ref name="LiviusRhagae"/>. [[Islam]]ski vjerski objekti u Teheranu i njegovoj široj okolici mogu se okvirno podijeliti na [[Džamija|džamije]], [[imamzade]], [[Grobnica|grobnice]], [[Medresa|medrese]] i druge vrste obrazovnih ustanova. Najpoznatija [[džamija]] je historijska Šahova džamija (danas Homeinijeva džamija<ref name="BurkeElliott2008.100"/>) koju je kod [[bazar]]a dao podići [[Kadžarska Monarhija|kadžarski]] vladar [[Fateh Ali-šah Kadžar|Fateh Ali-šah]], a ostale poznate džamije su Damavand Džame, Varamin Džame, Mujezud Dovle, te stara i nova džamija Sepahsalar. Od [[2005.]] godine u izgradnji je [[Teheranska Mosala|Mosala]], kolosalna džamija s najvećim [[minaret]]ima na svijetu (230 [[Metar|m]]) u kojoj se održava i Teheranski međunarodni sajam knjiga. [[Imamzade]] su vrste [[grobnica]] u kojima su sahranjeni potomci vodećih [[Šijiti|šijitskih]] [[imam]]a, a najznačajnija među njima je Saleova imamzada na sjeveru Teherana (Trg Tadžiriš) koja je uz [[Mašhad]] i [[Kom]] jedno od najposjećenijih mjesta šijitskih [[Hodočašće|hodočasnika]]. Ostale na širom području grada uključuju imamzade sajeda Ismaila, Džafara Pišve, Davuda, sajeda Nasr al-Dina, Kasema, Jahje i Abdul Azima. Neke od imamzada stare su i po 800 godina, a zahvaljujući njihovim lokacijama danas je moguće odrediti približne granice [[Srednji vijek|srednjovjekovne]] gradske jezgre<ref name="IranicaTehran"/>. Na jugu grada nalazi se [[grobnica]] odnosno svetište u čast Bibi Šahrbanu, kćeri [[Sasanidska Monarhija|sasanidskog]] vladara [[Jezdegerd III.|Jezdegerda III.]] koja je prema predaji postala suprugom trećeg [[Šijiti|šijitskog]] imama [[Husein ibn Ali|Huseina ibn Alija]]<ref name="EncyIslam"/>. Osim grobnice Bibi Šahrbanu i Saleove imamzade, jedno od najposjećenijih svetišta u Teheranu je i [[Mauzolej Ruholaha Homeinija|grobnica]] [[Ruholah Homeini|Imama Homeinija]] u sklopu koje se nalazi i [[džamija]]. Poznate gradske obrazovne institucije vjerskog karaktera su [[Medresa|medrese]] Filsuf-od Dovle, Hakim Baši, Han-e Marvi, Mošir-os Saltane i Moajer-ol Mamalek, te vjerski [[institut]] Huseinije Eršad u kojem je utjecajni [[iran]]ski intelektualac i ideolog [[Iranska revolucija|iranske revolucije]] [[Ali Šarijati]] držao govore protiv [[Mohammed Reza Pahlavi|Pahlavijevog]] režima. Od [[1972.]] godine do Pahlavijevog pada institut je bio zatvoren, a danas se u njemu nalazi i velika [[biblioteka]] s tematikom [[Religija|religije]], [[Historija|historije]], [[Sociologija|sociologije]] i [[Kultura|kulture]]. <center> <gallery> Datoteka:Tehran Mosalla.jpg|Teheranska [[Mosala]] u izgradnji ([[2011.]]) Datoteka:Tehran Mosque, Palestinian square.jpg|[[Jeruzalem]]ska [[džamija]] na [[Palestina|Palestinskom]] trgu Datoteka:Hoseiniyeh Ershad.jpg|Huseinije Eršadov institut u [[Ali Šarijati|Šarijatijevoj]] ulici Datoteka:Iran IMG 3429 Tehran (2864793031).jpg|[[Ruholah Homeini|Homeinijev]] [[Mauzolej Ruholaha Homeinija|mauzolej]] Datoteka:Mosque wall near Saee Park, Tehran.jpg|Zid Džamije Vali Asr uz Saeijev [[park]] </gallery> </center> U Teheranu se nalazi 37 aktivnih [[Crkva|crkava]] (od ukupno 600 u [[Iran]]u), 29 [[sinagoga]] i pet [[Zoroastrizam|zoroastrijskih]] svetišta. Najveća crkva u Teheranu i [[Iran]]u generalno je [[Armenci|armenska]] [[Katedrala sv. Sarkisa u Teheranu|Katedrala sv. Sarkisa]]<ref name="BurkeElliott2008.108"/>, izgrađena u centru grada između [[1964.]] i [[1970.]] godine. Unutrašnjost katedrale oslikao je Avedik Ajvazijan prema uzoru na [[Michelangelo Buonarroti|Michelangelovu]] [[Bazilika sv. Petra|Baziliku sv. Petra]] u [[Vatikan]]u i prikazuje [[Ivan Krstitelj|Ivanovo]] krštenje odnosno [[Isus]]ovo [[uzašašće]] u [[nebo]]. Katedrala je renovirana i nadograđena [[2000.]] godine, a u njenom dvorištu nalazi se i spomenik žrtvama [[Armenski genocid|Armenskog genocida]] iz [[1915.]] godine. Crkva sv. Tadeja-Bartolomeja izgrađena za vrijeme vladavine [[Fateh Ali-šah Kadžar|Fateha Ali-šaha]] najstarija je u Teheranu i nalazi se južno od mauzoleja Sajed Ismaila<ref name="IranChamberHisChuIran">[[#IranChamberHisChuIran|Iran Chamber: Historical Churches in Iran (2011.)]]</ref>. Sastavljena je [[Kupola|kupole]] i četiri [[križ]]na [[svod]]a, a u njenom vestibulu sahranjeni su slavni [[Armenci|armenski]] kršćani iz [[Iran]]a, kao i veleposlanik [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]] [[Aleksandr Sergejevič Gribojedov]] koji je stradao od ruke teheranskih revolucionarnih snaga<ref name="IranChamberHisChuIran"/>. Ostale poznate crkve u Teheranu su američka protestantska Crkva [[Sveti Petar|sv. Petra]] (izgrađena [[1874.]]), armenska apostolska Crkva sv. Juraja ([[1790-ih]]) i Crkva Djevice Marije u Jusef Abadu ([[1945.]]). Na jugoistoku grada nalazi se i veliki kršćanski kompleks Dulab u kojem su smješteni vjerski objekti [[Ruska pravoslavna Crkva|ruske pravoslavne]], [[Armenska apostolska Crkva|armenske apostolske]] i [[Armenska katolička Crkva|katoličke]] Crkve, te [[Poljska|poljsko]] vojno [[groblje]]. Dvije najveće [[Sinagoga|sinagoge]] u gradu su Jusef Abadova sinagoga sagrađena [[1950-ih]] u Asadabadovoj ulici, te Abrišamijeva sinagoga od 1025 m² u sklopu koje se nalazi i [[jevrej]]ska škola. [[Zoroastrizam|Zoroastrijska]] svetišta uključuju [[Hram vatre|hramove vatre]] Adorijan, Markar, Šah Vrahram Izad, Dahme-je Gabrha, te Veliki Adorijan koji je od kraja [[2000-ih]] u izgradnji. U gradu se također nalazi i zoroastrijska visoka škola Firuz Bahram, jedna od najstarijih visokoobrazovnih ustanova u Teheranu. <center> <gallery> Datoteka:Saint Sarkis Cathedral & Imam Khomeini, Tehran.JPG|[[Katedrala sv. Sarkisa u Teheranu|Katedrala sv. Sarkisa]]; [[Ruholah Homeini|Homeinijev]] [[portret]] u pozadini Datoteka:Catholic church in Tehran.jpg|Arm. [[Katolička crkva|katolička]] [[crkva]] sv. Grigorija Prosvetitelja Datoteka:Protestant church in Tehran.jpg|[[Protestantizam|Protestantska]] [[crkva]] Džamat-e Rabani Datoteka:SinagogaJusefAbad.jpg|[[Sinagoga]] Jusef Abad [http://www.iranjewish.com/ © TJC] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200818112731/http://www.iranjewish.com/ |date=2020-08-18 }} Datoteka:High school tehran.jpg|[[Zoroastrizam|Zoroastrijska]] visoka škola Firuz Bahram </gallery> </center> ==== Tornjevi i neboderi ==== {{glavni|Toranj Milad|Toranj Azadi|Popis najviših građevina u Teheranu}} Teheran kao i [[Iran]] generalno nemaju [[Historija Irana|historijsku]] tradiciju gradnje visokih [[građevina]] s obzirom da su smješteni u trusnom području na kojem su [[Popis potresa u Iranu|učestali snažni potresi]]<ref name="PDC2006"/>. Međutim, razvoj građevinske tehnologije i modernizacija uvjetovali su gradnjom niza [[Toranj|tornjeva]] i [[neboder]]a, posebno tokom [[1970-ih]] i [[2000-ih]] godina<ref name="EmporisSkyscraperPage">Vidi:<br />• [[#EmporisTehran|Emporis (2011.): Tehran]]<br />• [[#SkyscraperPageTeh|Skyscraper Page (2011.): Tehran Diagram]]</ref>. Tri najpoznatija tornja u gradu su [[Togrulov toranj]], [[Toranj Azadi|Toranj slobode]] (''Azadi'') i [[Toranj Milad|Narodni toranj]] (''Milad''). [[Togrulov toranj]] datira se u [[12. vijek]] i nazvan je prema [[Seldžučka Monarhija|seldžučkom]] vladaru [[Togrul]]u koji je [[1063.]] godine umro u [[Raj (Iran)|Raju]], danas prigradskom naselju Teherana. Toranj visine 20 m [[Valjak|valjkastog]] je oblika, poligonalnog tlocrta odnosno zidova sastavljenih od 22 potpornja koji su [[Statika|statički]] ublažavali [[Popis potresa u Iranu|potrese]], a bio je okrunjen [[Kupola|kupolom]] i [[Stožac|stožastim]] krovom koji danas nisu sačuvani. [[Toranj Azadi|Toranj slobode]] (''Azadi'') prvotno je imenovan kao Kraljevski memorijalni toranj ([[Perzijski jezik|perz.]] ''Šahjād Ārjāmer'') u čast [[Mohammed Reza Pahlavi|M. Reze Pahlavija]], no preimenovan je nakon [[Iranska revolucija|Iranske revolucije]]. Izgrađen je [[1971.]] godine prema projektu iranskog [[arhitekt]]a Hoseina Amanata, u kombiniranom stilu iranske [[Sasanidska Monarhija|sasanidske]] i [[islam]]ske arhitekture. Ovaj toranj od bijelog [[mramor]]a smješten je u blizini [[Aerodrom Mehrabad|Aerodroma Mehrabad]] kao simbol grada na njegovom zapadnom ulazu. Godine [[2007.]] prema projektu iranskog [[arhitekt]]a Dr. Muhameda Reze Hafezija izgrađen je [[Toranj Milad|Narodni toranj]] (''Milad'')<ref name="MiladTowerAbout">[[#MiladTowerAbout|Milad Tower (2011.): About]]</ref>, novi [[simbol]] grada koji je visinom od 435 [[Metar|m]] šesti najveći [[beton]]ski [[toranj]] svijeta, nakon [[Tokyo Skytree|Skytreea]] u [[Tokio|Tokiju]], [[Toranj Canton|Cantona]] u [[Guangzhou]]u, [[CN Tower]]a u [[Toronto|Torontu]], [[Ostankinski toranj|Ostankinskog tornja]] u [[Moskva|Moskvi]] i [[Oriental Pearl Tower|Bisera Istoka]] u [[Šangaj]]u<ref name="MiladTowerAbout"/>. Njegova namjena je višestruka: [[antena]] na vrhu služi za prijenos [[Telekomunikacije|telekomunikacijskog]] [[signal]]a, a u glavi tornja od 12 katova smješteni su rotirajući [[restoran]], dvorana za konferencije, [[Panorama|panoramska]] promatračnica za [[Turizam|turiste]] i veliki prostor za [[Umjetnost|umjetničke]] izložbe okrunjen [[Staklo|staklenom]] [[Kupola|kupolom]]<ref name="MiladTowerAbout"/>. Trup tornja [[oktogon]]alnog je presjeka što je tipično za [[iran]]sku arhitekturu<ref name="BurkeElliott2008.114"/>, a njegova baza s glavom je povezana [[Dizalo|dizalima]] prosječne brzine 7 [[m/s]] što omogućava transport do vrha u roku od 45 sekundi<ref name="MiladTowerAbout"/>. Toranj je dio međunarodnog trgovačkog centra koji uključuje [[IT]] park, niz konferencijskih dvorana i restorana, te [[hotel]] s [[Kategorizacija hotela#Pet zvjezdica|pet zvjezdica]]<ref name="MiladTowerAbout"/>. <center> <gallery> Datoteka:Borj-toghrul.jpg|[[Togrulov toranj]] u [[Raj (Iran)|Raju]], 20 m ([[12. vijek|12. v.]]) Datoteka:Toranj Azadi.JPG|[[Toranj Azadi]], 50 m Datoteka:Azadi Square & Azadi Tower, aerial view 1971.jpg|[[Toranj]] i [[trg]] slobode (''Azadi'') iz ptičje perspektive ([[1971.]] g.) Datoteka:Hormozan street, Shahrake Gharb.jpg|[[Toranj Milad]], najviša [[iran]]ska građevina (435 m) </gallery> </center> Počeci gradnje visokih stambenih [[građevina]] datiraju se u vrijeme vladavine [[Reza-šah]]a koji je na temelju plana modernizacije grada naredio da svaka teheranska građevina mora imati najmanje dva [[kat]]a<ref name="IranicaArhPahWW2"/>. Prvi [[neboder]]i sa šest i više katova izgrađeni su [[1941.]] godine<ref name="IranicaArhPahWW2"/>, zatim se zbog nagle [[Urbanizacija|urbanizacije]] tokom [[1970-ih]] grade neboderi veći od 50 m, a [[2000-ih]] zbog [[Ekonomija Irana|ekonomskog]] uzleta i napretka domaćeg [[Građevinarstvo|građevinarstva]] počinju nicati i neboderi iznad 100 m<ref name="EmporisSkyscraperPage"/>. Najveći teheranski [[neboder]]i iznad 100 metara visine danas su Teheranski međunarodni neboder (162 m), neboder Kapsad (135 m), neboder centralne banke (131 m), Narodni neboder (131 m), Asemanov neboder (130 m), Homeinijev neboder (125 m), Zeleni neboder (125 m), blizanci Elahije (125 m), neboder Tehranpars (120 m), neboder trećeg milenija (120 m), Imperijalni medicinski centar (120 m), neboder Seper (115 m), Širazov dijamantni neboder (110 m), neboder Farmanej (105 m), Gilanski neboder (100 m), neboder banke Tedžarat (100 m) i neboder Golnar (100 m)<ref name="EmporisSkyscraperPage"/>. <center> <gallery> Datoteka:Tehran architecture 60's.JPG|Teheranski [[neboder]] iz [[20. vijek]]a Datoteka:Behshahr Tower.jpg|[[Neboder]] Behšaher Datoteka:Bime Markazi Tower 1.jpg|Neboder Bime Markazi Datoteka:Bank Tehran.jpg|Neboder banke Melat Datoteka:Ministry of Road and Transportation (Tehran).jpg|Zgrada iranskog Ministarstva prometa </gallery> </center> ==== Trgovi ==== U Teheranu generalno ne postoje veći [[trg]]ovi s obzirom da su tradicionalna mjesta okupljanja [[iran]]ske zajednice [[Historija Irana|historijski]] bili [[bazar]]i i dvorišta [[džamija]]<ref name="IranicaBazarIII"/>, odnosno u novije vrijeme glavne avenije i [[park]]ovi<ref name="HabibiHourcade2005VIIIMTOLPITD">[[#HabibiHourcade2005|Habibi, Mohsen; Hourcade, Bernard (2005.)]], VIII. Main types of landuse pattern in Tehran’s district</ref>. Teheranski [[trg]]ovi danas su uglavnom omeđeni [[promet]]nim kružnim tokovima i nepristupačnog su tipa, a ukrašeni su [[krajobraz]]nim oblikovanjem, [[fontana]]ma, [[skulptura]]ma i drugim vrstama [[spomenik]]a. Raznoliko imenovanje trgova uključuje [[Šijiti|šijitske]] lidere ([[Ruholah Homeini]]), domaće [[toponim]]e ([[Suza (Iran)|Suza]], [[Kazvin]], [[Horasan]]), strane toponime ([[Argentina]], [[Palestina]], [[Afrika]], [[Jeruzalem]]), slavne iranske književnike i znanstvenike ([[Firdusi]], [[Razi]], [[Šejh Bahai]]), strane znanstvenike ([[Louis Pasteur]]), itd. Od ovog modela trga odstupa samo Trg slobode na kojem se smješten istoimeni toranj (''Azadi'') i koji se prostire na 50.000 m². Međutim, ovaj trg slijedi tradicionalni [[iran]]ski koncept u kojem se isprepliću elementi trga i [[park]]a (npr. [[isfahan]]ski [[Nakš-e Džahan]]). <center> <gallery> Datoteka:Valiasr Square 3.jpg|Trg Vali-je Asr Datoteka:Ferdowsi Square (Tehran).jpg|[[Firdusi]]jev trg Datoteka:Vanak Square (Tehran).jpg|Trg Vanak Datoteka:Palestinian Square (Tehran).jpg|[[Palestina|Palestinski]] trg Datoteka:Argentinian Square (Tehran).jpg|[[Argentina|Argentinski]] trg </gallery> </center> ==== Zidno oslikavanje ==== Trend oslikavanja i ostalih načina ukrašavanja ([[Freska|freske]], [[Mozaik|mozaici]]) teheranskih fasada i drugih otvorenih [[Javni prostor|javnih prostora]] pojavio se krajem [[20. vijek]]a, a za razliku od slobodnih [[Grafiti|grafita]] u [[Zapadni svijet|Zapadnom svijetu]] teheranski model zasniva se na organiziranim natječajima koje raspisuje lokalna gradska uprava odnosno na kojima sudjeluju popularni [[iran]]ski [[Umjetnik|umjetnici]]. Krajem [[2000-ih]] pokrenut je i veliki program za uljepšavanje [[promet]]nih građevina poput [[most]]ova, [[tunel]]a, podvožnjaka i nadvožnjaka. Danas u Teheranu postoji na stotine takvih [[Umjetnost|umjetničkih]] prikaza, a njihovi motivi su uglavnom [[Iranska kultura|kulturni]], [[Iranska mitologija|mitološki]], [[Šijiti|religijski]] i [[Historija Irana|politički]]. Među potonjima se najviše ističu oni [[Domoljublje|domoljubnog]] i [[Protuamerikanizam|anti-američkog]] tipa. <center> <gallery> Datoteka:Mural in Tehran1.JPG|Zidna [[freska]] pokraj Ulice Hemat Datoteka:Mural in Tehran2.JPG|Zidna freska pokraj Trga Azadi Datoteka:Mural in Tehran3.JPG|Freska s motivima [[Perzepolis]]a i iranske [[islam]]ske arhitekture Datoteka:Mural stairs in Tehran1.jpg|Oslikano [[stubište]] s [[Cvijet|cvjetnim]] motivima Datoteka:Mural stairs in Tehran2.JPG|Oslikano stubište u Aveniji Vali Asr </gallery> </center> === Rekreacija === ==== Parkovi ==== {{glavni|Popis parkova u Teheranu}} Teheran je grad s iznimno velikim brojem dobro održavanih [[park]]ova čiji broj neprestalno raste: godine [[1993.]] bilo ih je 480, četiri godine kasnije 621<ref name="Ataie2001"/>, a prema najnovijim službenim podacima iz [[2006.]] godine navode se 739 gradska parka. Također, s prosječno 17,8 [[m²]] zelenih površina po glavi stanovnika<ref name="TalebiSArdakani2011.1011">[[#TalebiSArdakani2011|Talebi, Mohammad Reza; Sarkargar Ardakani, Ali (17.5.2011.)]], str. 10-11.</ref>, Teheran je vrlo zelen grad u odnosu na [[Zapadni svijet|zapadnjačke]] gradove podjednake veličine poput [[Pariz]]a (6 m²/st.), [[London]]a (7,5 m²/st.) ili [[New York]]a (8,6 m²/st.), no zaostaje za [[Rusija|ruskom]] [[Moskva|Moskvom]] (27 m²/st.). Na razvoj teheranskih zelenih površina utjecali su višestruki faktori: grad je [[Historija Irana|historijski]] poznat po bogatim [[vrt]]ovima<ref name="IranicaTehran"/>, njegov [[Geografija Irana|geografski]] položaj podno [[Alborz]]a pogoduje razvoju [[Biljke|bilja]]<ref>[[#FaryadiTaheri2009|Faryadi, Shahrzad; Taheri, Shirin (2009.)]], str. 201.</ref>, sadnja [[Stablo|stabala]] potaknuta je [[Zoroastrizam|drevnim]] i [[islam]]skim vjerskim motivima (vjerovanje da sadnja za [[Novruz]] donosi sreću odnosno da je sadnju poticao sam [[Muhamed]])<ref name="Ataie2001"/>, oblikovanje [[Perzijski vrtovi|perzijskih vrtova]] dijelom je milenijske umjetničke tradicije odnosno boravak u njima predstavlja iransku kulturu življenja<ref name="HabibiHourcade2005VIIIMTOLPITD"/>, te politički poticaj iz sredine [[1990-ih]] da se ozelenjivanjem grada ublaže njegovi [[Ekologija|ekološki]] problemi<ref name="Ataie2001"/>. {| class="wikitable" style="float: right" !Opis !Broj [[park]]ova !Ukupna [[površina]] |- | Parkovi do 1000 m² ||align="center"| 78 ||align="right"| 52.734 m² |- | Parkovi od 1000 do 5000 m² ||align="center"| 234 ||align="right"| 629.213 m² |- | Parkovi od 5000 do 10.000 m² ||align="center"| 115 ||align="right"| 769.022 m² |- | Parkovi od 10.000 do 100.000 m² ||align="center"| 173 ||align="right"| 4,484.206 m² |- | Parkovi iznad 100.000 m² ||align="center"| 21 ||align="right"| 5,369.962 m² |- | '''Svi gradski parkovi''' ||align="center"| '''621''' ||align="right"| '''11,305.137 m²''' |- |colspan=3 align="center"|<small>''Izvor:'' [[FAO]] ([[1997.]])<ref name="Ataie2001"/></small> |} Zelene površine Teherana sastoje se od gradskih [[park]]ova, park-[[šuma]], privatnih i javnih [[vrt]]ova, dolina [[potok]]a, zelenih traka uz prometnice, izvangradskih [[voćnjak]]a i [[Farma|farmi]], te [[Nacionalni park|nacionalnih parkova]]<ref name="HabibiHourcade2005VIIIMTOLPITD"/>. Najpoznatiji teheranski gradski parkovi su Park [[tulipan]]a (''Lale'') sjeverno od glavnog kompleksa [[Univerzitet u Teheranu|Teheranskog univerziteta]] u kojem se nalazi skulptura [[Biruni]]ja, Saeijev park uz Aveniju Vali Asr nazvan po inženjeru koji je očuvao dio stare gradske šume, Park Melat s glazbeno-svjetlosnom [[Fontana|fontanom]], Gradski park u strogom centru grada, Niavaranski park s jednom od [[Iranska nacionalna biblioteka|nacionalnih biblioteka]], Park Džamšidije na sjeveru s panoramskim pogledom na grad, Park [[Djevica Marija|Djevice Marije]] u centru grada sa skulpturom [[Djevica Marija|Marije]] i [[Isus]]a, [[Razi]]jev park s [[Umjetno jezero|umjetnim jezerima]], Park [[Voda|vode]] i [[Vatra|vatre]] na sjeveroistoku koji je u izgradnji od konca [[2000-ih]] godina, itd.<ref name="HabibiHourcade2005VIIIMTOLPITD"/> Brojni [[park]]ovi smješteni su uz 13 [[dolina]] manjih [[potok]]a koji se slijevaju s [[Alborz]]a na sjeveru prema jugu dužinom od 10&nbsp;km, a među njima su Garmdare, [[Čitgarski park|Čitgar]], Solagan (Kan), Farahzad, Evin (Darake), Darband, Golabdare, Hesarak (Džamšidije), Lavizan (Sohanak) i Sorhehesar (ukupne površine 1005 ha ili 2% grada)<ref name="HabibiHourcade2005VIIIMTOLPITD"/>. Glavne gradske park-[[Šuma|šume]] su Lavizan (1100 [[ha]]), Sorhehesar (850 ha), Pardisan (300 ha), Toska (300 ha), Čitgar (145 ha), Kuhsar (100 ha), Farahzad (60 ha) i Azadegan (30 ha)<ref name="HabibiHourcade2005VIIIMTOLPITD"/> . Do [[1997.]] godine u gradu je zasađeno oko 1,700.000 novih sadnica na približno 2000 ha zelenih traka uz prometnice, među kojima je najviše [[javor]]a, [[jasen]]a, [[Crna joha|joha]], [[čempres]]a i [[Crni bor|borova]]<ref name="Ataie2001"/>. Gradski [[Voćnjak|voćnjaci]] protežu se na 536 ha i predstavljaju značajnu kulturnu baštinu, a najveći među njima su voćnjak [[Kadžarska Monarhija|kadžarskog]] ljetnikovca Bag-e Firdus, te Bag-e Negarestan i Bag-e Kamraneje<ref name="HabibiHourcade2005VIIIMTOLPITD"/>. Godine [[2000.]] u [[Teheranska pokrajina|Teheranskoj pokrajini]] bilo je i šest [[Prirodni rezervat|zaštićenih prirodnih područja]] površine od 7706 [[km²]]<ref name="SCINatResMon2000">[[#SCINatResMon2000|SCI: Protected Natural Resources (2000.)]]</ref> uključujući dvije park-šume (Lavizan i Čitgar) i četiri [[Nacionalni park|nacionalna parka]] (Hajer, Kavir, Lar i Vardžen) površine od 4409,5&nbsp;km²<ref name="SCINatResMon2000"/>, što implicira da je više od 40% [[Teheranska pokrajina|pokrajine]] pokriveno zelenilom odnosno 23,5% nacionalnim parkovima<ref name="SCINatResMon2000"/>. <center> <gallery> Datoteka:Saee Park, Tehran.jpg|Saeijev park Datoteka:Laleh Park in summer.jpg|Park [[tulipan]]a (''Lale'') Datoteka:TehranFromJamshidiyeh.jpg|Park Džamšidije Datoteka:13990113000466637213587554434591 روز طبیعت در سایه کرونا.jpg|[[Park Nahdž al-balaga]] Datoteka:Saint Mary Park in Tehran 2011.jpg|Park [[Djevica Marija|Djevice Marije]] u centru grada </gallery> </center> Značajnu ulogu u očivanju [[Priroda|prirode]] imao je [[iranski parlament]] koji je [[1973.]] godine usvojio [[zakon]] o zaštiti i širenju zelenih površina<ref name="Ataie2001"/>, odnosno zabrani nekontrolirane sječe [[Stablo|stabala]] koja je posebno bila izražena tokom industrijalizacije [[1960-ih]] godina<ref name="Ataie2001"/>. Također, veliki program društveno-ekonomskog razvoja ([[1979.]] – [[1994.]]) rezultirao je usedmerostručenjem državnih zelenih površina u čemu su Teheran i njegova [[Teheranska pokrajina|pokrajina]] igrali vodeću ulogu<ref name="Ataie2001"/>. Programe pošumljavanja predvodili su Ministarstvo prosvjete, državne i lokalne organizacije za zaštitu okoliša, razni privatni sektori, pa čak i regularne i elitne grane [[Oružane snage Irana|iranskih oružanih snaga]]<ref name="Ataie2001"/>. U [[2009.]] godini na širem gradskom području izmjereno je 141,6 [[km²]] zelenih površina, što je povećanje u odnosu na [[1988.]] kada ih je bilo 130,4&nbsp;km²<ref name="TalebiSArdakani2011.1011"/>. Međutim, zbog povećanja broja stanovnika sa 6,042.584 na 7,962.429 u istom periodu količina zelenih površina po stanovniku smanjila se sa 21,6 na 17,8&nbsp;km²/st.<ref name="TalebiSArdakani2011.1011"/> Ovaj podatak značajno varira u odnosu na specifične kotare grada<ref name="TalebiSArdakani2011.1415">[[#TalebiSArdakani2011|Talebi, Mohammad Reza; Sarkargar Ardakani, Ali (17.5.2011.)]], str. 14.-15.</ref> pa se brojka u sjevernim i zapadnim naseljima kreće između {{nowrap|30 – 40}}, u istočnim i južnim od {{nowrap|10 – 20}}, a u centru grada svega 3 [[km²]] zelenih površina po stanovniku<ref name="TalebiSArdakani2011.1415"/>. Gradska uprava posljednjih godina pokušava ublažiti ovu nejednakost različitim programima među kojima je i izgradnja vertikalnih i [[krov]]nih vrtova<ref>Vidi:<br />• [[#FaryadiTaheri2009|Faryadi, Shahrzad; Taheri, Shirin (2009.)]], str. 207.<br />• [[#TehranVerGreen|Tehran.ir (10.9.2011.)]]</ref>. ==== Sport ==== {{glavni|Sport u Iranu}} [[Datoteka:7th Asiad.png|mini|lijevo|120px|[[Logo]] [[VII. Azijske igre - Teheran 1974.|VII.]] [[Azijske igre|Azijskih igara]] (Teheran, [[1974.]])]] Teheran je sjedištem svih vodećih [[iran]]skih sportskih saveza poput [[nogomet]]nog, [[košarka]]škog, [[hokej]]skog, [[odbojka]]škog, [[ragbi]]jskog i [[kriket]]skog, odnosno institucija uključujući Ministarstvo mladosti i [[sport]]a i Nacionalnu [[Olimpijske igre|olimpijsku]] i [[Paraolimpijske igre|paraolimpijsku]] akademiju (do 2010. poznata kao Organizacija za tjelesno obrazovanje). U gradu se nalazi veliki broj stadiona svih vrsta i nekoliko kompleksa među kojima je najveći Sportski kompleks Azadi u kojem su [[1974.]] godine održane [[VII. Azijske igre - Teheran 1974.|VII.]] [[Azijske igre]]. Najpopularniji [[sport]]ovi u Teheranu su [[nogomet]], [[futsal]], [[košarka]] i [[skijanje]]. {| class="wikitable" style="float: right" ![[Nogometni klub|Nog. klub]] !Osnovan ![[Stadion]] !Liga ([[2011.]]/[[2012.|'12.]]) |- | [[Persepolis Teheran|Persepolis]] ||align="center"| [[1963.]] ||rowspan=2 align="center"| [[Stadion Azadi|Azadi]] ||rowspan=5 align="center"| [[Iranska Pro Liga|I. (Pro liga)]] |- | [[Esteglal Teheran|Esteglal]] ||align="center"| [[1945.]] |- | [[Naft Teheran|Naft]]<sup>a<sup> ||align="center"| [[1971.]] ||rowspan=2 align="center"| [[Stadion Rah Ahan|Rah Ahan]] |- | [[Rah Ahan Teheran|Rah Ahan]]<sup>b<sup> ||align="center"| [[1937.]] |- | [[Saipa Teheran|Saipa]]<sup>c<sup> ||align="center"| [[1989.]] ||align="center"| [[Stadion Engelab (Karadž)|Engelab]] |- | [[Damaš Teheran|Damaš]] ||align="center"| [[2010.]] ||align="center"| [[Stadion Kargaran|Kargaran]] ||rowspan=4 align="center"| [[Lige Azadegan|II. (Azadegan)]] |- | [[Pajkan Teheran|Pajkan]]<sup>d<sup> ||align="center"| [[1967.]] ||align="center"| [[Stadion Iran Hodro|Iran Hodro]] |- | [[Niroje Zamini Teheran|Niroje]] ||align="center"| [[1980.]] ||align="center"| [[Vojni stadion Teheran|Vojni stadion]] |- | [[Sanati Kaveh Teheran|Sanati Kaveh]] ||align="center"| [[2008.]] ||align="center"| [[Stadion Aliaf|Aliaf]] |- | [[PAS Teheran|PAS]]<sup>e<sup> ||align="center"| [[1963.]] ||align="center"| [[Stadion Šahid Dastgerdi|Šahid Dastgerdi]] ||align="center"| - |- |colspan=4|<small>Napomene: a) Premješten u [[Arak (grad)|Arak]], b) Igra u [[Raj (Iran)|Raju]], c) Igra u [[Karadž]]u,<br />d) Premješten u [[Kazvin]], e) Ugašen.</small> |} Sportski kompleks Azadi izgrađen je [[1971.]] godine za [[VII. Azijske igre - Teheran 1974.|VII.]] [[Azijske igre]] koje su se održale tri godine kasnije. Kompleks se u zapadnom Teheranu proteže na 450 [[ha]] od čega približno trećina otpada na [[šume]] i [[umjetno jezero]]<ref name="AzadiComplexPlaces">[[#AzadiComplexPlaces|Azadi S.C. (2011.): Places Complex]]</ref>. Žarište kompleksa je [[stadion Azadi]] kojeg je projektirao iranski [[arhitekt]] [[Abdolaziz Farmanfarmaijan]], a prima 100.000 gledatelja što ga čini četvrtim najvećim nogometnim stadionom [[svijet]]a. Dvoetažne tribine stadiona ovalnog su oblika i izvana imaju oblik plitkog [[vulkan]]a, isto kao i manji [[Biciklizam|biciklistički]] stadion u njegovoj neposrednoj blizini koji prima 2700 ljudi<ref name="AzadiComplexPlaces"/>. Na zapadnoj strani nalazi se pet zatvorenih dvorana kapaciteta 3000 gledatelja za [[Košarka|košarku]], [[dizanje utega]], [[Odbojka|odbojku]] i [[hrvanje]], te dvorana s tri [[bazen]]a<ref name="AzadiComplexPlaces"/>. Dvije najveće zatvorene dvorana kompleksa su stara dvorana koja prima 12.000, odnosno nova dvorana Azadije kapaciteta 40.000 gledatelja (izgrađena [[2009.]] g.). Ostali sportski objekti uključuju dvoranu za [[streljaštvo]], terene za [[tenis]] i [[bejzbol]], te staze za [[Konjičke utrke|konjičke]], [[Motociklizam|motociklističke]], [[Automobilizam|automobilističke]] i [[karting]] utrke<ref name="AzadiComplexPlaces"/>. U gradu se nalazi i niz drugih manjih kompleksa odnosno nogometnih stadiona kao što su [[Stadion Rah Ahan|Rah Ahan]] (15.000) u [[Raj (Iran)|Raju]], [[Stadion Engelab (Karadž)|Engelab]] (15.000) u [[Karadž]]u, [[Stadion Šahid Derahšan]] (12.000), [[Stadion Iran Hodro|Iran Hodro]] (10.000), [[Stadion Šahid Dastgerdi|Šahid Dastgerdi]] (8250), [[Stadion Kargaran|Kargaran]] i [[Stadion Aliaf|Aliaf]] (5000). Sjeverno od grada nalaze se šest od ukupno 14 iranskih [[Skijalište|skijališta]] – [[Dizin]], [[Šemšak]], [[Skijalište Darband|Darband]], [[Skijalište Hor|Hor]], [[Skijalište Ab Alije|Ab Alije]] i [[Skijalište Damavand|Damavand]] na kojima se [[snijeg]] zadržava osam mjeseci godišnje. Dva najpopularnija i ujedno dva najuspješnija [[iran]]ska [[Nogometni klub|nogometna kluba]] su teheranski [[Persepolis Teheran|Persepolis]] i [[Esteglal Teheran|Esteglal]] koji domaće utakmice igraju na [[Stadion Azadi|stadionu Azadi]]<ref name="BurkeElliott2008.122"/>, kao i [[Iranska nogometna reprezentacija]]. Prema podacima [[AFC (nogomet)|AFC-a]], [[Persepolis Teheran|Persepolis]] je najpopularniji klub u [[Azija|Aziji]]<ref>[[#PersepolisPov|Persepolis: Historija kluba (2011.)]]</ref>. U gradu je registrirano i niz drugih nogometnih klubova, a s obzirom da je početkom [[2000-ih]] godina većina njih sudjelovala u [[Iranska Pro Liga|prvoj nacionalnoj ligi]] provedena je nužna decentralizacija pa su neki klubovi ugašeni ([[PAS Teheran|PAS]]), a drugi premješteni u ostale gradove – [[Saba Kom|Saba]] u [[Kom]], [[Pajkan Teheran|Pajkan]] u [[Kazvin]] i [[Naft Teheran|Naft]] u [[Arak (grad)|Arak]]. Ipak, dva potonja kluba i dalje odigravaju službene utakmice na svojim originalnim teheranskim stadionima. [[Saipa Teheran|Saipa]] i [[Rah Ahan Teheran|Rah Ahan]] registrirani su u Teheranu, no koriste stadione u susjednom [[Karadž]]u odnosno [[Raj (Iran)|Raju]] (dijelovi teheranske aglomeracije). Na [[Stadion Azadi|stadionu Azadi]] od [[2006.]] do [[2010.]] godine utakmice je odigravao i [[Tabriz|tabriški]] [[Traktor Sazi Tabriz|Traktor Sazi]] kojem je domaći stadion bio renoviran, a Teheran je odabran zbog velikog udjela [[Azeri|azarskog]] stanovništva koji su tradicionalno [[navijači]] tog kluba. <center> <gallery> Datoteka:Azadistadium tehran iran.jpg|[[Stadion Azadi]] Datoteka:Football field in Tehran.jpg|Pomoćno [[nogometno igralište]] Datoteka:نمایی از ورزشگاه ۱۲ هزار نفری.JPG|[[Sportska dvorana Azadi]] Datoteka:Dizin Hotel view.jpg|Skijalište [[Dizin]] Datoteka:Tochal-telecabin.jpg|Telekabine na Dizinu </gallery> </center> Međunarodna [[sport]]ska natjecanja održana u Teheranu uključuju: * [[VII. Azijske igre - Teheran 1974.|VII.]] [[Azijske igre]] ([[1974.]]) * [[VI. Azijski nogometni kup - Teheran 1976.|VI. Azijski nogometni kup]] ([[1976.]]) * I., II., III., IV. i V. [[Ženske islamske igre]] ([[1993.]], [[1997.]], [[2001.]], [[2005.]] i [[2010.]]) * XVIII. i XXI. finale [[AFC Liga prvaka|Azijske Lige prvaka]] ([[1999.]] i [[2002.]]) * III. i III. [[Zapadnoazijsko prvenstvo]] ([[2004.]] i [[2008.]]) === Kulturne manifestacije === [[Datoteka:23rd tehran international book fair 1.jpg|mini|desno|250px|Teheranski međunarodni sajam knjiga ([[2009.]])]] Teheran je domaćin više važnih [[Kultura|kulturnih]] manifestacija među kojima su najveći: * '''[[Teheranski međunarodni sajam knjiga]]''' ([[Perzijski jezik|perz.]] نمایشگاه بین‌المللی کتاب تهران; [[Engleski jezik|engl.]] ''Tehran International Book Fair'' - TIBF<ref>[[#TIBFAbout|TIBF (2011.): About Us]]</ref>) – održava se svakog [[maj]]a od [[1987.]] godine i najveći je [[Bliski istok|bliskoistočni]] i [[Azija|azijski]] sajam [[knjiga]]; na XXIII. sajmu ([[2010.]]) održanom u [[Teheranska Mosala|Teheranskoj Mosali]] na 120.000 m² predstavljeno je 200.000 naslova (30.000 domaćih i 170.000 inozemnih) od strane ~2100 izdavača (više od 1100 iranskih i 980 inozemnih) iz ukupno 80 zemalja svijeta<ref>[[#PressTV652010|PressTV (6.5.2010.)]]</ref>. * '''[[Međunarodni filmski festival Fadžr]]''' ([[Perzijski jezik|perz.]] جشنواره بین المللی فیلم فجر; [[Engleski jezik|engl.]] ''Fajr International Film Festival''<ref name="FajrFilmFestival29">[[#FajrFilmFestival29|Fajr Film Festival (4.5.2011.)]]</ref>) – održava se svakog [[februar]]a od [[1982.]] godine pod pokroviteljstvom Iranskog ministarstva kulture; na IXXX. festivalu održanom [[2011.]] prikazano je više od 100 [[film]]ova<ref name="FajrFilmFestival29"/>. * '''[[Teheranski međunarodni festival animiranog filma]]''' ([[Perzijski jezik|perz.]] جشنواره بين المللی پویانمایی تهران; [[Engleski jezik|engl.]] ''Tehran International Animation festival''<ref name="TehAniFestHis">[[#TehAniFestHis|Tehran Int. Animation Festival (2011.): History]]</ref>) – održava se od [[1999.]] godine kao bijenale; na V. festivalu [[2007.]] predstavljeno je 1162 [[Animirani film|animiranih filmova]] iz 61 zemlje<ref name="TehAniFestHis"/>, a jedan od članova žirija bio je i poznati [[Hrvatska|hrvatski]] animator [[Borivoj Dovniković]]<ref name="TehAniFestHis"/>. * '''[[Teheranski sajam umjetnosti]]''' ([[Perzijski jezik|perz.]] آرت اکسپوی بزرگ ایران; [[Engleski jezik|engl.]] ''Tehran Art Expo''<ref name="Payvand23122008">[[#Payvand23122008|Payvand Iran News (23.12.2008.)]]</ref>) – održava se od [[2007.]] godine; najveća izložba održana je [[2008.]]/[[2009.]] na kojoj je sudjelovalo 750 [[umjetnik]]a s ukupno 1500 umjetničkih radova<ref name="Payvand23122008"/>. Osim navedenih, Teheran je i domaćin više [[Likovna umjetnost|likovnih]] festivala kao što su bijenali [[skulptura]], [[Fotografija|fotografije]], [[Slikarstvo|slikarstva]], [[Kaligrafija|kaligrafije]], itd. == Panorame == {{široka slika|Panoramic_photograph_of_Tehran_(large).jpg|1200px|Panoramski pogled na Teheran|100%|center}} {{široka slika|Tehran_Panorama_(01).jpg|1200px|Panoramski pogled na Teheran u suton|100%|center}} {{široka slika|Tehran Night Panorama.jpg|1200px|Panoramski pogled na Teheran noću|100%|center}} == Povezano == * [[Iran]] * [[Teheranska pokrajina]] * [[Popis historijskih iranskih glavnih gradova]] == Izvori == === Napomene === {{izvori|4}} === Literatura === ;Stručna literatura {{refbegin|2}} * {{fr icon}} {{Cite book|ref=AdleHourcadeEbrahimi1992|last=Adle|first=Chahryar|authorlink=Chahryar Adle|coauthors=Ebrahimi, Masserat Amir; Gurney, John S.; Hourcade, Bernard; Marefat, Mina; Moghtader, Mohammad-Réza|editor=Adle, Chahryar; Hourcade, Bernard|title=Téhéran: Capitale bicentenaire|series=Bibliotheque Iranienne|publisher=Peeters Publishers|location=Louvain, Belgique|date=1992.|isbn=9782877230551}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Adelkhah1999|last=Adelkhah|first=Fariba|editor=Derrick, Jonathan|title=Being Modern in Iran|chapter=1. When Taxes Bloom in Tehran|publisher=C. Hurst & Co. Publishers|location=London|date=1999.|isbn=9781850655183}} * {{de icon}} {{Cite book|ref=Ahrens1966|last=Ahrens|first=Peter Georg|title=Die Entwicklung der Stadt Teheran: Eine städtebauliche Untersuchung ihrer zukünftigen Gestaltung|publisher=Leske|location=Opladen|date=1966.|oclc=6004240}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Alemi1985|last=Alemi|first=Mahvash|editor=Petruccioli, Attilio|title=Environmental Design: Maghreb, from Colonialism to a New Identity|series=A.A.R.P. Environmental Design|chapter=11. The 1891 Map of Tehran: two cities, two cores, two cultures|publisher=Islamic Environmental Design Research Centre|location=Rome, Italy|date=1985.|issn=0393-5183}} * {{ar icon}} {{Cite book|ref=al-Bagdadi1071|last=al-Bagdadi|first=Al-Katib|title=Ta'rikh Baghdad|volume=II|publisher=Al-Katib al-Bagdadi|location=Bagdad|date=11. vijek}} * {{de icon}} {{Cite book|ref=Wüstenfeld1961|last=al-Hamavi|first=Jakut|authorlink=Jakut al-Hamavi|editor=Wüstenfeld, Ferdinand|title=Kitab al-Buldan: Jacut's geographische Weirterhuch|publisher=Nachdruck|location=Beirut|date=1961.}} * {{de icon}} {{Cite book|ref=Anschütz1967|last=Anschütz|first=Helga|title=Persische Stadttypen. Eine vergleichende Betrachtung der Städte Teheran - Isfahan - Abadan - Chorramschahr, und Buschir in Iran|series=Geografische Rundschau|publisher=Westermann Schulbuchvlg|volume=19:3|location=Braunschweig|date=1967.|oclc=772756391}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Bahrambeygui1977|last=Bahrambeygui|first=Hushang|title=Tehran: An Urban Analysis|publisher=Sahab Books Institute|location=Teheran|date=1977.|oclc=5672777}} * {{fa icon}} {{Cite book|ref=Balaghi1971|last=Balaghi|first=Abdolhojat|title=Tarikh-e Tehran|location=Qom|date=1971.}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Balhi1921|last=Balhi|first=Ibn|editor=Le Strange, Guy; Nicholson, Reynold Alleyne|title=Farsnameh|publisher=Cambridge University Press|location=Cambridge, U.K.|date=1921.}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Bobek1958|last=Bobek|first=Hans|title=Teheran|series=Festschrift für Hans Kinzl|publisher=Leopold-Franzens-Universität|location=Innsbruck|date=1958.}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Brown1983|last=Brown|first=M. R.|editor=Goldscheider, Calvin|title=Urban Migrants in Developing Nations: Patterns and Problems of Adjustment|url=https://archive.org/details/urbanmigrantsind0000unse|chapter=The Adjustment of Migrants to Tehran, Iran|publisher=Westview Press|location=Boulder, Colorado|date=1983.|isbn=9780865319745}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=BurkeElliott2008|last=Burke|first=Andrew|coauthors=Elliott, Mark|title=Iran|url=https://archive.org/details/iran0000burk_e1t7|publisher=Lonely Planet|location=Melbourne, Australia|date=2008.|isbn=9781741042931}} * {{fr icon}} {{Cite book|ref=Chardin2002|last=Chardin|first=Jean|title=Voyages du chevalier Chardin, en Perse, et autres lieux de l'Orient|volume=V|publisher=Adamant Media Corporation|location=Chestnut Hill, Massachusetts|date=2002.|isbn=9780543978981}} * {{it icon}} {{Cite book|ref=DellaValle1628|last=Della Valle|first=Pietro|authorlink=Pietro Della Valle|title=Delle conditioni di Abbas re di Persia|publisher=Pietro Della Valle|location=Venezia|date=1628.}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Floor2005|last=Floor|first=Willem M.|title=The History of Theater in Iran|publisher=Mage Publishers|location=Washington D.C.|date=2005.|isbn=9780934211291}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Markham1859|last=Gonzáles de Clavijo|first=Ruy|authorlink=Ruy Gonzáles de Clavijo|editor=Markham, Clements R.|title=Narrative of the Embassy of Ruy Gonzalez de Clavijo to the Court of Timour at Samarcand, A.D. 1403-6|url=https://archive.org/details/dli.ministry.04673|chapter=5. The Journey through Azerbijan, Irak, and Khorasan|publisher=Hakluyt Society|location=London|date=1859.}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Grenet2005|last=Grenet|first=Frantz|editor=Curtis, Vesta Sarkhosh; Stewart, Sarah|title=Birth of the Persian Empire|series=The Idea of Iran|chapter=2. An Archaeologist's Approach to Avestan Geography|volume=I|publisher=I. B. Tauris|location=London|date=2005.|isbn=9781845110628}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Herbert1665|last=Herbert|first=Thomas|authorlink=Sir Thomas Herbert|title=Some Years Travels into Divers Parts of Africa and Asia the Great|publisher=J. Best for Andrew Crook|edition=III. izdanje|location=London|date=1665.}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=HomayounKatouzian1996|last=Homayoun|first=Alemi|coauthors=Katouzian, Shahab|editor=Alemi, Mahvash; Micara, Ludovico; Petruccioli, Attilio|title=Environmental Design: Iranian Architecture in Search for a New Identity|series=A.A.R.P. Environmental Design|chapter=1. Tehran, Portrait of a Changing City, 2. Tehran, Capital City: 1786-1997. The Re-invention of a Metropolis|publisher=Islamic Environmental Design Research Centre|location=Rome, Italy|date=1996.|issn=0393-5183}} * {{fr icon}} {{Cite book|ref=HourcadeKhosrokhavar1983|last=Hourcade|first=Bernard|coauthors=Khosrokhavar, Farhad|title=L’habitat révolutionnaire à Téhéran, 1977-1981|series=Hérodote|volume=XXXI|publisher=Institut Français de Géopolitique|location=Saint-Denis, Paris|date=1983.|issn=0066-2399}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Houtum-Schindler1896|last=Houtum-Schindler|first=Albert|authorlink=Albert Houtum-Schindler|title=Eastern Persian Irak|series=Royal Geographical Society|publisher=J. Murray|location=London|date=1896.}} * {{fa icon}} {{Cite book|ref=Kariman1976|last=Karimān|first=Ḥosayn|title=Tehrān dar goḏašta va ḥāl|publisher=Iran's National University Press|location=Tehran|date=1976.}} * {{fa icon}} {{Cite book|ref=Kasravi1973|last=Kasravi|first=Ahmad|authorlink=Ahmad Kasravi|editor=Ḏokā, Jaḥjā|title=Kārvand-e Kasravi|publisher=Kitāb'hā-ji Džībī|location=Tehran|date=1973.}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Lorentz1995|last=Lorentz|first=John H.|title=Historical Dictionary of Iran|url=https://archive.org/details/historicaldictio0000lore|publisher=Scarecrow Press|location=Lanham, Maryland|date=1995.|isbn=9780585226286}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Minorsky1982|last=Minorsky|first=Vladimir|title=Teheran|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=Columbia University|edition=1. izdanje|volume=IV|location=New York|date=1982.|isbn=1568590504}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=EncyIslam|last=Minorsky|first=Vladimir|editor=Bearman, P. J.; Bianquis, T.; Bosworth, Clifford Edmund; Van Donzel, E.; Heinrichs, W. P.|title=Encyclopaedia of Islam|chapter=Al-Rayy|volume=VIII|publisher=Brill Publishers|location=Leiden|date=2005.|isbn=9789004139749}} * {{fa icon}} {{Cite book|ref=Mostafavi1952|last=Mostafavi|first=Sayyed Mohammad Taqi|title=Bok'e-je Bibi Šahrbanu dar Rej|publisher=Etelat|location=Teheran|date=1952.}} * {{en icon}}{{fas icon}} {{Cite book|ref=Mostavfi1915|last=Mostavfi|first=Hamd-Alah|editor=Le Strange, Guy|title=The geographical part of the Nuzhat-al-qulub|series=E.J.W. Gibb memorial" series|chapter=2. The English translation, with notes|volume=XXIII|publisher=Brill Publishers|location=Leiden|date=1915.}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Murray2000|last=Murray|first=Alan|title=World trolleybus encyclopaedia|publisher=Trolleybooks|location=Yateley, Hampshire|date=2000.|isbn=0904235181}} * {{fr icon}} {{Cite book|ref=Olivier1807|last=Olivier|first=Guillaume-Antoine|title=Voyage dans l'empire ottoman, l'Égypte et le Perse|volume=III|publisher=H. Agasse|location=Paris|date=1807.}} * {{fr icon}} {{Cite book|ref=Pakdaman1974|last=Pakdaman|first=Nasser|title=Premier recensement de l'Iran|volume=XX|publisher=Farhang-e Iranzamin|location=Tehran|date=1974.}} * {{fr icon}} {{Cite book|ref=Planhol1964|last=Planhol|first=Xavier (de)|title=Recherches sur la géographie humaine de l’Iran septentrional|series=Memoires et documents|publisher=Université Paris Sorbonne-Paris|location=Paris|date=1964.}} * {{fr icon}} {{Cite book|ref=Planhol1968|last=Planhol|first=Xavier (de)|title=Les fondements géographiques de l’histoire de l’islam|publisher=Groupe Flammarion|location=Paris|date=1968.}} * {{fr icon}} {{Cite book|ref=Planhol1993|last=Planhol|first=Xavier (de)|title=Les Nations du prophète : Manuel géographique de politique musulmane|publisher=Fayard|location=Paris|date=1993.|isbn=9782213024011}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Porter2010|last=Porter|first=Robert Ker|authorlink=Robert Ker Porter|title=Travels in Georgia, Persia, Armenia, ancient Babylonia: during the years 1817, 1818, 1819, and 1820|publisher=Nabu Press|location=Charleston, South Carolina|date=2010.|isbn=9781149858431}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=RostamiKashi2011|last=Rostami|first=Jamal|coauthors=Kashi, Mohsen|editor=Redmond, Steve; Romero, Victor|title=Challenges in Construction of Urban Road Tunnels, The Case History of Tohid Expressway Tunnels in Central Tehran|url=https://archive.org/details/2011rapidexcavat0000rapi|series=2011: Rapid Excavation and Tunneling Conference Proceedings|chapter=11. Large Span Tunnels and Caverns|publisher=Society for Mining, Metallurgy and Exploration|location=Englewood, Colorado|date=2011.|isbn=9780873353434}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Sanasarian2000|last=Sanasarian|first=Eliz|title=Religious Minorities in Iran|url=https://archive.org/details/isbn_9780521770736|series=Cambridge Middle East Studies|publisher=Cambridge University Press|location=Cambridge, U.K.|date=2000.|isbn=9780521770736}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Wirth19745|last=Wirth|first=Eugen|title=Zum Problem des Bazars|series=Der Islam|volume=LI i LII|publisher=Walter de Gruyter|location=Berlin|date=1974./1975.|issn=1613-0928}} * {{de icon}} {{Cite book|ref=Wüstenfeld1849|last=Zakarijā|first=Abu Jaḥjā|editor=Wüstenfeld, Ferdinand|title=Aṯār al-belād wa aḵbār al-ʿebād|series=Die Denkmäler der Länder|publisher=Georg-August-Universität|volume=I|location=Gottingen|date=1849.}} {{refend}} ;Stručna literatura s vanjskim vezama {{refbegin|2}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=IranicaBazarIII|last=Ashraf|first=Ahmad|title=Bāzār|chapter=iii. Socioeconomic and Political Role of the Bāzār|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=Columbia University|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/bazar-iii|date=15. 12. 1989.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=BazgardMansourianOmidvar2006|last=Bazgard|first=Ali|coauthors=Mansourian, A.; Omidvar, B.|title=Developing a Seismic Damage Evaluation Model for Tehran’s Buildings in a GIS Environment|publisher=University of Tehran|location=Tehran|url=http://wikiwix.com/cache/?url=http://www.gisdevelopment.net/application/natural_hazards/earthquakes/ma06_114pf.htm&title=lire%20en%20ligne|date=2006.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=IranicaBazarI|last=Bonine|first=Michael E.|title=Bāzār|chapter=i. General|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=Columbia University|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/bazar-i|date=15. 12. 1989.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=IranicaTazia|last=Chelkowski|first=Peter|title=Taʿzia|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=Columbia University|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/tazia|date=15. 7. 2009.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=CSISIran2006|last=Cordesman|first=Anthony H.|coauthors=Al-Rodhan, Khalid|title=Gulf military forces in an era of asymmetric wars|chapter=8. Iran|volume=II|publisher=[[Center for Strategic and International Studies]]|location=Washington D.C.|url=http://csis.org/files/media/csis/pubs/060728_gulf_iran.pdf|date=28. 6. 2006.|isbn=9780275992507|access-date=2013-05-09|archive-date=2015-09-21|archive-url=https://web.archive.org/web/20150921205449/http://csis.org/files/media/csis/pubs/060728_gulf_iran.pdf}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=CSISIran2008|last=Cordesman|first=Anthony H.|title=The US, Israel, the Arab States and a Nuclear Iran|chapter=1. Iranian Nuclear Programs|publisher=[[Center for Strategic and International Studies]]|location=Washington D.C.|url=http://csis.org/files/media/csis/pubs/081006_iran_nuclear.pdf|date=23. 9. 2008.|access-date=2013-05-09|archive-date=2010-08-06|archive-url=https://web.archive.org/web/20100806042511/http://csis.org/files/media/csis/pubs/081006_iran_nuclear.pdf}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=Fargard116|last=Darmesteter|first=James|editor=Peterson, Joseph H.|title=Avesta: Vendidad|series=Sacred Books of the East|publisher=Avesta - Zoroastrian Archives|location=Rochester, Minnesota|url=http://www.avesta.org/vendidad/vd1sbe.htm|date=1995.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=IranicaCinHisI|last=Gaffary|first=Farrokh|title=Cinema|chapter=i. History of Cinema in Persia|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=Columbia University|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/cinema-i|date=15. 12. 1991.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=FaryadiTaheri2009|last=Faryadi|first=Shahrzad|coauthors=Taheri, Shirin|title=Interconnections of Urban Green Spaces and Environmental Quality of Tehran|series=International Journal of Environment|volume=III. 2.|publisher=University of Tehran|location=Tehran|url=http://www.sid.ir/en/VEWSSID/J_pdf/108220090205.pdf|date=2009.|issn=1735-6865}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=IranicaBazarII|last=Floor|first=Willem M.|title=Bāzār|chapter=ii. Organization and Function|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=Columbia University|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/bazar-ii|date=15. 12. 1989.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=Ghasemi2011|last=Ghasemi|first=Shapour|title=Iran-Iraq War 1980-1988|publisher=Iran Chamber Society|location=Amsterdam|series=History of Iran|volume=III|url=http://www.iranchamber.com/history/iran_iraq_war/iran_iraq_war3.php|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2010-01-25|archive-url=https://web.archive.org/web/20100125102519/http://www.iranchamber.com/history/iran_iraq_war/iran_iraq_war3.php|url-status=dead}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}}{{fr icon}} {{Cite book|ref=HabibiHourcade2005|last=Habibi|first=Mohsen|coauthors=Hourcade, Bernard|title=Land & People|series=Atlas of Tehran Metropolis|volume=I|publisher=Tehran Geographic Information Center|location=Tehran & Paris|url=http://atlas.tehran.ir/Default.aspx?tabid=227|date=2005.|isbn=9789647943468}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=IranicaArhSafQaj|last=Hillenbrand|first=Robert|title=Architecture|chapter=vi. Safavid to Qajar Periods|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=Columbia University|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/architecture-vi|date=11. 8. 2011.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fr icon}} {{Cite book|ref=Hourcade1991|last=Hourcade|first=Bernard|title=Téhéran 1978-1989 : crise dans l’État, la capitale et la ville|series=Espaces et sociétés|volume=LXV|publisher=Centre National de la Recherche Scientifique|location=Paris|date=1991.|url=http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k5619632j.image.f22.tableDesMatieres|issn=2110-5375}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fr icon}} {{Cite book|ref=Hourcade1997|last=Hourcade|first=Bernard|title=L’émergence des banlieues de Téhéran|series=Métropoles et métropolisation|volume=XXIV|publisher=Cahiers d'Etudes sur la Méditerranée Orientale et le monde Turco-Iranien|location=Paris|date=1997.|url=http://cemoti.revues.org/1472?&id=1472|issn=1777-5396}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=IranicaPalArh|last=Huff|first=Dietrich|title=Palace architecture|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=Columbia University|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/palace-architecture|date=28. 7. 2008.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fr icon}} {{Cite book|ref=Kutschera1989|last=Kutschera|first=Chris|title=Iran: Les Documents de l'Ambassade américaine: Comment travaille la CIA|series=Cahiers de l'Orient, Extraits|volume=XIII|publisher=Chris-Kutschera.com|location=Paris|url=http://www.chris-kutschera.com/cia.htm|date=1989.|access-date=2013-05-09|archive-date=2016-10-18|archive-url=https://web.archive.org/web/20161018113415/http://www.chris-kutschera.com/cia.htm}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=LiviusRhagae|last=Lendering|first=Jona|title=Rhagae|publisher=Livius|location=Amsterdam|url=http://www.livius.org/ra-rn/rhagae/rhagae.html|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2011-06-05|archive-url=https://web.archive.org/web/20110605011139/http://www.livius.org/ra-rn/rhagae/rhagae.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=BritannicaTehran|last=Madanipour|first=Ali|title=Tehrān|series=[[Encyclopædia Britannica]]|publisher=Encyclopædia Britannica, Inc.|location=Chicago, Illinois|url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/585619/Tehran|date=2011.|oclc=71783328|isbn=1593392923}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=IranicaFacTU|last=Mahdawī Ardabīlī|first=MoḥAmmad-Ḥasan|coauthors=Momayyez, Mortažā; Ashraf, Ahmad; Tafażżolī, Aḥmad; Karāmatī, Yūnos|title=Faculties of The University of Tehran|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=Columbia University|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/faculties-index|date=15. 12. 1999.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=Jasna1918|last=Mills|first=L. H.|editor=Peterson, Joseph H.|title=Avesta: Yasna: Sacred Liturgy and Gathas/Hymns of Zarathushtra|series=Sacred Books of the East|publisher=Avesta - Zoroastrian Archives|location=Rochester, Minnesota|url=http://www.avesta.org/yasna/yasna.htm#y19|date=1995.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=CERI21999|last=Minoui|first=Delphine|title=Printemps Théatral|publisher=Centre d'études et de recherches internationales|location=Paris|url=http://www.ceri-sciencespo.com/archive/february/artdm.pdf|date=februar 1999.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fr icon}} {{Cite book|ref=Mobasser1987|last=Mobasser|first=Soussan|title=Le réseau national des bazars en Iran|volume=IV|publisher=Cahiers d'Etudes sur la Méditerranée Orientale et le monde Turco-Iranien|location=Paris|url=http://www.ceri-sciencespo.com/publica/cemoti/textes4/mobasser.pdf|date=4. 5. 1987.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=Mansour2000|last=Ohadi|first=Mansour|editor=Gordesch, Johannes; Kramer-Wahington, Helgard|title=Tehran from the aspect of sociology|chapter=2. Demographics & socioeconomic specifications|publisher=Freie Universität Berlin|location=Berlin|url=http://www.diss.fu-berlin.de/diss/servlets/MCRFileNodeServlet/FUDISS_derivate_000000000239/4_chap2.pdf|date=6. 12. 2000.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=IranicaTehran|last=Planhol|first=Xavier (de)|title=Tehran i. A Persian city at the foot of the Alborz|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=Columbia University|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/tehran-i-a-persian-city-at-the-foot-of-the-alborz|date=20. 7. 2004.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=TalebiSArdakani2011|last=Talebi|first=Mohammad Reza|coauthors=Sarkargar Ardakani, Ali|title=Investigation of Tehran green Space changes and its role in air pollution Using LANDSAT images from 1980-2010|series=SASTech|volume=V|publisher=Imam Hossein University|location=Tehran|url=http://www.5thsastech.khi.ac.ir/uploads/URB-O-13_880571997.pdf|date=17. 5. 2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2012-03-08|archive-url=https://web.archive.org/web/20120308084748/http://www.5thsastech.khi.ac.ir/uploads/URB-O-13_880571997.pdf|url-status=dead}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=IranicaDamavand|last=Tafażżolī|first=Aḥmad|editor=Hourcade, Bernard; Tafażżolī, Aḥmad|title=Damāvand|chapter=ii. In Iranian mythology|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=Columbia University|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/damavand|date=15. 12. 1993.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=IranicaArhPahWW2|last=Wilber|first=Donald Newton|title=Architecture|chapter=vii. Pahlavi, before World War II|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=Columbia University|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/architecture-vii|date=11. 8. 2011.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. {{refend}} ;Medijski članci {{refbegin|2}} * {{en icon}} {{Cite book|ref=Payvand3052010|last=Ahamdi|first=Maryam|title=For Security and Admnistrative Reasons: Plan to Move Capital From Tehran Finalized|publisher=Payvand Iran News|location=San Francisco|url=http://www.payvand.com/news/10/may/1322.html|date=30. 5. 2010.|access-date=2013-05-09|archive-date=2010-06-03|archive-url=https://web.archive.org/web/20100603033101/http://www.payvand.com/news/10/may/1322.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=CNN632007|last=Christie|first=Les|title=World's most expensive cities|url=http://money.cnn.com/2007/03/05/real_estate/expensive_world_cities/index.htm|publisher=Cable News Network|location=Atlanta, Georgia|date=6. 3. 2007.|access-date=2013-05-09|archive-date=2011-06-05|archive-url=https://web.archive.org/web/20110605084312/http://money.cnn.com/2007/03/05/real_estate/expensive_world_cities/index.htm|url-status=dead}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{sh icon}} {{Cite book|ref=SD5112004|last=Gall|first=Zlatko|title=Sonda "duboka" sedam tisućljeća|publisher=[[Slobodna Dalmacija]]|location=Split|url=http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20041105/kultura05.asp|date=5. 11. 2004.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=Harrison1432005|last=Harrison|first=Frances|title=Quake experts urge Tehran move|publisher=British Broadcasting Corporation|location=London|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/middle_east/4346945.stm|date=14. 3. 2005.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}} {{Cite book|ref=Hosseini2007|last=Hosseini|first=Hamid Reza|title=Kako je Teheran postao glavni grad?|publisher=British Broadcasting Corporation (BBC Persian)|location=London|url=http://www.bbc.co.uk/persian/iran/story/2007/06/070629_oh_tehran_city.shtml|date=2007.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=CityMayors2|last=Hove|first=Tann (vom)|title=Europe is home to the most expensive cities in the world|location=London & Freiburg|publisher=City Mayors|url=http://www.citymayors.com/economics/expensive_cities_eiu.html|date=17. 6. 2008.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=Newsweek882008|last=Molavi|first=Afshin|title=The Star Students Of The Islamic Republic|publisher=Newsweek Magazine|location=New York City|url=http://www.thedailybeast.com/newsweek/2008/08/08/the-star-students-of-the-islamic-republic.html|date=8. 8. 2008.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=Reuters1742010|last=Motevalli|first=Golnar|title=Iranian engineer brings roads, rail to Afghan west|publisher=Reuters|location=London|url=http://www.reuters.com/article/2010/04/17/us-afghanistan-railroad-idUSTRE63G0LF20100417|date=17. 4. 2010.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=IIM72010|last=Shahriari|first=Shervin|coauthors=Mashayekhi, Ali|editor=Rabii, Ramin; Kerman, Eddie|title=Country Overview|series=Iran Investment Monthly|volume=IV. 46|publisher=Turquoise Partners|location=Tehran & London|url=http://www.turquoisepartners.com/iraninvestment/IIM-Jul10.pdf|date=juli 2010.|access-date=2013-05-09|archive-date=2016-02-05|archive-url=https://web.archive.org/web/20160205173835/http://www.turquoisepartners.com/iraninvestment/IIM-Jul10.pdf}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=IIM22011|last=Shahriari|first=Shervin|coauthors=Mashayekhi, Ali; Mahoozi, Sanam; Ebrahimnejad, Ali|editor=Rabii, Ramin; Kerman, Eddie|title=Economy|series=Iran Investment Monthly|chapter=2011 Sustainable Transport Award|volume=V. 53.|publisher=Turquoise Partners|location=Tehran & London|url=http://www.turquoisepartners.com/iraninvestment/IIM-Feb11.pdf|date=februar 2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2012-03-20|archive-url=https://web.archive.org/web/20120320011803/http://www.turquoisepartners.com/iraninvestment/IIM-Feb11.pdf}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=SheikholeslamiSukumar2010|last=Sheikholeslami|first=Ali|coauthors=Sukumar, Nandini|title=Tehran Exchange Trades Futures to Attract Investors|url=http://www.businessweek.com/news/2010-07-26/tehran-exchange-trades-futures-to-attract-investors.html|publisher=Bloomberg BusinessWeek|location=New York City|date=26. 7. 2010.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=BBC682003|author=BBC|title=Iran blocks share price gains|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/business/3129995.stm|publisher=British Broadcasting Corporation|location=London|date=6. 8. 2003.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}} {{Cite book|ref=ECONews2010|author=ECO News|title=Razvojni plan druge faze IKA u idućih devet godina|publisher=ECO News Agency|location=Teheran|url=http://www.econews.ir/fa/NewsContent.aspx?id=118917|date=2010.|access-date=2013-05-09|archive-date=2013-11-02|archive-url=https://web.archive.org/web/20131102105708/http://www.econews.ir/fa/NewsContent.aspx?id=118917}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=EIUForecast2008|author=EIU|title=Iran Financial Services Forecast|publisher=Economist Intelligence Unit|location=London|url=http://www.zawya.com/marketing.cfm?zp&p=/story.cfm?id=EIU20080501212121777&section=Countries&page=Iran&eiusection=Financial%20Services%20Forecast-1&cc|date=2008.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. ''(potrebna pretplata)'' * {{en icon}} {{Cite book|ref=HousingNepal|author=Housing Nepal|title=Top 10 Cheapest Cities In The World|publisher=Housing Nepal|location=Kathmandu, Nepal|url=http://www.housingnepal.com/articles/display/22|date=28. 2. 2009.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=NITC9102008|author=NITC|title=Vast Economic Potential Lauded|publisher=Iran Daily|location=Tehran|url=http://www.nitc.co.ir/iran-daily/1387/3240/html/economy.htm|date=9. 10. 2008.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=Payvand28072003|author=Payvand News|title=Tehran remains least expensive city in the world among 124 surveyed cities|publisher=Payvand Iran News|location=San Francisco|url=http://www.payvand.com/news/03/jul/1189.html|date=28. 7. 2003.|access-date=2013-05-09|archive-date=2021-01-03|archive-url=https://web.archive.org/web/20210103215537/http://www.payvand.com/news/03/jul/1189.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=Payvand27012008|author=Payvand News|title=Heavy snow in Tehran causes flights delay|publisher=Payvand Iran News|location=San Francisco|url=http://www.payvand.com/news/08/jan/1253.html|date=27. 1. 2008.|access-date=2013-05-09|archive-date=2013-05-25|archive-url=https://web.archive.org/web/20130525083213/http://www.payvand.com/news/08/jan/1253.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=Payvand23122008|author=Payvand News|title=Second Tehran Art Expo opens|publisher=Payvand Iran News|location=San Francisco|url=http://www.payvand.com/news/08/dec/1253.html|date=23. 12. 2008.|access-date=2013-05-09|archive-date=2013-05-25|archive-url=https://web.archive.org/web/20130525085640/http://www.payvand.com/news/08/dec/1253.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=Payvand24102010|author=Payvand News|title=Tehran's overpopulation will cause ecological ruin|publisher=Payvand Iran News|location=San Francisco|url=http://www.payvand.com/news/10/oct/1194.html|date=24. 10. 2010.|access-date=2013-05-09|archive-date=2010-10-28|archive-url=https://web.archive.org/web/20101028145438/http://www.payvand.com/news/10/oct/1194.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=Payvand29102010|author=Payvand News|title=Motorcycles Account for 30% of Air Pollution in Tehran|publisher=Payvand Iran News|location=San Francisco|url=http://www.payvand.com/news/10/oct/1239.html|date=29. 10. 2010.|access-date=2013-05-09|archive-date=2011-01-07|archive-url=https://web.archive.org/web/20110107063229/http://www.payvand.com/news/10/oct/1239.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=PressTV10112008|author=PressTV|title=MEED: Tehran metro funding admirable|publisher=PressTV|location=Tehran|url=http://edition.presstv.ir/detail/74892.html|date=10. 11. 2008.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=PressTV2862009|author=PressTV|title=Imam Khomeini airport obtains IMS certificate|publisher=PressTV|location=Tehran|url=http://edition.presstv.ir/detail/99278.html|date=28. 6. 2009.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=PressTV652010|author=PressTV|title=Tehran Int'l Book Fair opened|publisher=PressTV|location=Tehran|url=http://edition.presstv.ir/detail/125614.html|date=6. 5. 2010.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=PressTV782010|author=PressTV|title=Iran relocating defense industry|publisher=PressTV|location=Tehran|url=http://edition.presstv.ir/detail/137793.html|date=7. 8. 2010.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=PressTV3102010|author=PressTV|title=China invests in Tehran Metro|publisher=PressTV|location=Tehran|url=http://www.presstv.ir/detail/144945.html|date=3. 10. 2010.|access-date=2013-05-09|archive-date=2011-07-28|archive-url=https://web.archive.org/web/20110728190441/http://www.presstv.ir/detail/144945.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=PressTV14112010|author=PressTV|title=Tehran opens unique Javadieh Bridge|publisher=PressTV|location=Tehran|url=http://www.presstv.ir/detail/150995.html|date=14. 11. 2010.|access-date=2013-05-09|archive-date=2011-01-12|archive-url=https://web.archive.org/web/20110112054324/http://www.presstv.ir/detail/150995.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=PressTV24112010|author=PressTV|title=Tehran declares holiday over pollution|publisher=PressTV|location=Tehran|url=http://www.presstv.ir/detail/152411.html|date=24. 11. 2010.|access-date=2013-05-09|archive-date=2010-11-29|archive-url=https://web.archive.org/web/20101129031047/http://www.presstv.ir/detail/152411.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=PressTV29112010|author=PressTV|title=Air pollution lingering in Tehran|publisher=PressTV|location=Tehran|url=http://www.presstv.ir/detail/153074.html|date=29. 11. 2010.|access-date=2013-05-09|archive-date=2010-12-03|archive-url=https://web.archive.org/web/20101203043346/http://www.presstv.ir/detail/153074.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=PressTV7122010|author=PressTV|title=Pollution-hit Tehran sprayed with water|publisher=PressTV|location=Tehran|url=http://www.presstv.ir/detail/154375.html|date=7. 12. 2010.|access-date=2013-05-09|archive-date=2010-12-10|archive-url=https://web.archive.org/web/20101210075136/http://presstv.ir/detail/154375.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=PressTV2312011|author=PressTV|title=Tehran up for intl. transport award|publisher=PressTV|location=Tehran|url=http://www.presstv.ir/detail/161483.html|date=23. 1. 2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2011-03-16|archive-url=https://web.archive.org/web/20110316100544/http://www.presstv.ir/detail/161483.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=PressTV122011|author=PressTV|title=TSE ranked as best bourse index|publisher=PressTV|location=Tehran|url=http://www.presstv.com/detail/163110.html|date=1. 2. 2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2011-09-16|archive-url=https://web.archive.org/web/20110916081515/http://www.presstv.com/detail/163110.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=Gazette192005|author=Railway Gazette|title=Iran - Iraq links|publisher=Railway Gazette International|location=Surrey, London|url=http://www.railwaygazette.com/news/single-view/view/iran-iraq-links.html|date=1. 9. 2005.|access-date=2013-05-09|archive-date=2012-06-07|archive-url=https://web.archive.org/web/20120607034657/http://www.railwaygazette.com/news/single-view/view/iran-iraq-links.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}} {{Cite book|ref=TabnakPosTeh|author=Tabnak|title=Koliko Teheranaca je rođeno u Teheranu?|publisher=Tabnak.ir|location=Tehran|url=http://www.tabnak.ir/fa/news/133668|date=2010.|access-date=2013-05-09|archive-date=2012-02-27|archive-url=https://web.archive.org/web/20120227033705/http://www.tabnak.ir/fa/news/133668}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=Tarabaran121999|author=Tarabaran|title=History and Status of Tehran Metro (Expenses, Future Projects)|publisher=Tarabaran Magazine|volume=IX|location=Teheran|url=http://www.msedv.com/rai/metro_history.html|date=decembar 1999.|access-date=2013-05-09|archive-date=2011-09-15|archive-url=https://web.archive.org/web/20110915223830/http://www.msedv.com/rai/metro_history.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=Telegraph1142010|author=The Telegraph|title=Five million should flee Tehran over earthquake fears: Ahmadinejad|publisher=The Daily Telegraph|location=London|url=http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/middleeast/iran/7578623/Five-million-should-flee-Tehran-over-earthquake-fears-Ahmadinejad.html|date=11. 4. 2010.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. {{refend}} ;Organizacije i udruge {{refbegin|2}} * {{fr icon}} {{Cite book|ref=Ataie2001|last=Ataie|first=Ahmad Mehdipour|title=Une étude de cas sur Téhéran|series=La foresterie urbaine et périurbaine au proche-Orient|publisher=[[FAO|Organisation des Nations Unies pour l'alimentation et l'agriculture]]|location=Rome|url=http://www.fao.org/docrep/005/x3994f/X3994F08.htm|date=2001.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}}{{fr icon}}{{de icon}} {{Cite book|ref=StructuraeValiCham|last=Janberg|first=Nicolas|title=Valiasr Chamran Bridge|publisher=Structurae|location=Ratingen|url=http://en.structurae.de/structures/data/index.cfm?id=s0048026|date=27. 2. 2010.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=UNDPIran1999|last=Memarzadeh|first=Ghodratollah|editor=Alamuti, Masoud Mohammadi; Assali, Mehdi; Sharifazadeh, Mohammad Reza|title=Human Development Report of the Islamic Republic of Iran|series=[[UNDP|United Nations Development Programme]]|publisher=[[UN|United Nations]] & Plan and Budget Organization|location=Tehran|url=http://hdr.undp.org/en/reports/national/asiathepacific/iran/iran_1999_en.pdf|date=1999.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=GSIranArmyOB|last=Pike|first=John|title=Army Order of Battle (~2005)|series=Iran|publisher=Global Security|location=Alexandria, Virginia|url=http://www.globalsecurity.org/military/world/iran/army-orbat.htm|date=9. 7. 2011.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=GSDoshanTappeh|last=Pike|first=John|title=Doshan Tappeh Air Base|series=Iran|publisher=Global Security|location=Alexandria, Virginia|url=http://www.globalsecurity.org/military/world/iran/doshan-tappeh.htm|date=9. 7. 2011.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=GSPasdaranOB|last=Pike|first=John|title=Pasdaran Order of Battle (~2004)|series=Iran|publisher=Global Security|location=Alexandria, Virginia|url=http://www.globalsecurity.org/military/world/iran/pasdaran-orbat.htm|date=9. 7. 2011.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fr icon}} {{Cite book|ref=Rodier32009|last=Rodier|first=Alain|title=Iran: La Defense Anti-Aerienne Devient Une Armee a Part Entiere|volume=CLXVI|publisher=Centre Français de Recherche sur le Renseignement|location=Paris|url=http://www.cf2r.org/images/stories/notesactualite/na-166.pdf|date=mart 2009.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=AllMuseumsSaba|author=All Museums|title=Abol Hasan Saba Museum|publisher=All Museums|location=Iran|url=http://www.allmuseums.com/english/saba_museum.html|date=2007.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=AllMuseumsNiavaran|author=All Museums|title=Niavaran Palace|publisher=All Museums|location=Iran|url=http://www.allmuseums.com/english/niavaran_palace_english.html|date=2007.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=AllMuseumsSadabad|author=All Museums|title=Sadabad Palace Tehran|publisher=All Museums|location=Iran|url=http://www.allmuseums.com/english/sadabad_palace_english.html|date=2005.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=AzadiComplexPlaces|author=Azadi S.C.|title=Places Complex|publisher=Azadi Sport Complex|location=Tehran|url=http://www.azadisportcomplex.com/place.asp|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2013-05-22|archive-url=https://web.archive.org/web/20130522084723/http://www.azadisportcomplex.com/place.asp}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=CarpetMuseumAbout|author=Carpet Museum|title=About Museum|publisher=Carpet Museum of Iran|location=Tehran|url=http://www.carpetmuseum.ir/about.htm|date=2001.|access-date=2013-05-09|archive-date=2017-03-23|archive-url=https://web.archive.org/web/20170323193247/http://carpetmuseum.ir/about.htm}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=CentralBankTreasury|author=Central Bank of Iran|title=About Treasury of National Jewels|publisher=Central Bank of the Islamic Republic of Iran|location=Tehran|url=http://www.cbi.ir/Page/AboutTreasuryNationalJewels_en.aspx|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2021-09-26|archive-url=https://web.archive.org/web/20210926233157/https://www.cbi.ir/Page/AboutTreasuryNationalJewels_en.aspx}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=CEST-JICA2000|author=CEST-JICA|title=The study on seismic microzoning of the Greater Tehran area in the IRI|publisher=Center for Earthquake Studies of Tehran & Japan International Cooperation Agency|location=Tehran & Tokyo|url=http://wikiwix.com/cache/?url=http://www.jica.go.jp/english/about/policy/reform/human/iran.html&title=plus%20d%27informations%20en%20ligne|date=2000.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=CinemaMuseumAbout|author=Cinema Museum|title=About Museum|publisher=Film Museum of Iran|location=Tehran|url=http://cinemamuseum.ir/Content.aspx?ID=About|date=2008.|access-date=2013-05-09|archive-date=2011-09-30|archive-url=https://web.archive.org/web/20110930074923/http://www.cinemamuseum.ir/Content.aspx?ID=About}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=CityMayors|author=City Mayors|title=Mohammad Baqer Ghalibaf - Mayor of Tehran|location=London & Freiburg|publisher=City Mayors|url=http://www.citymayors.com/mayors/tehran-mayor.html|date=22. 1. 2008.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{de icon}}{{en icon}}{{fr icon}}{{pt icon}}{{spa icon}}{{nl icon}}{{ru icon}}{{zh icon}} {{Cite book|ref=EmporisTehran|author=Emporis|title=High-rise Buildings (all)|series=Tehran|publisher=Emporis|location=Frankfurt am Main|url=http://www.emporis.com/city/100275?nav=worldmap_ci_bu_sk_li&id=100275&bt=2&ht=2&sro=0&lng=3|date=2011.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=FajrFilmFestival29|author=Fajr Film Festival|title=The 29th International Fajr Film Festival: Beyond Expectations|publisher=Fajr International Film Festival Organization|location=Tehran|url=http://fajrfestival.ir/29th/en/index.php?option=com_content&view=article&id=156:beyond-expectations&catid=1:latest-news&Itemid=50|date=4. 5. 2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2017-03-20|archive-url=https://web.archive.org/web/20170320060658/http://fajrfestival.ir/29th/en/index.php?option=com_content&view=article&id=156:beyond-expectations&catid=1:latest-news&Itemid=50}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=FarasatAmirKabir|author=Farasat|title=Amir Kabir Tunnel and Underpass|publisher=Farasat|location=Tehran|url=http://www.farasat.ir/English/ProjectsDet.aspx?FileID=69&CateId=11|date=2011.}}{{Dead link|date=January 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=GolestanHighlights|author=Golestan Palace|title=Collection Highlights|publisher=Golestan Palace Museum|location=Tehran|url=http://www.golestanpalace.ir/En_Site/collections/E-majmooe.htm|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2011-06-12|archive-url=https://web.archive.org/web/20110612041358/http://www.golestanpalace.ir/En_Site/collections/E-majmooe.htm}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=GolestanHistory|author=Golestan Palace|title=Golestan History|publisher=Golestan Palace Museum|location=Tehran|url=http://www.golestanpalace.ir/En_Site/collections/E-history.htm|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2012-05-30|archive-url=https://web.archive.org/web/20120530234056/http://www.golestanpalace.ir/En_Site/collections/E-history.htm}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=HarazRahFHM|author=Haraz Rah|title=Freeways, Highways & Mainroads|publisher=Haraz Rah|location=Tehran|url=http://harazrah.ir/2710.html|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2012-04-27|archive-url=https://web.archive.org/web/20120427225737/http://www.harazrah.ir/2710.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=ImamAliMuseumAbout|author=Imam Ali Museum|title=Imam Ali Religious Arts Museum|publisher=Imam Ali Museum of Arts|location=Tehran|url=http://www.iaram.ir/sn/staticPages/id/1/lang/en|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2011-10-13|archive-url=https://web.archive.org/web/20111013005639/http://www.iaram.ir/sn/staticPages/id/1/lang/en}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=IranChamberHisChuIran|author=Iran Chamber|title=Historical Churches in Iran|publisher=Iran Chamber Society|location=Amsterdam|series=Iranian Architecture & Monuments|url=http://www.iranchamber.com/architecture/articles/historical_churches_iran.php|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2021-11-29|archive-url=https://web.archive.org/web/20211129013206/https://www.iranchamber.com/architecture/articles/historical_churches_iran.php|url-status=dead}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=IranChamberContArt|author=Iran Chamber|title=Museum of Contemporary Arts of Tehran|publisher=Iran Chamber Society|location=Amsterdam|series=Iranian Museums & Galleries|url=http://www.iranchamber.com/museum/contemporary/contemporary_museum.php|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2014-05-13|archive-url=https://web.archive.org/web/20140513185512/http://www.iranchamber.com/museum/contemporary/contemporary_museum.php|url-status=dead}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=IRIMO2006|author=IRIMO|title=Data Processing Center (1951-2005)|publisher=Iran Meteorological Organization|location=Tehran|url=http://www.irimo.ir/farsi/drought/synopH/Tehranmehrabad.txt|date=2006.|access-date=2014-08-25|archive-date=2011-09-27|archive-url=https://web.archive.org/web/20110927093138/http://www.irimo.ir/farsi/drought/synopH/Tehranmehrabad.txt}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=ISTATehMus2005|author=ISTA|title=Tehran Museums|publisher=Iranian Society Of Travel Agents|location=Tehran|url=http://www.irantour.org/Iran/Iranmusems.html|date=2005.|access-date=2013-05-09|archive-date=2011-09-28|archive-url=https://web.archive.org/web/20110928125756/http://www.irantour.org/Iran/Iranmusems.html}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=ITTOSoqti|author=ITTO|title=Ostad Soqti (13th Abad) Museum|publisher=Iran Toursim & Touring Online|location=Tehran|url=http://www.itto.org/tourismattractions/?sight=89|date=2011.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=MalekAbout|author=Malek|title=About|publisher=Malek National Library and Museum Institution|location=Tehran|url=http://www.malekmuseum.org/en/about/|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2011-11-19|archive-url=https://web.archive.org/web/20111119122339/http://www.malekmuseum.org/en/about/}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}}{{ar icon}} {{Cite book|ref=MiladTowerAbout|author=Milad Tower|title=About Milad Tower|publisher=Milad Sky Tower|location=Tehran|url=http://www.tehranmiladtower.ir/tourism/night/index.htm|date=2009.|access-date=2013-05-09|archive-date=2012-06-22|archive-url=https://web.archive.org/web/20120622222607/http://www.tehranmiladtower.ir/tourism/night/index.htm}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}}{{ar icon}}{{ita icon}}{{fra icon}}{{rus icon}} {{Cite book|ref=NLAINLHis|author=NLAI|title=National Library Of Iran|publisher=National Library and Archives Organisation of Iran|chapter=1. History|location=Tehran|url=http://www.nlai.ir/Default.aspx?tabid=466|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2009-01-24|archive-url=https://web.archive.org/web/20090124144356/http://nlai.ir/Default.aspx?tabid=466}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=NMOIGen|author=NMOI|title=General|publisher=National Museum of Iran|location=Tehran|url=http://www.nationalmuseumofiran.ir/WebForms/En/General/Default.aspx|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2013-08-15|archive-url=https://web.archive.org/web/20130815080430/http://www.nationalmuseumofiran.ir/webforms/En/General/Default.aspx}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}}{{zh icon}} {{Cite book|ref=OVM2752010|author=OVM|title=First Cable-Stayed Bridge in Tehran|publisher=Liuzhou OVM Machinery Company|location=Liuzhou|url=http://www.ovmchina.com/ovmweb-e/NewsCenter/InfoView.aspx?infoId=142&typeId=27&searchValue=|date=27. 5. 2010.}}{{Dead link|date=January 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}} {{Cite book|ref=RAIkarta|author=RAI|title=Karta iranske željezničke mreže|publisher=Islamic Republic of Iran Railways|location=Teheran|url=http://www.rai.ir/skin/raihome_88/images/naghshe88.jpg|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2017-07-30|archive-url=https://web.archive.org/web/20170730145337/http://www.rai.ir/skin/raihome_88/images/naghshe88.jpg}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}} {{Cite book|ref=IARTE2007|author=Rail Association|title=Perspektiva gradskog željezničkog prometa u Teheranu do 2013|publisher=Iranian Association of Rail Transport Engineering|location=Tehran|url=http://www.railassociation.ir/html/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=733|date=2007.|access-date=2013-05-09|archive-date=2009-01-06|archive-url=https://web.archive.org/web/20090106125758/http://www.railassociation.ir/html/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=733}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=ScrambleIRIAF|author=Scramble|title=Islamic Republic of Iran Air Arms|chapter=The Islamic of Iran Air Force (IRIAF)|publisher=Scramble Magazine|location=Amsterdam|url=http://www.scramble.nl/ir.htm|date=5. 1. 2009.|issn=1454-0436}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=SCILitEdu1996|author=Statistical Centre of Iran|title=Iran Statistical Year Book 1375|chapter=2. Literacy and Education|publisher=Iranian ministry of the Interior|location=Tehran|url=http://amar.sci.org.ir/Detail.aspx?Ln=E&no=90894&S=GW|date=1996.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=SCIMigrant1996|author=Statistical Centre of Iran|title=Iran Statistical Year Book 1375|chapter=2.18. Migrants and Immigrants during last 10 years, by the Place of Previuos Residence and Ostan of the Present Place of Residence|publisher=Iranian ministry of the Interior|location=Tehran|url=http://amar.sci.org.ir/Detail.aspx?Ln=E&no=91019&S=GW|date=1996.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=SCINatResMon2000|author=Statistical Centre of Iran|title=Iran Statistical Year Book 1379|chapter=1.18. Natural Resources and Monuments Covered by the Environment Protection Organization|publisher=Iranian ministry of the Interior|location=Tehran|url=http://amar.sci.org.ir/Detail.aspx?Ln=E&no=28&S=GW|date=2000.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=SCIGenOstan|author=Statistical Centre of Iran|title=Iran Statistical Year Book 1385|chapter=1.4. General characteristics of ostans according to the administrative divisions at the end of 1385|publisher=Iranian ministry of the Interior|location=Tehran|url=http://amar.sci.org.ir/Detail.aspx?Ln=E&no=98469&S=TP|date=2006.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=SCIWindSpeed|author=Statistical Centre of Iran|title=Iran Statistical Year Book 1385|chapter=1.15. Maximum Wind Speed in Capitals of Ostans by Month|publisher=Iranian ministry of the Interior|location=Tehran|url=http://amar.sci.org.ir/Detail.aspx?Ln=E&no=98480&S=TP|date=2006.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=SCICitiesPop|author=Statistical Centre of Iran|title=Iran Statistical Year Book 1385|chapter=2.8. Cities with a population of 100,000 and more|publisher=Iranian ministry of the Interior|location=Tehran|url=http://amar.sci.org.ir/Detail.aspx?Ln=E&no=98494&S=TP|date=2006.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=SCIReligionOstan|author=Statistical Centre of Iran|title=Iran Statistical Year Book 1385|chapter=2.15. Population by Religion and Ostan|publisher=Iranian ministry of the Interior|location=Tehran|url=http://amar.sci.org.ir/Detail.aspx?Ln=E&no=98501&S=TP|date=2006.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=SCIMarDiv|author=Statistical Centre of Iran|title=Iran Statistical Year Book 1385|chapter=2.22. Registered Marriages and Divorces|publisher=Iranian ministry of the Interior|location=Tehran|url=http://amar.sci.org.ir/Detail.aspx?Ln=E&no=98508&S=TP|date=2006.|access-date=2013-05-09|archive-date=2016-03-06|archive-url=https://web.archive.org/web/20160306223400/http://amar.sci.org.ir/detail.aspx?ln=e&no=98508&s=tp}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=SCIBroLang|author=Statistical Centre of Iran|title=Iran Statistical Year Book 1385|chapter=17.4. Broadcasting of International Radio Programmes from Tehran by Language|publisher=Iranian ministry of the Interior|location=Tehran|url=http://amar.sci.org.ir/Detail.aspx?Ln=E&no=98934&S=GW|date=2006.|access-date=2013-05-09|archive-date=2016-03-08|archive-url=https://web.archive.org/web/20160308152615/http://amar.sci.org.ir/detail.aspx?ln=e&no=98934&s=gw}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fas icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=SCICinAtt|author=Statistical Centre of Iran|title=Iran Statistical Year Book 1385|chapter=17.12. Cinemas and Attendances|publisher=Iranian ministry of the Interior|location=Tehran|url=http://amar.sci.org.ir/Detail.aspx?Ln=E&no=98942&S=GW|date=2006.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=PDC2006|author=Pacific Disaster Center|title=Tehran, Iran: Disaster Risk Management Profile|publisher=University of Hawaii|location=Kihei, Hawaii|url=http://emi.pdc.org/cities/CP-Tehran-July2006.pdf|date=2006.|access-date=2013-05-09|archive-date=2007-09-27|archive-url=https://web.archive.org/web/20070927012222/http://emi.pdc.org/cities/CP-Tehran-July2006.pdf}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}} {{Cite book|ref=PersepolisPov|author=Persepolis|title=Historija kluba|publisher=Persepolis F.C.|location=Tehran|url=http://fc-perspolis.com/Page/History|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2011-03-03|archive-url=https://web.archive.org/web/20110303034413/http://fc-perspolis.com/Page/History}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=RAMInfo|author=RAM|title=Museum Information|publisher=Reza Abbasi Museum|location=Tehran|url=http://www.rezaabbasimuseum.ir/museum_info/info.htm|date=2001.|access-date=2013-05-09|archive-date=2011-09-27|archive-url=https://web.archive.org/web/20110927190847/http://www.rezaabbasimuseum.ir/museum_info/info.htm}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}} {{Cite book|ref=SadabadPov|author=Sadabad|title=Historija|publisher=Sadabadska palača|location=Teheran|url=http://www.sadmu.com/Menu1/Description.aspx?id=524|date=2011.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=SkyscraperPageTeh|author=Skyscraper Page|title=Tehran Skyscraper Diagram|publisher=Skyscraper Page|location=Victoria, British Columbia|url=http://skyscraperpage.com/diagrams/?cityID=946|date=2011.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=TehranAD|author=Tehran.ir|title=Administrative Districts|publisher=Tehran municipality, Public & International Relations Department|location=Tehran|url=http://en.tehran.ir/Default.aspx?tabid=88|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2014-07-26|archive-url=https://web.archive.org/web/20140726092302/http://en.tehran.ir/Default.aspx?tabid=88}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}} {{Cite book|ref=OTeheranu2011|author=Tehran.ir|title=O Teheranu|publisher=Tehran municipality, Public & International Relations Department|location=Tehran|url=http://www.tehran.ir/Default.aspx?tabid=117|date=2011.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=TehranCE|author=Tehran.ir|title=Tehran, Culture & education|publisher=Tehran municipality, Public & International Relations Department|location=Tehran|url=http://en.tehran.ir/Default.aspx?tabid=101|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2016-11-19|archive-url=https://web.archive.org/web/20161119062956/http://en.tehran.ir/default.aspx?tabid=101}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=TehranTHTP|author=Tehran.ir|title=Tehran, Housing & Town-planning|publisher=Tehran municipality, Public & International Relations Department|location=Tehran|url=http://en.tehran.ir/Default.aspx?tabid=102|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2016-03-05|archive-url=https://web.archive.org/web/20160305144809/http://en.tehran.ir/Default.aspx?tabid=102}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=TehranTTT|author=Tehran.ir|title=Tehran, Traffic & Transportation|publisher=Tehran municipality, Public & International Relations Department|location=Tehran|url=http://en.tehran.ir/Default.aspx?tabid=103|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2017-06-25|archive-url=https://web.archive.org/web/20170625132613/http://en.tehran.ir/Default.aspx?tabid=103}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=TehranVerGreen|author=Tehran.ir|title=Vertical Green Spaces to Develop in Tehran|publisher=Tehran municipality, Public & International Relations Department|location=Tehran|url=http://en.tehran.ir/ViewArticle/tabid/77/ArticleId/249/Vertical-Green-Spaces-to-Develop-in-Tehran.aspx|date=10. 9. 2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2017-03-20|archive-url=https://web.archive.org/web/20170320085432/http://en.tehran.ir/ViewArticle/tabid/77/ArticleId/249/Vertical-Green-Spaces-to-Develop-in-Tehran.aspx}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{eng icon}} {{Cite book|ref=TehAniFestHis|last=Yaghinloo|first=Hadi|title=A Short History of Tehran International Animation Festival|publisher=Tehran International Animation Festival|location=Tehran|url=http://www.tehran-animafest.ir/7th/eng/?page_id=64|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2011-11-16|archive-url=https://web.archive.org/web/20111116231103/http://www.tehran-animafest.ir/7th/eng/?page_id=64}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=TehranMetroHis|author=Tehran Metro|title=Metro History|publisher=Tehran Urban & Suburban Railway Company|location=Tehran|url=http://tehranmetro.com/AboutUs.aspx?pid=84|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2012-03-14|archive-url=https://web.archive.org/web/20120314222243/http://tehranmetro.com/AboutUs.aspx?pid=84}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}} {{Cite book|ref=TehranMetroKul|author=Tehran Metro|title=Umjetnost u Teheranskom Metrou|publisher=Tehran Urban & Suburban Railway Company|location=Tehran|url=http://tehranmetro.com/AboutUs.aspx?pid=10|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2011-09-23|archive-url=https://web.archive.org/web/20110923234459/http://www.tehranmetro.com/AboutUs.aspx?pid=10}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}}{{ar icon}} {{Cite book|ref=TIBFAbout|author=TIBF|title=About Us|publisher=Tehran International Book Fair|location=Tehran|url=http://www.tibf.ir/Pages/ShowPage.aspx?id=23|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2012-05-06|archive-url=https://web.archive.org/web/20120506040528/http://www.tibf.ir/Pages/ShowPage.aspx?id=23}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=TochalTelecabinView|author=Tochal Telecabin|title=A view of Tochal Telecabin|publisher=Tochal Telecabin|location=Teheran|url=http://www.tochal.org/en/|date=22. 8. 2009.|access-date=2013-05-09|archive-date=2017-03-30|archive-url=https://web.archive.org/web/20170330184913/http://www.tochal.org/en/}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{fa icon}}{{en icon}} {{Cite book|ref=TochalTelecabinLines|author=Tochal Telecabin|title=Lines of Telecabin|publisher=Tochal Telecabin|location=Teheran|url=http://www.tochal.org/en/telecabin_introduction.asp|date=2011.|access-date=2013-05-09|archive-date=2008-11-21|archive-url=https://web.archive.org/web/20081121200006/http://www.tochal.org/en/telecabin_introduction.asp}}, pristupljeno 19. 9. 2011. * {{en icon}} {{Cite book|ref=UNESCOGolPal|author=UNESCO|title=Golestan Palace|publisher=United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization|location=Paris|url=http://whc.unesco.org/en/list/1422|date=2013.}}, pristupljeno 19. 9. 2011. {{refend}} == Vanjske veze == * {{fa icon}}{{en icon}} [http://www.tehran.ir/ Službene stranice grada Teherana] * {{fa icon}}{{en icon}} [http://atlas.tehran.ir/ Atlas grada Teherana] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140702133125/http://atlas.tehran.ir/ |date=2014-07-02 }} * {{sh icon}} [http://www.iran.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=504&Itemid=297 Iranski kulturni centar u Zagrebu: Grad Teheran] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20161023153241/http://iran.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=504&Itemid=297 |date=2016-10-23 }} ;Ostali projekti {{WProjekti |commons = Tehran |commonssh = Teheran |commonscat = Tehran |commonscatsh = Teheran |wječnik = Teheran }} {{Navigacije | naslov = [[Datoteka:Tehran Logo.png|15px]] Teheran | popis = {{Administrativna podjela Teherana}} {{Transport u Teheranu}} {{Visokoobrazovne institucije u Teheranu}} {{Vjerski objekti u Teheranu}} }} {{Iranska arhitektura}} {{Gradovi u Iranu}} {{Glavni gradovi u Aziji}} {{Normativna kontrola}} {{Izabran}} [[Kategorija:Teheran| ]] [[Kategorija:Gradovi u Iranu]] [[Kategorija:Glavni gradovi u Aziji]] [[Kategorija:Gradovi na Putu svile]] [[Kategorija:Teheranska pokrajina]] dy6y86xbkddod2ko68p1btlyt8zq0o4 0 4667 42690886 42680060 2026-09-22T06:26:09Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 63 books for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690886 wikitext text/x-wiki {{Infokutija muzičar | Ime = Elvis Presley | Img = Elvis Presley 1970.jpg | Img_capt = Elvis Presley, 1970. godine | Img_size = | Landscape = | Background = solo_izvođač | Rodno_ime = Elvis Aaron Presley | Pseudonim = Elvis, The King, The King of Rock 'n' Roll, Elvis the Pelvis, The Hillbilly Cat | Rođenje = [[8. siječnja]] [[1935.]] | Mjesto rođenja = [[Tupelo]], [[Mississippi]], [[SAD]] | Smrt = [[16. kolovoza]] [[1977.]] | Prebivalište = | Instrument = [[Pjevanje|Vokal]], [[Gitara]], Pianino | Žanr = [[Rock and roll]], [[Rockabilly]], [[Pop rock]] | Zanimanje = [[Glazbenik]], [[Skladatelj]] | Djelatno_razdoblje = [[1953.]]–[[1977.]] | Producentska_kuća = Sun Records, RCA Records | Angažman = | URL = [http://www.Elvis.com Službene stranice] | nagrade = | Značajni instrumenti = }} '''Elvis Aaron Presley''' (East Tupelo, [[8. siječnja]] [[1935]]. - [[Memphis]], [[16. kolovoza]] [[1977.]]), [[SAD|američki]] pjevač. Često je nazivan ''Kraljem Rock and Rolla'' ili samo ''Kraljem'', još za života legenda i okrunjeni kralj rock’ n’ rolla<ref>a'c h i v e.v n/b l P 7 5</ref>.{{sfn|Reaves|2002}}{{sfn|Victor|2008|pp=438–39}}{{sfn|Semon|Jorgensen|2001}}{{sfn|Collins|2002}} U javnosti je počeo pjevati s 13 godina na crkvenim svečanostima i srednjoškolskim priredbama u [[Memphis]]u. S 18 godina je napustio školu i poželio raditi kao portir u kinu i kao vozač kamiona. Prvu pjesmu snimio je kao rođendanski dar majci. Prvu ploču snimio je [[1954]]. godine. Njegov uzlet započinje sredinom 50-tih godina hitovima ''"That s All Right Mama"'' i ''"Heartbreak Hotel"'' , a najuspješnije mu je razdoblje od [[1960]]. do [[1975]]. godine u kojem je izdao 52 ploče i još za života ih prodaje oko 600 milijuna komada.<ref>{{cite news|url=http://www.express.co.uk/entertainment/music/550909/Elvis-80-birthday-greatest-hits|title=Elvis would be 80 today: Watch ten of his most sensational performances here|publisher= Daily Express |last=Kyriazis|first=Stefan|date=January 8, 2015|accessdate=January 28, 2015}}</ref> [[Film]]sku karijeru započeo je [[1956]]. [[film]]om ''"Voli me nježno"''. Većinom je igrao u muzičkim filmovima osrednje vrijednosti, ali s naslovnim pjesmama koje su redovito postajale hit. U razdoblju od [[1957]]. do [[1966]]. Presley se nalazio na listi deset najkomercijalnijih američkih glumaca. Godine [[1975]]. nastupaju ozbiljni zdravstveni problemi, [[dijabetes]], [[gastritis]], a pridružuje se i [[Psihoaktivne droge|droga]] o kojoj je kralj postao ovisan. U travnju [[1977]]. doživljava [[srčani udar]], ali ne mijenja način života. [[16. kolovoza]] [[1977]]. Elvis pada u duboku [[koma (medicina)|komu]] zbog prevelike količine [[Psihoaktivne droge|droge]]. Liječnici mu pokušavaju spasiti život – ali ne uspijevaju. Elvisova smrt potresla je milijune obožavatelja koji su se odmah sjatili u Graceland da velikanu odaju posljednju počast. Elvis je još za života postao legenda potukavši sve rekorde: u dvadesetak godina rada objavio je 97 ploča, a na vrhovima top lista proveo je čak 996 tjedana.<ref>{{cite news|title=The Top-Earning Dead Celebrities|url=http://www.forbes.com/sites/dorothypomerantz/2011/10/25/the-top-earning-dead-celebrities/|work=Forbes|accessdate=27 January 2015}}</ref><ref>{{cite book|title=Property|publisher=Aspen Casebook Series|page=90|edition=8th}}</ref> == Biografija == === Rane godine (1935-1953) === Elvis Presley se je rodio 08. siječnja 1935. u gradu Tupelo, u saveznoj državi [[Mississippi]]. Majka mu je bila 22-godišnja Gladys Love Presley, a otac 18-godišnji Vernon Elvis. Jesse Garon Presley, Elvisov brat i identični blizanac, rodio se 35 min ranije kao mrtvorođenče. Kao jedinac, Elvis je bio vrlo blizak s oba roditelja, a izrazito s majkom. Elvisovi preci bili su zapadnoeuropskog porijekla. S majčine strane škotsko-irskog porijekla, te djelomično francusko-normanskog porijekla, a jedna pra-pra-prabaka bila je [[Cherokee]] indijanka. Očevi korijeni su bili škotski i njemački. Majku su većina prijatelja i rodbine smatrali dominantom osobom obitelji, dok je Vernon mijenjao poslove, ne pokazujuću ambicije. Obitelj je često ovisila o pomoći prijatelja, obitelji i države. Godine 1938. Vernon je završio u zatvoru na osam mjeseci zbog krivotvorenja čekova za plaćanje stanarine, pa su to vrijeme Gladys i Elvis proveli kod rođaka. U rujnu 1941. Elvis je krenuo u prvi razred osnovne škole "East Tupelo Consolidated", gdje su ga učitelji smatrali prosječnim učenikom. Nakon što je pjevanjem Red Foleyeve coutry-pjesme "Old Shep" tijekom jutarnje molitve, impresionirao učitelje, Elvisa su nagovorili da nastupi na pjevačkom natjecanju. Tako je 03. listopada 1945. na Mississippi-Alabama sajmu Elvis prvi put javno nastupio. Desetogodišnji Elvis odjeven u kauboja, stojeći na stolici kako bi dosegao mikrofon, pjevao je pjesmu "Old Shep" i osvojio peto mjesto. Nekoliko mjeseci kasnije dobio je za rođendan svoju prvu gitaru, a prema različitim izvorima nadao se nečemu drugome, biciklu ili pušci. Tijekom nekoliko sljedećih godina dva ujaka i svećenik u crkvi dali su mu prve pouke iz sviranja gitare. Krenuvši u novu školu (Milam) u šesti razred, u rujnu 1946. Elvisa su smatrali samotnjakom. Sljedeće godine počeo je svakodnevno u školu nositi gitaru, te je tijekom odmora svirao. U to vrijeme obitelj je stanovala u naselju gdje je prevladavala afroamerička zajednica. Presley je u to vrijeme bio ljubitelj radio emisije "Mississippi Slim's show" na radijskoj postaji WELO, iz Tupela. Mlađi brat Slima išao je s Elvisom u razred, te je često znao povesti Elvisa na radio postaju, gdje je Slim Elvisu pokazivao trikove sviranja gitare. Kada je Elvis imao 12 godina, Slim je svome štićeniku osigurao dva nastupa uživo na radio postaji. Prvi nastup Elvis zbog treme nije uspio odraditi, dok je drugi put uspio odsvirati. === Srednjoškolski život u Memphisu === U studenom 1948. obitelj seli u [[Memphis]], u saveznoj državi [[Tennessee]]. Nakon što su gotovo godinu dana selili se i stanovali kao podstanari, dodijeljen im je dvosoban stan u stambenom kompleksu koji je u to vrijeme naziva Courts. Upisao je srednju školu "Humes High School", gdje je na kraju osmog razreda iz glazbe dobio samo ocjenu C (otprilike kao ocjena 3 u hrv. školama). Sljedeći dan na sat je došao s gitarom i nastavnici otpjevao tadašnju aktualnu pjesmu "Keep Them Cold Icy Fingers Off Me", kako bi dokazao suprotno. Jedan od kolega iz razreda sjeća se da se učiteljica složila s Elvisom kako ne cijeni njegov načina pjevanja. Smrežljiv da bi javno nastupao, Elvisa su često maltretirali u školi, te ga pogrdno nazivali "maminim dečkićem". Godine 1950. dvije i pol godine stariji susjed Jesse Lee Denson, učio ga je svirati gitaru. Njih dvoje zajedno s još tri mladića, od kojih su dvoje bili budući [[rockabilly]] pioniri , braća Dorsey i Johnny Burnette činili su glazbeni sastav koji je često nastupa po susjedstvu. U rujnu te godine počeo je raditi kao vratar u kazalištu "Loew's State Theater", a tijekom školske godine radio je i u tvrtkama "Precision Tool" i "MARL Metal Products". Tijekom svoje predzadnje godine srednje škole (engl. "junior") Elvis se značajno razlikovao od ostalih učenik frizurom. Pustio je zalistke, te u kosu stavljao ružino ulje i vazelin. Često je boravio u srcu tada rastuće [[blues]] scene u Memphisu, ulici Beale (engl. Beale Street), gledajući požudno na divlju i šarenu odjeću izloga dućana "Lansky Brothers". Na zadnjoj godini srednje škole počeo je i nositi takvu odjeću. U travnju 1953. je savladao strah od nastupanja izvan stambenog kompleksa Courts, te je nastupio na godišnjem "Humes's Annual "Minstrel" show", svirajući i pjevajući. Nastup je započeo tadašnjim hitom Therese Brewer "Till I Waltz Again with You". Kasnije se Presley prisjećao kako je nakon tog nastupa postao popularan u srednjoj školi. Elvis koji nikada nije formalno učio glazbu ili naučio čitati glazbu, učio je i svirao po uhu. Često je pohodio trgovine s [[gramofonska ploča|gramofonskim pločama]] koje su imale jukeboxove i kabine za slušanje. Znao je sve pjesme Hanka Snowa, te je volio glazbu drugih [[country]] izvođača, kao što su npr. Roy Acuff, Ernest Tubb, Ted Daffan, Jimmie Rodgers, Jimmie Davis, i Bob Wills. Značajan utjecaj na njegov način pjevanja imao je i [[gospel]] pjevač Jake Hess. Volio je i pjesme gospel izvođačice Sister Rosetta Tharpe. Često je slušao i blues glazbu uživo, u večerima koji su bile određene samo za bijelačku publiku, kao što je tada bio običaj na jugu SAD-a. Mnoge Elvisove pjesme nadahnute su glazbom lokalnih afroameričkih izvođača kao što su npr. Arthur Crudup i Rufus Thomas. Često je slušao radio emisije s glazbom afroamerikanaca, tadašnjom njihovom duhovnom, blues, blackbeat-heavey zvuk [[ritam i blues]]a. [[B.B. King]] se prisjetio da je Elvisa poznavao prije njegove slave, te su oboje često boravili u ulici Beale. Do kraja srednje škole u lipnju 1953. Presley se je odlučio u budućnosti baviti glazbom. === Prva snimanja ploča (1953-1955) === U kolovozu 1953. Elvis je posjetio ured tvrtke "Sun Records". Namjeravao je platiti nekoliko minuta u studiju kako bi snimio dvostrani acetat disk (vrsta gramofonske ploče koje se je odmah nakon snimanja mogla reproducirati) za pjesmama: "My Happiness" i "That's When Your Heartaches Begin". Kasnije je tvrdio kako je ploču namjeravao pokloniti majci ili kako ga je samo zanimalo kako će zvučati zapis, iako je u susjedstvu postojao mnogo jeftiniji amaterski način snimanja ploča. Njegov biograf, Peter Guralnick, tvrdi da je odabrao Sun u nadi da će ga tako otkriti. Kada ga je recepcionerka Marion Keisker pitala koju vrstu glazbe pjeva, odgovorio je da pjeva sve vrste. Dalje je inzistirala s pitanjem kome sliči, na što je odgovorio da ne sliči nikome. Nakon snimanja, šef trtke Sun Sam Phillips, rekao je Keisker da zapiše ime mladića, na što je ona dodala vlastiti komentar da je dobar pjevač balada. (engl. "Good ballad singer. Hold.") Drugi acetat je snimio u siječnju 1954. s pjesmama "I'll Never Stand In Your Way" i "It Wouldn't Be the Same Without You". Oba snimanja nisu dala rezultata. Nedugo nakon toga neuspješno je pokušao na audiciji za lokalni vokalni kvartet "Songfellows". U travnju je počeo voziti kamion za tvrtku Crown Electric. Jedan od članova Jim Hamill kasnije je tvrdio da su ga odbili, zbog nedostatka sluha za harmoniju, a ne zbog toga što nije znao pjevati. Elvisev prijatelj Ronnie Smith nakon što je s Elvis nastupio nekoliko puta, preporučio mu je da pokuša razgovorati s Eddie Bondom, vođom Smithova profesionalnog banda, koji je tada tražio pjevača. Nakon probe Bond ga je odbio, te mu preporučio da se drži vožnje kamiona. Za to vrijeme šef tvrtke Sun, Philips tražio je pjevača koji bi zvuk afroameričkih umjetnika mogao približiti široj publici. Keisker je kasnije navodila kako je Philips znao govoriti kako bi zaradio milijardu dolara kada bi pronašao bijelca s crnačkim zvukoma i crnačkim osjećajem. U lipnju, dobio je snimku balade "Whitout You", koja bi odgovarala nekom mladom pjevaču. Presely je došao u studio, ali nije uspio otpjevati dovoljno dobro. Unatoč tome, Philips je zamolio Presleya da otpjeva koliko god pjesama zna. To je bilo dovoljno da Philips pozove dva lokalna glazbenika, gitarista Winfield "Scotty" Moore i basista Bill Blacka, kako bi odradili nešto za snimku. Snimanje koje se odvijalo 5. srpnja nije teklo po volji glazbenika, sve do kasno u noć, kada su već mislili odustati. Tada je Elvis uzeo gitaru i počeo svirati pjesmu Arthura Crudupa iz 1946. "That's All Right". Njegovom plesu i sviranju pridružili su se ostali glazbenici, a Philips je uspio snimiti zvuk koji je tražio. Tri dana kasnije na popularni DJ Dewey Phillips pustio je snimku u svojoj emisiji "Red, Hot, and Blue show", a slušatelji su počeli nazivati i raspitivati se o pjevaču. Zanimanje je bilo takvo da je DJ puštao pjesmu neprekidno sljedeća dva sata. Tijekom intervjua s Presleyem DJ je pitao u koju srednju školu je išao kako bi ljudima prikazao boju kože pjevača, budući da su mnogi nagađali da je pjevač afrikoamerikanac. Sljedeća tri dana trio je snimao [[bluegrass]] pjesmu Billa Monroea "Blue Moon of Kentucky", u njihovom posebnom stilu uz poseban echo efekt koji je Sam Phillips nazvao "slapback". Izdan je single na čijoj A strani se nalazila "That's All Right", a na B strani "Blue Moon of Kentucky". Prvi javni nastup je bio 17. srpnja u klubu "Bon Air". Na kraju mjeseca nastupili su kao predgrupa Slimu Whitmanu, u Overton Park Shellu. Kombinacija naglih pokreta prema ritmu, te nervoze prije nastupa pred publikom, kod Elvisa je izazvala trzanje nogu dok je nastupao. Sve to uz njegove hlače širokog kroja, koje su naglašavale njegove pokrete, kod mladih žena u prvim redovima izazivale su vriskove. Ubrzo su Moore i Black napustili svoje grupe te nastupale redove u Elvisa, a DJ i promotor Bob Neal postao je manager tria. Od kolovoza do listopada trio je često nastupao u klubu, te snimao u studiju Sun, a Presley je postupno prerastao tremu. Prema Mooreu, Elvisove kretnje bile su prirodne, ali je bio svjestan reakcija publike, te je vrlo brzo razvijao ono što je djelovalo. Jedini nastup u "Grand Ole Opry" u [[Nashville]]u, Elvis je imao 2. listopada. Nakon prvog nastupa upravitelj Dim Denny rekao je Philipsu da pjevač nije loš, ali nije prikladan za program. Dva tjedna kasnije Elvis je nastupio u radio emisiji "Louisiana Hayride", glavnom konkurentu. Emisiju je prenosilo 198 radio stanice u 29 država. Prvi izlazak obilježila je Elvisova nervoza, dok je drugi izlazak bio smireni i energetski nastupa što je oduševilo publiku. Bubnjar emisije D.J. Fontana donio je novi element u nastup, naglašen ritam što je usavršio svirkama u strip klubovima, što je nadopunilo Elvisove kretnje. Nakon prvog nastupa Presley je angažiran da se godinu dana svake subote pojavljuje u emisiji. Svoju staru gitaru prodao je za $8 (and seeing it promptly dispatched to the garbage), a kupio je Martin za $175, a trio je počeo nastupati u različitim mjestima u [[Houston]]u, [[Texas]], i Texarkana, [[Arkansas]]. Do rane 1955. nastupi u emisiji Hayride, stalne turneje i dobro prihvaćene ploče, učinile su od Elvisa regionalnu zvijezdu. U siječnju Neal je potpisao ugovor s Presleyem, te je pjevač zaokupio pažnju pukovnika Tom Parkera, kojeg se smatralom najboljim promotorom u glazbenoj industriji. Nakon što je uspješno vodio karijeru vodeće country zvijezde Eddy Arnold, vodio je i novu zvijezdu Hank Snowa. Parker je poveo Presleya na Snowovu turneju u veljači. U gradu Odessa, Texas, tada 19-godišnji [[Roy Orbison]] vidio je prvi put nastup Presleya. Presley je prvi put nastupio na televiziji 3. ožujka u "Louisiana Hayride". Ubrzo nakon toga nije uspio na audiciji za emisiju Arthura Godfrey "Talent Scouts" (CBS televizijska mreža). Do kolovoza tvrtka "Sun" je izdala veće deset ploča gl. sastava "Elvis Presley, Scotty and Bill". Mješavina glazbenog izričaja koji je krasio Elvisa, zadavao je poteškoće u početku. Countrey radio-stanice nisu puštale Elvisove pjesme jer su imale previše sličnosti s glazbom afroameričkih umjetnika, dok ritam i blues radio-stanice ga nisu puštale zbog što je previše zvučao countrey (kao engl. "hillbilly"). Ta mješavina je postala poznata kao [[rockabilly]]. Presley je u kolovozu 1955. obnovio ugovor sa menagerom Nealom, a time je i Parker postao njegov savjetnik. Grupa je nastavila dalje intezivno nastupati tijekom druge polovice godine. Trio je postao kvartet kada se je za stalno pridužio bubnjar iz show "Hayride", Fontana. Sredinom listopada nekoliko nastupa su imali uz [[Bill Haley]], čija je pjesma "Rock Around the Clock" bila broj jedan prethodne godine. Haley je primjetio da Presley ima prirodni osjećaj za ritam i savjetovao ga da manje pjeva balade. Na konvenciji countrey DJ u studenom, Presley je za tu godinu proglašen izvođačem koji najviše obećava. Nekoliko izdavača je pokazalo interes da s njime potpiše ugovor. Nakon što je nekoliko većih ponudilo $25000, Parker i Phillips dogovorili su s tvrtkom "RCA Victor" 21. studenog otkup Elvisovog ugovora za $40000, tada jedinstvenu cijenu. Presley, tada u dobi od 20 godina, još uvijek bio maloljetan, te je otac potpisao ugovor. Parker je s vlasnicima tvrtke "Hill and Range Publishing", Jean i Julian Aberbach, dogovorio da svore dva nova entiteta, "Elvis Presley Music" i "Gladys Music", preko kojih bi se upravljalo svim novim snimljenim materijalima. Pisci pjesama bili su dužni unaprijed se odreći trećine uobičajenog honorara, ako bi željeli da Elvis izvodi njihove pjesme. Do prosinca RCA je počela žestoku promociju novog pjevača, i do kraja mjeseca izdala brojna reizdanja njegovih materijala. === Komercijalni uspjeh === Prvo snimanje za novu tvrtku RCA, bilo je 10. siječnja 1956. u Nashvilleu. Redovitoj postavi Moore, Black i Fontana, tvrtka je pridružila Floyda Cramera za klavirom, gitarista Chet Atkinsa, i tri pjevačka vokala, od kojih jedan bio Gordon Stoker iz tada popularnog kvarteta "Jordanaires". Suradnjom je nastala pjesma "Heartbreak Hotel", izdana kao single 27. siječnja. Parker je uspio Elvisu dogovoriti šest pojavljivanja u dva mjeseca na nacionalnoj televiziji u CBS-ovom "Stage Show". Program koji je sniman u [[New York]]u vodili su naizmjence Tommy i Jimmy Dorsey, obojica vođe orkestra (tj. "big banda"). Nakon prvog nastupa 28. siječnja ostao je u New Yorku gdje je snimao u tamošnjem RCA studiju. Od snimaka iz tog vremena izdano je osam pjesama, uključujući i obradu pjesme [[Carl Perkins]]a "Blue Suede Shoes". U veljači, je Presleyeva pjesma "I Forgot to Remember to Forget", snimljena za Sun prethodnog kolovoza došla do vrha Billboardove country ljestvice. Istekao je menagerski ugovor s Nealom, te je od 2. ožujka, Parker postao Presleyev manager. RCA Victor je 23. ožujka izdala debi album, naslova "Elvis Presley" na kojem se nalazilo pet starih pjesama (iz snimaka za Sun) i sedam novih. Prvi nastup u NBC-ijevom "Milton Berle Show" Elvis je odradio 3. travnja. Nekoliko dana nakon toga, zrakoplovu kojime su Elvis i njegovi kolege putovali iz Nashvilla, otkazao je u letu motor, te su umalo doživjeli nesreću iznad Arkansasa, što je vidno potreslo putnike. Dvanaest tjedana nakon izdavanja, pjesma "Heartbreak Hotel" postala je prva Elvisova pop usješnica koje je došla do vrha ljestvica. U travnju dva tjedna je nastupao u Las Vegasu u "New Frontier Hotel and Casino". Njegovi nastupi nisu izazvali pretjerani uspjeh kod srednjovječnih posjetitelja. Tijekom boravka u Las Vegasu gledao je nekoliko nastupa "Freddie Bell and the Bellboys" i njihovu obradu pjesme "Hound Dog" iz 1953. blues pjevačice Big Mama Thornton, autora Jerry Leibera i Mike Stollera. Takva izvedba postala je završna pjesma na njegovim nastupima. Nakon nastupa u gradu [[La Crosse]], savezna država [[Wisconsin]], hitna poruke je poslana šefu [[FBI]]-a J. Edgar Hooveru u kojoj se navodilo kako je Elvis opasnost za sigurnost [[SAD]]-a zato što njegove pjesme i nastupi uzburkavaju seksualne strasti mladih ljudi. Drugi nastup 5. lipnja u "Milton Berle Show", usred kaotične turneje, postao je kontraverzan. Elvis je usred izvedbe brze pjesme "Hound Dog" prekinuo glazbu pokretima ruke, te nastavio sporiju, stenjajuću verziju, naglašenu energetskim i pretjeranim pokretima tijela. To je kod većine tadašnjih kritičara izazvalo negodovanje. Nastup u emisiji bio je odlično gledan, te je unatoč svemu Elvis dobio nastup 1. srpnja u NBC-ijevu "Steve Allen Show" u [[New York]]u. Allen koji nije bio ljubitelj [[rock and roll]]a, najavio je "novog Elvisa" koji je u bijeloj kravati i crnom odjelu otpjevao "Hound Dog" psu obučenom u šešir i kravatu. Allen je kasnije objasio da je Elvisa samo uklopio u humoristični aspekt svoje emisije. Sljedećeg dana je Elvis snimio pjesmu "Hound Dog", uz "Any Way You Want Me" i "Don't Be Cruel". "The Jordanaires" su otpjevali harmoniju za pjesmu, kao i u nastupu u Allen Showu, te se je ta suradnja nastavila tijekom 1960ih. Allenov show prvi put je u gledanosti nadmašio CBS-ov "Ed Sullivan Show". Nakon toga je Ed Sullivan ugovorio tri nastupa pjevača za tada rekordnih 50000 USD, iako se prije u lipnju negativno izrazio o Elvisovom nastupu i plesu u "Milton Berle Show". Glumac Charles Laughton vodio je prvu emisiju umjesto Sullivana, koji se oporavljao od prometne nesreće. Elvisova izvedba balade "Love Me Tender", potaknula je rekordne narudžbe tada još neobjavljene pjesme, te se smatra da je prvi nastup u "Ed Sullivan Show" od Elvisa učinio nacionalnom zvijezdom. === Vojni rok i smrt majke === Presley je 23. ožujka unovačen u američku vojsku u bazu Fort Chaffee, u blizini grada Fort Smith, Arkansas. Njegovo dolazak bio je veliki medijski događaj. Stotine ljudi skupile su se oko Elvisa kada je izašao iz autobusa, a fotografi su ga ispratili do baze. Presley je izjavio kako se raduje služenju i da ne želi poseban tretman. Ubrzo nakon što je započeo osnovnu obuku u Fort Hoodu u Texasu, posjetio ga je Eddie Fadal, koji je tvrdio da je Elvis smatrao kako mu je karijera gotova. Tijekom dvotjednog dopusta u lipnju, ošišao je kosu. U kolovozu je njegovoj majci dijagnosticiran [[hepatitis]] i njeno stanje se naglo pogoršalo. Elvis je dobio dopust kako bi posjetio majku. Došao je u Memphis 12. kolovza, a dva dana kasnije majke je umrla od srčanog zatajenja u dobi od 46 godina. Presley je bio shrvan. Nakon obuke, Elvis je 1. listopada stigao u američku bazu u Njemačku, [[Friedberg]]. Tada je započeo koristiti [[amfetamin]]e, kao i mnogi u njegovoj jedinici, te je vjerovao u njihovu korist. Počeo se baviti i [[karate]]om. Svoju plaću koje je dobivao kao vojnik donirao je u dobrotvorne svrhe, a za bazu je kupio TV. Dok je bio u Friedbergu, upoznao je tada 14 godišnju Priscillu Beaulieu, koju je sedam godina kasnije i oženio. U svojoj autobiografiji Priscilla navodi kako je Parker uvjerio Elvisa da bi važnije za njegovu karijeru bilo da služi kao običan vojnik, nego da je u posebnoj službi (engl. "Special Services") što bi mu tijekom vojnog roka omogućilo da povremeno nastupa. Njegovi producenti u RCA posebno su se pripremili za njegov dvogodišnji izostanak sa scene. S dovoljno neobjavljenih snimljenih materijala, redovno su izdavali njegove uspješnice. Tako je Elvis od početka do kraja vojnog roka imao deset pjesama među prvih 40, kao što su npr. "Wear My Ring Around Your Neck", "Hard Headed Woman" i "One Night" 1958.g., te "(Now and Then There's) A Fool Such as I" i "A Big Hunk o' Love" 1959. RCA je izdala i četiri kompilacije starih materijala. Elvis se vratio u SAD 2. ožujka 1960., a časno je otpušten s činom narednika 5. ožujka. Vlak koji ga je prevozio iz New Jerseya do Tennesseea opsjedalo je mnoštvo, te je na dogovornim mjestima nastupio za obožavatelje. === Filmska karijera (1960-1967) === U noći 20. ožujka počeo je snimati u RCA studiju u Nashvillu, te je single "Stuck on You" izdan i ubrzo osvojio prvo mjesto. Poslije dva tjedna, nakon ponovnog snimanja, izdane su još dvije uspješne balade "It's Now or Never" i "Are You Lonesome Tonight?", a kasnije i album "Elvis Is Back!". Album izdan tek nekoliko dana nakon što je završeno snimanje pjesama ubrzo je postao broj dva na ljestvici. Povratak na TV ekrane bio je u emisiji "The Frank Sinatra Timex Special", koje je emitirana 12. svibnja. Emisija je snimljena u ožujkum, a Parker je za osmominutno pjevanje u emisiji dogovorio cijenu od 125000 USD. Bio je to jedini Elvisov nastup pred publikom te godine. "G.I. Blues", soundtrack Presleyeva prvog filma nakon povratka bio je broj jedan album u listopadu. Njegov prvi [[gospel]] LP "His Hand in Mine" izdan je dva mjeseca kasnije. Album je bio 13. na SAD pop ljestvicama dok je u Velikoj Britaniji bio 3. U veljači 1961., Presley je nastupio na dvije dobrotvorne priredbe u Memphisu, u korist 24 lokalne dobrotvorne organizacije. Prije nastupa, RCA je Elvisu uručila plaketu za 75 milijuna prodanih ploča diljem svijeta. Sav materijal za Elvisov sljedeći studijski album "Something for Everybody", snimljen je tijekom dvanaestsatnog snimanja u ožujku. Album je bio šesti broj jedan LP za Elvisa. Dana 25. ožujka humanitarni koncert za Pearl Harbor memorial, na [[Havaji]]ma, bio je zadnji Elvisov javni nastup u sljedećih sedam godina. Parker je već Elvisu dao gusti raspored snimanja filmova, uglavnom glazbenih komedija. Presley je inzistirao na ozbiljnijim ulogama, ali ti filmovi su bili manje komercijalno uspješni, pa se je vratio provjerenoj formuli. Tijekom 1960-ih snimio je 27 filmova, koji su svi bili loše primljeni od kritičara, ali vrlo isplativi. Od tih filmova 15 je pratio album s filmskom glazbom, a 5 EP. Njegova gluma u gotov tri filma godišnje utjecala je na kvalitetu njegove glazbe. U prvoj polovici desetljeća, tri albuma s filmskom glazbom postala su broj jedan na pop ljestvicama, a najpopularnije pjesme su bile "Can't Help Falling in Love" (1961) i "Return to Sender" (1962), dok je pjesma "Viva Las Vegas" postala pravi hit kasnije. Od 1964. do 1968. Elvis je imao samo jednu pjesmu među prvih deset i to gospel pjesmu koji je snimio 1960. "Crying in the Chapel" objavljanu 1965. Od nefilmske glazbe, nakon što je u lipanju 1962. izdao album "Pot Luck", jedini drugi novi materijal je bio gospel album "How Great Thou Art" (1967), kojime je osvoji prvi [[Grammy]], i to za duhovnu glazbu. Nakon Božića 1966. Elvis je zaprosio Priscillu Beaulieu. Vjenčali su se 1. svibnja 1967. na kratkoj svečanosti u Aladdin hotelu u Las Vegasu. === Povratak === Presleyevo jedino dijete Lisa Marie, rođena je 1. veljače 1968. u vrijeme kada je Elvis bio vrlo nezadovoljan svojom karijerom. Parker je njegovu karijeru ponovno usmjerio prema televiziji. Dogovorio mu je tv emisiju u produkciji NBC-a, koja je snimljena u lipnju 1968., a emitirana 3. prosinca 1968. Emisija je nazvana "Elvis". Bio je to prvi njegov nastup pred publikom od 1961. Dijelovi Elvisova nastupa uživo pred publikom obučenog u crnu kožu, podsjetili su na Elvisove najbolje dane. Do kraja siječnja 1969. single "If I Can Dream", napisan posebno za emisiju došao je do broja 12 na ljestvicama, dok je album s glazbenim zapisom došao među prvih deset. Ohrabren uspjehom emisije Elvis je započeo niz snimanja u studiju "American Sound Studio", iz kojih je nastao hvaljeni album "From Elvis in Memphis" objavljen u lipnju 1969. na kojem se nalazi uspješnica "In the Ghetto" izdana u travanju. Od te serije snimaka u "American Sound Studio" izdani su i uspješni singlovi: "Suspicious Minds", "Don't Cry Daddy" i "Kentucky Rain". Nakon uspjeha, Presley je namjeravo nastaviti redovno nastupati uživo. U svibnju je, novi "International Hotel" u Las Vegasu, objavio da je rezervirao 57 Elvisovih nastupa kroz četiri tjedna s početkom od 31. srpnja. Moore, Fontana i the Jordanaires odbili su sudjelovati, zbog toga što su se bojali izgubiti postojeće dobro plaćene poslove u Nashvillu. Presley je skupio novu glazbenu pratnju, koju su predvodili gitarist James Burton i dvije gospel grupe "The Imperials" i "Sweet Inspirations". Elvisov prvi nastup došlo je vidjeti 2200 osoba među kojima brojne poznate osobe tog vremena. Na pozornicu je izašao bez najave, te doživio ovacije prije nego što je zasvirao, te na kraju nastupa. Nakon nastupa na konferenciji za novinare, jedan od novinara ga je oslovio s titulom kralja "The King" na što je Elvis prstom pokazao na [[Fats Domino|Fats Domina]], koji je u tom trenutku izlazio na pozornicu. Parker je sljedeći dan s upravom hotela dogovorio petogodišnji ugovor po kojem bi Elvis nastupao svake veljače i kolovoza za godišnju plaću od milijun USD. U studenom počeo se prikazivati zadnji igrani film u kojem Elvis nasupio kao glumac "Change of Habit", a iste godine izdan je i dvostruki album "From Memphis To Vegas/From Vegas To Memphis" koji je sadržavo nastupe uživo u hotela, te snimke iz studija "American Sound Studio". Pjesma "Suspicious Minds" došla je na broj jedan pop ljestvica, prva nakon sedam godina, a ujedno i posljednja. Presley se je na početku 1970. vratio u hotel Internetional na prvi od mjesečnih dogovornih nastupa. Nastupao je dva puta u večeri, sa snimke s tih nastupa izdane su u albumu "On Stage". U veljači je nastupao na šest rekordno posjećenih nastupa u [[Houston]]u, dvorani Astrodome. U travnju je izdan single "The Wonder of You", koji je postao broj jedan u Velikoj Britaniji, te je bio pri vrhu američkih ljestvica. MGM je snimao pokuse i nastupe u hotelu "International" tijekom kolovoza za dokumentarni film "Elvis: That's the Way It Is". Presley je tada već nastupao trikou, što je postalo zaštitnim znakom njegovih nastupa uživo. Tijekom ovog angažmana Elvisu su prijetili ubojstvom ako ne plati 50000 USD. Elvis je od 1950-ih često dobivao prijetnje smrću, često i ne znajući za njih. FBI je ove prijetnje shvatio ozbiljno te je na sljedeća dva nastupa pojačano osiguranje. Presley je na nastupima nosio pištolj "[[Derringer]]" u desnoj čizmi, te još jedan za remenom. Nastupi su prošli bez incidenta. Album "That's the Way It Is" napravljen je tako da prati dokumentarni film, te je sadržavao studijske i snimke nastupa uživo. Nakon kraja angažmana u hotelu 7. rujna Elvis se zaputio na tjedan dana dugu turneju po američkom jugu, prvi put nakon 1958. U studenom je uslijedila još jedna tjedan dana duga turneja po zapadnoj obali. Dana 21. prosinca 1970. Elvis se susreo s američkim predsjednikom [[Richard Nixon]]om u Bijeloj kući, prilikom kojeg je izrazio svoj [[patriotizam]] i prijezir [[hippie]] kulture uzimanja droga. Presley je rekao Nixonu da [[The Beatles]]i, čije je pjesme izvodio na svojim nastupima, predstavljaju trend antiamerikanizma i zlouporabe droga u popularnoj kulturi. Godine 1971. izašla su tri Elvisova albuma s nefilmskom glazbom. Kritilari su najbolje prihvatili "Elvis Country", konceptualni album koji se usredotočio na standarde žanra. Najbolje prodavan je bio "Elvis Sings the Wonderful World of Christmas". === Rastava braka === MGM je ponovno snimao Elvisa u travnju 1972, za dokumentarni film "Elvis on Tour", koji je dobio nagradu [[Zlatni globus]] (engl. "Gloden Globe Award") za dokumentarni film te godine. Njegov gospel album "He Touched Me", izdan tog mjeseca, donio je Elvisu drugi Grammy. Četrnaestdnevna turneja započela je s tada nezabilježena četiri rasporodana koncerta u njujorškom Madison Square Gardenu. Koncert održan 10. srpnja je snimljen, te je tjedan dana kasnije izdan "Elvis: As Recorded at Madison Square Garden", koji je postao jedan od Elvisovih najbolje prodavanih albuma. Nakon turneje izdan je single "Burning Love" koji je ušao među naboljih deset na američkim ljestvicama, te je bio i posljednji među pra deset. U međuvremenu Elvis i supruga su se sve više udaljavali, te su jedva zajedno stanovali. Kao rezultat je bila njegova izvanbračna veza s Joyce Bova koje je završila trudnoćom i pobačajem, bez Elvisova znanja. Elvis i Priscila razdvojili su se 23. veljače 1972. nakon što je Priscilla objavila svoju vezu s Mike Stoneom, instruktorom karatea kojeg joj je Elvis preporučio. Pet mjeseci nakon toga, Elvisova nova djevojka, Linda Thompson, uselila se k njemu. Presley i njegova supruga podnijeli su papire za rastavu braka 18. kolovoza. U siječnju 1973. Presley je nastupio na dva dobrotvorna koncerta u korist fundacije "Kui Lee Cancer Fund" i TV emisije "Aloha from Hawaii". Prva emisija je snimljena i iskorištena kao proba i rezerva za drugi nastup, koji je emitiran putem satelita 14. siječnja. Bilo je to prvi globalno emitiranje koncerta putem satelita. Elvisov kostim s toga nastupa postao je od najprepoznatljivijih primjeraka njegove raskošne koncertne garderobe. U veljači je izdan i prateći dvostruki album koji je postao broj jedan, te je prodan u preko 5 milijuna primjeraka u SAD-u. To je ostao posljednji Elvisov broj jedan album, koji je izdan za njegova života. U noćnom nastupu istog mjeseca na pozornici su ga zaskočila četiri muškarca. Elvis se obranio uz pomoć zaštitara. Iako su ti muškarci bili samo preuzbuđeni obožavatelji, Elvis je bio uvjeren da su to napadači, koje je Mike Stone poslao da ga ubiju, te je bio vidno uzrujan nekoliko dana, čak i prijetio da Stonea treba ubiti. Liječnici ga nisu uspjeli smiriti unatoč velikim dozama lijekova. Nakon dva dana smirio se. Rastava braka je postala konačna 9. listopada 1973. Dva puta tijekom godine predozirao se [[barbiturati]]ma, te je nakon prvog puta, ležao tri dana u [[koma|komi]] u apartmanu u hotelu. Pred kraj 1973. hospitaliziran je polukomatozan uslijed ovisnosti o lijeku Demerol (opoidni analgetik petidin). Unatoč narušenom zdravlju 1974. nastavio je nastupati po intenzivnom rasporedu. Međutim nastupi su mu često bili loši uslijed ovisnosti, te lošeg zdravlja, ali su uvijek bili rasprodani. Vernon Presley koji je postao sve više upleten u sinove financije 13. srpnja 1976. otpustio je Elvisove tjelesne čuvare iz "Memphis mafije", Red Westa, Sonny Westa i David Heblera. Presley i Linda Thompson razišli su se u studenom, te je Elvis našao novu djevojku Ginger Alden, koju je zaprosio i dao joj zaručnički prsten, iako prema mnogim izvorima nije imao ozbiljne namjere prema njoj. Nakon snimanja u studiju u prosincu 1973. iz kojeg je proizašlo 18 pjesama, nije ušao u studio sve do 1974. Parker je prodao RCA koncertnu ploču "Elvis: As Recorded Live on Stage in Memphis", snimljenu 20. ožujka, na kojoj se nalazila verzija pjesme "How Great Thou Art" za koju je Elvis dobio treću Grammy nagradu. Presley se vratio u studio u Hollywood u ožujku 1975. ali Parkerovi pokušaji da dogovori nastavak snimanja krajem godine nisu uspjeli. Godine 1976. RCA je poslala mobilni studio u Graceland, Elvisov dom, gdje su snimili nešto materijala. U svim studijskim materijalima koje je Elvis snimio između srpnja 1973. i listopada 1976., izašlo je šest albuma, od kojih je pet ušlo među prvih pet country albuma, a tri su bila broj jedan: "Promised Land" (1975), "From Elvis Presley Boulevard, Memphis, Tennessee" (1976) i "Moody Blue" (1977). Slično je bilo i sa singlovima koji iako nisu bili na vrhovima ljestvica, bilježili su dobre rezultate. === Zadnja godina i smrt === Nastupi tijekom 1977. postali su sve lošiji. Tako na koncertu u gradu Alexandria, [[Louisiana]], na pozornici je bio manje od jednog sata, a nitko ga nije mogao razumjeti, a za nastup u [[Baton Rouge]]u nije uspio izaći iz kreveta, te je turneja otkazana. Zadnji single izdan za njegova život bio je "Way Down", izdan 9. lipnja, a zadnji koncert održao je u [[Indianapolis]]u u Market Square Areni, 26 lipnja. Knjiga "Elvis: What Happened?", koju su zajedno napisali otpušteni tjelesni čuvari izišla je 1. kolovoza. Bilo je to prvo detaljno prikazivanje Elvisove zlouporabe droga. Knjiga ga je uništila, te je pokušao spriječiti izdavanje nudeći novac izdavačima. U to vrijeme već je bolova od više bolesti (glaukom oka, povišen krvni tlak, oštećenje jetara). Po rasporedu je trebao odletjeti iz Memphisa 16. kolovoza 1977. na još jednu turneju. Toga poslijepodneva Ginger Alden ga je pronašla na podu kupaonice. Unatoč pokušajim da ga ožive, smrt je proglašena 3:30 poslije podne u bolnici "Baptist Memorial Hospital". Američki predsjednik [[Jimmy Carter]] objavio je izjavu kojom je odao počast Presleyu kao osobi koja je zauvijek promijenila lice američke popularne kulture. Tisuće ljudi okupilo se izvan Gracelanda kako bi vidjeli pogreb. Pokopan je 18. kolovoza kraj majke na groblju "Forest Hill Cemetery". Na posljednjem ispraćaju i povorci od Gracelanda do groblja bilo je oko 80 000 ljudi. == Povezano == [[Elvis Presley (diskografija)|Detaljna diskografija Elvisa Presleya]] == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{cite book |author=Adelman, Kim |year=2002 |title=The Girls' Guide to Elvis: The Clothes, the Hair, the Women, and More! |url=https://archive.org/details/girlsguidetoelvi0000adel |title. = |publisher=Random House |isbn=0-7679-1188-1 |ref={{sfnRef|Adelman|2002}} }} * {{cite book |author=Allen, Steve |year=1992 |title=Hi-Ho, Steverino!: My Adventures in the Wonderful Wacky World of TV |url=https://archive.org/details/hihosteverinomya0000alle_h3o2 |publisher=Thorndike Press |isbn=1-56054-521-6 |ref={{sfnRef|Allen|1992}} }} * {{cite book |author=Arnett, Jeffrey Jensen |year=2006 |title=Adolescence and Emerging Adulthood: A Cultural Approach |url=https://archive.org/details/adolescenceemerg0000arne_w1v9 |publisher=Pearson Prentice Hall |edition=3rd |isbn=0-13-195071-1 |ref={{sfnRef|Arnett|2006}} }} * {{cite book |author=Ashley, Martin |year=2009 |title=How High Should Boys Sing? |url=https://archive.org/details/howhighshouldboy0000ashl |title. = |publisher=Ashgate |isbn=978-0-7546-6475-8 |ref={{sfnRef|Ashley|2009}} }} * {{cite journal |journal=The Atlantic Monthly |year=2006 |title=The Top 100 |date=December 2006 |url=http://www.theatlantic.com/magazine/archive/2006/12/the-top-100-influential-figures-in-american-history/305384/ |accessdate=December 29, 2009 |ref={{sfnRef|The Atlantic Monthly|2006}} }} * {{cite book |author=Austen, Jake |year=2005 |title=TV-A-Go-Go: Rock on TV from American Bandstand to American Idol |url=https://archive.org/details/tvagogorockontvf0000aust |publisher=Chicago Review Press |isbn=1-55652-572-9 |ref={{sfnRef|Austen|2005}} }} * {{cite book |author=Baden, Michael M.; Hennessee, Judith Adler |year=1990 |title=Unnatural Death: Confessions of a Medical Examiner |url=https://archive.org/details/unnaturaldeathco00bade |publisher=Ballantine |isbn=0-8041-0599-5 |ref={{sfnRef|Baden|Hennessee|1990}} }} * {{cite web |author=Baillie, Russell |publisher=New Zealand Herald |year=2010 |title=Album Review: ''Elvis Presley Viva Elvis The Album'' |date=November 6, 2010 |url=http://www.nzherald.co.nz/entertainment-reviews/news/article.cfm?c_id=1502967&objectid=10685618 |accessdate=November 9, 2010 |ref={{sfnRef|Baillie|2010}} }} * {{cite book |author=The Beatles |year=2000 |title=The Beatles Anthology |url=https://archive.org/details/beatlesanthology0000unse_y2k8 |publisher=Chronicle Books |isbn=0-8118-2684-8 |ref={{sfnRef|The Beatles|2000}} }} * {{cite book |author=Bertrand, Michael T. |year=2000 |title=Race, Rock, and Elvis |url=https://archive.org/details/racerockelvis0000bert |publisher=University of Illinois Press |isbn=978-0-252-02586-0 |ref={{sfnRef|Bertrand|2000}} }} * {{cite web |publisher=Billboard |year=2008 |title=Madonna Leads Busy Billboard 200 With 7th No. 1 |date=May 7, 2008 |url=http://www.billboard.com/articles/news/1045488/madonna-leads-busy-billboard-200-with-7th-no-1 |accessdate=February 6, 2011 |ref={{sfnRef|Billboard|2008}} }} * {{cite web |author=Bloom, Nate |year=2010 |title=The Jews Who Wrote Christmas Songs |publisher=InterfaithFamily.com |url=http://www.interfaithfamily.com/arts_and_entertainment/popular_culture/The_Jews_Who_Wrote_Christmas_Songs_2010.shtml |accessdate=February 6, 2011 |ref={{sfnRef|Bloom|2010}} }} * {{cite web |author=Bouchard, Dany |publisher=Toronto Sun |year=2010 |title=Priscilla Presley Keeps King Alive |date=November 5, 2010 |url=http://www.torontosun.com/entertainment/music/2010/11/05/15987851.html |accessdate=November 9, 2010 |ref={{sfnRef|Bouchard|2010}} }} * {{cite journal |author=Bronson, Fred |year=1998 |title="Chart Beat" |date=May 9, 1998 |journal=Billboard |ref={{sfnRef|Bronson|1998}} }} * {{cite journal |author=Bronson, Fred |year=2004 |title="Chart Beat" |date=July 3, 2004 |journal=Billboard |ref={{sfnRef|Bronson|2004}} }} * {{cite book |author=Brown, Peter Harry; Broeske, Pat H. |author. = |year=1997 |title=Down at the End of Lonely Street: The Life and Death of Elvis Presley |url=https://archive.org/details/downatendoflonel00brow |publisher=Signet |isbn=0-451-19094-7 |ref={{sfnRef|Brown|Broeske|1997}} }} * {{cite book |author=Burke, Ken; Griffin, Dan |year=2006 |title=The Blue Moon Boys: The Story of Elvis Presley's Band |publisher=Chicago Review Press |isbn=1-55652-614-8 |ref={{sfnRef|Burke|Griffin|2006}} }} * {{cite book |author=Caine, Andrew |year=2005 |title=Interpreting Rock Movies: The Pop Film and Its Critics in Britain |url=https://archive.org/details/interpretingrock0000cain |publisher=Palgrave Macmillan |isbn=0-7190-6538-0 |ref={{sfnRef|Caine|2005}} }} * {{cite journal |author=Caulfield, Keith |year=2004 |title="The King of Crossover's No. 1 Hits" |date=September 18, 2004 |journal=Billboard |ref={{sfnRef|Caulfield|2004}} }} * {{cite book |author=Charlton, Katherine |year=2006 |title=Rock Music Styles: A History |url=https://archive.org/details/rockmusicstylesh05edchar |publisher=McGraw-Hill |edition=5th |isbn=0-07-312162-2 |ref={{sfnRef|Charlton|2006}} }} * {{cite news |author=Christgau, Robert |authorlink= |date=December 24, 1985 |url=http://www.robertchristgau.com/xg/cg/cgv12b-85.php |title=Christgau's Consumer Guide |newspaper=The Village Voice |location=New York |accessdate=August 26, 2012 |ref={{sfnRef|Christgau|1985}} }} * {{cite book |author=Clayton, Dick; Heard, James |year=2003 |title=Elvis: By Those Who Knew Him Best |url=https://archive.org/details/elvisbythosewhok0000unse |publisher=Virgin Publishing |isbn=0-7535-0835-4 |ref={{sfnRef|Clayton|Heard|2003}} }} * {{cite web |publisher=CMT |year=2005 |title=40 Greatest Men in Country Music |url=http://www.cmt.com/shows/dyn/greatest_series/76607/episode_countdown.jhtml |accessdate=December 29, 2009 |ref={{sfnRef|CMT|2005}} }} * {{cite journal |author=Coady, David |title=Conspiracy Theories and Official Stories |journal=International Journal of Applied Philosophy |year=2003 |issue=17 |volume=2 |issn=0739-098X |ref={{sfnRef|Coady|2003}} }} * {{cite web |author=Collins, Dan |year=2002 |title="How Big Was The King?" |title.= |date=August 7, 2002 |publisher=CBS News/Associated Press |url=http://www.cbsnews.com/stories/2002/08/07/entertainment/main517851.shtml |accessdate=December 27, 2009 |ref={{sfnRef|Collins|2002}} }} * {{cite book |author=Connelly, Charlie |year=2008 |title=In Search of Elvis: A Journey to Find the Man Beneath the Jumpsuit |url=https://archive.org/details/insearchofelvisj0000conn_j4d7 |publisher=Little, Brown |isbn=0-349-11900-7 |ref={{sfnRef|Connelly|2008}} }} * {{cite book |author=Cook, Jody |year=2004 |title=Graceland National Historic Landmark Nomination Form |url=http://www.nps.gov/nhl/designations/samples/tn/Graceland.pdf |format=PDF |publisher=United States Department of the Interior |ref={{sfnRef|Cook|2004}} }} * {{cite journal |author=Cusic, Don |date=Summer 1988 |title="Singing with the King" |journal=Rejoice! The Gospel Music Magazine |ref={{sfnRef|Cusic|1988}} }} * {{cite book |author=Denisoff, R. Serge |year=1975 |title=Solid Gold: The Popular Record Industry |url=https://archive.org/details/solidgoldpopular0000deni |publisher=Transaction Books |isbn=0-87855-586-2 |ref={{sfnRef|Denisoff|1975}} }} * {{cite web |publisher=Discovery Channel |year=2005 |title=Greatest American |url=http://dsc.discovery.com/convergence/greatestamerican/greatestamerican.html |accessdate=December 29, 2009 |ref={{sfnRef|Discovery Channel|2005}} }} * {{cite book |author=Doss, Erika Lee |year=1999 |title=Elvis Culture: Fans, Faith, and Image |url=https://archive.org/details/elvisculturefans00doss |publisher=University of Kansas Press |isbn=0-7006-0948-2 |ref={{sfnRef|Doss|1999}} }} * {{cite book |author=Dundy, Elaine |authorlink= |year=2004 |title=Elvis and Gladys |edition=2nd |publisher=University Press of Mississippi |isbn=1-57806-634-4 |ref={{sfnRef|Dundy|2004}} }} * {{cite journal |author=Dyer, Peter John |date=Winter 1959–60 |title="The Teenage Rave" |journal=Sight and Sound |ref={{sfnRef|Dyer|1959–60}} }} * {{cite book |author=Edgerton, Gary R. |author. = |year=2007 |title=The Columbia History of American Television |url=https://archive.org/details/columbiahistoryo0000gary |publisher=Columbia University Press |isbn=0-231-12165-2 |ref={{sfnRef|Edgerton|2007}} }} * {{cite book |author=Elster, Charles Harrington |year=2006 |title=The Big Book of Beastly Mispronunciations |url=https://archive.org/details/bigbookofbeastly00elst_1 |publisher=Houghton Mifflin |isbn=978-0-618-42315-6 |ref={{sfnRef|Elster|2006}} }} * {{cite journal |journal=Rock 'N Roll Stars |year=1956 |title=Elvis Presley |url=http://www.elvisechoesofthepast.com/rock-n-roll-stars-1956/ |accessdate=December 5, 2013 |ref={{sfnRef|Rock 'N Roll Stars|1956}} |archivedate=2023-10-07 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20231007172218/http://www.elvisechoesofthepast.com/rock-n-roll-stars-1956/ |archive-date=2023-10-07 |access-date=2015-04-16 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231007172218/http://www.elvisechoesofthepast.com/rock-n-roll-stars-1956/ |url-status=dead }} * {{cite book |author=Escott, Colin |year=1998 |title=''The Encyclopedia of Country Music'' |url=https://archive.org/details/encyclopediaofco0000unse_p1w5 |publisher=Oxford University Press |chapter="Elvis Presley" |editor=Kingsbury, Paul, editor |isbn=0-19-517608-1 |ref={{sfnRef|Escott|1998}} }} * {{cite web |publisher=EveryHit |year=2009 |title=UK Top 40 Hit Database |url=http://www.everyhit.com/ |accessdate=December 28, 2009 |ref={{sfnRef|everyHit.com|2009}} }} * {{cite web |publisher=EveryHit |date=2010a |title=The 'Battle' For Most Number 1s |url=http://www.everyhit.com/ |accessdate=January 20, 2010 |ref={{sfnRef|everyHit.com|2010a}} }} * {{cite web |publisher=EveryHit |date=2010b |title=Record Breakers and Trivia: Singles: Artists: Sales/Chart Performance |url=http://www.everyhit.com |accessdate=January 20, 2010 |ref={{sfnRef|everyHit.com|2010b}} }} * {{cite book |author=Farmer, Brett |year=2000 |title=Spectacular Passions: Cinema, Fantasy, Gay Male Spectatorships |url=https://archive.org/details/spectacularpassi0000farm |edition=2nd |publisher=Duke University Press |isbn=0-8223-2589-6 |ref={{sfnRef|Farmer|2000}} }} * {{cite news |author=Feeney, Mark |year=2010 |title="Elvis at 75: Can We Ever Again See the Performer, Not the Punch Line?" |title.= |date=January 3, 2010 |work=Boston Globe |url=http://www.boston.com/ae/music/articles/2010/01/03/elvis_the_performer_and_the_punch_line/ |accessdate=February 1, 2010 |ref={{sfnRef|Feeney|2010}} }} * {{cite book |author=Fensch, Thomas |year=2001 |title=The FBI Files on Elvis Presley |url=https://archive.org/details/bwb_P8-CTG-356 |publisher=New Century Books |isbn=0-930751-03-5 |ref={{sfnRef|Fensch|2001}} }} * {{cite news |author=Fields, Curt |year=2007 |title="A Whole Lotta Elvis Is Goin' to the Small Screen" |date=August 3, 2007 |work=Washington Post |url=http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2007/08/02/AR2007080200660.html |accessdate=December 27, 2009 |ref={{sfnRef|Fields|2007}} }} * {{cite book |author=Friedlander, Paul |year=1996 |title=Rock and Roll: A Social History |url=https://archive.org/details/rockrollsocialhi0000frie |publisher=Westview |isbn=0-8133-2725-3 |ref={{sfnRef|Friedlander|1996}} }} * {{cite news |author=Freierman, Shelly |year=2008 |title="Popular Demand" |date=January 7, 2008 |work=The New York Times |url=http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9C0DE4DD143DF934A35752C0A96E9C8B63 |accessdate=January 1, 2010 |ref={{sfnRef|Freierman|2008}} }} * {{cite book |author=Garber, Marjorie |year=1997 |title=Vested Interests: Cross-Dressing and Cultural Anxiety |url=https://archive.org/details/vestedinterestsc0000garb |publisher=Routledge |isbn=0-415-91951-7 |ref={{sfnRef|Garber|1997}} }} * {{cite journal |author=Gibson, Christine |year=2005 |title="Elvis on Ed Sullivan: The Real Story" |date=December 6, 2005 |journal=American Heritage |url=http://www.americanheritage.com/entertainment/articles/web/20050909-elvis-presley-ed-sullivan-show-steve-allen-milton-berle-charles-laughton.shtml |archiveurl=https://www.webcitation.org/5k0zFofVC?url=http://www.americanheritage.com/entertainment/articles/web/20050909-elvis-presley-ed-sullivan-show-steve-allen-milton-berle-charles-laughton.shtml |archivedate=2009-09-24 |accessdate=December 31, 2009 |ref={{sfnRef|Gibson|2005}} |archive-date=2010-07-28 |access-date=2015-04-16 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100728080400/http://www.americanheritage.com/entertainment/articles/web/20050909-elvis-presley-ed-sullivan-show-steve-allen-milton-berle-charles-laughton.shtml |url-status=dead }} * {{cite book |author=Gillett, Charlie |authorlink= |year=2000 |title=Rock and Roll Is Here To Stay: An Anthology |publisher=W. W. Norton |chapter="The Five Styles of Rock'n'Roll" |editor=McKeen, William, editor |isbn=0-393-04700-8 |ref={{sfnRef|Gillett|2000}} }} * {{cite journal |editor=Goldman, Lea; Ewalt, David M. |year=2007 |title=Top-Earning Dead Celebrities |date=October 29, 2007 |journal=Forbes |url=http://www.forbes.com/business/2007/10/29/dead-celebrity-earning-biz-media-deadcelebs07_cz_lg_1029celeb_land.html |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080611105814/http://www.forbes.com/business/2007/10/29/dead-celebrity-earning-biz-media-deadcelebs07_cz_lg_1029celeb_land.html |archivedate=2008-06-11 |accessdate=January 5, 2010 |ref={{sfnRef|Goldman|Ewalt|2007}} }} * {{cite news |author=Goldman, Lea; Paine, Jake |year=2007 |title=Top-Earning Dead Celebrities |date=October 29, 2007 |work=Forbes |url=http://www.forbes.com/2007/10/26/top-dead-celebrity-biz-media-deadcelebs07-cz_lg_1029celeb.html |accessdate=June 5, 2011 |ref={{sfnRef|Goldman|Paine|2007}} }} * {{cite book |author=Gordon, Robert |year=2005 |title=The King on the Road |publisher=Bounty Books |isbn=0-7537-1088-9 |ref={{sfnRef|Gordon|2005}} }} * {{cite news |author=Gould, Jack |year=1956 |title="TV: New Phenomenon—Elvis Presley Rises to Fame as Vocalist Who Is Virtuoso of Hootchy-Kootchy" |date=June 6, 1956 |work=The New York Times |url=http://graphics8.nytimes.com/packages/pdf/archives/elvis-presley-on-milton-berle-show-06-06-1956.pdf |accessdate=December 31, 2009 |ref={{sfnRef|Gould|1956}} }} * {{cite web |author=Grein, Paul |year=2008 |title=Chart Watch Extra: The Top 40 Christmas Albums |date=December 5, 2008 |publisher=Yahoo! Music |url=http://music.yahoo.com/blogs/chart-watch/chart-watch-extra-the-top-40-christmas-albums.html |accessdate=February 1, 2010 |ref={{sfnRef|Grein|2008}} }} * {{cite book |author=Guffey, Elizabeth E. |author. = |year=2006 |title=Retro: The Culture of Revival |url=https://archive.org/details/retrocultureofre0000guff |publisher=Reaktion |isbn=1-86189-290-X |ref={{sfnRef|Guffey|2006}} }} * {{cite news |author=Guralnick, Peter |year=2004 |title="How Did Elvis Get Turned Into a Racist?" |title.= |date=January 8, 2004 |work=The New York Times |url=http://www.nytimes.com/2007/08/11/opinion/11guralnick.html?_r=1 |accessdate=August 11, 2007 |ref={{sfnRef|Guralnick|2004}} }} * {{cite book |author=Guralnick, Peter |year=1994 |title=Last Train to Memphis: The Rise of Elvis Presley |url=https://archive.org/details/lasttraintomemph00gura_0 |publisher=Little, Brown |isbn=0-316-33225-9 |ref={{sfnRef|Guralnick|1994}} }} * {{cite book |author=Guralnick, Peter |year=1999 |title=Careless Love: The Unmaking of Elvis Presley |url=https://archive.org/details/isbn_9780316332972 |publisher=Back Bay Books |isbn=0-316-33297-6 |ref={{sfnRef|Guralnick|1999}} }} * {{cite book |author=Guralnick, Peter; Jorgensen, Ernst |year=1999 |title=Elvis Day by Day: The Definitive Record of His Life and Music |url=https://archive.org/details/elvisdaybyday0000gura |publisher=Ballantine |isbn=0-345-42089-6 |ref={{sfnRef|Guralnick|Jorgensen|1999}} }} * {{cite news |author=Harris, John |year=2006 |title="Talking about Graceland" |date=March 27, 2006 |work=The Guardian |url=http://www.guardian.co.uk/commentisfree/2006/mar/27/talkingaboutgraceland |accessdate=January 4, 2010 |ref={{sfnRef|Harris|2006}} }} * {{cite book |author=Harrison, Ted |year=1992 |title=Elvis People: The Cult of the King |url=https://archive.org/details/elvispeopleculto00harr |publisher=Fount |isbn=978-0-00-627620-3 |ref={{sfnRef|Harrison|1992}} }} * {{cite news |author=Higginbotham, Alan |year=2002 |title="Doctor Feelgood" |date=August 11, 2002 |work=The Observer |url=http://www.guardian.co.uk/theobserver/2002/aug/11/features.magazine27 |accessdate=December 29, 2009 |ref={{sfnRef|Higginbotham|2002}} }} * {{cite news |author=Hilburn, Robert |year=2005 |title="From the Man Who Would Be King" |date=February 6, 2005 |work=Los Angeles Times |url=http://articles.latimes.com/2005/feb/06/entertainment/ca-presley6 |accessdate=January 4, 2010 |ref={{sfnRef|Hilburn|2005}} }} * {{cite news |author=Hilburn, Robert |year=2007 |title="This Fan of Charts Is No. 1, with a Bullet" |date=October 30, 2007 |work=Los Angeles Times |url=http://www.latimes.com/entertainment/la-et-backtracking30oct30,0,1043136.story |accessdate=January 17, 2010 |ref={{sfnRef|Hilburn|2007}} }} * {{cite book |author=Hopkins, Jerry |year=1986 |title=Elvis: The Final Years |url=https://archive.org/details/elvisfinalyears0000hopk_y2a6 |publisher=Berkley |isbn=0-425-08999-1 |ref={{sfnRef|Hopkins|1986}} }} * {{cite book |author=Hopkins, Jerry |year=2002 |title=Elvis in Hawaii |url=https://archive.org/details/elvisinhawaii0000hopk |publisher=Bess Press |isbn=1-57306-142-5 |ref={{sfnRef|Hopkins|2002}} }} * {{cite book |author=Hopkins, Jerry |year=2007 |title=Elvis—The Biography |url=https://archive.org/details/elvisbiography0000hopk |publisher=Plexus |isbn=0-85965-391-9 |ref={{sfnRef|Hopkins|2007}} }} * {{cite news |author=Hoy, Peter |year=2008 |title=Top-Earning Dead Celebrities |date=October 27, 2008 |work=Forbes |url=http://www.forbes.com/2008/10/27/top-dead-celebrity-biz-media-deadcelebs08-cz_ph_1027celeb.html |accessdate=June 5, 2011 |ref={{sfnRef|Hoy|2008}} }} * {{cite book |author=Humphries, Patrick |year=2003 |title=Elvis the No.&nbsp;1 Hits: The Secret History of the Classics |url=https://archive.org/details/elvis1hits0000hump |publisher=Andrews McMeel Publishing |isbn=978-0-7407-3803-6 |ref={{sfnRef|Humphries|2003}} }} * {{cite book |author=Jezer, Marty |year=1982 |title=The Dark Ages: Life in the United States 1945–1960 |publisher=South End Press |isbn=978-0-89608-127-7 |ref={{sfnRef|Jezer|1982}} }} * {{cite book |author=Jorgensen, Ernst |year=1998 |title=Elvis Presley—A Life in Music: The Complete Recording Sessions |url=https://archive.org/details/elvispresleylife0000jorg |publisher=St Martin's Press |isbn=0-312-18572-3 |ref={{sfnRef|Jorgensen|1998}} }} * {{cite book |author=Kamphoefner, Walter D |year=2010 |title=Paths Crossing: Essays in German-American Studies |publisher=Peter Lang |chapter="Elvis and Other Germans: Some Reflections and Modest Proposals on the Study of German-American Ethnicity" (2009) |editor=Kluge, Cora Lee, editor |isbn=978-3-0343-0221-0 |ref={{sfnRef|Kamphoefner|2009}} }} * {{cite book |author=Keogh, Pamela Clarke |year=2004 |title=Elvis Presley: The Man, The Life, The Legend |url=https://archive.org/details/elvispresleymanl00keog_0 |publisher=Simon & Schuster |isbn=0-7434-5603-3 |ref={{sfnRef|Keogh|2004}} }} * {{cite book |author=Kirchberg, Connie; Hendrickx, Marc |year=1999 |title=Elvis Presley, Richard Nixon, and the American Dream |url=https://archive.org/details/elvispresleyrich00kirc |publisher=McFarland |isbn=0-7864-0716-6 |ref={{sfnRef|Kirchberg|Hendrickx|1999}} }} * {{cite news |author=Kolawole, Helen |year=2002 |title="He Wasn't My King" |date=August 15, 2002 |work=The Guardian |url=http://www.guardian.co.uk/music/2002/aug/15/elvis25yearson.elvispresley |accessdate=December 27, 2009 |ref={{sfnRef|Kolawole|2002}} }} * {{cite book |author=Kubernick, Harvey |year=2008 |title=The Complete '68 Comeback Special |publisher=CD Booklet RCA/BMG. UPC 88697306262 |ref={{sfnRef|Kubernick|2008}} }} * {{cite book |author=Lisanti, Tom |year=2000 |title=Fantasy Femmes of 60's Cinema: Interviews with 20 Actresses from Biker, Beach, and Elvis Movies |url=https://archive.org/details/fantasyfemmesof60000toml |publisher=McFarland |isbn=0-7864-0868-5 |ref={{sfnRef|Lisanti|2000}} }} * {{cite book |author=Lott, Eric |year=1997 |title=Race and the Subject of Masculinities |url=https://archive.org/details/racesubjectofmas0000unse |publisher=Duke University Press |chapter="All the King's Men: Elvis Impersonators and White Working-Class Masculinity" |editor=Stecopoulos, Harry; Uebel, Michael, editors |isbn=0-8223-1966-7 |ref={{sfnRef|Lott|1997}} }} * {{cite news |author=Lynch, Rene |year=2011 |title="Elvis Presley, Who Died 34 Years Ago Today, Spurs Fresh Tears" |date=August 16, 2011 |work=Los Angeles Times |url=http://latimesblogs.latimes.com/nationnow/2011/08/elvis-presley.html |accessdate=August 17, 2011 |ref={{sfnRef|Lynch|2011}} }} * {{cite book |author=Marcus, Greil |year=1982 |title=Mystery Train: Images of America in Rock 'n' Roll Music |url=https://archive.org/details/mysterytrainimag00marcus |edition=Revised |publisher=E.P. Dutton |isbn=0-525-47708-X |ref={{sfnRef|Marcus|1982}} }} * {{cite book |author=Marcus, Greil |year=1991 |title=Dead Elvis: A Chronicle of a Cultural Obsession |url=https://archive.org/details/deadelvischronic00marc |publisher=Doubleday |isbn=978-0-385-41718-1 |ref={{sfnRef|Marcus|1991}} }} * {{cite book |author=Marcus, Greil |year=2006 |title=Elvis Presley: The Ed Sullivan Shows |publisher=DVD Booklet Image Entertainment. UPC 01438137302 |url=http://www.msopr.com/n/past-campaigns/elvis-presley-the-ed-sullivan-shows/ |accessdate=February 1, 2010 |ref={{sfnRef|Marcus|2006}} }} {{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.msopr.com/n/past-campaigns/elvis-presley-the-ed-sullivan-shows/ |access-date=2015-04-16 |archive-date=2011-12-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20111219163909/http://www.msopr.com/n/past-campaigns/elvis-presley-the-ed-sullivan-shows/ |dead-url=yes }} * {{cite book |author=Marsh, Dave |year=1980 |title=The Rolling Stone Record Guide |publisher=Virgin |chapter="Elvis Presley" |edition=2nd |editor=Marsh, Dave; Swenson, John, editors |isbn=0-907080-00-6 |ref={{sfnRef|Marsh|1980}} }} * {{cite book |author=Marsh, Dave |year=1982 |title=Elvis |publisher=Times Books |isbn=0-8129-0947-X |ref={{sfnRef|Marsh|1982}} }} * {{cite book |author=Marsh, Dave |year=1999 |title=The Heart of Rock & Soul: The 1001 Greatest Singles Ever Made |url=https://archive.org/details/heartofrocksoul10000mars |publisher=Da Capo |isbn=0-306-80901-X |ref={{sfnRef|Marsh|1999}} }} * {{cite book |author=Marsh, Dave |publisher=Simon & Schuster |year=2004 |chapter="Elvis Presley" |title=The New Rolling Stone Album Guide |editor=Brackett, Nathan; Hoard, Christian, editors |edition=4th |isbn=0-7432-0169-8 |ref={{sfnRef|Marsh|2004}} }} * {{cite news |author=Masley, Ed |year=2002 |title="It's Good To Be King" |date=August 15, 2002 |work=Pittsburgh Post-Gazette |url=http://news.google.com/newspapers?nid=1129&dat=20020815&id=15INAAAAIBAJ&sjid=YnADAAAAIBAJ&pg=3942,3866464 |accessdate=January 31, 2010 |ref={{sfnRef|Masley|2002}} }} * {{cite book |author=Mason, Bobbie Ann |year=2007 |title=Elvis Presley |url=https://archive.org/details/elvispresleyapen00bobb |publisher=Penguin |isbn=0-14-303889-3 |ref={{sfnRef|Mason|2007}} }} * {{cite book |author=Matthew-Walker, Robert |year=1979 |title=Elvis Presley. A Study in Music |url=https://archive.org/details/elvispresleystud0000matt |publisher=Midas Books |isbn=0-85936-162-4 |ref={{sfnRef|Matthew-Walker|1979}} }} * {{cite web |author=Mawer, Sharon |title=Album Chart History—1974 |date=2007a |publisher=The Official UK Charts Company |url=http://www.theofficialcharts.com/album_chart_history_1974.php |archiveurl=https://web.archive.org/web/20071217123646/http://www.theofficialcharts.com/album_chart_history_1974.php |archivedate=2007-12-17 |accessdate=February 1, 2010 |ref={{sfnRef|Mawer|2007a}} }} * {{cite web |author=Mawer, Sharon |title=Album Chart History—1977 |date=2007b |publisher=The Official UK Charts Company |url=http://www.theofficialcharts.com/album_chart_history_1977.php |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080415042918/http://www.theofficialcharts.com/album_chart_history_1977.php |archivedate=2008-04-15 |accessdate=February 1, 2010 |ref={{sfnRef|Mawer|2007b}} }} * {{cite book |author=Miles, Barry; Scott, Grant; Morgan, Johnny |year=2008 |title=The Greatest Album Covers of All Time |url=https://archive.org/details/greatestalbumcov0000gran |publisher=Collins & Brown |isbn=1-84340-481-8 |ref={{sfnRef|Miles et al.|2008}} }} * {{cite book |author=Miller, James |year=2000 |title=Flowers in the Dustbin: The Rise of Rock and Roll, 1947–1977 |url=https://archive.org/details/flowersindustbin0000mill_r6p1 |publisher=Fireside |isbn=0-684-86560-2 |ref={{sfnRef|Miller|2000}} }} * {{cite web |author=Moody, Nekesa Mumbi |year=2008 |title="Mariah Carey Surpasses Elvis in No. 1s" |title.= |date=April 2, 2008 |work=USA Today |agency=Associated Press |url=http://usatoday30.usatoday.com/life/music/news/2008-04-02-carey_N.htm |accessdate=April 14, 2010 |ref={{sfnRef|Moody|2008}} }} * {{cite book |author=Moore, Scotty; Dickerson, James |year=1997 |title=That's Alright, Elvis |publisher=Schirmer Books |isbn=0-02-864599-5 |ref={{sfnRef|Moore|Dickerson|1997}} }} * {{cite book |author=Morrison, Craig |year=1996 |title=Go Cat Go!: Rockabilly Music and Its Makers |url=https://archive.org/details/gocatgorockabill0000morr |publisher=University of Illinois Press |isbn=0-252-02207-6 |ref={{sfnRef|Morrison|1996}} }} * {{cite book |author=Moscheo, Joe |year=2007 |title=The Gospel Side of Elvis |url=https://archive.org/details/gospelsideofelvi0000mosc |publisher=Center Street |isbn=1-59995-729-9 |ref={{sfnRef|Moscheo|2007}} }} * {{cite book |author=Moyer, Susan M. |author. = |year=2002 |title=Elvis: The King Remembered |url=https://archive.org/details/elviskingremembe0000moye |publisher=Sports Publishing LLC |isbn=1-58261-558-6 |ref={{sfnRef|Moyer|2002}} }} * {{cite book |author=Myrie, Russell |year=2009 |title=Don't Rhyme for the Sake of Riddlin': The Authorized Story of Public Enemy |url=https://archive.org/details/dontrhymeforsake00myri |publisher=Cannongate |isbn=1-84767-182-9 |ref={{sfnRef|Myrie|2009}} }} * {{cite book |author=Nash, Alanna |year=2003 |title=The Colonel: The Extraordinary Story of Colonel Tom Parker and Elvis Presley |url=https://archive.org/details/colonelextraordi0000nash |authorlink= |publisher=Simon & Schuster |isbn=0-7432-1301-7 |ref={{sfnRef|Nash|2003}} }} * {{cite book |author=Nash, Alanna, et al. |author. = |year=2005 |title=Elvis and the Memphis Mafia |publisher=Aurum |isbn=1-84513-128-2 |ref={{sfnRef|Nash|2005}} }} * {{cite web |publisher=National Park Service |year=2010 |title=Graceland |url=http://tps.cr.nps.gov/nhl/detail.cfm?ResourceId=1146152923&ResourceType=Building |accessdate=January 7, 2010 |ref={{sfnRef|National Park Service|2010}} |archivedate=2011-12-30 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20111230214217/http://tps.cr.nps.gov/nhl/detail.cfm?ResourceId=1146152923&ResourceType=Building }} * {{cite news |work=The New York Times |year=2002 |title="Long Live the King" |date=August 16, 2002 |url=http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9B0CE0DD143DF935A2575BC0A9649C8B63 |accessdate=December 30, 2009 |ref={{sfnRef|The New York Times|2002}} }} * {{cite book |author=Palladino, Grace |year=1996 |title=Teenagers: An American History |publisher=Westview |isbn=0-465-00766-X |ref={{sfnRef|Palladino|1996}} }} * {{cite book |author=Pendergast, Sara; Pendergast, Tom |year=2000 |title=St. James Encyclopedia of Popular Culture |edition=4th |publisher=St. James Press |isbn=1-55862-404-X |ref={{sfnRef|Pendergast|Pendergast|2000}} }} * {{cite web |author=Pilgrim, David |year=2006 |title=Question of the Month: Elvis Presley and Racism |date=March 2006 |publisher=Jim Crow Museum at Feris State University |url=http://www.ferris.edu/JIMCROW/question/mar06/ |accessdate=December 28, 2009 |ref={{sfnRef|Pilgrim|2006}} |archivedate=2012-01-06 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120106054126/http://www.ferris.edu/JIMCROW/question/mar06/ }} * {{cite book |author=Pleasants, Henry |year=2004 |title=Popular Music: Critical Concepts in Media and Cultural Studies, Volume 3: Popular Music Analysis |publisher=Routledge |chapter=Elvis Presley |editor=Frith, Simon, editor |isbn=0-415-33269-9 |ref={{sfnRef|Pleasants|2004}} }} * {{cite news |author=Pomerantz, Dorothy |year=2011 |title=The Top-Earning Dead Celebrities |date=October 25, 2011 |work=Forbes |url=http://www.forbes.com/sites/dorothypomerantz/2011/10/25/the-top-earning-dead-celebrities/ |accessdate=January 6, 2012 |ref={{sfnRef|Pomerantz|2011}} }} * {{cite news |author=Pomerantz, Dorothy; Lacey, Rose; Streib, Lauren; Thibault, Marie |year=2009 |title=Top-Earning Dead Celebrities |date=October 27, 2009 |work=Forbes |url=http://www.forbes.com/2009/10/27/top-earning-dead-celebrities-list-dead-celebs-09-entertainment_land.html |accessdate=January 5, 2010 |ref={{sfnRef|Pomerantz et al.|2009}} }} * {{cite book |author=Ponce de Leon, Charles L. |author. = |year=2007 |title=Fortunate Son: The Life of Elvis Presley |url=https://archive.org/details/fortunatesonlife0000ponc |publisher=Macmillan |isbn=0-8090-1641-9 |ref={{sfnRef|Ponce de Leon|2007}} }} * {{cite book |author=Presley, Priscilla |year=1985 |title=Elvis and Me |url=https://archive.org/details/elvisme0000pres_g8j8 |publisher=G.P. Putnam's Sons |isbn=0-399-12984-7 |ref={{sfnRef|Presley|1985}} }} * {{cite web |author=Ramsland, Katherine |year=2010 |title="Cyril Wecht: Forensic Pathologist—Coverup for a King" |publisher=TruTV |url=http://www.trutv.com/library/crime/criminal_mind/forensics/cyril_wecht/4.html/ |accessdate=January 4, 2010 |ref={{sfnRef|Ramsland|2010}} }} * {{cite news |author=Reaves, Jessica |year=2002 |title="Person of the Week: Elvis Presley" |date=August 15, 2002 |work=Time |url=http://www.time.com/time/nation/article/0,8599,337778,00.html |accessdate=December 26, 2009 |ref={{sfnRef|Reaves|2002}} |archivedate=2011-09-17 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110917013439/http://www.time.com/time/nation/article/0,8599,337778,00.html }} * {{cite web |publisher=Recording Industry Association of America |year=2010 |title=Top 100 Albums |url=http://www.riaa.com/goldandplatinumdata.php?table=tblTop100 |accessdate=January 31, 2010 |ref={{sfnRef|RIAA|2010}} }} * {{cite book |author=Robertson, John |year=2004 |title=Elvis Presley: The Complete Guide to His Music |url=https://archive.org/details/elvispresleycomp0000robe |publisher=Omnibus Press |isbn=1-84449-711-9 |ref={{sfnRef|Robertson|2004}} }} * {{cite web |publisher=Rock and Roll Hall of Fame |year=2010 |title=Elvis Presley |url=http://rockhall.com/exhibits/featured-collections/elvis-presley/ |accessdate=July 22, 2010 |ref={{sfnRef|RRHF|2010}} |archivedate=2016-06-29 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160629124806/http://www.rockhall.com/exhibits/featured-collections/elvis-presley/ }} * {{cite book |author=Rodman, Gilbert B. |author. = |year=1996 |title=Elvis After Elvis, The Posthumous Career of a Living Legend |publisher=Routledge |isbn=0-415-11002-5 |ref={{sfnRef|Rodman|1996}} }} * {{cite book |author=Rogers, Dave |year=1982 |title=Rock 'n' Roll |url=https://archive.org/details/rocknroll0000roge |publisher=Routledge & Kegan Paul |isbn=0-7100-0938-0 |ref={{sfnRef|Rogers|1982}} }} * {{cite journal |journal=Rolling Stone |title=The Immortals: The First Fifty |date=April 15, 2004 |url=http://www.rollingstone.com/news/story/5939214/the_immortals_the_first_fifty |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080625061212/http://www.rollingstone.com/news/story/5939214/the_immortals_the_first_fifty |archivedate=2008-06-25 |accessdate=December 29, 2009 |ref={{sfnRef|Rolling Stone|2004}} }} * {{cite journal |journal=Rolling Stone |year=2009 |title=1969 Rolling Stone Covers |url=http://www.rollingstone.com/photos/gallery/5392211/1969_rolling_stone_covers/photo/13 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080705162924/http://www.rollingstone.com/photos/gallery/5392211/1969_rolling_stone_covers/photo/13 |archivedate=2008-07-05 |accessdate=December 24, 2009 |ref={{sfnRef|Rolling Stone|2009}} |archive-date=2008-07-05 |access-date=2015-04-16 |archive-url=https://web.archive.org/web/20080705162924/http://www.rollingstone.com/photos/gallery/5392211/1969_rolling_stone_covers/photo/13 |url-status=dead }} * {{cite news |author=Lacey, Rose |year=2006 |title=Top-Earning Dead Celebrities |date=October 24, 2006 |work=Forbes |url=http://www.forbes.com/2006/10/23/celebrities-earnings-fame-tech-media-06deadcelebs-cx_lr_topearnintro.html |accessdate=June 5, 2011 |ref={{sfnRef|Rose|2006}} }} * {{cite news |author=Lacey, Rose; Pomerantz, Dorothy; Greenburg, Zack O'Malley; Paine, Jake |year=2010 |title=In Pictures: The 13 Top-Earning Dead Celebs—No. 2 Elvis Presley |date=October 25, 2010 |work=Forbes |url=http://www.forbes.com/2010/10/21/michael-jackson-elvis-presley-tolkien-business-entertainment-dead-celebs-10_slide_3.html |accessdate=June 5, 2011 |ref={{sfnRef|Rose et al.|2010}} }} * {{cite book |author=Roy, Samuel |year=1985 |title=Elvis: Prophet of Power |url=https://archive.org/details/elvisprophetofpo00roys |publisher=Branden |isbn=0-8283-1898-0 |ref={{sfnRef|Roy|1985}} }} * {{cite book |publisher=W. W. Norton |year=1994 |title=The Norton/Grove Concise Encyclopedia of Music |editor=Sadie, Stanley, editor |edition=Revised |isbn=0-393-03753-3 |ref={{sfnRef|Sadie|1994}} }} * {{cite news |author=Salisbury, Harrison |year=1957 |title="Presley Records a Craze in Soviet" |date=February 3, 1957 |work=The New York Times |ref={{sfnRef|Salisbury|1957}} }} * {{cite journal |author=Scherman, Tony |year=2006 |title="Elvis Dies" |date=August 16, 2006 |journal=American Heritage |url=http://www.southingtonschools.org/file.cfm?resourceid=5339&filename=The%20Death%20of%20Elvis.docx |accessdate=December 29, 2009 |ref={{sfnRef|Scherman|2006}} }} * {{cite journal |author=Segré, Gabriel |year=2002 |title="Le Rite de la Candlelight" |date=2002 |journal=Ethnologie française |url=http://www.cairn.info/revue-ethnologie-francaise-2002-1-page-149.htm |accessdate=February 12, 2014 |ref={{sfnRef|Segré|2002}} }} * {{cite web |author=Semon, Roger; Jorgensen, Ernst |year=2001 |title="Is Elvis the Biggest Selling Recording Artist?" |title.= |date=February 12, 2001 |publisher=Elvis.com |url=http://www.elvis.com.au/presley/is_elvis_the_biggest_selling_recording_artist.shtml |accessdate=February 4, 2011 |ref={{sfnRef|Semon|Jorgensen|2001}} |archivedate=2011-03-01 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110301070330/http://www.elvis.com.au/presley/is_elvis_the_biggest_selling_recording_artist.shtml }} * {{cite book |author= Sherman, Robert B. |publisher= AuthorHouse |year=2013 |title= Moose: Chapters From My Life |edition=First |isbn=978-1-491-88366-2 |ref={{sfnRef|Sherman|2013}} }} * {{cite web |publisher=BBC |year=2001 |title="Sinatra Is Voice of the Century" |date=April 18, 2001 |url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/1281522.stm |accessdate=December 29, 2009 |ref={{sfnRef|BBC News|2001}} }} * {{cite book |author=Slaughter, Todd; Anne E. Nixon |year=2004 |title=The Elvis Archives |url=https://archive.org/details/elvisarchives0000slau |publisher=Omnibus Press |isbn=1-84449-380-6 |ref={{sfnRef|Slaughter|Nixon|2004}} }} * {{cite book |author=Stanley, David; Coffey, Frank |year=1998 |title=The Elvis Encyclopedia |url=https://archive.org/details/elvisencyclopedi0000davi |publisher=Virgin Books |isbn=0-7535-0293-3 |ref={{sfnRef|Stanley|Coffey|1998}} }} * {{cite news |author=Stein, Ruthe |year=1997 |title="Girls! Girls! Girls!" |title.= |date=August 3, 1997 |work=San Francisco Chronicle |url=http://www.sfgate.com/entertainment/article/Girls-Girls-Girls-From-small-town-women-to-2814423.php |accessdate=December 29, 2009 |ref={{sfnRef|Stein|1997}} }} * {{cite book |author=Szatmary, David |year=1996 |title=A Time to Rock: A Social History of Rock 'n' Roll |url=https://archive.org/details/timetorocksocial00szat |authorlink= |publisher=Schirmer Books |isbn=0-02-864670-3 |ref={{sfnRef|Szatmary|1996}} }} * {{cite book |author=Tasker, Yvonne |year=2007 |title=Genre, Gender, Race, and World Cinema: An Anthology |url=https://archive.org/details/genregenderracew0000unse |publisher=Blackwell |chapter="Cowgirl Tales" |editor=Codell, Julie F., editor |isbn=1-4051-3232-9 |ref={{sfnRef|Tasker|2007}} }} * {{cite book |author= Till, Rupert |year= 2010 |title= Pop Cult: Religion and Popular Music |url= https://archive.org/details/popcultreligioni0000till |publisher= Continuum International Publishing Group |location= London |isbn= 978-0-8264-4592-6 |ref= {{sfnRef|Till|2010 }} }} * {{cite journal |author=Trust, Gary |year=2010 |title="Chart Beat" |date=June 2, 2010 |journal=Billboard |url=http://www.billboard.com/articles/columns/chart-beat/957957/2020-vision-mariah-marks-milestone |accessdate=July 22, 2010 |ref={{sfnRef|Trust|2010}} }} * {{cite book |author=Turner, John Frayn |year=2004 |title=Frank Sinatra |url=https://archive.org/details/franksinatra00john |publisher=Taylor Trade Publications |isbn=1-58979-145-2 |ref={{sfnRef|Turner|2004}} }} * {{cite news |work=Variety |year=2005 |title=100 Icons of the Century |url=http://www.variety.com/index.asp?layout=variety100 |accessdate=December 29, 2009 |ref={{sfnRef|Variety.com|2005}} }} * {{cite web |publisher=VH1 |year=1998 |title=100 Greatest Artists of Rock & Roll |url=http://www.rockonthenet.com/archive/1998/vh1artists.htm |accessdate=December 29, 2009 |ref={{sfnRef|VH1|1998}} }} * {{cite book |author=Victor, Adam |year=2008 |title=The Elvis Encyclopedia |url=https://archive.org/details/elvisencyclopedi0000vict |publisher=Overlook Duckworth |isbn=1-58567-598-9 |ref={{sfnRef|Victor|2008}} }} * {{cite news |author=Wadey, Paul |year=2004 |title="Jake Hess" |date=January 8, 2004 |work=The Independent |url=http://www.independent.co.uk/news/obituaries/jake-hess-549231.html |accessdate=December 28, 2009 |ref={{sfnRef|Wadey|2004}} |archivedate=2010-07-13 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20100713025605/http://www.independent.co.uk/news/obituaries/jake-hess-549231.html }} * {{cite book |author=Warwick, Neil; Kutner, Jon; Brown, Tony |year=2004 |title=The Complete Book of the British Charts: Singles & Albums |url=https://archive.org/details/completebookofbr0000warw |edition=3rd |publisher=Omnibus Press |isbn=1-84449-058-0 |ref={{sfnRef|Warwick et al.|2004}} }} * {{cite journal |author=Waters, Lindsay |year=Spring 2003 |title="Come Softly, Darling, Hear What I Say: Listening in a State of Distraction—A Tribute to the Work of Walter Benjamin, Elvis Presley, and Robert Christgau" |journal=Boundary 2 |ref={{sfnRef|Waters|2003}} }} * {{cite book |author=Whitburn, Joel |year=1993 |title=Billboard Top 1000 Singles 1955–1992 |publisher=Billboard Books |isbn=0-7935-2072-X |ref={{sfnRef|Whitburn|1993}} }} * {{cite book |author=Whitburn, Joel |year=2004 |title=The Billboard Book of Top 40 Hits |url=https://archive.org/details/billboardbookoft0000whit_8edi |publisher=Billboard Books |edition=8th |isbn=0-8230-7499-4 |ref={{sfnRef|Whitburn|2004}} }} * {{cite book |author=Whitburn, Joel |year=2006 |title=The Billboard Book of Top 40 Country Hits |url=https://archive.org/details/billboardbookoft0000whit_g5e4 |edition=2nd |publisher=Billboard Books |isbn=0-8230-8291-1 |ref={{sfnRef|Whitburn|2006}} }} * {{cite book |author=Whitburn, Joel |year=2007 |title=Joel Whitburn Presents the Billboard Albums |edition=6th |publisher=Record Research |isbn=0-89820-166-7 |ref={{sfnRef|Whitburn|2007}} }} * {{cite book |author=Whitburn, Joel |year=2008 |title=Joel Whitburn Presents Hot Country Albums: Billboard 1964 to 2007 |publisher=Record Research |isbn=0-89820-173-X |ref={{sfnRef|Whitburn|2008}} }} * {{cite book |author=Wolfe, Charles |year=1994 |title=Amazing Grace: His Greatest Sacred Performances |publisher=CD Booklet RCA/BMG. UPC 7863664212 |ref={{sfnRef|Wolfe|1994}} }} * {{cite web |author=Woolley, John T.; Peters, Gerhard |year=1977 |title=Jimmy Carter: Death of Elvis Presley Statement by the President |date=August 17, 1977 |home=American Presidency Project |publisher=University of California, Santa Barbara |url=http://www.presidency.ucsb.edu/ws/?pid=7969%2F |accessdate=December 29, 2009 |ref={{sfnRef|Woolley|Peters|1977}} |archivedate=2017-11-01 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20171101190121/http://www.presidency.ucsb.edu/ws/?pid=7969%2F }} *Allen, Lew (2007). ''Elvis and the Birth of Rock''. Genesis. {{ISBN|1-905662-00-9}}. *Ann-Margret and Todd Gold (1994). ''Ann-Margret: My Story''. G.P. Putnam's Sons. {{ISBN|0-399-13891-9}}. *Cantor, Louis (2005). ''Dewey and Elvis: The Life and Times of a Rock 'n' Roll Deejay''. University of Illinois Press. {{ISBN|0-252-02981-X}}. *Dickerson, James L. (2001). ''Colonel Tom Parker: The Curious Life of Elvis Presley's Eccentric Manager''. Cooper Square Press. {{ISBN|0-8154-1267-3}}. *Finstad, Suzanne (1997). ''Child Bride: The Untold Story of Priscilla Beaulieu Presley''. Harmony Books. {{ISBN|0-517-70585-0}}. * Albert Goldman (1981). ''Elvis.'' McGraw-Hill. {{ISBN|0-07-023657-7}}. *Goldman, Albert (1990). ''Elvis: The Last 24 Hours.'' St. Martin's. {{ISBN|0-312-92541-7}}. *Klein, George (2010). ''Elvis: My Best Man: Radio Days, Rock 'n' Roll Nights, and My Lifelong Friendship with Elvis Presley''. Virgin Books. {{ISBN|978-0-307-45274-0}} *Marcus, Greil (2000). ''Double Trouble: Bill Clinton and Elvis Presley in a Land of No Alternative''. Picador. {{ISBN|0-571-20676-X}} *Nash, Alanna (2010). ''Baby, Let's Play House: Elvis Presley and the Women Who Loved Him''. It Books. {{ISBN|0-06-169984-5}}. *Sherman, Robert B. (2013). Moose: Chapters from My Life in ''Moose: Chapters From My Life''. AuthorHouse. pp.&nbsp;313–318. {{ISBN|978-1-491-88366-2}}. *West, Red, Sonny West, and Dave Hebler (as told to Steve Dunleavy) (1977). ''Elvis: What Happened?'' Bantam Books. {{ISBN|0-345-27215-3}}. {{refend}} == Vanjske veze == {{WProjekti |commonscat = Elvis Presley }} * [http://www.elvis.com/ Službene stranice kralja rock’ n’ rolla] {{Elvis Presley}} {{Normativna kontrola}} {{Lifetime|1935|1977|Presley, Elvis}} [[Kategorija:Elvis Presley| ]] [[Kategorija:Američki rock pjevači]] fdnuxdzk0c8lk5fkz6av16frqw0vyg4 0 4804 42690958 42670128 2026-09-22T10:34:29Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690958 wikitext text/x-wiki {{druga upotreba|selo u Crnoj Gori|Reč (Ulcinj)}} '''Riječ''' ([[ijekavski izgovor|ijek.]]) ili '''reč''' ([[ekavski izgovor|ek.]]), najmanja jedinica [[jezik]]a koja nosi značenje i ima fonetsku vrednost.<ref>Fleming 77</ref> Jednu reč može činiti jedno ili više [[slovo|slova]]. Kombinovanjem reči se mogu praviti složenije forme koje takođe imaju značenje. U jezicima kojima komuniciraju [[čovek|ljudi]] to su [[Fraza (lingvistika)|fraze]], [[klauza|klauze]] i [[rečenica|rečenice]]. Rečenice se po pravilu formiraju prema određenom skupu pravila koji se naziva [[gramatika]]. Reč koja se sastoji iz dve ili više korenskih reči koje su međusobno povezane naziva se [[složenica]]. U [[lingvistika|lingvistici]], ''reč'' je najmanji element koji može da bude izgovoren u izolaciji sa [[semantika|semantičkim]] ili [[pragmatika|pragmatičkim]] kontentom (sa doslovnim ili praktičnim [[značenje (lingvistika)|značenjem]]).<ref>Timothy Montler. (1986). [http://www.cas.unt.edu/~montler/Saanich/Outline/index.htm ''An outline of the morphology and phonology of Saanich, North Straits Salish''.] Occasional Papers in Linguistics (No. 4). Missoula, MT: University of Montana Linguistics Laboratory.</ref> To je u kontrastu sa [[morfem]]om, koji je najmanja celina sa značenjem ali koja nije uvek podesna za samostalna upotrebu. Reč može da se sastoji od jednog morfema (na primer: ''oh!, kamen, crveno, brz, trčati, očekivati''), ili nekoliko (''kamenje, crvenilo, brzo, trčanje, neočekivan''). Kompleksna reč tipično sadrži [[koren (lingvistika)|koren]] i jedan ili više dodataka,<ref>{{cite journal|last=Gerdts|first=Donna B.|year=2003|title=The morphosyntax of Halkomelem lexical suffixes|url=https://archive.org/details/sim_international-journal-of-american-linguistics_2003-10_69_4/page/345|journal=International Journal of American Linguistics|volume=69|issue=4|pages=345–356|doi=10.1086/382736}}</ref> ili više od jednog korena. Reči mogu da formiraju veće [[jezik|jezičke]] elemente, kao što su [[fraza|fraze]], i [[Rečenica|rečenice]].<ref>{{cite book | title=Linguistics: An Introduction to Language and Communication | publisher=The MIT Press | author=Akmajian, Adrian; Demers, Richard; Farmer, Ann; Harnish, Robert | year=2010 | location=Cambridge, MA | isbn=0-262-51370-6}}</ref><ref>{{cite book | first=Daniela | last=Isac | author2=Charles Reiss | title=I-language: An Introduction to Linguistics as Cognitive Science, 2nd edition | url=http://linguistics.concordia.ca/i-language/ | year=2013 | publisher=Oxford University Press | isbn=978-0199660179 | access-date=2015-04-14 | archive-date=2011-07-06 | archive-url=https://web.archive.org/web/20110706173454/http://linguistics.concordia.ca/i-language/ | deadurl=yes }}</ref> Termin ''reč'' se može odnositi na izgovorenu ili napisanu reč, ili ponekad na abstraktni koncept iza nje. Izgovorene reči se sastoje od zvučnih jedinica, [[fonem]]a, a pisane reči od simbola zvanih [[grafema|grafeme]], kao što su slova alfabeta.<ref>{{cite book | first=Steven | last=Pinker | title= The Language Instinct | url=https://archive.org/details/languageinstinct0000pink_w8b7 |year=1994 |publisher=William Morrow and Company |isbn=9780140175295}}</ref><ref>{{cite book | first=Noam | last=Chomsky |title=On Language | url=https://archive.org/details/onlanguagechomsk00chom |year=1998 |publisher=The New Press, New York |isbn=978-1565844759}}</ref><ref>{{cite book | first=Jacques | last=Derrida | title=Of Grammatology | year=1967 | publisher=The Johns Hopkins University Press | isbn=0801858305}}</ref><ref>{{cite book | first=David | last=Crystal | title=Linguistics | year=1990 | publisher=Penguin Books | isbn=9780140135312}}</ref> == Teškoće u definisanju termina == U zavisnosti od jezika, definisanje i ograničavanje reči ponekad može biti teško. Dok je u pisanom [[korpus]]u nekoliko jezika praznina znak za razdvajanje dve reči, neki jezici, kao što su japanski i kineski, ne koriste ovo obeležje. Dalje, [[sintetički jezici]] često kombinuju dosta različitih delova leksičkih podataka u jednoj reči, otežavajući razumevanje klasičnog značenja reči, koje je mnogo lakše u [[analitički jezici|analitičkim]] jezicima. Ovo je naročito problematično kod [[Polisintetički jezici|polisintetičkih jezika]], kao što su Inuktitut i Ubykh, gde se čitava rečenica može sastojati iz samo jedne takve reči. Posebno su zbunjujući jezici kao vijetnamski, gde razmak ne označava obavezno granicu između dve reči i ona se mora odrediti na osnovu konteksta. Ipak, od svih rešenja, najviše zbunjuju ona za [[oralni jezik|oralne jezike]], koji nude samo fonoleksičke tragove, kako bi otkrili gde je granica dvaju reči. [[Znakovni jezik|Znakovni jezici]] nude sličan problem kao i [[jezik tela|jezici tela]]. == Reč u različitim vrstama jezika == Kod sintetičkih jezika, jedna korenska reč može imati više različitih formi. Međutim, one se obično ne posmatraju kao različite reči, već kao različite realizacije jedne reči. U ovim jezicima, reč se može sastojati iz većeg broja [[morfema]]. == Kompleksnost određivanja granica između reči u govoru == U [[Govorni jezik|govornom jeziku]], određivanje dinstinkcije između dve reči još je kompleksnije: kratke reči su često izgovorene kao jedna, a dugačke reči su često podeljene. Govorni francuski ima neke odlike polisintetičkih jezika. Kako većina svetskih jezika nema svoju pisanu formu, naučno određivanje granica reči postaje veoma važno. == Određivanje granica reči == Postoji pet načina kako odrediti granicu između reči u govornom jeziku: === Moguća pauza === Govorniku je rečeno da ponovi datu rečenicu polako, obraćajući pažnju na pauze. Govornik će nastojati da ubaci pauze kako bi razgraničio reči. Međutim, ovaj metod nije u potpunosti pogodan: govornik može lako da razdvoji polisilsbičke reči. === Nedeljivost === Govorniku je rečeno da glasno izgovori rečenicu, a onda mu je rečeno da je ponovi, ali sa nekim umetnutim rečima. Ove umetnute reči će biti dodate na granicama reči originalnog teksta. Međutim, neke reči imaju infikse, koji su ubačeni unutar reči. Slično ovome, neke reči imaju afiksalne razdvojivače. === Minimalne samostalne jedinice === Ovaj koncept je bio predložen od strane [[Leonard Blumfild|Leonarda Blumfilda]]. Reči su zamišljene kao najmanje značenjske jedinice govora koje mogu stajati samostalno. Ovo odgovara odnosu [[glas|fonema]] (kao jedinica zvuka) i [[leksema]] (kao jedinica značenja). Međutim, neke pisane reči nisu munimalne samostalne jedinice, kao što nemaju ni samostalno značenje. === Fonetske granice === Neki jezici imaju stroga pravila distribucije, koja olakšavaju određivanje mesta gde granice reči treba da stoje. Na primer, u turskom, koji je pevljiv, [[samoglasnik|samoglasnici]] unutar date reči imaju isti kvalitet, tako da se granica između reči određuje čim se vokalski kvalitet promeni. Međutim, nemaju svi jezici ovako pogodna fonetska pravila, a čak i kod onih koji ih imaju srećemo neke izuzetke. === Semantičke jedinice === Slično kao gore pomenute minimalne, samostalne jedinice, ovaj metod razdvaja rečenicu na njene najmanje jedinice. Međutim, jezici često sadrže reči koje imaju malu [[semantička vrednost|semantičku vrednost]] (a često imaju značajniju gramatičku ulogu) ili [[semantička jedinica|semantičke jedinice]] koje predstavljaju složenice.<ref name=wierzbicka96>Wierzbicka 1996; Goddard 2002</ref> U praksi, lingvistika koristi mešavinu svih ovih metoda kako bi odredila granice između reči bilo koje date rečenice. Čak i pri pažljivom korišćenju ovih metoda, tačna definicija reči je često još uvek nejasna. == Povezano == *[[Sinonim]] *[[Homonim]] ==Reference== {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{cite book | title = Core Syntax: A Minimalist Approach | url = https://archive.org/details/coresyntaxminima0000adge | last=Adger | first=David | year=2003 | location = Oxford | publisher=Oxford University Press|isbn=0-19-924370-0}} * {{cite book | title = Literacy: An Introduction to the Ecology of Written Language | url = https://archive.org/details/literacyintroduc0000bart | author = Barton, David | publisher = Blackwell Publishing | year = 1994 | page = [https://archive.org/details/literacyintroduc0000bart/page/96 96]}} * {{cite book | title = English Word-formation | url = https://archive.org/details/englishwordforma0000baue | author = Bauer, Laurie | year = 1983 | location = Cambridge | publisher = Cambridge University Press | isbn = 0-521-28492-9}} * Brown, Keith R. (Ed.) (2005) Encyclopedia of Language and Linguistics (2nd ed.). Elsevier. 14 vols. * {{cite book | title = The Cambridge Encyclopedia of the English Language | url = https://archive.org/details/cambridgeencyclo00crys | author = Crystal, David | year = 1995 | edition = 1 | location = Cambridge | publisher = Cambridge University Press | isbn = 0-521-40179-8}} * {{cite book | title = Meeting the Standards in Secondary English: A Guide to the ITT NC | author = Fleming, Michael et al. | year = 2001 | publisher = Routledge | page = 77 | isbn = 0-415-23377-1}} * {{Cite book |last=Goddard |first=Cliff |year=2002 |chapter=The search for the shared semantic core of all languages |editor=Cliff Goddard and Anna Wierzbicka |title=Meaning and Universal Grammar: Theory and Empirical Findings |volume=Volume I |location=Amsterdam |publisher=John Benjamins |pages=5–40 |url=http://www.une.edu.au/lcl/nsm/pdf/Goddard_Ch1_2002.pdf |postscript=<!--None--> |access-date=2015-04-12 |archivedate=2010-01-07 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20100107171543/http://www.une.edu.au/lcl/nsm/pdf/Goddard_Ch1_2002.pdf |deadurl=yes }} * {{cite book | title = English Words: Structure, History, Usage | url = https://archive.org/details/englishwords0000unse | author = Katamba, Francis | year = 2005 | publisher = Routledge | isbn = 0-415-29893-8}} * {{cite book | title = Word-formation in English | url = https://archive.org/details/wordformationine0000plag | author = Plag, Ingo | year = 2003 | location = Cambridge | publisher = Cambridge University Press | isbn = 0-521-52563-2}} * {{cite book| title= Oxford English Dictionary | url= https://archive.org/details/oxfordenglishdic20imp | editor = Simpson, J.A. and E.S.C. Weiner | edition = 2 | year = 1989 | publisher = Clarendon Press | isbn = 0-19-861186-2}} * {{cite book |last=Wierzbicka |first=Anna |year=1996 |title=Semantics: Primes and Universals |publisher=Oxford University Press |isbn=0-19-870002-4}} * Johanna J. Danis: ''Das WORT in der Psychotherapie.'' München 1992, {{ISBN|3-925350-01-2}}. * Wolfgang Klein: ''Von Reichtum und Armut des deutschen Wortschatzes.'' In: ''Reichtum und Armut der deutschen Sprache. Erster Bericht zur Lage der deutschen Sprache.'' Herausgegeben von der Deutschen Akademie für Sprache und Dichtung und der Union der deutschen Akademien der Wissenschaften. De Gruyter, Berlin/Boston 2013, Seite 15-55. {{ISBN|978-3-11-033462-3}}. Zu "Wort" Seite 22-28. * George A. Miller: ''Wörter. Streifzüge durch die Psycholinguistik.'' Zweitausendeins, 1996, {{ISBN|3-86150-115-5}}. * Аннушкин В. И. [http://www.portal-slovo.ru/rus/philology/222/673/11932/ Язык — речь — слово в духовной литературе (размышления педагога-словесника)]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{refend}} == Vanjske veze == {{wiktionary|word}} * [http://www.sussex.ac.uk/english/documents/essay---what-is-a-word.pdf What Is a Word?] – a working paper by Larry Trask (see [http://www.sussex.ac.uk/english/research/projects/linguisticspapers] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130120021805/http://www.sussex.ac.uk/english/research/projects/linguisticspapers |date=2013-01-20 }} for attribution), Department of Linguistics and English Language, University of Sussex. * For a different type of views cf. Debaprasad Bandyopadhyay.[https://www.academia.edu/411053/_Wor_l_d_Spaces_The_Definition_of_Word_ Wor(L)d- Spaces: The Definition of ‘Word’] Encyclopedia of Science of Language, Polimetrica Onlus, 2007. Milan, Italy. [[Kategorija:Lingvistika]] [[Kategorija:Leksikologija]] sdubhjdwf23hlqpd7i0oof04171t38b 0 5433 42690913 42659187 2026-09-22T08:19:29Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690913 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Laurencia.jpg|thumb|desno|300px|'''Alge''']] [[Datoteka:Gelidium latifolium.jpg|300p|mini|desno|-{''Gelidium latifolium''}-]] '''Alge''' (od {{jez-lat|algae}} — „morska trava”) su velika grupa pretežno vodenih, [[fotosinteza|fotosintetičkih]] organizama u koju spadaju raznovrsni oblici, od jednoćelijskih do višećelijskih. U alge spada više različitih [[razdeo (biologija)|razdela]] [[niže biljke|nižih biljaka]] koje uglavnom u svojim [[Ćelija (biologija)|ćelijama]] imaju [[hlorofil]]. Ovi organizmi najčešće žive u [[voda|vodi]] ili u vlažnim [[stanište|staništima]]. Imaju karakteristično građeno vegetativno telo koje se naziva [[talus]]. Talus može biti veličine od nekoliko mikrometara do više desetina metara. Talus algi može biti na različitom stepenu [[morfologija (biologija)|morfološke]] diferencijacije. On može biti: [[jednoćelijski stupanj organizacije|jednoćelijski]], [[kapsalni stupanj organizacije|kapsalni]], [[kolonija (biologija)|kolonijalni]], [[trihalni stupanj organizacije|trihalni]], [[Sifonalni stupanj organizacije|sifonalni]], [[sifokladalni stupanj organizacije|sifokladalni]] i [[parenhimatički stupanj organizacije|parenhimatički]]<ref name="Blaženčić">*''Sistematika algi; Dr. jelena Blaženčić; Beograd 2000.''</ref>. Međutim čak i za najsloženije stupnjeve morfološke organizacije, kao što je kormoidan, je karakteristično da nije diferenciran na [[stablo]], [[koren]] i [[list]] što je karakteristično za [[više biljke]]<ref name="Blaženčić"/>. Zajednička osobina svih algi je vršenje fotosinteze pri kojem kao nusproizvod proizvode [[kiseonik]] (za razliku od nekih fotosintetskih bakterija). S iznimkom modrozelenih, alge su [[eukarioti]] tj. njihove stanice sadrže oganele uključujući jezgru i mitohondrije odjeljene membranom od [[citoplazma|citoplazme]]. Eukariotske alge također sadrže kloroplast u kojem se nalazi [[pigment]]i za absorpcije sunčeve energije tijekom procesa fotosinteze. Kod većine algi, uz ostale pigmente koji im davaju karakterističnu obojenost (fikoeritrin - crvena, fikocijanin i alofikocijanin - plava, fukoksantin - smeđa, violaksantin - ljubičasta itd.), primarni pigment je [[klorofil]]. Iako imaju mnogo sličnosti sa kopnenim biljkama makroalge nisu prave biljke jer im nedostaje specijalizovani vaskularni sustav (provodni sustav za tekućinu i nutrijente) [[koren]], [[stabljika]], [[list]]ovi (uzimaju hranjive tvari, tekućinu i plinove direktno iz vodenog stupca) te zatvoreni [[razmnožavanje|reproduktivni organi]] ([[cvet]] ili šišarka). Pošto se u njihovom talusu nalazi hlorofil, mogu da vrše [[fotosinteza|fotosintezu]] i da se [[Fototrofi|fotoautotrofno]] hrane. Međutim mogu da se hrane i [[Miksotrofi|miksotrofno]] i [[heterotrofan način ishrane|heterotrofno]]. Miksotrofan i heterotrofan način ishrane mogu da budu stalna odlika ili da se javljaju samo pri promenjenim uslovima sredine. Heterotrofan način ishrane je uvek sekundarnog karaktera<ref name="Blaženčić"/>. [[Reprodukcija|Razmnožavaju]] se [[vegetativno razmnožavanje|vegetativno]], [[bespolno razmnožavanje|bespolno]] — [[spora]]ma i [[polno razmnožavanje|polno]]. Haploidna faza je uglavnom dominantna u njihovom [[ciklus razvića|ciklusu razvića]]<ref name="Blaženčić"/>. Najveći broj algi živi u vodi, mada mnoge žive van vode. Van vode žive na vlažnom zemljištu, u kori drveća, na vlažnim stenama, građevinskom materijalu... Mogu da žive samostalno i u zajednici sa drugim [[biljke|biljkama]] ili [[životinje|životinjama]]<ref name="Blaženčić"/>. Oko nekih filogenetskih osobina algi postoje sporenja tako da je klasifikacija algi sporna i postoji više sistema klasifikacije. Po nekima postoji 8, 9, 10 pa čak i više razdela algi, a i brojne [[vrsta (biologija)|vrste]] su predmet sporenja između algologa i [[zoologija|zoologa]]<ref name="Blaženčić"/>. Takođe je sporan položaj [[modrozelene bakterije|modrozelenih algi (bakterija)]] jer spadaju u [[prokariote|prokariotske organizme]] tako da ih mnogi naučnici svrstavaju u [[bakterija|bakterije]], međutim algolozi ih svrstavaju u alge<ref name="Blaženčić"/>. Nauka koja se bavi proučavanjem algi je [[algologija]]. == Upotreba == Makroalge upotrebljavaju kao hrana za čoveka. U azijskim zemljama alge se tradicionalno koriste u prehrani. Najveći potrošači danas su [[Japan]], [[Kina]] i [[Koreja]], ali i [[Island]], [[Irska]] i [[Kanada]]. 90% potražnje pokriva se akvakulturom algi a oko 10% prikupljanjem iz prirodnih staništa. Kina je najveći proizvođač jestivih algi, godišnje se sabire približno 5 miliona tona. Najveći dio otpada na proizvodnju “kombu-a” od smeđe alge Laminaria japonica Japan proizvodi 600 000 tona jestivih algi godišnje gde 75% otpada za proizvodnju “Nori-a” (tanka alga kojom se omotava [[riža]] za suši). Nori se proizvodi od vrsta Porphyra. Alge se mogu koristiti kao dodatak hrani. Od smeđih algi koje se sabiru melju i suše proizvodi se algino brašno (kaša) koje se koristi kao dodatak hrani za [[stoka|stoku]]. Visoka koncentracija [[vlakna]] zadržava vlagu a koncentracija [[mineral]]a koje alge sadrže obogaćuje tlo te je izvor elemenata u tragovima. Stoga alge se mogu koristiti i kao visokovrijedno [[gnojivo]]. Neke makroalge imaju sposobnost apsorpcije iona teških metala iz onečišćenih voda, kao npr. [[cink]] ili [[kadmij]]. Ispusne vode iz uzgajališta često sadrže veliku količinu organskih tvari koje stvaraju probleme za akvatični život u obližnjim vodama. Makroalge su sposobne da iskoriste onečišćenje kao izvor hranjivih tvari za svoj [[metabolizam]] i time pročišćavaju vodu. Izolirane tvari kao što su agar, alginati i karaginan izdvajaju se iz raznih crvenih i smeđih algi te imaju široku primenu u raznim industrijama (kozmetičkoj, farmaceutskoj, hemijskoj, prehrambenoj, tekstilnoj...). == Ishrana == {{glavni članak|Ishrana algi}} Prema načinu ishrane alge mogu biti [[autotrofi|autotrofni]], [[Miksotrofi|miksotrofni]] i [[heterotrofan način ishrane|heterotrofni organizmi]]. Heterotrofne alge, koje ne mogu same da stvaraju [[hrana|hranu]], se javljaju u malom broju i žive ili kao [[saprofiti]] ili kao [[parazit]]i. Prema algolozima heterotrofnost algi je naknadno stečena osobina<ref name="Blaženčić"/>. Miksotrofan način ishrane je osobina mnogih algi. Sve alge koje same stvaraju hranu, ali koje takođe koriste hranljive materije iz okolne sredine spadaju u miksotrofne organizme. Miksotrofija kod algi može biti stalna (uvek koriste oba načina ishrane) ili privremena (javlja se samo u izmenjenim uslovima životne sredine). Na miksotrofnom načinu ishrane se zasniva njihova uloga u biološkom prečišćavanju zagađenih voda. Veliki broj [[modrozelene bakterije|modrozelenih algi (bakterija)]], [[zelene alge|zelenih]], [[zlatne alge|zlatnih]] i [[silikatne alge|silikatnih algi]] se hrani miksotrofno<ref name="Blaženčić"/>. Najveći broj algi spada u [[fototrofi|fotoautotrofne]] organizme (organizmi koji vrše [[fotosinteza|fotosintezu]]). One same stvaraju hranu uz pomoć [[Sunčeva svjetlost|sunčeve svetlosti]] i [[ugljen-dioksid]]a, u prisustvu [[pigment|pigmenata]] (među kojima su glavni [[hlorofil]]i)<ref name="Blaženčić"/>. Alge mogu da koriste slobodan ugljen-dioksid, ali mogu da ga dobijaju i iz raznih organskih supstanci ([[glukoza]], [[galaktoza]], [[manoza]], [[laktoza]], [[saharoza]], [[fruktoza]]...). Takođe im je za razviće neophodan [[azot]]. Sem iz [[neorganska jedinjenja|neorganskih jedinjenja]] - najčešće [[nitrat]]a, alge mogu da koriste i azot iz nekih [[organska jedinjenja|organskih jedinjenja]] ([[amidi]] i neke [[aminokiselina|amino kiseline]]). Ova osobina je specifična, pošto alge, kao i [[biljke]] uglavnom koriste azot iz neorganskih jedinjenja<ref name="Blaženčić"/>. Mnoge [[modrozelene alge (bakterije)]] imaju mogućnost vezivanja atmosferskog azota koji se nalazi u elementarnom obliku. Ovu osobinu poseduju samo još neke [[bakterija|bakterije]]<ref name="Blaženčić"/>. Organizmi koji vezuju atmosferski azot nazivaju se [[azotofiksator]]i i imaju važnu ulogu u [[ekosistem]]ima jer obezbeđuju azot neophodan drugim organizmima za rast. Ostale [[hemijski element|elemente]] koji su im neophodni za rast ([[kiseonik|-{O}-]], [[fosfor|-{P}-]], [[vodonik|-{H}-]], [[sumpor|-{S}-]], [[kalcijum|-{Ca}-]], [[gvožđe|-{F}-]], [[kalijum|-{K}-]], [[magnezijum|-{Mg}-]]...), alge obezbeđuju iz [[hemijsko jedinjenje|hemijskih jedinjenja]] tih elemenata<ref name="Blaženčić"/>. == Građa == === Građa ćelije === {{glavni članak|Građa ćelije algi}} Pošto se među algama nalaze brojni jednoćelijski organizmi, za njih građa [[Ćelija (biologija)|ćelije]] ujedno predstavlja i građu celog organizma. Većina algi su [[eukariotski organizmi]], ali postoje i [[prokariotski organizmi]] (modrozelene alge). Građa ćelije kod ove dve grupe se bitno razlikuje. I prokariotski i eukariotski organizmi se sastoje od omotača ćelije i protoplasta (ćelijski sadržaj unutar omotača). U protoplastu prokariotskih organizama (modrozelene alge) ne postoji diferencirano [[jedro]] i ostale [[ćelijske organele]] već se on deli na [[nukleoplazma|nukleoplazmu]] i [[hromatoplazma|hromatoplazmu]]. Kod svih ostalih algi, koje su eukariotski organizmi, protoplast je izdeljen na jedro i [[citoplazma|citoplazmu]] u kojoj se nalaze organele. '''Ćelijski omotač''' algi može biti veoma raznovrstan. Kod najprimitivnijih oblika javlja se [[plazmalema]]. To je fina, tanka membrana čija debljina iznosi oko 10 -{nm}-. Organizmi sa ovom vrstom omotača nazivaju se gimnoplasti i njihova osobina je da nemaju postojan oblik tela. U gimnoplaste spadaju neke alge iz razdela [[Dinoflagelate|Vatrene alge]] (''-{[[Gymnodinium fuscum]]}-''), [[Zlatne alge]] (''-{Heterochlris mutabilis, Chloramoeba heteromorpha, Chrysamoeba radians}-'') i [[Zelene alge]] (red ''-{[[Chlorochytridiales]]}-'')<ref name="Blaženčić"/>. Malo deblji omotač je [[pelikula]] ili [[periplast]]. On je debljine od 8 do 25 -{nm}-. Poseduju ga većina [[Euglenofita]], neke [[Žutozelene alge]] i neke vrste iz klase -{[[Dinophyceae]]}- iz razdela Vatrene alge. U zavisnosti od debljine ovog omotača organizmi koji ga poseduju delimično mogu menjati oblik tela (''-{[[Euglena viridis]]}-''), ili on može biti stalan<ref name="Blaženčić"/>. Mnoge alge imaju na svojoj površini čvrst omotač koji se naziva [[teka]]. Ovu vrstu omotača imaju neke Zlatne alge, kao i mnogi predstavnici ''-{[[Euglenales]]}-'', ''-{[[Volvocales]]}-'' i ''-{Peridinales}-''. Ova vrsta omotača ima izgled ljušture, u kojoj se nalazi ćelija. Na površini teke često se mogu naći izraštaji, koji mogu biti veoma raznovrsni kod različitih vrsta<ref name="Blaženčić"/>. Mana ovoga omotača je to što ćelija ima ograničen rast. Najsloženiji ćelijski omotač kod algi je [[ćelijski zid]]. Ćelijski zid obezbeđuje zaštitu ćeliji, daje joj čvrstinu, a ćelija koja ima ovu vrstu omotača može da raste. Takođe on je delimično propustljiv, tako da se preko njega može vršiti razmena materija sa spoljašnjom sredinom. Kod različitih grupa algi ćelijski zid ima različit broj slojeva, ali za sve alge je karakteristično da su unutrašnji slojevi građeni od [[celuloza|celuloze]], a da su spoljašnje [[pektin]]ski<ref name="Blaženčić"/>. '''Jedro''' — Većina eukariotskih algi u svojim ćelijama ima po jedno jedro, ali postoje i alge koje imaju po više jedara (''-{Hydrodictyon}-'', ''-{Cladophora}-''). Veličina jedra je različita kod različitih algi. Jednoćelijske alge uglavnom imaju sitnija jedra (od 1 do 3 mikrometara), mada postoje izuzeci (od 10 do 30 mikrometara). Višećelijske alge uglavnom imaju krupnija jedra (od 1 do 60 mikrometara)<ref name="Blaženčić"/>. '''Vakuole''' se nalaze kod skoro svih vrsti algi. One alge koje intenzivno rastu imaju sistem [[vakuola]], koji se često stapa u samo jednu, krupnu vakuolu. Kod nekih algi javlja se poseban tip vakuola — [[kontraktilne vakuole]] koje služe za izbacivanje viška vode i za ekskreciju. Kod nekih modrozelenih algi se javljaju i gasne vakuole. To su prostori ispunjeni [[azot]]om i za njih se pretpostavlja da služe za lakše održavanje u [[plankton]]u<ref name="Blaženčić"/>. '''Hloroplasti''' su kod eukariotskih algi raznovrsni. Modrozelene alge nemaju hloroplaste, već se kod njih [[tilakoidi]] nalaze uglavnom u perifernom delu citoplazme. U tilakoidima ovih algi se od [[hlorofil]]a nalazi samo hlorofil a. Izgled, broj i raspored [[hloroplast]]a kod eukariotskih algi je različit. Oni po obliku mogu biti: peharasti, prstenasti, cilindrični, trakasti, spiralno uvijeni, pločasti, zvezdasti... Broj hloroplasta u jednoj ćeliji varira od 1 do preko 300. U zavisnosti od grupe algi, tilakoidi su različito raspoređeni u hloroplastima<ref name="Blaženčić"/>. '''Pirenoidi''' su organele koje se karakteristične za alge, i javljaju se kod svih predstavnika sem kod modrozelenih algi. Ovo su organele koje se najčešće javljaju unutar hloroplasta, ali se mogu javiti i van njih (kod crvenih algi). Oko [[pirenoid]]a nalazi se omotač koji se po svojoj hemijskoj prirodi razlikuje kod različitih [[vrsta (biologija)|vrsti]] (kod: zelenih algi je omotač čini [[skrob]]; [[mrke alge|mrkih]] —[[laminarin]]; [[crvene alge|crvenih]] — [[floridea skrob]]; euglenofita — [[paramilon]]). Različitog su oblika (loptasti, štapićasti, poliedarni) i veličini (od 3 do 15 mikrometara)<ref name="Blaženčić"/>. '''Stigma''' (očna mrlja) je telašce koje služi za primanje i odgovor organizma na [[svetlost|svetlosne]] nadražaje. Nalazi se na prednjem delu aktivno pokretnih algi, ili onih algi koje su tokom evolucije izgubile sposobnost kretanje. Kod pojedinih vrsti iz grupe [[zlatne alge|zlatnih]], [[zelene alge|zelenih]], mrkih i nekih [[žutozelene alge|žutozelenih algi]] [[stigma (biologija)|stigma]] se nalazi u hloroplastu, dok se kod euglenofita nalazi van njega, u blizini [[bič (biologija)|bičeva]]<ref name="Blaženčić"/>. '''Organele za kretanje''' - Sem modrozelenih i crvenih algi, sve ostale imaju organele za kretanje ili u vegetativnom stadijumu ili pri razmnožavanju ([[gamet]]i, [[zoospore]]). Mogu se kretati: [[bič (biologija)|bičevima]], [[treplje|trepljama]] i [[pseudopodija]]ma. Treplje su kratke i na ćeliji se nalazi veći broj njih (od 10 do 100). Bičevi se na ćeliji javljaju u manjem broju (1, 2, a ređe 4 i više), a i duži su. Vrše valovite pokrete. Mogu biti jednake dužine i građe ili se mogu razlikovati<ref name="Blaženčić"/>. Pseudopodije ili lažne nožice su nepostojane organele za kretanje. One so obrazuju na nekom delu ćelije, te se ćelijski sadržaj preliva u njih. Na taj način se ćelija kreće. Pseudopodije služe i za uzimanje hrane. === Morfološka organizacija === {{glavni članak|Morfološka organizacija algi}} Prema stupnjevima morfološke organizacije sve alge se mogu svrstati u nekoliko osnovnih grupa. To su: jednoćelijske, kolonijalne, kapsalne, sifonalne i višećelijske alge. '''Jednoćelijski stupanj morfološke organizacije''' je najprimitivniji. U okviru ovog stupnja postoje: [[monadoidni stupanj organizacije|monadoidan]], [[rizopodijalni stupanj organizacije|rizopodijalan]] i [[kokoidni stupanj organizacije|kokoidan stupanj organizacije]]. Alge na jednoćelijskom stupnju morfološke organizacije se mogu naći u skoro svim razdelima (svim sem [[mrke alge|mrkih algi]] i [[pršljenčice|pršljenčica]])<ref name="Blaženčić"/>. Monodoidan stupanj organizacije karakteriše prisustvo jednog ili više [[bič (biologija)|bičeva]] i stalan oblik tela. U većini razdela algi postoje predstavnici na ovom stupnju organizacije, mada se kod složenije organizovanih algi monodoidnom građom odlikuju samo [[ćelija (biologija)|ćelije]] koje služe za [[reprodukcija|razmnožavanje]]<ref name="Blaženčić"/>. Rizopodijalan stupanj odlikuje odsustvo stalnog oblika tela i nepostojanje čvrstog ćelijskog omotača. Alge na ovom stupnju morfološke organizacije obrazuju [[pseudopodije]] (lažne nožice) kojima se kreću, ali i unose [[hrana|hranu]] u organizam<ref name="Blaženčić"/>. Kokoidan stupanj organizacije javlja se kod mnogih algi. Osobina ovoga stupnja je da ćelije nemaju bičeve, a na površini ćelije se uglavnom nalazi dobro razvijen ćelijski zid<ref name="Blaženčić"/>. Ovo su uglavnom nepokretni organizmi, mada ima i pokretnih i kod njih se kao organi za kretanje javljaju posebne strukture kao što je npr. [[rafa]] kod [[silikatne alge|silikatnih algi]]<ref name="Blaženčić"/>. '''Kolonijalan stupanj organizacije''' je složeniji od jednoćelijskog. [[kolonija (biologija)|Kolonije]] su skupine ćelija koje su u morfološkom i fiziološkom smislu samostalne. U okviru kolonije se može nalaziti različit broj ćelija. Kolonije koje nemaju stalan broj ćelija se nazivaju otvorene kolonije, dok se one sa stalnim brojem ćelija nazivaju zatvorene kolonije<ref name="Blaženčić"/>. '''[[Kapsalan stupanj organizacije]]''' imaju agregacije algi koje su nepokretne i koje se nalaze unutar sluzne mase<ref name="Blaženčić"/>. '''[[Sifonalni stupanj organizacije|Sifonalan stupanj organizacije]]''' ima mali broj algi i to iz razdela [[žutozelene alge|žutozelenih]] i [[zelene alge|zelenih algi]]. Za alge koje se nalaze na ovom stupnju je karakteristično da su uvek jednoćelijske i da imaju više [[jedro|jedara]]. Poprečni zidovi nastaju samo pri povredi alge ili pri razmnožavanju i to ne kod svih vrsta<ref name="Blaženčić"/>. '''Višećelijski stupanj morfološke organizacije''' je najsloženiji. U okviru ovog stupnja postoje: [[trihalni stupanj organizacije]], [[heterotrihalni stupanj organizacije]], [[sifokladalni stupanj organizacije]], [[parenhimatičan stupanj organizacije]]. Trihalni stupanj je najprostiji stupanj morfološke organizacije kod višećelijskih algi. Talus ovih algi se razvija u vidu granatog ili negranatog konca. Može da postoji jedan konac ili se više njih udružuje. Ovaj talus gradi veći broj ćelija koje čine niz i koje nastaju uzastopnim transverzalnim deobama<ref name="Blaženčić"/>. Heterotrihalni stupanj organizacije je složenija varijanta trihalnog. Alge koje se nalaze na ovom stupnju su izgrađene od dva niza konaca. Jedni rastu puzeći, horizontalno preko podloge, a drugi rastu uspravno iz puzećih<ref name="Blaženčić"/>. Sifokladalni stupanj organizacije se odlikuje time da je talus algi izdeljen na višejedarne segmente<ref name="Blaženčić"/>. Parenhimatičan stupanj organizacije je najsloženiji. On nastaje deobom ćelija u sve tri prostorne ravni. Alge na ovom stupnju mogu biti toliko razvijene da njihovi talusi često podsećaju na [[više biljke]]. Kod ovih algi vidljiva je diferencijacija unutrašnjih struktura koje imaju različitu fiziološku ulogu<ref name="Blaženčić"/>. == Reference == {{reflist|}} == Literatura == {{refbegin|30em}} * {{cite book |last=Chapman |first=V.J. |title=Seaweeds and their Uses |date=1950 |publisher=Methuen |location=London |isbn=978-0-412-15740-0}} * {{cite book |last=Fritsch |first=F. E. |orig-year=1935 |date=1945 |title=The Structure and Reproduction of the Algae |volume=I & II |publisher=Cambridge University Press}} * {{cite book |first1=C. |last1=van den Hoek |first2=D. G. |last2=Mann |first3=H. M. |last3=Jahns |date=1995 |title=Algae: An Introduction to Phycology |url=https://archive.org/details/algaeintroductio0000hoek |publisher=Cambridge University Press}} * {{cite book|first=Ruth|last=Kassinger|title=Slime: How Algae Created Us, Plague Us, and Just Might Save Us|publisher=Mariner|year=2020}} * {{cite book |last1=Lembi |first1=C. A. |last2=Waaland |first2=J.R. |title=Algae and Human Affairs |url=https://archive.org/details/isbn_9780521321150 |date=1988 |publisher=Cambridge University Press |isbn=978-0-521-32115-0}} * {{cite book |last1=Mumford |first1=T. F. |last2=Miura |first2=A. |chapter=''Porphyra'' as food: cultivation and economic |editor-last=Lembi |editor-first=C. A. |editor2-last=Waaland |editor2-first=J. R. |title=Algae and Human Affairs |url=https://archive.org/details/isbn_9780521321150 |date=1988 |publisher=Cambridge University Press |isbn=978-0-521-32115-0 |pages=[https://archive.org/details/isbn_9780521321150/page/87 87]–117}}. * {{cite book |last=Round |first=F. E. |title=The Ecology of Algae |url=https://archive.org/details/ecologyofalgae0000roun |date=1981 |publisher=Cambridge University Press |location=London |isbn=978-0-521-22583-0}} * {{cite book |last=Smith |first=G. M. |date=1938 |url= https://archive.org/details/cryptogamicbotan031880mbp |title=Cryptogamic Botany |volume=I |publisher=McGraw-Hill |location=New York}} * {{cite book |title=Cottonii and Spinosum Cultivation Handbook |last=Ask |first=E.I |year=1990 |publisher=FMC BioPolymer Corporation.Philippines }} * {{cite book |last1=Brodie |first1=Juliet |last2=Burrows |first2=Elsie M. |last3=Chamberlain |first3=Yvonne M. |last4=Christensen |first4=Tyge |last5=Dixon |first5=Peter Stanley |last6=Fletcher |first6=R. L. |last7=Hommersand |first7=Max H. |last8=Irvine |first8=Linda M. |last9=Maggs |first9=Christine A. |title=Seaweeds of the British Isles: A Collaborative Project of the British Phycological Society and the British Museum (Natural History) |date=1977–2003 |publisher=British Museum of Natural History, HMSO / Intercept |location=London / Andover |isbn=978-0-565-00781-2}} * {{cite book |last=Cullinane |first=John P. |date=1973 |title=Phycology of the South Coast of Ireland |location=Cork |publisher=Cork University Press}} * {{cite book |last1=Hardy |first1=F. G. |last2=Aspinall |first2=R. J. |title=An Atlas of the Seaweeds of Northumberland and Durham |date=1988 |publisher=Northumberland Biological Records Centre |location=The Hancock Museum, University Newcastle upon Tyne |isbn=978-0-9509680-5-6}} * {{cite book |last1=Hardy |first1=F. G. |last2=Guiry |first2=Michael D. |author2-link=Michael D. Guiry |last3=Arnold|first3=Henry R. |title=A Check-list and Atlas of the Seaweeds of Britain and Ireland |edition=Revised |date=2006 |publisher=British Phycological Society |location=London |isbn=978-3-906166-35-3}} * {{cite book |last1=John |first1=D. M. |last2=Whitton |first2=B. A. |last3=Brook |first3=J. A. |title=The Freshwater Algal Flora of the British Isles |url=https://archive.org/details/freshwateralgalf0000unse |date=2002 |publisher=Cambridge University Press |location=Cambridge / New York |isbn=978-0-521-77051-4}} * {{cite book |last1=Knight |first1=Margery |last2=Parke |first2=Mary W. |title=Manx Algae: An Algal Survey of the South End of the Isle of Man |date=1931 |location=Liverpool |publisher=University Press |series=Liverpool Marine Biology Committee Memoirs on Typical British Marine Plants & Animals |volume=XXX}} * {{cite book |last=Morton |first=Osborne |date=1994 |title=Marine Algae of Northern Ireland |location=Belfast |publisher=Ulster Museum |isbn=978-0-900761-28-7}} * {{cite journal |last=Morton |first=Osborne |title=The Marine Macroalgae of County Donegal, Ireland |journal=Bulletin of the Irish Biogeographical Society |volume=27 |pages=3–164 |date=1 December 2003}} * {{cite book |last=Huisman |first=J. M. |title=Marine Plants of Australia |url=https://archive.org/details/marineplantsofau0000huis |date=2000 |publisher=University of Western Australia Press |isbn=978-1-876268-33-6}} * {{cite book |last1=Chapman |first1=Valentine Jackson |last2=Lindauer |first2=VW |last3=Aiken |first3=M. |last4=Dromgoole |first4=F. I. |title=The Marine algae of New Zealand |date=1970 |orig-year=1900, 1956, 1961, 1969 |location=London / Lehre, Germany |publisher=Linnean Society of London / Cramer}} * {{cite book |last1=Cabioc'h |first1=Jacqueline |last2=Floc'h |first2=Jean-Yves |last3=Le Toquin |first3=Alain |last4=Boudouresque |first4=Charles-François |last5=Meinesz |first5=Alexandre |last6=Verlaque |first6=Marc |title=Guide des algues des mers d'Europe: Manche/Atlantique-Méditerranée |url=https://archive.org/details/guidedesalguesde0000unse |date=1992 |publisher=Delachaux et Niestlé |location=Lausanne, Suisse |language=fr |isbn=978-2-603-00848-5}} * {{cite book |title=Les Algues de côtes françaises (manche et atlantique), notions fondamentales sur l'écologie, la biologie et la systématique des algues marines |url=https://archive.org/details/lesalguesdecotes0000gayr |first=Paulette |last=Gayral |language=fr |location=Paris |publisher=Doin, Deren et Cie |date=1966}} * {{cite book |last1=Guiry |first1=Michael. D. |author1-link=Michael D. Guiry |last2=Blunden |first2=G. |title=Seaweed Resources in Europe: Uses and Potential |url=https://archive.org/details/seaweedresources0000unse |date=1991 |publisher=John Wiley & Sons |isbn=978-0-471-92947-5}} * {{cite book |last=Míguez Rodríguez |first=Luís |date=1998 |title=Algas mariñas de Galicia: Bioloxía, gastronomía, industria |language=gl |publisher=Edicións Xerais de Galicia |location=Vigo |isbn=978-84-8302-263-4}} * {{cite book |last=Otero |first=J. |title=Guía das macroalgas de Galicia |date=2002 |publisher=Baía Edicións |location=A Coruña |language=gl |isbn=978-84-89803-22-0}} * {{cite book |last1=Bárbara |first1=I. |last2=Cremades |first2=J. |date=1993 |title=Guía de las algas del litoral gallego |language=es |publisher=Concello da Coruña – Casa das Ciencias |location=A Coruña}} * {{cite book |last=Kjellman |first=Frans Reinhold |date=1883 |title=The algae of the Arctic Sea: A survey of the species, together with an exposition of the general characters and the development of the flora |location=Stockholm |publisher=Kungl. Svenska vetenskapsakademiens handlingar |volume=20 |issue=5 |pages=1–350}} * {{cite book |last=Lund |first=Søren Jensen |date=1959 |title=The Marine Algae of East Greenland |location=Kövenhavn |publisher=C.A. Reitzel |id=9584734}} * {{cite book |first=Frederik |last=Børgesen |contribution=Marine Algae |pages=339–532 |editor-last=Warming |editor-first=Eugene |title=Botany of the Faröes Based Upon Danish Investigations, Part II |location=Copenhagen |publisher=Det nordiske Forlag |orig-year=1903 |date=1970}}. * {{cite book |first=Frederik |last=Børgesen |title=Marine Algae from the Canary Islands |date=1936 |orig-year=1925, 1926, 1927, 1929, 1930 |location=Copenhagen |publisher=Bianco Lunos}} * {{cite book |title=Algues de la côte atlantique marocaine |first=Paulette |last=Gayral |date=1958 |publisher=Rabat [Société des sciences naturelles et physiques du Maroc] |location=Casablanca |language=fr}} * {{cite book |last1=Stegenga |first1=H. |last2=Bolton |first2=J. J. |last3=Anderson |first3=R. J. |title=Seaweeds of the South African West Coast |date=1997 |publisher=Bolus Herbarium, University of Cape Town |isbn=978-0-7992-1793-3}} * {{cite book |last1=Abbott |first1=I. A. |last2=Hollenberg |first2=G. J. |title=Marine Algae of California |url=https://archive.org/details/marinealgaeofcal0000unse |date=1976 |publisher=Stanford University Press |location=California |isbn=978-0-8047-0867-8}} * {{cite book |last=Greeson |first=Phillip E. |date=1982 |title=An annotated key to the identification of commonly occurring and dominant genera of Algae observed in the Phytoplankton of the United States |publisher=US Department of the Interior, Geological Survey |location=Washington DC |url= https://archive.org/details/annotatedkeytoid00gree |access-date=19 December 2008}} * {{cite book |last=Taylor |first=William Randolph |date=1969 |orig-year=1937, 1957, 1962 |title=Marine Algae of the Northeastern Coast of North America |url=https://archive.org/details/marinealgaeofnor0000tayl_n6w3 |publisher=University of Michigan Press |location=Ann Arbor |isbn=978-0-472-04904-2}} * {{cite book |last1=Wehr |first1=J. D. |last2=Sheath |first2=R. G. |title=Freshwater Algae of North America: Ecology and Classification |url=https://archive.org/details/isbn_9780127415505 |date=2003 |publisher=Academic Press |isbn=978-0-12-741550-5}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commons category|Algae}} {{Wikispecies|Algae}} * [http://www.wikinfo.org/index.php/Pu%C4%8Dinske_alge Pučinske makroalge Jadrana] - Herbarium Adriaticum ADRZ * [http://www.rbgsyd.nsw.gov.au/information_about_plants/botanical_info/australian_freshwater_algae2 Australian freshwater algae] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050826055044/http://www.rbgsyd.nsw.gov.au/information_about_plants/botanical_info/australian_freshwater_algae2 |date=2005-08-26 }} - Sydney Botanic Gardens * [http://www.algae.info/ Learn about Algae & Algal Blooms] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080926143021/http://www.algae.info/ |date=2008-09-26 }} - Rural Chemical Industries (Aust.) Pty Ltd. * [http://www.whoi.edu/redtide/ Harmful Algal Blooms - „Red tide“] - National Office for Marine Biotoxins and Harmful Algal Blooms, USA. * [http://www.nmnh.si.edu/botany/projects/algae/Alg-Menu.htm Algae Section, National Museum of Natural History] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050901142401/http://www.nmnh.si.edu/botany/projects/algae/Alg-Menu.htm |date=2005-09-01 }} - Smithsonian Institution * {{cite web |url= http://www.algaebase.org |title=AlgaeBase |first1=Michael |last1=Guiry |author1-link=Michael D. Guiry |first2=Wendy |last2=Guiry}} – a database of all algal names including images, nomenclature, taxonomy, distribution, bibliography, uses, extracts * {{cite web |url= http://ccdb.ucsd.edu/sand/main?stype=lite&keyword=algae&event=display&Submit=Go&start=1 |title=Algae – Cell Centered Database |work=CCDb.UCSD.edu |publisher=University of California |location=San Diego}} * {{cite web |first1=Don |last1=Anderson |first2=Bruce |last2=Keafer |first3=Judy |last3=Kleindinst |first4=Katie |last4=Shaughnessy |first5=Katherine |last5=Joyce |first6=Danielle |last6=Fino |first7=Adam |last7=Shepherd |title=Harmful Algae |year=2007 |publisher=US National Office for Harmful Algal Blooms |url= http://www.whoi.edu/redtide/page.do?pid=14779 |access-date=19 December 2008 |archive-url= https://web.archive.org/web/20081205151336/http://www.whoi.edu/redtide/page.do?pid=14779 |archive-date=5 December 2008 |url-status=live}} * {{cite web |title=About Algae |work=NMH.ac.uk|publisher=Natural History Museum, United Kingdom |url= http://www.nhm.ac.uk/research-curation/scientific-resources/biodiversity/uk-biodiversity/algaevision/about-algae/index.html }} {{Authority control}} [[Kategorija:Alge| ]] [[Kategorija:Biologija]] [[Kategorija:Botanika]] kuf4rfr83lp3f0hq7zdxa2nb1gfr5bf 0 7971 42690919 42559187 2026-09-22T08:36:11Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690919 wikitext text/x-wiki {{Okvir bivše zemlje svijeta |ime = Republika Srpska Krajina |izvorno_ime = Република Српска Крајина |genitiv = Republike Srpske Krajine |kontinent = Evropa |regija = |država = Bosna i Hercegovina |status = Samoproglašena nepriznata kvazidržava |era = [[Raspad Jugoslavije]] |godina_start = 1991. |godina_kraj = 1995. |datum_start = [[19. prosinca]] [[1990.]] |datum_kraj = [[12. studenog]] [[1995.]] |događaj_start = [[Ustav Republike Srpske Krajine|Usvojen Ustav]] |događaj_kraj = {{nowrap|[[Erdutski sporazum]]}} |događaj_prije = [[Balvan-revolucija]] |datum_prije = [[17. kolovoza]] [[1990.]] |događaj1 = {{nowrap|[[Operacija Bljesak]]}} |datum_događaj1 = svibanj [[1995.]] |događaj2 = [[Operacija Oluja]] |datum_događaj2 = kolovoz [[1995.]] |događaj3 = |datum_događaj3 = |događaj4 = |datum_događaj4 = |događaj5 = |datum_događaj5 = |događaj6 = |datum_događaj6 = |događaj7 = |datum_događaj7 = |događaj8 = |datum_događaj8 = |događaj9 = |datum_događaj9 = |događaj10 = |datum_događaj10 = |događaj_poslije = |datum_poslije = |p1 = SAO Krajina |flag_p1 = Flag of Serbian Krajina (1991).svg |p2 = |flag_p2 = |p3 = |flag_p3 = |p4 = |flag_p4 = |p5 = |flag_p5 = |p6 = |flag_p6 = |p7 = |flag_p7 = |p8 = |flag_p8 = |p9 = |flag_p9 = |p10 = |flag_p10 = |p11 = |flag_p11 = |p12 = |flag_p12 = |p13 = |flag_p13 = |p14 = |flag_p14 = |p15 = |flag_p15 = |s1 = Hrvatska |flag_s1 = Flag of Croatia.svg |s2 = |flag_s2 = |s3 = |flag_s3 = |s4 = |flag_s4 = |s5 = |flag_s5 = |s6 = |flag_s6 = |s7 = |flag_s7 = |s8 = |flag_s8 = |s9 = |flag_s9 = |s10 = |flag_s10 = |s11 = |flag_s11 = |s12 = |flag_s12 = |s13 = |flag_s13 = |s14 = |flag_s14 = |s15 = |flag_s15 = |zastava = State Flag of Serbian Krajina (1991).svg |zastava_i = Zastava Republike Srpske Krajine |zastava_tip = Zastava |grb = Coat of arms of the Republic of Serbian Krajina.svg |grb_i = |grb_tip = Grb |geslo = ''[[Samo sloga Srbina spasava]]'' |himna = "[[Bože pravde]]" |mapa = Map of Republika Srpska Krajina.png |mapa_opis = |glavni_grad = [[Knin]] |glavni_grad_egzil = |jezik = [[srpski jezik]] |vjera = |vlada_tip = &nbsp; |titula_vođa = Predsjednik |vođa1 = [[Milan Babić]] |godina_vođa1 = [[1991.]] – [[1992.]] |vođa2 = [[Goran Hadžić]] |godina_vođa2 = [[1992.]] – [[1993.]] |vođa3 = [[Milan Babić]] |godina_vođa3 = [[1993.]] – [[1994.]] |vođa4 = [[Milan Martić]] |godina_vođa4 = [[1994.]] – [[1995.]] |vođa5 = |godina_vođa5 = |vođa6 = |godina_vođa6 = |vođa7 = |godina_vođa7 = |vođa8 = |godina_vođa8 = |vođa9 = |godina_vođa9 = |vođa10 = |godina_vođa10 = |titula_zamjenik = |zamjenik1 = |godina_zamjenik1 = |zamjenik2 = |godina_zamjenik2 = |zamjenik3 = |godina_zamjenik3 = |zamjenik4 = |godina_zamjenik4 = |zamjenik5 = |godina_zamjenik5 = |zamjenik6 = |godina_zamjenik6 = |zamjenik7 = |godina_zamjenik7 = |zamjenik8 = |godina_zamjenik8 = |titula_predstavnik = Premijer |predstavnik1 = [[Dušan Vještica]] {{small|(prvi)}} |godina_predstavnik1= [[1991.]] – [[1992.]] |predstavnik2 = [[Milan Babić]] {{small|(zadnji)}} |godina_predstavnik2= [[1995.]] |predstavnik3 = |godina_predstavnik3= |predstavnik4 = |godina_predstavnik4= |predstavnik5 = |godina_predstavnik5= |predstavnik6 = |godina_predstavnik6= |predstavnik7 = |godina_predstavnik7= |predstavnik8 = |godina_predstavnik8= |legislatura = [[Narodna skupština (Republika Srpska Krajina)|Narodna skupština]] |tip_dom1 = |dom1 = |tip_dom2 = |dom2 = |stat_godina1 = [[1991.]] |stat_površina1 = 17028 |stat_pop1 = 28716 |stat_godina2 = [[1993.]] |stat_površina2 = |stat_pop2 = 435595 |stat_godina3 = [[1994.]] |stat_površina3 = |stat_pop3 = 430000 |stat_godina4 = |stat_površina4 = |stat_pop4 = |stat_godina5 = |stat_površina5 = |stat_pop5 = |valuta = {{nowrap|[[krajinski dinar]] {{small|(1992–1994)}}<br>[[jugoslavenski dinar]] {{small|(1994–1995)}}}} |broj = |vremenska_zona = |internet = |danas = {{flag|Hrvatska}} |fusnote = }} '''Republika Srpska Krajina''' (skraćeno '''RSK''', ili '''Srpska Krajina''' ili samo '''Krajina'''), bila je samoproglašena, međunarodno nepriznata [[paradržava]] na okupiranom području [[Hrvatska|Hrvatske]] između [[1991]]. i [[1995]]. Većim se dijelom svoje teritorije prostirala na području nekadašnje [[Vojna krajina|Vojne krajine]], i to na području sljedećih okruga: [[Hrvatska vojna krajina]], [[Slavonska vojna krajina]] i [[Dunavska vojna krajina]]. Srpska Krajina je nastala tokom [[Rat u Hrvatskoj|rata u Hrvatskoj]] kao odgovor na postupke hrvatskih vlasti, koje su vodile politiku secesije od [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]], kao i težnja [[Srbi u Hrvatskoj|Srba u Hrvatskoj]] da ostanu u Jugoslaviji. Jedan od glavnih političkih projekata Srpske Krajine bilo je [[Ujedinjena Republika Srpska|ujedinjenje]] s [[Republika Srpska (1992–1995)|Republikom Srpskom]] u krajnju svrhu stvaranja [[Velika Srbija|Velike Srbije]].<ref name=":0">"DOKUMENTI INSTITUCIJA POBUNJENIH SRBA U REPUBLICI HRVATSKOJ (siječanj – lipanj 1993.)", edicija "REPUBLIKA HRVATSKA I DOMOVINSKI RAT 1990.-1995. DOKUMENTI", Knjiga 7., str. 14-16, 21, 24, 35, 42, 52, 59, 103, 130, 155, 161, 180-182, 197, 351, 378, 414, 524, 605, 614, 632, 637</ref> Glavni grad Srpske Krajine bio je [[Knin]] sa 12.331 stanovnika. Osim Knina, veći gradovi su bili [[Vukovar]] (44.639 stanovnika) i [[Petrinja]] (18.706 stanovnika). Srpska Krajina je 1991. godine imala 470.000, a [[1993]]. godine 435.000 stanovnika. Prostirala se na površini od 17.040 -{km}-². Većinu teritorije je Srpska Krajina izgubila tokom hrvatskih vojnih operacija [[Operacija Bljesak|Bljesak]] i [[Operacija Oluja|Oluja]] 1995. godine. Ostatak Srpske Krajine u istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Sremu, prema [[Erdutski sporazum|Erdutskom sporazumu]] kroz prelaznu upravu [[Organizacija ujedinjenih nacija|Organizacije ujedinjenih nacija]], integrisan je u sastav Republike Hrvatske [[1998]]. godine. Srpska Krajina se osim sa ostatkom Hrvatske graničila s takođe nepriznatom paradržavom [[Republika Srpska (1992–1995)|Republikom Srpskom]] i ostatkom [[Republika Bosna i Hercegovina|Republike Bosne i Hercegovine]], [[Republika Srbija (1992–2006)|Republikom Srbijom]] unutar [[Savezna Republika Jugoslavija|Savezne Republike Jugoslavije]], te s [[Mađarska|Mađarskom]]. == Geografija == [[Datoteka:Republika srpska krajina regije-sr.png|300p|mini|levo|Geografske oblasti Srpske Krajine]] Srpska Krajina se sastojala od tri [[enklava i eksklava|eksklave]]:{{sfn|Čubrilo|Ivković|Đaković|Adamović|Rodić|2011|p=326}}{{sfn|Novaković|2009|p=191}} * [[SAO Krajina]] ([[Banija]], [[Kordun]], [[Lika]] i [[Dalmacija|Sjeverna Dalmacija]]). U njenom sastavu su bile opštine [[Benkovac]], [[Vojnić]], [[Vrginmost]], [[Glina (grad)|Glina]], [[Gračac]], [[Dvor (Hrvatska)|Dvor]], [[Drniš]], [[Donji Lapac]], [[Knin]], [[Korenica]], [[Hrvatska Kostajnica|Kostajnica]], [[Krnjak]], [[Obrovac]], [[Petrinja]], [[Plaški]], [[Slunj]], [[Srpska opština Zadar]] i [[Caprag]]. * [[SAO Zapadna Slavonija|Zapadna Slavonija]]. U njenom sastavu su se nalazile opštine: [[Grubišno Polje]], [[Daruvar]], [[Okučani]] i [[Slatina (Podravska)|Podravska Slatina]]. Većina Zapadne Slavonije se nalazi pod kontrolom Hrvatske vojske od kraja decembra 1991. godine i u sastavu Srpske Krajine je bila samo formalno. * [[Slavonija, Baranja i Zapadni Srem (1991-1992)|Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem]]. U njenom sastavu su se nalazile opštine: [[Beli Manastir]], [[Vukovar]], [[Dalj]], [[Mirkovci (Vinkovci)|Mirkovci]] i [[Tenja]]. Prema Ustavu Srpske Krajine, glavna teritorijalna jedinica bila je [[opština]], koja je, po pravilu, obuhvatala glavno naselje, njen centar i okolna naselja. U sastavu Srpske Krajine bilo je ukupno 28 opština.{{sfn|Novaković|2009|p=191}} Srpska Krajina je obuhvatala šest istorijsko-geografskih oblasti. Konkretno, korpusi Srpske vojske Krajine su bili raspoređeni po ovim oblastima, a po tom principu je vršena i procjena broja stanovništva.{{sfn|Gusьkova|2001|p=138}}{{sfn|Novaković|2009|p=202}} * Sjeverna Dalmacija — površina 3.450&nbsp;km².{{sfn|Gusьkova|2001|p=138}} Granice Sjeverne Dalmacije su sa sjevera [[Velebit]], sa istoka [[Dinara]], sa juga [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovo polje]] i [[Petrovo polje (Dalmacija)|Petrovo polje]] i sa zapada [[Zadar]] i jadranska obala. Oblast je teritorijalno bila organizovana u opštine Knin, Benkovac, Obrovac, Drniš i srpski Zadar.{{sfn|Novaković|2009|p=203}} * Lika — površina 4.808&nbsp;km².{{sfn|Gusьkova|2001|p=138}} Granice Like su sa sjevera grad Plaški, sa istoka rijeka [[Una]], sa juga rijeka [[Zrmanja]] i sa zapada linija [[Medak]]—[[Lički Osik|Teslingrad]]. Faktički, Lika se nalazila između planina Velebit, [[Plješevica/Lička Plješivica|Plješevica]] i [[Mala Kapela]]. U ovoj oblasti se nalaze i [[Plitvička jezera]]. Oblast je teritorijalno bila organizovana u opštine Korenica, Donji Lapac, Gračac i Plaški.{{sfn|Novaković|2009|p=204}} * Kordun — površina 2.306&nbsp;km².{{sfn|Gusьkova|2001|p=138}} Granice Korduna su sa sjevera rijeka [[Krupa (pritoka Zrmanje)|Krupa]], sa istoka rijeka [[Glina]], granica sa Bosnom i Hercegovinom, sa juga planine Plješevica i Mala Kapela i sa zapada rijeke [[Mrežnica (rijeka)|Mrežnica]] i [[Korana]]. Oblast je teritorijalno bila organizovana u opštine Slunj, Krnjak, Vrginmost i Vojnić. U ekonomsko planu u oblasti se nalazio i grad [[Topusko]].{{sfn|Novaković|2009|p=206}} * Banija — površina 3.456&nbsp;km².{{sfn|Gusьkova|2001|p=138}} Tačne granice oblasti nisu bile određene. Oblast je teritorijalno bila organizovana u opštine Glina, Petrinja, Kostajnica, Dvor na Uni i dio opštine Caprag.{{sfn|Novaković|2009|p=207}} * Zapadna Slavonija — površina 5.062&nbsp;km², ali pod kontrolom Srpske Krajine bilo samo 558&nbsp;km²,{{sfn|Gusьkova|2001|p=138}} jer je Hrvatska vojska u jesen 1991. sprovele niz ofanziva i preuzele kontrolu nad većinom oblast. Granice Zapadne Slavonije su sa sjevera rijeka [[Drava]], sa istoka okolina opština Donji Miholjac i Orahovica, sa juga rijeka [[Sava]] i za zapada rijeka [[Ilok]]. Oblast je teritorijalno bila organizovana u opštine Okučani, Pakrac, Daruvar, Grubišno Polje, Podravska Slatina, dio opština Virovitica, Orahovica i Slavonska Požega. Međutim, u stvarnosti je Srpska Krajina imala kontrolu samo nad Okučanima i dijelom Pakraca.{{sfn|Novaković|2009|p=208}} * Istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem — površina 2.511&nbsp;km².{{sfn|Gusьkova|2001|p=138}} Granice ove oblasti su na sjeveru granica sa Mađarskom, na istoku granica sa Jugoslavijom, na jugu granica ide rijekama [[Dunav]]om i Savom i na zapadu linijom [[Osijek]]—[[Vinkovci]], koji su se nalazili pod hrvatskom kontrolom. Oblast je teritorijalno bila organizovana u opštine Beli Manastir, Vukovar, Dalj, Mirkovci, i Tenja, kao i dijelovi opština Osijek, Vinkovci i Županja.{{sfn|Novaković|2009|p=210}} <gallery mode="packed"> Datoteka:Dinara Knin Croatia.jpg|Dinara, pogled iz Knina Plitvice.jpg|Plitvička jezera Slunj, Rastoke, waterfalls falling into Korana river.JPG|Rastoke, Datoteka:Papuk mt.jpg|Šume na Papuku </gallery> == Historija == ===== 1990. ===== {{poseban članak|Balvan revolucija}} [[Datoteka:SAO 1990.png|mini|desno|Srpska autonone oblasti 1990. godine]] [[Datoteka:DrJovan Raskovic.jpg|mini|desno|Akademik Jovan Rašković, osnivač Srpske demokratske stranke]] Kada su se u Hrvatskoj počele formirati političke partije 1990. godine, Srbi su 11. februara u [[Vojnić]]u osnovali [[Jugoslovenska samostalna demokratska partija|Jugoslovensku samostalnu demokratsku partiju]] (JSDP),{{sfn|Radelić|Marijan|Barić|Bing|Živić|2006|p=198}} a 17. februara u [[Knin]]u [[Srpska demokratska stranka (Hrvatska)|Srpsku demokratsku stranku]] (SDS). Širom Jugoslavije su 1990. godine održani višestranački izbori. U Hrvatskoj je pobjedila [[Hrvatska demokratska zajednica]] (HDZ), koja je se zalagala za otcjepljenje i ustavne reforme. Srbi su podržali ili Srpsku demokratsku stranku umjerenog političara [[Jovan Rašković|Jovana Raškovića]] ili komunističke ili socijalističke pokrete. Politika HDZ i nacionalističke izjave rukovodstva stranke, uključujući i Franje Tuđmana, povećale su međunacionalne tenzije u republici. Nakon uvođenja novih državnih simbola{{sfn|Gusьkova|2001|p=137}} i promjene naziva republike (uklonjena je riječ „Socijalistička”), povećale su se tenzije između Srba i Hrvata, a zatim su Srbi tražili kulturnu autonomiju, što je odbijeno.{{sfn|Gusьkova|2001|p=146}} Prema hrvatskom istoričaru Nikici Bariću, kriza u Jugoslaviji, u kojoj su Srbi vidjeli garanciju stabilnosti, među njima je izazvala zabrinutost. Kao rezultat toga, Srbi su svojim jedinim zaštitnikom smatrali [[jugoslovenska narodna armija|Jugoslovensku narodnu armiju]], koja je bila posljednja jugoslovenska institucija.{{sfn|Radelić|Marijan|Barić|Bing|Živić|2006|p=199}} [[Datoteka:FranjoTudman.JPG|mini|levo|Predsjednik HDZ i prvi predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman]] Situacija u Hrvatskoj je dodatno zakomplikovana nacionalističkim mjerama republičke vlade. [[Srpskohrvatski jezik]] je zamijenjen [[hrvatski jezik|hrvatskim jezikom]], prvo je promijenjen naziv službenog jezika, a zatim gramatičke norme.{{sfn|Gusьkova|2001|p=1347}}{{sfn|Novaković|2009|p=179}} U službenim prepiskama i u medijima je zabraćeno [[srpska ćirilica|ćiriličko pismo]]. Iz školskih programa izbačeni su tekstovi o [[Istorija|srpskoj istoriji]], [[srpska književnost|srpski pisci i pjesnici]]. Srbi u državnim institucijama su bili prisiljeni da potpišu „listu lojalnosti” novoj hrvatskoj vladi. Oni koji su to odbili da urade su odmah otpušteni. To je posebno primjenjivano u medijima.{{sfn|Nikiforov|2011|p=780}} Bio je prisutan pritisak na predstavnike srpske inteligencije. Hrvatski političari su davali izjave koje su Srbi bolni primali. Posebnu oštru reakciju Srba je izazvala Tuđmanova izjava, da Hrvatska tokom Drugog svjetskog rata nije bila samo nacistička tvorevina, nego i hiljadugodišnja težnja hrvatskog naroda.{{sfn|Čubrilo|Ivković|Đaković|Adamović|Rodić|2011|p=204}}{{sfn|Gusьkova|2001|p=134}}{{sfn|Vasilьeva|Gavrilov|2000|p=323}} Stjepan Mesić je jednom prilikom izjavio, da je Srbi iz Hrvatske mogu odnijeti onoliko zemlje koliko su donijeli na opancima.{{sfn|Čubrilo|Ivković|Đaković|Adamović|Rodić|2011|p=204}} U avgustu 1990. godine u Kninskoj Krajini je sproveden referendum o suverenitetu i autonomiji, na kome su se mogli izjasniti samo Srbi koji su rođeni ili žive na teritoriji SR Hrvatske. Hrvati nisu učestvovali u tome. Na referendumu je 99,7% od 756.721 glasača glasalo pozitivno,{{sfn|Čubrilo|Ivković|Đaković|Adamović|Rodić|2011|p=270}}{{sfn|Jović|1996|p=409—410}}{{sfn|Nikiforov|2011|p=779}} međutim u 10 opština hrvatske vlasti su uspjele spriječiti održavanje referenduma.{{sfn|Gusьkova|2001|p=142}} Srpski referendum i početak stvaranja autonomije u istoriografiji je poznat kao „[[Balvan revolucija]]”. [[SAO Kninska Krajina|Srpska autonomna oblast Kninska Krajine]] je proglašena 30. septembra 1990. godine, a 21. decembra postala je poznata kao [[SAO Krajina|Srpska autonomna oblast Krajina]].{{sfn|Novaković|2009|p=185}}{{sfn|Nikiforov|2011|p=791}}{{sfn|Mikulan|Thomas|Pavlovic|2006|p=31}}{{sfn|Isby|2003|p=84}} U decembru 1990. [[Hrvatski sabor]] usvaja novi [[Ustav Republike Hrvatske|ustav]], prema kome su Srbi u Hrvatskoj postali [[nacionalna manjina]], a ne ustavni državotvorni narod, što su bili prema republičkom ustavi iz vremena SFRJ.{{sfn|Nikiforov|2011|p=779}}{{sfn|Isby|2003|p=83}} U ljeto i jesen 1990. došlo je do neke vrste podjele vlasti u strukturama republike. Svi Srbi koji su odbili da potpišu „listu lojalnoj” su otpušeni iz republičkog ministarstva unutrašnjih poslova. Istovremeno u Kninu i u nizu drugih gradova, gdje su Srbi bili većinsko stanovništvo, u miliciji su ostali samo Srbi. Uskoro je ta milicija preimenovana u „Milicija Krajine”. Međutim, ovakva situcija nije bila samo u MUP-u. Na primjer, predjednik Vlade Hrvatske [[Josip Manolić]] je 17. oktobra 1990. otpustio sve Srbe koji su radili u vladi ili njegovom kabinetu, bez obzira na njihove političke stavove.{{sfn|Čubrilo|Ivković|Đaković|Adamović|Rodić|2011|p=292}} U Hrvatskoj je Balvan-revolucija i stvaranje SAO Krajine poznato kao ''srpska pobuna''. Prema [[Jelena Guskova|Jeleni Guskovoj]], strah Srba pred "oživljavanje fašizma u Hrvatskoj" hrvatske vlasti smatrale su neosnovanim i označile su poticanje tog straha kao manifestaciju srpskog nacionalizma. Teritoriju pod kontrolom krajiških Srba, hrvatske vlasti smatrale su okupiranom i željele su uspostaviti svoj ustavni poredak.{{sfn|Nikiforov|2011|p=781}} Nikica Barić tvrdi, da je predsjednik Srbije u sastavu Jugoslavije Slobodan Milošević razmatrao mogućnost ne miješanja u otcjepljenje Hrvatske, ali bez teritorija naseljenih Srbima. Prema Bariću, Milošević je želio da krajiški Srbi budu dio nove Jugoslavije.{{sfn|Radelić|Marijan|Barić|Bing|Živić|2006|p=219}} ===== 1991. ===== {{Glavni članak|Krvavi Uskrs na Plitvicama|Sukob u Borovom Selu|Zadarska kristalna noć|Sukob u Bjelovaru|Ubistva Srba u Vukovaru (1991)}} [[Datoteka:Republika srpska krajina-sr.png|mini|levo|Mapa Republike Srpske Krajine]] U januaru 1991. godine osnovano je ministarstvo unutrašnjih poslova Krajine, koje je objedinilo sve sekreterijate unutrašnjih poslova koji nisu bila pod kontrolom Zagreba. U februaru 1991. SAO Krajina se ujedinila sa teritorijama sjeverne Dalmacije i Like, gdje su većinu stanovništva činili Srbi. Srpsko nacionalno vijeće i Izvršeno vijeće SAO Krajine su 28. februara 1991. usvojili rezoluciju o otcjepljenju od Hrvatske na osnovu rezultata referenduma i tražili su da ostanu u sastavu SFRJ. Skupština SAO Krajine je 16. maja donjela rješenje o prisajedinjenju Krajine Jugoslaviji.{{sfn|Nikiforov|2011|p=780}}{{sfn|Gusьkova|2001|p=145}} [[Slavonija, Baranja i Zapadni Srem (1991-1992)|Autonomna oblast Slavonija, Baranja i Zapadni Srem]] je proglašena 25. juna 1991. godine,{{sfn|Petrović|1994|p=95-96, 213}} a potom je 25. septembra iste godine preimenovana i od tada je postojala pod nazivom ''Srpska oblast Slavonija, Baranja i Zapadni Srem''.{{sfn|Petrović|1994|p=138-139, 248-249}} Kasnije je posebna srpska autonomna oblast organizovana i na teritoriji [[SAO Zapadna Slavonija|Zapadne Slavonije]].{{sfn|Gusьkova|2001|p=139}}{{sfn|Radelić|Marijan|Barić|Bing|Živić|2006|p=214}} U ljeto 1991. u Krajini su počele borbe između hrvatskih paravojnih formacija i pripadnika hrvatskog MUP-a na jednoj strani i srpske milicije na drugoj.{{sfn|Mikulan|Thomas|Pavlovic|2006|p=46}}{{sfn|Isby|2003|p=93}} Postepeno se u sukobe uključivala JNA,{{sfn|Radelić|Marijan|Barić|Bing|Živić|2006|p=221}} iz koje su u proljeće 1991. masovno dezertirali vojnici hrvatske nacionalnosti. Učešće JNA u sukobima se povećalo kada su hrvatski odredi započeli „blokadu kasarni” u septembru 1991. godine.{{sfn|Nikiforov|2011|p=787}}{{sfn|Isby|2003|p=95}} [[Datoteka:Croatian War 1991 child refugee.jpg|mini|levo|150px|Hrvatske izbjeglice, decembar 1991. godine]] U proljeće 1991. godine na teritoriju SAO Krajine počele su dolaziti izbjeglice sa teritorije pod kontrolom Zagreba. Neki od njih su otišli u Srbiju ili Crnu Goru, a oko 100.000 je ostalo u Krajini. Crveni krst Jugoslavije je 1991. godine prijavio oko 250.000 izbjeglica srpske nacionalnosti sa teritorije pod kontrolom Zagreba.{{sfn|Gusьkova|2001|p=213}} Izbjeglice su pristizale do primirja u januara 1992. godine. Istovremeno, desetine hiljada Hrvata i Muslimana, pod srpskim pritiskom, napustilo je teritoriju Krajine i izbjeglo na teritoriju pod kontrolom Zagreba.{{sfn|Nikiforov|2011|p=790}} Prema Bariću, sa teritorije pod kontrolom Srba izbjeglo je do 300.000 nesrba,{{sfn|Radelić|Marijan|Barić|Bing|Živić|2006|p=221}} međutim prema popisu stanovništva iz 1991. na teritoriji buduće Krajine ukupan broj Hrvata i drugih nacionalnosti nije prelazio broj od 220.000 ljudi.<ref name="IT-02-54">{{cite web|title=Predmet Milosevic (IT-02-54) - Druga izmijenjena optuznica| url = http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/ind/bcs/mil-2ai021023b.htm| website = www.icty.org| accessdate=24. 11. 2017| language = sr|date=23. 10. 2002}}</ref> Srpske autonomne oblasti su se 19. decembra 1991. godine ujedinile u Republiku Srpsku Krajinu. Prema usvojenom ustavu, Srpska Krajina „nacionalna je država srpskog naroda i država svih građana koji u njoj žive”. Određeni su državni simboli — zastava, grb i himna. Milan Babić sa dužnosti predsjednik vlade prešao na dužnost predsjednika države. Proglašen je suverenitet Srpske Krajine.{{sfn|Nikiforov|2011|p=781}}{{sfn|Gusьkova|2001|p=208}}{{sfn|Radelić|Marijan|Barić|Bing|Živić|2006|p=222}} Tokom 1991. godine hrvatska garda i policija su počinile brojne zločine nad srpskim civilnim stanovništvom. Najpoznatija mjesta u kojima su zločini počinjeni su [[Nestanci Srba u Sisku|Sisak]], [[Masakr u Gospiću|Gospić]], [[Ubistva Srba u Vukovaru (1991)|Vukovar]]{{sfn|Gusьkova|2001|p=194}} i [[Masakri u Zapadnoj Slavoniji|sela u Zapadnoj Slavoniji]]. Srpske formacije su počinile mnoge zločine nad hrvatskim vojnicima i civilima, među kojima su ubistva [[Masakr na Ovčari|hrvatskih ratnih zarobljenika u Vukovaru]], [[masakr u Lovasu]] i masakr u [[Voćin]]u. ===== 1992. ===== [[Datoteka:Croatian War 1991 Vukovar street.jpg|mini|desno|Ruševine u Vukovaru, poslije borbi za grad]] [[Datoteka:Destroyed tank on the road to Drnis 1.jpg|mini|desno|Uništeni tenk na putu ka Drnišu]] U januaru 1992. godine zahvaljujući međunarodnoj intervenciji prestala su neprijateljstva, a na teritoriji Srpske Krajine su raspoređene [[Mirovne snage Organizacije ujedinjenih nacija]] ([[Unprofor]]). „Plavi šljemovi” su razmješteni na liniji fronta između srpskih i hrvatskih snaga u cilju prekida sukoba i praćenja povlačenja teškog naoružanja sa fronta. Mirotvorci iz Rusije su navodili kako su Srbi skladištili oružje u skladištima pod nadzorom OUN, dok su Hrvati svoje oružje povukli u nepoznatom pravcu.{{sfn|Gusьkova|2007|p=71}} Hrvatska vojska je 21. juna prekinula primirje, [[Napad na Miljevački plato|zauzimajući nekoliko sela na Miljevačkom platou]].{{sfn|Mikulan|Thomas|Pavlovic|2006|p=54}} Ovaj događaj je doveo do gubitka povjerenja Srba u mirovne snage i eskalaciju napetosti. Kao rezultat toga, krajiški Srbi su vjerovali da ih mirovne snage neće zaštititi od moguće hrvatske agresije i nastavili su sa formiranjem regularne vojske.{{sfn|Sekulić|2000|p=30—36}} ===== 1993. ===== [[Datoteka:Sunja (Croatia).JPG|mini|levo|Porušena srpska kuća]] Hrvatska vojska je 22. januara 1993. godine započela vojnu [[operacija Maslenica|operaciju Maslenica]], zauzimajući [[Novigrad (Novigrad)|Novigrad]], [[Aerodrom Zadar|aerodrom Zemunik]] i sela [[Smoković]], [[Islam Grčki]] i [[Donji Kašić|Kašić]].{{sfn|Mikulan|Thomas|Pavlovic|2006|p=54}}{{sfn|Nikiforov|2011|p=790}} [[Savet bezbednosti Organizacije ujedinjenih nacija|Savjet bezbjednosti OUN]] 25. januara usvaja [[Rezolucija Savjeta bezbjednosti OUN 802|rezoluciju 802]], osuđujući hrvatske napade. Kao rezultat hrvatskih napada, obe strane su obnovile artiljerijsko granatiranje gradova, a vojne operacije velikih razmjera su nastavljene do sredine proljeća. Predstavnici Srpske Krajine i Hrvatske su 6. aprila zaključili primirje i potpisali sporazum o povlačenju hrvatskih jedinica sa ranije osvojenih teritorija. Na tim položajima su ih trebale zamijeniti Mirovne snage OUN. Međutim, hrvatske vlasti su kasnije odbile da ispoštuju potpisani sporazum.{{sfn|Nikiforov|2011|p=791}} Na ljeto je nastavljeno sporadično artiljerijsko granatiranje. Savjet bezbjednosti OUN je produžio mandat mirovnih snaga. Hrvatska vojska je 9. septembra započela vojnu [[Operacija Medački džep|operaciju Medački džep]].{{sfn|Mikulan|Thomas|Pavlovic|2006|p=55}} Rezultat operacije je bilo zauzimanje i uništenje sela Divoselo, Počitelj i Čitluk, a protiv mirnog srpskog stanovništva počinjeni su ratni zločini.<ref>{{cite web|title="MEDAČKI DŽEP" (IT-04-78) ADEMI i NORAC| url = http://www.icty.org/x/cases/ademi/cis/bcs/cis_ademi_norac_bcs_1.pdf| website = www.icty.org| accessdate=24. 11. 2017| language = sr}}</ref> Nakon povlačenja hrvatskih snaga, na teritoriju „džepa” su došle mirovne snage. Predstavnici Srpske Krajine i Hrvatske su 2. novembra u [[Oslo|Oslu]] nastavili pregovore. Srpsku delegacije je predvodio [[Goran Hadžić]], a hrvatsku [[Hrvoje Šarinić]].{{sfn|Čubrilo|Ivković|Đaković|Adamović|Rodić|2011|p=253}} ===== 1994. ===== Godina 1994. je prošla bez velikih napada Hrvatske vojska na teritoriju Srpske Krajine. Međutim, Hrvatska vojska je aktivno učestvovala u vojnim operacijama u Bosni i Hercegovini protiv [[Vojska Republike Srpske|Vojske Republike Srpske]],{{sfn|Radelić|Marijan|Barić|Bing|Živić|2006|p=168—170}} a konsolidovane jedinice krajiških Srba su učestvovale u borbama u [[Zapadna Bosna (1993—1995)|Zapadnoj Bosni]] na strani [[Fikret Abdić|Fikreta Abdića]].{{sfn|Sekulić|2000|p=89}} Krajiške vlasti su pokušavale da uspostave miran život. Vlada je 1994. godine razvila program stabilizacije i počela je sa isplatama plata. Do novembra, rukovodstvo Srpske Krajine je planiralo da završi integraciju sa Jugoslavijom. U amabasadi Rusije u Zagrebu je 29. marta 1994. godine potpisano primirje između rukovodstva Srpske Krajine i Hrvatske. U Kninu su 5. avgusta održani pregovori krajiških Srba i Hrvata o ekonomskim pitanjima. Posebno se razgovaralo o mogućnosti otvaranja auto-puta preko Zapadne Slavonije. Na jesen su počeli da rade zajednički komiteti — vojni i poljoprivredni.{{sfn|Gusьkova|2001|p=212}} Delegacija Srpske Krajine je posjetila Zagreb 8. i 14. novembra. Sporazum o normalizaciji ekonomskih odnosa Srpske Krajine i Hrvatske je potpisan 2. decembra. Predviđeno je da se održe pregovori o povratku izbjeglica, plaćanju penzija i otvaranju željezničkog saobraćaja. Krajiški Srbi su 19. decembra otvorili za saobraćaj bivši [[auto-put Bratstvo i jedinstvo]].{{sfn|Čubrilo|Ivković|Đaković|Adamović|Rodić|2011|p=259}} Prema ruskom novinaru Mlečinu, vlasti Hrvatske su preko ambasade Rusije rukovodstvu Srpske Krajine ponudile široku autonomiju. Međutim, srpska stranka, uz učešće Slobodana Miloševića, kategorički je odbila ovaj prijedlog.{{sfn|Mlečin|2001|p=647}} ===== 1995. ===== U januara 1995. godine ambasador SAD u Hrvatskoj [[Piter Galbrajt]] predložio je Srpskoj Krajini i Hrvatskoj „[[Plan Z-4]]”. Predlagao je autonomiju za Kninsku Krajinu, a za Zapadnu Slavoniju i Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srem potpunu integraciju u sastav Hrvatske. Usvajanje ovog plana, predsjednik Hrvatske Tuđman je smatrao političkim samoubistvom, međutim pod pritiskom američkih diplomata obećao je da će to pitanje razmotriti u dalekoj budućnosti.{{sfn|Marjan|2007|p=41}} Prema srpskim izjavama, odredbe predloženog plana nisu garantovale zaštitu srpskog stanovništva od uznemiranja na nacionalnoj osnovi. Ipak, Milan Babić je u Beogradu dao izjavu, da je Srpska Krajina spremna prihvatiti neku prilagođenu verziju plana i pozvao je Hrvatsku da povuče svoje snage. Međutim, prema Jeleni Guskovoj, Tuđman je odbio da vodi dalje pregovore sa Srbima.{{sfn|Nikiforov|2011|p=797}} [[Datoteka:Oluja traktor.jpg|mini|desno|Srpske izbjeglice iz Krajine poslije operacije Oluja]] Umjesto da nastavi diplomatske kontakte, hrvatska vlada je odabrala vojno rješenje pitanja. Republika Srpska Krajina je likvidirana u maju (Zapadna Slavonija) i avgustu (glavni dio) 1995. godine tokom hrvatskih vojnih operacija [[Operacija Bljesak|Bljesak]] i [[Operacija Oluja|Oluja]]. Tokom operacije Bljesak, Hrvatska vojska je zauzela srpsku enklavu Zapadnu Slavoniju.{{sfn|Mikulan|Thomas|Pavlovic|2006|p=55}} U pokušaju da spriječi hrvatsku ofanzivu, predsjednik Martić je naredio [[raketiranje Zagreba]], što je i učinjeno. Nakon toga, raketiranje Zagreba je smatrano ratnim zločinom.<ref name="IT-95-11">{{cite web|title=“RSK” (IT-95-11) MILAN MARTIĆ| url = http://www.icty.org/x/cases/martic/cis/bcs/cis_martic_bcs.pdf| website = www.icty.org| accessdate=24. 11. 2017.| language = sr}}</ref> Međutim, to nije omelo sprovođenje hrvatske ofanzive. Prema podacima srpske strane, a takođe i međunarodne organizacije za ljudska prava [[Hjuman rajts voč]],<ref>{{cite web|title=Croatia| url = https://www.hrw.org/reports/1996/Croatia.htm| website = www.hrw.org| accessdate=24. 11. 2017.| language = en|date=avgust 1996.}}</ref> tokom operacije Bljesak počinjeni su i zločini nad srpskim civilnim stanovništvom.<ref>{{cite web|last=Ivanovskiй| first = Sergeй| title = Padenie Respubliki Serbskaя Kraina| url = http://www.coldwar.ru/conflicts/yugoslaviya/flash-and-storm.php| website = www.coldwar.ru| accessdate=24. 11. 2017.| language = ru}}</ref><ref>{{cite web|title=Operacija Bljesak Etničko čišćenje zapadne Slavonije 1. maj 1995. godine - Fond za humanitarno pravo| url = http://www.hlc-rdc.org/images/stories/pdf/izvestaji/Dokumenti-o-proslosti-Etnicko-ciscenje-zapadne-Slavonije-1_maj-1995-1_maj-2002.pdf| website = www.hlc-rdc.org| accessdate=04. 12. 2017.| language = sr|date=01. 05. 2002.}}</ref> Sljedeća vojna operacija je bila Oluja, tokom koje su hrvatska vojna i policija okupirale najveći dio Srpske Krajine. Sa teritorije Srpske Krajine je izbjeglo 230—250 hiljada Srba. Tokom i nakon operacije Oluja, hrvatski vojnici su počinili brojne zločine nad kolonama izbjeglica i protiv preostalog civilnog stanovništva,{{sfn|Mikulan|Thomas|Pavlovic|2006|p=56}} uključujući [[zločin u Dvoru na Uni]] i [[Ubistvo srpskih civila u Gruborima 1995.|ubistvo srpskih civila u Gruborima]]. U presudi Haškog tribunala hrvatskim generalima Gotovini i Markaču stoji da je operacija Oluja bila dio zajedničke zločinačke namjere, koju je organizovalo hrvatsko vojno i političko rukovodstvo. Cilj operacije je bilo vraćanje prostora Krajine pod hrvatsku kontrolu i naseljavanje Krajine Hrvatima.<ref>{{cite web|title=“OPERACIJA OLUJA” (IT-06-90) GOTOVINA i MARKAĈ| url = http://www.icty.org/x/cases/gotovina/cis/bcs/cis_gotovina_et_al_bcs.pdf| website = www.icty.org| accessdate=24. 11. 2017.| language = sr}}</ref> Ostatak Srpske Krajine (oblast Zapadni Srem i Baranja od 1995. i oblast Zapadni Srem, Baranja i Istočna Slavonija od 1996) opstao je u vidu autonomije pod pokroviteljstvom OUN sve do mirne integracije u sastav Hrvatske početkom 1998. godine. Prema podacima [[Savo Štrbac|Save Štrpca]], predsjednik nevladine organizacije „Veritas”, nakon integracije na ovoj teritoriji ostalo je 77.316 Srba.{{sfn|Štrbac|2005|p=229}} == Demografija == === Etničke grupe === ==== Srbi ==== {{Vidi još|Srbi u Hrvatskoj}} [[Datoteka:CroatianSerbs.jpg|mini|mini|Rasprostranjenost Srba u Hrvatskoj prema popisu iz 1981. godine]] [[Datoteka:Republika srpska krajina etnicka02.png|mini|Etnička mapa RSK, bazirana na podacima po opštinama sa popisa iz 1991. godine]] Prema popisima stanovništva, koji su sprovođeni u FNRJ i SFRJ, Srba u Hrvatskoj je bilo:<ref>{{Savezni zavod za statistiku SFRJ}}</ref> {{Historical populations | title = | subbox = yes | 1948. | 543.795 | 1953. | 588.411 | 1961. | 624.956 | 1971. | 626.789 | 1981. | 531.502 | 1991. | 580.762{{efn|U Hrvatskoj je popisano 104.728 [[Jugosloveni|Jugoslovena]], a većina njih (60—80%), prema tvrdnjama brojnih istraživača, bili su Srbi.{{sfn|Štrbac|2005|p=243}}{{sfn|Novaković|2009|p=199}}}} }} Prema izvještajima [[Visoki komesarijat OUN za izbeglice|komesara OUN za izbjeglice]], do 1993. godine sa teritorije pod kontrolom Zagreba protjerano 251.000 ljudi.{{sfn|Čubrilo|Ivković|Đaković|Adamović|Rodić|2011|p=304}} Izbjeglice su se uglavnom naselile u Srpskoj Krajini ili u Saveznoj Republici Jugoslaviji. Neki su otišli u SAD, Kanadu, Australiju itd, tako tamo formirajući brojnu dijasporu. Crveni krst Jugoslaviji je prijavio oko 250.000 izbjeglica srpske nacionalnosti sa teritorije Hrvatske 1991. godine.{{sfn|Gusьkova|2001|p=213}} Na teritoriju SR Jugoslavije 1994. godine se doselilo više od 180.000 izbjeglica i raseljenih lica iz Hrvatske.{{sfn|Nikiforov|2011|p=846}} Godine 1993. Srpska Krajina je imala 435.595 stanovnika, od čega su 91% bili Srbi. Prema podacima Glavnog štaba SVK, 1993. godine u sjevernoj Dalmaciji je živjelo 87.000 stanovnika, u Lici 48.389 stanovnika, u Kordunu 51.000 stanovnika i u Baniji 88.406 stanovnika.{{sfn|Gusьkova|2001|p=138}} Godine 1995. iz Krajine je otpilike protjerano 250.000 Srba,{{sfn|Novaković|2009|p=122}} uključujući 18.000 ljudi tokom operacije Bljesak i 230.000 ljudi tokom operacije Oluja. Prema podacima OUN, poslije operacije Oluja u avgustu 1995. godine na teritoriji glavnog dijela Krajine živjelo je samo 5.500 Srba.<ref>{{cite web|title=REPORT OF THE SECRETARY-GENERAL SUBMITTED PURSUANT TO SECURITY COUNCIL RESOLUTION 1009 (1995)| url = http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=S/1995/730| website = www.un.org|accessdate=04. 12. 2017| language = en|date=23. 08. 1995}}</ref>{{sfn|Gusьkova|2001|p=500}} ==== Hrvati i drugi narodi ==== Prepa popisu stanovništva u Jugoslaviji 1991. godine nesrpsko stanovništvo na području Srpske Krajine je sljedeće:<ref name="IT-02-54"/> * Krajina — Hrvati 28% (70.708), ostali 5% (13.101); * Zapadna Slavonija — Hrvati 29% (6.854), ostali 11% (2.577); * Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem — Hrvati 47% (90.454), ostali 21% (40.217). Tokom etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva 1991. godine, većina je protjerana sa teritorije Srpske Krajine.<ref name="IT-02-54"/> Do 1992. godine Hrvati su čini samo 7% stanovništva ove tri teritorije. Ukupno je sa teritorije Srpske Krajine protjerano najmanje 170.000 Hrvata i drugih nesrba.<ref>{{cite web|title=SUDIJA RODRIGUES POTVRDIO OPTUŽNICU PROTIV SLOBODANA MILOŠEVIĆA ZA ZLOČINE POČINJENE U HRVATSKOJ| url = http://www.icty.org/bcs/press/sudija-rodrigues-potvrdio-optu%C5%BEnicu-protiv-slobodana-milo%C5%A1evi%C4%87a-za-zlo%C4%8Dine-po%C4%8Dinjene-u| website = www.icty.org| accessdate=25. 11. 2017| language = sr|date=09. 10. 2001}}</ref> === Religija === Većina stanovništva Srpske Krajine su bili [[pravoslavlje|pravoslavni hrišćani]]. Teritorije Srpske Krajine se nalazila pod kanonskom jurisdikcijom [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]]. Na teritoriji Srpske Krajine su bile [[Mitropolija zagrebačko-ljubljanska]], [[Eparhija gornjokarlovačka]], [[Eparhija pakračko-slavonska]], [[Eparhija osječkopoljska i baranjska]] i [[Eparhija dalmatinska]]. U zemlji su se nalazili mnogi pravoslavni manastiri i crkve. Najveći, stari i poznati manastiri su [[Manastir Dragović|Dragović]], [[Manastir Gomirje|Gomirje]], [[Manastir Krka|Krka]], [[Manastir Krupa|Krupa]] i [[Manastir Lepavina|Lepavina]]. Tokom borbenih dejstava, mnoge srpske pravoslavne crkve su uništene ili znatno oštećene. Tako je 1993. godine Hrvatska vojska [[Saborna crkva u Karlovcu|Sabornu crkvu Svetog Nikole]] u Karlovcu i rezidenciju episkopa gornjokarlovačkog. Od 1990. do 1995. godine, ukupno je uništeno 76 pravoslavnih crkava,{{sfn|Čubrilo|Ivković|Đaković|Adamović|Rodić|2011|p=575}} 96 crkvenih zgrada, 10 grobalja, jedna patrijaršijska riznica, crkveni muzej, dvije crkvene biblioteke i dvije arhive. Opljačkane su 94 crkve i 4 manastira.{{sfn|Nikiforov|2011|p=776}} Hrvatska nacionalna manjina je većinom ispovjedala [[katolicizam|rimokatoličko hrišćanstvo]]. Mnoge rimokatoličke crkve su porušene ili oštećene tokom borbenih dejstava. Tokom masakra u Lovasu,<ref>{{cite web| title = Stradanje u Domovinskom ratu| url = http://www.lovas.hr/stradanje-u-domovinskom-ratu| website = www.lovas.hr| accessdate = 27. 11. 2017| language = hr| archive-url = https://www.webcitation.org/684XSB4g8?url=http://www.lovas.hr/stradanje-u-domovinskom-ratu| archive-date = 31. 05. 2012| dead-url = yes| df = | archivedate = 2012-05-31| archiveurl = https://www.webcitation.org/684XSB4g8?url=http://www.lovas.hr/stradanje-u-domovinskom-ratu| deadurl = yes}}</ref> Širokoj Luci i Voćinu,<ref>{{cite web|last=Blaskovich| first = Jerry| title = The Ghastly Slaughter of Vocin Revisited:Lest We Forget| url = http://www.croatianhistory.net/etf/vocin.html| accessdate=27. 11. 2017| language = en|date=01. 11. 2002}}</ref> srpske paravojne formacije su potpuno ili djelimično uništile rimokatoličke crkve u ovim naseljima. <gallery mode="packed"> Datoteka:Manastir Gomirje.jpg|Pravoslavni manastir Gomirje SPmanastir dragovic.jpg|Pravoslavni manastir Dragović Datoteka:Vukovar samostan i crkva sv Filipa i Jakova.JPG|Franjevačke crkva Svetog Filipa i Jakova u Vukovaru </gallery> == Politički sistem == {{glavni|Politički sistem Republike Srpske Krajine}} Za vrijeme svojg postojanja, Srpska Krajina je imala tri predsjednika i šest predsjednika vlade. Nakon proglašenja nezavisnosti 19. decembra 1991. godine [[Milan Babić (političar)|Milan Babić]] je postao predsjednik. Međutim, na toj dužnosti nije dugo ostao. Tokom Babićeve vladavine, on se sukobio sa Milanom Martićem, koji je kontrolisao miliciju i teritorijalnu odbranu.{{sfn|Gusьkova|2001|p=209}} Stvaranje Srpske Krajine u prvoj fazi pokazalo je značajnu zavisnost od Jugoslavije i složenost političkim nesuglasicama, što je dovelo do političke nestabilnosti. Odnosi između Knina i Beograda bili su veoma složeni u januaru 1992. godine. Razlog za to je bio neslaganje oko [[Vensov plan|Vensovog mirovnog plana]]. Milan Babić je vjerovao da plan ne odgovara interesima Srpske Krajine, dok se Slobodan Milošević zalagao za njegovo usvajanje u ranoj fazi. Kao rezultat sporova sa Miloševićem, Babić je potpuno izgubio povjerenje u Beograd. Skupština Srpske Krajine je 22. januara je odbacila plan ulaska mirovnih snaga u Hrvatsku, ali je Skupština 9. februara pod pritiskom političara iz Beograda, koji su imali mnogo pristalica iz Srpske Krajine, ipak to usvojila. Babić je 26. februara 26. februara smijenjen sa dužnosti predsjednika. Na prijedlog Beograda za novog predsjednika izabran je Goran Hadžić, a Zdravko Zečević je postao predsjednik vlade. S obzirom da se Babić i njegovi sljedbenici nisu složili sa tom odlukom Skupštine, u Srpskoj Krajini je nastalo dvovlašće. U Srpskoj Krajini su 12. decembra 1993. godine održani prvi višestranački predsjednički i parlamentarni izbori. Uz Miloševićevu podršku u drugom krugu izbora, pobjedio je Milan Martić. Babić je pristao na kompromisnu poziciju ministra spoljnih poslova.{{sfn|Gusьkova|2001|p=209}} === Predsjednik === {{glavni članak|Predsjednik Republike Srpske Krajine}} [[Datoteka:Goran Hadžić 1992 2.jpg|mini|Goran Hadžić, drugi predsjednik Republike Srpske Krajine]] Za vrijeme postojanja Srpske Krajine, predsjednici su bili: * [[Milan Babić (političar)|Milan Babić]] (19. decembar 1991. — 26. februar 1992); * [[Goran Hadžić]] (26. februar 1992. — decembar 1993); * Milan Babić (decembar 1993. — januar 1994; izabran u decembru 1993. godine, ali je u januara 1994. godine na novim izborima pobjedio Milan Martić); * [[Milan Martić]] (12. februara 1994. — avgust 1995). Protiv svih predsjednika Srpske Krajine kasnije su podignute optužnice pred Haškim tribunalom. Milan Babić je optužen za protjerivanje ljudi iz političkih, rasnih ili vjerskih razloga.<ref>{{cite web|url=http://www.icty.org/x/cases/babic/cis/bcs/cis_babic_bcs.pdf| title = Milan Babic. Podaci o predmetu| accessdate=25. 11. 2007| language = sr}}</ref> On se pred sudom izjavio krivim i osuđen je 2005. godine na 13 godine zatvora,<ref>{{cite web|title=PRESUDA ŽALBENOG VEĆA U PREDMETU: TUŽILAC PROTIV MILANA BABIĆA| url = http://www.icty.org/x/cases/babic/acjug/bcs/050718bcs_summary.pdf| website = www.icty.org| accessdate=25. 11. 2017| language = sr|date=18. 07. 2005}}</ref> ali je 2006. godine izvršio samoubistvo.<ref>{{cite web|title=MILAN BABIĆ SEBI PRESUDIO| url = http://www.novosti.rs/%D0%B2%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B8/%D0%BD%D0%B0%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B0/%D0%B4%D0%BE%D1%81%D0%B8%D1%98%D0%B5.407.html:180561-MILAN-BABIC-SEBI-PRESUDIO| website = www.novosti.rs| accessdate=25. 11. 2017| language = sr|date=06. 03. 2006}}</ref> Milan Martić je osuđen na 35 godine zatvora zbog ratnih zločina, kršenja zakona i običaja ratovanja i protjerivanja nesrpskog stanovništva iz Srpske Krajine,<ref name="IT-95-11"/> a kaznu služi u [[Tartu]] u [[Estonija|Estoniji]]. Nakon hapšenja bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske [[Stojan Župljanin|Stojana Župljanina]] 11. juna 2008. godine, hapšenja bivše predsjednika Srpske [[Radovan Karadžić|Radovana Karadžića]] 21. jula 2008. i hapšenja bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske [[Ratko Mladić|Ratka Mladića]] 26. maja 2011. godine, Goran Hadžić je postao jedan od najtraženijih haških optuženika. Vlasti Srbije su nudile nagradu od 5 miliona evra za informaciju o mjestu boravka Gorana Hadžića. Nakon sedmogodišnje potrage, uhapšen je 20. jula 2011. godine.<ref>{{cite web|title=Arestovan эks-prezident Serbskoй Krainы Goran Hadžič. Novosti. Pervый kanal| url = http://www.1tv.ru/news/world/180974| website = www.1tv.ru| accessdate=25. 11. 2017| language = ru|date=20. 07. 2011}}</ref><ref>{{cite web|title=Arestovan эks-prezident Respubliki Serbskaя Kraina Goran Hadžič| url = http://www.rg.ru/2011/07/20/hadgich-anons.html| website = Rossiйskaя gazeta| accessdate=25. 11. 2017| language = ru|date=20. 07. 2011}}</ref> === Vlada === {{glavni članak|Vlada Republike Srpske Krajine}} Prema Ustavu Srpske Krajine, Vlada je bila nosilac izvršne vlasti u republici. Srpska Krajina je od 1991. do 1995. godine imala ukupno šest vlada:{{sfn|Novaković|2009|p=216}} * Vlada Milana Babića (29. maj 1991. — 19. decembar 1991); * Vlada Riste Matkovića (19. decembar 1991. — 26. februar 1992); * Vlada Zdravka Zečevića (26. februar 1992. — 28. mart 1993); * Vlada Đorđa Bjegovića (28. mart 1993. — 21. april 1994); * Vlada Borislava Mikelića (21. april 1994. — 27. jul 1995); * Vlada Milana Babića (27. jul 1995 — 5. avgust 1995). Vlade Srpske Krajine su formirane na političkoj osnovi i, prema pravilu, imenovani ministri nisu bili stručnjaci u resoru na čijem su se čelu nalazili. Članovi prve dvije vlade su bili iz Knina i Sjeverne Dalmacije, što im, prema Kosti Novakoviću, nije dozvolilo da utiču na situaciju u drugim dijelovima Srpske Krajine.{{sfn|Novaković|2009|p=217}} === Skupština === {{glavni članak|Skupština Republike Srpske Krajine}} Prvi saziv Skupštine Srpske Krajine formiran je krajem 1991. godine iz saziva Skupštine SAO Krajine, Oblasne skupštine Zapadne Slavonije i Velike narodne skupštine Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema. Broj zastupnika je bio više od 200. Skupština je 19. decembra 1991. godine usvojila ustav i proglasila Republiku Srpsku Krajinu.{{sfn|Novaković|2009|p=212}} Početkom 1992. godine, aktivnosti skupštine su se zakomplikovale unutrašnjim sukobima izazvanim različitim stavovima prema Vensovom planu, koji je predložen kao osnova za mirno rješenje. Milan Babić se usprotivio usvajanju ovog plana, a zastupnici Skupštine iz njegovih redova okupili su se u Kninu, poznato kao „Kninska skupština”. Drugi dio poslanika, pod vođstvom predsjednika Skupštine Mila Paspalja, sastao se u Glini, poznato kao „Glinska skupština”. Formiranje jedinstvene skupštine u Srpskoj Krajini uspjelo je tek 1993. godine.{{sfn|Novaković|2009|p=213}} Skupština Srpske Krajine sastojala se od 84 zastupnika, izabranih na parlamentarnim izborima. Zastupnički mandat je trajao četiri godine. Predsjednik i njegovi zamjenici predstavljali su sve tri krajiške eksklave. Prema ustavu, Skupština je bila dužna da se sastane dva puta godišnje — prvog radnog dana u martu i prvog radnog dana u oktobru. Trajanje sjednica nije trebalo biti duže od 90 dana. Skupština je bila odgovorna za izmjenu ustava, donošenje zakona, praćenje rada vlade, usvajanje budžeta, izmjenu administrativnih podjela itd.<ref name="ustav">{{cite wikisource|title=Ustav Republike Srpske Krajine| wslink = sr:Ustav Republike Srpske Krajine|year=1991| publisher = Službeni glasnik Republike Srpske Krajine}}</ref> === Ustav === {{glavni članak|Ustav Republike Srpske Krajine}} Ustav Srpske Krajine je usvojen 19. decembra 1991. godine na zajedničkoj sjednici Skupština SAO Krajina, Veliki narodne skupštine Zapadne Slavonije i Skupštine SAO Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem. Najviši pravni akt Srpske Krajine se sastojao od 8 glava i 124 tačke.<ref name="ustav" /> Prema ustav, Srpska Krajina „nacionalna je država srpskog naroda i država svih građana koji u njoj žive”. Glavnim gradom je proglašen Knin, a za himnu „[[Bože pravde]]”. Ustavom su određene i zastava i grb. Službeni jezik je bio srpski jezik, a pismo ćirilica.<ref name="ustav" /> === Organi za sprovođenje zakona === Od početka sukoba Srba i Hrvata, značajnu ulogu u prvim okršajima imala je Milicija Krajine. Vršeći pritisak na Srbe, hrvatska vlada je otpustila većinu Srba iz centralnog aparata ministarstva unutrašnjih poslova i iz mnogih naseljenih mjesta, gdje su većinu stanovništva činili Hrvati.{{sfn|Nikiforov|2011|p=781}} Pokušaji da se to sprovede i uvedu novi službeni simboli na milicijskim uniformama naišao je na otpor srpskih milicajaca u mjestima sa srpskom većinom. Sa početkom prvih sukoba, milicijske stanice u više gradova povukle su se iz republičkom MUP-a i formirale Miliciju Krajine, na čelu sa milicijskim inspektorom Milanom Martićem. Sekreterijat unutrašnjih poslova na čelu sa Milanom Martićem osnovan je 4. januara 1991. godine. Milicija Krajine je više puta učestvovala u vojnim operacijama, uprkos činjenici da su njeni pripadnici bili naoružani samo lakim vatrenim oružjem. Prema zapadnim istraživačima, Milicija Krajine je u julu 1991. godine imala oko 7 hiljada pripadnika sa oko 20 hiljada pripadnika u rezervnom sastavu. Prema podacima srpskih autora, Milicija Krajine je 9. oktobra 1991. godine imala 1.200 običnih milicionera, 500 specijalaca i 1.200 rezervista. Oni su bili pripadnici sedam sekreterijata unutrašnjih poslova (u Kninu, Korenici, Petrinji, Vojniću, Okučanima, Belom Manastiru i Vukovaru).{{sfn|Mikulan|Thomas|Pavlovic|2006|p=42}} Kancelarija odvojenih jedinica milicije osnovana je 28. aprila 1992. godine. Ove jedinice su bile organizovane u osam brigada sa 24.000 pripadnika i predstavljale su neku vrstu prelazne organizacije između Teritorijalne odbrane i regularne vojske. Njihov zadatak je bio zaštita granice. Rastuštene su sa osnivanjem regularne vojske u oktobru 1992. Obična milicija je postojala do kraja 1995. godine. Dana 5. oktobra 1994. godine imala je ukupno 3.850 pripadnika, od toga 1.950 milicajaca, 183 inspektora, 591 specijalca, 422 zvaničnika i 694 rezervista. Snage Milicije Krajine u Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Sremu su 1. jula 1996. godine preimenovane u „Prelaznu policiju”, koju su činili Srbi, Hrvati i posmatrači OUN. Ove snage su 15. decembra 1997. godine formalno postale dio Hrvatske policije.{{sfn|Mikulan|Thomas|Pavlovic|2006|p=42}} U Srpskoj Krajini je postojala sudska vlast. Osnovani su Vrhovni sud, Ustavni sud, okružni i opštinski sudovi. Vojni sud je uspostavljen 1994. godine. Na opštinskom i republičkom nivou bila su organizovana i djelovala su tužilaštva.{{sfn|Novaković|2009|p=219}} === Oružane snage === {{glavni članak|Srpska vojska Krajine}} [[Datoteka:Srpska vojska Krajine, desetarski emblem. 1993-1995.png|mini|Srpska vojska Krajine 1993 - 1995]] [[Datoteka:Srpska vojska Krajine, oficirski emblem. 1993-1995.png|mini|Srpska vojska Krajine oficirski emblem 1993 - 1995]] Na ljeto 1990. godine od jedinica milicije i dobrovoljaca u Kninu formirani su odredi samoodbrane, kao i milicijski sekreterijati, čiji su pripadnici bili srpski milicajc, koji su odbili da se potčine vlasti u Zagrebu. U januaru 1991. godine stvoreno je posebno odjeljenje unutrašnjih poslova, koje je omogućilo krajiškim Srbima da koordinišu djelatnost Milicije. Približno u isto vrijeme, u okviru Milicije Krajine od dobrovoljaca je stvorena specijalna jedinica, koja je nosila naziv „Martićevci”, po komandantu Milanu Martiću. U ljeto 1991. u Krajini su mobilizovani odredi [[Teritorijalna odbrana|Teritorijalne odbrane]], a u velikom slučaju njihovim akcijama su rukovodili oficiri Jugoslovenske narodne armije. Nakon potpisivanja primirja 1992. godine, JNA se povukla sa teritorije Hrvatske i Krajine, ostavljajući Srbima dio teškog naoružanja. Oružje je skladišteno pod nadzorom Mirovnih snaga OUN. Pošto su jedinice TO povučene u kasarne, na borbenoj liniji su ostale samo brigade Posebne jedinice milicije, čiji su pripadnici imali samo lako vatreno naoružanje. Ove brigade su bile podređene posebnom podjeljenju u okviru MUP Srpske Krajine. Hrvatski napad na Miljevački plato, pokazao je da mirovnjaci neće braniti Srpsku Krajinu i 16. oktobra 1992. godine osnovana je [[Srpska vojska Krajine]] — regularna vojska Srpske Krajine.{{sfn|Sekulić|2000|p=37}} Sprovedena je vojna reforma, prema kojoj su jedinice TO i brigade Posebnih jedinica milicije transformisane u vojne brigade i odrede. Sve one su raspoređene u sastav šest korpusa i Glavni štab. SVK se sastojala iz Glavnog štaba, štabnih jedinica, armijskih korpusa i RV i PVO. U osnovi, korpus SVK se sastojao od štaba, nekoliko pješadijskih brigada, artiljerijskih bataljona, protivtenkovskog diviziona, diviziona PVO i pozadinskih baza.{{sfn|Mikulan|Thomas|Pavlovic|2006|p=32}} Neki korpusi su imali specijalne jedinice, a u 7. korpusu se nalazio [[Krajina ekspres|oklopni voz]]. Svi korpusi SVK, sa izuzetkom Korpusa specijalnih jedinica koji je osnovan u ljeto 1995. godine, bili su zasnovani na teritorijalnom principu.{{sfn|Marjan|2007|p=38}} Važno tijelo koje je koordinisalo aktivnostima ministarstva odbrane i vojnim jedinicama, bilo je Vrhovni savjet odbrane. Sastojao se od predsjenika, prvog ministra, ministrao odbrane, ministra unutrašnjih poslova i komandanta vojske. Vrhovni savjet odbrane određivao je vojne položaje, usmjeravao odbranu u slučaju prijetnje, mobilizovao vojsku i sprovodio druge aktivnosti u skladu sa ustavom i zakonom.<ref name="ustav" /> Nakon pada Srpske Krajine 1995. godine, veliki dio naoružajanja SVK evakuisan je na teritoriju Republike Srpske i predat Vojsci Republike Srpske. Dio pripadnika SVK je nastavio vojnu službu u VRS. Posljednji preostali je 11. istočnoslavonski korpus koji je popunjen u jesen 1995, a oružje je dobijao iz Jugoslavije. Poslije Erdutskog sporazuma je raspušten 21. juna 1996. godine, a oružje je predato Vojsci Jugoslavije.{{sfn|Dimitrijević|2010|p=306}} == Socijalni i društveni podaci == === Privreda === {{vidi još|Dinar Republike Srpske Krajine}} Prema mnogim istraživačima, u socijalističkom periodu, teritorije koje su ušle u sastav Srpske Krajine, bile su značajno slabije razvijene od ostatka teritorije Hrvatske.{{sfn|Nikiforov|2011|p=776}} Infrastruktura je bila manje razvijena, turistički potencijal znatno manji, kao i obim investicija. Prije rata, mnogi industrijski objekti u krajiškim gradovima su bili dio industrijskih postojenja koje se nalaze u Hrvatskoj ili u Bosni i Hercegovini. Borbena dejstva su nanjela znatnu štetu infrastrukturi Srpske Krajine, prekinuvši mnoge proizvodne i trgovinske veze. Izuzetno su oštećeni i stambeni objekti. Uvođenje sankcija Jugoslaviji je uticalo na situaciju u Srpskoj Krajini, što je pogoršalo već tešku ekonomsku situaciju.{{sfn|Radelić|Marijan|Barić|Bing|Živić|2006|p=263}} [[Datoteka:Fabrika Tvik u Kninu.jpg|mini|levo|Fabrika „Tvik” u Kninu]] Tokom stvaranja države, krajiške vlasti su vjerovale da će izgraditi privredu kroz blisku saradnju sa Jugoslavijom i Republikom Srpskom.{{sfn|Radelić|Marijan|Barić|Bing|Živić|2006|p=263}} Međutim, pomoć iz Beograda otežale su međunarodne sankcije. Ipak, privreda Srpske Krajine nastavila je da funkcioniše tokom perioda borbenih dejstava.{{sfn|Gusьkova|2001|p=210}} Vlada je 1992. godine odlučila da podrži preduzeća, koja su prije rata bila u javnom vlasništvu, jer su se suočila sa velikim poteškoćama. Usvojila je svoju valutu — [[dinar Republike Srpske Krajine]], ali je zbog velike inflacije njena vrijednost stalno opadala. Hiperinflacija je počela 1993. godine, što je onemogućilo usvajanje republičkog budžeta. Početkom 1994. godine u Jugoslaviji je uveden novi dinar, vezan za njemačku marku po kursu 1:1. Jugoslovenski dinar se u Srpskoj Krajini i Srpskoj usvaja kao jedina valuta, čime je hiperinflacija zaustavljena. Nova vlada sa Borislavom Mikelićem na čelu, usvojila je budžet i počela da obnavlja privredu.{{sfn|Radelić|Marijan|Barić|Bing|Živić|2006|p=263}} Mnoga preduzeća iz Srpske Krajine su pokušala da se preorjentišu na tržišta Srpske i Srbije, što je djelimično postignuto. Program stabilizacije privrede i finansija je razvijen 1994. godine. Funkcionisanje monetarnog sistema i finansija zavisilo je isključivo od Beograda. Aktivno je korišteno poljoprviredno zemlje površine od 700.000 hektara. Međutim, zbog nedostatka gorica za mašine i nedovoljnog finansiranja, poljovrivreda u Srpskoj Krajini je pokazala nisku efikasnost. Konkretno, u Istočnoj Slavoniji je 1994. godine 45% zemljišta pripremljeno za sijanje, ali je kraju žetva prikupljena samo za 30%.<ref>{{cite web| last = Svarm| first = Filip| title = August 15, 1994 Vreme News Digest Agency No 151| url = http://www2.scc.rutgers.edu/serbiandigest/151/t151-4.htm| website = www2.scc.rutgers.edu| accessdate = 27. 11. 2017| language = en| date = 15. 08. 1994| archive-date = 2008-05-15| archive-url = https://web.archive.org/web/20080515214513/http://www.scc.rutgers.edu/serbian_digest/151/t151-4.htm}}</ref> Aktivno je korišten i šumski fond od 540.000 hektara, sa godišnjim pripastom od 1.500.000 m³. Mediji su pri tome u više navrata tvrdili, kako je sječa šuma u Istočnoj Slavoniji sprovođena bez regulativa i planiranja. U ovoj oblasti je crpljena i nafta, ali u nedovoljnim količinama kako bi se pokrio republički deficit goriva.{{sfn|Čubrilo|Ivković|Đaković|Adamović|Rodić|2011|p=332}} Nafta crpljena u Srpskoj Krajini slata je na preradu u Pančevo u Jugoslaviji. Zatim je ono prodavano na teritoriji Srpske Krajine. Istovremeno, dio goriva je dodjeljivan vojsci i ministarstvu unutrašnjih poslova, kako bi ispunili svoje potrebe.{{sfn|Radelić|Marijan|Barić|Bing|Živić|2006|p=264}} === Kultura i obrazovanje === Prva mjera ka stvaranju obrazovnog sistema nezavisnog od Zagreba preuzete su u septembru 1990. godine, kada je osnovan Kulturno-prosvjetni savjet Sjeverne Dalmacije i Like. U martu 1991. osnovano je ministarstvo obrazovanja, sa sjedištem u Kninu i mjesnim kancelarijama u Belom Manastiru i Topuskom (osnovano nešto kasnije). Na čelu ministarstva se nalazio Dušan Badža, profesor iz Obrovca. Sa početkom neprijateljstava, obrazovni proces je više puta prekinut. Same škole su periodično bombardovane i uništavane. U junu 1993. godine vlada Srpske Krajine donjelo je odluku o osnivanje Univerziteta Nikola Tesla u Kninu. U sastavu univerziteta su se nalazila četiri fakulteta:{{sfn|Radelić|Marijan|Barić|Bing|Živić|2006|p=266}} * Filozofski fakultet u Petrinji; * Poljoprivredni fakultet u Belom Manastiru; * Politehnički fakultet u Kninu; * Fakultet društvenih nauka u Kninu. Profesori iz Srbije i Srpske su pružali značajnu pomoć univerzitetu.{{sfn|Radelić|Marijan|Barić|Bing|Živić|2006|p=266}} U školama Srpske Krajine su se učili sljedeći predmeti: srpski jezik i književnost, istorija, geografija, muzička i likovna kultura, priroda i društvo i vjeronauka. Udžbenike je štampao Zavod za udžbenike Republike Srbije. Iz Srbije je podremana humanitarna pomoć kako pojedinačno učenicima, tako i cijelim školama. Djeca poginulih boraca su dobijala udžbenike na poklon. Znatnu pomoć obrazovnom sistemu Srpske Krajine, osim Srbije, pružala je [[Grčka]] i [[Rusija]].{{sfn|Čubrilo|Ivković|Đaković|Adamović|Rodić|2011|p=339}} U ljeto 1993. godine u Srpskoj Krajini je osnovana Narodna biblioteka, čije je osnivanje pomogla [[Srpska akademija nauka i umetnosti|Srpska akademija nauka i umjetnosti]]. U Kninu je 16. juna osnovano Srpska narodno pozorište. Ansambla pozorišta je učestvovao na festivalima u gradovima Srpske Krajine zajedno sa kolegama iz Srpske i Srbije. Nešto kasnije u Kninu je osnovan dokumentacioni centar „Krajina-film”.{{sfn|Radelić|Marijan|Barić|Bing|Živić|2006|p=266}} Brojne kulturne manifestacije su održavane u Domovima Srpske vojske Krajine, posebno u Kninu, Benkovcu, Petrinji, Glini i Belom Manastiru. Organizovana su i kulturna društva.{{sfn|Novaković|2009|p=229}} Pored toga, u Srpskoj Krajini su preuzete određene mjera za osnivanje muzeja. Muzejska djelatnost je organizovana u Kninu ([[Kninska tvrđava]]), Benkovcu ([[Kaštel Benković]]), Petrovoj Gori, Topuskom, Vukovaru ([[Dvorac Eltz|Dvorac grofa Elca]]) i Belom Manastiru.{{sfn|Novaković|2009|p=229}} U Srpskoj Krajini se emitovala „Državna radio-televizija”, kao i u Benkovcu, Kninu, Gračanici, Korenici, Slunju, Vrginmostu, Petrinji, Okučanima, Vukovaru, Borovu Selu, Mirkovcima i Belom Manastiru. Krajem 1993. godine, radi predizborne kampanje Milana Martića, uz podršku Jugoslavije, počelo je emitovanje programa „Televizija na Plitvicama”.{{sfn|Novaković|2009|p=229}} Poslije pada Srpske Krajine u avgustu 1995. godine, mnogi učenici i studenti nastavili su školovanje u Srbiji. U jesen 1995. godine, obrazovne institucije Srbije su iz izbjegličkih porodica iz Srpske Krajine zabilježile 15.900 osnovaca, 6.100 srednjoškolaca i 1.890 studenata.{{sfn|Čubrilo|Ivković|Đaković|Adamović|Rodić|2011|p=341}} === Zdravstvena zaštita === Zdravstvo područja Srpske Krajine je prije rata bilo integralni dio zdravstvene službe u Hrvatskoj. Finansirano je iz jedinstvenog fonda, sa sjedištem u Zagrebu. Količina novca kojom je raspolagalo krajiško zdravstvo nije bila dovoljna da pokrije veće potrebe. Zdravstvena služba Krajine imala je 9 domova zdravlja ([[Knin]], [[Benkovac]], [[Obrovac]], , [[Korenica]], [[Donji Lapac]], [[Opština Dvor|Dvor na Uni]], [[Hrvatska Kostajnica|Kostajnica]], [[Vrginmost]], [[Vojnić]]) i 3 medicinska centra (Knin, [[Glina]], [[Petrinja]]). Broj stanovnika na jednog ljekara je bio, u prosjeku, 1.412. Najmanji je bio u Kninu (532) i u Petrinji (554), dok u Vojniću taj broj iznosio 2.233. Broj postelja u RSK je iznosio 1.338, tj. 4,53 kreveta na 1.000 stanovnika.{{sfn|Čubrilo|Ivković|Đaković|Adamović|Rodić|2011|p=336}} Nakon početka rata u 1991. godini zdravstvena služba u SAO Krajini je reformisana u pravcu autonomije i saradnji sa službama zdravlja Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. U jesen 1991. bila su stvorena dva medicinska centra u Kninu ([[Dalmacija]] i [[Lika]]) i u Glini ([[Kordun]] i [[Banija]]). Značajna pažnja je bila obraćena na pomoć izbjeglicama sa područja pod kontrolom ZNG i MUP-a Hrvatske, kojih je bilo ukupno oko 100.000 ljudi. U toku čitavog rata veliku pomoć ljekarima Srpske Krajine su pružili [[Vojnomedicinska akademija]] u [[Beograd]]u i humanitarne organizacije, kao i [[Srpska pravoslavna crkva]].{{sfn|Čubrilo|Ivković|Đaković|Adamović|Rodić|2011|p=337}} === Sport === Prvi koraci po razvoju sportskih aktivnosti na prostoru Srpske Krajine su počeli [[28. septembar|28. septembra]] [[1992]]. godine kada je usvojen Zakon o fizičkoj kulturi. Nakon toga su osnovani strukovni savezi kao fudbalski u [[Srb (Gračac)|Srbu]], košarkaški u [[Knin]]u, odbojkaški u [[Vukovar]]u, rukometni u [[Beli Manastir|Belom Manastiru]], šahovski u [[Borovo Naselje|Borovu naselju]] itd. U [[Benkovac|Benkovcu]] [[11. februar]]a [[1995]]. godine je osnovan Olimpijski komitet Republike Srpske Krajine. Saradnja Srpske Krajine, Srpske i Srbije na sportskom polju bila je uspješna. Prvi koraci saradnje napravljeni su zahvaljujući naporima Ministarstva za sport Savezne Republike Jugoslavije, [[Jugoslovenski olimpijski komitet|Jugoslovenskog olimpijskog komiteta]], [[Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Beogradu|Fakulteta za fizičko vaspitanje]] i drugih institucija u Beogradu i sličnih iz Srpske, odnosno sa [[Pale|Pala]] i iz [[Banja Luka|Banje Luke]]. U Srpskoj Krajini je bila popularna fudbalska liga koja je postojala u periodu od 1992. do 1995. godine, a najpoznatiji klub je bio „Dinara” iz Knina. Politički položaj Srpske Krajine odrazio se na njen sportski život u međunarodnim okvirima. To je značilo blokadu u svakom pogledu.{{sfn|Čubrilo|Ivković|Đaković|Adamović|Rodić|2011|p=351}} Sportske aktivnosti su sprovođene u čitavom ratnom periodu. Krajiška ekipa je učestvovala na prvenstvu Vojske Republike Srpske u zimskim sportovima na [[Jahorina|Jahorini]]. Karatisti iz Petrinje učestvovali su na karate prvenstvu Jugoslavije. Organizovano je više trka maratonaca od kojih je najpoznatija trka na relaciji Banja Luka—Knin u dužini 320&nbsp;km.{{sfn|Novaković|2009|p=228}} U organizaciji Glavnog štaba [[Srpska vojska Krajine|Srpske vojske Krajine]], na stadionu Sportskog centra u Kninu, 22. maja 1993. godine, odigrana je prijateljska fudbalska utakmica između selekcija Srpske vojske Krajine i Vojske Republike Srpske. Utakmicu je posmatralo nekoliko hiljada gledalaca, među kojima su bili [[Đorđe Bjegović]], predsjednik Vlade Srpske Krajine i general [[Mile Novaković]], komandant Srpske vojske Krajine, sa saradnicima. Fudbaleri obje ekipe došli su na utakmicu sa ratišta iz svih dijelova svojih država.{{sfn|Novaković|2009|p=229}} == Trenutno stanje == {{glavni članak|Vlada Republike Srpske Krajine u progonstvu}} Poslanici nekadašnje Skupštine Republike Srpske Krajine su [[2005]]. godine formirali [[Vlada Republike Srpske Krajine u progonstvu|Vladu Republike Srpske Krajine u progonstvu]], međutim ona do danas nije ostvarila neki veći uticaj kako među izbjeglim licima iz Srpske Krajine, tako i prema [[Vlada Republike Srbije|Vladi Srbije]].<ref>{{cite web|title="Vlada RSK" u izbeglištvu| url = http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2005&mm=02&dd=26&nav_id=163140| website = B92.net| accessdate=04. 12. 2017| language = sr|date=26. 02. 2005}}</ref><ref>{{cite web| url = http://www.vladarsk.com/| archiveurl = https://web.archive.org/web/20121001080546/http://www.vladarsk.com/| archivedate = 01. 10. 2012| title = Vlada Republike Srpske Krajine| publisher = www.vladarsk.com| accessdate = 04. 12. 2017| language = sr| date = | dead-url = yes| df = }}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.vreme.com/cms/view.php?id=408070| title = Vreme 739 - Vlada u izbeglistvu: Krajisnici, dje cemo na prelo| publisher = Vreme.com| accessdate=07. 03. 2013| language = sr|date=03. 03. 2005}}</ref> Prvi ministar vlade u progonstvu je [[Milorad Buha]]. U vladi se još nalazi šest ministara. Članovi vlade u progonstvu izjavili su da namjeravaju raditi na planu zasnovanom na planu Z-4 i njihov konačni cilj je da Srbi postignu „više od autonomije, manje od nezavisnosti” u Hrvatskoj.<ref>{{cite web|title=B92 specijal: 10 godina od ''Oluje'' nad Krajinom| url = http://www.b92.net/specijal/oluja/index.php?start=0&nav_id=173983| website = www.b92.net| accessdate=28. 11. 2017| language = sr|date=05. 08. 2005}}</ref> Skupština i [[Vlada Srpske Krajine]] u progostvu je priznala nezavisnost [[Abhazija|Abhazije]] i [[Oseti|Južne Osetije]].<ref>{{cite web|title=Skupštine RSK priznala Republike Abhaziju i Južnu Osetiju.| url = http://www.srpskapolitika.com/Tekstovi/Komentari/2008/114.html| website = www.srpskapolitika.com| accessdate=28. 11. 2017| archiveurl = https://web.archive.org/web/20150924105216/http://www.srpskapolitika.com/Tekstovi/Komentari/2008/114.html| archivedate=24. 09. 2015| language = sr|date=12. 09. 2008}}</ref> == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|30em}} == Literatura == :'''srpski''' {{refbegin|2}} * {{Cite book|ref=harv| last=Čubrilo| first = Radoslav I.| last2=Biljana R.| first2 = Ivković| last3=Dušan| first3 = Đaković| last4=Jovan| first4 = Adamović| last5=Milan Đ.| first5 = Rodić| title = Srpska Krajina|year=2011| publisher = Matić| location = Beograd|id=| language = sr|pages=742}} * {{Cite book|ref=harv| last=Novaković| first = Kosta| title = Srpska Krajina: Usponi, padovi, uzdizanja|year=2009| publisher = Srpsko kulturno društvo Zora| location = Beograd/Knin|isbn=978-86-83809-54-7| language = sr|pages=602}} * {{Cite book|ref=harv|last=Kostić|first=Lazo M.|authorlink=Lazo M. Kostić|title=Sporne teritorije Srba i Hrvata|year=1990|location=Beograd|publisher=Dosije|url=https://www.scribd.com/document/36349897/Lazo-Kostic-Sporne-Teritorije-Srba-i-Hrvata}} * {{Cite book|ref=harv| last=Nišić| first = Stanko| title = Hrvatska oluja i srpske seobe|year=2002| publisher = Knjiga komerc| location = Beograd| language = sr}} * {{Cite book|ref=harv| title = Rat za opstanak Srba Krajišnika. Zbornik radova 1.|year=2010| publisher = Telo print| location = Beograd| ref = Rat za opstanak Srba Krajišnika| language = sr}} * {{Cite book|ref=harv| last=Pešut| first = Mane| title = Krajina u ratu 1941-1945|year=1995| location = Beograd| language = sr}} * {{Cite book|ref=harv| last=Jović| first = Borislav| title = Poslednji dani SFRJ: Izvodi iz dnevnika|year=1996| publisher = Politika, izdavačka delatnost| location = Beograd| language = sr}} * {{Cite book|ref=harv| last=Sekulić| first = Milisav| title = Knin je pao u Beogradu|year=2000| publisher = Nidda Verlag Gmbh| location = Bad Vilbel| language = sr}} * {{Cite book|ref=harv| last=Štrbac| first = Savo| title = Hronika progranih Krajišnika|year=2005| publisher = Udruženje Srba iz Hrvatske| location = Beograd|isbn=978-86-83809-24-0| language = sr}} * {{Cite book|ref=harv| last=Dimitrijević| first = Bojan B.| title = Modernizacija i intervencija jugoslovenske oklopne jedinice 1945-2006|year=2010| publisher = Institut za savremenu istoriju| location = Beograd|isbn=9788674031384| edition = 1.| language = sr}} {{refend}} :'''ruski''' {{refbegin|2}} * {{Cite book|ref=harv| last=Gusьkova| first = E.Ю.|authorlink= Jelena Guskova| title = Istoriя юgoslavskogo krizisa (1990-2000)|year=2001| publisher = Russkoe pravo/Russkiй Nacionalьnый Fond| location = Moskva|isbn=978-5941910038| language = ru|pages=720}} * {{Cite book|ref=harv|editor1-last=Litavrin|editor1-first=G. G.| title = Rannefeodalьnыe gosudarstva na Balkanah. VI–XII vv. M., 1985|year=2011| publisher = Nauka| location = Moskva| url = http://inslav.ru/publication/rannefeodalnye-gosudarstva-na-balkanah-vi-xii-vv-m-1985| language = ru|pages=364}} * {{Cite book|ref=harv| last=Čirkovič| first = Sima| title = Istoriя serbov|year=2009| publisher = Vesь mir| location = Moskva|isbn=978-5-7777-0431-3| language = ru}} * {{Cite book|ref=harv| last=Gusьkova| first = E. Ю.| title = Listaя stranicы serbskoй istorii|year=2014| publisher = Indrik| location = Moskva|isbn=978-5-91674-301-2| language = ru|pages=368}} * {{Cite book|ref=harv| last=Freйdzon| first = V. I.| title = Istoriя Horvatii. Kratkiй očerk s drevneйših vremen do obrazovaniя respubliki (1991 g.)|year=2001| publisher = Aleteйя| location = SPb| url = http://inslav.ru/publication/freydzon-v-i-istoriya-horvatii-kratkiy-ocherk-s-drevneyshih-vremen-do-obrazovaniya| language = ru}} * {{Cite book|ref=harv|editor1-last=Nikiforov|editor1-first=K. V.| title = Юgoslaviя v XX veke: očerki političeskoй istorii|year=2011| publisher = Indrik| location = Moskva|isbn=978-5-91674-121-6| language = ru|pages=888}} * {{Cite book|ref=harv| last=Belяkov| first = Sergeй| title = Ustaši: meždu fašizmom i эtničeskim nacionalizmom| url = http://books.google.com/books?id=1yUsAQAAMAAJ|year=2009| publisher = Gumanitarnый universitet| location = Ekaterinburg| language = ru| accessdate=11. 12. 2017}} * {{Cite book|ref=harv| last=Vasilьeva| first = Nina| last2=Gavrilov| first2 = Viktor| title = Balkanskiй tupik ? Istoričeskaя sudьba Юgoslavii v XX veke|url=https://archive.org/details/balkanskiitupiki0000vasi|year=2000| publisher = Geя Itэrum| location = Moskva|isbn=978-5855890631| language = ru}} {{refend}} :'''engleski''' {{refbegin|2}} * {{Cite book|ref=harv| last=Žerjavić| first = Vladimir| title = Yugoslavia-manipulations with the number of Second World War victims|year=1993| publisher = Croatian Information Centre| location = Zagreb|isbn=978-0-919817-32-6| language = en}} * {{Cite book|ref=harv| last=Tomasevich| first = Jozo| title = The Chetniks|url=https://archive.org/details/chetniks0000toma|year=1975| publisher = Stanford University Press| location = Stanford, Calif.|isbn=978-0804708579| language = en}} * {{Cite book|ref=harv| last=Hoare| first = Marko Attila| title = Genocide and resistance in Hitler's Bosnia : the Partisans and the Chetniks, 1941-1943|year=2006| publisher = Published for the British Academy by Oxford University Press| location = Oxford|isbn=978-0197263808| edition = 1.| language = en}} * {{Cite book| ref = harv| last = Pavković| first = Aleksandar| last2 = Radan| first2 = Peter| title = The Ashgate Research Companion to Secession| url = http://books.google.com/books?id=AiR8hyE8jXMC&pg=PA174| year = 2011| publisher = Ashgate Publishing, Ltd.| isbn = 978-0-7546-7702-4| language = en| accessdate = 11. 12. 2017| pages = 174}} * {{Cite book|ref=harv| last=Mikulan| first = Krunoslav| last2=Thomas| first2 = Nigel| last3=Pavlovic| first3 = Darko| title = TheYugoslav Wars (1) : Slovenia & Croatia, 1991-95|year=2006| publisher = Osprey| location = Oxford|isbn=978-1-84176-963-9| language = en}} * {{Cite book|ref=harv|editor1-last=Isby|editor1-first=David C.| title = Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflicts, 1990-1995, with Maps|year=2003| publisher = Diane Publishing Company| location = Washington|isbn=9780756729301| language = en|pages=501}} * {{Cite book|ref=harv|editor1-last=Frucht|editor1-first=Richard| title = Eastern Europe|year=2005| publisher = ABC-Clio| location = Santa Barbara, Calif.|isbn=978-1576078006| language = en}} * {{Cite book| ref = harv| last = Pesic| first = Vesna| title = Serbian Nationalism and the Origins of the Yugoslav Crisis| year = 1996| publisher = Peaceworks| location = Washington| url = https://www.usip.org/publications/1996/04/serbian-nationalism-and-origins-yugoslav-crisis| language = en| access-date = 2019-07-26| archive-date = 2021-05-10| archive-url = https://web.archive.org/web/20210510120235/https://www.usip.org/publications/1996/04/serbian-nationalism-and-origins-yugoslav-crisis}} {{refend}} :'''ostali''' {{refbegin|2}} * {{Cite book|ref=harv| last=Pelikán| first = Jan| title = Dějiny Srbska|year=2005| publisher = Nakl. Lidové Noviny| location = Praha|isbn=978-80-7106-671-2| edition = 1.| language = cs}} * {{Cite book|ref=harv| last=Marjan| first = Davor| title = Oluja|year=2007| publisher = Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata| location = Zagreb| language = hr|pages=445}} * {{Cite book|ref=harv| last=Radelić| first = Zdenko| last2=Marijan| first2 = Davor| last3=Barić| first3 = Nikica| last4=Bing| first4 = Albert| last5=Živić| first5 = Dražen| title = Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat|year=2006| publisher = Hrvatski Inst. za Povijest| location = Zagreb|isbn=978-953-0-60833-7| language = hr}} * {{cite journal|ref=harv| last=Davor| first = Pauković| title = Posljednji kongres Saveza komunista Jugoslavije: uzroci, tijek i posljedice raspada| journal = Suvremene teme : međunarodni časopis za društvene i humanističke znanosti|date=22. 12. 2008| volume = 1| issue = 1| url = http://hrcak.srce.hr/35202| accessdate=28. 11. 2017| language = hr| issn = 1849-2428|pages=21-33}} * {{Cite book|ref=harv| title = Ustav Narodne Republike Hrvatske|year=1947| publisher = Narodne novine| url = https://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/Ustav_NRH_1947.pdf| accessdate=23. 11. 2017}} {{refend}} === Dodatna literatura === {{refbegin|2}} * {{Cite book|ref=harv| last=Vrcelj| first = Marko| title = Rat za Srpsku Krajinu: 1991-1995|year=2002| publisher = Srpsko kulturno društvo Zora| location = Beograd/Knin|isbn=978-86-83809-06-6|pages=254| language = sr}} * {{Cite book|ref=harv| last=Dakić| first = Mile| title = Srpska Krajina: Istorijski temelji i nastanak|year=1994| location = Knin| publisher = Iskra| language = sr}} * {{Cite book|ref=harv| last=Dakić| first = M.| title = Krajina kroz vijekove: iz istorije političkih, nacionalnih i ljudskih prava srpskog naroda u Hrvatskoj|year=2002| location = Beograd| language = sr}} * {{Cite book|ref=harv| last=Ličina| first = Ratko| title = Republika Srpska Krajina: Državna dokumenta: Hronologija događaja sa dokumentacijom| volume = Knj. 9 (1995)|year=2016| location = Beograd| publisher = Miroslav, Pokret za slobodne srpske zemlje| language = sr}} * {{Cite book|ref=harv|last=Petrović|first=Ilija|authorlink=Ilija Petrović (istoričar)|title=Srpsko nacionalno vijeće Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema|year=1994|location=Novi Sad|publisher=Cvetnik|url=https://books.google.com/books?id=XQTXoAEACAAJ}} * {{Cite book|ref=harv|last=Petrović|first=Ilija|authorlink=Ilija Petrović (istoričar)|title=Od vijeća do republike: Slavonija, Baranja i Zapadni Srem|year=1996|location=Novi Sad|publisher=Cvetnik|url=https://books.google.com/books?id=LWqOGAAACAAJ}} * {{Cite book|ref=harv| last=Radišić| first = Dragan| title = Hronologija događaja na prostoru prethodne Jugoslavije 1990-1995|year=2002| location = Banja Luka| publisher = Glas srpski, Centar za geostrateška istraživanja| url = https://books.google.com/books?id=Ow4_AQAAIAAJ| language = sr| accessdate=11. 12. 2017}} * {{Cite book|ref=harv| last=Radulović| first = S.| title = Sudbina Krajine|year=1996| publisher = Dan Graf| location = Beograd| language = sr}} * {{Cite book|ref=harv|editor1-last=Đurić Mišina|editor1-first=Veljko| title = Republika Srpska Krajina: deset godina poslije|year=2005| publisher = Dobra Volj| location = Beograd|isbn=978-86-83905-04-1| language = sr}} * {{Cite book|ref=harv|editor1-last=Đurić Mišina|editor1-first=Veljko| title = Republika Srpska Krajina: deset godina poslije. knj. 2|year=2005| publisher = Dobra Volj| location = Beograd|isbn=978-86-83905-05-8| language = sr}} * {{Cite book|ref=harv| last=Štrbac| first = Savo| title = Rat i riječ|year=2011| location = Knin-Banja Luka-Beograd| publisher = Grafid, Dokumentaciono-informacioni centar Veritas| url = https://books.google.com/books?id=5Bf2oAEACAAJ| language = sr| accessdate=11. 12. 2017}} * {{Cite book|ref=harv| last=Bethlehem| first = Daniel L.| last2=Weller| first2 = Marc| title = The 'Yugoslav' Crisis in International Law: General Issues| url = http://books.google.com/books?id=dY7shKpJ2B0C&pg=PR33|year=1997| publisher = Cambridge University Press|isbn=978-0-521-46304-1| language = en| accessdate=11. 12. 2017}} * {{Cite book|ref=harv| last=Štrbac| first = Savo|authorlink= Savo Štrbac| title = Gone with the Storm: A Chronicle of Ethnic Cleansing of Serbs from Croatia|year=2015| location = Knin-Banja Luka-Beograd| publisher = Grafid, DIC Veritas| url = https://books.google.com/books?id=uSqBnQAACAAJ| language = en| accessdate=11. 12. 2017}} {{refend}} == Vanjske veze == {{commonscat|Republic of Serbian Krajina}} * {{cite web|title=KrajinaForce - Glas Krajisnika u Egzilu - Krajina - Republika Srpska Krajina| url = http://www.krajinaforce.com/| language = sr}} * {{cite web|title=Hronika Republike Srpske Krajine| url = http://www.srpskapolitika.com/krajina/hronoligija-1.html| archiveurl = https://web.archive.org/web/20130807093253/http://www.srpskapolitika.com/krajina/hronoligija-1.html| archivedate=07. 08. 2013| language = sr}} * {{cite web|title=Opštine Republike Srpske Krajine| url = http://www.srpskapolitika.com/krajina/opstine.html| archiveurl = https://web.archive.org/web/20081012183327/http://www.srpskapolitika.com/krajina/opstine.html| archivedate=12. 10. 2008| language = sr}} {{Ratovi u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Nastanci 1991.]] [[Kategorija:Prestanci 1995.]] [[Kategorija:Republika Srpska Krajina| ]] [[Kategorija:Raspad SFR Jugoslavije]] [[Kategorija:Rat u Hrvatskoj]] [[Kategorija:Bivše države u Evropi]] [[Kategorija:Bivše države na Balkanu]] [[Kategorija:Bivše nepriznate države]] 97sey2o1bdnt5wklnbsivgvt8jor6zo 0 8911 42690898 42680672 2026-09-22T07:18:33Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 9 books for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690898 wikitext text/x-wiki {{otheruses}} [[Datoteka:Morgan,Henry.jpg|mini|Henry Morgan]] Sir '''Henry Morgan''' ({{lang-cy|Harri Morgan}}; oko [[1635.]] – [[25. kolovoza]] [[1688.]]), [[Wales|velški]]<ref>[https://www.britishnewspaperarchive.co.uk/viewer/bl/0001853/19410423/022/0026 The Tatler, Wednesday 23 April 1941]</ref> gusar, pomorac, zemljoposjednik i kasnije guverner [[Jamajka|Jamajke]]. Morgan je [[gusar]]io za [[Kraljevina Engleska|Englesku]] protiv Španjolaca u [[Karibi|Karipskom moru]]. Proslavio se [[Pljačka Paname|osvajanjem]] [[Panamá|Paname]], "Kraljice Tihog oceana", i jedan je od najpoznatijih gusara svih vremena. == Biografija == ===Mladost=== Najstariji sin Roberta Morgana, velškog plemića i njegove supruge [[Nijemci|Njemice]]. O njegovoj mladosti je malo poznato. Govorio je da je kao dječak otet u [[Bristol]]u i prodan kao rob na [[Barbados]] odakle je odveden na Jamajku. No njegov ujak Edward Morgan je bio zamjenik guvernera [[Jamajka|Jamajke]] nakon dolaska na vlast [[Karlo II., kralj Engleske|Charlesa II.]] i Henry Morgan je oženio njegovu kćer, Mary. 1663. u [[Port Royal]]u se pridružio floti [[Bukaniri|bukanira]] pod vodstvom [[Christopher Myngs|Christophera Myngsa]], i sudjelovao u ekspediciji Johna Morrisa koja je opljačkala španjolska naselja Vildemos, [[Trujillo]] i [[Granada, Nikaragva|Granadu]]. Godine 1666. zapovjedao je brodom u ekspediciji [[Edward Mansfield|Edwarda Mansfielda]] kada su preoteli [[Španjolci]]ma otoke Old Providence i [[Santa Catalina]]. Nedugo nakon toga Mansfield je zarobljen i ubijen od Španjolaca a [[bukaniri]] su jednoglasno izabrali Morgana kao [[admiral]]a. ===Gusarska karijera=== [[Datoteka:Pg 014 - Henry Morgan Recruiting for the Attack (bw).jpg|mini|240px|Morgan regrutira bukanire]] Godine 1668. ovlašten je od [[Thomas Modyford|Thomasa Modyforda]], guvernera Jamajke, da zarobi nekoliko Španjolaca s [[Kuba|Kube]] kako bi saznali španjolske planove za napad na Jamajku. Sakupivši 10 brodova i 500 ljudi Morgan se iskrcao na Kubi te zarobio i opljačkao grad [[Camagüey|Puerto Principe]]. Nakon toga je zauzeo dobro utvrđeni grad [[Portobelo|Puerto Bello]] u današnjoj državi [[Panama|Panami]]. Rečeno je da su Morganovi ljudi pritom koristili zarobljene [[Isusovci|Isusovce]] kao štit, da bi zauzeli treću, najteže osvojivu gradsku utvrdu. Guverner Paname je nastojao mirnim putem privoljeti napadače na odlazak i Morgan je konačno pristao napustiti grad uz plaćanje velike otkupnine. Ovi podvizi su daleko nadmašivali ovlasti koje je Morgan imao i bili su popraćeni užasnim okrutnostima ali guverner Jamajke je nastojao sve opravdati nužnošću da se [[Englezi]]ma daju slobodne ruke za napade na Španjolce gdje god je moguće. U [[London]]u, engleski Admiralitet je sve jednostavno zanemario a Morgan i njegovi ljudi su se vratili u Port Royal da proslave. Morgan je stečeni plijen iskoristio da kupi nekoliko plantaža šečerne trske na Jamajci. Modyford je gotovo odmah povjerio Morganu još jednu ekspediciju protiv Španjolaca i on je nastavio pustošiti obalu Kube. Nedaleko [[Hispaniola|Hispaniole]] 2.I.1669. Morganov admiralski brod ''Oxford'' je slučajno eksplodirao tijekom pijančevanja a Morgan i njegovi časnici su jedva izbjegli smrt. U ožujku je opljačkao [[Maracaibo]] u [[Venezuela|Venezueli]] koji je bio napušten kada je opažena njegova flota. Nakon toga je proveo nekoliko tjedana u Venezuelanskom naselju [[Gibraltar, Venezuela|Gibraltara]] na [[Maracaibo (jezero)|jezeru Maracaibo]] mučeći bogate građane da bi mu otkrili gdje su sakrili gradsko blago. Vraćajući se u Maracaibo Morgan je zatekao na izlazu iz jezera tri španjolska ratna broda koja su ga čekala no zarobio ih je ili uništio. Prikupio je prilično mnogo blaga kao otkupninu zbog napuštanja grada i konačno dovitljivim zavaravanjem i napadom na utvrdu, što je uvjerilo španjolskog guvenera da povuče svoje topove, probio se na sigurnost otvorenog mora. Na povratku na Jamajku ponovno je opomenut od Modyforda ali ne i kažnjen. Morgan je stečeni novac iskoristio da kupi još zemlje. Španjolci su se sa svoje strane jednako ponašali i Morgan je ponovno ovlašten, kao zapovjednik svih ratnih brodova Jamajke, da vodi rat sa Španjolcima, uništava njihove brodove i gradove, plijen stečen u pohodima bio mu je jedina plaća. Prema tome, Morgan i njegovi ljudi su bili gusari, ne [[pirat]]i. Nakon razaranja obale Kube i dijelova kontinenta odlučio je povesti ekspediciju na grad Panamu na obali [[Tihi ocean|Tihog Oceana]]. ===Vrhunac uspjeha u Panami=== {{main|Pljačka Paname}} Dana 15. prosinca 1670. ponovno je oteo Španjolcima Santa Catalinu a 27. prosinca zauzeo je tvrđavu Chagres pobivši 300 vojnika garnizona. Nakon toga je napustio brodove i čamcima krenuo uzvodno rijekom Chagres. S 1400 ljudi krenuo je jednim od najmočvarnijih područja u [[Srednja Amerika|Srednje Amerike]]. Njegov ambiciozni plan je bio; pješaćenjem priječi kontinent i koristeći učinak iznenađenja napasti Španjolce koji ih ondje nisu očekivali (kao i [[Francis Drake]] 90 godina ranije). Kada su se njegovi ljudi konačno pojavili pred Panamom bili su iscrpljeni i umorni. Dana 18. siječnja 1671. Morgan je otkrio da [[Panamá]] ima 1500 pješaka i konjanika. Podijelio je svoje snage i poslao jednu kolonu kroz šumu da izbije pred gradske zidine i ondje se ukopa. Vidjevši Engleze, španjolski vojnici su izašli iz grada namjeravajući ih pregaziti no bukanirski strijelci su pušćanom vatrom obarali Španjolce. Istodobno je druga gusarska kolona udarila Španjolcima s boka i potpuno ih uništila. Nakon skupljanja plijena koji je premašivao stotinu tisuća funti spalili su grad i pobili sve preostale stanovnike koji nisu na vrijeme pobjegli počinivši najveće zvjerstvo koje su engleski gusari ikada počinili. No to nikada nije dokazano, neki kažu da su španjolski vojnici u bijegu sami zapalili grad, znajući da ne mogu pobijediti a ne želeći Morganu ništa ostaviti. ===Gubitak Engleske potpore=== No, s obzirom na to da je pljačkanjem Paname povrijedio mirovni ugovor između Španjolske i Engleske, Morgan je uhićen pod optužbom za piratstvo i sproveden u Englesku 1672. Dokazao je da u trenutku napada nije znao za mirovni ugovor i 1675. proglašen je [[Vitez (titula)|vitezom]] prije nego što je vraćen na Jamajku da bi preuzeo dužnost zamjenika guvernera. Godine 1681. tada već guverner Morgan je pao u nemilost engleskog kralja [[Karlo II., kralj Engleske|Karla II.]] koji je namjeravao oslabiti poluautonomno Vijeće Jamajke i zamijenjen je dugogodišnjim političkim suparnikom Thomasom Lynchom. Dobio je na težini i zadobio je glas pijanog grubijana. ===Umirovljenje i smrt=== Godine 1683. Morgan je isključen iz Vijeća Jamajke zbog podvala guvernera Lyncha. U isto vrijeme izvješća o Morganovim gusarskim pothvatima su izašla u knjizi ''De Americaensche Zee-Rovers'' (nizozemski ''Povijest Bukanira Amerike''). Ne želeći takvu vrst "reklame" Morgan je podigao tužbu protiv izdavača knjige i na sudskom procesu dobio odštetu od 200 funti. Nakon što je Thomas Lynch umro 1684., njegov prijatelj Christopher Monck imenuje upravu i organizira obustavu Morganova nesudjelovanja u vijeću Jamajke 1688. Morganovo zdravlje je propadalo još od 1681. U Londonu mu je dijagnosticirana [[tuberkuloza]] i umro je 25. kolovoza 1688.<ref name="Oxford">{{cite web|url=https://www.oxfordreference.com/view/10.1093/oi/authority.20110803100209638|title=Sir Henry Morgan|publisher=Oxford Reference|work=The Oxford Companion to Ships and the Sea|accessdate=29 January 2022}}</reF> Moguće je da je to bilo uzrokovano pretjeranim opijanjem.{{sfn|Talty|2007|p=280}} == Ostavština i legende == Uz Francisa Drakea, Morgan je zapamćen kao jedan od najuspješnijih engleskih gusara. Također, bio je jedan od rijetkih morskih razbojnika koji su znali vrijeme kada se na miru povući iz "posla" s prikupljenim bogatstvom. Po Henryju Morganu je prozvana jedna vrsta [[rum]]a, koja se danas proizvodi na Jamajci; [[Kapetan Morgan]]. Jedna [[Istra|istarska]] legenda kaže da je Morgan za vrijeme posljednjeg boravka u Engleskoj otplovio kako bi sakrio svoje [[blago]] te da ga je zakopao u gradu [[Dvigrad]]u u [[Limski kanal|Limskom kanalu]] u Istri. Navodno je obližnje selo Mrgani prije nosilo naziv Morgani te mu je utemeljitelj bio sam Morgan po kojem je i dobilo ime. U glavnoj ulozi u istarskoj legendi glumi ga [[Antonio Jakupčević]]. == U popularnoj kulturi == *U filmu ''[[Crni labud (1942.)|Crni labud]]'' iz [[1942.]], Henry Morgan je jedan od glavnih likova. Glumi ga [[Laird Cregar]]. Radnja filma je utemeljena na Morganovim pokušajima da okonča piratstvo na Jamajci nakon povratka iz Engleske 1675. *U filmskom serijalu ''[[Pirati s Kariba]]'', Morgan je jedan od tvoraca "Piratskog Kodeksa". Također se pojavljuje u istoimenom [[strip]] serijalu kao [[duh]] gdje pomaže kapetanu [[Jack Sparrow|Jacku Sparrowu]] poraziti njegovu bivšu posadu. U književnom serijalu ''[[Pirati s Kariba: Legende o Bratskom dvoru]]'' Morgan se počne baviti [[Alkemija|alkemijom]], otkrije tajnu [[besmrtnost]]i, i živi preko sto godina. Do 1730-ih postaje poznat kao "Vladar sjena" te pokušava zavladati svijetom, u čemu ga spriječe Jack Sparrow i ostali Piratski vladari Bratskog dvora. *U romanu ''[[Crni gusar]]'' talijanskog romanopisca [[Emilio Salgari|Emilija Slagarija]], Morgan započinje svoju karijeru kao zamjenik [[Emilio di Roccanera|Crnog gusara]], [[Savoja|savojskog]] plemića koji postaje odmetnik kako bi osvetio braću ubijenu od jednog izdajnika. U nastavku, ''[[Kraljica Kariba]]'', Crni gusar bude zarobljen od Španjolaca i Morgan vodi njegov brod ''Munju'' u napad na španjolski brod. Španjolski brod eksplodira pri čemu ''Munja'' bude teško oštećena a Crni gusar nestaje u moru. Morgan preživljava i uspije odvesti brod na sigurno te postaje vođa bukanira. U [[Yolanda, kći Crnoga Gusara|trećem dijelu serijala]], Morgan ženi Yolandu, kćer Crnog gusara. *U belgijskom [[strip]]u ''[[Riđobradi]]'', Morgan sakriva svoje basnoslovno blago na Mrtvačevom otoku u blizini [[Rt Horn|Rta Horn]] na krajnjem jugu Južne Amerike. Kasnije u borbi bude smrtno ranjen i naređuje svojoj posadi da napusti njegov brod ''Bloodhunt'', dok se on privezuje za kormilo i umire. ''Bloodhunt'' sljedećih 40 godina luta morima s Morganovim truplom za kormilom sve dok u jednoj oluji 1730-ih, ne susretne ''Crnog sokola'', brod pirata Riđobradog i sudari se s njim. Tijekom sudara, stari i istrunuli ''Bloodhunt'' bude teško oštećen te počne tonuti ali Riđobradi uspijeva uzeti brodski dnevnik i s Morganovog kostura skinuti kartu koja vodi do blaga te se spasiti s tonuće olupine. == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|30em}} ===Knjige=== * {{cite book|last1=Allen|first1=H. R.|title=Buccaneer: Admiral Sir Henry Morgan|url=https://archive.org/details/buccaneeradmiral0000alle|year=1976|publisher=Arthur Baker|location=London|isbn=978-0-213-16569-7}} * {{cite book|last1=Breverton|first1=Terry|title=Admiral Sir Henry Morgan: The Greatest Buccaneer of them all|url=https://archive.org/details/isbn_9781903529171|year=2005|publisher=Glyndŵr Publishing|location=Pencader, Carmarthenshire|isbn=978-1-903529-17-1}} * {{cite book|last1=Campbell|first1=Mavis|title=The Maroons of Jamaica 1655–1796: a History of Resistance, Collaboration & Betrayal|date=1988|publisher=Bergin & Garvey|location=Granby, MA|isbn=978-0-8978-9148-6}} * {{cite book|last1=Cordingly|first1=David|author-link1=David Cordingly|title=Under the Black Flag: The Romance and Reality of Life Among the Pirates|year=2006|orig-year=1996|publisher=Random House|location=London|isbn=978-0-8129-7722-6|url=https://archive.org/details/underblackflagro00cord_1}} * {{cite book|last=Cornell|first=Jimmy|title=World Cruising Routes: 1000 Sailing Routes in All Oceans of the World|url=https://books.google.com/books?id=kXJmAgAAQBAJ&pg=PP1|year=2014|publisher=Bloomsbury Publishing|location=London|isbn=978-1-4081-5888-3}} * {{cite book|last1=Cundall|first1=Frank|title=The Governors of Jamaica in the Seventeenth Century|url=http://ufdc.ufl.edu/UF00074120/00001|year=1936|publisher=The West India Committee|location=London|oclc=3262925}} * {{cite book|last=Curtis|first=Wayne|title=And a Bottle of Rum: A History of the New World in Ten Cocktails|url=https://books.google.com/books?id=TrExKFNmKFcC&pg=PP1|year=2007|publisher=Three Rivers Press|location=New York|isbn=978-0-307-51285-7}} * {{cite book|last=Earle|first=Peter|title=The Sack of Panamá: Captain Morgan and the Battle for the Caribbean|url=https://archive.org/stream/sackofpanamcap00earl#page/n0/mode/2up|year=2007|publisher=Thomas Dunne Books|location=New York|isbn=978-0-312-36142-6}} * {{cite book|last1=Exquemelin|first1=John|author-link=Alexandre Exquemelin|title=The Buccaneers of America: A True Account of the Most Remarkable Assaults Committed of Late Years Upon the Coasts of the West Indies by the Buccaneers of Jamaica and Tortuga|url=https://books.google.com/books?id=54qalyjnU2EC&pg=PP1|year=2010|orig-year=1684|publisher=Cambridge|location=Cambridge University Press|isbn=978-1-108-02481-5}} * {{cite book|author1-link=J. Michael Francis|last=Francis|first=John Michael|title=Iberia and the Americas: Culture, Politics, and History: a Multidisciplinary Encyclopedia|url=https://books.google.com/books?id=OMNoS-g1h8cC&pg=PP2|year=2006|publisher=ABC-CLIO|location=Santa Barbara, CA|isbn=978-1-85109-421-9}} * {{cite book|last1=Gosse|first1=Phillip|title=The History of Piracy|url=https://archive.org/details/historyofpiracy0000goss|year=2007|orig-year=1932|publisher=Dover Publications|location=Mineola, NY|isbn=978-0-486-46183-0}} * {{cite book|last=Hold|first=Trevor|title=Parry to Finzi: Twenty English Song-composers|url=https://books.google.com/books?id=L_NS-he4Rx0C&pg=PP1|year=2005|publisher=Boydell Press|location=Woodbridge, Suffolk|isbn=978-1-84383-174-7}} * {{cite book|last1=Latimer|first1=Jon|author-link=Jon Latimer|title=Buccaneers of the Caribbean: How Piracy Forged an Empire|url=https://archive.org/details/buccaneersofcari0000lati|year=2009|publisher=Harvard University Press|location=Cambridge, MA|isbn=978-0-674-03403-7}} * {{cite book|last=Little|first=Benerson|title=The Buccaneer's Realm: Pirate Life on the Spanish Main, 1674–1688|url=https://books.google.com/books?id=YRM-RpBiyTEC&pg=PP1|year=2007|publisher=Potomac Books|location=Washington, DC|isbn=978-1-59797-101-0}} * {{Cite book|last= Lycett|first=Andrew|title=Ian Fleming|url= https://archive.org/details/ianfleming0000lyce_f3b7|year=1996|publisher=Phoenix|location=London|isbn= 978-1-85799-783-5}} * {{cite book|last=McGilligan|first=Patrick|title=Backstory: Interviews with Screenwriters of Hollywood's Golden Age|url=https://books.google.com/books?id=sWewbX79ISsC&pg=PP1|year=1986|publisher=University of California Press|location=Oakland, CA|isbn=978-0-520-05689-3}} * {{cite book|last1=Paxman|first1=Jeremy|author-link1=Jeremy Paxman|title=Empire|url=https://archive.org/details/empirewhatruling0000paxm_i0b7|year=2011|publisher=Viking|location=London|isbn=978-0-670-91957-4}} * {{cite book|last1=Pope|first1=Dudley|author-link1=Dudley Pope|title=The Buccaneer King: The Biography of the Notorious Sir Henry Morgan 1635–1688|year=1978|orig-year=1977 (in the UK, as ''Harry Morgan's Way'')|publisher=Dodd, Mead & Co|location=New York|isbn=978-0-396-07566-0|url-access=registration|url=https://archive.org/details/buccaneerkingbio0000pope}} * {{cite book|last1=Pringle|first1=Patrick|title=Jolly Roger: The Story of the Great Age of Piracy|url=https://archive.org/details/jollyrogerstoryo0000prin|year=2001|orig-year=1953|edition=Kindle|publisher=Dover Publications|location=Mineola, NY|isbn=978-0-486-14759-8}} * {{cite book|last1=Rogoziński|first1=Jan|title=Pirates!: Brigands, Buccaneers, and Privateers in Fact, Fiction, and Legend: An A–Z Encyclopedia|year=1995|publisher=Facts on File|location=New York|isbn=978-0-8160-2761-3|url=https://archive.org/details/piratesbrigandsb00rogo}} * {{cite book|last=Snelders|first=Stephen|title=The Devil's Anarchy: The Sea Robberies of the Most Famous Pirate Claes G. Compaen, and The Very Remarkable Travels of Jan Erasmus Reyning, Buccaneer|url=https://books.google.com/books?id=F-_lr6ozg5cC&pg=PP1|year=2005|publisher=Autonomedia|location=Brooklyn, NY|isbn=978-1-57027-161-8}} * {{cite book|last1=Talty|first1=Stephan|title=Empire of Blue Water: Henry Morgan and the Pirates Who Ruled the Caribbean Waves|url=https://archive.org/details/empireofbluewate0000talt_w1p8|year=2007|publisher=Simon & Schuster|location=London|isbn=978-1-4165-0293-7}} * {{cite book|last1=Thomas|first1=Graham|title=The Buccaneer King: the Story of Captain Henry Morgan|url=https://archive.org/details/buccaneerkingsto0000grah|year=2014|edition=Kindle|publisher=Pen & Sword Maritime|location=Barnsley, South Yorkshire|isbn=978-1-4738-3522-1}} ===Web izvori=== * {{cite news|title=The Black Swan| newspaper=Afi Catalog |url=http://www.afi.com/members/catalog/DetailView.aspx?s=&Movie=27144|publisher=American Film Institute|access-date=16 November 2016|ref={{sfnRef|Black Swan, AFI}}}} * {{cite web|last1=Blalock|first1=Glenn|title=Morgan, Sir Henry|url=http://www.anb.org/articles/01/01-01176.html|website=[[American National Biography]]|publisher=Oxford University Press|access-date=10 October 2016|year=2000}} {{subscription required}} * {{cite news|last1=Burke|first1=Michael|title=Similarities with the first Christmas|url=http://www.jamaicaobserver.com/opinion/similarities-with-the-first-christmas_120511|access-date=22 November 2021|work=Jamaica Observer|date=21 December 2017}} * {{cite news|last1=Burke|first1=Michael|title=Columbus, Education and Jamaica today|url=https://www.jamaicaobserver.com/opinion/columbus-education-and-jamaica-today_132150|access-date=22 November 2021|work=Jamaica Observer|date=3 May 2018}} * {{Cite ODNB|last=Burnard|first=Trevor|title=Lynch, Sir Thomas (d. 1684)|url=http://www.oxforddnb.com/view/article/17260|doi=10.1093/ref:odnb/17260|year=2004|access-date=10 November 2016}} * {{cite web|title=Captain Blood|url=http://www.afi.com/members/catalog/DetailView.aspx?s=&Movie=3887|publisher=American Film Institute|access-date=16 November 2016|ref={{sfnRef|Captain Blood, AFI}}}} * {{cite journal|title=Captain Morgan's Retreat|journal=Islands Magazine|date=November 2005|page=94|ref={{sfnRef|Captain Morgan's Retreat}}}} * {{cite web|url=http://www.diageo.com/en-row/AboutDiageo/OurHistory/|access-date=13 April 2007|title=Diageo Company History|archive-url=https://web.archive.org/web/20070404041342/http://www.diageo.com/en-row/AboutDiageo/OurHistory/|archive-date=4 April 2007|ref={{sfnRef|Diageo Company History}}|url-status=dead}} * {{cite web|last1=Firaxis|title=Pirates of Pirates!|url=http://uk.ign.com/articles/2004/11/15/pirates-of-pirates-4|website=IGN|access-date=17 November 2016|date=15 November 2004}} * {{cite news|last1=Folliott|first1=Kathryn|title=Orlando tailors promotion to Canadians Picks of the Week|work=The Toronto Star|date=30 October 2014|page=T4}} * {{cite web|title=Historic Earthquakes: Jamaica: 1692 June 07 UTC|url=https://earthquake.usgs.gov/learn/today/index.php?month=6&day=7&submit=View+Date|website=U.S. Geological Survey|access-date=13 November 2016|date=6 April 2016|ref={{sfnRef|Historic Earthquakes: Jamaica}} }} * {{Cite ODNB|last=Knighton|first=C. S.|title=Myngs, Sir Christopher (bap. 1625, d. 1666)|url=http://www.oxforddnb.com/view/article/19708|doi=10.1093/ref:odnb/19708|year=2008|access-date=11 January 2017}} * {{cite magazine|last=Matson|first=John|title=What Would Blackbeard Do? Why Piracy Pays|url=http://www.scientificamerican.com/article.cfm?id=pirates-rational-choice&page=2|magazine=Scientific American|date=26 November 2008|access-date=14 November 2016|ref={{sfnRef|Matson 2008}} }} * {{cite encyclopedia|title=Monmouthshire|url=https://www.britannica.com/place/Monmouthshire|encyclopedia=Encyclopaedia Britannica|access-date=6 January 2017|ref={{sfnRef|Monmouthshire}}}} * {{cite web|title=Sir Henry Morgan|url=https://www.ucl.ac.uk/lbs/person/view/2146662323|website=Legacies of British Slavery database|publisher=University College London|access-date=22 November 2021|ref={{sfnRef|"Sir Henry Morgan". ''Legacies of British Slavery database''}}}} * {{cite news|last1=Tortello|first1=Rebecca|title=The People Who Came|url=http://old.jamaica-gleaner.com/pages/history/story0063.html|work=[[Jamaica Gleaner]]|access-date=17 November 2016|date=7 June 2004}} * {{cite news|last1=Tortello|first1=Rebecca|title=Jamaica Gleaner: Pieces of the Past: Henry Morgan, The Pirate King|url=http://old.jamaica-gleaner.com/pages/history/story0038.htm|access-date=22 November 2021|work=[[Jamaica Gleaner]]|date=9 December 2002}} * {{cite DWB|last=Williams|first=David|author-link=David Williams (historian)|title=Morgan, Henry (1635? – 1688), Buccaneer|id=s-MORG-HEN-1635|access-date=10 October 2016|year=1959}} * {{Cite ODNB|last=Zahedieh|first=Nuala|title=Morgan, Sir Henry (c.1635–1688)|url=http://www.oxforddnb.com/view/article/19224|doi=10.1093/ref:odnb/19224|year=2004a|access-date=10 October 2016}} * {{Cite ODNB|last=Zahedieh|first=Nuala|title=Modyford, Sir Thomas, First Baronet (c.1620–1679)|url=http://www.oxforddnb.com/view/article/19224|doi=10.1093/ref:odnb/18871|year=2004b|access-date=13 October 2016}} ===Zbornici=== * {{cite journal|last1=Barbour|first1=Violet|author-link1=Violet Barbour|title=Privateers and Pirates of the West Indies|journal=[[The American Historical Review]]|date=April 1911|volume=16|issue=3|pages=529–566|doi=10.2307/1834836|jstor=1834836}} * {{cite journal|last1=Dawdy|first1=Shannon Lee|author-link1=Shannon Lee Dawdy|last2=Bonni|first2=Joe|title=Towards a General Theory of Piracy|journal=[[Anthropological Quarterly]]|date=June 2012|volume=85|issue=3|pages=673–699|jstor=41857267|doi=10.1353/anq.2012.0043|s2cid=145510457}} * {{cite journal|last1=Galvin|first1=Anne M.|title=Caribbean Piracies/Social Mobilities: Some Commonalities Between Colonial Privateers and Entrepreneurial 'Profiteers' in the 21st Century|journal=Anthropological Quarterly|date=Summer 2012|volume=85|issue=3|pages=755–784|jstor=41857270|doi=10.1353/anq.2012.0049|s2cid=145105515}} * {{cite journal|last1=Lane|first1=Kris|title=The Sweet Trade Revived|journal=New West Indian Guide|year=2000|volume=74|issue=1 & 2|pages=91–97|jstor=41850027|doi=10.1163/13822373-90002571|doi-access=free}} * {{cite journal|last1=Patel|first1=Samir S.|title=Pirates of the Original Panama Canal|journal=[[Archaeology (magazine)|Archaeology]]|date=March–April 2013|volume=66|issue=2|pages=30–37|jstor=41804641}} {{refend}} == Vanjske poveznice == *[https://web.archive.org/web/20151226092928/http://www.cavazzi.com/morgan/ Gusar Sir Henry Morgan] *[https://web.archive.org/web/20110828203515/http://www.data-wales.co.uk/morgan.htm Welški bukanir Henry Morgan] *[http://regionalexpress.hr/index.php?/site/more/je_li_pirat_s_kariba_henry_morgan_doista_osniva_sela_mrgani/ Morganovo blago u Istri?] {{Authority control}} {{Životni vijek|NEPOZNATO|1688|Morgan, Henry}} quh3pf07dg9072rluralsghf5i47vja 0 13793 42690946 42549706 2026-09-22T09:44:54Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690946 wikitext text/x-wiki {{Naselje (HR) | ime = Erevan | ime_genitiv =Erevana | izvorno_ime =<small>Երեւան</small> | slika_panorama =Երեւան.JPG | veličina_slike =260px | opis_slike =Pogled na Erevan s planinom Ararat u pozadini | slika_zastava =Flag of Yerevan.svg | slika_zastava_veličina =80px | slika_pečat = | slika_pečat_veličina = | slika_grb =Coat of arms of Yerevan.svg | slika_grb_veličina =40px | slika_amblem_prazno = | slika_amblem_prazno_veličina = | slika_amblem_prazno_opis = | slika_lokacijska_karta_država = Armenija | slika_lokacijska_karta_opis =<center>Erevan na karti Armenije | nadimak = | geslo = | širina-stupnjevi = 40 | širina-minute = 11 | širina-oznaka = N | dužina-stupnjevi = 44 | dužina-minute = 31 | dužina-oznaka = E | lokacija_ime =[[Spisak država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Armenija}} | lokacija1_ime = | lokacija1_info = | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe =gradonačelnik | ime_vođe =Hayk Marutyan | stranka_vođe = | titula_vođe1 = | površina_bilješke = | površina_uža = 227 [[kvadratni kilometar|km²]] | površina_šira = | visina = 989.4 | stanovništvo_godina = [[2011]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo= 1 121 900 | stanovništvo_gustoća =4,896/[[kvadratni kilometar|km²]] | stanovništvo_uže= | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire= | stanovništvo_šire_gustoća = | vremenska_zona = [[UTC+4]] | utc_pomak = | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj = | pozivni_broj = +374 10 | gradovi_prijatelji = | web_stranica =[http://www.yerevan.am/index.php?lang=1&page_id=1 www.yerevan.am] | bilješke = }} '''Erevan''' ili '''Jerevan''' ([[armenski jezik|arm.]]: Երևան, ''Jerevan'') najveći je i [[glavni grad]] [[Armenija|Armenije]] od 1918. godine.<ref name="Dédéyan">Gérard Dédéyan (dir.), ''Histoire du peuple arménien'', Privat, Toulouse, 2007 {{ISBN|978-2-7089-6874-5}}, str. 567.</ref>. Grad je osnovan [[782. pne.]] na rijeci [[Hrazdan]]u na zapadu zemlje, na istočnoj strani podnožja planine Ararat. Grad ima vrlo turbulentnu povijest punu raznih bitaka, paleža i potresa. Nakon skoro tri tisućljeća postojanja, ovaj grad postao je glavni grad Armenije nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] i [[armenski genocid|armenskog genocida]]. Grad se relativno brzo razvio u 20. vijeku, kad je od malenog grada s nekoliko tisuća stanovnika narastao u glavno kulturno, umjetničko, industrijsko i političko središte zemlje. Godine 2007., broj stanovnika Erevana procjenjen je na 1.107.800 stanovnika, dok aglomerizacijsko područje okuplja oko 1.245.700 stanovnika, što je više od 42 % ukupne populacije zemlje.<ref name="Armstat 2008">{{eng oznaka}} ArmStat, ''Marzes of the Republic of Armenia in figures, 2008'', {{cite web|url=http://www.armstat.am/file/article/marz_08_32.pdf|title=« Yerevan - RA Capital »|date=2008}}.</ref> == Historija == === Daleka historija === [[Datoteka:Erebuni.jpg|lijevo|mini|Ruševine tvrđave Erebuni]] [[Image:Erevan - La forterese d'Erebouni 07.JPG|thumb|left|„Rodni list“ Erevana]] Erevan je jedan od najstarijih gradova koji imaju i pisanu potvrdu o svom nastanku. U ovom slučaju to je natpis na [[klinasto pismo|klinastom pismu]] u kamenu koja svjedoči o početku gradnje utvrde. Arheološki nalazi dokazuju da je [[Urartu|urartijanska]] vojna utvrda zvana ''Erebuni'' (Էրեբունի) ustanovljena 782. pne. po naređenju kralja [[Argištis I.|Argištisa I.]] na mjestu današnjeg Erevana, kako bi služila kao stražarska utvrda protiv barbarskih napada sa sjevernog [[Kavkaz]]а, te je zbog toga jedan od najstarijih gradova na svijetu. U ovo vrijeme urartijske moći u gradu je napravljen sustav za [[navodnjavanje]]. Vijek kasnije, kako bi nadomjestio napušteni [[Erebuni]], kralj [[Rusa II.]] nekoliko kilometara sjevernije daje izgraditi tvrđavu [[Teišebani]].<ref name="brady kiesling p6">{{eng oznaka}} Brady Kiesling, ''op. cit.'' str. 6</ref> Ovo postaje glavni grad sjeverne pokrajine, te služi kao skladište za prikupljene proizvode koji se kasnije šalju u glavno središte kraljevstva, [[Tušpa|Tušpu]]. Grad su [[590. pne.]] opljačkali i spalili [[Medijsko Carstvo|Medijci]], saveznici [[Skiti|Skita]]. Pri završetku urartijskog razdoblja, vladajuća dinastija [[Orontidi|Orontida]] uvelike doprinosi obnovi grada. Od 6. do 4. vijeka pne. grad je jedan od glavnih armenskih [[satrap]]skih središta u [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo|Ahemenidskom Carstvu]]. Zbog nedostatka historijskih dokaza, razdoblje između 4. i 3. vijeka pne. poznato je kao ''mračno doba Erevana''. === Srednji vijek === [[Image:Bagrotouni.svg|thumb|Rekonstrukcija bagratidskog barjaka]] Grad doživljava intenzivniji razvoj u [[Srednji vijek|Srednjem vijeku]], a prva crkva u Erevanu, crkva sv. Petra i Pavla, izgrađena je u 5. stoljeću (srušena je [[1931]]. godine). Nakon više pokušaja u 640-ima, Arapi osvajaju grad [[658]]. godine.<ref name="tour armenia p7">{{eng oznaka}} Rick Ney, ''Tour Armenia'', {{cite web|url=http://armenianow.com/pdf/yerevan.pdf|title=« Yerevan »|access-date=2015-05-08|archive-date=2007-10-12|archive-url=https://web.archive.org/web/20071012024603/http://www.armenianow.com/pdf/yerevan.pdf}}, ArmeniaNow.com, 2007., str. 7.</ref>. Ovo postaje drugi po važnosti grad u regiji nakon [[Dvin]]a, koji ostaje glavno ekonomsko središte sve do 11. vijeka. Arapi u svom pokušaju ovladavanja armenskim stanovništvom, što je uključivalo i masovna preobraćenja, nalaze na žestoki otpor stanovništva i prisiljeni su na kompromise. Od tad vladajuće [[kalif]]e toleriraju kršćanstvo i daju Armencima široku autonomiju. U Erevanu je razdoblje mira i prosperiteta trajalo sve do pobuna [[740]]., kad je grad opljačkan i djelomično zapaljen. Ponovnu djelomičnu autonomiju grad dobiva tek [[850]]., kada na vlast dolazi budući armenski kralj [[Ašot I.]], čime započinje era vladavine [[Bagratidi|Bagratida]]. Godine [[920]]., uz pomoć [[Bizant]]a, kralj [[Ašot II.]] reintegrira Erevan i regiju u kraljevstvo<ref name="tour armenia p7"/>. U 10. stoljeću, zbog svoje ekonomske i vojne moći, grad postaje središte istočne Armenije. Sve do 11. stoljeća grad je bio dio bagratidskog kraljevstva, nakon čega je tajno ponuđen Bizantu [[1023.]], da bi na kraju dospio pod vlast [[Seldžuci|Seldžuka]]. Nakon smrti kralja [[1041.]], [[Dodatak:Popis bizantskih careva|bizantski car]] [[Mihajlo V. Kalafat]] zauzima Erevan, Ani i dolinu Ararata.<ref>Gérard Dédéyan (dir.), ''op. cit.'', str. 313.</ref> Drugi napad Seldžuka bio je vrlo koban za tu regiju, te se bizantske snage povlače u grad Ani.<ref name="Gérard">Gérard Dédéyan (dir.), ''op. cit.'', str. 269.</ref> [[Seldžuci]] pljačkaju i pale grad, te na kraju preuzimaju apsolutnu kontrolu nad kraljevstvom [[1064.]] godine.<ref name="Gérard"/> U 12. vijeku Gruzija postaje regionalna vojna sila i ulazi u savez sa Armencima kako bi otjerala turske vladare. Erevan je ponovno zauzet 1201., te obnovljen tjekom idućih dvadeset godina, što je razdoblje poznato kao „zlatno doba grada“. Od 1225., počinju [[Turkmeni|turkmenske]] i [[Mongoli|mongolske]] invazije na grad, nakon čega Erevan dobiva mongolsku vlast koja ipak ima određenu toleranciju prema kršćanima. Od 1256., Erevan postaje glavni grad jednog od četiri [[ulus]]a (regije) u [[Mongolsko Carstvo|Mongolskom Carstvu]]. U 13. vijeku nastupa kriza i glad zbog koje stanovništvo opet napušta Erevan. Nakon više valova napada, [[1387]]., [[Tamerlan]] opostušuje grad i cijelo okolno područje.<ref>Claude Mutafian & Eric Van Lauwe, ''Atlas historique et culturel de l'Arménie : Proche-Orient et Sud-Caucase du VIII au XXI '', Collection Atlas / Mémoires, Éditions Autrement, Pariz, 2001. {{ISBN|978-2746701007}}.</ref>. === Moderna historija === [[Image:05 Chardin Yerevan1672.gif|thumb|left|Erevan 1672. godine]] Razdoblje 16. i 17. vijeka je još jedan mračan period u povijesti grada. U tom razdoblju grad je poslužio kao bojno polje između [[Perzija]]ca i [[Osmansko Carstvo|Turaka]], da bi uslijedili napadi Arapa i Mongola, te nakraju i veliki potres koji je skoro u potpunosti uništio grad.<ref name="brady kiesling p6"/> Neki ostaci iz tog perioda vidljivi su još i danas.<ref name="brady kiesling p6"/> Kad je grad 1827. zauzela [[Carska Rusija]] on je imao tek oko 12.500 stanovnika od kojih pola nisu bili Armenci. U tom razdoblju ponovno je zavladao mir i počeo je blagi demografski rast<ref name="Univ">Encyclopædia Universalis France S.A., « Erevan », 1995.</ref> i grad dobiva status glavnog grada pokrajine, a od 1849. i gubernije<ref>Gérard Dédéyan (dir.), ''op. cit.'', str. 486.</ref>. [[Image:The Soviet Union 1968 CPA 3672 stamp (David of Sassoun Monument in Yerevan (Yervand Kochar, 1959) and Ararat Mountains).jpg|thumb|upright=0.5|right|Poštanska marka iz sovjetskog rezdoblja - kip Davida Sasuncija.]] Početkom 20. vijeka Erevan je bio samo malo provincijski grad od 30.000 stanovnika na vratima Ruskog Carstva.<ref name="Univ"/> Godine [[1918]]., Erevan postaje glavni grad [[Prva armenska republika|Nezavisne Republike Armenije]] i to ostaje sve do [[1920]]. godine. Urbanist Aleksandar Tamanian transformira cijeli grad u dostojni glavni grad te republike. Ova iznimna promjena u potpunosti mijenja lice grada gradnjom novih četvrti, cesta, mostova, zračne luke, te na kraju 1980. i metroa.<ref>Gérard Dédéyan (dir.), ''op. cit.'', str. 631.</ref> Erevan je ostao glavni grad Armenije i nakon uključenja u [[Sovjetski Savez]] 1920. godine. Dvije godine kasnije status glavnog grada u [[Transkavkaska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika|Transkavkaskoj Sovjetskoj Republici]] prepušta [[Tbilisi]]ju. Godine 1936., Erevan ponovno postaje glavni grad nove [[Armenska Sovjetska Socijalistička Republika|Armenske Sovjetske Socijalističke Republike]], te nakraju 1991. treće nezavisne republike Armenije. Prosvjedi održani 1988. za nezavisnost [[Gorski Karabah|Gorskog Karabaha]] jedna su od posljedica [[perestrojka|perestrojke]] i želje za nezavisnošću sovjetskih republika. Potres 7. prosinca 1988. usporio je ovaj proces, te je Armenija jedna od zadnjih sovjetskih republika koja je postala neovisna. Zemlju i grad je 1990-ih pogodila teška ekonomska kriza koja je djelomično izazvana i blokadom od strane [[Turska|Turske]] i [[Azerbajdžan]]a. U 2000-ima opet slijedi brži gospodarski rast zemlje, a time i Erevana, premda po mnogočemu još zaostaje za nekim drugim područjima bivšeg SSSR-a. == Geografija == [[Image:YerevanAerial.jpg|thumb|Satelitska snimka Erevana]] Erevan se nalazi u središnjozapadnom dijelu Armenije, na sjeveroistočnom rubu [[Ararat]]ske doline. Grad je izgrađen na sedam brežuljaka, što daje Erevanu poseban izgled budući da se neke njegove četvrti nalaze na brdima, a neke u dolinama. Grad karakterizira velika visinska razlika između njegovih pojedinih dijelova, koja varira od 865 metara visine, sve do 1390 metara. Južne i jugoistočne gradske četvrti nalaze se na visini od oko 900 metara. Ovdje ljeti vladaju relativno visoke temperature i blagi vjetar. To su većinom industrijske četvrti gdje se danas nalaze većinom napuštene tvornice, te elektrane i gradske zračne luke. Gradsko središte i sjeverozapadne četvrti nalaze se na visini od 950 do 1000 m, a sagrađene su oko [[Cicernakaberd]]a i kanjona rijeke [[Hrazdan]], koje je jedino mjesto u središtu grada sa svježom klimom ljeti. Ovdje se nalaze okruzi [[Kentron]] (gradsko središte) i [[Adžapnijak]] na suprotnim stranama obale. Sjeverni i istočni dio grada nalazi se na visini do 1300 m, a karakterizira ga svježa klima ljeti. Na malom brdu na istoku nalaze se ruševine tvrđave [[Erebuni]], od koje se i razvio ovaj grad. Za razliku od ostalih gradova u Armeniji, Erevan nije dio niti jedne pokrajine (''marz''), nego je poseban upravni teritorij<ref>{{eng oznaka}} {{Cite web|url=http://www.gov.am/enversion/regional_7/regional.htm|title=Stranica armenske vlade, podjela teritorija|access-date=2015-05-08|archive-date=2008-04-20|archive-url=https://web.archive.org/web/20080420205327/http://www.gov.am/enversion/regional_7/regional.htm|url-status=dead}}.</ref><ref>{{eng oznaka}} Članak 108 {{Cite web|url=http://www.gov.am/enversion/legal_1/legal_sahman_all.html|title=Armenskog ustava}}.</ref>, okružen s pokrajinama [[Kotajk]] na sjeveru, [[Ararat (pokrajina)|Ararat]] na jugu, [[Armavir (pokrajina)|Armavir]] na jugozapadu i [[Aragacotn]] na sjeverozapadu. === Klima === U Erevanu vlada relativno kontinentalna klima, sa suhim i vrućim ljetima, te hladnim i kratkim zimama. Gradska klima je određena položajem grada u nizini okruženoj planinama, te udaljenosti grada od mora. Klima u gradu dosta se razlikuje od četvrti do četvrti, tako da u nekim visinskim dijelovima grada može vladati i planinska klima. Ljeti temperatura u kolovozu doseže do 40&nbsp;°C, dok zimi temperature znaju pasti i do -15&nbsp;°C u siječnju. Godišnje na grada padne relativno mala količina padalina od oko 320&nbsp;mm. Godišnje grad ima oko 2700 sunčanih sati.<ref name="Azatian">{{hy icon}} {{ru icon}} V. Azatian i T. Hakopian, ''Երևան Ереван Yerevan'', ИПО Parberakan, Erevan, 1989., str. 284.</ref> <center> {| class="wikitable" style="text-align:center;" |- style="background:#bbbbbb; color:#000000;" |style="background:#ffffff; border-left-style:hidden; border-top-style:hidden;"| | '''Sij.''' || '''Velj.''' || '''Ožu.''' || '''Tra.''' || '''Svi.''' || '''Lip.''' || '''Srp.''' || '''Kol.''' || '''Ruj.''' || '''Lis.''' || '''Stu.''' || '''Pro.''' || '''God.''' |- style="color:#000000;" |style="background:#dddddd; text-align:left;"| '''T° maks.''' ''(prosjek)'' [°C] |style="background:#ffff99;"| -2 |style="background:#ffee99;"| 1 |style="background:#ffcc66;"| 10 |style="background:#ffaa00;"| 19 |style="background:#ff9900;"| 24 |style="background:#ff5500;"| 31 |style="background:#ff5500;"| 34 |style="background:#ff5500;"| 33 |style="background:#ff7700;"| 28 |style="background:#ff9900;"| 21 |style="background:#ffcc66;"| 10 |style="background:#ffee99;"| 3 |style="background:#ffaa00;"| '''17,7''' |- style="background:#66ccff;" |style="background:#dddddd; text-align:left;"| '''T° maks.''' ''(najviša)'' [°C] |style="background:#ffcc66;"| 12 |style="background:#ffaa00;"| 16 |style="background:#ff7700;"| 27 |style="background:#ff7700;"| 29 |style="background:#ff5500;"| 33 |style="background:#ff3300;"| 36 |style="background:#fe0000;"| 40 |style="background:#ff3300;"| 39 |style="background:#ff5500;"| 34 |style="background:#ff7700;"| 27 |style="background:#ff9900;"| 20 |style="background:#ffaa00;"| 16 |style="background:#fe0000;"| 40 |- style="background:#66ccff;" |style="background:#dddddd; color:#000000; text-align:left;"| '''T° min.''' ''(prosjek)'' [°C] |style="background:#ffffbb;"| -9 |style="background:#ffffbb;"| -8 |style="background:#ffff99;"| -1 |style="background:#ffee99;"| 6 |style="background:#ffcc66;"| 10 |style="background:#ffcc66;"| 14 |style="background:#ffaa00;"| 17 |style="background:#ffaa00;"| 18 |style="background:#ffcc66;"| 13 |style="background:#ffee99;"| 7 |style="background:#ffee99;"| 1 |style="background:#ffffaa;"| -3 |style="background:#ffee99;"| '''5,4''' |- style="background:#66ccff;" |style="background:#dddddd; color:#000000; text-align:left;"| '''T° min.''' ''(najniža)'' [°C] |style="background:#ffffdd;"| -27 |style="background:#ffffdd;"| -25 |style="background:#ffffdd;"| -18 |style="background:#ffffaa;"| -3 |style="background:#ffee99;"| 3 |style="background:#ffee99;"| 6 |style="background:#ffee99;"| 9 |style="background:#ffcc66;"| 10 |style="background:#ffee99;"| 2 |style="background:#ffffaa;"| -2 |style="background:#ffffdd;"| -12 |style="background:#ffffdd;"| -16 |style="background:#ffffdd;"| -27 |- style="background:#66ccff;" |style="background:#dddddd; color:#000000; text-align:left;"| '''Padaline''' [mm] |style="background:#55aaff;"| 23 |style="background:#55aaff;"| 25 |style="background:#55aaff;"| 28 |style="background:#2299ff;"| 48 |style="background:#2277ff;"| 53 |style="background:#55aaff;"| 23 |style="background:#66ccff;"| 15 |style="background:#77ddff;"| 8 |style="background:#66ccff;"| 13 |style="background:#55aaff;"| 23 |style="background:#4499ff;"| 31 |style="background:#55aaff;"| 28 |style="background:#66ccff;"| '''318''' |} <small>Izvor : BBC Weather<ref>{{eng oznaka}} BBC Weather, {{cite web|url=http://www.bbc.co.uk/weather/world/city_guides/results.shtml?tt=TT004530|title=''Yerevan, Armenia''}}.</ref> </small></center> === Prirodne opasnosti === Cijela Armenija se nalazi u zoni jake [[potres|sezmičke aktivnosti]].<ref>{{eng oznaka}} United States Geological Survey, {{cite web|url=http://earthquake.usgs.gov/regional/world/iran/gshap.php|title=''Iran - Seismic Hazard Map}}.</ref> Njezin položaj je na području [[subdukcija|subdukcije]] [[Arapska ploča|arapske]] i [[Euroazijska ploča|euroazijske ploče]]. Zemlju, a pogotovo Erevan, već su nekoliko puta u prošlosti pogodili snažni potresi. Relativno nedavan vrlo jaki potres dogodio se [[7. prosinca]] [[1988]]., s epicentrom udaljenim stotinjak kilometara od Erevana u području [[Spitak|Spitka]]. U tom potresu poginulo je oko 30.000 osoba.<ref>{{cite web|url=http://www.universalis.fr/index|title=Encyclopédie Universalis|access-date=2015-05-08|archivedate=2021-05-05|archiveurl=https://web.archive.org/web/20210505111324/https://junior.universalis.fr/|deadurl=yes}}.</ref> Ovaj potres od 6,9 stupnjeva po Richterovoj ljestvici snažno se osjetio u glavnom gradu gdje je oštetio mnoge zgrade. U 17. stoljeću je Erevan također pogodio snažan potres koji je uništio veliki dio grada. Mnogi armenski [[Seizmologija|seizmolozi]] predviđaju da bi idući potres bio katastrofalan za grad i da bi broj žrtava moga biti nekoliko stotina tisuća. Ova predviđanja zasnovana su na stanju zgrada u gradu, od kojih su mnoge već oštećene u potresu 1988., a i mnoge su građene s nedovoljnom zaštitom od potresa. Oko 40% građevina u Erevanu ne zadovoljava norme zaštite od potresa.<ref>[[Krikor Amirzajan]], « 40% des constructions d’Erévan ne seraient pas aux normes sismiques requises », dans ''Nouvelles d'Arménie''.</ref>. == Politika == Erevan je glavni grad Armenije od proglašenja [[Demokratska Republika Armenija|Prve republike]] [[1918]]. godine. Zbog svog položaja u nizini Ararata koja je povijesna zemlja Armenaca, izbor ovog grada za glavni grad bio je logičan u vremenu nastajanja mlade države. Nakon što je Armenija postala republika u [[SSSR|Sovjetskom Savezu]], Erevan je ostao glavni grad u kojem su se nalazile sve političke institucije te sovjetske republike. Godine [[1991]]., nakon proglašenja nezavisnosti Treće republike, Erevan je ostao političko središte zemlje u kojem se nalaze sve važne političke institucije. === Gradska vlast === [[Image:Police-erevan.jpg|thumb|Vozila općinske policije Erevana]] Armenski ustav koji je usvojen [[5. srpnja]] [[1995]]. godine, daje Erevanu status pokrajine (''marz'')<ref>{{eng oznaka}} Article 108 de la {{cite web|url=http://www.parliament.am/legislation.php?sel=show&ID=2425&lang=eng|title=Constitution arménienne de 1995}}.</ref>. Način upravnog funkcioniranja grada je dakle sličan upravnom funkcioniranju ostalih pokrajina, uz neke određene posebnosti.<ref>{{cite web|url=http://www.parliament.am/legislation.php?sel=show&ID=1&lang=eng|title=Article 117 of the Armenian Constitution|accessdate=2008-05-16}}</ref> Upravu grada Erevana predstavljaju: * gradonačelnik, kojeg izabire predsjednik države na preporuku premijera, te koji uz skupinu od četiri podgradonačelnika upravlja s 11 gradskih upravnih ureda;<ref>{{cite web|url=http://www.yerevan.am/index.php?page=structure|title=Yerevan municipality structure|accessdate=2008-05-16}}</ref> * Vijeće Erevana, koje uz vodstvo gradonačelnika okuplja načelnike zajednica gradskih okruga ,<ref>{{cite web|url=http://www.parliament.am/legislation.php?sel=show&ID=1305&lang=eng|title=Article 82 of the May 7, 2002 Law relative to local autonomy|accessdate=2008-05-16}}</ref>; * dvanaest zajednica okruga, od kojih svaka ima svog načelnika, te vlastito vijeće .<ref>{{cite web|url=http://www.parliament.am/legislation.php?sel=show&ID=1305&lang=eng|title=Article 77 on the May 7 2002 Law relative to local autonomy|accessdate=2008-05-16}}</ref> Prema zadnjim promjenama ustava iz 2005. godine, grad je službeno pretvoren u zajednicu (''hamajnk''), a način i struktura izbora gradonačelnika i gradskog vijeća je promjenjena. Ove promjene stupaju na snagu 2009. godine. Uz nacionalnu i prometnu policiju u Erevanu djeluje i lokalna općinska policija. === Gradski okruzi === Erevan je podijeljen na dvanaest okruga (Համայնք)<ref>{{eng oznaka}} Liste des districts et détail sur le {{cite web|url=http://www.yerevan.am/index.php?page=mayor|title=site de la municipalité}}.</ref>. Svaki okrug je podijeljen na nekoliko četvrti (Թաղամաս). Jedan okrug može imati do sedam četvrti. [[Image:Districts-erevan.jpg|thumb|360px|right|Okruzi Erevana]] {| class="wikitable" |+ '''Okruzi i četvrti Erevana''' ! Okruzi (Համայնք) ! Br. stanovnika ! Površina ! Četvrti (Թաղամաս) |----- | [[Adžapnijak]]<br />Աջափնյակ | <center>125&nbsp;800</center> | <center>25,68&nbsp;km²</center> | Adžapnijak, Norašen, Nazarbekian, Silikian,<br /> Lukašin, Hagtanak, Vahakni |- | [[Arabkir]]<br />Արաբկիր | <center>150&nbsp;200</center> | <center>12,35&nbsp;km²</center> | Nor Arabkir, Ajgedsor |----- | [[Avan]]<br />Ավան | <center>50&nbsp;400</center> | <center>8,37&nbsp;km²</center> | Avan, Avan Areš 1 i 2 |- | [[Davtašen]]<br />Դավթաշեն | <center>50&nbsp;500</center> | <center>6,71&nbsp;km²</center> | Davtašen, Narek |----- | [[Erebuni (okrug)|Erebuni]]<br />Էրեբունի | <center>126&nbsp;200</center> | <center>48,41&nbsp;km²</center> | Erebuni, Nor Areš, Sari Tag, Vardašen,<br /> Mušavan, Verin Džrašen |- | [[Kanaker-Zejtun]]<br />Քանաքեր-Զեյթուն | <center>102&nbsp;700</center> | <center>8,10&nbsp;km²</center> | Kanaker, Nor Zejtun |----- | [[Kentron]]<br />Կենտրոն | <center>179&nbsp;100</center> | <center>14,20&nbsp;km²</center> | Pokr Kentron, Noragjug, Nor Kilikia, Ajgestan,<br /> Kond |- | [[Malatia-Sebastia]]<br />Մալաթիա-Սեբաստիա | <center>158&nbsp;700</center> | <center>25,80&nbsp;km²</center> | Nor Malatia, Nor Sebastia, Zoravar Antranik,<br /> Šahumian, Araratian |----- | [[Nork-Maraš]]<br />Նորք-Մարաշ | <center>14&nbsp;600</center> | <center>4,60&nbsp;km²</center> | Nork, Nor Maraš |- | [[Nor Nork]]<br />Նոր Նորք | <center>132&nbsp;100</center> | <center>14,47&nbsp;km²</center> | Nor Nork |----- | [[Nubarašen]]<br />Նուբարաշեն | <center>9&nbsp;300</center> | <center>18,11&nbsp;km²</center> | Nubarašen |- | [[Šengavit]]<br />Շենգավիթ | <center>146&nbsp;100</center> | <center>4,05&nbsp;km²</center> | Nerkin Šengavit, Verin Šengavit, Kogb,<br /> Nerkin Šarbah, Verin Šarbah, Noragavit |} == Stanovništvo == Od malog sela, Erevan je, u isto vrijeme kada je postao glavni grad Armenije, postao i metropola u kojoj danas živi preko milijun stanovnika. Grad je 1827., imao šest javnih parkova, 851 dućan, sedam karavan-saraja, deset javnih kupališta i 1736 kuća gdje je živjelo 12.500 stanovnika. Stanovništvo Erevana je od tada do 1989. naraslo na 1.200.000 građana, što je bila trećina stanovništva zemlje. Sve do pada [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] stanovništvo grada su većinom činili [[Armenci]], ali sa značajnom [[Rusi|ruskom]], [[Kurdi|kurdskom]], [[Azeri|azerskom]] i [[iran]]skom manjinom. Azerska manjina je u potpunosti nestala nakon [[Rat u Gorskom Karabahu|rata u Gorskom Karabahu]] između 1988. i 1994., dok se ruska manjina značajno smanjila nakon gospodarske krize u 1990-ima. Danas su građani Erevana velikom većinom Armenci. Kao i u ostatku zemlje i u ostalim bivšim sovjetskim republikama, veliki broj stanovništva pobjegao je u inozemstvo (većinom [[Europa|Europu]] i [[Sjeverna Amerika|Sjevernu Ameriku]]) zbog gospodarske krize. Stanovništvo grada palo je s 1.250.000 stan. 1989. godine<ref name="Azatian"/>, na 1.103.488 stan. 2001. godine<ref>{{eng oznaka}} Recensement de 2001 : [http://docs.armstat.am/census/pdfs/15.pdf ArmStat] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304070502/http://docs.armstat.am/census/pdfs/15.pdf |date=2016-03-04 }}.</ref>, te na 1.091.235 stan. 2003. godine.<ref name="ArmStat 2003">{{hy}} {{eng oznaka}} {{ru}}ArmStat, {{cite web|url=http://docs.armstat.am/census/pdfs/12.pdf|title=Recensement de 2003|access-date=2015-05-08|archive-date=2008-09-10|archive-url=https://web.archive.org/web/20080910034121/http://docs.armstat.am/census/pdfs/12.pdf|dead-url=yes}}{{pdf}}.</ref> Stanovništvo aglomerizacije imalo je 1.245.700 stanovnika [[2006]]. godine{{nedostaje izvor}}<!-- nepotpuno <ref name="population par disctrict"/>. --> Od glavnih gradova na [[Kavkaz]]u, Erevan je najslabije naseljen. <center><timeline> Colors= id:lightgrey value:gray(0.9) id:darkgrey value:gray(0.7) id:sfondo value:rgb(1,1,1) id:barra value:rgb(0.6,0.7,0.8) ImageSize = width:550 height:373 PlotArea = left:50 bottom:50 top:30 right:30 DateFormat = x.y Period = from:0 till:1300000 TimeAxis = orientation:vertical AlignBars = justify ScaleMajor = gridcolor:darkgrey increment:500000 start:0 ScaleMinor = gridcolor:lightgrey increment:100000 start:0 BackgroundColors = canvas:sfondo BarData= bar:1827 text:1827 bar:1890 text:1890 bar:1917 text:1917 bar:1926 text:1926 bar:1939 text:1939 bar:1970 text:1970 bar:1975 text:1975 bar:1979 text:1979 bar:1989 text:1989 bar:1998 text:1998 bar:2003 text:2003 bar:2006 text:2006 bar:2007 text:2007 PlotData= color:barra width:20 align:left bar:1827 from:0 till: 10000 bar:1890 from:0 till: 12500 bar:1917 from:0 till: 34000 bar:1926 from:0 till: 65000 bar:1939 from:0 till: 204000 bar:1970 from:0 till: 767000 bar:1975 from:0 till: 899000 bar:1979 from:0 till: 1019000 bar:1989 from:0 till: 1201539 bar:1998 from:0 till: 1249200 bar:2003 from:0 till: 1091235 bar:2006 from:0 till: 1104900 bar:2007 from:0 till: 1107800 PlotData= bar:1827 at: 10000 fontsize:S text: 10000 shift:(-8,5) bar:1890 at: 12500 fontsize:S text: 12500 shift:(-10,5) bar:1917 at: 34000 fontsize:S text: 34000 shift:(-10,5) bar:1926 at: 65000 fontsize:S text: 65000 shift:(-10,5) bar:1939 at: 204000 fontsize:S text: 204000 shift:(-10,5) bar:1970 at: 767000 fontsize:S text: 767000 shift:(-10,5) bar:1975 at: 899000 fontsize:S text: 899000 shift:(-10,5) bar:1979 at: 1019000 fontsize:S text: 1019000 shift:(-10,5) bar:1989 at: 1201539 fontsize:S text: 1201539 shift:(-10,5) bar:1998 at: 1249200 fontsize:S text: 1249200 shift:(-10,5) bar:2003 at: 1091235 fontsize:S text: 1091235 shift:(-10,5) bar:2006 at: 1104900 fontsize:S text: 1104900 shift:(-10,5) bar:2007 at: 1107800 fontsize:S text: 1107800 shift:(-10,5) TextData= fontsize:S pos:(50,20) text: Demografski razvoj Erevana između 1827. i 2007. </timeline> {|class="wikitable" align=center |- !1827. !1890. !1917. !1926. !1939. !1970. !1975. !1979. !1989. !1998. !2003. !2006. |- |align=center|10.000 |align=center|12.500 |align=center|34.000 |align=center|65.000 |align=center|204.000 |align=center|767.000 |align=center|899.000 |align=center|1.019.000 |align=center|1.201.539 |align=center|1.249.202 |align=center|1.091.235 |align=center|1.104.900 |} <small>Izvori: [http://www.yerevan.am Grad Erevan], [http://www.armstat.am/ ArmStat]</small> </center> == Promet == === Cestovni prijevoz === Budući da je Erevan bio mali grad koji se pretvorio u metropolu, izgrađena je moderna planska mreža prometnica. U središtu grada nalaze se široke avenije od po nekoliko prometnih traka koje omogućavaju efikasno odvijanje prometa. Ovih dvadesetak avenija povezuje desetak gradskih trgova. [[Image:Reseau-routier-erevan.gif|thumb|upright=1.5|Mreža autocesta u Erevanu]] Neke od važnijih gradskih prometnica su: avenija Mesrop Maštoc koja povezuje južni ulaz u grad s Matenadaranom ; prestižna avenija maršala Bagramjana koja povezuje Barekamutiun s Francuskim trgom gdje se nalazi predsjednička palača i parlament ; ulica [[Sajat Nova]] koja je produžetak Bagramjanove avenije poslije Francuskog trga i u kojoj se nalaze brojni restorani, hoteli i dućani ; ulica Abovjan koja završava kod Trga Republike ; te Sjeverna avenija koja prolazi gradom spajajući se s drugim avenijama. U gradu postoje tri glavna [[most]]a preko rijeke [[Hrazdan]]: Most Davtašen, Veliki Hrazdanski most i Most pobjede. Također postoje i pet manjih mostova preko kojih je moguće prijeći rijeku, a najuočljiviji je Crveni most kojim se do 1945. u grad moglo ući s juga. ==== Autoceste ==== Uz široke gradske avenije, za gradski promet su važne i brze ceste koje se spajaju u Erevanu: * Autocesta M1 iz smjera [[Aštarak]]a i [[Gjumri]]ja * Autocesta M2 iz smjera [[Artašat]]a, [[Goris]]a, [[Kapan]]a i [[Iran]]a * Autocesta M4 iz smjera [[Sevan]], [[Diližan]]a i [[Idževan]]a * Autocesta M5 iz smjera zračne luke Zvartnoc, [[Ečmiadzin]]a i [[Armavir (grad u Armeniji)|Armavir]]a * Cesta M15, koja služi kao obilaznica koja povezuje autoceste M4 i M2 Zbog snažnog rasta armenskog voznog parka od 12.000 vozila godišnje<ref>{{eng oznaka}} Armenpress, {{cite web|url=http://www.armeniadiaspora.net/ADC/news.asp?id=1757|title=« Yerevan traffic creates chaos »|access-date=2015-05-08|archive-date=2008-02-02|archive-url=https://web.archive.org/web/20080202053710/http://www.armeniadiaspora.net/ADC/news.asp?id=1757|dead-url=yes}}.</ref> došlo je do prometnog zasićenja u središtu grada, te do velikih prometnih zastoja na nekim avenijama. Zbog ovog problema, gradske su se vlasti odlučile na nove investicije u gradsku cestovnu mrežu. === Željeznički prijevoz === Erevan ima samo jedan kolodvor, od kad su se ostale željezničke stanice prestale koristiti u 1990-ima. Kolodvor je sagrađen u socrealističkom stilu, te na sebi još ima crvenu petokraku zvijezdu, te srp i čekić. Kolodvor je daleko od zadovoljavanja osnovnih normi, a od raspada Sovjetskog Saveza i zatvaranja turske i azerbejdžanske granice njime prolazi samo četiri regionalna vlaka dnevno. Svaki drugi dan ovdje prođe i međunarodni vlak koji ide prema susjednoj Gruziji. Za iznos od 9000 do 18000 [[Armenski dram|drama]] moguće je noćnim vlakom doći do gruzijskog [[Tbilisi]]ja.<ref>{{eng oznaka}} ArmenPress, « Yerevan - Batumi railway communication to resume in Summer », sur {{cite web|url=http://www.armeniandiaspora.com/forum/archive/index.php/t-81016.html|title=ArmeniaDiaspora.com|access-date=2015-05-08|archivedate=2008-04-04|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080404095535/http://www.armeniandiaspora.com/forum/archive/index.php/t-81016.html|deadurl=yes}}.</ref> Taj vlak nastavlja put dalje prema crnomorskom odmorištu [[Batumi]]. Vlakovi ne prometuju prema Iranu, budući da željeznica prolazi preko azerbejdžanskog [[Nahčivan]]a. Nijedan vlak iz Erevana zato ne prometuje prema jugu. Projekt izgradnje željeznice koja bu povezala ove dvije zemlje je trenutno pod razmatranjem. === Zračni prijevoz === Međunarodna zračna luka u Erevanu nalazi se 12 kilometara zapadno od središta grada. To je glavna zračna luka zemlje i matična luka zračne kompanije [[Armavia]]. Zračna luka Zvartnoc otvorena je 1961., u sovjetsko doba. Luka je prvi put obnovljena 1985., a drugi put 2002., kako bi se prilagodila međunarodnim propisima. Od tada je započeta gradnja novog terminala čija je prva faza završena u rujnu 2006. otvaranjem područja za dolaske. Drugi dio terminala otvoren je u svibnju 2007. godine<ref>{{eng oznaka}} {{hy}} {{cite web|url=http://www.aia-zvartnots.aero/|title=Site de l'aéroport international de Zvartnots}}.</ref>. Ova međunarodna zračna luka povezuje zemlju s [[Francuska|Francuskom]], [[Rusija|Rusijom]], [[Njemačka|Njemačkom]], [[UK|Ujedinjenim Kraljevstvom]], [[Austrija|Austrijom]], [[Češka|Češkom]], [[Ukrajina|Ukrajinom]], [[Izrael]]om, [[Libanon]]om i drugim zemljama.<ref>{{eng oznaka}} {{hy}} Liste de toutes les destinations, horaires et informations sur {{cite web|url=http://zvartnots.am/|title=le site de l'aéroport|access-date=2015-05-08|archivedate=2009-03-27|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090327215202/http://zvartnots.am/|deadurl=yes}}.</ref> Druga zračna luka u Erevanu je Erebuni. Od nezavisnosti zemlje 1991., ovdje više ne polijeću komercijalni, već privatni letovi. Zračne snage Armenije ovdje imaju svoju bazu u kojoj se nalazi nekoliko [[MiG-29|MiG-ova 29]]. === Javni prijevoz === ==== Metro ==== [[Image:Plan-metro-erevan.jpg|thumb|upright=1.5|Erevanski metro]] Erevanski metro (Երեւանի մետրոպոլիտեն) sastoji se od jedne linije dugačke 12 kilometara, koja povezuje deset stanica. Trenutno je u fazi izgradnje produžetak ove linije prema sjeverozapadu, a taj produžetak sastoji se od još dvije stanice. Izgradnja jedne stanice (Ajapniak), kao i tunela koji bi je povezao s ostatkom mreže, stoji oko 18 milijuna [[USD|dolara]].<ref>Izjava premijera [[Serge Sargsian|Sergea Sargsiana]] tijekom obilaska radova 2008. godine.</ref> Datum završetka radova još nije određen. Dugoročno je planirana gradnja još dvije linije [[metro]]a, ali zbog nedostatka financijskih sredstava još nije određen datum početka radova. ==== Autobus ==== Erevanom voze [[autobus]]i i minibusi na 46 linija<ref>{{hy}} Liste des 46 lignes de bus d'Erevan sur le {{cite web|url=http://www.yerevan.am/iravakan_dasht/avtobus.pdf|title=site de la municipalité}}.</ref>, te [[trolejbus]]i na 24 linije<ref>{{hy}} Liste des 24 lignes de trolley bus sur le {{cite web|url=http://www.yerevan.am/iravakan_dasht/troleybus.pdf|title=site de la municipalité}}</ref>. Još uvijek gradom prometuju stari autobusi iz sovjetskog doba, ali se oni postepeno zamjenjuju novim autobusima ukrajinskog Bogdana ([[Isuzu]]) i ruskog [[GAZ]]-a. Od [[2006]]., određena su stajališta autobusa u svim gradskim četvrtima. Uz gradski prijevoz, autobusi koji polaze s glavnog kolodvora u četvrti Nor Kilikia povezuju Erevan sa svim gradovima u Armeniji, te s važnijim gradovima susjednih država kao što su [[Tbilisi]] u [[Gruzija|Gruziji]] i [[Tabriz]] u [[Iran]]u. ==== Tramvaj ==== Tramvaji su prometovali Erevanom od 1906., a ukinuti su u siječnju 2004. godine. Razlog ukidanju bili su previsoki troškovi koji su za 2,4 puta prelazili količinu prihoda od tramvajske mreže. Nakon prestanka prometovanja, tramvajske tračnice su razmontirane i prodane. ==== Žičara ==== Središte grada bilo je žičarom povezano sa stambenom četvrti Nork u okrugu [[Nork-Maraš]] sve do [[2004]]. godine. Početkom travnja te godine, dogodila se nesreća u kojoj je kabina pala s 17 metara, ubivši pet od sedam putnika. Do tada su se žičarom dnevno služili oko 500 putnika. Nakon nesreće, dio kabela žičare potrgan je, a cijeli sustav je napušten. Danas se traže financijska sredstva kako bi se žičara ponovno mogla pokrenuti. == Kultura == === Muzeji i knjižnice === Glavni muzej u Erevanu je Nacionalna galerija Armenije koja je sagrađena [[1921]]. godine. Ona je spojena s Muzejom povijesti Armenije. Uz bogatu stalnu izložbu dijela autora kao što su [[Ivan Konstantinovič Ajvazovski|Ajvazovski]], [[Vasilij Kandinski|Kandinski]], [[Marc Chagall|Chagall]], [[Théodore Rousseau|Rousseau]], [[Adolphe Joseph Thomas Monticelli|Monticelli]] ili [[Eugène Boudin|Boudin]]<ref>{{hy}} {{eng oznaka}} {{cite web|url=http://www.gallery.am/colls.php?ct_id=1&langid=1|title=Site de la Galerie nationale d'Arménie : toute la collection permanente en ligne|access-date=2015-05-08|archivedate=2008-04-11|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080411075406/http://www.gallery.am/colls.php?ct_id=1&langid=1|deadurl=yes}}.</ref>, ovdje se održvaju i izložbe modernih umjetnika, kao što je izložba djela [[Yann Arthus-Bertrand|Yanna Arthus-Bertranda]], Talijansko-armenska izložba 2005. i sl. Muzej [[Armenski genocid|armenskog genocida]] vrlo je važan simbol i podsjetnik na ovu tragediju, a nalazi se u podnožju [[Cicernakaberd]]a. Tamo se nalaze brojna svjedočanstva, tekstovi i fotografije iz tog razdoblja. Matenadaran je knjižnica i muzej u kojem se nalazi oko 17.000 starih rukopisa, te nekoliko Biblija iz Srednjeg vijeka. Nalazi se u središtu grada, a u tim arhivima nalazi se bogata kolekcija drevnih armenskih, [[Stara Grčka|starogrčkih]], [[Sirija|sirijskih]], [[Židovi|židovskih]], [[Rimsko Carstvo|rimskih]] i [[Perzija|perzijskih]] zapisa. Godine [[2007]]., za vrijeme godine Armenije u Francuskoj, Matenadaran je posudio brojne rukopise muzeju [[Louvre]] za izložbu ''Armenia Sacra''. Kraj rijeke Hrazdan nalazi se Muzej [[Sergej Paradžanov|Paradžanov]] koji je u potpunosti obnovljen 2002., te u kojem se nalazi oko 250 djela, dokumenata i fotografija ovog armenskog redatelja i slikara.<ref>{{cite web|url=http://www.armeniatour.com/muse.php?id=14&sid=40|title=site d'ArmeniaTour|access-date=2015-05-08|archivedate=2008-02-20|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080220194151/http://www.armeniatour.com/muse.php?id=14&sid=40|deadurl=yes}}.</ref> Također, u Erevanu se nalaze i brojni drugi muzeji, kao što su Muzej Bliskog istoka, te Muzej grada Erevana<ref>{{eng oznaka}} Brady Kiesling, ''Rediscovering Armenia'', 2000.</ref>. === Umjetnost === [[Image:Yerevan Opera House.jpg|thumb|right||Opera u Erevanu]] U gradu postoje dvije funkcionalne kinodvorane, od kojih je najpoznatije kino ''Moskva''. Filmovi se prikazuju u isto vrijeme kao i u ostatku svijeta, a većinom su na [[ruski|ruskom]] jeziku. Od 2004. godine, u kinu Moskva održava se Međunarodni filmski festival [[Zlatna marelica]]. U Armenskoj nacionalnoj operi i kazalištu nalazi se koncertna dvorana [[Aram Hačaturjan]] i nacionalni teatar opere i baleta Aleksandar Spendiarjan. Ovdje su održane mnoge kazališne i druge predstave u brojnim dvoranama od kojih je najpoznatija Hamalir. === Dokolica === [[Image:WaterWorld Yerevan.jpg|thumb|Waterworld]] Erevanski zoološki vrt osnovan je [[1940]]. godine. Nakon vrlo teškog razdoblja 1990-ih, danas se gospodarski oporavio. Za relativno nisku cijenu ovdje je moguće vidjeti [[slon]]ove, [[orao|orlove]], [[medvjed]]e, [[deva|deve]] i 260 ostalih vrsta životinja.<ref>{{eng oznaka}} {{cite web|url=http://www.armeniapedia.org/index.php?|title=Yerevan_Zoo}}.</ref>. ''Waterworld'' je gradski zabavni akvapark.<ref>{{eng oznaka}} {{cite web|url=http://www.waterworld.am/world.htm|title=Présentation sur le site officiel|access-date=2015-05-08|archive-date=2008-12-24|archive-url=https://web.archive.org/web/20081224191931/http://www.waterworld.am/world.htm}}.</ref> Sadrži nekoliko bazena, na desetke tobogana, te barove i restorane. Park je zimi zatvoren, ali 2003. započela je gradnja zatvorenog dijela ovog parka zvanog ''Aquatek''. Udaljen nekoliko kilometara, na cesti za jezero [[Sevan]], nalazi se drugi zabavni park zvan Play City, koji je Erevancima popularno odredište za vikend. === Sport === Najpopularniji sport u Erevanu je [[nogomet]]. U gradu postoji sedam nogometni klubova, od kojih pet igraju u prvoj armenskoj nogometnoj ligi, a ostala dva u drugoj ligi. Najuspješniji erevanski klub je [[FC Pjunik Erevan]] koji je od 1992. osvojio prvenstvo Armenije jedanaest puta.<ref>{{cite web|url=http://fr.uefa.com/footballeurope/news/kind=2/newsid=776349.html|title=Et de huit pour Puynik en Arménie|author=Khachik Chakhoyan|access-date=2015-05-08|archivedate=2009-04-13|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090413132203/http://fr.uefa.com/footballeurope/news/kind=2/newsid=776349.html|deadurl=yes}}.</ref>. {|style="margin:0 0 0 1em; background:#ffffff; border:1px #aaaaaa solid; border-collapse:collapse; text-align:left;" border="1" cellpadding="4" cellspacing="50" |- style="background:#efefef; border-bottom:2px solid gray;" ! Klub !! Stadion |- | [[Ararat Erevan]] || [[Stadion Hrazdan]]</tr> | [[Bananc Erevan]] || [[Stadion Nairi]]</tr> | [[Kilikia Erevan]] || Stadion Hrazdan</tr> | [[Uliss Erevan]] || [[Stadion Kazak]]</tr> | [[FC MIKA|Mika Aštarak]] || [[Stadion Mika]]</tr> | [[FC Pjunik Erevan|Pjunik Erevan]] || [[Stadion Hanrapetakan]]</tr> | [[Erevan United FC]]<ref>{{eng oznaka}} Klub nije sudjelovao u prvenstvu 2008 : {{cite web|url=http://www.yerevanunited.com/team_prof.php|title=službena stranica kluba|access-date=2015-05-08|archivedate=2008-07-03|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080703232442/http://www.yerevanunited.com/team_prof.php|deadurl=yes}}.</ref> || Stadion Hanrapetakan</tr> |} U Erevanu se nalazi pet stadiona: Nairi, Kazak, Mika, [[Stadion Hanrapetakan|Stadion Republike]], te glavni [[Stadion Hrazdan]] koji je ime dobio po rijeci. U gradu se također nalazi i sportski kompleks s prostorima za [[boks]], [[karate]], [[košarka|košarku]] i [[tenis]]. Armenija je već dugo vremena jedna od vrhunskih zemalja po uspjesima u [[šah]]u. Armenska šahovska federacija nalazise u Kentronu, a brojni šahovski klubovi postoje diljem Erevana. Godine 1996., grad je, unatoč gospodarskoj krizi, ugostio [[32. šahovska olimpijada|32. šahovsku olimpijadu]]<ref>{{eng oznaka}}{{cite web|url=http://www.olimpbase.org/1996/1996in.html|title=32nd Chess Olympiad: Yerevan 1996}}</ref> Četiri Erevanca koji čine armensku šahovsku momčad, osvojili su 2006. [[37. šahovska olimpijada|šahovsku olimpijadu]] u [[Torino|Torinu]], a 2008. [[38. šahovska olimpijada|obranili su]] svoj naslov u [[Dresden]]u. == Zbratimljeni gradovi == Trenutno je Erevan zbratimljen s 27 gradova.<ref>{{Cite web |title=Sister Towns of Yerevan |url=http://yerevan.am/index.php?page=sister_citi |access-date=2015-05-08 |archive-date=2007-09-27 |archive-url=https://web.archive.org/web/20070927223936/http://www.yerevan.am/index.php?page=sister_citi |dead-url=yes }}</ref><ref>{{Cite web |title=Sister Cities of Los Angeles |url=http://www.lacity.org/sistercities/ |access-date=2015-05-08 |archive-date=2007-01-04 |archive-url=https://web.archive.org/web/20070104020957/http://www.lacity.org/sistercities/ |dead-url=yes }}</ref> {| border="1" cellpadding="2" style="margin: 0 0 1em 1em; background: #ffffff; border: 1px #aaaaaa solid; border-collapse: collapse; font-size: 90%;" !width="150" bgcolor=#f9f9f9|Grad !width="150" bgcolor=#f9f9f9|Država !width="150" bgcolor=#f9f9f9|Godina |- |'''[[Carrara]]''' |[[Datoteka:Flag of Italy.svg|20px]] [[Italija]] |Od 1965. |- |'''[[Podgorica]]''' |[[Datoteka:Flag of Montenegro.svg|20px]] [[Crna Gora]] |Od 1974. |- |'''[[Antananarivo]]''' |[[Datoteka:Flag of Madagascar.svg|20px]] [[Madagaskar]] |Od 1981. |- |'''[[Cambridge, Massachusetts|Cambridge, MA]]''' |[[Datoteka:Flag of United States.svg|20px]] [[SAD]] |Od 1987. |- |'''[[Marseille]]''' |[[Datoteka:Flag of France.svg|20px]] [[Francuska]] |Od 1992. |- |'''[[Atena (grad)|Atena]]''' |[[Datoteka:Flag of Greece.svg|20px]] [[Grčka]] |Od 1993. |- |'''[[Lyon]]''' |[[Datoteka:Flag of France.svg|20px]] [[Francuska]] |Od 1993. |- |'''[[Stavropolj]]''' |[[Datoteka:Flag of Russia.svg|20px]] [[Rusija]] |Od 1994. |- |'''[[Isfahan]]''' |[[Datoteka:Flag of Iran.svg|20px]] [[Iran]] |Od 1995. |- |'''[[Kijev]]''' |[[Datoteka:Flag of Ukraine.svg|20px]] [[Ukrajina]] |Od 1995. |- |'''[[Moskva]]''' |[[Datoteka:Flag of Russia.svg|20px]] [[Rusija]] |Od 1995. |- |'''[[Odesa]]''' |[[Datoteka:Flag of Ukraine.svg|20px]] [[Ukrajina]] |Od 1995. |- |'''[[Firenca]]''' |[[Datoteka:Flag of Italy.svg|20px]] [[Italija]] |Od 1996. |- |'''[[Tbilisi]]''' |[[Datoteka:Flag of Georgia.svg|20px]] [[Gruzija]] |Od 1996. |- |'''[[Beirut]]''' |[[Datoteka:Flag of Lebanon.svg|20px]] [[Libanon]] |Od 1997. |- |'''[[Damask]]''' |[[Datoteka:Flag of Syria.svg|20px]] [[Sirija]] |Od 1997. |- |'''[[Sankt Peterburg]]''' |[[Datoteka:Flag of Russia.svg|20px]] [[Rusija]] |Od 1997. |- |'''[[Montréal]]''' |[[Datoteka:Flag of Canada.svg|20px]] [[Kanada]] |Od 1998. |- |'''[[Pariz]]''' |[[Datoteka:Flag of France.svg|20px]] [[Francuska]] |Od 1998. |- |'''[[Volgograd]]''' |[[Datoteka:Flag of Russia.svg|20px]] [[Rusija]] |Od 1998. |- |'''[[Bratislava]]''' |[[Datoteka:Flag of Slovakia.svg|20px]] [[Slovačka]] |Od 2001. |- |'''[[Minsk]]''' |[[Datoteka:Flag of Belarus.svg|20px]] [[Bjelorusija]] |Od 2002. |- |'''[[São Paulo]]''' |[[Datoteka:Flag of Brazil.svg|20px]] [[Brazil]] |Od 2002. |- |'''[[Ahalcihe]]''' |[[Datoteka:Flag of Georgia.svg|20px]] [[Gruzija]] |Od 2005. |- |'''[[Kišinjev]]''' |[[Datoteka:Flag of Moldova.svg|20px]] [[Moldavija]] |Od 2005. |- |'''[[Rostov na Donu]]''' |[[Datoteka:Flag of Russia.svg|20px]] [[Rusija]] |Od 2005. |- |'''[[Los Angeles]]''' |[[Datoteka:Flag of United States.svg|20px]] [[SAD]] |Od 2007. |} == Značajne osobe == Značajne osobe koje su rodom iz Erevana ili su živjele u njemu: * [[Vladimir Akopjan]], šahist * [[Levon Aronjan]], šahist * [[Gevorg Emin]], pjesnik * [[Aleksander Arutiunijan]], kompozitor * [[Đivan Gasparjan]], kompozitor * [[Sergej Parajanov]], filmski režiser * [[Sargis Sargsijan]], tenisač * [[Alexander Shirvanzade]], pisac * [[Robert Kočarjan]], trenutni predsjednik Armenije * [[Levon Ter-Petrosjan]], predsjednik Armenije od [[1991]]. do [[1998]]. == Reference == === Izvori === {{izvori|2}} === Bibliografija === * {{eng oznaka}} ArmStat, ''Marzes of the Republic of Armenia in figures, 2002-2006'', {{cite web|url=http://www.armstat.am/Eng/Publications/2007/MARZ_07_e/MARZ_07_e_23.pdf|title=« Yerevan RA Capital »}}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}. * {{fr}} D. Auzias, J.-P. Labourdette, S. Szeremeta, P. Maringe , ''Le Petit Futé Arménie : 2007-2008'', Nouvelles Éditions Université, 2007 {{ISBN|978-2746919600}}. * {{hy}} {{eng oznaka}} {{ru}} V. Azatian et T. Hakopian'', Երևան Ереван Yerevan'', ИПО Parberakan, Erevan, 1989. * {{eng oznaka}} N. Beglaryan, ''Atlas of Armenia and adjacent countries'', Noyan Tapan, Erevan, 2007 {{ISBN|978-9994144556}}. * {{fr}} Gérard Dédéyan (dir.), ''Histoire du peuple arménien'', Privat, Toulouse, 2007 {{ISBN|978-2-7089-6874-5}}. * {{eng oznaka}} Scott Earle , ''Yerevan Journal'', Larkspur Books, 2007 {{ISBN|978-0615144207}}. * {{fr}} René Grousset, ''Histoire de l'Arménie'', Payot, Paris, 1984 {{ISBN|978-2228889124}}. * {{eng oznaka}} Philip M. Parker, ''The 2006 Economic and Product Market Databook for Yerevan, Armenia'', ICON Group International, Inc., 2006 {{ISBN|978-0497812508}}. * {{eng oznaka}} Mariné Petrossian, ''Erevan'', Comp'act/federation, 2003 {{ISBN|2876612690}}. * {{fr}} Taline Ter Minassian, ''Erevan, la construction d'une capitale à l'époque soviétique'', Presses Universitaires de Rennes, 2007 {{ISBN|2753503699}}. * {{fr}} ''Les douze capitales d'Arménie'', Éditions COFIMAG, Pariz, 2006 {{ISBN|2-907070-09-6}}. {{Commonscat|Yerewan}} == Vanjske veze == * [http://www.ArmeniaNow.com Online novine] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080516144258/http://www.armenianow.com/ |date=2008-05-16 }} * [http://www.yerevan.am/ Yerevan.am - Glavni grad Armenije online] * [http://www.armeniainfo.am/sites/?section=regions_desc&site_id=11 Armenia Info stranica o Erevanu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20161115111549/http://armeniainfo.am/sites/?section=regions_desc&site_id=11 |date=2016-11-15 }} * [http://www.urbanrail.net/as/yere/yerevan.htm Erevanski metro] * [http://www.haias.net/CD-Yerevan.html Interactive CD - Virtualni Erevan] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060701023857/http://www.haias.net/CD-Yerevan.html |date=2006-07-01 }} {{Gradovi u Armeniji}} {{Glavni gradovi evropskih država}} {{Glavni gradovi u Aziji}} {{Svjetska prijestolnica knjige}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Gradovi u Armeniji]] [[Kategorija:Glavni gradovi u Aziji]] [[Kategorija:Glavni gradovi u Evropi]] 6kv3vemh2jt7o7eq4gttq97tsivd61h 0 15251 42690843 42576176 2026-09-21T23:23:52Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690843 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Aralship2.jpg|thumb|300px|Brod nasukan na pijesku nakon povlačenja [[Aralsko more|Aralskog mora]]]] '''Dezertifikacija''' je [[Degradacija tla|degradacija]] tla u područjima [[suha|suhe]], [[polusuha klima|polushe]] i suhe pod-vlažne klime koja je rezultat različitih faktora, uključujući [[klima]]tske promjene i ljudsku aktivnost. Moderna dezertifikacija je posljedica zahtjeva koje prema okolini postavlja povećan broj stanovnika, koji se naseljava na određena područja kako bi uzgajao [[poljoprivreda|poljoprivredne]] kulture i dao [[životinje|životinjama]] ispašu. Definicija izraza i uzroci dezertifikacije su predmetom velikih kontroverzi. Pokušaji da se dezertifikacija definira ili da se na karti označe oblasti pretvorene u [[pustinja|pustinju]] su predmetom oštrih kritika. Ono što je manje kontroverzno je činjenica da se u oblastima pogođene dezertifikacijom bilježi pad bio-raznolikosti, kao i pad proizvodnih kapaciteta, te tranzicija od travnjaka kojima dominiraju višegodišnje trave prema travnjacima kojima dominira višegodišnje grmlje. == Vanjske veze == {{Commonscat|Desertification}} * [http://www.oasisglobal.net Oasis] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210609111848/http://www.oasisglobal.net/ |date=2021-06-09 }} - A global agricultural research-for-development partnership against desertification * {{cite web| url=http://pubs.usgs.gov/gip/deserts/desertification/ | title=Desertification| publisher=Untied States Geological Survey| first=A. S.| last=Walker| year=10/29/1997| accessdate = 10. 06. 2006.}} - public domain source for portions of this article. * Batterbury, S.P.J. & A.Warren. 2001. [http://www.simonbatterbury.net/pubs/desertificationarticle.htm Desertification] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110720081543/http://www.simonbatterbury.net/pubs/desertificationarticle.htm |date=2011-07-20 }}. in N. Smelser & P. Baltes (eds.) International Encyclopædia of the Social and Behavioral Sciences. Elsevier Press. Pp. 3526-3529 * {{cite web | title=City-swallowing Sand Dunes | url=http://exploration.nasa.gov/articles/06dec_dunes.html | first=Trudy | last=Bell | coauthors=Phillips, Tony, Dr. | year=December 6, 2002 | publisher=NASA | accessdate=28. 04. 2006. | archivedate=2006-06-19 | archiveurl=https://web.archive.org/web/20060619162413/http://exploration.nasa.gov/articles/06dec_dunes.html | deadurl=yes }} * Benjaminsen, Tor A., and Gunvor Berge (2000). ''Timbuktu: myter, menneske, miljø.'' [[Oslo]]: [[Spartakus forlag]]. * [http://www.dri.edu/ Desert Research Institute, Nevada] * [http://www.visumtourism.ch/deserts2006 Educational Quiz on the UN Year to Combat Desertification] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110101111433/http://www.visumtourism.ch/deserts2006/ |date=2011-01-01 }} * [http://www.eden-foundation.org/project/desertif.html Eden Foundation article on desertification] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100331143118/http://www.eden-foundation.org/project/desertif.html |date=2010-03-31 }} * [http://www.fao.org/ag/agl/agll/drylands/index.htm FAO Information Portal - Properties and Management of Drylands] * Geist, Helmut (2005): The Causes and Progression of Desertification, [[Abingdon]]: Ashgate * [http://www.gtz.de/desert GTZ CCD Project - A key player in combating desertification and drought effects] * [[Millennium Ecosystem Assessment]] (2005): [http://millenniumassessment.org//proxy/document.355.aspx Desertification Synthesis Report] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060614063156/http://millenniumassessment.org/proxy/document.355.aspx |date=2006-06-14 }} * Reynolds, James F., and D. Mark Stafford Smith (ed.) (2002): Global Desertification – Do Humans Cause Deserts? Dahlem Workshop Report 88, [[Berlin]]: [[Dahlem University Press]]. * Stock, Robert (1995). ''Africa South of the Sahara.'' [[New York]]: [[The Guilford Press]]. * [[UNEP]] (2006): [http://www.unep.org/geo/gdoutlook/ ''Global Deserts Outlook''] {{Webarchive|url=http://arquivo.pt/wayback/20080317073608/http://www.unep.org/geo/gdoutlook/ |date=2008-03-17 }} * [http://www.unep.org/desertification/successstories/ UNEP ''Programme on Success Stories in Land Degradation/ Desertification Control''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100921214105/http://www.unep.org/desertification/successstories/ |date=2010-09-21 }} * [[United Nations Convention to Combat Desertification]] - [http://www.unccd.int Secretariat] [[Kategorija:Ekologija]] [[Kategorija:Pustinje]] 1zx0w4u5s67hxhv0hx0mzjq8ws8pkza 0 17991 42690803 42246003 2026-09-21T17:00:49Z SrpskiAnonimac 101643 /* Naseljena mesta */ 42690803 wikitext text/x-wiki {{opština Srbije| ime=Opština Kovin| površina=730| poljoprivredna=47.753| šume=10.266| stanovništvo=36.802| priraštaj=-3,3| naselja=10| aj=[[Vojvodina|AP Vojvodina]]| okrug=[[Južno-banatski okrug]]| opština=[[Kovin]]| putevi=111| zaposleni=7.483| oškole=13| oučenici=3.542| sškole= 3| sučenici= 622| }} '''Opština Kovin''' je [[Opštine Srbije|opština u Republici Srbiji]]. Nalazi se u [[Vojvodina|AP Vojvodina]] i spada u [[Južno-banatski okrug]]. Po podacima iz [[2004]]. opština zauzima površinu od 730 [[kilometar|km²]] (od čega na poljoprivrednu površinu otpada 47.753 [[hektar|ha]], a na šumsku 10.266 ha). Centar opštine je grad [[Kovin]]. Opština Kovin se sastoji od 10 naselja. Po podacima iz [[2002]]. godine u opštini je živelo 36.802 stanovnika, a [[prirodni priraštaj]] je iznosio -3,3 %. Po podacima iz 2004. broj zaposlenih u opštini iznosi 7.483 ljudi. U opštini se nalazi 13 osnovnih i 2 srednje škole (gimnaziju i poljoprivrednu srednju školu). Na zapadu se graniči s opštinom [[Pančevo]], na severu s opštinama [[Alibunar]] i [[Vršac]], na istoku s opštinom [[Bela Crkva]] i na jugu [[Dunav]]om sa [[Smederevo]]m. Kovinska opština ima oblik nepravilne piramide. Prostire se najvećim delom na lesnoj terasi i aluvijalnoj ravni Dunava. Južnim delom opštine protiče [[reka Dunav]]. Zemljište je plodno, a najzastupljenije su ritske crnice, livadske crnice i černozem. Opština Kovin obuhvata 10 naselja: Kovin, [[Bavanište]], [[Gaj]], [[Deliblato]], [[Dubovac]], [[Malo Bavanište]], [[Mramorak]], [[Pločica]], [[Skorenovac]] i [[Šumarak]]. Postoji i veći broj salaša, naročito u atarima sela Pločice i Gaja. Prirodni rezervat [[Deliblatska peščara]] se najvećim delom svoje teritorije upravo nalazi na teritoriji opštine Kovin. Od spomenika kulture najvažniji su staro utvrđenje iz rimskog doba i tri hrišćanske crkve. U saobraćajnom pogledu opština Kovin ima dobar položaj. Posle izgradnje drumskog mosta na Dunavu i asfaltnog puta prema Beloj Crkvi, postala je značajna raskrsnica puteva. Najrazvijenija privredna grana je [[poljoprivreda]]. == Naseljena mesta == * [[Bavanište]] * [[Gaj (Kovin)|Gaj]] * [[Deliblato]] * [[Dubovac]] * [[Kovin]] * [[Malo Bavanište]] * [[Mramorak]] * [[Pločica (mesto)|Pločica]] * [[Skorenovac]] * [[Šumarak (Kovin)|Šumarak]] [[Datoteka:Kovin mun.png|center|thumb|300px|Mapa opštine]] == Demografija == Nacionalni sastav opštine Kovin: * [[Srbi]] (76,75%) * [[Mađari]] (9,26%) * [[Rumuni]] (3.7%) * [[Romi]] (3.1%) Sva naselja osim Skorenovca i Šumarka imaju većinsko srpsko stanovništvo. Skorenovac ima mađarsku većinu, a Šumarak relativnu mađarsku većinu. == Istaknute ličnost == * [[Darko Kovačević]], bivši profesionalni fudbaler * [[Desanka Stojanović]], rukometašica i reprezentativka SFRJ == Vanjske veze == * [http://www.kovin.org.rs/ www.kovin.org.rs] * [http://www.radiobus.co.rs/ www.radiobus.co.rs] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130929153521/http://www.radiobus.co.rs/ |date=2013-09-29 }} * [http://www.kovinekspres.co.yu/ www.kovinekspres.rs] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080405163304/http://www.kovinekspres.co.yu/ |date=2008-04-05 }} {{Opština Kovin}} {{Opštine Srbije}} [[Kategorija:Opština Kovin| ]] [[Kategorija:Općine Srbije|Kovin]] [[Kategorija:Opštine u Vojvodini|Kovin]] n8g8h47a2daek4xvg4spypgtpigxap8 42690804 42690803 2026-09-21T17:01:25Z SrpskiAnonimac 101643 /* Naseljena mesta */ 42690804 wikitext text/x-wiki {{opština Srbije| ime=Opština Kovin| površina=730| poljoprivredna=47.753| šume=10.266| stanovništvo=36.802| priraštaj=-3,3| naselja=10| aj=[[Vojvodina|AP Vojvodina]]| okrug=[[Južno-banatski okrug]]| opština=[[Kovin]]| putevi=111| zaposleni=7.483| oškole=13| oučenici=3.542| sškole= 3| sučenici= 622| }} '''Opština Kovin''' je [[Opštine Srbije|opština u Republici Srbiji]]. Nalazi se u [[Vojvodina|AP Vojvodina]] i spada u [[Južno-banatski okrug]]. Po podacima iz [[2004]]. opština zauzima površinu od 730 [[kilometar|km²]] (od čega na poljoprivrednu površinu otpada 47.753 [[hektar|ha]], a na šumsku 10.266 ha). Centar opštine je grad [[Kovin]]. Opština Kovin se sastoji od 10 naselja. Po podacima iz [[2002]]. godine u opštini je živelo 36.802 stanovnika, a [[prirodni priraštaj]] je iznosio -3,3 %. Po podacima iz 2004. broj zaposlenih u opštini iznosi 7.483 ljudi. U opštini se nalazi 13 osnovnih i 2 srednje škole (gimnaziju i poljoprivrednu srednju školu). Na zapadu se graniči s opštinom [[Pančevo]], na severu s opštinama [[Alibunar]] i [[Vršac]], na istoku s opštinom [[Bela Crkva]] i na jugu [[Dunav]]om sa [[Smederevo]]m. Kovinska opština ima oblik nepravilne piramide. Prostire se najvećim delom na lesnoj terasi i aluvijalnoj ravni Dunava. Južnim delom opštine protiče [[reka Dunav]]. Zemljište je plodno, a najzastupljenije su ritske crnice, livadske crnice i černozem. Opština Kovin obuhvata 10 naselja: Kovin, [[Bavanište]], [[Gaj]], [[Deliblato]], [[Dubovac]], [[Malo Bavanište]], [[Mramorak]], [[Pločica]], [[Skorenovac]] i [[Šumarak]]. Postoji i veći broj salaša, naročito u atarima sela Pločice i Gaja. Prirodni rezervat [[Deliblatska peščara]] se najvećim delom svoje teritorije upravo nalazi na teritoriji opštine Kovin. Od spomenika kulture najvažniji su staro utvrđenje iz rimskog doba i tri hrišćanske crkve. U saobraćajnom pogledu opština Kovin ima dobar položaj. Posle izgradnje drumskog mosta na Dunavu i asfaltnog puta prema Beloj Crkvi, postala je značajna raskrsnica puteva. Najrazvijenija privredna grana je [[poljoprivreda]]. == Naseljena mesta == * [[Bavanište]] * [[Gaj (Kovin)|Gaj]] * [[Deliblato]] * [[Dubovac (Kovin)|Dubovac]] * [[Kovin]] * [[Malo Bavanište]] * [[Mramorak]] * [[Pločica (mesto)|Pločica]] * [[Skorenovac]] * [[Šumarak (Kovin)|Šumarak]] [[Datoteka:Kovin mun.png|center|thumb|300px|Mapa opštine]] == Demografija == Nacionalni sastav opštine Kovin: * [[Srbi]] (76,75%) * [[Mađari]] (9,26%) * [[Rumuni]] (3.7%) * [[Romi]] (3.1%) Sva naselja osim Skorenovca i Šumarka imaju većinsko srpsko stanovništvo. Skorenovac ima mađarsku većinu, a Šumarak relativnu mađarsku većinu. == Istaknute ličnost == * [[Darko Kovačević]], bivši profesionalni fudbaler * [[Desanka Stojanović]], rukometašica i reprezentativka SFRJ == Vanjske veze == * [http://www.kovin.org.rs/ www.kovin.org.rs] * [http://www.radiobus.co.rs/ www.radiobus.co.rs] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130929153521/http://www.radiobus.co.rs/ |date=2013-09-29 }} * [http://www.kovinekspres.co.yu/ www.kovinekspres.rs] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080405163304/http://www.kovinekspres.co.yu/ |date=2008-04-05 }} {{Opština Kovin}} {{Opštine Srbije}} [[Kategorija:Opština Kovin| ]] [[Kategorija:Općine Srbije|Kovin]] [[Kategorija:Opštine u Vojvodini|Kovin]] 2j2deg02ht32rzpl445r730s6oqufet 0 22197 42690877 42556302 2026-09-22T03:56:16Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690877 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Flag of Kachin State.svg|right|150px]] '''Država Kachin''' ('''Jingphaw Mungdan'''), je najsjevernija [[administrativna podjela Mjanmarea|država]] [[Mianmar|Mjanmara]]. Graniči s [[Narodna Republika Kina|Kinom]] na sjeveru i istoku; [[Država Shan|Državom Shan]] na jugu i [[Odjel Sagaing|Odjelom Sagaing]] i [[Indija|Indijom]] na zapadu. Smještena je između 23° 27' i 28° 25' sjeverne geografske širine te između 96° 0' i 98° 44' istočne geografske dužune. Površina Države Kachin iznosi 88.010 kvadratnih kilometara. Glavni grad države je [[Myitkyina]]. Drugi po važnosti je grad je [[Bhamo]], a važni gradovi su [[Mohnjin]], [[Putao]], [[Shumpanbum]], [[Mogaun]]. U Državi Kachin se nalazi mjanmarska najviša planina, [[Hkakabo Razi]], s 5889 metara visine, koja tvori južni rub [[Himalaja|Himalaje]], te najveće mjanmarsko jezero, [[Jezero Indawgyi|Inagwgyi]]. == Stanovništvo == Većina od 1,4 miliona stanovnika države su [[Kachin (narod)|Kačini]], također poznati kao [[Kachin (narod)|Jinghpaw]], a u državi službeno postoji još 13 etničkih grupa, uključujući [[Burmanci|Bamare]], [[Rawang]], [[Lisu]], [[Zaiwa]], [[Maru]], [[Yaywin]], [[Lawngwaw]], [[Lachyit]] i [[Shan]]e. Preko jednog vijeka nije bilo popisa stanovništva. Službene vladine statistike tvrde da je 57,8% stanovnika [[budizam|budističke]], a 36,4% [[hrišćanstvo|kršćanske]] vjere. Kačinski jezik je [[lingua franca]] države, te se koristi pismo temeljeno na [[latinica|latinici]]. [http://www.myanmar.com/Ministry/Moha/Kachin.pdf]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} == Ekonomija == Privreda Države Kachin se temelji na poljoprivredi. Glavni proizvodi su [[riža]] i [[šećerna trska]]. Minearlni proizvodi uključuju [[zlato]] i [[žad]]. == Historija == Država Kachin je stvorena [[1948]]. kao dio Burmanske Unije temeljem [[Sporazum u Panglongu|Sporazuma u Paglongu]], a Kačini su, za razliku Shana i China, njime i svojom državom uglavnom bili zadovoljni sve do [[1962]]. i vojnog udara kojim je van snage stavljen burmanski ustav. Tada je stvoren kačinski pokret za nezavisnost na čelu s [[Kačinska organizacija za nezavisnost|Kačinskom organizacijom za nezavisnost]] (KIO) i njenim vojnim krilom [[Kačinska vojska za nezavisnost|Kačinskom vojskom za nezavisnost]] (KIA). KIO i KIA su relativno lako osvojili veliki dio Države, a vlast Burme je bila ograničena na glavni grad i željeznički koridor. Kačin je ''de facto'' nezavisnost održavao trgovanjem žadom, kao i krijumčarenjem narkotika. Godine [[1994]]. je velika burmanska ofenziva osvojila strateški važne rudnike žada, te tako prisilila KIO da sjedne za pregovarački stol i formalno prizna burmanski suverenitet. KIA je, zauzvrat, priznata kao dio burmanskih oružanih snaga, a političari iz KIO-a dobili funkcije u lokalnim i nacionalnim organima vlasti. Dio pripadnika KIO i KIA, nezadovoljan sporazumom, se izdvojio i nastavlja, uglavnom simboličku, gerilsku aktivnost. == Vanjske veze == {{Incubator|code= kac|language= Kachin}} * [http://www.kachinland.org Kachin National Organization] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180810112121/http://kachinland.org/ |date=2018-08-10 }} * [http://www.kachinpost.com/ The Kachin Post] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070717074925/http://www.kachinpost.com/ |date=2007-07-17 }} * [http://kachintodayusa.org/ Kachin Radio] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20061111053840/http://www.kachintodayusa.org/ |date=2006-11-11 }} * [http://www.kachinnews.com/ News in Jingphaw and Burmese] {{Mjanmar}} [[Kategorija:Države Mjanmara]] 3lp6d7xpk0wok9kbfm9ly5tk0jepht3 0 23348 42690778 42588868 2026-09-21T12:22:38Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690778 wikitext text/x-wiki {{Naselje (HR) | ime =Chongqing | ime_genitiv =Chongqinga | izvorno_ime =<small>重庆</small> | translit_jezik1 = | translit_jezik1_vrsta = | slika_panorama =SkylineOfChongqing.jpg | veličina_slike =300px | opis_slike =Panorama grada | slika_zastava= | slika_zastava_veličina = | slika_pečat = | slika_pečat_veličina = | slika_grb = | slika_grb_veličina = | slika_amblem_prazno = | slika_amblem_prazno_veličina = | slika_amblem_prazno_opis = | slika_lokacijska_karta_država =Kina | slika_lokacijska_karta_opis =<center>Chongqing na karti Kine | nadimak = | geslo = | širina-stupnjevi = 29 | širina-minute = 33 | širina-oznaka = N | dužina-stupnjevi = 106 | dužina-minute = 34 | dužina-oznaka = E | lokacija_ime =[[Spisak država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Kina}} | lokacija1_ime =Općine pod direktnom upravom | lokacija1_info =Chongqing | lokacija2_ime = | lokacija2_info = | lokacija3_ime = | lokacija3_info = | utemeljenje_ime = | utemeljenje_datum = | utemeljenje1_ime = | utemeljenje1_datum = | utemeljenje2_ime = | utemeljenje2_datum = | utemeljenje3_ime = | utemeljenje3_datum = | osnivač = | nazvan_po= | dijelovi = | vrsta_dijelova = | d1-d50 | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe =[[guverner]] | ime_vođe=Huang Qifan | površina_bilješke = | površina_ukupna =82 401 [[kvadratni kilometar|km²]] | površina_kopna = | površina_vode = | postotak_vode = | površina_uža = | površina_šira = | površina_prazno1_ime = | površina_prazno1 = | površina_prazno2_ime = | površina_prazno2 = | visina = 237 | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina =[[2010]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo= | stanovništvo_gustoća = | stanovništvo_uže=4 776 000 <ref name=brit/> | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire = 28 846 170 <ref name=brit/> | stanovništvo_šire_gustoća = | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona =[[UTC+8]] | utc_pomak = | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj = 4000 00 - 4099 00 | pozivni_broj =23 | gradovi_prijatelji = | web_stranica =[http://www.cq.gov.cn/ www.chongqing.gov] | bilješke = }} '''Čongćing''' ([[Kineski jezik|kineski]]: ''重庆 - '''Chongqing'''''), je [[glavni grad|administrativni centar]] istoimene [[narodna Republika Kina|kineske]] općine sa vlastitom upravom (status provincije) od 28 846 170 stanovnika (prema procjeni iz [[2010]].).<ref name=brit>{{cite web |url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/117016/Chongqing |title = ''Chongqing'' |publisher = Encyclopædia Britannica |language = engleski |accessdate = 17. 01. 2013}}</ref> == Geografija == ''Chongqing'' leži na [[ušće|ušću]] [[rijeka (vodotok)|rijeka]] [[Jialing]] i [[Jangce]], udaljen 2 250 [[kilometar|km]] od [[more|mora]], ali je i pored toga velika [[luka]], prometno čvorište i industrijski centar tog dijela zemlje <ref name=brit/> ''Chongqing'' je najveća i najmnogoljudnija od četiri općine sa statusom provincije u [[Narodna Republika Kina|Narodnoj Republici Kini]], odnosno jedina u slabije nastanjenoj zapadnoj polovici države. Urbano područje užeg ''Chongqinga'' uključuje distrikt [[Yuzhong]] (渝中区, ili "Centralni distrikt Chongqinga"), najnaseljeniji distrikt, gdje su smješteni upravni uredi. Ostali distrikti su [[Nan'an]] (南岸区, ili "Distrikt kužne obale") [[Jiangbei]] (江北区, ili "Distrikt sjeverno od rijeke"), [[Shapingba]] (沙坪坝区), [[Jiulongpo]] (九龙坡区) i [[Dadukou]] (大渡口区). == Historija == Prvi put se spominje kao prijestolnica [[Ba (država)|Države Ba]] koju je [[316. pne.]] zauzela [[Qin (država)|Država Qin]]. Grad je bio važna točka na jednoj od trasa [[put svile|Puta svile]], te se vrlo rano profilirao kao značajno trgovačko središte. Tokom historije je više puta mijenjao ime, današnje ime dobio je [[1189]]. za vrijeme [[dinastija Sung|dinastije Sung]]. Grad je bio prijestolnica kratkotrajnog ''Kraljevstva Daxia'' krajem [[14. vijek]]a, i ponovno [[1621]]. je za vrijeme kratkotrajnog ''Kraljevstva Daliang'' u vrijeme [[dinastija Ming|Dinastije Ming]]. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i [[japan]]ske agresije na Kinu ''Chongqing'' je postao privremeni [[glavni grad]] i sjedište vlade [[general]]a [[Chiang Kai-shek]]a. Istovremeno su u grad preseljene i mnoge strateške tvornice iz ostalih dijelova Kine, te je tako postao jaki industrijski centar. Ali je zbog tog i pretrpio teška [[japan]]ska bombardiranja. Sve do [[1997]]. imao status provincijskog grada unutar [[Sichuan|Provincije Provincije]], nakon te godine počeo je vrtoglavo rasti pa je dobio status gradske provincije. Njegov rast se ubrzao nakon izgradnje [[Brana Tri kanjona|Brane Tri kanjona]] ([[1993]]. - [[2008]].) na rijeci [[Jangce]] zbog koje se moralo preseliti nekoliko milijuna stanovnika. == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.britannica.com/EBchecked/topic/117016/Chongqing ''Chongqing'' na portalu Encyclopædia Britannica] {{en icon}} * [http://www.cq.gov.cn/ Službene stranice grada] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060303161354/http://www.cq.gov.cn/ |date=2006-03-03 }} {{zh icon}} {{commonscat|Chongqing}} {{Provincije NR Kine}} [[Kategorija:Gradovi u Kini]] {{Geog-stub}} mexf32ofx1clu8wv3y03fdqws0y7t0a 0 25492 42690981 42659411 2026-09-22T11:52:23Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 2 books for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690981 wikitext text/x-wiki {{Infobox Anatomy |Name = Hepatocit |Latin = hepatocytus |GraySubject = | GrayPage = |Image = Sinusoid.jpeg |Caption = Hepatocit i jetreni sinusoid (krvni sud) jetre [[pacov]]a. |Image2 = Human liver.jpg | Caption2 = Kros-sekcija ljudske jetre. |Precursor = |System = |Artery = | Vein = |Nerve = |Lymph = |MeshName = | MeshNumber = |Code = [[Terminologia Histologica|TH]] H3.04.05.0.00006 | }} '''Hepatocit''' je ćelija tkiva [[jetra|jetre]]. Hepatociti sačinjavaju 70-80% jetrene mase.<ref>{{Cite book |title=Hepatocytes: Methods and Protocols (Methods in Molecular Biology) |url=https://archive.org/details/hepatocytesmetho0000unse |author=Patrick Maurel |publisher=Humana Press |edition=1st Ed. |year=2010 |isbn = 1607616874 }}</ref><ref>{{Cite book |title=Hepatocyte Transplantation: Methods and Protocols (Methods in Molecular Biology) |url=https://archive.org/details/hepatocytetransp0000unse |editor=Anil Dhawan |last= Hughes|first=Robin D.|publisher=Humana Press |edition=1 edition |year=2009 |isbn=1588298833}}</ref><ref>{{Cite book |title=Growth, Proliferation, and Apoptosis of Hepatocytes |edtor=K. Okita |publisher=Springer |edition=1 ed. |year=2001 |isbn=4431703233}}</ref> Ove ćelije učestvuju u: * [[Sinteza proteina|Sintezi proteina]] * [[Skladištenje proteina|Skladištenju proteina]] * Transformaciji [[Ugljeni hidrati|ugljenih hidrata]] * Sintezi [[holesterol]]a, [[Žučne kiseline|žučnih kiselina]] i [[fosfolipid]]a * Detoksifikaciji, modifikacijama, i ekskreciji eksogenih i [[endogen]]ih supstanci Hepatociti takođe iniciraju formiranje i sekreciju [[žuč]]a. == Histologija == Hepatociti imaju [[eozinofil]]nu citoplazmu, što je odraz brojnih [[mitohondrija]], i [[bazofil]]ni izgled usled velikih količina [[Hrapavi endoplazmatični retikulum|hrapavog endoplazmatičnog retikuluma]] i slobodnih [[ribozom]]a. Smeđe [[lipofuskin]]ske granule su takođe primetne (sa poodmaklmi godinama) zajedno sa iregularnim neobojenim oblastima citoplazme; one su bogate citoplazmnim [[glikogen]]om i [[lipid]]nim naslagama koje su otklonjene tokom histološke pripreme. Srednji životni vek hepatocita je 5 meseci. Oni imaju sposobnost [[Regeneracija|regeneracije]]. == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == * {{Cite book |ref= harv|title=Growth, Proliferation, and Apoptosis of Hepatocytes |edtor=K. Okita |publisher=Springer |edition=1 ed. |year=2001 |isbn=4431703233}} * {{Cite book |ref= harv|title=Hepatocyte Transplantation: Methods and Protocols (Methods in Molecular Biology) |url= https://archive.org/details/hepatocytetransp0000unse|editor=Anil Dhawan |last= Hughes|first=Robin D.|publisher=Humana Press |edition=1 edition |year=2009 |isbn=1588298833}} * {{Cite book |ref= harv|title=Hepatocytes: Methods and Protocols (Methods in Molecular Biology) |url= https://archive.org/details/hepatocytesmetho0000unse|author=Patrick Maurel |publisher=Humana Press |edition=1st Ed. |year=2010 |isbn = 1607616874 }} == Vanjske veze == * [http://www.vivo.colostate.edu/hbooks/pathphys/digestion/liver/histo_hcytes.html Hepatička histologija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230529061104/http://www.vivo.colostate.edu/hbooks/pathphys/digestion/liver/histo_hcytes.html |date=2023-05-29 }} [[Kategorija:Hepatologija]] [[Kategorija:Ćelije životinja]] [[Kategorija:Ljudske ćelije]] [[Kategorija:Eukariotske ćelije]] djb92qkdh5rx8ixw9oteqgot0me0awe 0 26636 42690948 42677455 2026-09-22T10:07:03Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690948 wikitext text/x-wiki {{Infobox Former Country |native_name = ''Serbien'' <small>([[Nemački jezik|de]])</small><br />Србија<br />''Srbija'' |conventional_long_name = Srbija |common_name = Srbija |continent = Evropa |region = Balkan |country = Srbija |era = drugi svetski rat |subdivision = |nation = [[Srbija]] |year_start = 1941 |year_end = 1944 |date_start = 6. april |date_end = oktobar |event_start = Invazija Jugoslavije |event_end = Vojni poraz |religion = [[Srpska pravoslavna crkva]],<br />[[katoličanstvo|rimokatolicizam]],<br />[[protestantizam]],<br />[[islam]] |currency = [[Srpski dinar (1941-1944)|Srpski dinar]] | |<!--- Flag navigation: Preceding and succeeding entities p1 to p5 and s1 to s5 ---> |p1 = Kraljevina Jugoslavija |flag_p1 = Flag of the Kingdom of Yugoslavia.svg |s1 = Demokratska Federativna Jugoslavija |flag_s1 = Flag of SFR Yugoslavia.svg |s2 = Narodna Republika Srbija |flag_s2 = Flag of the Socialist Republic of Serbia.svg | |image_flag = Flag of Serbia (1941–1944).svg |image_coat = Coat of arms of the Government of National Salvation 2.svg |image_map = Serbia1941 1944.png |common_languages = [[Srpski jezik|srpski]], [[Nemački jezik|nemački]] |capital = [[Beograd]] | |national_anthem = ''[[Oj Srbijo, mila mati]]'' |government_type = marionetska srpska vlada pod nadzorom Nemačke vojne uprave |leader1 = [[Milan Aćimović]] |year_leader1 = 1941 |leader2 = [[Milan Nedić]] |year_leader2 = 1941-1944 |title_leader = Predsednik vlade |stat_year1 = 1941 |stat_area1 = |stat_pop1 = 3.810.000 |footnotes = }} '''Vojna uprava u Srbiji''' ([[Nemački jezik|nemački]]: ''Militärverwaltung in Serbien''), službeno '''Područje Vojnog zapovednika u Srbiji''' (nemački: ''Gebiet des Militärbefehlshabers in Serbien''){{sfn|Hehn|1971|p=350|ps= }} ili kolokvijalno '''Nedićeva Srbija''' jeste nemačka vojna uprava u [[Drugi svetski rat|Drugom svetskom ratu]] na teritoriji Srbije. Nedićeva Srbija bila je protektorat pod okupacijom vojske [[Treći rajh|Nacističke Nemačke]] u toku [[Drugi svjetski rat|Drugog svetskog rata]], od 1941. do 1944. godine. Vrhovnu vlast na ovoj teritoriji predstavljala je nemačka vojna uprava poznata kao Vojna uprava u Srbiji, dok su domaće kvislinške organe vlasti, podređene vojnoj upravi, činile dve sukcesivne vlade: [[Komesarska vlada Milana Aćimovića]] (1941) i [[Vlada nacionalnog spasa Milana Nedića]] (1941–1944). Područje okupirane Srbije obuhvatalo je veći deo teritorije kasnije poznate kao [[Centralna Srbija]], severni deo [[Kosovo|Kosova]] (okolina [[Kosovska Mitrovica|Kosovske Mitrovice]]) i formalno [[Banat]] (koji je imao de fakto zasebnu nemačku upravu). Vojna uprava u Srbiji obrazovana je 19. aprila 1941. godine.<ref name="Bodrožić">[[Milica Bodrožić]]: »[[Mitar Đurišić]], Partizanski odredi u Srbiji 1941« (ocjene i prikazi). U: Zbornik CDISB – Centar za društvena istraživanja Slavonije i Baranje, Slavonski Brod, god. 20 (1983), br. 1, str. 370. – 374. {{izdvojeni citat|Već 19. aprila obrazovana je Vojna uprava u Srbiji. Iznet je njen sastav i delatost, kao i kolaboracionističke uprave.|str. 371}}</ref> Ukinuta je nakon pobede [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|jugoslovenskih partizana]] i [[Sovjetski Savez|sovjetske]] [[Crvena armija|Crvene armije]] u [[Bitka za Srbiju|bici za Srbiju]]. == Naziv == U zvaničnim istorijskim dokumentima se za ovu marionetsku državu koristio naziv ''Srbija'', ali se ona u literaturi često kolokvijalno naziva ''Nedićeva Srbija'', po kvislinškoj [[Vlada nacionalnog spasa Srbije|Vladi nacionalnog spasa]] na čijem čelu je bio [[Milan Nedić]], a čije su pristalice ponekad nazivane i ''[[Srpska državna straža|nedićevci]]''. == Historija == === Invazija i podela Jugoslavije === {{main|Okupatorska podela Jugoslavije|Srbija pod nemačkom okupacijom}} [[Datoteka:Axis occupation of Yugoslavia, 1941-43.png|thumb|desno|250px|Okupacija i podela Jugoslavije]] U aprilu 1941. [[Treći rajh|Nemačka]] i njene saveznice su [[aprilski rat|napale i okupirale Jugoslaviju]]. [[Kraljevina Jugoslavija]] je podeljena: periferne delove jugoslovenske teritorije su okupirali i anektirali njeni [[Sile osovine|osovinski]] susedi: Nemačka, [[Kraljevina Mađarska (1920—1946)|Mađarska]], [[Bugarska]] i [[Kraljevina Italija|Italija]]. Nemci i Italijani su osmislili i podržali osnivanje nove marionetske države, [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] (NDH), koja je uključivala veći deo teritorije predratne [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]] uz dodatak područja današnje [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i srpskog dela [[Srem]]a. Iako formalno proglašena nezavisnom, NDH je ostala pod okupacijom nemačkih i italijanskih trupa. Severni delovi današnje [[Slovenija|Slovenije]] koje je anektirala Nemačka podeljeni su u administrativne oblasti koje su stavljene pod upravu [[gaulajter]]a Austrije.<ref>{{Cite book|last= Tomasevich|first= Jozo|authorlink= Jozo Tomašević|title= War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks|year= 1975|url=https://archive.org/details/chetniks0000toma|publisher= Stanford University Press|location= Stanford|isbn=978-0-8047-0857-9}}</ref> Italija je neke delove okupirane Jugoslavije anektirala direktno, dok je druge uključila u sastav svojih protektorata Crne Gore i Albanije. Ostatak teritorije podeljene Jugoslavije je ušao u sastav [[Srbija pod nemačkom okupacijom|Srbije]], koja je obuhvatala veći deo područja kasnije poznatog kao [[Centralna Srbija]], [[Kosovo i Metohija|sever Kosova]] (oko [[Kosovska Mitrovica|Kosovske Mitrovice]]) i [[Banat u Drugom svetskom ratu|Banat]]. Srbija je stavljena pod nemačku okupaciju<ref name=autogenerated1>Tomasevich, Jozo (2001). War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration. Stanford: Stanford University Press. {{ISBN|978-0-8047-3615-2}}.</ref> i vojnu administraciju.<ref>Kroener, Bernhard (2000). Germany and the Second World War: Organization and Mobilization of the German Sphere of Power, Wartime Administration, Economy, and Manpower Resources 1942-1944/5 V/I. New York: Oxford University Press. {{ISBN|978-0-19-822887-5}}.</ref> Nemci su smatrali da je uspostavom okupacije Jugoslavija likvidirana kao država i da su umesto nje u državno-pravnom smislu formirane tri nove države, Hrvatska, Srbija i Crna Gora, iako ova poslednja nije smatrana posebnom zemljom, već protektoratom u sastavu Italije. Prema navodu objavljenom u listu "Službene novine" od 15. septembra 1942. godine, "na dan 22. jula 1942. potpisan je u [[Berlin]]u Sporazum o imovinsko-pravnom razdvajanju bivše jugoslavenske države“. Prema ovom sporazumu, "sva državna imovina bivše Kraljevine Jugoslavije i njenih banovina, koja se na dan 15. aprila 1941. nalazila na području koje je konačno pripalo jednoj od država-sticateljki, postala je od toga dana vlasništvo ove države-sticateljke. Države-sticateljke u smislu ovog Sporazuma su: [[Treći rajh|Nemački Rajh]], [[Fašistička Italija|Italija]] (uključivo [[Albanija u Drugom svetskom ratu|Albanija]] i [[Nezavisna Država Crna Gora|Crna Gora]]), [[Kraljevina Mađarska (1920—1946)|Mađarska]], [[Kraljevina Bugarska|Bugarska]], [[Nezavisna Država Hrvatska|Hrvatska]] i [[Srbija pod nemačkom okupacijom|Srbija]]."<ref>[http://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Ogledi07.pdf Olivera Milosavljević, Potisnuta istina - kolaboracija u Srbiji 1941-1944, Beograd, 2006, strana 247.]</ref> Ovakva državno-pravna promena nije bila priznata od strane Saveznika, koji su smatrali da Jugoslavija državno-pravno i dalje postoji i koji su priznavali autoritet Jugoslovenske vlade u izgnanstvu. === Uspostavljanje vojne uprave u Srbiji === [[Datoteka:Military Administration in Serbia 1941-44.png|thumb|desno|200px|Organizacija nemačke Vojne uprave u okupiranoj Srbiji.]] Još pre kapitulacije Jugoslavije, [[Vrhovna komanda Kopnene vojske]] je izdala proglas stanovništvu pod nemačkom okupacijom<ref name=autogenerated2>Lemkin, Raphael (2008). Axis Rule in Occupied Europe. London: Lawbook Exchange.</ref>, objašnjavajući zakone koji će se primenjivati na svoj teritoriji koju su okupirali Nemci. Kada su se Nemci povukli sa jugoslovenske teritorije koja je anektirana od strane nemačkih saveznika, ti zakoni su se primenjivali samo u delovima današnje Slovenije koje je anektirala Nemačka, kao i u Srbiji.<ref name=autogenerated1 /> Za razliku od delova Slovenije, Srbiju Nemačka nije anektirala, već samo okupirala i stavila pod vojnu upravu.<ref name=autogenerated1 /> U Srbiji su na snazi ostali i domaći zakoni, po kojima su radile kvislinške administrativne i sudske vlasti.<ref>https://www.znaci.org/00001/154_2.pdf (strana 35)</ref> Granice okupirane Srbije je odredio [[Adolf Hitler|Hitler]] u direktivi od 12. aprila 1941., a isti je takođe naredio i uvođenje vojne uprave. Za ovom je sledila direktiva koju je izdao načelnik Vrhovne komande nemačke armije, kojom je vojni zapovednik Srbije postavljen na čelu okupacionog režima, odgovoran Vrhovnoj komandi armije. U međuvremenu osoblje za vojnu upravu je skupljeno u Nemačkoj i dužnosti vojnog zapovednika Srbije su razrađivane. To je uključivalo zaštitu železničke pruge između [[Beograd]]a i [[Solun]]a i plovnog puta [[Dunav]]om, izvršavanje ekonomskih naredbi (koje naredi [[Gering]]) i uspostavljanje i održavanje reda i mira. Da bi se to postiglo, osoblje vojnog zapovednika je podeljeno po vojnim i administrativnim ograncima, a formiran je i jedan policijski kontigent. Prvi vojni zapovednik Srbije je bio general [[Luftvafe]]a [[Helmut Ferster]]<ref name=autogenerated1 />, koji je stupio na tu dužnost 20. aprila 1941. i kome je asistirao šef vojne uprave u Srbiji, doktor [[Harald Turner]].<ref name=autogenerated1 /> Proglas šefa Vrhovne komande nemačke armije u aprilu je naredio stroge kazne za dela nasilja i sabotaže, predaju svog oružja i radio prijemnika, ograničenja u komunikaciji, sastancima i protestima, prihvatanje nemačke valute, kao i uvođenje nemačkog krivičnog zakona na okupiranom području.<ref name=autogenerated2 /> === Uvođenje komesarske uprave === {{main|Komesarska uprava}} [[Datoteka:Plakat1.jpg|thumb|desno|250px|Plakat o naredbi za postupak sa Jevrejima nemačke vojne komande 25. aprila 1941.]] Hitler je na kratko razmatrao mogućnost brisanja svakog znaka postojanja srpske države, ali je brzo odustao od ove ideje i počeo da traži pogodnog Srbina da vodi kolaboracionistički režim. Nakon uzimanja u obzir bivšeg jugoslovenskog premijera [[Dragiša Cvetković|Dragiše Cvetkovića]], bivšeg ministra inostranih poslova [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]], bivšeg ministra unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]], predsednika klerofašističkog pokreta [[Jugoslovenski narodni pokret Zbor|Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] i šefa beogradske policije [[Dragomir-Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]], vojni zapovednik Srbije se odlučio za Aćimovića, koji je oformio svoju komesarsku vladu 30. aprila 1941. i koja je imala deset komesara.<ref name="Petranović">{{Cite book|last= Petranović|first= Branko|authorlink= Branko Petranović|title= Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945|year= 1992|url= |publisher= |location= Beograd|id=}}</ref> Nemci nisu izabrali Ljotića jer su verovali da ima lošu reputaciju u srpskom narodu.<ref name="Petranović" /><ref>Ramet, Sabrina P.; Lazić, Sladjana (2011). "The Collaborationist Regime of Milan Nedić".</ref> Aćimović je bio izraziti anti-komunista i bio je u kontaktu sa nemačkom policijom i pre rata.<ref name=autogenerated1 /> Vlada je položila zakletvu krajem maja. Preostalih devet komesara bili su: [[Stevan Ivanić]], [[Momčilo Janković]], [[Risto Jojić]], [[Stanislav Josifović]], [[Lazo M. Kostić]], [[Dušan Letica]], [[Dušan Pantić]], [[Jevrem Protić]] i [[Milosav Vasiljević]]. Svaki komesar je bio zadužen za određeno ministarstvo, koje je nasleđeno od predratne jugoslovenske vlade, osim ministarstva vojske i mornarice koje je ukinuto.<ref name=autogenerated1 /> Nekoliko komesara je imalo ministarska mesta u predratnoj jugoslovenskoj vladi, a Ivanić i Vasiljević su bili bliski Zboru. Jedan od prvih zadataka je bilo da se izvrši Turnerovo naređenje o registrovanju svih [[Jevreji|Jevreja]] i [[Romi|Roma]] u Srbiji i uvođenja strogih ograničenja na njihove aktivnosti. Implementaciju ovih naređenja je nadgledala nemačka vojna uprava, a Aćimović i njegov komesarijat unutrašnjih poslova su bili zaduženi za njihovo izvršavanje.<ref>Byford, Jovan (2011), "The Collaborationist Administration and the Treatment of the Jews in Nazi-occupied Serbia", in Ramet, Sabrina P.; Listhaug, Ola, Serbia and the Serbs in World War Two, London: Palgrave Macmillan, pp. 109–127, {{ISBN|0-230-27830-2}}</ref> Tokom maja 1941. Ferster je izdao brojna naređenja, među kojima su zahtev da se registruju sve štamparske mašine, ograničenja slobode štampe, rada pozorišta i drugih zabavnih mesta i nastavak privredne proizvodnje. Takođe je rasputio Narodnu banku Kraljevine Jugoslavije i zamenio ju je Srpskom narodnom bankom.<ref>{{cite book | last = Lemkin | first = Raphael | authorlink = Raphael Lemkin | title = Axis Rule in Occupied Europe | publisher = Lawbook Exchange | location = London | year = 2008 | isbn = 9781584779018 | url = http://books.google.com/books?id=y0in2wOY-W0C&printsec=frontcover | ref = harv }}</ref> Ferster je kasnije prekomandovan, a 2. juna na mestu zapovednika Srbije ga je nasledio još jedan general Luftvafea [[Ludvig fon Šreder]]. Polovinom maja, Aćimovićeva vlada je izdala deklaraciju da srpski narod želi „iskrenu i vernu saradnju sa njihovim velikim susedom, nemačkom narodom“. Većina lokalnih činovnika u okruzima i srezovima je ostala na svojim mestima, a nemačka vojna uprava je postavila svoje ljude da nadziru rad lokalnih vlasti. === Prvobitne okupacione snage === [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 146-1973-139-24, Paul Bader.jpg|thumb|General Paul Bader je bio na čelu [[Viša komanda 65 za posebnu namenu|Više komande 65 za posebnu namenu]] koja je prvobitno kontrolisala nemačke garnizone na teritoriji okupirane Srbije i NDH. Nakon slamanja ustanka u novembru-decembru 1941. ova komanda je spojena sa funkcijom vojnog zapovednika Srbije.]] Kao dodatak vrlo ograničenim lokalnim vojnim i policijskim snagama dodeljenim vojnom zapoveniku Srbije, početkom juna 1941. [[Vermaht]] je u Beograd doveo [[Viša komanda 65 za posebnu namenu|Višu komandu 65 za posebnu namenu]] da komanduje nad četiri loše opremljene posadne divizije, pod zapovedništvom generala [[Paul Bader|Paula Badera]]. [[104. lovačka divizija (Nemačka)|704. pešadijska divizija]], [[114. lovačka divizija (Nemačka)|714. pešadijska divizija]] i [[117. lovačka divizija (Nemačka)|717. pešadijska divizija]] su bile razmeštene u Srbiji, a [[118. lovačka divizija (Nemačka)|718. pešadijska divizija]] je bila razmeštena u obližnjim delovima NDH. Status Baderove komande je bio takav da je vojni zapovednik Srbije mogao da naredi Baderu da izvrši operacije protiv ustanika, ali nije mogao drugačije da deluje kao Baderov nadređeni. === Problemi Aćimovićeve vlade === Iako su komesari imali iskustva u oblastima koje su im dodeljene, kao i iskustva u politici i javnoj administraciji, Aćimovićeva vlada je bila u izuzetno teškom položaju jer nije imala nikakvu naznaku stvarne vlasti. Tri glavna zadatka Aćimovićeve vlade su bila da osigura pomirenje stanovništva sa nemačkom okupacijom, da pomogne u obnavljanju državnih službi i da identifikuje i ukloni nepoželjne iz državne službe. Izbeglice koje su bežale od progona u NDH su počele masovno da stižu na teritoriju okupirane Srbije još pre nego što je Aćimovićeva vlada formirana. Krajem juna 1941. Aćimovićeva vlada je izdala proglas u vezi uprave u [[Banat u Drugom svetskom ratu|Banatu]], koji je uspostavljen kao autonomni region u sastavu Srbije, sa posebnom civilnom upravom pod kontrolom lokalnih [[folksdojčer]]a na čelu sa [[Sep Janko|Jankom Sepom]]. Iako je Banat zvanično bio u nadležnosti Aćimovićeve vlade, u praksi je bio suštinski samostalan u odnosu na Beograd. U vojnom smislu, Banat je, kao i ostatak Srbije, bio pod kontrolom Vojne uprave u Srbiji, preko oblasne vojne komande u [[Pančevo|Pančevu]]. === Početak ustanka === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} [[Datoteka:Partisan youth execution.jpg|thumb|left|220px|Nemci streljaju 16 zarobljenih partizana 20. avgusta 1941. u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]].]] Početkom jula 1941. počeo je oružani ustanak u Srbiji protiv Nemaca i Aćimovićeve vlade, koji je produbio krizu u zemlji. [[narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Ustanike]] su predvodili [[savez komunista Jugoslavije|komunisti]], ali su počeli da im se pridružuju i drugi patriotski orijentisani građani. Rojalistički pokret otpora pod vođstvom [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] je prvobitno sarađivao sa komunistima, ali se kasnije odlučio za pasivan otpor i pokretanje akcije protiv Nemaca kada se pruži povoljna prilika. Ustanici su u početku napadali okružne i sreske administrativne ustanove i [[žandarmerija|žandarmerijske]] stanice, da bi ubrzo počeli da napadaju rudnike i železničke stanice, koje su Nemci upotrebljavali za pospešivanje svojih ratnih dejstava. Aćimovićeva administracija, koja je od oružanih snaga na raspolaganju imala jedino bivše jugoslovenske žandare, je između 1. jula i 15. avgusta pretrpela 246 napada, u kojima je poginulo 82 ustanika i 26 žandara. Nemci su počeli da streljaju taoce i pale sela kao znak odmazde. Polovinom jula, Mihajlović je poslao emisare Ljotiću i Aćimoviću da im stavi do znanja da njegovi vojnici nemaju ništa sa „komunističkim terorom“. Nemci su sugerisali Aćimoviću da napravi sporazum sa Mihajlovićem, ali je Mihajlović to odbio. Ipak, ni Nemci ni Aćimović nisu preduzeli efikasne akcije protiv Mihajlovića. Takođe u julu, nemačka vojna uprava je naredila predstavnicima jevrejske zajednice da svake nedelje predaju 40 talaca koji bi bili streljani kao odmazda za napade na pripadnike Vermahta i nemačke policije. Kada su streljanja talaca obznanjena, govorilo se da se ne radi o represalijama, već o streljanju „komunista i Jevreja“. Krajem jula, novi nemački vojni zapovednik u Srbiji, general [[Hajnrih Dankelman]], nije mogao da skupi dovoljno nemačkih vojnika i policajaca da uguši ustanak, pa je počeo da razmatra druge dostupne mogućnosti. Pošto je Dankelmanu naređeno da koristi dostupne snage najbezobzirnije moguće, Turner je predložio Dankelmanu da ojača Aćimovićevu vladu tako da ona može sama da uguši ustanak. Nemci su smatrali Aćimovićevu vladu nesposobnom i već polovinom jula su počeli da razmišljalju o smenjivanju Aćimovića. Kao odgovor na ustanak, stotine poznatih i uticajnih Srba su potpisali [[Apel srpskom narodu]], koji je štampan u beogradskim novinama 13. avgusta. Apel je tražio od srpskog stanovništva da pomogne vlastima na svaki način u njihovoj borbi protiv komunističkih ustanika, da bude lojalno Nemcima i osudio je partizanski pokret kao nepatriotski. Aćimović je naredio da se supruge komunista i njihovi sinovi stariji od 16 godina uhapse i drže kao taoci, dok su Nemci spaljivali njihove kuće i uvodili policijski čas. Dankelman je istog dana, u nemogućnosti da nađe pojačanje na drugom mestu, naredio generalu Baderu da uguši ustanak, a Bader je dva dana kasnije izdao naređenje za početak akcije. Međutim, tri slabe posadne divizije nisu bile u stanju da spreče širenje ustanka. Aćimovićeva vlada je apelovala na ustanike da se vrate kućama i obećala nagrade za ubijanje ustanika i njihovoh vođa. Da bi ojačao marionetsku vladu, Dankelman je morao da nađe Srbina koji je bio i poznat i poštovan među stanovništvom, a koji bi bio sposoban da osnuje efikasne srpske oružane odrede i da ih nemilosrdno iskoristi protiv ustanika, a da istovremeno ostane pod nemačkom kontrolom. Ovo je krajem avgusta dovelo do ostavke Aćimovićeve vlade i njene zamene Vladom narodnog spada generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]]. === Vlada narodnog spasa === {{main|Vlada narodnog spasa}} [[Datoteka:Propaganda Nediceve vlade.jpg|thumb|Kolaboracionistički propagandni plakat]] [[Datoteka:Okupirana_Srbija_propaganda.jpg|mini|Nemački propagandni plakat u okupiranoj Srbiji u slavu "reda i rada".]] Kao odgovor na zahtev izaslanika Feliksa Benclera, koga je nemačko ministarstvo inostranih poslova imenovalo da pomaže Dankelmanu, Ministarstvo inostranih poslova je poslalo [[Edmund Vesenmajer|Edmunda Vesenmajera]] da pomogne u osnivanju nove marionetske srpske vlade koja će zadovoljiti nemačke zahteve. Pet meseci ranije, Vesenmajer je kumovao proglašenju NDH. Vesenmajer je učestvovao u nizu konsultacija sa nemačkim komandantima i zvaničnicima u Beogradu, ispitivao je brojne moguće kandidate za predsednika nove marionetske vlade, a onda odabrao generala Milana Nedića kao najboljeg kandidata. Nemci su morali da izvrše pritisak na Nedića da bi ga ubedili da prihvati ponuđeni položaj, uključujući pretnje da će dovesti bugarske i mađarske trupe na teritoriju Srbije i da će ga poslati u Nemačku kao ratnog zarobljenika. Za razliku od većine nekadašnjih jugoslovenskih generala, Nedić nije bio interniran u Nemačku nakon kapitulacije, već je stavljen u kućni pritvor u Beogradu. Oko 75 poznatih Srba se okupilo na skupu 27. avgusta 1941. na kome je odlučeno da bi Nedić trebalo da sastavi [[Vlada narodnog spasa|Vladu narodnog spasa]] koja će zameniti Komesarsku upravu, a Nedić je istog dana pisao Dankelmanu da pristaje da postane predsednik nove vlade pod pet uslova, a tražio je i još neke dodatne ustupke. Dva dana kasnije, nemačke vlasti su imenovale Nedića za premijera i formirale njegovu vladu. Ne postoje izveštaji o tome da li je Dankelman prihvatio sve Nedićeve uslove, ali je pozitivno odgovorio na neke zatražene ustupke, kao što su upotreba srpskih narodnih i državnih simbola. Nedić je bio motivisan brigom za opstanak srpskog naroda u Hitlerovom novom poretku. Želeo je da obezbedi utočište za Srbe koji su bili progonjeni u drugim delovima okupirane Jugoslavije, kao i da spreči pobedu komunista u ratu. Nedićev režim je verno izvršavao nemačke zahteve, pokušavajući da osigura Srbiji mesto u novom evopskom poretku koji stvaraju nacisti. Režimska propaganda je predstavljala Nedića kao „oca Srbije“, koji obnavlja Srbiju i koji je prihvatio svoju ulogu da spase srpski narod. Institucije koje je osnovala Nedićeva vlada su bile slične onima u nacističkoj Nemačkoj, dok su dokumenti koje je potpisivao Nedić koristili rasističku terminologiju uzetu iz nacional-socjalističke ideologije. Propaganda je slavila „srpsku rasu“, prihvatajući njeno „[[arijevstvo]]“ i određivala srpski „životni prostor“. Apelovalo se na omladinu da prati Nedića u izgradnji novog poretka u Srbiji i Evropi. Nedić je želeo da ubedi javnost da je za Srbiju rat završen aprila 1941. Svoje vreme je opisivao kao vreme posle rata, tj. kao „vreme mira, napretka i spokojstva“. Nedić je tvrdio da su sve akcije njegove vlade odobrene od okupatora, kome narod treba da bude zahvalan za „obezbeđen život i časno mesto saradnika u izgradnji novog sveta“. Međutim, kolaboracionistički režim u Srbiji nije uspeo da osvoji naklonost velikog dela srpskog naroda, koji se više okretao četnicima i partizanima. Zbog sve lošijeg stanja u Srbiji, Nedićevoj vladi je bilo potrebno da osnuje svoje oružane formacije - [[Srpska državna straža|Srpsku državnu stražu]], dok su pripadnici pokreta Zbor osnovali [[Srpski dobrovoljački korpus (Drugi svetski rat)|Srpski dobrovoljački korpus]]. U Srbiji je delovao i [[Ruski zaštitni korpus]], koji su osnovali [[Bela garda|belogardejski]] ruski emigranti. Neki od ovih odreda su učestvovali u [[Prva neprijateljska ofanziva|slamanju Užičke republike]], velikoj ofanzivi kojom su partizani isterani sa teritorije Srbije u italijanski protektorat [[Nezavisna Država Crna Gora|Crnu Goru]]. Marionetska vlada Srbije čije su osnivanje inicirali Nemci imala je ograničene mogućnosti za delovanje. Ona nije imala međunarodno priznanje, jer međunarodna zajednica nije priznala ukidanje i podelu Jugoslavije. Njena ovlašćenja, ograničena od samog početka, sve više su smanjivana tokom vremena, što je bilo posebno frustrirajuće i teško za Nedića. === Obračun sa pokretima otpora === [[Datoteka:Notification on 21 October 1941.jpg|thumb|desno|220px|Nemačka obznana streljanja talaca u Kragujevcu 21. oktobra 1941.]] Stvarna vlast u okupiranoj Srbiji je ležala u administraciji vojnog zapovednika, koji je kontrolisao i nemačke i srpske kvislinške oružane snage. Franc Beme, vojni zapovednik Srbije, je odgovorio na napade ustanika sprovođenjem nemačke politike odmazde da se 100 osoba strelja za jednog ubijenog, a 50 osoba za jednog ranjenog Nemca. Prve odmazde na teritoriji na kojoj su delovali ustanici izvršene su u [[Mačva|Mačvi]], a najveći pokolji u [[Kraljevački oktobar|Kraljevu]] i [[Kragujevački oktobar|Kragujevcu]]. Odmazde su se na kraju pokazale kao kontraproduktivne za Nemce, pošto je time uništena svaka mogućnost da Nedićev režim stekne veću podršku Srba. Otkriveno je da su među streljanima u Kraljevu bili i radnici [[Državna fabrika aviona Kraljevo|fabrike]] koja je proizvodila avione za sile Osovine. Nedić je apelovao da se streljanja Srba zaustave, a Beme se saglasio i naredio obustavu streljanja. === Kraj Vojne uprave === {{main|Bitka za Srbiju}} Do jeseni 1944. [[Istočni front u Drugom svetskom ratu|Istočni front]] je stigao do granica Srbije. Najveći deo Srbije oslobođen je nemačke okupacije tokom [[bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], u kojoj su učestvovale jugoslovenske partizanske, sovjetske i bugarske snage. Sa otpočinjanjem [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]], nemačka Vojna uprava je napustila ovo područje, a i Nedićeva kvislinška srpska vlada je početkom oktobra takođe evakuisana iz Srbije i premeštena u [[Beč]]. == Oficiri == [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J21813, Franz Böhme.jpg|thumb|desno|150px|[[Franc Beme]], opunomoćeni komandujući general u Srbiji (19. septembar - 6. decembar 1941.)]] Oficiri koji su sližili kao vojni komandanti: {| class="wikitable" style="text-align:left;" |- ! Vojni komandant ! Naziv |- | align="center" colspan="2" | '''Vojni komandant u Srbiji''' |- | style="width:12em;" | [[Helmut Ferster]] | style="width:19em;" | 20. april - 9. jun 1941. |- | style="width:12em;" | [[Ludvig fon Šreder]] | style="width:19em;" | 9. jun - 27. jul 1941. |- | style="width:12em;" | [[Hajnrih Dankelman]] | style="width:19em;" | 27. jul - 19. septembar 1941. |- | align="center" colspan="2" | '''Opunomoćeni komandujući general u Srbiji''' |- | style="width:12em;" | [[Franc Beme]] | style="width:19em;" | 19. septembar - 6. decembar 1941. |- | style="width:12em;" | [[Paul Bader]] | style="width:19em;" | 6. decembar 1941. - 2. februar 1942. |- | align="center" colspan="2" | '''Komandujući general i naredbodavac u Srbiji''' |- | style="width:12em;" | [[Paul Bader]] | style="width:19em;" | 2. februar 1942. - 26. avgust 1943. |- | align="center" colspan="2" | '''Komandant za jugoistočnu Evropu''' |- | style="width:12em;" | [[Hans Felber]] | style="width:19em;" | 26. avgust 1943. - 20. oktobar 1944. |} == Delovanje Vojne uprave == Za ekonomiju je Vojna uprava najpre osnovala jednu od dve upravne grane odgovorne Vojnom komandantu u Srbiji. Punomoćnik za ekonomske poslove, Franc Nojhauzen, koji je bio Geringov lični izaslanik u Srbiji, bio je direktno odgovoran za izvođenje nemačkog četvorogodišnjeg plana i imao je potpunu kontrolu nad srpskom ekonomijom. U januaru 1942, postavljen je visoki SS i policijski šef u Srbiji čime je uspostavljena i policijska grana vojne vlasti. Šefovi ekonomske i policijske grane su teoretski bili odgovorni Vojnom komandantu u Srbiji, dok su u praksi bili direktno odgovorni nadležnima u Berlinu. Ovo je stvorilo značajan rivalitet i konfuziju između ovih grana vojne vlasti, ali je u isto vreme stvorilo i ogroman teret marionetskom režimu koji je bio odgovoran vojnoj administraciji a imao je malo uticaja na šefove drugih grana okupacione vlasti. == Administracija == Srbija je bila jedina teritorija Kraljevine Jugoslavije na kojoj su Nemci nametnuli vojnu okupacionu upravu, uglavnom zbog ključnih transportnih pravaca i važnih resursa koji su se nalazili na ovom području. Srbijom je kao vrhovna vlast upravljala nemačka Vojna Uprava u Srbiji (nem. Militärverwaltung in Serbien), dok su marionetske srpske vlade bile odgovorne nemačkoj vojnoj administraciji, koja je često imala paralelne lance komandovanja i kontrole, tako da su marionetski ministri bili odgovorni različitim nemačkim funkcionerima za različite aspekte. == Teritorija, granice i upravna podela == [[Datoteka:Serbia1941_banovine_en.png|desno|mini|Banovine Srbije, 1941.]] [[Datoteka:Serbia_1941_44_Map01.png|desno|mini|Okruzi Srbije, 1941-1944.]] Marionetska država Srbija je formirana na delu teritorije istorijske (predkumanovske) Srbije i području [[Banat]]a, koje se nalazilo pod faktičkom upravom lokalne [[Nemci|Nemačke nacionalne zajednice]] ([[Folksdojčeri|folksdojčera]]), koji su kod Hitlera izdejstvovali da Banat ne okupiraju mađarske ili rumunske trupe. Na severozapadu, Srbija se graničila sa [[Mađarska|Hortijevom Mađarskom]], na zapadu sa [[Nezavisna Država Hrvatska|Pavelićevom Nezavisnom Državom Hrvatskom]], na jugu sa italijanskim protektoratima [[Crna Gora|Crnom Gorom]] i [[Albanija|Albanijom]], na jugoistoku sa [[Bugarska|Bugarskom]] i na severoistoku sa [[Rumunija|Rumunijom]]. Srbija je u početku administrativno bila podeljena na tri banovine: Dunavsku sa sedištem u Smederevu, Moravsku sa sedištem u Nišu i Drinsku sa sedištem u Užicu. Uz ove banovine je postojalo i zasebno područje uprave grada Beograda. 26. decembra 1941. dolazi do ukidanja banovina i nove podele na 14 okruga. U sastavu okruga nalazio se 101 srez. Okruzi su bili sledeći: * Okrug Šabac * Okrug Valjevo * Okrug Užice * Okrug Beograd * Okrug Kragujevac * Okrug Kraljevo * Okrug Ivanjica * Okrug Veliki Bečkerek (obuhvatao je područje Banata) * Okrug Požarevac * Okrug Jagodina * Okrug Kruševac * Okrug Zaječar * Okrug Niš * Okrug Leskovac <gallery> Datoteka:Serbia1941_01.png|Prvobitne granice Srbije (1941.) Datoteka:Serbia1941_1944_01.png|Granice Srbije (1941-1944.), nakon transfera istočnog Srema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Datoteka:Svesrbija_en.png|"SveSrbija", predlog Milana Nedića o proširenju granica Srbije </gallery> == Administrativna podela == [[Wehrmacht|Nemačka]] ''Vojna uprava u Srbiji'' je područje pod svojom kontrolom nazivala „Područje Vojnog zapovednika Srbije" (nem. Gebiet des Militärbefehlshabers Serbien), a ono je imalo istovetne granice kao i [[Nedićeva Srbija|marionetska država Srbija]], na čijoj je teritoriji Vojna uprava delovala. Nemački okupatori su formirali četiri komande vojnih oblasti (nem. Feldkommandanturen) unutar područja pod njihovom kontrolom, pri čemu je svaka oblast bila dalje podeljena na jedan ili više okružnih vojnih komandi (nem. Kreiskommandanturen), a oko sto naselja i važnih lokacija imalo je gradske ili mesne komande (nem. Platzkommandanturen or Ortskommandanturen) koje su bile pod kontrolom okružnih komandi. Svaka komanda je imala svoje vojno, administrativno, ekonomsko, policijsko i drugo osoblje u zavisnosti od lokalnih potreba koje su dozvoljavale da šefovi Vojne uprave implementiraju nemačke odredbe širom okupirane Srbije. U [[Banat]]u je oblasna komanda najpre uspostavljena u [[Pančevo|Pančevu]], a okružna u Velikom Bečkereku. Pančevačka oblasna komanda je zatim prebačena u Kraljevo a okružna u Velikom Bečkereku je, sve do kolapsa Vojne uprave, nastavila da postoji kao zasebna administrativna jedinica koja je naredbe dobijala direktno od Vojne komande. Od decembra 1941. do nemačkog povlačenja, Nemačke oblasne komande su sa okružnim komandama bile stacionirane u Beogradu, Nišu, Šapcu i Kraljevu: * Oblasna komanda br. 599 Beograd: Oblasna komanda br. 378 u Požarevcu. * Oblasna komanda br. 809 Niš: Oblasna komanda br. 857 u Zaječaru i br. 867 u Leskovcu. * Oblasna komanda br. 816 Šabac: Oblasna komanda br. 861 u Valjevu. * Oblasna komanda br. 610 Kraljevo: Oblasna komanda br. 832 u Kragujevcu, br. 833 u Kruševcu, br. 834 u Ćupriji, br. 838 u Kosovskoj Mitrovici i br. 847 u Užicu. Nemačke oblasne i okružne komande su rukovodile odgovarajućim predstavnicima marionetske srpske vlasti i nadzirale ih. == Politika == Tokom vojne uprave u Srbiji (1941-44), [[antisemitizam]] je postao jedna vrsta "kulturološkog rodnog pojma" koji je, između ostalog, obuhvatao [[komunizam]], demokratiju, [[liberalizam]], [[kapitalizam]] i ostalo.<ref name="Nikolić">Kosta Nikolić, Nemački ratni plakat u Srbiji 1941-1944, Boanrt, Nova Pazova, 2000. {{ISBN|86-503-0003-0}}</ref> == Ratni zločini == [[Datoteka:Romani_escorted_to_execution,_Serbia,_1941.jpg|mini|Nedićevi žandarmi vode Rome na pogubljenje.]] [[Datoteka:Nemački_okupator_pretnja.jpg|mini|Nacistička pretnja Srbima uništenjem ukoliko nastave pomagati pobunjenike.]] Pored odmazdi i streljanja srpskih civila, nemački okupatori su na teritoriji Srbije izvršili i sistematsko uništenje jevrejskog stanovništva (u holokaustu na području Srbije stradalo je 90% lokalnih [[Jevreji|Jevreja]]). Okupatorski genocid je vršen i nad romskim stanovništvom. Nedužni civili upućivani su u koncentracione logore, odakle su izručivani vojnim streljačkim odredima. Majsnerova brutalna priroda je bila notorna, čak i njemačkim dužnosnicima u okupiranoj Srbiji i Jugoslaviji. U izvještaju pukovnika Klamrotha iz njemačkog generalštaba, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine, jezgrovito se ocjenjuje odnos generala Majsnera, u ulozi vodećeg policijskog funkcionera, i vojnog komandanta Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Odnos između Vojnog zapovjednika Jugoistoka i Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji (vođa SS grupe i general-potpukovnik Vafen SS-a Majsner) je zadovoljavajući. Viši SS i policijski vođa, sa svojim policijskim snagama (uključujući devet domaćih pomoćnih policijskih bataljona), bio je vrlo koristan i samostalno je sproveo čitavu operaciju osiguranja žetve. Moto Višeg SS i policijskog vođe – "Više volim mrtvog Srbina nego živog" – čini se dobro poznatim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=639&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289889.] <br /> ({{jez-njem|"Das Verhältnis des Mil.Befh. Südost zum Höh.SS– und Polizeiführer Serbien (SS–Gruppenführer und Generalleutnant der Waffen–SS Meissner) ist befriedigend. Sehr hilfsbereit hat der Höh.SS– und Polizeiführer mit Polizeikräftrn (dabei 9 landeseigene Hilfs–Polizei–Btle.) selbständig die gesamte Erntesicherung durchgeführt. <br /> Der Leitsatz des Höh.SS– und Polizeiführers: "Ein toter Serbe ist mir lieber als ein lebendiger" scheint allgemein bekannt zu sein."}})</ref>}} Herman Nojbaher, specijalni izaslanik vođe Trećeg Rajha i Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok, svjedoči u svojim memoarima kako je general August Majsner kod stanovništva okupirane Srbije ostao upamćen kao jedan od najnemilosrdnijih njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|U očima Srba Majsnera je bio glas krvavog dželata. On je bio bezobziran kada je trebalo tumačiti postojeće Firerovo uputstvo u pogledu merâ odmazde. Za izdavanje naredbe u vezi s represalijama bili su nadležni vojni zapovednici ili komandanti trupa na području gde se vode borbe. Ali, kao vodeći policijski funkcioner, Majsner je imao mogućnost da zahteva primenu ovakvih kaznenih mera. Isto tako, policija je isporučivala kandidate za streljanje koji bi trebalo da budu ubijeni kao taoci, a nalazili su se u zatvorima, koji su bili u nadležnosti policije. Izuzetak su bili slučajevi kada je nemačka vojska vodila borbe sa ustanicima i tada su vojni komandanti mogli odmah, na licu mesta, da sami intervenišu i uzmu za taoce lica sa područja gde se upravo vode borbe. Majsner je bio čvrsto ubeden da je na Balkanu samo ova metoda ispravna. On je verovao da je to u interesu bezbednosti naših vojnika i policajaca i da samo tako možemo imati uspeh. Same naredbe, uz čiju pomoć je on ostvarivao svoje surove i grozne ideje, nisu bile njegove. Pa ipak, on ne spada u kategoriju onih sadista koji se tako često i sigurno pojavljuju u vremenima kada vlada revolucija i vanredno stanje, kada njihovi niski i podli instinkti najbolje mogu da dođu do izražaja. Ja sam se suprotstavio Majsneru i uspeo sam da bude „oboren“ i povučen iz Beograda. To su činjenice.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 143.</ref>}} == Demografija == Područje Srbije imalo je oko 3.800.000 stanovnika, od čega 80% Srba. Preostalo stanovništvo sastojalo se od Nemaca, Mađara, Hrvata, Rumuna, Vlaha, Jevreja, Roma, Slovaka, Albanaca i jugoslovenskih muslimana - Bošnjaka. == Galerija == <gallery> File:Military Administration in Serbia 1941-44.png|Organizacija nemačke Vojne uprave u Srbiji, sedišta okružnih vojnih komandi i vojnih oblasti. File:Bulgarian Army deployment in occupied Serbia in World War II 2.png|Područje okupacije bugarske vojske u Srbiji. </gallery> == Povezano == * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Drugi svjetski rat u Srbiji|Drugi svetski rat u Srbiji]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Vlada narodnog spasa|Vlada narodnog spasa Milana Nedića]] == Reference == {{reflist}} == Literatura == * {{Cite book |last=Milosavljević |first=Olivera |year=2006 |title=POTISNUTA ISTINA. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. |url=https://www.znaci.org/00001/21.htm |publisher=Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji |location=Beograd |id= |ref=harv |authorlink= }} * {{Cite book |last=Borković |first=Dr Milan |year=1979 |title=KVISLINŠKA UPRAVA U SRBIJI 1941 - 1944 - knjiga 1 |url=https://www.znaci.org/00001/154.htm |publisher=Sloboda |location=Beograd |id= |ref=harv |authorlink= }} * {{Cite book |last=Borković |first=Dr Milan |year=1979 |title=KVISLINŠKA UPRAVA U SRBIJI 1941 - 1944 - knjiga 2 |url=https://www.znaci.org/00001/155.htm |publisher=Sloboda |location=Beograd |id= |ref=harv |authorlink= }} * {{Cite book |last=Glišić |first=Venceslav |year=1986 |title=UŽIČKA REPUBLIKA |url=https://www.znaci.org/00001/85.htm |publisher=Nolit |location=Beograd |id= |ref=harv |authorlink= }} * Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil, Francuska, 1949. * {{Cite book |last=Manošek |first=Valter |year=2007 |title=HOLOKAUST U SRBIJI |url=https://www.znaci.org/00001/178.htm |publisher=Službeni List |location=Beograd |id= |ref=harv |authorlink= }} * Aleksandar Nedić, Milan Nedić - majka ili maćeha, Beograd, 2009. * Lazo M. Kostić, Armijski đeneral Milan Nedić, Novi Sad, 2000. * Dr Rajko Đurić - mr Antun Miletić, Istorija holokausta Roma, Beograd, 2008. * Miloslav Samardžić, Krvavi vaskrs 1944 - Saveznička bombardovanja srpskih gradova, Beograd, 2011. * {{Cite book |last=Majdanac |first=Boro |year=2011 |title=POZORIŠTE U OKUPIRANOJ SRBIJI |url=https://www.znaci.org/00003/538.htm |publisher=Altera |location=Beograd |id= |ref=harv |authorlink= }} * Bojan Đorđević, Srpska kultura pod okupacijom, Beograd, 2008. * Simo C. Ćirković, Ko je ko u Nedićevoj Srbiji: 1941-1944, Beograd, 2009. * Igor-Philip Matic: Edmund Veesenmayer. Agent und Diplomat der nationalsozialistischen Expansionspolitik, Oldenbourg 2002. == Vanjske veze == * [https://www.znaci.org/00001/21_10.htm Olivera Milosavljević, Kolaboracija u Srbiji 1941-1944.] * https://web.archive.org/web/20070701005927/http://www.terra.es/personal7/jqvaraderey/194145fc.gif * http://www.svetskirat.net/slike/razbijanje/zazbijanje_jugoslavije_1941.jpg {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140322002327/http://www.svetskirat.net/slike/razbijanje/zazbijanje_jugoslavije_1941.jpg |date=2014-03-22 }} * http://www.marxists.org/subject/yugoslavia/images/maps/1941-dismemberment.jpg * http://www.ushmm.org/lcmedia/map/lc/image/yug71020.gif * http://www.srpska-mreza.com/MAPS/Yugoslavia/YU-Nazi-division.jpg {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150924105213/http://www.srpska-mreza.com/MAPS/Yugoslavia/YU-Nazi-division.jpg |date=2015-09-24 }} * http://www.cartoko.com/content/wp-content/uploads/2010/05/Yugoslavia_1992_p038_CtryStudy.jpg{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * http://www.arhivyu.gov.rs/Data/Images/06_karta_b.jpg {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150923173526/http://www.arhivyu.gov.rs/Data/Images/06_karta_b.jpg |date=2015-09-23 }} * http://terkepek.adatbank.transindex.ro/kepek/netre/211.gif {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080529153137/http://terkepek.adatbank.transindex.ro/kepek/netre/211.gif |date=2008-05-29 }} {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} {{Administrativna podjela Trećeg Reicha i njemačke okupacije}} {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Njemačke vojne okupacije]] [[Kategorija:Države i teritorije pod kontrolom Sila osovine]] [[Kategorija:Kratkotrajne države]] [[Kategorija:Fašizam u Srbiji]] [[Kategorija:Države i teritorije uspostavljene 1941.]] [[Kategorija:Prestanci 1944.]] mee3j84hshkd84rwact6hde4ew2d2ta 0 33451 42690908 42559016 2026-09-22T08:12:29Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690908 wikitext text/x-wiki {{Infokutija pisac | ime = Honoré de Balzac | slika = Dagherrotipo-Honoré de Balzac.jpg | širina_slike = 220px | opis = | datum_rođenja = 20. maja 1799. | mjesto_rođenja = [[Tours]] | datum_smrti = 17. augusta 1850. | mjesto_smrti = [[Pariz]] | zanimanje = [[pisac]] | jezik = [[francuski jezik|francuski]] | nacionalnost = [[Francuzi|Francuz]] | žanr = [[roman]], [[Realizam (književnost)|roman realizma]] | pokret = [[romantizam]] i [[realizam]] | znamenita_djela = <div> * '''''[[La Comédie humaine]]''''' ** ''[[Le Père Goriot]]'' ** ''[[Splendeurs et misères des courtisanes]]'' ** ''[[Eugénie Grandet]]'' ** ''[[La Cousine Bette]]'' ** ''[[Le Colonel Chabert]]'' ** ''[[Illusions perdues]]'' * </div> | uticaj_od = [[Voltaire]], [[Baruch Spinoza|Spinoza]], [[Walter Scott|Scott]] | uticaj_na = [[Victor Hugo|Hugo]], [[Gustave Flaubert|Flaubert]] i cijela generacija [[Realizam (književnost)|realista]] pri kraju 19. stoljeća | potpis= }} '''Honoré de Balzac''' ({{IPA-fr|ɔnɔʁe d(ə) balzak|lang}}; [[Tours]], [[20.5.]] [[1799]] - [[Pariz]], [[17.8.]] [[1850]]) bio je [[Francuska|francuski]] [[roman]]opisac. Pisao je drame, poneku manje poznatu pjesmu, brojne članke, eseje i veći broj pisama, ali je najpoznatiji po svojim romanima. Za književnu vrstu romana smatra se jedan od najnadareniji autora 19. stoljeća te suvremena teorija romana je prepoznala u njemu majstora, uzora i jednog od najboljih stvaralaca ikad. Učenjaci mu pripisuju nešto između 91 i 95 romanā (romanā i novelā), napisanih između 1829. i 1850. Odrastao je za vrijeme [[Napoleon I Bonaparte|Napoleonske imperije]], dok se njegova karijera razvija za vrijeme [[Burbonska restauracija|Burbonske restacije]] i [[Klemens Wenzel Lothar Metternich|Metternichove]] Europe, tj. za vrijeme poznog [[Romantizam|romantizma]]. Pak književna teorija ga smatra prvim začetnikom [[Realizam (književnost)|realizma]]. == Biografija == Otac mu je bio Bernard-François Balssa (1746-1829) a majka Anne-Charlotte-Laure Sallambier (1778-1854). Honoré je bio najstariji od četvero djece: Honoré Balzac, Laure Balzac (1800-1871), Laurence Balzac (1802-1825), Henri François Balzac (1807-1858). Starija sestra Laure Balzac će se udati inženjeru mostova Eugène Surville, a muž mlađe sestre Laurence će bit Arnaud Demonzaigle. Sva djeca u porodici su rođena u [[Tours]]u. Očeva porodica potječe iz okolice [[Albi]]ja i njihovo izvorno prezime je bilo Balssa. U januaru 1797. je Bernard-François oženio u Parizu 19-godišnju Annu Sallambier, iz pariške trgovačke porodice. Bio je direktor ureda za namjernice za 22. diviziju Francuske armije u službi u Toursu. Njegov prvi sin Honoré je se rodio 20. maja 1799. u Rue Nationale, tada zvana Rue Royale, to jeste u glavnoj ulici dalekoj nekih 300 metara od rijeke [[Loire]] za vrijeme kada je u Toursu bio samo stari dvorac (''Château de Tours'' iz 11. stoljeća) i desetak ulica. Honoré će za vrijeme svog djetinjstva imati loš odnos sa majkom. Anne je bila žena koja je u nekom smislu imala malo interesa prema sinu Honoreu tako da iz piščevih pisama imamo utisak da je to bilo djetinjstvo vrlo plitke ljubavi. Balzakova porodica prelazi da živi u [[Pariz]] 1814. godine. Njegovo pohađanje Pravnog fakulteta u Parizu poklapa se sa početkom [[Burbonska restauracija|francuske restauracije]]. Ulazio je u različite poslovne poduhvate koji su mu umesto zarade donosili samo gubitke i dugove. Propao je u poslu sa slovolivnicom i štamparijom. Posle tog finansijskoj sloma dugovi će ga pratiti čitav život. Svom prezimenu je dodao plemićko « de » 1830. godine tako da je se od tada se potpisivao Honoré de Balzac. Poljska plemkinja, Evelina Hanska<ref>Ewelina Konstancja Wiktoria Hańska, rođena Ewelina K. W. Rzewuska (Pohrebyszcze, 6. 1. 1801 – Pariz, 10. 4. 1882.), udata marešalu W. Hanskom (Wacław Hański, 1782–1841, [[volinj]]ski plemić).</ref>, sa svog imanja u Verhovnji<ref>Wierzchownia, [[Donjošlesko vojvodstvo]], vidi: [[Wrocław]], Głogów, Pęcław.</ref>, započinje prepisku sa Balzacom 1832. godine. Iz prepiske sa zagonetnom «strankinjom» koja se divi Balzacovim delima, razvija se obostrana ljubav. Sa gospođom Hanskom sastaje se najpre u [[Švajcarska|Švajcarskoj]], zatim u [[Beč]]u i [[Sankt Peterburg|Petrogradu]]. Nakon što je postala udovica 1842. godine, gospođa Hanska odbija ruku Balzaca. Sa njom će putovati po Nemačkoj, Francuskoj, Holandiji i Belgiji. Venčaće se sa gospođom Hanskom 1850. godine u Berdičevu<ref>Berdyczów/Бердичів, [[Žitomirska oblast]].</ref> u Ukrajini. Bio je predsednik Društva književnika. Dva puta se kandidovao za [[Académie française|Francusku Akademiju]]. Prvi put (1839.) je povukao kandidaturu u korist [[Victor Hugo|Victora Hugoa]], a drugom prilikom (1849.) dobija samo dva glasa. ==Stil i delo== « Ljudska komedija » (''La Comédie humaine'') zajednički je naziv za njegove romane, međusobno povezane, u kojima nastoji da pruži sliku o svom vremenu, društvenim i istorijskim, filozofskim kretanjima, da prikaže život svih društvenih klasa i slojeva, da osvetli tajne čovekove psihe. Balzac je prvi upotrebio mehanizam vraćanja istih likova kroz svoje knjige kako bi izrazio jedinstvo društva koje slika. U predgovoru ''Ljudske komedije'' (objavljen 1842. godine) naglašava da će to biti istorija koju su zaboravili toliki istoričari, istorija naravi. Predvideo je da ''Ljudska komedija'' sadrži 137 dela, ali je stigao da napiše 91 delo. Tom broju se mogu dodati još tri romana koje nije predvideo prvobitnim planom. U broj od 94 dela ne ulaze «Golicave priče» ni Balzakovi mladalački romani napisani pre 1829. godine. U svom Katalogu dela koja će sadržati «Ljudska komedija», Balzak predviđa sledeću podelu: * Prvi deo: Studije naravi, razvrstane po temama u šest grupa: # Prizori iz privatnog života (Čiča Gorio), # Prizori iz provincijskog života (Evgenija Grande, Izgubljene iluzije), # Prizori iz pariskog života (Sjaj i beda kurtizana, Rođaka Beta, Rođak Pons), # Prizori iz političkog života (Poslanik iz Arsija), # Prizori iz vojničkog života (Šuani), # Prizori iz seoskog života (Ljiljan u dolu). * Drugi deo: Filozofske studije – Šagrinska koža, Traganje za apsolutnim. * Treći deo: Analitičke studije sadrže samo jedno delo koje nije roman već ogled «Fiziologija braka» Iz želje za novcem i slavom pisao je ono šta je smatrao popularnim, i čime bi mogao da privuče širi krug čitalaca. Često je pisao i po 16 sati dnevno uz pomoć sveće i [[Kava|kafe]] ne bi li što pre objavio svoje delo. Ovakvo pisanje rezultovalo je time da većina njegovih dela daje utisak nedovršenosti i neurednosti, ima greške u tekstu, a pojedini delovi su površni ili nedovršeni. Iako je odrastao daleko od Pariza Balzac je dosta vezan za ovaj grad. Svoja najbolja dela je napisao u Parizu ili o Parizu. Onore de Balzak i [[Gustave Flaubert]] imali su veliki uticaj na kasnije realističare i naturaliste: [[Guy de Maupassant]], [[Joris-Karl Huysmans]], i u Engleskoj [[George Eliot]]. == Djela == <small>Vidi detaljno u članku : '''''[[Ljudska komedija]]'''''</small> ===Glavna djela=== * ''Les Chouans'' (1829) : {{Jez-sh|Šuani}} * ''La Maison du chat-qui-pelote'' (1830) : {{Jez-sh|Dom, mačka i reket}} * ''Le Chef-d'œuvre inconnu'' (1831) : {{Jez-sh|Nepoznato remek-djelo}} * ''La Peau de chagrin'' (1831) : {{Jez-sh|Šagrinova koža}} * ''Le Colonel Chabert'' (1832) : {{Jez-sh|Pukovnik Šaber}} * ''Louis Lambert'' (1832) : {{Jez-sh|Luj Lamber}} * ''Médecin de campagne'' (1833) : {{Jez-sh|Seoski liječnik}} * ''Eugénie Grandet'' (1833) : {{Jez-sh|Eugenija Grandet}} * ''Ferragus, chef des Dévorants'' (1833) : {{Jez-sh|Feragus}} * ''La Duchesse de Langeais'' (1833-1834) : {{Jez-sh|Vojvotkinja od Lanžea}} * ''L'Élixir de longue vie'' (1833/1846) : {{Jez-sh|Eliksir dugog života}} * ''La Recherche de l'absolu'' (1834) : {{Jez-sh|Traganje za apsolutnim}} * ''La Fille aux yeux d'or'' (1835) : {{Jez-sh|Devojka sa zlatnim očima}} * ''Le Père Goriot'' (1835) : {{Jez-sh|Čiča Gorio}} * ''Le Lys dans la vallée'' (1835-1836) : {{Jez-sh|Ljiljan u dolu}} * ''La Vieille Fille'' (1836) : {{Jez-sh|Matora djevojka}} * ''Illusions perdues'' (1839) : {{Jez-sh|Iščeznule zablude}} ili {{Jez-sh|Izbugljene iluzije}} * ''La Messe de l'athée'' (1839) : {{Jez-sh|Bezbožnikova misa}} * ''Le Député d'Arcis'' (1839/1854) : {{Jez-sh|Poslanik iz Arsija}} * ''Splendeurs et misères des courtisanes'' (1838/1847) : {{Jez-sh|Sjaj i bijeda kurtizana}} * ''Le Curé de village'' (1839/1841) : {{Jez-sh|Seoski liječnik}} * ''Une ténébreuse affaire'' (1841) : {{Jez-sh|Jedna mračna afera}} * ''Pierrette'' (1840) : {{Jez-sh|Pjereta}} * ''La Cousine Bette'' (1846-1847) : {{Jez-sh|Rodica Beta}} * ''Le Cousin Pons'' (1847) : {{Jez-sh|Rođak Pons}} * ''Les Paysans'' (1844/1855) : {{Jez-sh|Seljaci}} == Vanjske veze == * {{fr}} {{cite web|url=http://www.balzac-etudes.paris-sorbonne.fr/balzac/index.php?section=0&part=1|title=Groupe d’Études balzaciennes, Paris, Sorbonne|date=|accessdate=22.01.2021|archive-date=2022-08-14|archive-url=https://web.archive.org/web/20220814011528/http://www.balzac-etudes.paris-sorbonne.fr/balzac/index.php?section=0&part=1}} * {{en}} {{cite web|url=https://www.gutenberg.org/ebooks/author/251?sort_order=title|title=Project Gutenberg: Books by Honoré de Balzac|date=|accessdate = 22.01.2021}} * {{en}} {{fr}} {{cite web|url=https://www.maisondebalzac.paris.fr/en|title=Musée Maison de Balzac à Paris|date=|accessdate=22.01.2021|archive-date=2022-01-21|archive-url=https://web.archive.org/web/20220121234826/https://www.maisondebalzac.paris.fr/en|dead-url=yes}} == Reference == {{reflist}} == Literatura == * Benjamin René, ''La vie prodigieuse de Balzac'', Librairie Plon, Paris, 1925. * {{cite book|last=Curtius|first=Ernst Robert|year=1923|title= Balzac|location= Bonn|publisher= Friedrich Cohen|pages=|ref = Curtius}} * {{cite book|last=Biré|first=Edmond|year=1897|title= Honoré de Balzac|location= Paris|publisher= Honoré Champion|pages=|ref = Biré}} * [[Victor Hugo|Hugo Victor]], ''Funérailles de Balzac'', 20. augusta 1850 : {{cite book|last=Hugo|first=Victor|year=1875|title= Actes et paroles - Avant l'exil|url=https://fr.wikisource.org/wiki/Enterrements_1843-1850|location= Paris|publisher= Michel Lévy frères|pages=|ref = Discours-Hugo}} * [[Victor Hugo|Hugo Victor]], ''Mort de Balzac'' : {{cite book|last=Hugo|first=Victor|year=1887|title= Choses vues|url=https://fr.wikisource.org/wiki/Choses_vues/1850/Mort_de_Balzac|location= Paris|publisher= J. Hetzel & Cie & Maison Quantin|pages=|ref = Mort-Hugo}} * {{cite book|last=Le Breton|first=André|year=1905|title= Balzac, l'homme et l'oeuvre|location= Paris|publisher= Armand Colin|pages=|ref = LeBreton}} * [[György Lukács|Lukács György]], ''Balzac und der französische Realismus'', Aufbau, Berlin, 1952. * [[György Lukács|Lukács György]], ''Die Theorie des Romans. Ein geschichtsphilosophischer Versuch über die Formen der großen Epik'', Berlin, 1916. * [[André Maurois|Maurois Andre]], ''Prometej ili život Balzakov'', preveo [[Karlo Budor]], Naprijed, Zagreb, 1969, 699 str. * Milačić Dušan, ''Balzak. Život i rad'', Srpska književna zadruga, Beograd, 1949, 322 str. * [[Octave Mirabeau|Mirabeau Octave]], ''La Mort de Balzac'' : {{cite book|last=Mirbeau|first=Octave|year=1907|title=La Mort de Balzac|url=https://fr.wikisource.org/wiki/La_Mort_de_Balzac/3._La_mort_de_Balzac|location= Paris|publisher= Éditions Fasquelle|pages=|ref = Mirabeau}} * [[George Sand|Sand George]], ''Autour de la Table'', Paris, E. Dentu, 1862. Drugo izdanje: Calmann-Lévy. * [[Hippolyte Taine|Taine Hippolyte]]: '' Balzac'' : {{cite book|last=Taine|first=Hippolyte|year=1865|title= Nouveaux essais de critique et d’histoire : Balzac|url=https://archive.org/details/nouveauxessaisd00taingoog|location= Paris|publisher= Hachette|pages=|ref = Taine}} * [[Stefan Zweig|Zweig Stefan]], ''Balzak'', preveo Nika Miličević, Narodna prosvejta, Sarajevo, 1959. Njemački naslov: ''Balzac. Roman seines Lebens''. Posmrtno izdanje godine 1946. {{Commonscat|Honoré de Balzac}} {{Normativna kontrola}} {{Lifetime|1799|1850|Balzac, Honore de}} {{DEFAULTSORT:Balzac, Honore de}} [[Kategorija:Francuski pisci]] [[Kategorija:Francuski romanopisci|B]] [[Kategorija:Pisci romantizma]] nrkg34lfctba1zjgk8kq8ztcy4az8s9 0 36074 42690957 42690762 2026-09-22T10:28:29Z Belirac 17 /* Ulice */ Opis ulica 42690957 wikitext text/x-wiki {{Ostale upotrebe}} : ''Karta Hrvatske [https://www.auto-karta-hrvatske.com/jagodnjak/ > Jagodnjak (plan s ulicama i cestama)]'' : ''Google maps [https://www.google.com/maps/place/Jagodnjak/@45.68663,18.4942131,12z/data=!3m1!4b1!4m6!3m5!1s0x475d274be2d24dd9:0x400ad50862bca80!8m2!3d45.7001607!4d18.5802168!16zL20vMGZ6cHB6?entry=ttu > Jagodnjak (područje naselja)] {{Naselje u Hrvatskoj |ime = Jagodnjak / Јагодњак |regija = [[Baranja]] |županija = [[Osječko-baranjska županija|Osječko-baranjska]] |općina = [[Općina Jagodnjak|Jagodnjak]] |mikroregija = [[Baranjska nizina]] |najgrad = [[Beli Manastir]] |površina = 59,16 |nadvisina = 90 |z. širina = 45.7013 |z. dužina = 18.590 |brojstan = 1.469 / 1.299 / '''990''' |gustoća = 25 / 22 / '''17''' |domaćinstva = 557 (2001) |pošta = 31324 |pozbroj = +385(0)31 |autooznaka = BM |slika = Jagodnjak_Municipal_Building.JPG |slika_opis = Dom kulture i sjedište Općine u Jagodnjaku,<br>Ulica Borisa Kidriča 100 }} '''Jagodnjak''' ([[mađarski|mađ.]] ''Kácsfalu'' [[međunarodni fonetski alfabet|[ˈkaːt͡ʃfɒlu]]]; [[njemački|njem.]] ''Katschfeld'', čitaj ''Kačfeld''; [[Imena baranjskih naselja|narodski]] ''Kačvala'' ili ''Kačvola''; [[ćirilica|ćir.]] ''Јагодњак''), naselje (selo) u [[Baranja|Baranji]], najveće u [[Općina Jagodnjak|Općini Jagodnjak]] i ujedno sjedište te općine u [[Osječko-baranjska županija|Osječko-baranjskoj županiji]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Na popisu stanovništva 2021. godine Jagodnjak je imao samo - '''990''' stanovnika, dok je na popisima 2001. i 2011. taj broj iznosio 1469 odn. 1299 stanovnika. Za vrijeme [[SFRJ]] Jagodnjak je administrativno činio '''[[Mjesna zajednica|Mjesnu zajednicu]] Jagodnjak''', koja je bila u sastavu tadašnje '''Općine Beli Manastir''', a koja je obuhvaćala cijelu [[Baranja|Baranju]]. [[Datoteka:Jagodnjak-(20141027)-Selo-kulina-tabla-dobrodoslice.jpg|mini|desno|310px|"Dobro došli u selo [[kulin]]a" - tabla dobrodošlice na ulazu u Jagodnjak iz smjera Bolmana, kod skretanja za Zornice]] == Geografija == Jagodnjak je smješten u zapadnom dijelu Baranje na velikom i plodnom zemljištu, u mikroregiji [[Baranjska nizina|Baranjske nizine]] [[Istočnohrvatska ravnica|Istočnohrvatske ravnice]]. Leži na nadmorskoj visini od 90 m (po [[Korisnik:Belirac/Baranjska građa#Korenčić|''Korenčiću'']]: 86 m). Površina naselja je 59,16&nbsp;km². === Udaljenosti od okolnih naselja === Jagodnjak je udaljen u smjeru jugoistoka 26,4&nbsp;km (preko [[Bilje|Bilja]]) odn. 29,3&nbsp;km ([[Zapadna obilaznica Osijeka|obilaznicom]]) od grada [[Osijek]]a te u smjeru sjevera 18,6&nbsp;km (preko Bolmana) odn. 20&nbsp;km (preko [[Čeminac|Čeminca]]) od grada [[Beli Manastir|Belog Manastira]]. Od grada [[Belišće|Belišća]] mostom preko rijeke Drave udaljen je 23,2&nbsp;km. Od graničnog prijelaza Baranjsko Petrovo selo - Beremend prema Mađarskoj Jagodnjak je udaljen 13,9&nbsp;km, od graničnog prijalaza Duboševica - Udvar također prema Mađarskoj 33,2&nbsp;km, a od graničnog prijelaza Batina prema Srbiji 34&nbsp;km. === Dijelovi naselja === Dijelovi naselja su zaseoci (koji uglavnom više ne postoje): Bajmok, Bikaš, Brešće, Brod, Brod-Pusta(ra), Čemin, Deonice, Grablje, Karaš, Mali Jagodnjak, Milina, Pjeskovi, Projina Međa, Rit, Staro Selo, Šakarine (kod [[Korisnik:Belirac/Baranjska građa#Feldbauer|''Feldbauera'']] ''Šakarin''), Trbićeva Ada i Zornice (kod [[Korisnik:Belirac/Baranjska građa#Korenčić|''Korenčića'']] i ''Feldbauera'' ''Zornica''). ;Brod-Pustara Brod-Pustara je zaselak južno od Jagodnjaka uz kanal Barbara, udaljen oko 2,5&nbsp;km od Jagodnjaka nerazvrstanom asfaltnom cestom, koja se od županijske ceste [[Ž4041]] odvaja prema jugu kod upravne zgrade nekadašnje Poljoprivredne zadruga "Naše selo", nasuprot Doma kulture, odn. Općine Jagodnjak. U Brod-Pustari se nalaze dvije farme firme [[:hr:Belje plus|Belje]] d.d.: "Farma Brod Pustara 1" (uz sjevernu obalu kanala Barbara i zapadno od ceste) i "Farma Brod Pustara 2" uz južnu obalu kanala Barbara i istočno od ceste). ;Zornice Zornice su zaselak jugozapadno od Jagodnjaka, između kanala Barbara i pridravskog nasipa u smjeru sjever-jug i Duboke bare i bare Darovac u smjeru zapad-istok. Prema tvrdnji Pčelarstva Kovačić ([https://www.facebook.com/KovacicDarda/videos/476786675108896/?locale=hr_HR '''video''']) <ref>Pčelarstvo Kovačić: [https://www.facebook.com/KovacicDarda/videos/476786675108896/?locale=hr_HR ''"Upoznajte naše pčelinjake - Zornice!"'']. facebook.com - 28. VII. 2024.</ref>, danas (VII / 2024) prazno selo imalo je 150-ero djece u svom vrhuncu sedamdesetih godina 20. stoljeća. Bilo je ubilježeno u Prvi katastar Baranje iz 1865. godine, a nalazi se na kraju 2,5&nbsp;km duge asfaltne ceste južno od zapadnog kraja sela Jagodnjak i isto je toliko udaljeno od dravskog nasipa i bivše lugarnice Babin grob. U Zornice su se 1950-ih godina 20. stoljeća naseljavali doseljenici iz Bosne (npr. porodica Višekrunić). U jesen 2014. godine, za vrijeme načelnika Anđelka Balabana, izgrađena je i asfaltirana nerazvrstana cesta od državne ceste [[Ž4041]] na ulazu u Jagodnjak do Zornica. Cesta je dugačka 3.210 metara i široka 3 i pol metra. Izgrađena je također i odvodnja s obje strane ceste, kao i četiri mosta te pedesetak mostića ("ćuprija") preko odvodnih kanala kao prilazi njivama. Nova cesta zamijenila je dotadašnji prašnjavi ili blatnjavi put pa je otad Jagodnjak bolje povezan sa Zornicama. Time je olakšan pristup plodnim njivama u važnom dijelu jagodnjačkog atara, farmi pčela u Zornicama ("Pčelarstvo Kovačić"), voćnjacima uz ceste te šumi uz sjevernu obalu rijeke Drave. Ukupna vrijednost ceste bila je blizu 3 miliona kuna.<ref>(Nedić, Jovan): [https://oaza-bm.hr/oaza/naslovnica/item/2914-izgradjena-cesta-jagodnjak-zornice ''"Izgrađena cesta Jagodnjak – Zornice"'']. oaza-bm.hr - Beli Manastir, 20. XII. 2014.</ref> === Susjedna naselja === Područje naselja Jagodnjak na zapadu se graniči s područjima naselja Bolman i Novi Bolman, na sjeveru s [[Petlovac|Petlovcem]], na sjeveru i sjeveroistoku s [[Beli Manastir|Belim Manastirom]], na istoku s područjima naselja [[Čeminac]] i [[Novi Čeminac]], na jugoistoku s [[Darda|Dardom]], a na jugu uglavnom s rijekom [[Drava|Dravom]]. Jedan mali dio područja naselja Jagodnjak nalazi se s južne (desne) obale Drave. === Ceste === [[Datoteka:Jagodnjak-(20050407)-Tabla na ulazu u selo iz pravca Bolmana.jpg|mini|desno|310px|Tabla s imenom Jagodnjaka na cesti Ž4041 iz smjera Novog Čeminca]] Naselje Jagodnjak nalazi se na [[županijska cesta|županijskoj cesti]] [[Ž4041]] ([[D517]] - [[Bolman]] - [[Novi Bolman]] - Jagodnjak - [[Novi Čeminac]] - [[Uglješ]] - [[Švajcarnica]] /[[D7]]/), koja povezuje državne ceste [[D517]] i [[D7]], odnosno Beli Manastir i Osijek preko Bolmana i Jagodnjaka. Ta cesta prolazi kroz Jagodnjak cijelom dužinom Ulice Borisa Kidriča, koja je glavna jagodnjačka ulica. [[Autocesta A5 (Hrvatska)|Autocesta A5]] (Beli Manastir - Sredanci), u dionici između naplatne postaje Sudaraž i mosta na Dravi, prolazi između naselja Jagodnjak s desne strane i šume Haljevo te naselja Čeminac odn. Novi Čeminac s lijeve strane. Pritom djelomično prolazi sjeveroistočnim i istočnim područjem naselja Jagodnjak vrlo blizu kanala [[Gmajna (kanal)|Gmajna]] i jagodnjačke Ulice Vasilja Gaćeše. U nastavku te ulice nalazi se nadvožnjak preko autoceste za poljoprivredna vozila i ljude. Između Jagodnjaka i Novog Čeminca izgrađen je nadvožnjak na županijskoj cesti Ž4041 ispod koga prolazi autocesta A5. Na području naselja Jagodnjak nalaze se i dvije nerazvrstane asfaltirane ceste: do Zornica i do Brod-Pustare. Cesta za Zornice odvaja se od županijske ceste Ž4041 nadesno neposredno prije ulaska u Jagodnjak iz smjera Bolmana, a cesta za Brod-Pustaru odvaja se od ceste Ž4041 također nadesno kod zgrade Poljoprivredne zadruge "Naše selo", a preko puta Doma kulture i sjedišta Općine Jagodnjak. === Prometne veze === Jagodnjak je smjerom sjeverozapad - sjever povezan autobusnim linijama s Novim Bolmanom, Bolmanom, Petlovcem, Širinama i Belim Manastirom, a smjerom jugoistok - jug s Novim Čemincem, Uglješom, Švajcarnicom, Dardom, Mecama, Biljem i Osijekom. === Hidrografija === [[Datoteka:Jagodnjak, Croatia - panoramio (1).jpg|mini|desno|310px|Nasip ("bent") uz sjevernu obalu Drave na području naselja Jagodnjak (pogled prema zapadu)]] ;Drava Rijeka Drava, koja između Baranje i Slavonije vijuga smjerom sjeverozapad - jugoistok, prirodna je južna granica područja naselja Jagodnjak. Katastarski gledano, jedan mali dio tog područja nalazi se s druge, južne odnosno slavonske strane Drave, što je posljedica nekadašnjeg pomjeranja riječnog korita. ; Kanal Barbara Približno paralelno rijeci Dravi i istim smjerom kao i Drava, od Bolmana prema Dardi, a na sredokraći između Jagodnjaka i sjevernog pridravskog "benta", protječe Kanal Barbara, koji prolazi ispod nerazvrstanih cesta Jagodnjak-Zornice i Jagodnjak-Brod-Pustara. U Brod-Pustari obje beljske farme nalaze se uz Barbaru, prva sa sjeverne, a druga s južne strane. ; Ostale vode Ostale vodene površine na području naselja Jagodnjak ili su kanali ili bare ili "šančevi" uz ceste. Najpoznatiji kanal je [[Gmajna (kanal)|Gmajna]] koju su članovi [[Jagodnjak#Sportsko ribolovno društvo "Dravica" Jagodnjak|SRD-a "Dravica"]] pretvorili u izletište i pesaroški raj. Zapadno od Jagodnjaka nalazi se kanal Krivaja, sjeverno Sedmitarska bara, istočno Selska bara, a južno kod Zornica bara Darovac i Halasica. == Ime naselja == Današnje službeno ime naselje je dobilo [[1922]]. godine po jednoj [[rudina|rudini]] koja i danas postoji u seoskom [[atar]]u, a zove se Jagodnjak. Pored tog službenog imena još uvijek je u upotrebi (naročito kod starijeg stanovništva, uglavnom starosjedilačkog) ime ''Kačvola''. To ime nastao je od [[Mađari|mađarskog]] službenog imena ''Kácsfalu'', a u toku svoje dugogodišnje historije naselje je više puta mijenjalo ime. Prema knjizi [[Korisnik:Belirac/Baranjska građa#Međeral-Sučević|Nade Miletić Stanić]] prvi put se spominje 1323. godine pod imenom ''Terra Kaach''. Kasnije mijenja ime u ''Kachfalua'', potom u ''Kachfalwa'' i ''Kacsfala''. Nakon dolaska [[Srbi|Srba]] u to naselje [[1690]]. godine mjesto dobiva nezvanično ime ''Kačvala''. Pod tim imenom selo se vodilo u crkvenoj administraciji [[Karlovačka mitropolija|Srpske mitropolije]] u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]] i u administraciji [[Eparhija budimska|Budimske eparhije]]. Kao srpsko ime Jagodnjaka ponekad se navodi i oblik ''Kačfala'', npr. u ''"Prvom šematizmu Eparhije osečkopoljske i baranjske"'' (str. 94, prvi stupac, 4. odlomak). [[Korisnik:Belirac/Baranjska građa#Međeral-Sučević|Krešimir Međeral-Sučević]] tvrdi da je mađarsko ime složenica od staromađarskoga ličnog imena ''Kács'' i imenice ''falu'' (selo) te da se ponekad javlja i u varijanti s prisvojnim (posvojnim) nastavkom: ''Kácsfalva''. Njemački oblik glasi ''Katschfeld''. Prota Stevan Mihaldžić tvrdi da je [[Mađarski jezik|mađarsko]] ime [https://proleksis.lzmk.hr/46218/ složenica]: ''Kács'' ([[turski jezik|tur.]] ''Gač'' - bježi, spašava se) + mađ. ''falu'' (selo). Ponekad se tvrdi da prvi dio složenice potječe od mađ. ''kacsa'' ([[patke|patka]]) te da ime ''Kácsfalu'' znači ''Pačje selo''. === [[Etnik]] i [[ktetik]] === Stanovnik Jagodnjaka je Jagodnjačanin, a stanovnica je Jagodnjačanka. Jagodnjačani se često nazivaju i Kačvolcima, a Jagodnjačanke Kačvolkušama prema starom (danas narodskom) imenu Kačvola. Od tog starog imena izveden je i pridjev ([[ktetik]]) ''kačvolski''. == Stanovništvo == === Tabela ([[2021]]) === {| class="wikitable" style="margin: 0.5em auto; text-align: center;" |- ! colspan="17" | Pregled broja stanovnika po godinama <ref>[https://web.dzs.hr/PXWeb/Table.aspx?layout=tableViewLayout1&px_tableid=Tabela4_14.px&px_path=Naselja%20i%20stanovni%c5%a1tvo%20Republike%20Hrvatske__Stanovni%c5%a1tvo__Naselja&px_language=hr&px_db=Naselja%20i%20stanovni%c5%a1tvo%20Republike%20Hrvatske&rxid=fc9d580f-2229-4982-a72c-cdd3e96307d3 DZS: ''Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001.'']{{Dead link|date=February 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://web.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_01/h01_01_01_zup14_6092.html DZS: ''Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, popis 2011.'' - '''Općina Jagodnjak''']</ref><ref>[https://podaci.dzs.hr/media/rqybclnx/popis_2021-stanovnistvo_po_naseljima.xlsx DZS: ''Popis 2021-Stanovništvo po naseljima.xlsx''] <br> [https://podaci.dzs.hr/media/td3jvrbu/popis_2021-stanovnistvo_po_gradovima_opcinama.xlsx DZS: ''Popis 2021-Stanovništvo po gradovima-opcinama.xlsx'']</ref> |- | [[1857]] || [[1869]] || [[1880]] || [[1890]] || [[1900]] || [[1910]] || [[1921]] || [[1931]] || [[1948]] || [[1953]] || [[1961]] || [[1971]] || [[1981]] || [[1991]] || [[2001]] || [[2011]] || [[2021]] |- | 2167 || 2212 || 2064 || 2282 || 2280 || 2462 || 2381 || 2624 || 2706 || 2678 || 2967 || 2348 || 2259|| 1951 || 1469 || 1299 || 990 |- |} === Grafikon (2021) === {{Kretanje broja stanovnika |naslov = '''Grafikon kretanje broja stanovnika Jagodnjaka od 1857. do 2011.'''<br /> |dimx = |dimy = |stanmax = 3000 |crta1 = 250 |crta2 = 100 |a1 = 1857 |a2 = 1869 |a3 = 1880 |a4 = 1890 |a5 = 1900 |a6 = 1910 |a7 = 1921 |a8 = 1931 |a9 = 1948 |a10 = 1953 |a11 = 1961 |a12 = 1971 |a13 = 1981 |a14 = 1991 |a15 = 2001 |a16 = 2011 |a17 = 2021 |p1 = 2167 |p2 = 2212 |p3 = 2064 |p4 = 2282 |p5 = 2280 |p6 = 2462 |p7 = 2381 |p8 = 2624 |p9 = 2706 |p10 = 2678 |p11 = 2967 |p12 = 2348 |p13 = 2259 |p14 = 1951 |p15 = 1469 |p16 = 1299 |p17 = 990 |izvor = Navedeno u tekstu / Državni zavod za statistiku }} Napomene o popisima stanovništva ---- Naselje Jagodnjak imalo je [[2001]]. godine 1.469 stanovnika (žena 52,6 %, muškaraca 47,4 %) te 557 domaćinstava. Prosječna gustoća naseljenosti iznosila je 25 st./km². Godine [[2011]]. naselje je imalo 1.299 stanovnika (žena 669, muškaraca 630), s prosječnom gustoćom naseljenosti 22 st./km². Svi zaseoci, navedeni u rubrici ''Geografski položaj'', u pojedinim su popisima posebno iskazivani. (Podaci u gornjem dijagramu za godine 1857-1971. su iz [[Korisnik:Belirac/Baranjska građa#Korenčić|Korenčićeve]] knjige, za 1981. godinu iz knjige [[Korisnik:Belirac/Baranjska građa#Tri stoljeća Belja|Ćurčić-Kićoševljeve]], a za 1991. iz [[Korisnik:Belirac/Izvori#HER|Hrvatskog enciklopedijskog rječnika]]. U Ćurčić-Kićoševljevoj knjizi drugačiji podaci za godine 1900. - 2274, 1910. - 2486, 1931. - 2625, 1971. - 2347 i 1991. - 1794). === Nacionalni sastav ([[1991]]) === {{bar box |float = center |title = Popis 1991. |titlebar = #AAF |width = 300px |bars = {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]] |#FF0000 |1.439| 73.75}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]] |#4169E1 | 296| 15.17}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugosloveni]]|#C71585 | 103| 5.27}} {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]] |#665D1E | 67| 3.43}} {{Vrsta sa postotkom|[[Albanci]] |#4B3621 | 6| 0.30}} {{Vrsta sa postotkom|[[Nijemci]] |#BDB76B | 5| 0.25}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rumuni]] |#08E8DE | 5| 0.25}} {{Vrsta sa postotkom|[[Muslimani]] |#228B22 | 3| 0.15}} {{Vrsta sa postotkom|[[Makedonci]] |#FF7E00 | 1| 0.05}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rusi]] |#F400A1 | 1| 0.05}} {{Vrsta sa postotkom|[[Slovenci]] |#FF55A3 | 1| 0.05}} {{Vrsta sa postotkom|[[Crnogorci]] |#C19A6B | 1| 0.05}} {{Vrsta sa postotkom|neopredijeljeni|#C154C1 | 19| 0.97}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato |#A2A2D0 | 4| 0.20}} |caption='''Ukupno''': 1.951 }} === Nacionalni sastav (2011) === Prema popisu 2011. godine, stanovništvo je bilo pretežito srpsko (70%) te hrvatsko (20%) i romsko (4%).<ref name="Acta"/> === Prezimena stanovnika === Prema popisu stanovništva iz 2011. godine '''20 najčešćih prezimena''' u Jagodnjaku su: * Bodlović, Radanović, Suzić, Đurđević, Bogdan, Šalajić, Mišković, Ninković, Rakas, Mrđenović, Čubra, Kovačević, Anđelić, Đermanović, Damjanović, Petrović, Čučković, Đekić, Šafarić, Španović, a nekad su najčešća '''prezimena''' bila: * Mrđenović, Đukić, Šimek, Bandov, Janus, Kovačević, Radanović, Čubra, Đermanović, Petrović, Tatarin, Šalajić, Štrbac, Živković, Bošnjak, Jalšovec, Kovač, Maljković, Peranić, Poznanović.<ref name="Acta">[https://actacroatica.com/hr/location/jagodnjak/ Acta Croatica: ''Toponim: Jagodnjak''], pristupljeno: 20. X. 2018.</ref> == Historija == [[Datoteka:KrstiBunar.JPG|mini|250px|Krst i arteški bunar u Jagodnjaku]] === Feudalci === Od 1323. godine, kad je naselje prvi put spomenuto, pa do 1687. godine, kad je Baranja konačno oslobođena od [[Turci|Turaka]], promijenilo se nekoliko vlasnika imanja kome je pripadao Jagodnjak (porodica Čemenji, Nikola Gorjanski, porodica Matučinaj), da bi poslije [[:hr:Haršanjska bitka|Haršanjske bitke]] to imanje u okviru [[:sr:Darda|Darđanskog vlastelinstva]] bilo predato porodici Veterani. Godine 1785. posjed je grofova Kazimira i Karla [[Esterházy|Esterhazi]]ja (Eszterházy).<ref>[[Korisnik:Belirac/Baranjska građa#Nada Miletić Stanić|Nada Miletić Stanić]], str. 61</ref> === Naseljavanje === Godine [[1591]]. na području Jagodnjaka žive Mađari. Sredinom XVII. vijeka selo je bilo naseljeno pretežno srpskim stanovništvom, čiji se broj povećao dolaskom [[Arsenije III Crnojević|Čarnojevićevih]] Srba. Nakon [[Rakocijev ustanak|Rakocijevog]] ustanka izbjeglo se stanovništvo vraća. Po popisu iz [[1711]]. godine u selu živi 27 porodica, od kojih je 21 doseljena iz [[Slavonija|Slavonije]], a nakon isteka poreznih olakšica napuštaju naselje i sele se u mjesto gdje će vjerovatno imati nove privilegije. Tridesetih godina XVIII. vijeka doseljavaju se [[nemci|njemačke]] porodice [[katoličanstvo|katoličke]] i [[luteranizam|luteranske]] vjere. Po popisu iz [[1751]]. godine u naselju ima 80 [[pravoslavlje|pravoslavnih]] domova, [[1787]]. selo ima 34 duše rimokatoličke vjere ([[Hrvati|hrvatske]] i njemačke narodnosti) i 1244 duše pravoslavne vjere (''nesjedinjene grčke vjere'' te ''iliričke i grčke narodnosti''), [[1846]]. u selu živi 1030 stanovnika pravoslavne vjere, [[1900]]. u 194 doma broj pravoslavnih stanovnika se povećava na 1.148, a po podacima iz 1905. naselje ima 467 domova, od toga su 202 pravoslavna sa 1.128 članova, a ostalo stanovništvo čine Nijemci i ostali.<ref>[[Korisnik:Belirac/Baranjska građa#Nada Miletić Stanić|Nada Miletić Stanić]], str. 61-62</ref> == Privreda == [[Datoteka:Shepherd, his Herd, and Dogs nearby Jagodnjak.jpg|mini|lijevo|150px|Jagodnjački [[čoban]]]] [[Datoteka:Farming Village Cooperative of Jagodnjak - Fodder Factory.JPG|mini|250px|Mješaonica stočne hrane nekadašnje Poljoprivredne zadruge "Naše selo"]] === Općenito === Privrednu osnovu Jagodnjaka čine [[ratarstvo]], [[stočarstvo]], proizvodnja stočne hrane, [[pčelarstvo]] (npr. u Zornicama - [https://www.facebook.com/KovacicDarda/videos/476786675108896/?locale=hr_HR '''video''']), [[građevinarstvo]] i [[trgovina]]. [[Korisnik:Belirac/Baranjska građa#Feldbauer|Feldbauer]] spominje i vinogradarstvo, iako u Jagodnjaku nema vinograda. === Poslovni subjekti === Prema [https://sudreg.pravosudje.hr/registar/f?p=150:1 Sudskom registru], u Jagodnjaku su postojali ili postoje ovi privredni subjekti: * '''Ornatus-Zuber''' d.o.o. za građevinarstvo i usluge u stečaju * Poljoprivredna zadruga '''Naše selo''' u stečaju (osnovana 1984. godine; 2004. izgrađeni silosi i mješaonica stočne hrane) * '''Kale''' d.o.o. za trgovinu i prijevoz robe * Komunalno trgovačko društvo (KTD) '''Gmajna''' d.o.o. Jagodnjak * '''Projekti Jagodnjak''' d.o.o. za savjetovanje, izradu projekata i usluge Jagodnjak je bio ili je još uvijek sjedište i više drugih obrta i društava s ograničenom odgovornošću (d.o.o.)<ref>[https://www.mojatvrtka.net/lokacija/osjecko-baranjska/31324-jagodnjak/31324-jagodnjak/1/ Mojatvrtka.net: ''Popis poduzeća Jagodnjak'']</ref>, kao i više [[OPG]]-ova. U Jagodnjaku još postoje: * [[ambulanta]] opće medicine Doma zdravlja Beli Manastir * [[Veterina]]rska ambulanta - Jagodnjak === Svinjogojstvo i ASK <ref>[https://lag-baranja.hr/lag/item/1930-pojava-ask-a-u-opcini-jagodnjak (Jovan Nedić): ''"Pojava ASK-a u Općini Jagodnjak "'']. lag-baranja.hr - Beli Manastir, 7. VII. 2025.</ref><ref>[https://lag-baranja.hr/lag/item/1957-opcina-jagodnjak-bez-ijedne-svinje (Jovan Nedić): ''"Općina Jagodnjak bez ijedne svinje"'']. lag-baranja.hr - Beli Manastir, 6. VIII. 2025.</ref> === Prema izjavi načelnice Danijele Mlinarević, sredinom 2025. godine na području Općine Jagodnjak uzgojem [[svinja]] bavilo se najmanje 200 domaćinstava, što je tu općinu svrstavalo u red najjačih baranjskih općina kada je o svinjogojstvu i prodaji gotovih proizvoda riječ. Neki uzgajivači i proizvođači suhomesnatih proizvoda iz Jagodnjaka postali su pravi brendovi, npr. OPG Kolarević i OPG Stojković<ref>[https://lag-baranja.hr/lag/item/1943-opg-milorad-stojkovic-u-medijima (Jovan Nedić): ''"OPG Milorad Stojković u medijima"'']. lag-baranja.hr - Beli Manastir, 7. VIII. 2025.</ref>. Međutim, 10. i 11. VII. 2025. godine u dva-tri domaćinstva u Jagodnjaku i jednom u Bolmanu pojavila se [[:hr:afrička svinjska kuga|afrička svinjska kuga]] (ASK), što je bilo dovoljno da se donese odluka da će se, eufemistički rečeno, eutanazirati sve svinje kako bi se zaustavila epidemija, a to je za lokalne uzgajivače bila najava prave – katastrofe, koja je ubrzo dobila i naziv – ''svinjomor''. Mjesec dana kasnije, 6. VIII. 2025, u "[[Glas Slavonije|Glasu Slavonije]]" objavljen je članak pod naslovom ''"Gotova eutanazija svinja u Jagodnjaku ..."'' <ref>[https://www.glas-slavonije.hr/regija/2025/08/06/gotova-eutanazija-svinja-u-jagodnjaku-nitko-ne-zna-koliku-odstetu-ocekivati-711374/ Ivica Getto: ''"Gotova eutanazija svinja u Jagodnjaku, nitko ne zna koliku odštetu očekivati".] glas-slavonije.hr – Osijek, 6. VIII. 2025.</ref>, u kom je rečeno da je planirano "eutanazirati 1500 svinja, a usmrćeno ih je 1919, na 144 gospodarstva". Tim člankom potvrđeni su razmjeri katastrofe jer u tom trenutku u sva četiri naselja Općine Jagodnjak nije bilo ni jedne svinje, a stupila je na snagu i zabrana držanja svinja na godinu dana. O izbijanju epidemije u Općini Jagodnjak i njezinim posljedicama pisali su valjda svi mediji u Hrvatskoj, pri tome donoseći stvarno uznemirujuće snimke razmjere usmrćivanja zdravih svinja (što se može vidjeti npr. u "Glasu Slavonije" i u zagrebačkim "Novostima" <ref>[https://www.portalnovosti.com/nasa-gospodarstva-niko-nije-obisao-i-testirao-svinje/ Dušan Velimirović. ''"Naša gospodarstva niko nije obišao i testirao svinje"'']. portalnovosti.hr – Zagreb, 31. VII. 2025.</ref>). == Društvo i kultura == === Škola === [[Datoteka:Jagodnjak.jpg|mini|250px|Osnovna škola Jagodnjak]] U Jagodnjaku postoji Osnovna škola Jagodnak (do [[mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja|mirne reintegracije]] zvala se Osnovna škola "Vuk Karadžić"), koja ima područne škole u Bolmanu i [[Uglješ]]u. === Crkva === {{Dvostruka slika|right|Roman Catholic Church in Jagodnjak.JPG|122|Jagodnjak-(20180107)-Crkva svetog Nikole-toranj.jpg|122|<center>Lijevo katolička crkva, desno pravoslava|<center>Lijevo katolička crkva, desno pravoslavna}} * [[Crkva svetog Nikole, Jagodnjak|Pravoslavna crkva Svetog Nikole]] sagrađena je [[1725]]. godine. Pripada [[Arhijerejsko namjesništvo baranjsko#Jagodnjak|Srpskoj pravoslavnoj parohiji jagodnjačkoj]] ([[Arhijerejsko namjesništvo baranjsko]], [[Osječkopoljska i baranjska eparhija]]). <br> Crkvena slava, odnosno seoski kermenc je [[Sveti Nikola]] ([[19. 12.|19. XII.]]).<ref>[https://srbi.hr/hramovi-posveceni-svetom-nikolaju-mirlikijskom-pacetin-jagodnjak-i-miklusevci/ Sekulič, Srđan: ''"Hramovi posvećeni svetom Nikolaju Mirlikijskom – Pačetin, Jagodnjak i Mikluševci"'']. srbi.hr - Vukovar, 4. V. 2018.</ref> * Crkva (hram) [[:sr:Свети Нектарије Егински|Svetog Nektarija Eginskog Čudotvorca]], nalazi se u dvorištu Crkve Svetog Nikole, osvećena je [[22. IV.]] [[2023]]. godine.<ref>Milanović, Maja: ''"[https://srbi.hr/jagodnjak-bogatiji-za-jos-jednu-svetinju/ Jagodnjak bogatiji za još jednu svetinju]"''. srbi.hr - Vukovar, 24. IV. 2023.</ref><ref>[https://www.politika.rs/sr/clanak/387514/Srbi-i-Hrvati-zajedno-na-molitvi Apostolovski, Aleksandar. ''"Srbi i Hrvati zajedno na molitvi"'']. politika.rs - Beograd, 24. VIII. 2017.</ref> * Katolička crkva [[:hr:Sveti Vendelin|Svetog Vendelina]] izgrađena je [[1902]]. godine. Jagodnjak je [https://sh.wiktionary.org/wiki/filijala filijala] Župe Presvetog Srca Isusova sa sjedištem u [[Čeminac|Čemincu]] ([[Baranjski dekanat]], [[Đakovačko-osječka nadbiskupija]]).<ref>[https://www.glas-slavonije.hr/regija/2024/10/19/galerija-zasvirale-angsterove-orgulje-iz-1902-godine-635539/ Getto, Ivica. ''"Zasvirale Angsterove orgulje iz 1902. godine"'']. glas-slavonije.hr - Osijek, 19. X. 2024.</ref> === Pošta === Prema podacima iz knjige [[Korisnik:Belirac/Baranjska građa#Tri stoljeća Belja|"Tri stoljeća Belja"]] (str. 105), u Jagodnjaku "pošta je otvorena 8. VIII 1881. god. (za telegraf i telefon nema podataka)" i od tada postoji u kontinuitetu sve do današnjih dana. Službeno, godine 2024. u Jagodnjaku postoji [https://www.posta.hr/pretrazivanje-postanskih-ureda?uredi=449 redoviti poštanski ured] Hrvatske pošte s poštanskim brojem '''31324''' na adresi Borisa Kidriča 93. Od 15. VI. 2020. godine ured radi od ponedjeljka do petka od 12:30 do 15:30 sati (telefon: 072-303-304; faks: 031-253-8003). To je jedini poštanski ured na području Općine Jagodnjak. Naselja [[Majške Međe]] i [[Novi Bolman]] nikad i nisu imala poštanski ured, a ured u [[Bolman]]u je zatvoren zbog neisplativosti. === Udruge === U [https://registri-npo-mpu.gov.hr/#!udruge Registar udruga Republike Hrvatske] upisano je 13 aktivnih udruga sa sjedištem u Jagodnjaku (stanje: XII/2019): * Dobrovoljno vatrogasno društvo (DVD) Jagodnjak, osnovano 6. XII. 1982. * Informatička udruga Modul, osnovana 27. VI. 2011. * Klaster Baranjski kulin, osnovan 27. II. 2013. * Konjogojska udruga (KU) "Baranjac", osnovana 9. VI. 2013. * Lovačko društvo (LD) "Jelen" Jagodnjak, osnovano 7. XII. 1997. * [[:hr:NK Bratstvo Jagodnjak|Nogometni klub (NK) "Bratstvo Jagodnjak]], osnovan 27. III. 1964. * Sportsko ribolovno društvo (SRD) "Dravica" Jagodnjak, osnovano 29. XI. 2002. * Udruga mladih (UM) Jagodnjak, osnovana 27. IV. 2006. * Udruga "Terapija", osnovana 16. VII. 2018. * Udruga umirovljenika Jagodnjak, osnovana 4. IX. 2004. * [[Romsko srce|Udruga žena Romkinja "Romsko srce"]], osnovana 15. I. 2001. * Udruga žena "Sretne i spretne", osnovana 3. IV. 2017. * Udruga Život Jagodnjak, osnovana 14. III. 2014. === Sportsko ribolovno društvo "Dravica" Jagodnjak === : ''Ostala značenja imena '''Dravica''' vidjeti na [[Dravica (razvrstavanje)]]''. [[Datoteka:Gmajna Fishing Site in Jagodnjak.JPG|thumb|desno|300px|Kanal Gmajna kod Jagodnjaka (3. V. 2009)]] [[Datoteka:Jagodnjak-(20170815)-Gmajna-SRD Dravica-Drustveni kup.jpg|thumb|desno|300px|Društveni kup SRD-a "Dravica" (15. VIII. 2017)]] Sportsko ribolovno društvo "Dravica" Jagodnjak (skraćeni naziv: SRD "Dravica" Jagodnjak) [[ribolov]]no je društvo (hrvatski: ''udruga'') iz Jagodnjaka, upisano u službeni [https://registri-npo-mpu.gov.hr/#!udruge Registar udruga Republike Hrvatske] 18. decembra 2002. godine sa sjedištem u Ulici [[Boris Kidrič|Borisa Kidriča]] 100. Društvo je član [https://www.zsrubaranje.hr/ Zajednice športskih ribolovnih društava Baranje]. ; Osnivanje SRD "Dravica" formirana je krajem 2002. godine. Inicijativa za formiranje došla je od samih ribolovaca. Godine 2008. članova-[[senior]]a bilo je oko 75, a članova [[junior]]a - [[kadet]]a oko 50. Članovi su iz [[Općina Jagodnjak|Općine Jagodnjak]] (Jagodnjak, [[Bolman]]), susjednih općina i [[Grad Beli Manastir|Belog Manastira]]. ;Aktivnosti Aktivnosti SRD "Dravica" su: * unapređivanje sportskog ribolova i razvoj ribolovnog turizma; * organizovanje ribolovnih takmičenja i drugih aktivnosti vezanih uz sportski ribolov i učestvovanje na takvim takmičenjima i aktivnostima; * poribljavanje; * očuvanje okoliša. SRD upravlja vrlo kvalitetnim vodenim površinama bogatim [[riba|ribom]], kao i drugom vodenom [[fauna|faunom]] i [[flora|florom]]. Dobrovoljnim radom članova entuzijasta i uz financijsku pomoć Općine Jagodnjak uređen je nekad zapušteni kanal [[Gmajna (kanal)|Gmajna]] u neposrednoj blizini naselja Jagodnjak. ;Uspjesi SRD "Dravica" ima velikih uspjeha na sportsko-ribolovnim takmičenjima u Baranji i Slavoniji, posebno u kategoriji kadeta / kadetkinja, koji se takmiče u Županijskoj ligi. O radu i uspjesima SRD-a "Dravica" članci su objavljivani na web-stranici Općine Jagodnjak te na portalu i u štampnaom izdanju zagrebačkih [[Novosti (Hrvatska)|"Novosti"]]. O svim važnijim zbivanjima objavljuju se vijesti i na Fejsbuk-profilu [https://www.facebook.com/people/SRD-Dravica-Jagodnjak/100064154224017/ SRD-a "Dravica"]. <ref>[https://jagodnjak.hr/2012/03/16/godinja-skuptina/ (Nedić, Željko). ''"Godišnja skupština"'']. jagodnjak.hr - 16. III. 2013.</ref> <ref>[https://jagodnjak.hr/2013/05/28/mi-smo/ (Nedić, Željko). ''"Mi smo..."'']. jagodnjak.hr - 28. V. 2013.</ref> <ref>[https://jagodnjak.hr/2017/07/24/qdravicaq-druga-u-kupu-hrs-a/ Nedić, Jovan. ''"'Dravica' druga u Kupu HŠRS-a"'']. jagodnjak.hr - 24. V. 2017.</ref> <ref>[https://www.portalnovosti.com/uspjeh-jagodnjackih-ribolovaca Nedić, Jovan. ''Uspjeh jagodnjačkih ribolovaca"'']. portalnovosti.hr - 6. VIII. 2017.</ref> <ref>[https://www.portalnovosti.com/veselo-na-jagodnjakoj-gmajni Nedić, Jovan. ''Veselo na jagodnjačkoj Gmajni"'']. portalnovosti.hr - 12. IX. 2017.</ref> <ref>[https://www.portalnovosti.com/uspjeh-dravice Nedić, Jovan. ''"Uspjeh 'Dravice'"'']. portalnovosti.hr - 21. V. 2021.</ref> ;Napomena Uz Sportsko ribolovno društvo "Štuka" Baranjsko Petrovo Selo, SRD "Dravica" jedino je takvo baranjsko društvo koje u imenu ima pridjev "sportsko". Sva druga društva u imenu imaju pridjev "športsko". === Ostale organizacije === * [https://skd-prosvjeta.hr/jagodnjak/ Pododbor SKD-a "Prosvjeta" Jagodnjak] (2019; stara uprava) {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190808164239/https://skd-prosvjeta.hr/jagodnjak/ |date=2019-08-08 }} <br>- [https://skd-prosvjeta.hr/o-nama/pododbori/ SKD "Prosvjeta", popis pododbora] (2024; nova uprava) * [https://jagodnjak.hr/wp-content/uploads/2023/05/odluka_o__konacnim_rezultatima_izbora_vijece_madjarske_NM.pdf Vijeće mađarske nacionalne manjine u Općini Jagodnjak] (od V/2023) * [https://jagodnjak.hr/wp-content/uploads/2023/05/odluka_o__konacnim_rezultatima_izbora_vijece_romske_NM.pdf Vijeće romske nacionalne manjine u Općini Jagodnjak] (od V/2023) * [https://jagodnjak.hr/wp-content/uploads/2023/05/odluka_o__konacnim_rezultatima_izbora_vijece_srpske__NM.pdf Vijeće srpske nacionalne manjine u Općini Jagodnjak] (od V/2023) === Manifestacije === [[Datoteka:Kulinijada.JPG|mini|250px|Kulinijada u Jagodnjaku]] * Baranjska už'na ---- * Dan Općine Jagodnjak ---- * Jagodnjak basket 2007./ 2008./2009. Turnir traje dva ili tri dana, ovisno o broju prijavljenih ekipa: (petak), subota i nedjelja. Ekipe su iz Baranje, Slavonije, pa čak i iz Zagreba. Sistem takmičenja ovisi o broju prijavljenih ekipa. Finalni susret i borba za treće mjesto igra se u nedjelju. Turnir ima osiguranu tehničku podršku (ozvučenje, semafor i sl.). Nakon Turnira organizira se igranka na otvorenom uz živu muziku (obično bend iz Osijeka). Turnir se održava svake godine počevši od 2006. Od 2011. godine Turnir se održa u mjesecu augustu. Turnir ima značajnu turističku dimenziju jer je odziv navijača iz Baranje, i šire, velik. Medijski je vrlo dobro pokriven (regionalne novine i elektronički mediji). ---- * Kermenc - Sveti Nikola (19. XII). ---- * Kulinijada u Jagodnjaku Kulinijada u Jagodnjaku održava se od 2003. godine. Takmičarski primjerci uglavnom su iz Baranje i Slavonije, a iz godine u godinu povećava se broj takmičara i izvan tih regija. Najbolji kulin bira povjerenstvo kojem je na čelu prof. dr. Antun Petričević. U početku Kulinijadu je organizovala Poljoprivredna zadruga "Naše selo", a sada Općina Jagodnjak. Cilj Kulinijade je promocija te gastronomske delicije kao autohtonog proizvoda i organiziranje njegove proizvodnje na tradicionalni način. Također, cilj je iskoristiti taj brend u turističke svrhe. == Značajne osobe == * [[József Angster|Angster, József (Joseph)]] (Kácsfalu /Jagodnjak/, 7. VII. 1834. - Pécs /[[Pečuj]]/, 9. VI. 1918), čuveni graditelj [[orgulje|orgulja]]) * [[Ljubomir Balaban|Balaban, Ljubomir (Ljubiša)]] (Jagodnjak, 27. VIII. 1949. - [[Vinkovci]], 29. II. 2004, sahranjen u Jagodnjaku; privrednik i društveno-politički radnik) * [[:sr:Boško Beuk|Beuk, Boško]] ([[Gornji Klakar]], 1955; muzičar, pjevač, tekstopisac, aranžer, pisac, pjesnik, kolumnist; živi u Španiji) * [[Dušan Bobera|Bobera, Dušan]] (Jagodnjak, 1962; dr., redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Subotici) * '''Damjanović, Ljubomir''' (Jagodnjak, 27. XII. 1954, magistar tehnologije u penziji, autor knjiga "Jagodnjak na Marsu" i "O čemu razmišljaš, Ljubomire?") * '''Ribić, Obrad''' (po njemu nazvana ulica u Jagodnjaku) == Ulice == Jagodnjak ima 12 ulica. Glavna ulica nosi ime '''Ulica Borisa Kidriča''' i proteže se smjerom zapad - istok. Njome prolazi županijska cesta [[Ž4041]]. Od glavne ulice na jug se protežu ulice Obrada Ribića, Vuka Karadžića i Vladimira Nazora na zapadu sela i dio Ulice Borisa Kidriča na istoku sela. Na jugu su još i ulice Partizanska i Kruševačka, koje su paralelne s glavnom ulicom. Sjeverno od glavne ulice nalaze se ulice (od zapada prema istoku): Jovana Jovanovića Zmaja, Branka Radičevića, Ive Lole Ribara, Dositeja Obradovića, Vijenac Nikole Tesle i Vasilja Gaćeše. Zanimljivo je da se na Google maps-u Ulica Ive Lole Ribara proteže od Ulice Branka Radičeviće paralelno s glavnom ulicom te se na kraju njen južni krak spaja s glavnom ulicom, a sjeverni krak se produžava dalje paralelno s glavnom ulicom te se i on istočnije spaja s glavnom ulicom. Međutim, u izvoru Auto-karta-Hrvatske taj sjeverni krak naziva se Ulica Dositeja Obradovića, ali tog naziva nema u priloženom popisu ulica, kao što u tom popisu nema ni Ulice Vladimira Nazora, iako je ima na karti. Imena ulica u Jagodnjaku ispisana su na plavim tablama bijelim, gore krupnijim slovima i [[latinica|latinicom]] i dolje sitnijim slovima i [[ćirilica|ćirilicom]]. Za razliku od ostalih baranjskih općina i Grada Belog Manastira, u Općini Jagodnjak imena ulica nisu mijenjana nakon mirne reintegracije, tj. ostala su ista kakva su bila i u bivšoj [[Jugoslavija|Jugoslaviji]]. {| {{prettytable}} ! Ime ulice ! Opis ! Tabla ! slika |- | Partizanska ulica | po [[Partizani|partizanima]] iz II. svjetskog rata | | |- ! Ulica Borisa Kidriča (glavna) | < [[Boris Kidrič]] (političar) | [[File:Jagodnjak-(20250331)-Ulica-Borisa-Kidrica-Tabla.jpg|50px]] | [[File:Jagodnjak-(20250331)-Ulica-Borisa-Kidrica-Pogled-od-Bolmana.jpg|50px]] |- | Ulica Branka Radičevića | < [[Branko Radičević]] (pjesnik) | [[File:Jagodnjak-(20250331)-Ulica-Branka-Radicevica-Tabla.jpg|50px]] | [[File:Jagodnjak-(20250331)-Ulica-Branka-Radicevica.jpg|50px]] |- | Ulica Dositeja Obradovića | < [[Dositej Obradović]] (filozof i prosvjetitelj) | | |- | Ulica Ive Lole Ribara | < [[Ivo Lola Ribar]] (revolucionar) | | |- | Ulica Jovana Jovanovića Zmaja | < [[Jovan Jovanović Zmaj]] (pjesnik) | | |- | Ulica kruševačka | Na Google mapsu ''Kruševačka ulica'' (akcent na "e"); po mikrotoponimu Kruševac; "Pod Kruševcem", igralište NK Jagodnjak | [[File:Jagodnjak-(20250331)-Ulica-Krusevacka-Tabla.jpg|50px]] | [[File:Jagodnjak-(20250331)-Ulica-Krusevacka.jpg|50px]] |- | Ulica Obrada Ribića | < Obrad Ribić (lokalna ličnost) | [[File:Jagodnjak-(20250331)-Ulica-Obrada-Ribica-Tabla.jpg|50px]] | [[File:Jagodnjak-(20250331)-Ulica-Obrada-Ribica.jpg|50px]] |- | Ulica Vasilja Gaćeše | < [[Vasilj Gaćeša]] (narodni heroj s [[Banija|Banije]]); žitelji te ulice porijeklom su iz istog kraja; lokalni naziv: Fuskas(a) | | |- | Ulica Vladimira Nazora | < [[Vladimir Nazor]] (pjesnik, pisac i političar) | [[File:Jagodnjak-(20250331)-Ulica-Vladimira-Nazora-Tabla.jpg|50px]] | |- | Ulica Vuka Karadžića | < [[Vuk Stefanović Karadžić]], OŠ Jagodnjak ranije se zvala OŠ Vuk Karadžić | [[File:Jagodnjak-(20250331)-Ulica-Vuka-Karadzica-Tabla.jpg|50px]] | [[File:Jagodnjak-(20250331)-Ulica-Vuka-Karadzica.jpg|50px]] |- | Vijenac Nikole Tesle | < [[Nikola Tesla]] (naučnik svjetskog glasa) | | |} == Znamenitosti i zanimljivosti == === Jagodnjak u emisiji "Znanje imanje" === U nedjelju, 14. XII. 2025. godine, na TV-kanalu RTS1 s početkom u 11 sati, prikazana je kolažna 55-minutna emisija "Znanje imanje" urednice i voditeljice Dragane Popov, u kojoj je prvi prilog od dvadeset minuta snimljen u Jagodnjaku, a u kome je bilo govora o kulinu, tradicijskim jelima i kolačima i paradnim konjima. Prilog počinje vožnjom jagodnjačkom glavnom Ulicom Borisa Kidriča i sljedećim riječima voditeljice: "Dobro došli u Jagodnjak, selo kulena ili kulina kako se ovde kaže. Ovaj suhomesnati delikates je postao brend i njihov zaštitni znak. Poznati su po Kulinijadi koja promoviše kulin kao tradicionalnu gastroponudu Baranje". Prilog, kao i cijela emisija, mogu se pogledati na Jutjubu<ref>[https://www.youtube.com/watch?v=yZNCQ5BjLDU Dragana Popov: ''Jagodnjak'' (0:40 – 20:00)]. Youube (RTS Znanje Imanje - Zvanični Kanal) - Beograd, 14. XII. 2025.</ref>, na zvaničnom kanalu "RTS Znanje imanje", i poslušati što su za televiziju o kulinu izjavili sin i otac '''Kolarević''', o Jagodnjaku načelnica općine '''Danijela Mlinarević''', o tradicionalnim jelima i kolačima predsjednice jagodnjačke Udruge žena "Sretne i spretne" '''Radmila Stojković''' i bolmanske "Zlatne žene" '''Katarina Tomašević''' te o konjima i aktivnostima jagodnjačkih konjogojaca predsjednica Konjogojske udruge "Baranjac", (tada) studentica Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku '''Tamara Povodnjak'''.<ref>[https://www.portalnovosti.com/znanje-imanje-u-jagodnjaku/ Jovan Nedić: ''"'Znanje imanje' u Jagodnjaku"'']. [[Novosti (Hrvatska)|portalnovosti.hr]] – Zagreb, 20. XII. 2025.</ref> == Knjige (i ostalo) o Jagodnjaku == === Bilten MZ Jagodnjak === [[Datoteka:Jagodnjak-(19870400-06-Bilten MZ-0006)-Jovan Nedic--Krizaljka.jpg|mini|desno|310px|Impresum i križaljka Jovana Nedića iz 6. broja "Biltena MZ Jagodnjak"]] '''Bilten MZ Jagodnjak''' bio je "list Mjesne konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Jagodnjak". Izdano je šest (6) brojeva, prva tri (formata A4) šapirografiranjem, 4, 5. i 6. broj (formata 35 x 25&nbsp;cm) štampani su dvobojno u belomanastirskom "Slovu". * Prvi broj izašao 4. VI. 1975. (7 stranica), * drugi 5. IV. 1977. (12 str.), * treći 23. IV. 1977. (3 str.), * četvrti u XII. 1977. (8 str.), * peti u VI. 1978. (8 str.) i * šesti u IV. 1987. (6. str.). Štampane brojeve pripremali su: Čedo Arbutina, [[Ljubiša Balaban]], Simo Bodlović, Zoran Đurđić, Dragutin Horvat, Mirko Mrđenović i Miloš Šikanja. Pored priloga o radu Mjesne zajednice Jagodnjak, Nogometnog kluba ''"[[:hr:NK Bratstvo Jagodnjak|"Bratstvo]]"'' i svih ostalih organizacija iz Jagodnjaka, objavljivani su i literarni radovi jagodnjačkih osnovaca, a u šestom broju i [[križaljka]]. === Knjige (hronološkim redom) === ---- :'''Djelomično''' o Jagodnjaku ---- * '''Miletić Stanić''', Nada : [[Korisnik:Belirac/Baranjska građa#Međeral-Sučević|''"Pravoslavne crkve u Baranji"'']] > ''"Jagodnjak"'' (+foto na str. 28-30). Novi Sad : Muzej Vojvodine, 1999, str. 61-66 * '''Feldbauer''', Božidar : [[Korisnik:Belirac/Baranjska građa#Feldbauer|''"Leksikon naselja Hrvatske'']] : ''Prvi svezak"'' > ''"Jagodnjak"'' (+ foto). Zagreb, 2004, str. 302 * '''Kolundžić''', Dušan : ''"Prvi šematizam Eparhije osečkopoljske i baranjske"'' > ''"Srpska prvoslavna crkvena opština i parohija Jagodnjak"''. Dalj ; Beograd, 2009, str. 93-95 * '''Proleksis''' enciklopedija online > [https://proleksis.lzmk.hr/1154/ ''"Jagodnjak"'']. Zagreb, 2013.<ref>U štampanom izdanju ove enciklopedije (IX. knjiga Hr - Je, Zagreb, 2006, str. 257) za Jagodnjak piše: "18 km ''si'' od Osijeka", što nije tačno jer se Jagodnjak prema ''Google mapsu'' nalazi sjeverozapadno od Osijeka na udaljenosti od 25 km.</ref> * '''Nedić''', Jovan (priređivač) : [[Korisnik:Belirac/Baranjska građa#Spomenici NOB na području Baranje|''"Spomenici Narodnooslobodilačke borbe na području Baranje"]] > ''"Jagodnjak"''. Zagreb ; Beli Manastir, 2022, str. 41-43, 74 // 88 str. : ilustr. ; 24&nbsp;cm ; tiraž 350 // ---- :'''U cijelosti''' o Jagodnjaku ---- {{Dvostruka slika|right|Balaban-Andjelko-(2026-000-knj-Jagodnjak)-Kako do baranjskog kulena.jpg|122|Balaban-Andjelko-(2026-zzz-knj-Jagodnjak)-Kako do baranjskog kulena.jpg|122|<center>"Kako do baranjskog kulena??"|<center>"Kako do baranjskog kulena??"}} {{Dvostruka slika|right|Damjanovic-Jagodnjak-na-Marsu.jpg|122|Damjanovic-O-cemu-razmisljas-Ljubomire.jpg|122|<center>"Jagodnjak na Marsu"|<center>"O čemu razmišljaš, Ljubomire?"}} * '''Balaban''' A(nđelko), Dombi Lj(ilja), Đugum J(elena), Medić H(elga), Ćorić V(ladimir), Komlenić M(iodrag) i Kušec G(oran). ''"Kako do baranjskog kulena??"''. Jagodnjak : Klaster Baranjski kulin, 2016. // 20 str. (+ korice) : ilustr. ; 30&nbsp;cm // :: Ovaj priručnik za proizvođače [[kulin]]a pripremio je i uvod napisao '''Anđelko Balaban''' iz Jagodnjaka, doktor veterinarske medicine i jedan od organizatora Jagodnjačke kulinijade, u to vrijeme načelnik Općine Jagodnjak i direktor Poljoprivredne zadruge "Naše selo". Priručnik je nakon vrlo kratke pripreme izdan za 15. Kulinijadu, održanu 9. VI. 2016. godine u sklopu "Dana kulina Jagodnjak 2016." (9-12. VI. 2016). Izdanje nema impresum i nema ga u referentnih bibliotekama. * '''Damjanović''', Ljubomir, 1954- : ''"Jagodnjak na Marsu"''. Vukovar ; Jagodnjak : Lj. Damjanović (vlastita naklada), 2020. // 110 str. : ilustr. ; 21&nbsp;cm ; tiraž 100 // * '''Damjanović''', Ljubomir, 1954- : ''"O čemu razmišljaš, Ljubomire? : knjiga eseja i pripovijetki"''. Jagodnjak : Lj. Damjanović (vlastita naklada), 2023. // 145 str. ; 21&nbsp;cm ; tiraž 100 // {{commonscat|Jagodnjak}} == Izvori i vanjske veze == {{Reflist}} * [[Korisnik:Belirac/Baranjska građa|Baranjska građa]] * [[flajer]] "Općina Jagodnjak" * [http://www.jagodnjak.hr Službene stranice Općine Jagodnjak] * [http://www.obz.hr/staro/hr/index.php?tekst=34 Osječko-baranjska županija: ''Jagodnjak''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20211130195912/http://www.obz.hr/staro/hr/index.php?tekst=34 |date=2021-11-30 }} * [http://tzbaranje.hr/o-baranji/ Turistička zajednica Baranje: ''O Baranji''] * [http://www.tzosbarzup.hr/hr/destinacije/jagodnjak/ Turistička zajednica Osječko-baranjske županije: ''Jagodnjak'']{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [https://oaza-bm.hr/oaza/naslovnica/itemlist/tag/**%20jagodnjak Mirovna grupa Oaza: ''Svi članci vezani za Jagodnjak''] * [http://lag-baranja.hr/lag/itemlist/tag/*%20Jagodnjak LAG Baranja: ''Svi članci vezani za Jagodnjak''] == Šabloni == {{Jagodnjak}} {{Baranjska naselja}} {{Coord|45.7013|N|18.590|E|source:hrwiki_region:HR|format=dms|display=title}} [[Kategorija:Općina Jagodnjak]] [[Kategorija:Naselja u Baranji]] [[Kategorija:Naselja u Osječko-baranjskoj županiji]] tu0bw8e1d9vkvzbksnedrot2u15zbgd 0 52854 42690936 42582571 2026-09-22T09:07:02Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690936 wikitext text/x-wiki :''Razlikovati od [[Moment]] i [[Ugaoni moment]]'' {{Infobox physical quantity | name = Moment sile | width = | background = | image = Torque animation.gif | caption = Veza između [[sila|sile]] ('''F''') i momenta sile <math>\tau</math>, kao i [[impuls]]a ('''p''') i [[moment impulsa|momenta impulsa]] ('''L''') kod rotacionog kretanja. Vektor položaja tela u odnosu na tačku (osu) oko koje rotira označen je sa (r) | unit = N⋅m | otherunits = [[Pound-foot (torque)|funta-sile stopa]], [[Pound (force)|lbf]]⋅inč, ozf⋅in | symbols = <math>\tau</math>, ''M'' | baseunits = kg⋅m²⋅s⁻² | dimension = '''M''' '''L'''²'''T'''⁻² }} [[Datoteka:Fysik vridmoment.png|okvir|desno|Moment sile primenjen na kraj regulišućeg ključa za odvijanje]] '''Obrtni moment''', '''obrtna sila''' ili '''moment sile''' je veličina u mehanici [[rotaciono kretanje|obrtnog (rotacionog) kretanja]] koja je analogna ulozi [[sila|sile]] kod [[translatorno kretanje|pravolinijskog (translacionog) kretanja]].<ref>Serway, R. A. and Jewett, Jr. J.W. (2003). ''Physics for Scientists and Engineers''. 6th Ed. Brooks Cole. {{ISBN|0-534-40842-7}}.</ref> Pri dejstvu sile, moment sile izaziva obrtno kretanje tela. Intenzitet momenta sile je jednak proizvodu sile i njenog najkraćeg rastojanja od ose rotacije. Na osnovu toga je očigledno da, sila čiji pravac seče osu rotacije tela ima nulti moment, odnosno ne može promeniti rotaciju tela, zbog čega je kod rotacionog kretanja i bilo nužno uvesti ovaj novi koncept momenta sile (npr. kada sednete na bicikl vaša masa deluje u pravcu ose točkova, koji se prema tome neće pokrenuti dok ne počnete da okrećete pedale). Koncept je nastao iz [[Arhimed]]ovih studija o upotrebi [[Poluga|poluge]]. Baš kao što linearna sila može da gura ili vuče, obrtni moment se može zamisliti kao zavrtanje predmeta oko određene ose. Druga definicija obrtnog momenta je da je to proizvod magnitude sile i normalne udaljenosti linije delovanja sile od ose rotacije. Simbol obrtnog momenta je tipično <math>\boldsymbol\tau</math>, malo slovo [[Greek alphabet|grčkog slova]] ''[[Tau (slovo)|tau]]''. U kontekstu momenta sile, to se obično označava sa ''M''. Oznaka za moment sile je veliko slovo M (na engleskom govornom području kao oznaka koristi se [[grčki jezik|grčko]] slovo <math>\tau</math> ({{jez-en|torque}})). [[SI izvedene jedinice|SI]] jedinica za moment sile je [[njutn (jedinica)|njutn]]-[[metar]]. == Formula == U tri dimenzije, obrtni moment je [[pseudovector|pseudovektor]]; za [[Materijalna tačka|materijalnu tačku]], on je dat [[Vektorski proizvod|vektorskim proizvodom]] vektora položaja ([[Vektor|vektora udaljenosti]]) i vektora sile. Jačina obrtnog momenta čvrstog tela zavisi od tri veličine: primenjene sile, ''vektora poluge''<ref>{{cite book|author=Tipler, Paul|title=Physics for Scientists and Engineers: Mechanics, Oscillations and Waves, Thermodynamics (5th ed.)|url=https://archive.org/details/physicsforscient0002tipl|publisher=W. H. Freeman|year=2004|isbn=0-7167-0809-4}}</ref> koji povezuje tačku oko koje se meri obrtni moment i tačku primene sile, i ugla između vektora sile i poluge. Ovo se može izraziti simbolima kao: :<math>\boldsymbol \tau = \mathbf{r}\times \mathbf{F}\,\!</math> :<math>\tau = \|\mathbf{r}\|\,\|\mathbf{F}\|\sin \theta\,\!</math> gde je :<math>\boldsymbol\tau</math> vektor momenta i <math>\tau</math> je magnituda momenta, :'''r''' je vektor pozicije (vektor od tačke oko koje se obrtni momenat meri do tačke u kojoj se primenjuje sila) :'''F''' je vektor sile, :× označava [[vektorski proizvod]], čime se proizivodi vektor koji je [[perpendicular|normalan]] na '''r''' i '''F''', u skladu sa [[right-hand rule|pravilom desne ruke]], :<math> \theta</math> je ugao između vektora sile i vektora kraka poluge. [[Međunarodni sistem jedinica|SI jedinica]] za momenat je N⋅m. == Terminologija == [[James Thomson (engineer)|Džejms Tomson]], brat [[William Thomson, 1st Baron Kelvin|Lorda Kelvina]], uveo je termin {{jez-eng|torque}} u englesku naučnu literaturu 1884. godine.<ref>{{cite book |url= https://archive.org/details/collectedpapers00larmgoog |page= civ |title= Collected Papers in Physics and Engineering |first1= James |last1= Thomson |first2= Joseph |last2= Larmor |publisher= University Press |date= 1912}}, at [https://books.google.com/books Google books]</ref> Međutim, koriste se različite varijante naziva, zavisno od geografskog položaja i polja proučavanja. U Velikoj Britaniji i u [[Mašinstvo|mašinstvu]] u SAD, primenjuje se naziv moment sile, obično skraćen na ''moment''.<ref name=Kane>Kane, T.R. Kane and D.A. Levinson (1985). ''Dynamics, Theory and Applications'' pp. 90–99: [http://ecommons.library.cornell.edu/handle/1813/638 Free download].</ref> == Definicija i odnos sa ugaonim momentom == {{main|Ugaoni momenat}} [[File:Torque, position, and force.svg|thumb|right|Čestica se nalazi u položaju '''r''' u odnosu na svoju osu rotacije. Kada se na česticu primeni sila '''F''', samo okomita komponenta '''F'''_⊥ stvara obrtni moment. Ovaj obrtni moment '''τ'''&nbsp;=&nbsp;'''r'''&nbsp;×&nbsp;'''F''' ima magnitudu ''τ''&nbsp;=&nbsp;<nowiki>|</nowiki>'''r'''<nowiki>|&thinsp;|</nowiki>'''F'''_⊥<nowiki>|</nowiki>&nbsp;=&nbsp;<nowiki>|</nowiki>'''r'''<nowiki>|&thinsp;|</nowiki>'''F'''<nowiki>|</nowiki>&thinsp;sin&thinsp;''θ'' i usmeren je izvan ravni.]] Sila primenjena normalno na polugu pomnožena s njenim rastojanjem od [[Poluga|težišta poluge]] (dužinom kraka poluge) je njen obrtni moment. Na primer, sila od tri [[newton (unit)|njutna]] primenjena dva [[metre|metra]] od težišta, ima isti obrtni moment kao i sila jednog njutna, koja je primenjena šest metara od težišta. Smer obrtnog momenta može se odrediti korištenjem [[Pravilo desne ruke|pravila desne ruke]]: ako su prsti desne ruke savijeni od smera poluge prema smeru sile, tada je palac usmeren u pravcu momenta.<ref>{{cite web|url=http://hyperphysics.phy-astr.gsu.edu/hbase/tord.html|title=Right Hand Rule for Torque|accessdate=2007-09-08}}</ref> Generalnije, moment na čestici u tačci (koja ima položaj '''r''' u nekom referentnom okviru) može se definisati kao [[vektorski proizvod]]: :<math>\boldsymbol{\tau} = \mathbf{r} \times \mathbf{F},</math> gde je '''r''' [[vektor položaja]] čestice relativno na koordinatni početak, a '''F''' je sila koja deluje na česticu. Magnituda momenta, ''τ'', je data sa :<math>\tau = rF\sin\theta,\!</math> gde je ''r'' rastojanje od ose rotacije čestice, ''F'' je magnituda primenjene sile, i ''θ'' je ugao između pozicije i vektora sile. Alternativno, :<math>\tau = rF_{\perp},</math> gde je ''F''_⊥ količina sile usmerene normalno na poziciju čestice. Komponenta sile usmerena paralelno na poziciju čestice ne proizvodi momenat.<ref name="halliday_184-85">{{cite book|last1=Halliday|first1=David|last2=Resnick|first2=Robert|title=Fundamentals of Physics|url=https://archive.org/details/fundamentalsofph0000hall_f7o2|publisher=John Wiley & Sons, Inc.|year=1970|pages=[https://archive.org/details/fundamentalsofph0000hall_f7o2/page/184 184]–85}}</ref><ref>{{Cite book|title=College Physics: A Strategic Approach|url=https://archive.org/details/collegephysicsst0000rand_v7h4|last=Knight|first=Randall|last2=Jones|first2=Brian|last3=Field|first3=Stuart|publisher=Pearson|others=Jones, Brian, 1960-, Field, Stuart, 1958-|year=2016|isbn=9780134143323|edition=Third edition, technology update|location=Boston|pages=[https://archive.org/details/collegephysicsst0000rand_v7h4/page/198 199]|oclc=922464227}}</ref> Iz svojstava vektorskog proizvoda proizlazi da je vektor obrtnog ''momenta'' normalan na vektore ''položaja'' i ''sile''. Ekvivalentno tome, vektor obrtnog ''momenta'' definiše ravan u kojoj leže vektori ''položaja'' i ''sile''. Rezultirajući smer ''vektora momenta'' je određen pravilom desne ruke.<ref name="halliday_184-85" /> Neto obrtni moment na telu određuje brzinu promene [[Moment impulsa|ugaonog momenta]] tela, :<math>\boldsymbol{\tau} = \frac{\mathrm{d}\mathbf{L}}{\mathrm{d}t}</math> gde je '''L''' vektor ugaonog momenta, a ''t'' je vreme. Za kretanje tačkaste čestice važi, :<math>\mathbf{L} = I\boldsymbol{\omega},</math> gde je {{math|''I''}} [[moment inercije]], a '''ω''' je orbitalna [[ugaona brzina]] pseudovektora. Iz ovoga sledi :<math>\boldsymbol{\tau}_{\mathrm{net}} = \frac{\mathrm{d}\mathbf{L}}{\mathrm{d}t} = \frac{\mathrm{d}(I\boldsymbol{\omega})}{\mathrm{d}t} = I\frac{\mathrm{d}\boldsymbol{\omega}}{\mathrm{d}t} + \frac{\mathrm{d}I}{\mathrm{d}t}\boldsymbol{\omega} = I\boldsymbol{\alpha} + \frac{\mathrm{d}(mr^2)}{\mathrm{d}t}\boldsymbol{\omega} = I\boldsymbol{\alpha} + 2rp_{||}\boldsymbol{\omega},</math> gde je '''α''' [[angular acceleration|ugaono ubrzanje]] čestice, a ''p''_|| je radijalna komponenta njenog [[Impuls|linearnog momenta]]. Ova jednačina je rotacioni analog [[Njutnovi zakoni|Njutnovog drugog zakona]] za tačkaste čestica, i važi za bilo koji tip putanje. Treba imati na umu da iako su sila i ubrzanje uvek paralelni i direktno proporcionalni, obrtni momenat '''τ''' ne mora biti paralelan ili direktno proporcionalan ugaonom ubrzanju '''α'''. Ovo proizilazi iz činjenice da iako se masa uvek biva očuvana, to generalno nije slučaj sa momenatom inercije. == Razmatranje == Koncept momenta sile ili sprega sila posebno je važan za [[poluga|polugu]], kao jednu od prostih mašina, čiji je zakon, poznat još iz antičkih vremena, zahvaljujući [[Arhimed]]u. Sila primenjena na polugu pomnožena sa njenim najkraćim rastojanjem od oslonca poluge (krakom sile) jednaka je intenzitetu momenta ove sile. Na primer, sila od tri njutna koja deluje na rastojanju dva metra od oslonca poluge, ima isti moment kao sila od jednog njutna primenjena na šest metara od oslonca. Pri tome, podrazumeva se da je rastojanje ili krak sile u odnosu na oslonac mereno pod pravim uglom u odnosu na pravac sile (najkraće rastojanje). Na osnovu toga lako je zaključiti da je kod poluge sila toliko puta manja od mase tereta, koliko je puta njen krak veći od kraka tereta ([[Arhimedov zakon poluge]]). Matematički, moment sile koji deluje na česticu (čiji je vektor položaja u nekom referentnom sistemu <math>\vec r</math>) može se definisati kao [[vektor#Vektorski proizvod|vektorski proizvod]] vektora položaja i vektora sile, odnosno: :<math>\vec M = \vec r \times \vec F</math> gde je <math>\vec r</math> vektor položaja čestice u odnosu na izvorište koordinatnog sistema, a <math>\vec F</math> vektor sile koja deluje na česticu. Ili, na osnovu osobine vektorskog proizvoda, dobija se da je intenzitet (jačina) vektora momenta sile: :<math>\ M = r F \sin \theta</math> gde su <math>\ r</math> i <math>\ F</math> intenziteti vektora položaja i sile, respektivno, a <math>\ sin \theta </math> je [[Sinus (trigonometrija)|sinus]] ugla <math>\theta</math> između njih. Pravac vektora momenta sile je normalan na ravan u kojoj leže vektor položaja i vektor sile. Smer vektora momenta sile određuje se “pravilom desnog zavrtnja”, što znači da je jednak smeru napredovanja desnog zavrtnja koji bi obrtali u smeru od vektora <math>\vec r </math> ka vektoru <math>\vec F</math>, kraćim putem. Ili, ako primenimo pravilo “kazaljki na satu”, pomeranje od vektora <math>\vec r </math> ka vektoru <math>\vec F</math>, kraćim putem, suprotno je smeru kretanja kazaljki na satu, posmatrano sa vrha vektora momenta sile <math>\vec M </math>.<ref>{{cite book |last=Vučić |first=Vlastimir M. |last2=Ivanović |first2=Dragiša M. |title=Fizika 1 |publisher=Naučna knjiga, 1986 |location=Beograd |edition=20}}</ref> == Primer == Motor ima startni obrtni moment od 150 Nm. Ako točak pričvršćen na vratilo motora ima dijametar od 1 m, izračunaj kočionu silu da bi se sprečilo okretanje sistema vratila motora-točak. Radijus je 0.5 m, dakle kočiona sila od: <math>\mathbf{F}=\frac{M}{r} </math> = 300 N je potrebna. Ako je radijus 2 metra, sila od 75 Njutna bi bila dovoljna da spreči rotaciju. == Povezano == * [[Sila]] == Reference == {{reflist|2}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Torque}} * {{Britannica|600049|Torque (moment of a force)}} * [http://craig.backfire.ca/pages/autos/horsepower "Horsepower and Torque"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070328195944/http://craig.backfire.ca/pages/autos/horsepower |date=2007-03-28 }} An article showing how power, torque, and gearing affect a vehicle's performance. * [http://kevinthenerd.googlepages.com/torque_vs_hp.html "Torque vs. Horsepower: Yet Another Argument"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090303160936/http://kevinthenerd.googlepages.com/torque_vs_hp.html |date=2009-03-03 }} An automotive perspective * [http://www.physnet.org/modules/pdf_modules/m34.pdf ''Torque and Angular Momentum in Circular Motion ''] on [http://www.physnet.org/ Project PHYSNET]. * [http://www.phy.hk/wiki/englishhtm/Torque.htm An interactive simulation of torque] * [http://www.lorenz-messtechnik.de/english/company/torque_unit_calculation.php Torque Unit Converter] * [http://www.clarifyscience.info/part/ZoomB?v=A&p=CK6Ji&m=torque A feel for torque] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210508213327/http://www.clarifyscience.info/part/ZoomB?v=A&p=CK6Ji&m=torque |date=2021-05-08 }} An order-of-magnitude interactive. {{normativna kontrola}} [[Kategorija:Mehanika]] [[Kategorija:Rotacija]] [[Kategorija:Fizikalne veličine]] [[Kategorija:Sila]] lxvvxyr13rcrc2k14z1ybdckiqfxc1q 0 54949 42690878 41824333 2026-09-22T04:34:12Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690878 wikitext text/x-wiki {{Film | naziv filma = Duh u močvari | drugi nazivi = | slika = Duh-u-mocvari--Plakat-filma.jpg | opis slike = | veličina slike = 200px | režija = [[Branko Ištvančić]] | producenti = | scenarij = [[Edi Mužina]]<br />[[Silvio Mirošničenko]]<br />[[Anto Gardaš]]<br />(knjiga ''[[Duh u močvari]]'') | glavne uloge = [[Ivo Gregurević]]<br />[[Dejan Aćimović]]<br />[[Marko Pavlov]] | glazba = [[Dalibor Grubačević]] | snimatelj = | montaža = | distributer = | godina = [[2006]]. | trajanje = 90 min. | država = [[Hrvatska]] | jezik = [[hrvatski]] | budžet = | žanr = | prethodni = | sljedeći = | web stranica = http://www.duhumocvari.com/ | imdb_id = 0776770 }} '''Duh u močvari''', [[film]] redatelja Branka Ištvančića iz [[2006]]. == Glavne uloge == * [[Ivo Gregurević]] (Vučević) * [[Dejan Aćimović]] (Levay) * [[Marko Pavlov]] (Miron) * [[Ena Ikica]] (Melita) * [[Robert Váss]] (Liptus) * [[Vlatko Dulić]] (Farkaš) * [[Mladen Vulić]] (Kovačević) == Radnja == Nakon što se '''Liptus''' poslije djetinjstva provedenog u gradu preseli u rezervat prirode [[Kopački rit]], prvi put pozove na zimovanje najbolje prijatelje '''Mirona''' i '''Melitu'''. Još iste noći po dolasku, dok mirno spavaju u toploj sobi, iz dubokog sna ih probude uznemirujuća dozivanja mještana koji s bakljama nestaju u mraku na kraju ulice. Na pristaništu za čamce nađen je dječak ''Halasz'', poznat po neustrašivosti i spretnosti, gdje promrzao i blijed od šoka bunca o bijelom duhu. Dok mladi mještani ne žele vjerovati u to, stari se sjete davno zaboravljene utvare koja sije strah u mračnim i maglovitim močvarama pa se povuku bojeći se za sebe, a Halasz završi u bolnici gdje mu liječnici ne mogu pomoći. Miron, Liptus i Melita, prepušteni sebi, uzimaju stvar u svoje ruke i u nizu prizora, strave i akcije, poput najboljih detektiva, otkriju tajnu duha, spasu prijatelja i postanu junaci dana. == Muzika iz filma == Muzika iz filma (''[[soundtrack]]''') objavljena je ''Croatia Records'' 10. X. 2006. Odjavnu pjesmu na filmu pod nazivom "Ostvari san" pjeva '''Saša Lozar'''. == Vanjske veze == * [http://www.duhumocvari.com/ Službene stranice filma] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20061026184337/http://www.duhumocvari.com/ |date=2006-10-26 }} * {{imdb naslov|id=0776770|naslov=Duh u močvari}} * [http://www.istvancic.com Službene stranice redatelja Branka Ištvančića] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060815005942/http://www.istvancic.com/ |date=2006-08-15 }} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Filmovi 2006.]] [[Kategorija:Hrvatski filmovi]] [[Kategorija:Kultura u Baranji]] pqbxw0kqd4rek700e6uw1rwhavm65iy 0 62216 42690872 41818458 2026-09-22T03:13:34Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690872 wikitext text/x-wiki {{Šahista (SR) |ime i prezime = {{PAGENAME}} |slika = [[Datoteka:Dragutin-Dimc.jpg|200px]] |natpis uz sliku = Enigmat i šahist |ime (rođ) = |država = {{ZD|Jugoslavija}} Jugoslavija<br />(danas [[Hrvatska]]) |datum rođenja = [[19. juli]] [[1932]]. |mesto rođenja = [[Zagreb]], [[Kraljevina Jugoslavija]] |datum smrti = [[13. jul]] [[1958]]. |mesto smrti = [[Zagreb]], [[FNR Jugoslavija]] |titula = [[majstorski kandidat]] |FIDE broj = |rejting = |datum rejting-liste = |najveći rejting = |datum najvećeg rejtinga = |svetski šampion = |ženski pol = |zvanični sajt = }} '''Dragutin Dimc''' ([[Zagreb]], [[19. VII.]] [[1932]]. - Zagreb, [[13. VII.]] [[1958]]), [[Hrvati|hrvatski]] [[enigmat]], [[novinar]] i [[šahist]]. Bio je student Ekonomskog fakulteta. Do svoje 25. godine u [[enigmatika|enigmatici]] i [[šah]]u postigao je mnogo, a očekivalo se da će postići još više. Stradao je nesretnim slučajem, kupajući se u [[Sava|Savi]], šest dana uoči svog 26. rođendana, za vrijeme šahovskog turnira na kome je igrao. == Enigmatika == Zagonetke je počeo sastavljati u ranoj mladosti. Postoje svjedočanstva da je dobre zagonetke sastavljao već kao desetogodišnjak. Njegovo ime pojavljuje se 1945. godine u zagrebačkom časopisu [[Rebus (Zagreb)|Rebusu]] (10. mjesec). Potom objavljuje u zagrebačkim listovima [[Problem (Zagreb)|Problemu]] (1946-49), [[Ilustrirani vjesnik|Ilustriranom vjesniku]], "Rebusu" (1951-53), poslijeratnoj [[Sfinga (Zagreb)|Sfingi]] (1952), [[Džepna križaljka|Džepnoj križaljci]] (od 1952), sarajevskom [[Problem (Sarajevo)|Problemu]] (1952-53) i osječkoj [[Zagonetka (Osijek)|Zagonetki]] (1953-57). Bio je veliki majstor u sastavljanju [[križaljka|križaljki]], [[anagram]]nih i drugih [[ispunjaljka|ispunjaljki]], [[piramida (u enigmatici)|piramida]] i [[klin (u enigmatici)|klinova]] te [[čarobni likovi|čarobnih likova]]. Objavio je čitav niz izvanserijskih [[mrežaste zagonetke|mrežastih kombinacija]]. Okušao se i na području [[nemrežaste zagonetke|nemrežastih zagonetaka]], dajući mnogo zanimljivih radova. Više od jedne decenije ispunjavao je zagonetačke listove svojim prvorazrednim radovima (a objavio ih je - prema gruboj procjeni - 2.000-3.000) te se u gotovo svakom broju tadašnjih zagonetačkih časopisa može naći njegovo ime, [[pseudonim]] ili [[inicijali (u enigmatici)|inicijali]]: '''Artus''', '''Dragec''', '''D. D.''' i dr. === Primjer zagonetaka === '''Premještajni kvadrati 5x5''' ''"Problem"'', I, 22, 3 – Zagreb, 3. VIII. 1946. i ''"Sfinga"'', broj 12 (1952) A R I S T ! T A L A S R I S T A ! A L A S T I S T A R ! L A S T A S T A R I ! A S T A L T A R I S ! S T A L A '''Zemljopisni slogovni klin''' ''"Vjesnikov kviz"'', VI, 141, 23 - Zagreb, 13. VII. 1977. (preuzeto iz ''"Problema"'', 1948) AL BA NI JA BA NI JA BA JA BA Napomena: [[Ba (Ljig)|Ba]] - "mjesto nedaleko Valjeva" == Šah == Dimc je bio jedan od najboljih hrvatskih [[šahist]]a svoga vremena. Bio je [[de facto]] [[šahovski majstor|majstor]] šahovske vještine, premda mu je [[de jure]] zvanje šahovskog majstora izmaklo tri puta zbog pola boda. U razdoblju od 1949. do 1958. godine pokazivao je stalan uspon. Više puta je bio prvak [[Hrvatska|Hrvatske]] i sudjelovao na prvenstvu [[Jugoslavija|Jugoslavije]]. Godine 1953. u B-grupi na prvenstvu Hrvatske među desetoricom zauzeo je 3. mjesto sa 6 bodova. Time se plasirao na polufinalni turnir Jugoslavije, na kojem je među šesnaestoricom drugi a 10,5 bodova (iza poznatog šahista Aleksandra Matanovića). Na 9. prvenstvu Jugoslavije prošao je slabije. Među 18 sudionika bio je tek četrnaesti. Postigao je i nekoliko izvrsnih rezultata na međunarodnim turnirima. U [[San Benedetto|San Benedettu]] 1956. godine, među 11 učesnika, bio je sam prvi (bez poraza, s dva [[remi]]ja). U [[Ancona|Anconi]], odmah zatim, na kraćem turniru s 5 bodova Dimc i dr. Paoli podijelili su prvo i drugo mjesto. Na [[Rab]]u je podijelio prvo mjesto s Pucom, a na [[Bled]] 1957. godine sam je bio prvi. Dimc je bio veliki talent sklon napetim pozicijama i riskantnim varijantama. Omiljena mu je bila Holandska obrana. U internetskim šahovskim bazama podataka može se pronaći oko 35 partija u kojima su Dragutinu Dimcu protivnici bili poznati šahisti: [[:en:Istvan Bilek]], [[Ante Bulat]], [[Vinko Cuderman]], [[Dragoljub Ćirić]], [[Božidar Đurašević]], [[:en:Andrija Fuderer]], [[:sr:Svetozar Gligorić]], [[Dušan Ivković (šahist)|Dušan Ivković]], [[:sr:Nikola Karaklajić]], [[Arsenije Lukić]], [[Rudolf Marić]], [[:sr:Aleksandar Matanović]], [[:sr:Milan Matulović]], [[:en:Borislav Milić]], [[Juraj Nikolac]], [[:sr:Vasja Pirc]], [[:en:Stojan Puc]], [[:sr:Braslav Rabar]], [[Jovan Sofrevski]], [[Vladimir Sokolov]], [[:sr:Petar Trifunović]], [[:sr:Mijo Udovčić]], dr. [[:en:Milan Vukčević]], [[:hr:Vladimir Vuković]], koji su svi uvršteni u [[Šahovska enciklopedija|Šahovsku enciklopediju]] [[:en:Harry Golombek|Harryja Golombeka]], izdanu u Zagrebu 1980. godine. == Izvori i vanjske veze == ;Enigmatika * G(ašpar) Š(ahinić) ([[Boris Antonić]]): ''"Dragutin Dimc (1932. - 1958.)"'', [[Čvor-razbibriga]] ([[Zagonetač (časopis)|Zagonetač]], br. 34, str. 4), VI, 160, 13 - [[Bjelovar]], 29. IX. 1973. * [[Slavko Peleh]]: ''"Dragutin Dimc (1932-1958)"'', [[Čvor-razbibriga]], XI, 315, 15 - Bjelovar, 22. VII. 1978. * Slavko Peleh: ''[http://enigmatikatio.blogspot.com/2021/07/nostalgija-1286.html "Sjećanje na Dragutina Dimca"]'', [[Vjesnikov kviz]], ..., 68, 3/23 - Zagreb, 26. VII. 1978. * [[Stjepan Horvat]]: ''"[[Leksikon zagonetača Jugoslavije]]"'', [[Bjelovar]], 1979. (+fotografija) * Boris Antonić: ''"Inovacije i inovatori opetovnih likova"'', [[Zagonetač (časopis)|Zagonetač]], XIV, 300 (9), 8/9 – Bjelovar, XII. 1983. * [[Alojz Buljan]]: ''"[[Kombinatorika u igrama riječi]]"'', [[Matica Hrvatska]] - ogranak [[Novska]], 2003. (str. 239) * [[Jovan Nedić]]: ''"Dimc"'' < [[Podatak više]], [[Skandi Feniks]], …, 512, 16 – [[Rijeka (grad)|Rijeka]], 7. V. 2009. ;Šah * [http://www.newinchess.com/Dimc__Dragutin-ip-47760.html Dragutin Dimc - New In Chess]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.chessgames.com/perl/chessplayer?pid=80529 Dragutin Dimc - chessgames.com] * [http://www.redhotpawn.com/chess/grandmaster-games/index.php?masterplayerid=10525&openingid=0&searchmastergameyear=0&searchmasterplayername= Dragutin Dimc - Grandmaster games] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160306033031/http://www.redhotpawn.com/chess/grandmaster-games/index.php?masterplayerid=10525&openingid=0&searchmastergameyear=0&searchmasterplayername= |date=2016-03-06 }} * [http://www.vjesnik.hr/pdf/2003%5C11%5C02%5C29A29.PDF Vjesnik (2. XI. 2003): Kronologija hrvatskoga šaha (492)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20041201092749/http://www.vjesnik.hr/pdf/2003%5C11%5C02%5C29A29.PDF |date=2004-12-01 }} * [http://www.vjesnik.hr/pdf/2003%5C12%5C21%5C29A29.PDF Vjesnik (21. XII. 2003): Kronologija hrvatskoga šaha (499)]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.vjesnik.hr/pdf/2004%5C02%5C15%5C29A29.PDF Vjesnik (15. II. 2004): Kronologija hrvatskoga šaha (507)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050219120704/http://www.vjesnik.hr/pdf/2004%5C02%5C15%5C29A29.PDF |date=2005-02-19 }} * [http://www.vjesnik.com/pdf/2004%5C05%5C02%5C29A29.PDF Vjesnik (2. V. 2004): Kronologija hrvatskoga šaha (518)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051105001125/http://www.vjesnik.com/pdf/2004%5C05%5C02%5C29A29.PDF |date=2005-11-05 }} * [http://www.vjesnik.com/Pdf/2004%5C06%5C13%5C31A31.PDF Vjesnik (13. VI. 2004): Kronologija hrvatskoga šaha (524)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050524035924/http://www.vjesnik.com/pdf/2004%5C06%5C13%5C31A31.PDF |date=2005-05-24 }} * [http://www.vjesnik.hr/pdf/2004%5C06%5C20%5C31A31.PDF Vjesnik (20. VI. 2004): Kronologija hrvatskoga šaha (525)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050113133641/http://www.vjesnik.hr/Pdf/2004%5C06%5C20%5C31A31.PDF |date=2005-01-13 }} {{Lifetime|1932|1958|Dimc, Dragutin}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Jugoslavenski novinari]] [[Kategorija:Jugoslavenski enigmati]] [[Kategorija:Jugoslavenski šahisti]] [[Kategorija:Hrvatski novinari]] [[Kategorija:Hrvatski enigmati]] [[Kategorija:Hrvatski šahisti]] l7xom34cqn87at8cjxam9uwr1qdpfoa 0 65498 42690772 42637892 2026-09-21T12:06:33Z Ziv 187261 ([[c:GR|GR]]) [[File:Acipenser naccarii.001 - Aquarium Finisterrae.jpg]] → [[File:Huso naccarii.001 - Aquarium Finisterrae.jpg]] [[c:COM:FR#FR1|Criterion 1]] · Request from the original uploader 42690772 wikitext text/x-wiki {{Taksokvir | boja = pink | naziv = Jadranska jesetra | status = VU | slika = Huso naccarii.001 - Aquarium Finisterrae.jpg | slika_širina = 250 px | slika_opis = Jadranska jesetra | regnum = [[Životinje|Animalia]] | phylum = [[Svitkovci|Chordata]] | subphylum = [[Kralježnjaci|Vertebrata]] | classis = [[Zrakoperke|Actinopterygii]] | ordo = [[Štitonoše|Acipenseriformes]] | familia = [[Jesetre|Acipenseridae]] | subfamilia = [[Acipenserinae]] | genus = ''[[Acipenser]]'' | species = '''''A. naccarii''''' | dvoimeno = Acipenser naccarii | dvoimeno_autorstvo = ([[Charles Lucien Bonaparte|Bonaparte]], [[1836.]]) | sinonimi = ''Accipenser lutescens''<br />''Acipenser heckelii''<br />''Acipenser heckelii''<br />''Acipenser ladanus''<br />''Acipenser naccari''<br />''Acipenser nardoi''<br />''Acipenser nasus''<br />''Acipenser platycephalus''<br />''Acipenser sturionaster''<br />''Acipenser sturionellus'' }} '''Jadranska jesetra''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''Acipenser naccarii'') poznata je i kao '''jesetra tuponoska'''. Ovo je [[endem]]ska vrsta [[Jadran]]skog mora, živi na pjeskovitom i muljevitom dnu riječnih laguna i ušća, ulazi ponekad duboko u riječni tok, a ne voli potpuno slan okoliš. Najčešće se nalazi u rijekama s dubokim i širokim koritom, gdje na dubinama od 10-40 m uz pomoć četiri mesnata brčića pretražuje mulj i pijesak u potrazi za manjim [[riba]]ma i [[beskralježnjaci]]ma ([[maločetinaši]], [[rakovi|račići]], [[ličinka|ličinke]] [[kukac]]a). Izduženog je i vretenastog tijela, koje je prekriveno s 5 redova koštanih štitova, boje tijela se kreću od smeđecrne ili smeđezelene boje po leđima, bokovi su svijetliji, a trbuh bijel<ref name=riblje-oko.hr>{{hr icon}} [http://riblje-oko.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=46&Itemid=51 Neučestale ribe Jadrana] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090705114358/http://riblje-oko.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=46&Itemid=51 |date=2009-07-05 }} (riblje-oko.hr)</ref>. Ima široko i tupo rilo, mala usta bez zuba, smještena na donjoj strani, te brčiće različitih duljina, naime, vanjski brčići su dulji od unutarnjih. Kao i tijelo i glava je prekrivena koštanim pločama. Jadranska jesetra je dugovječna riba, može živjeti i do 80 godina. [[Spol]]nu zrelost mužjaci dostižu nakon 6 do 8 godina, a ženke nakon 8 do 12 [[godina]]. Ženke se razmnožavaju svake druge godine od ožujka do svibnja (po drugim izvorima od svibnja do srpnja). Mladi na početku jako brzo rastu, do svoje druge godine. Mladima treba oko 10 godina da bi dostigli duljinu od 100 cm. Odrasli primjerci mogu narasti do 200 [[cm]] duljine i do 25 kg težine. Upotrebljava se za jelo, vrlo je ukusna, ali, za razliku od svoje rođakinje [[Štrljun|štrljuna ili atlantske jesetre]] (lat. ''Acipenser sturio''), ne služi za dobivanje kavijara. == Napomena == Jadranska jesetra spada u kritično ugrožene vrste, te je ušla na popis vrsta pred istrebljenjem i ugroženih vrsta u Zakon o potvrđivanju protokola o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju<ref name=narodne-novine.nn.hr>{{hr icon}} [http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/328040.html Odluka o proglašenju zakona] (narodne-novine.nn.hr)</ref>. Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05) strogo zabranjuje svaki ribolov na jadransku jesetru<ref name=zasticenevrste.azo.hr>{{hr icon}} [http://zasticenevrste.azo.hr/ Katalog zaštićenih i strogo zaštićenih vrsta u Republici Hrvatskoj] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081020015256/http://zasticenevrste.azo.hr/ |date=2008-10-20 }} (zasticenevrste.azo.hr)</ref>. == Rasprostranjenost == Jadranska jesetra živi u [[Jadran]]skom moru na obalama Italije, Hrvatske, BiH, i Crne Gore. Njena prisutnost na obalama Iberijskog poluotoka, kao i sjeverozapadne Grčke je nepotvrđena, a najnovija istraživanja vrsta iz Jadrana i onih kod Iberijskog poluotoka upućuju na dvije podvrste iste ribe<ref name=fishbase.org>{{en icon}} [http://www.fishbase.org/Summary/SpeciesSummary.php?id=2504 Adriatic sturgeon] (fishbase.org)</ref>. == Izvori == {{izvori}} == Literatura == * Mrakovčić, M. et al. (2006): Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske, Ministarstvo kulture, Zagreb. * Doukakis, P.; Birstein, V. J.; DeSalle, R.; Ludwig, A. N.; Ludwig, A.; Machordom, A.; Almodóvar, A.; Elvira, B. (2000): Failure to confirm previous identification of two putative museum specimens of the Atlantic sturgeon, Acipenser sturio, as the Adriatic sturgeon, A. naccarii. * Gandolfi, G.; Zerunian, S.; Torricelli, P.; Marconato, A. (1991): I pesci delle acque interne italiane. Instituto Poligrafico e Zecca dello Stato, Roma. * Martínez-Álvarez, R. M.; Hidalgo, M. C.; Domezain, A.; Morales, A. E.; García-Gallego, M.; Sanz, A. (2002): Physiological changes of sturgeon Acipenser naccarii caused by increasing environmental salinity. The Journal of Experimental Biology. == Vanjske veze == ;Ostali projekti {{WProjekti |commonscat = Acipenser naccarii |commonscatsh = Jadranska jesetra |wikivrste = Acipenser naccarii |wikivrstesh = Jadranska jesetra }} [[Kategorija:Jesetre]] [[Kategorija:Jadranske ribe]] 37xd85litg5n123egvy3se9lvytd227 10 69056 42690791 42689659 2026-09-21T15:11:58Z Ekvatarina 270952 42690791 wikitext text/x-wiki <!--DO NOT UPDATE BEFORE OFFICIAL RANKINGS ARE PUBLISHED!--> {{Navbox with columns | name = Top 10 tenisera i teniserki | title = Prvih 10 tenisera i teniserki na svijetu (ažurirano 21. septembra 2026.) | titlestyle = background:#f5ebda; color:black; | belowstyle = background:#f2e7d3; color:black; | state = <includeonly>{{{state|collapsed}}}</includeonly> | colstyle = text-align:left; | colwidth = 25% | col1header = [[ATP ljestvica|ATP singlovi]] | col1headerstyle = background:#f3f3f3; color:black; | col2header = [[ATP ljestvica|ATP parovi]] | col2headerstyle = background:#f3f3f3; color:black; | col3header = [[WTA ljestvica|WTA singlovi]] | col3headerstyle = background:#f3f3f3; color:black; | col4header = [[WTA ljestvica|WTA parovi]] | col4headerstyle = background:#f3f3f3; color:black; | col1 = <div style="display: table; width: 100%"><div style="display: table-row"><div style="display: table-cell; {{#if:{{{atpsingles|{{{atpsinglovi|}}}}}}|background: #ffc}}"> #{{flagicon|ITA}} [[Jannik Sinner]] #{{flagicon|GER}} [[Alexander Zverev]] #{{flagicon|ESP}} [[Carlos Alcaraz]] #{{flagicon|USA}} [[Ben Shelton]] #{{flagicon|CAN}} [[Félix Auger-Aliassime]] #{{flagicon image|Blank flag.svg|border=0}} [[Danil Medvedev]] #{{flagicon|ITA}} [[Flavio Cobolli]] #{{flagicon|USA}} [[Frances Tiafoe]] #{{flagicon|AUS}} [[Alex de Minaur]] #{{flagicon|USA}} [[Taylor Fritz]] <!-- #{{flagicon|FRA}} [[Arthur Fils]] #{{flagicon|SRB}} [[Novak Đoković]] #{{flagicon|USA}} [[Learner Tien]] --> </div></div></div> | col2 = <div style="display: table; width: 100%"><div style="display: table-row"><div style="display: table-cell; {{#if:{{{atpdoubles|{{{atpparovi|}}}}}}|background: #ffc}}"> <ol> <li value="1">{{flagicon|FIN}} [[Harri Heliövaara]] <li value="1">{{flagicon|GBR}} [[Henry Patten]] <li value="3">{{flagicon|GBR}} [[Neal Skupski]] <li value="4">{{flagicon|USA}} [[Christian Harrison]] <li value="5">{{flagicon|ARG}} [[Horacio Zeballos]] <li value="6">{{flagicon|ESP}} [[Marcel Granollers]] <li value="7">{{flagicon|GER}} [[Kevin Krawietz]] <li value="8">{{flagicon|El Salvador}} [[Marcelo Arevalo]] <li value="9">{{flagicon|CRO}} [[Mate Pavić]] <li value="10">{{flagicon|GER}} [[Tim Pütz]] <!-- <li value="11">{{flagicon|ITA}} [[Andrea Vavassori]] <li value="12">{{flagicon|ITA}} [[Simeone Bolelli]] <li value="13">{{flagicon|FRA}} [[Manuel Gulnard]] --> </ol> </div></div></div> | col3 = <div style="display: table; width: 100%"><div style="display: table-row"><div style="display: table-cell; {{#if:{{{wtasingles|{{{wtasinglovi|}}}}}}|background: #ffc}}"> #{{flagicon|KAZ}} [[Jelena Ribakina]] #{{flagicon image|Blank flag.svg|border=0}} [[Arina Sabaljenka]] #{{flagicon|USA}} [[Jessica Pegula]] #{{flagicon|USA}} [[Coco Gauff]] #{{flagicon image|Blank flag.svg|border=0}} [[Mira Andrejeva]] #{{flagicon|CZE}} [[Linda Noskova]] #{{flagicon|UKR}} [[Elina Svitoljina]] #{{flagicon|CZE}} [[Karolína Muchová]] #{{flagicon|POL}} [[Iga Świątek]] #{{flagicon|UKR}} [[Marta Kostjuk]] <!-- #{{flagicon|USA}} [[Amanda Anisimova]] #{{flagicon|SUI}} [[Belinda Bencic]] #{{flagicon image|Blank flag.svg|border=0}} [[Diana Shnaider]] --> </div></div></div> | col4 = <div style="display: table; width: 100%"><div style="display: table-row"><div style="display: table-cell; {{#if:{{{wtadoubles|{{{wtaparovi|}}}}}}|background: #ffc}}"> <ol> <li value="1">{{flagicon|CZE}} [[Kateřina Siniaková]] <li value="2">{{flagicon|USA}} [[Taylor Townsend]] <li value="3">{{flagicon|BRA}} [[Luisa Stefani]] <li value="4">{{flagicon|SRB}} [[Aleksandra Krunić]] <li value="5">{{flagicon|CAN}} [[Gabriela Dabrowski]] <li value="6">{{flagicon|KAZ}} [[Ana Danilina]] <li value="7">{{flagicon|CHN}} [[Zhang Shuai]] <li value="8">{{flagicon|BEL}} [[Elise Mertens]] <li value="9">{{flagicon|TPE}} [[Nicole Melichar-Martinez]] <li value="10">{{flagicon|TPE}} [[Hsieh Su-wei]] <!-- <li value="10">{{flagicon|FRA}} [[Kristina Mladenovic]] <li value="11">{{flagicon|LAT}} [[Jelena Ostapenko]] --> </ol> </div></div></div> | below= }}<noinclude> {{Squad maintenance}} {{documentation}}<!-- Add categories and interwikis to the /doc subpage, not here! --> </noinclude> di7jzdwni8mfnzouswbeg0bsjsd0hn1 42690792 42690791 2026-09-21T15:12:36Z Ekvatarina 270952 42690792 wikitext text/x-wiki <!--DO NOT UPDATE BEFORE OFFICIAL RANKINGS ARE PUBLISHED!--> {{Navbox with columns | name = Top 10 tenisera i teniserki | title = Prvih 10 tenisera i teniserki na svijetu (ažurirano 21. septembra 2026.) | titlestyle = background:#f5ebda; color:black; | belowstyle = background:#f2e7d3; color:black; | state = <includeonly>{{{state|collapsed}}}</includeonly> | colstyle = text-align:left; | colwidth = 25% | col1header = [[ATP ljestvica|ATP singlovi]] | col1headerstyle = background:#f3f3f3; color:black; | col2header = [[ATP ljestvica|ATP parovi]] | col2headerstyle = background:#f3f3f3; color:black; | col3header = [[WTA ljestvica|WTA singlovi]] | col3headerstyle = background:#f3f3f3; color:black; | col4header = [[WTA ljestvica|WTA parovi]] | col4headerstyle = background:#f3f3f3; color:black; | col1 = <div style="display: table; width: 100%"><div style="display: table-row"><div style="display: table-cell; {{#if:{{{atpsingles|{{{atpsinglovi|}}}}}}|background: #ffc}}"> #{{flagicon|ITA}} [[Jannik Sinner]] #{{flagicon|GER}} [[Alexander Zverev]] #{{flagicon|ESP}} [[Carlos Alcaraz]] #{{flagicon|USA}} [[Ben Shelton]] #{{flagicon|CAN}} [[Félix Auger-Aliassime]] #{{flagicon image|Blank flag.svg|border=0}} [[Danil Medvedev]] #{{flagicon|ITA}} [[Flavio Cobolli]] #{{flagicon|USA}} [[Frances Tiafoe]] #{{flagicon|AUS}} [[Alex de Minaur]] #{{flagicon|USA}} [[Taylor Fritz]] <!-- #{{flagicon|FRA}} [[Arthur Fils]] #{{flagicon|SRB}} [[Novak Đoković]] #{{flagicon|USA}} [[Learner Tien]] --> </div></div></div> | col2 = <div style="display: table; width: 100%"><div style="display: table-row"><div style="display: table-cell; {{#if:{{{atpdoubles|{{{atpparovi|}}}}}}|background: #ffc}}"> <ol> <li value="1">{{flagicon|FIN}} [[Harri Heliövaara]] <li value="1">{{flagicon|GBR}} [[Henry Patten]] <li value="3">{{flagicon|GBR}} [[Neal Skupski]] <li value="4">{{flagicon|USA}} [[Christian Harrison]] <li value="5">{{flagicon|ARG}} [[Horacio Zeballos]] <li value="6">{{flagicon|ESP}} [[Marcel Granollers]] <li value="7">{{flagicon|GER}} [[Kevin Krawietz]] <li value="8">{{flagicon|El Salvador}} [[Marcelo Arevalo]] <li value="9">{{flagicon|CRO}} [[Mate Pavić]] <li value="10">{{flagicon|GER}} [[Tim Pütz]] <!-- <li value="11">{{flagicon|ITA}} [[Andrea Vavassori]] <li value="12">{{flagicon|ITA}} [[Simeone Bolelli]] <li value="13">{{flagicon|FRA}} [[Manuel Gulnard]] --> </ol> </div></div></div> | col3 = <div style="display: table; width: 100%"><div style="display: table-row"><div style="display: table-cell; {{#if:{{{wtasingles|{{{wtasinglovi|}}}}}}|background: #ffc}}"> #{{flagicon|KAZ}} [[Jelena Ribakina]] #{{flagicon image|Blank flag.svg|border=0}} [[Arina Sabaljenka]] #{{flagicon|USA}} [[Jessica Pegula]] #{{flagicon|USA}} [[Coco Gauff]] #{{flagicon image|Blank flag.svg|border=0}} [[Mira Andrejeva]] #{{flagicon|CZE}} [[Linda Noskova]] #{{flagicon|UKR}} [[Elina Svitoljina]] #{{flagicon|CZE}} [[Karolína Muchová]] #{{flagicon|POL}} [[Iga Świątek]] #{{flagicon|UKR}} [[Marta Kostjuk]] <!-- #{{flagicon|USA}} [[Amanda Anisimova]] #{{flagicon|SUI}} [[Belinda Bencic]] #{{flagicon image|Blank flag.svg|border=0}} [[Diana Shnaider]] --> </div></div></div> | col4 = <div style="display: table; width: 100%"><div style="display: table-row"><div style="display: table-cell; {{#if:{{{wtadoubles|{{{wtaparovi|}}}}}}|background: #ffc}}"> <ol> <li value="1">{{flagicon|CZE}} [[Kateřina Siniaková]] <li value="2">{{flagicon|USA}} [[Taylor Townsend]] <li value="3">{{flagicon|BRA}} [[Luisa Stefani]] <li value="4">{{flagicon|SRB}} [[Aleksandra Krunić]] <li value="5">{{flagicon|CAN}} [[Gabriela Dabrowski]] <li value="6">{{flagicon|KAZ}} [[Ana Danilina]] <li value="7">{{flagicon|CHN}} [[Zhang Shuai]] <li value="8">{{flagicon|BEL}} [[Elise Mertens]] <li value="9">{{flagicon|USA}} [[Nicole Melichar-Martinez]] <li value="10">{{flagicon|TPE}} [[Hsieh Su-wei]] <!-- <li value="10">{{flagicon|FRA}} [[Kristina Mladenovic]] <li value="11">{{flagicon|LAT}} [[Jelena Ostapenko]] --> </ol> </div></div></div> | below= }}<noinclude> {{Squad maintenance}} {{documentation}}<!-- Add categories and interwikis to the /doc subpage, not here! --> </noinclude> mxr8qtmn9yk177bjdf3b3xy5d7w32c8 0 70475 42690841 42478222 2026-09-21T22:37:37Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690841 wikitext text/x-wiki U [[Hrvatska|Hrvatskoj]], prema podacima iz 2001. godine, najveći dio stanovnika u etničkom smislu čine [[Hrvati]], a najveću etničku manjinu čine [[Srbi]]. Dominantna religija je [[rimokatoličanstvo]]. Hrvatska ima negativni prirast stanovništva, s time da je [[demografska tranzicija]] dovršena 1970-ih.<ref>{{cite journal|last=Mrđen|first=Snježana|date=1998|title=The demographic situation in Croatia|journal=Geoadria|volume=3|pages=29–56|url=http://hrcak.srce.hr/file/14991}}{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Očekivani životni vijek i pismenost su relativno visoki. == Etnička struktura stanovništva == Stanovništvo [[Hrvatska|Hrvatske]] prema narodnosti, popis 2001.: [[Datoteka:Hrvatske etnije.gif|thumb|150px|Etnička karta Hrvatske.]] <table> <tr><th></th><th></th><th>Stanovništvo</th><th>Struktura (%)</th></tr> <tr><td>'''Ukupno'''</td><td></td><td>4.437.460</td><td>100</td></tr> <tr><td>'''[[Hrvati]]'''</td><td></td><td>3.977.171</td><td>89,63</td></tr> <tr><td>'''[[Nacionalna manjina|Nacionalne manjine]]'''</td></tr> <tr><td></td><td>'''Svega'''</td><td>331.383</td><td>7,47</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Albanci]]'''</td><td>15.082</td><td>0,34</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Austrijanci]]'''</td><td>247</td><td>0,01</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Bošnjaci (narod)|Bošnjaci]]'''</td><td>20.755</td><td>0,47</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Bugari]]'''</td><td>331</td><td>0,01</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Crnogorci]]'''</td><td>4.926</td><td>0,11</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Česi]]'''</td><td>10.510</td><td>0,24</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Mađari]]'''</td><td>16.595</td><td>0,37</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Makedonci]]'''</td><td>4.270</td><td>0,10</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Nijemci]]'''</td><td>2.902</td><td>0,07</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Poljaci]]'''</td><td>567</td><td>0,01</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Romi]]'''</td><td>9.463</td><td>0,21</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Rumunji]]'''</td><td>475</td><td>0,01</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Rusi]]'''</td><td>906</td><td>0,02</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Rusini]]'''</td><td>2.337</td><td>0,05</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Slovaci]]'''</td><td>4.712</td><td>0,11</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Slovenci]]'''</td><td>13.173</td><td>0,30</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Srbi]]'''</td><td>201.631</td><td>4,54</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Talijani]]'''</td><td>19.636</td><td>0,44</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Turci]]'''</td><td>300</td><td>0,01</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Ukrajinci]]'''</td><td>1.977</td><td>0,04</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Vlasi]]'''</td><td>12</td><td>0,00</td></tr> <tr><td></td><td>'''[[Židovi]]'''</td><td>576</td><td>0,01</td></tr> <tr><td>'''Ostali'''¹</td><td></td><td>21.801</td><td>0,49</td></tr> <tr><td>'''Nisu se izjasnili u smislu'''</td></tr> <tr><td>'''nacionalne pripadnosti'''</td></tr> <tr><td></td><td>'''Svega'''</td><td>89.130</td><td>2,01</td></tr> <tr><td></td><td>'''od toga regionalna'''</td></tr> <tr><td></td><td>'''pripadnost'''</td><td>9.302</td><td>0,21</td></tr> <tr><td>'''Nepoznato'''</td><td></td><td>17.975</td><td>0,41</td></tr> </table> <small>¹ U ovaj modalitet uključeni su, među ostalima, i [[Jugoslaveni]] i [[Muslimani]].</small> ''Izvor: Statističke informacije Državnog zavoda za statistiku, 2004.'' '''Stanovništvo prema prethodnim popisima''' * [[1991]]. Hrvatska je imala 4.784.265 stanovnika ( [[Hrvati]] 78.1 %, [[Srbi]] 12.2 %, Neopredijeljeni 6 %, [[Muslimani (narodnost)|Muslimani]] 0.9 %, [[Slovenci]] 0.5 %, [[Mađari]] 0.5 %, [[Talijani]] 0.4 %, [[Česi]] 0.3 %, [[Albanci]] 0.3 %, [[Crnogorci]] 0.2 %, [[Romi]] 0.1 %, [[Slovaci]] 0.1 %, Rusini 0.1 %, [[Židovi]] 0.1 %, [[Nijemci]] 0.1 % i drugi ). * [[1981]]. 4.601.469 stanovnika ( [[Hrvati]] 75.1 %, [[Srbi]] 11.6 %, Neopredijeljeni 10.2 %, [[Mađari]] 0.6 %, [[Slovenci]] 0.6 %, [[Muslimani (narodnost)|Muslimani]] 0.5 %, [[Česi]] 0.3 %, [[Talijani]] 0.3 %, [[Crnogorci]] 0.2 % i drugi ). * 1961. 4.159.696 stanovnika ( [[Hrvati]] 80.3 %, [[Srbi]] 15 %, [[Mađari]] 1 % ) * [[1953]]. 3.936.022 stanovnika ( [[Hrvati]] 79.5 %, [[Srbi]] 15 %, [[Mađari]] 1.2 %, [[Slovenci]] 1.1 % i drugi ). * [[1948]]. 3.779.858 stanovnika( [[Hrvati]] 78.7 %, [[Srbi]] 14.3 %, [[Talijani]] 2 %, [[Mađari]] 1.4 %, [[Slovenci]] 1 % i drugi ) * [[1931]]. 3.430.270 stanovnika ( [[Hrvati]] 72.3 %, [[Srbi]] 18.5 %, [[Nijemci]] 2.9 %, [[Mađari]] 2 %, [[Česi]] 1.3 % i drugi )[http://www.vojska.net/military/croatia/about/population.asp] == Stanovništvo po starosti == [[Datoteka:Pyramide Croatie.PNG|lijevo|450px|Populacijska piramida Hrvatske]] {{-}} == Popisi stanovništva == === Popis stanovništva u kraljevstvu Hrvatska-Slavonija 1910. godine === * '''Ukupno = 2,621,954''' * Govornici [[Hrvatski jezik|hrvatskog]] jezika: 1,638,354 (62.5%) * Govornici [[Srpski jezik|srpskog]] jezika: 644,955 (24.6%) * Govornici [[nemački jezik|njemačkog]] jezika: 134,078 (5%) * Govornici [[Mađarski jezik|mađarskog]] jezika: 105,948 (4.1%) * Ostali: 98,619 (3.8%) === Popis stanovništva 1931. godine === * '''Ukupno = 3,430,270 ''' * [[Hrvati]] = 2,481,000 (72.3%) * [[Srbi]] = 633,000 (18.5%) * [[Nemci|Nijemci]] = 98,990 (2.9%) * [[Mađari]] = 69,540 (2%) * [[Česi]] = 45,715 (1.3%) * [[Slovenci|Slovene]] = 37,066 (1.1%) * [[Jevreji|Židovi]] = 20,000 (0.6%) * [[Romi]] = 14,000 (0.4%) * [[Italijani|Talijani]] = 6,169 (0.2%) * [[Crnogorci|Montenegrin]] = 2,000 * [[Albanci]] = 818 === Popis stanovništva 1948. === * '''Ukupno = 3,779,858 ''' * [[Hrvati]] = 2,975,399 (78.7%) * [[Srbi]] = 543,795 (14.38%) * [[Italijani|Talijani]] = 76,093 (2%) * [[Mađari]] = 51,399 (1.4%) * [[Slovenci]] = 38,734 (1%) * [[Česi]] = 28,991 (0.8%) * [[Nemci|Nijemci]] = 10,144 (0.3%) * [[Crnogorci]] = 2,871 * [[Albanci]] = 635 * [[Romi]] = 405 ''Osobe se mogu izjašnjavati kao jugoslaveni od 1948.'' === Popis stanovništva 1953. === * '''Ukupno = 3,936,022 ''' * [[Hrvati]] = 3,128,661 (79.5%) * [[Srbi]] = 588,756 (15%) * [[Mađari]] = 47,725 (1.2%) * [[Slovenci]] = 43,482 (1.1%) * [[Italijani|Talijani]] = 37,565 (1%) * [[Česi]] = 25,967 (0.7%) * [[Jugoslaveni]] = 16,964 (0.4%) * [[Nemci|Nijemci]] = 11,248 (0.3%) * [[Crnogorci]] = 5,175 (0.1%) * [[Romi]] = 1,261 * [[Albanci]] = 1,001 * [[Austrijanci]] = 749 * [[Jevreji|Židovi]] = 413 ''Osobe se mogu izjašnjavati kao Austrijanci od 1953., a Albance na području Jugoslavije ona naziva Šiptari'' === Popis stanovništva 1961. === * '''Ukupno = 4,159,696 ''' * [[Hrvati]] = 3,339,890 (80.3%) * [[Srbi]] = 624,991 (15%) * [[Mađari]] = 42,347 (1%) * [[Slovenci]] = 39,103 (0.9%) * [[Česi]] = 23,391 (0.6%) * [[Italijani|Talijani]] = 21,103 (0.5%) * [[Jugoslaveni]] = 15,560 (0.4%) * [[Crnogorci]] = 7,465 (0.2%) * [[Nemci|Nijemci]] = 4,214 (0.1%) * [[Albanci]] = 2,126 (0.1%) * [[Austrijanci]] = 510 * [[Jevreji|Židovi]] = 406 * [[Romi]] = 313 === Popis stanovništva 1971. === * '''Ukupno = 4,426,221 ''' * [[Hrvati]] = 3,513,647 (79.4%) * [[Srbi]] = 626,789 (14.2%) * [[Jugoslaveni]] = 84,118 (1.9%) * [[Mađari]] = 35,488 (0.8%) * [[Slovenci]] = 32,497 (0.7%) * [[Česi]] = 19,001 (0.4%) * [[Italijani|Talijani]] = 17,433 (0.4%) * [[Crnogorci]] = 9,706 (0.2%) * [[Albanci]] = 4,175 (0.1%) * [[Jevreji|Židovi]] = 2,845 * [[Nemci|Nijemci]] = 2,719 * [[Romi]] = 1,257 * [[Austrijanci]] = 352 === Popis stanovništva 1981. === * '''Ukupno = 4,601,469 ''' * [[Hrvati]] = 3,454,356 (75.1%) * [[Srbi]] = 531,502 (11.6%) * [[Jugoslaveni]] = 379,057 (8.2%) * [[Mađari]] = 25,439 (0.6%) * [[Česi]] = 15,061 (0.3%) * [[Italijani|Talijani]] = 11,661 (0.3%) * [[Crnogorci]] = 9,819 (0.2%) * [[Albanci]] = 6,006 (0.1%) * [[Romi]] = 3,858 (0.1%) * [[Slovenci]] = 2,536 * [[Nemci|Nijemci]] = 2,175 * [[Jevreji|Židovi]] = 316 * [[Austrijanci]] = 267 === Popis stanovništva Hrvatske 1991. === * '''Ukupno = 4,784,265 '''<ref>{{cite web| url=http://web.efzg.hr/dok/fin/aandabaka//STATISTIKA-GH-2011-12.pdf| title=Gospodarstvo Hrvatske - Statistički prilog| publisher=web.efzg.hr| date=2010| accessdate=17. prosinca 2012}}{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> * [[Hrvati]] = 3,736,356 (78.1%) * [[Srbi]] = 581,663 (12.2%) * [[Jugoslaveni]] = 106,041 (2.2%) * [[Slovenci]] = 22,376 (0.5%) * [[Mađari]] = 22,355 (0.5%) * [[Italijani|Talijani]] = 21,303 (0.4%) * [[Česi]] = 13,086 (0.3%) * [[Albanci]] = 12,032 (0.3%) * [[Crnogorci]] = 9,724 (0.2%) * [[Romi]] = 6,695 (0.1%) * [[Nemci|Nijemci]] = 2,635 (0.1%) * [[Austrijanci]] = 214 * [[Jevreji|Židovi]] = 600 ''Bošnjaci su dodani kao opcija za izjašnjavanje 2001.'' === Popis stanovništva Hrvatske 2001. === [[Datoteka:Hrvatske etnije.gif|thumb|200px|Etnička mapa Hrvatske 2001.]] * '''Ukupno = 4,437,460 '''<ref name="popis 2001">{{cite web| url=http://www.cilevics.eu/minelres/reports/croatia/Croatia_ShadowReport_2010_1.pdf| title=ALTERNATIVE REPORT ON IMPLEMENTATION OF THE FRAMVEWORK CONVENTION FOR THE PROTECTION OF NATIONAL MINORITIES| publisher=Centar za provedbu integracija u Europsku Uniju| date=siječanj 2010|accessdate=17. prosinca 2012}}</ref> * [[Hrvati]] = 3,977,171 (89.6%) * [[Srbi]] = 201,631 (4.5%) * [[Bošnjaci]] = 20,755 (0.5%) * [[Muslimani]] = 19,677 (0.4%) * [[Italijani|Talijani]] = 19,636 (0.4%) * [[Mađari]] = 16,595 (0.4%) * [[Albanci]] = 15,082 (0.3%) * [[Slovenci]] = 13,173 (0.3%) * [[Česi]] = 10,510 (0.2%) * [[Romi]] = 9,465 (0.2%) * [[Crnogorci]] = 4,926 (0.1%) * [[Slovaci]] = 4,712 (0.1%) * [[Makedonci]] = 4,270 (0.1%) * [[Nemci|Nijemci]] = 2,902 (0.1%) * [[Rusini]] = 2,337 (0.1%) * [[Ukrajinci]] = 1,977 * [[Rusi]] = 906 * [[Jevreji|Židovi]] = 576 * [[Poljaci]] = 567 * [[Rumuni|Rumunji]] = 475 * [[Bugari]] = 331 * [[Turci]] = 300 * [[Austrijanci]] = 247 * [[Jugoslaveni]] = 176 * [[Vlasi]] = 12 * ''ostali'' = 2,048 (0.09%) * ''neodređeno'' = 89,130 (2.01%) * ''regionalno određeni'' = 9,302 (0.21%) * ''nepoznato'' = 17,975 (0.41%) === Popis stanovništva Hrvatske 2011. === * '''Ukupno = 4,284,889'''<ref>{{cite web|url=http://www.index.hr/vijesti/clanak/rezultati-popisa-stanovnistva-i-dalje-nepotpuni-hrvati-sve-starija-nacija-pada-broj-katolika-raste-broj-ateista/652676.aspx|title=Rezultati popisa stanovništva i dalje nepotpuni: Hrvati sve starija nacija, pada broj katolika, raste broj ateista|publisher=Index.hr| date=17. prosinca 2012|accessdate=17. prosinca 2012}}</ref> * [[Hrvati]] = 3,874,321 (90.4%) * [[Srbi]] = 186,633 (4.4%) * [[Bošnjaci]] = 31,749 (0.7%) * [[Italijani|Talijani]] = 17,807 (0.4%) * [[Albanci]] = 17,513 (0.4%) * [[Romi]] = 16,975 (0.4%) * [[Mađari]] = 14,048 (0.3%) * [[Slovenci]] = 10,517 (0.3%) * [[Česi]] = 9,641 (0.2%) === Popis stanovništva Hrvatske 2021. === [[Datoteka:Croatia_ethnicities_2021.svg|mini|300x300piksel|Ethnic structure of Croatia in 2021.]] * '''Ukupno = 3,871,833'''<ref name="Census 2021">{{cite web |url=https://popis2021.hr/assets/xls/Popis_2021_rezultati.zip |title=Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – Stanovništvo po gradovima/općinama |publisher=[[Državni zavod za statistiku (Hrvatska)]] |date=7. listopada 2022 |access-date=24. listopada 2022 |archive-date=2022-12-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221209173308/https://www.popis2021.hr/assets/xls/Popis_2021_rezultati.zip |dead-url=yes }}</ref> * [[Hrvati]] = 3,547,614 (91.3%) * [[Srbi]] = 123,892 (3.2%) * [[Bošnjaci]] = 24,131 (0.6%) * [[Romi]] = 17,980 (0.5%) * [[Albanci]] = 13,817 (0.4%) * [[Italijani|Talijani]] = 13,763 (0.4%) * [[Mađari]] = 10,315 (0.2%) * [[Česi]] = 7,862 (0.2%) * [[Slovenci]] = 7,729 (0.2%) == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Demographics of Croatia}} * [http://www.dzs.hr/ Državni zavod za statistiku] * [http://www.crohis.com/hacquet.htm Stanovništvo Hrvatske krajem 18. stoljeća (galerija)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170818172628/http://www.crohis.com/hacquet.htm |date=2017-08-18 }} [[Kategorija:Demografija Hrvatske| ]] [[Kategorija:Hrvatska]] [[Kategorija:Demografija po državama|Hrvatska]] hr85c6hjyhm4yx8ay2e4l9hx2t04bfw 0 71857 42690966 42170628 2026-09-22T11:04:35Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690966 wikitext text/x-wiki {{redirect|Gaussov zakon|Gaussov zakon magnetizma|Gausov zakon magnetizma}} {{Elektromagnetizam}} '''Gaussov zakon''' utvrđuje zavisnost [[električni fluks|električnog fluksa]], koji izvire iz zatvorene [[površina (geometrija)|površine]], od [[naelektrisanje|naboja]], koji se nalazi unutar te površine. Zakon je formulisao [[Karl Fridrih Gaus]] 1835. godine, ali nije objavljen do 1867.<ref>{{Cite book|last=Bellone|first=Enrico| title=A World on Paper: Studies on the Second Scientific Revolution |url=https://archive.org/details/worldonpaperstud00enri|year=1980}}</ref> Gausov zakon je je jedna od četiri [[Maksvelove jednačine]] koji čine osnovu klasične [[elektrodinamika|elektrodinamike]]. Gaussov zakon je [[elektrostatika|elektrostatički]] ekvivalent [[Amperov zakon|Amperovog zakona]], koji se bavi [[magnetizam|magnetizmom]]. Gausov zakon se može koristiti za izvođenje [[Kulonov zakon|Kulonovog zakona]], i obrnuto.<ref>{{cite book|last=Halliday|first=David|last2=Resnick|first2=Robert|title=Fundamentals of Physics|url=https://archive.org/details/fundamentalsofph0000hall_f7o2|publisher=John Wiley & Sons, Inc|year=1970|pages=[https://archive.org/details/fundamentalsofph0000hall_f7o2/page/452 452]-53}}</ref> Takođe se može koristiti za dokazivanje da ukoliko unutar [[Faradejev kavez|Faradejevog kaveza]] nema električnog naboja, onda nema ni električnog polja, odnosno, da spoljnje električno polje ne može prodrijeti u Faradejev kavez. Zbog [[matematika|matematičke]] sličnosti, Gaussov zakon ima primijenu i na druge fizičke pojave koje obrnuto proporcionalno zavise od kvadrata rastojanja, kao što su [[gravitacija]] ili intenzitet [[radioaktivnost|radijacije]]. == Integralni oblik zakona == U [[integral]]nom obliku, zakon glasi: : <math>\Phi = \oint_S \mathbf{E} \cdot d\mathbf{S} = {1 \over \epsilon_o} \int_V \rho\ dV = \frac{Q_S}{\epsilon_o}</math> gdje je <math>\Phi</math> električni fluks, <math>\mathbf{E}</math> je [[električno polje]], <math>d\mathbf{S}</math> je diferencijal vektora zatvorene površine ''S'', sa pravcem normalnim na površinu i smijerom van površine,<math>Q_\mathrm{S}</math> je količina električnog naboja koja se nalazi unutar zatvorene površine, ρ gustina električnog naboja u tački <math>V</math>, <math>\epsilon_o</math> je permitivnost [[vakuum]]a i <math>\oint_S</math> je [[površinski integral]] površi ''S'' koja okružuje zapreminu ''B''. == Diferencijalni oblik zakona == U [[diferencijal]]nom obliku, jednačina postaje: :<math>\nabla \cdot \mathbf{D} = \rho</math> gdje <math>\nabla</math>, [[nabla operator]], predstavlja [[divergencija|divergenciju]], '''D''' je vektor dielektričnog pomijeranja (u jedinici C/m²), i '''ρ''' je gustina slobodnog električnog naboja (u jedinici C/m³), isključujući vezani električni naboj u [[materijal]]u. Za linearne materijale, jednačina postaje: :<math>\nabla \cdot \epsilon \mathbf{E} = \rho</math> gdje je <math>\epsilon</math> [[električna permitivnost]] == Kulonov i Gaussov zakon == [[Kulonov zakon]] je specijalni oblik Gausovog zakona. U specijalnom slučaju [[sfera|sferne]] površine sa električnim nabojem u centru, linije [[električno polje|električnog polja]] su okomite na površ, sa istim intenzitetom u svakoj tački sfere, dajući jednostavniji oblik Gaussovog zakona: :<math>E=\frac{Q}{4\pi\epsilon_0r^{2}}</math> gdje je ''E'' [[jačina električnog polja]] na rastojanju ''r'' od električnog naboja ''Q'' koji se nalazi u centru površi, a ε₀ je permitivnost vakuuma. Stoga se zaključuje da iz Gaussovog zakona slijedi poznata zakonitost Kulonovog zakona da je električno polje obrnuto proporcionalno kvadratu rastojanja. == Izvori == {{Izvori}} == Povezano == * [[Maxwellove jednačine]] * [[Električni fluks]] * [[Električno polje]] == Vanjske veze == * [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=69651 Gaussov zakon električnoga polja] {{Historija fizike}} [[Kategorija:Elektromagnetizam]] [[Kategorija:Elektrotehnika]] knxztriaqhbjtt0sna2mjuxn216bchj 0 77853 42690874 42175445 2026-09-22T03:42:20Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690874 wikitext text/x-wiki '''Druga Srbija''' ({{jez-en|The Other Serbia}}) je izraz koji se koristi u srpskim intelektualnim krugovima. Nastao je na osnovu knjige „''Druga Srbija''“ ([[Ivan Čolović]], [[Aljoša Mimica]], Beogradski Krug, [[Borba (novine)|Borba]], [[1992]]), a predstavlja zbirku od 80 govora sa 10 javnih [[tribina]] u [[Beograd]]u tokom proleća 1992. Govori su predstavljali otvoreni [[protest]] protiv [[diktatura|diktature]], [[mediji|medijskog]] jednoumlja, rasta [[nacionalizam|nacionalizma]] i [[rat]]a. {{izdvojeni citat|Druga Srbija je ona Srbija koja se ne miri sa zločinom.<ref>[http://pescanik.net/2011/11/filozofija-srbije/ Filozofija Srbije]</ref>|[[Radomir Konstantinović]]}} Glavna aktivnost Druge Srbije početkom [[ratovi u bivšoj Jugoslaviji|jugoslovenskih ratova]] bili su [[antiratni protesti u Beogradu 1991-1992]] godine, koje su vodili [[Žene u crnom]], [[Centar za antiratnu akciju]] i [[Beogradski krug]].<ref>{{Cite web |url=http://www.republika.co.rs/492-493/20.html |title=Antiratne i mirovne ideje u istoriji Srbije i antiratni pokreti do 2000. godine |access-date=2012-03-21 |archive-date=2022-03-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220319044658/http://www.republika.co.rs/492-493/20.html |url-status=dead }}</ref> „Druga Srbija“ je postala sinonim otpora svih koji su odbili da se pomire sa [[vlast|vlašću]] i nacionalističkom [[ideologija|ideologijom]]<ref>{{Cite web |title=The Other Serbia |url=http://www.usm.maine.edu/bcj/publications/thos.html |access-date=2010-04-06 |archivedate=2005-02-19 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20050219014622/http://www.usm.maine.edu/bcj/publications/thos.html |deadurl=yes }}</ref> i podržavaju novu, različitu, paralelnu Srbiju<ref>{{Cite web |title=The Other Serbia |url=http://www.usm.maine.edu/bcj/issues/three/buddy_2_notes.html |access-date=2010-04-06 |archivedate=2004-11-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20041104185200/http://www.usm.maine.edu/bcj/issues/three/buddy_2_notes.html |deadurl=yes }}</ref>. Izraz se često koristi sa ciljem tačnog razdvajanja od nacionalista, [[populizam|populista]] i drugih militarističkih opcija kao i vladine opcije. U istom značenju se upotrebljava i izraz '''građanska Srbija'''.<ref>[http://www.slobodnaevropa.org/content/article/870742.html Očekujem da građanska Srbija izađe na biralište]</ref><ref>{{Cite web |title=Druga, građanska Srbija, Srbija kojoj se žuri |url=http://www.vidovdan.org/arhiva/article1215.html |access-date=2010-04-07 |archivedate=2013-04-19 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130419194912/http://www.vidovdan.org/arhiva/article1215.html |deadurl=yes }}</ref> Ponekad se istoričarka [[Latinka Perović]] naziva "majkom druge Srbije"<ref>[http://www.nspm.rs/politicki-zivot/snaga-licne-odgovornosti.html?alphabet=l Latinka Perović: Majka "Druge Srbije"]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>, dok se filozof [[Radomir Konstantinović]] naziva "[[guru]] druge Srbije".<ref>[http://www.slobodnaevropa.org/content/sapatom_ispracen_guru_druge_srbije/24379322.html Konstantinović, guru 'druge Srbije', ispraćen šapatom]</ref> Obnova ideje „Druge Srbije“ započela je [[2002]]. godine kada je [[Helsinški odbor za ljudska prava]] objavio knjigu „''Druga Srbija – deset godina posle (1992-2002)''“. [[Latinka Perović]] u svom predgovoru govori o „nacional boljševičkoj ideologiji u Srbiji“ koja je „do ludila fanatizovala mase“, a kao glavnog nacionalističkog ideologa imenuje [[Dobrica Ćosić|Dobricu Ćosića]]. [[Radomir Konstantinović]] u svom predgovoru kaže da „srpski nacionalizam ne pristaje na [[Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju|Haški tribunal]] onako kako ne pristaje na suočavanje sa sopstvenim zločinima“, i zato je Druga Srbija i dan-danas „jedina moguća budućnost Srbije“. U oktobru [[2002]]. godine [[Mirko Đorđević]], [[Milan Đorđević]], [[Filip David]], [[Dragan Velikić]], [[Predrag Čudić]], [[Vladimir Arsenijević]], [[Bogdan Bogdanović]], [[Radmila Lazić]] i [[Laslo Vegel]] su uputili „''Pismo upozorenja srpskoj kulturnoj javnosti''“ u kojem kažu da je u Srbiji „sve prisutnije ponovno oživljavanje radikalnog nacionalizma“ i da „sprega struktura moći od [[Srpska akademija nauka i umetnosti|SANU]] do [[Generalštab]]a i [[Srpska pravoslavna crkva|Crkve]], uz učešće partijskih moćnika, stvara atmosferu (…) novog jednoumlja“.<ref>[http://www.pecat.co.rs/2010/03/slobodan-antonic-izvorna-i-projektovana-druga-srbija-ii/ SLOBODAN ANTONIĆ Izvorna i projektovana Druga Srbija II]</ref> [[2007]]. godine je pokrenut sajt „[[Peščanik]]a“, sa rubrikom koja je nazvana „Druga Srbija“, čiji su autori opisani kao „intelektualci građanske orijentacije“. == Izvori == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Beogradski krug]] * ''[[Filosofija palanke]]'' * [[Antiratni protesti u Beogradu 1991-1992]] * [[Ivan Stambolić]] * [[Peščanik]] * [[E-novine]] == Vanjske veze == * [http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/2002/299/299_20.html Druga Srbija - deset godina posle: 1992-2002] * [http://www.vreme.com/cms/view.php?id=440050 Koraks, Prva i Druga Srbija] [[Kategorija:Politika Srbije]] a5lkqv1i1lyqzteoi4kbfq9amheka0y 0 83837 42690779 42451006 2026-09-21T12:34:09Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690779 wikitext text/x-wiki '''Chu Chin Chow''' je [[ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] mjuzikl iz 1916. godine, za koga je tekst napisao [[Oscar Asche]], a muziku [[Frederic Norton]], grubo temeljen na drevnoj orijentalnoj priči o [[Ali Baba i 40 hajduka|Ali Babi i 40 hajduka]]. Premijera predstave, koju je Asche režirao i producirao, se dogodila u Londonu 31. augusta 1916. godine. Iako je predstava bila predmetom kritike zbog za tadašnje standarde "smjelih" kostima plesačica, raskošna produkcija i bajkovito mjesto radnje je tadašnjoj publici omogućilo [[eskapizam|eskapističku]] zabavu usred [[prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata]]. U originalnoj je postavi prikazana čak 2238 puta, što je bio rekord koji neće biti razbijen čak četrdeset godina. Mjuzikl je održao svoju popularnost i u poratnim godinama, pa je godine 1934. adaptiran u holivudski film s [[George Robey|Georgeom Robeyem]] i [[Anna May Wong|Annom May Wong]] u glavnim ulogama. Godine 1953. je u Londonu postavljena verzija na ledu. Predstava se postavlja i dan-danas. == Vanjske veze == * [http://www.nla.gov.au/pub/nlanews/2004/jul04/article6.html Australian info] * [http://www.peopleplayuk.org.uk/guided_tours/musicals_tour/first_musicals/chu_chin_chow.php Profile of ''Chu Chin Chow''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080704171007/http://www.peopleplayuk.org.uk/guided_tours/musicals_tour/first_musicals/chu_chin_chow.php |date=2008-07-04 }} * [http://www.broadway.com/gen/Buzz_Story.aspx?ci=515088 Background of show and film] * [http://digitalgallery.nypl.org/nypldigital/dgkeysearchresult.cfm?parent_id=504339&word= Photos from ''Chu Chin Chow''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110419132043/http://digitalgallery.nypl.org/nypldigital/dgkeysearchresult.cfm?parent_id=504339&word= |date=2011-04-19 }} * [http://movies.nytimes.com/movie/review?_r=1&res=980DE6DB103CE23ABC4A51DFBF66838F629EDE&oref=slogin Review of the 1934 film] * [http://www.nla.gov.au/collect/prompt/asche.html Information about Chu Chin Chow and Asche] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110605114919/http://www.nla.gov.au/collect/prompt/asche.html |date=2011-06-05 }} * [http://www.peopleplayuk.org.uk/collections/object.php?object_id=1842 Information about Brayton and Chu Chin Chow] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070927200126/http://www.peopleplayuk.org.uk/collections/object.php?object_id=1842 |date=2007-09-27 }} * [http://www.stagebeauty.net/th-frames.html?http&&&www.stagebeauty.net/th-longr.html List of longest running plays in London and New York] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200613222559/http://www.stagebeauty.net/th-frames.html?http&&&www.stagebeauty.net%2Fth-longr.html |date=2020-06-13 }} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Mjuzikli 1916.]] [[Kategorija:1001 noć]] h1z35zaac6mz2qdta3iut90lnnx29v9 0 84641 42690906 42556810 2026-09-22T08:03:28Z ~2026-51111-72 394420 /* Značajne osobe */ 42690906 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Srbiji |mesto=Tutin |slika=Tutin.JPG |opis_slike=Panorama Tutina |okrug SANDZAK |opština=Tutin |nadm visina=867 |POPULACIJA 34000 |poštanski kod=36320 |pozivni broj=020 |površina=780 |registarska oznaka=TT |gšir=42.9875 |gduž=20.3255 }} '''Tutin''' je gradsko naselje u [[opština Tutin|opštini Tutin]] u [[Raškom okrugu]]. Prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] bilo je 34000 stanovnika (prema popisu iz [[Popis stanovništva 1991. u SFRJ|1991.]] bilo je 31000 stanovnika). Područje opštine Tutin se nalazi na jugoistočnom dijelu Sandžaka (Raška oblast), odnosno na jugozapadu republike Srbije. Tutinu prirodni pejzaž daju Pešterska visoravan, Tutinska kotlina, planina Mokra Gora, jezero Gazivode i rijeke: Ibar i Vidrenjak. Okružen je novopazarskom, sjeničkom, rožajskom, bjelopoljskom, beranskom opštinom i opštinama sa Kosova i Metohije: Istokom i Zubinim potokom. Površina opštine Tutin je 741 km2 na kojoj se nalazi 99 naselja, na nadmorskoj visini od oko 1.000 metara. Klima je pretežno umjereno-kontinentalna i planinska. Opština Tutin broji oko 40.000 stanovnika. Područje opštine Tutin je bogatog prirodnog i skromnog privrednog potencijala gdje su poljoprivreda i zanatska djelatnost glavni izvori prihoda stanovništva. Za ime Tutin vezane su brojne legende: jedna veli da je zadnja ilirska kraljica Teuta stolovala na brdu iznad grada, a druga veli da je dobio ime po tutnjavi vojske Husein-bega Gradaščevića u XIX vijeku. Tutin se prvi put pominje u Gluhavičkoj povelji 28. maja 1396.godine. === Historija === Tutin spada u relativno mlađa,odnosno kasno formirana naselja.Svrstava se u red onih dvadesetak nastalih od druge polovine XVI do kraja XVIII veka.Sva sela oko njega imaju znatno dužu tradiciju i raniju istoriju. Prvi pomen Štavica nalazi se u pismu kaluđera Pavla i Damjana koji su obilazeći hrišćanske krajeve pod Turcima prošli ovuda i izveštaj uputili Papi 1557.godine.U tom dokumentu bio je pomenut Štavički basen,sa njim i Štavica,ali Tutina nije bilo te još uvek stoji pod nepoznanicom.Ovo utoliko pre što nekoliko naselja u Srbiji ima isti naziv te budući da je slovenskog porekla izvesno je da označava neki simbol.Za naziv Tutin postoji nekoliko legendi. Jedna od njih vezana je za [[Husein Gradaščević|Huseina, kapetana Gradaščevića]], protiv Turaka koji je ovuda protutnjao u tutnju-sa vojskom 1831. godine na putu od Bosne ka Kosovu.Tutin je tada imao naziv Donja Dmitrova (Donja Mitrova).Prvi poznati pisani dokument o nazivu Tutin,naselju sa sedam kuća,nalazimo u putopisu Engleskinja Mjur Makenzijeve i A.P.Irbijeve iz 1868.godine.One su sa pratnjom na proputovanju prečicom od Novog Pazara ka Rožajama i Peći prenoćile u Tutinu,naselju od 7 kuća u gostoprimstvu aganske kuće Hamzagića.To ne znači da je tada Tutin nastao i ime dobio.Do 1912, Tutin je bio malo naselje sa 20 kuća. Dvadesetih godina (oko 1920), naselje se znatno razvilo, bilo je: javnih zgrada, zdrastvenih stanica, škola i prodavnica. == Demografija == U naselju Tutin živi 6135 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 30,7 godina (30,5 kod muškaraca i 30,8 kod žena). U naselju ima 2059 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 4,36. Ovo naselje je velikim delom naseljeno [[Bošnjaci]]ma (prema popisu iz [[2002]]. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika. {| width="50%" style="background:transparent; " | valign="top" width="50%" style="border:1px solid gray; " | <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka'' {| | style="padding: 0;" | <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1940 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1940 PlotData = bar:10933 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:7288 color:gray1 from:start till:end bar:3644 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(62,29)(77,33) color:blue width:2 points:(77,33)(100,43) color:blue width:2 points:(100,43)(128,73) color:blue width:2 points:(128,73)(157,116) color:blue width:2 points:(157,116)(185,157) color:blue width:2 points:(185,157)(217,161) color:blue width:2 </timeline> |} </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> | valign="down" width="50%" | {{Popis |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 9}}</ref> |p1948=600 |p1953=870 |p1961=1536 |p1971=3458 |p1981=6233 |p1991=8840 |p1991n=8709 |p2002s=11053 |p2002=9111 }} {{Grafikon postoci |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |širina=300px |naslov=Etnički sastav prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] |pozadina=#ddd |pozicija=left |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Bošnjaci]]|yellow|8343|91.57}} {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|blue|598|6.56}} {{Vrsta sa postotkom|[[Muslimani]]|red|68|0.74}} {{Vrsta sa postotkom|[[Goranci]]|green|19|0.20}} {{Vrsta sa postotkom|[[Crnogorci]]|orange|11|0.12}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugoslaveni|Jugosloveni]]|cyan|10|0.10}} {{Vrsta sa postotkom|[[Romi]]|magenta|6|0.06}} {{Vrsta sa postotkom|[[Albanci]]|black|5|0.05}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]]|gray|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]]|pink|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Makedonci]]|navy|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Ukrajinci]]|silver|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Vlasi (Srbija)|Vlasi]]|purple|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bugari]]|yellow|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato|blue|28|0.30}} }} {{Grafikon piramida |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 2}}</ref> |širina=300px |naslov= |pozadina=#eee |levo2=m |desno2=ž |šipke levo desno= {{Vrsta levo desno|?|gray|22|3.85|3.33|19}} {{Vrsta levo desno|80+|gray|32|5.61|5.78|33}} {{Vrsta levo desno|75-79|gray|48|8.42|8.07|46}} {{Vrsta levo desno|70-74|gray|73|12.80|16.14|92}} {{Vrsta levo desno|65-69|gray|129|22.63|22.80|130}} {{Vrsta levo desno|60-64|gray|146|25.61|24.73|141}} {{Vrsta levo desno|55-59|gray|179|31.40|34.21|195}} {{Vrsta levo desno|50-54|gray|232|40.70|42.45|242}} {{Vrsta levo desno|45-49|gray|301|52.80|53.33|304}} {{Vrsta levo desno|40-44|gray|284|49.82|59.12|337}} {{Vrsta levo desno|35-39|gray|274|48.07|62.45|356}} {{Vrsta levo desno|30-34|gray|271|47.54|60.17|343}} {{Vrsta levo desno|25-29|gray|310|54.38|73.15|417}} {{Vrsta levo desno|20-24|gray|357|62.63|77.89|444}} {{Vrsta levo desno|15-19|gray|475|83.33|80.70|460}} {{Vrsta levo desno|10-14|gray|448|78.59|76.66|437}} {{Vrsta levo desno|5-9|gray|368|64.56|71.92|410}} {{Vrsta levo desno|0-4|gray|391|68.59|64.03|365}} |prosekm=30.5 |prosekž=30.8 }} {{DomaćinstvaNaseljaSrbija|138|218|367|735|1330|1860|2059|171|223|260|438|453|267|139|53|26|29|4.36}} {{BrakNaseljaSrbija|3133|1137|1853|97|28|18|3559|1121|1993|360|81|4}} {{ZanimanjaNaseljaSrbija|1143|68|-|9|230|29|94|141|42|85|564|10|-|7|82|8|1|80|9|13|1707|78|-|16|312|37|95|221|51|98|8|15|144|136|72|29|-|-|41|9|6|60|114|132|11|3|-|19|17|21|204|250|204|40|3|-|60}} == Značajne osobe == * Amar Juković, istoričar Ahmet Hot, profesor filozofije == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Tutin}} {{portal|Srbija}} * [http://www.fallingrain.com/world/RI/00/Tutin.html Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)] * [http://wikimapia.org/maps?ll=42.9875,20.3255&spn=0.3,0.3 Satelitska mapa (Wikimapia)] * [http://www.maplandia.com/serbia-and-montenegro/srbija/tutin/ Gugl satelitska mapa (Maplandia)] * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=42.9875&longitude=20.3255&zoom=8 Plan naselja na mapi (Mapquest)]{{Dead link|date=July 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{Opština Tutin}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Tutin| ]] [[Kategorija:Naselja u centralnoj Srbiji]] [[Kategorija:Opština Tutin]] qj5r08xa2bheod93q1qtr91q4o14bh2 42690927 42690906 2026-09-22T08:57:55Z ~2026-51005-30 394432 /* Značajne osobe */ 42690927 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Srbiji |mesto=Tutin |slika=Tutin.JPG |opis_slike=Panorama Tutina |okrug SANDZAK |opština=Tutin |nadm visina=867 |POPULACIJA 34000 |poštanski kod=36320 |pozivni broj=020 |površina=780 |registarska oznaka=TT |gšir=42.9875 |gduž=20.3255 }} '''Tutin''' je gradsko naselje u [[opština Tutin|opštini Tutin]] u [[Raškom okrugu]]. Prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] bilo je 34000 stanovnika (prema popisu iz [[Popis stanovništva 1991. u SFRJ|1991.]] bilo je 31000 stanovnika). Područje opštine Tutin se nalazi na jugoistočnom dijelu Sandžaka (Raška oblast), odnosno na jugozapadu republike Srbije. Tutinu prirodni pejzaž daju Pešterska visoravan, Tutinska kotlina, planina Mokra Gora, jezero Gazivode i rijeke: Ibar i Vidrenjak. Okružen je novopazarskom, sjeničkom, rožajskom, bjelopoljskom, beranskom opštinom i opštinama sa Kosova i Metohije: Istokom i Zubinim potokom. Površina opštine Tutin je 741 km2 na kojoj se nalazi 99 naselja, na nadmorskoj visini od oko 1.000 metara. Klima je pretežno umjereno-kontinentalna i planinska. Opština Tutin broji oko 40.000 stanovnika. Područje opštine Tutin je bogatog prirodnog i skromnog privrednog potencijala gdje su poljoprivreda i zanatska djelatnost glavni izvori prihoda stanovništva. Za ime Tutin vezane su brojne legende: jedna veli da je zadnja ilirska kraljica Teuta stolovala na brdu iznad grada, a druga veli da je dobio ime po tutnjavi vojske Husein-bega Gradaščevića u XIX vijeku. Tutin se prvi put pominje u Gluhavičkoj povelji 28. maja 1396.godine. === Historija === Tutin spada u relativno mlađa,odnosno kasno formirana naselja.Svrstava se u red onih dvadesetak nastalih od druge polovine XVI do kraja XVIII veka.Sva sela oko njega imaju znatno dužu tradiciju i raniju istoriju. Prvi pomen Štavica nalazi se u pismu kaluđera Pavla i Damjana koji su obilazeći hrišćanske krajeve pod Turcima prošli ovuda i izveštaj uputili Papi 1557.godine.U tom dokumentu bio je pomenut Štavički basen,sa njim i Štavica,ali Tutina nije bilo te još uvek stoji pod nepoznanicom.Ovo utoliko pre što nekoliko naselja u Srbiji ima isti naziv te budući da je slovenskog porekla izvesno je da označava neki simbol.Za naziv Tutin postoji nekoliko legendi. Jedna od njih vezana je za [[Husein Gradaščević|Huseina, kapetana Gradaščevića]], protiv Turaka koji je ovuda protutnjao u tutnju-sa vojskom 1831. godine na putu od Bosne ka Kosovu.Tutin je tada imao naziv Donja Dmitrova (Donja Mitrova).Prvi poznati pisani dokument o nazivu Tutin,naselju sa sedam kuća,nalazimo u putopisu Engleskinja Mjur Makenzijeve i A.P.Irbijeve iz 1868.godine.One su sa pratnjom na proputovanju prečicom od Novog Pazara ka Rožajama i Peći prenoćile u Tutinu,naselju od 7 kuća u gostoprimstvu aganske kuće Hamzagića.To ne znači da je tada Tutin nastao i ime dobio.Do 1912, Tutin je bio malo naselje sa 20 kuća. Dvadesetih godina (oko 1920), naselje se znatno razvilo, bilo je: javnih zgrada, zdrastvenih stanica, škola i prodavnica. == Demografija == U naselju Tutin živi 6135 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 30,7 godina (30,5 kod muškaraca i 30,8 kod žena). U naselju ima 2059 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 4,36. Ovo naselje je velikim delom naseljeno [[Bošnjaci]]ma (prema popisu iz [[2002]]. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika. {| width="50%" style="background:transparent; " | valign="top" width="50%" style="border:1px solid gray; " | <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka'' {| | style="padding: 0;" | <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1940 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1940 PlotData = bar:10933 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:7288 color:gray1 from:start till:end bar:3644 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(62,29)(77,33) color:blue width:2 points:(77,33)(100,43) color:blue width:2 points:(100,43)(128,73) color:blue width:2 points:(128,73)(157,116) color:blue width:2 points:(157,116)(185,157) color:blue width:2 points:(185,157)(217,161) color:blue width:2 </timeline> |} </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> | valign="down" width="50%" | {{Popis |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 9}}</ref> |p1948=600 |p1953=870 |p1961=1536 |p1971=3458 |p1981=6233 |p1991=8840 |p1991n=8709 |p2002s=11053 |p2002=9111 }} {{Grafikon postoci |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |širina=300px |naslov=Etnički sastav prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] |pozadina=#ddd |pozicija=left |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Bošnjaci]]|yellow|8343|91.57}} {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|blue|598|6.56}} {{Vrsta sa postotkom|[[Muslimani]]|red|68|0.74}} {{Vrsta sa postotkom|[[Goranci]]|green|19|0.20}} {{Vrsta sa postotkom|[[Crnogorci]]|orange|11|0.12}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugoslaveni|Jugosloveni]]|cyan|10|0.10}} {{Vrsta sa postotkom|[[Romi]]|magenta|6|0.06}} {{Vrsta sa postotkom|[[Albanci]]|black|5|0.05}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]]|gray|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]]|pink|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Makedonci]]|navy|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Ukrajinci]]|silver|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Vlasi (Srbija)|Vlasi]]|purple|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bugari]]|yellow|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato|blue|28|0.30}} }} {{Grafikon piramida |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 2}}</ref> |širina=300px |naslov= |pozadina=#eee |levo2=m |desno2=ž |šipke levo desno= {{Vrsta levo desno|?|gray|22|3.85|3.33|19}} {{Vrsta levo desno|80+|gray|32|5.61|5.78|33}} {{Vrsta levo desno|75-79|gray|48|8.42|8.07|46}} {{Vrsta levo desno|70-74|gray|73|12.80|16.14|92}} {{Vrsta levo desno|65-69|gray|129|22.63|22.80|130}} {{Vrsta levo desno|60-64|gray|146|25.61|24.73|141}} {{Vrsta levo desno|55-59|gray|179|31.40|34.21|195}} {{Vrsta levo desno|50-54|gray|232|40.70|42.45|242}} {{Vrsta levo desno|45-49|gray|301|52.80|53.33|304}} {{Vrsta levo desno|40-44|gray|284|49.82|59.12|337}} {{Vrsta levo desno|35-39|gray|274|48.07|62.45|356}} {{Vrsta levo desno|30-34|gray|271|47.54|60.17|343}} {{Vrsta levo desno|25-29|gray|310|54.38|73.15|417}} {{Vrsta levo desno|20-24|gray|357|62.63|77.89|444}} {{Vrsta levo desno|15-19|gray|475|83.33|80.70|460}} {{Vrsta levo desno|10-14|gray|448|78.59|76.66|437}} {{Vrsta levo desno|5-9|gray|368|64.56|71.92|410}} {{Vrsta levo desno|0-4|gray|391|68.59|64.03|365}} |prosekm=30.5 |prosekž=30.8 }} {{DomaćinstvaNaseljaSrbija|138|218|367|735|1330|1860|2059|171|223|260|438|453|267|139|53|26|29|4.36}} {{BrakNaseljaSrbija|3133|1137|1853|97|28|18|3559|1121|1993|360|81|4}} {{ZanimanjaNaseljaSrbija|1143|68|-|9|230|29|94|141|42|85|564|10|-|7|82|8|1|80|9|13|1707|78|-|16|312|37|95|221|51|98|8|15|144|136|72|29|-|-|41|9|6|60|114|132|11|3|-|19|17|21|204|250|204|40|3|-|60}} == Značajne osobe == * Amar Juković, istoričar Anes Hot, operater Ambassadorbet u Tutinu == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Tutin}} {{portal|Srbija}} * [http://www.fallingrain.com/world/RI/00/Tutin.html Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)] * [http://wikimapia.org/maps?ll=42.9875,20.3255&spn=0.3,0.3 Satelitska mapa (Wikimapia)] * [http://www.maplandia.com/serbia-and-montenegro/srbija/tutin/ Gugl satelitska mapa (Maplandia)] * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=42.9875&longitude=20.3255&zoom=8 Plan naselja na mapi (Mapquest)]{{Dead link|date=July 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{Opština Tutin}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Tutin| ]] [[Kategorija:Naselja u centralnoj Srbiji]] [[Kategorija:Opština Tutin]] sm2v361f8l0bdkh53zijrthugiz8hsl 42690928 42690927 2026-09-22T09:00:39Z ~2026-51158-81 394433 /* */ haha 42690928 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Srbiji |mesto=Tutin |slika=Tutin.JPG |opis_slike=Panorama Tutina |okrug SANDZAK |opština=Tutin |nadm visina=867 |POPULACIJA 34000 |poštanski kod=36320 |pozivni broj=020 |površina=780 |registarska oznaka=TT |gšir=42.9875 |gduž=20.3255 }} '''Tutin''' je gradsko naselje u [[opština Tutin|opštini Tutin]] u [[Raškom okrugu]]. Prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] bilo je 34000 stanovnika (prema popisu iz [[Popis stanovništva 1991. u SFRJ|1991.]] bilo je 31000 stanovnika). Područje opštine Tutin se nalazi na jugoistočnom dijelu Sandžaka (Raška oblast), odnosno na jugozapadu republike Srbije. Tutinu prirodni pejzaž daju Pešterska visoravan, Tutinska kotlina, planina Mokra Gora, jezero Gazivode i rijeke: Ibar i Vidrenjak. Okružen je novopazarskom, sjeničkom, rožajskom, bjelopoljskom, beranskom opštinom i opštinama sa Kosova i Metohije: Istokom i Zubinim potokom. Površina opštine Tutin je 741 km2 na kojoj se nalazi 99 naselja, na nadmorskoj visini od oko 1.000 metara. Klima je pretežno umjereno-kontinentalna i planinska. Opština Tutin broji oko 40.000 stanovnika. Područje opštine Tutin je bogatog prirodnog i skromnog privrednog potencijala gdje su poljoprivreda i zanatska djelatnost glavni izvori prihoda stanovništva. Za ime Tutin vezane su brojne legende: jedna veli da je zadnja ilirska kraljica Teuta stolovala na brdu iznad grada, a druga veli da je dobio ime po tutnjavi vojske Husein-bega Gradaščevića u XIX vijeku. Tutin se prvi put pominje u Gluhavičkoj povelji 28. maja 1396.godine. === Historija === Tutin spada u relativno mlađa,odnosno kasno formirana naselja.Svrstava se u red onih dvadesetak nastalih od druge polovine XVI do kraja XVIII veka.Sva sela oko njega imaju znatno dužu tradiciju i raniju istoriju. Prvi pomen Štavica nalazi se u pismu kaluđera Pavla i Damjana koji su obilazeći hrišćanske krajeve pod Turcima prošli ovuda i izveštaj uputili Papi 1557.godine.U tom dokumentu bio je pomenut Štavički basen,sa njim i Štavica,ali Tutina nije bilo te još uvek stoji pod nepoznanicom.Ovo utoliko pre što nekoliko naselja u Srbiji ima isti naziv te budući da je slovenskog porekla izvesno je da označava neki simbol.Za naziv Tutin postoji nekoliko legendi. Jedna od njih vezana je za [[Husein Gradaščević|Huseina, kapetana Gradaščevića]], protiv Turaka koji je ovuda protutnjao u tutnju-sa vojskom 1831. godine na putu od Bosne ka Kosovu.Tutin je tada imao naziv Donja Dmitrova (Donja Mitrova).Prvi poznati pisani dokument o nazivu Tutin,naselju sa sedam kuća,nalazimo u putopisu Engleskinja Mjur Makenzijeve i A.P.Irbijeve iz 1868.godine.One su sa pratnjom na proputovanju prečicom od Novog Pazara ka Rožajama i Peći prenoćile u Tutinu,naselju od 7 kuća u gostoprimstvu aganske kuće Hamzagića.To ne znači da je tada Tutin nastao i ime dobio.Do 1912, Tutin je bio malo naselje sa 20 kuća. Dvadesetih godina (oko 1920), naselje se znatno razvilo, bilo je: javnih zgrada, zdrastvenih stanica, škola i prodavnica. == Demografija == U naselju Tutin živi 6135 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 30,7 godina (30,5 kod muškaraca i 30,8 kod žena). U naselju ima 2059 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 4,36. Ovo naselje je velikim delom naseljeno [[Bošnjaci]]ma (prema popisu iz [[2002]]. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika. {| width="50%" style="background:transparent; " | valign="top" width="50%" style="border:1px solid gray; " | <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka'' {| | style="padding: 0;" | <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1940 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1940 PlotData = bar:10933 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:7288 color:gray1 from:start till:end bar:3644 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(62,29)(77,33) color:blue width:2 points:(77,33)(100,43) color:blue width:2 points:(100,43)(128,73) color:blue width:2 points:(128,73)(157,116) color:blue width:2 points:(157,116)(185,157) color:blue width:2 points:(185,157)(217,161) color:blue width:2 </timeline> |} </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> | valign="down" width="50%" | {{Popis |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 9}}</ref> |p1948=600 |p1953=870 |p1961=1536 |p1971=3458 |p1981=6233 |p1991=8840 |p1991n=8709 |p2002s=11053 |p2002=9111 }} {{Grafikon postoci |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |širina=300px |naslov=Etnički sastav prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] |pozadina=#ddd |pozicija=left |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Bošnjaci]]|yellow|8343|91.57}} {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|blue|598|6.56}} {{Vrsta sa postotkom|[[Muslimani]]|red|68|0.74}} {{Vrsta sa postotkom|[[Goranci]]|green|19|0.20}} {{Vrsta sa postotkom|[[Crnogorci]]|orange|11|0.12}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugoslaveni|Jugosloveni]]|cyan|10|0.10}} {{Vrsta sa postotkom|[[Romi]]|magenta|6|0.06}} {{Vrsta sa postotkom|[[Albanci]]|black|5|0.05}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]]|gray|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]]|pink|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Makedonci]]|navy|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Ukrajinci]]|silver|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Vlasi (Srbija)|Vlasi]]|purple|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bugari]]|yellow|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato|blue|28|0.30}} }} {{Grafikon piramida |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 2}}</ref> |širina=300px |naslov= |pozadina=#eee |levo2=m |desno2=ž |šipke levo desno= {{Vrsta levo desno|?|gray|22|3.85|3.33|19}} {{Vrsta levo desno|80+|gray|32|5.61|5.78|33}} {{Vrsta levo desno|75-79|gray|48|8.42|8.07|46}} {{Vrsta levo desno|70-74|gray|73|12.80|16.14|92}} {{Vrsta levo desno|65-69|gray|129|22.63|22.80|130}} {{Vrsta levo desno|60-64|gray|146|25.61|24.73|141}} {{Vrsta levo desno|55-59|gray|179|31.40|34.21|195}} {{Vrsta levo desno|50-54|gray|232|40.70|42.45|242}} {{Vrsta levo desno|45-49|gray|301|52.80|53.33|304}} {{Vrsta levo desno|40-44|gray|284|49.82|59.12|337}} {{Vrsta levo desno|35-39|gray|274|48.07|62.45|356}} {{Vrsta levo desno|30-34|gray|271|47.54|60.17|343}} {{Vrsta levo desno|25-29|gray|310|54.38|73.15|417}} {{Vrsta levo desno|20-24|gray|357|62.63|77.89|444}} {{Vrsta levo desno|15-19|gray|475|83.33|80.70|460}} {{Vrsta levo desno|10-14|gray|448|78.59|76.66|437}} {{Vrsta levo desno|5-9|gray|368|64.56|71.92|410}} {{Vrsta levo desno|0-4|gray|391|68.59|64.03|365}} |prosekm=30.5 |prosekž=30.8 }} {{DomaćinstvaNaseljaSrbija|138|218|367|735|1330|1860|2059|171|223|260|438|453|267|139|53|26|29|4.36}} {{BrakNaseljaSrbija|3133|1137|1853|97|28|18|3559|1121|1993|360|81|4}} {{ZanimanjaNaseljaSrbija|1143|68|-|9|230|29|94|141|42|85|564|10|-|7|82|8|1|80|9|13|1707|78|-|16|312|37|95|221|51|98|8|15|144|136|72|29|-|-|41|9|6|60|114|132|11|3|-|19|17|21|204|250|204|40|3|-|60}} == Značajne osobe == * Amar Juković, istoričar Arnes Ćorović peder u admiralbetu == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Tutin}} {{portal|Srbija}} * [http://www.fallingrain.com/world/RI/00/Tutin.html Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)] * [http://wikimapia.org/maps?ll=42.9875,20.3255&spn=0.3,0.3 Satelitska mapa (Wikimapia)] * [http://www.maplandia.com/serbia-and-montenegro/srbija/tutin/ Gugl satelitska mapa (Maplandia)] * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=42.9875&longitude=20.3255&zoom=8 Plan naselja na mapi (Mapquest)]{{Dead link|date=July 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{Opština Tutin}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Tutin| ]] [[Kategorija:Naselja u centralnoj Srbiji]] [[Kategorija:Opština Tutin]] 3baaz1gmfwou022g37jubc5lg27qyx3 42690929 42690928 2026-09-22T09:01:53Z ~2026-51005-30 394432 /* Značajne osobe */ 42690929 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Srbiji |mesto=Tutin |slika=Tutin.JPG |opis_slike=Panorama Tutina |okrug SANDZAK |opština=Tutin |nadm visina=867 |POPULACIJA 34000 |poštanski kod=36320 |pozivni broj=020 |površina=780 |registarska oznaka=TT |gšir=42.9875 |gduž=20.3255 }} '''Tutin''' je gradsko naselje u [[opština Tutin|opštini Tutin]] u [[Raškom okrugu]]. Prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] bilo je 34000 stanovnika (prema popisu iz [[Popis stanovništva 1991. u SFRJ|1991.]] bilo je 31000 stanovnika). Područje opštine Tutin se nalazi na jugoistočnom dijelu Sandžaka (Raška oblast), odnosno na jugozapadu republike Srbije. Tutinu prirodni pejzaž daju Pešterska visoravan, Tutinska kotlina, planina Mokra Gora, jezero Gazivode i rijeke: Ibar i Vidrenjak. Okružen je novopazarskom, sjeničkom, rožajskom, bjelopoljskom, beranskom opštinom i opštinama sa Kosova i Metohije: Istokom i Zubinim potokom. Površina opštine Tutin je 741 km2 na kojoj se nalazi 99 naselja, na nadmorskoj visini od oko 1.000 metara. Klima je pretežno umjereno-kontinentalna i planinska. Opština Tutin broji oko 40.000 stanovnika. Područje opštine Tutin je bogatog prirodnog i skromnog privrednog potencijala gdje su poljoprivreda i zanatska djelatnost glavni izvori prihoda stanovništva. Za ime Tutin vezane su brojne legende: jedna veli da je zadnja ilirska kraljica Teuta stolovala na brdu iznad grada, a druga veli da je dobio ime po tutnjavi vojske Husein-bega Gradaščevića u XIX vijeku. Tutin se prvi put pominje u Gluhavičkoj povelji 28. maja 1396.godine. === Historija === Tutin spada u relativno mlađa,odnosno kasno formirana naselja.Svrstava se u red onih dvadesetak nastalih od druge polovine XVI do kraja XVIII veka.Sva sela oko njega imaju znatno dužu tradiciju i raniju istoriju. Prvi pomen Štavica nalazi se u pismu kaluđera Pavla i Damjana koji su obilazeći hrišćanske krajeve pod Turcima prošli ovuda i izveštaj uputili Papi 1557.godine.U tom dokumentu bio je pomenut Štavički basen,sa njim i Štavica,ali Tutina nije bilo te još uvek stoji pod nepoznanicom.Ovo utoliko pre što nekoliko naselja u Srbiji ima isti naziv te budući da je slovenskog porekla izvesno je da označava neki simbol.Za naziv Tutin postoji nekoliko legendi. Jedna od njih vezana je za [[Husein Gradaščević|Huseina, kapetana Gradaščevića]], protiv Turaka koji je ovuda protutnjao u tutnju-sa vojskom 1831. godine na putu od Bosne ka Kosovu.Tutin je tada imao naziv Donja Dmitrova (Donja Mitrova).Prvi poznati pisani dokument o nazivu Tutin,naselju sa sedam kuća,nalazimo u putopisu Engleskinja Mjur Makenzijeve i A.P.Irbijeve iz 1868.godine.One su sa pratnjom na proputovanju prečicom od Novog Pazara ka Rožajama i Peći prenoćile u Tutinu,naselju od 7 kuća u gostoprimstvu aganske kuće Hamzagića.To ne znači da je tada Tutin nastao i ime dobio.Do 1912, Tutin je bio malo naselje sa 20 kuća. Dvadesetih godina (oko 1920), naselje se znatno razvilo, bilo je: javnih zgrada, zdrastvenih stanica, škola i prodavnica. == Demografija == U naselju Tutin živi 6135 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 30,7 godina (30,5 kod muškaraca i 30,8 kod žena). U naselju ima 2059 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 4,36. Ovo naselje je velikim delom naseljeno [[Bošnjaci]]ma (prema popisu iz [[2002]]. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika. {| width="50%" style="background:transparent; " | valign="top" width="50%" style="border:1px solid gray; " | <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka'' {| | style="padding: 0;" | <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1940 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1940 PlotData = bar:10933 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:7288 color:gray1 from:start till:end bar:3644 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(62,29)(77,33) color:blue width:2 points:(77,33)(100,43) color:blue width:2 points:(100,43)(128,73) color:blue width:2 points:(128,73)(157,116) color:blue width:2 points:(157,116)(185,157) color:blue width:2 points:(185,157)(217,161) color:blue width:2 </timeline> |} </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> | valign="down" width="50%" | {{Popis |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 9}}</ref> |p1948=600 |p1953=870 |p1961=1536 |p1971=3458 |p1981=6233 |p1991=8840 |p1991n=8709 |p2002s=11053 |p2002=9111 }} {{Grafikon postoci |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |širina=300px |naslov=Etnički sastav prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] |pozadina=#ddd |pozicija=left |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Bošnjaci]]|yellow|8343|91.57}} {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|blue|598|6.56}} {{Vrsta sa postotkom|[[Muslimani]]|red|68|0.74}} {{Vrsta sa postotkom|[[Goranci]]|green|19|0.20}} {{Vrsta sa postotkom|[[Crnogorci]]|orange|11|0.12}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugoslaveni|Jugosloveni]]|cyan|10|0.10}} {{Vrsta sa postotkom|[[Romi]]|magenta|6|0.06}} {{Vrsta sa postotkom|[[Albanci]]|black|5|0.05}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]]|gray|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]]|pink|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Makedonci]]|navy|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Ukrajinci]]|silver|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Vlasi (Srbija)|Vlasi]]|purple|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bugari]]|yellow|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato|blue|28|0.30}} }} {{Grafikon piramida |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 2}}</ref> |širina=300px |naslov= |pozadina=#eee |levo2=m |desno2=ž |šipke levo desno= {{Vrsta levo desno|?|gray|22|3.85|3.33|19}} {{Vrsta levo desno|80+|gray|32|5.61|5.78|33}} {{Vrsta levo desno|75-79|gray|48|8.42|8.07|46}} {{Vrsta levo desno|70-74|gray|73|12.80|16.14|92}} {{Vrsta levo desno|65-69|gray|129|22.63|22.80|130}} {{Vrsta levo desno|60-64|gray|146|25.61|24.73|141}} {{Vrsta levo desno|55-59|gray|179|31.40|34.21|195}} {{Vrsta levo desno|50-54|gray|232|40.70|42.45|242}} {{Vrsta levo desno|45-49|gray|301|52.80|53.33|304}} {{Vrsta levo desno|40-44|gray|284|49.82|59.12|337}} {{Vrsta levo desno|35-39|gray|274|48.07|62.45|356}} {{Vrsta levo desno|30-34|gray|271|47.54|60.17|343}} {{Vrsta levo desno|25-29|gray|310|54.38|73.15|417}} {{Vrsta levo desno|20-24|gray|357|62.63|77.89|444}} {{Vrsta levo desno|15-19|gray|475|83.33|80.70|460}} {{Vrsta levo desno|10-14|gray|448|78.59|76.66|437}} {{Vrsta levo desno|5-9|gray|368|64.56|71.92|410}} {{Vrsta levo desno|0-4|gray|391|68.59|64.03|365}} |prosekm=30.5 |prosekž=30.8 }} {{DomaćinstvaNaseljaSrbija|138|218|367|735|1330|1860|2059|171|223|260|438|453|267|139|53|26|29|4.36}} {{BrakNaseljaSrbija|3133|1137|1853|97|28|18|3559|1121|1993|360|81|4}} {{ZanimanjaNaseljaSrbija|1143|68|-|9|230|29|94|141|42|85|564|10|-|7|82|8|1|80|9|13|1707|78|-|16|312|37|95|221|51|98|8|15|144|136|72|29|-|-|41|9|6|60|114|132|11|3|-|19|17|21|204|250|204|40|3|-|60}} == Značajne osobe == * Amar Juković, istoričar Anes Hot, dizač tengova == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Tutin}} {{portal|Srbija}} * [http://www.fallingrain.com/world/RI/00/Tutin.html Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)] * [http://wikimapia.org/maps?ll=42.9875,20.3255&spn=0.3,0.3 Satelitska mapa (Wikimapia)] * [http://www.maplandia.com/serbia-and-montenegro/srbija/tutin/ Gugl satelitska mapa (Maplandia)] * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=42.9875&longitude=20.3255&zoom=8 Plan naselja na mapi (Mapquest)]{{Dead link|date=July 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{Opština Tutin}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Tutin| ]] [[Kategorija:Naselja u centralnoj Srbiji]] [[Kategorija:Opština Tutin]] 1n3h6obwxskdux9lzvxnpq32agidzvr 42690930 42690929 2026-09-22T09:02:49Z ~2026-51158-81 394433 /* Značajne osobe */ h 42690930 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Srbiji |mesto=Tutin |slika=Tutin.JPG |opis_slike=Panorama Tutina |okrug SANDZAK |opština=Tutin |nadm visina=867 |POPULACIJA 34000 |poštanski kod=36320 |pozivni broj=020 |površina=780 |registarska oznaka=TT |gšir=42.9875 |gduž=20.3255 }} '''Tutin''' je gradsko naselje u [[opština Tutin|opštini Tutin]] u [[Raškom okrugu]]. Prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] bilo je 34000 stanovnika (prema popisu iz [[Popis stanovništva 1991. u SFRJ|1991.]] bilo je 31000 stanovnika). Područje opštine Tutin se nalazi na jugoistočnom dijelu Sandžaka (Raška oblast), odnosno na jugozapadu republike Srbije. Tutinu prirodni pejzaž daju Pešterska visoravan, Tutinska kotlina, planina Mokra Gora, jezero Gazivode i rijeke: Ibar i Vidrenjak. Okružen je novopazarskom, sjeničkom, rožajskom, bjelopoljskom, beranskom opštinom i opštinama sa Kosova i Metohije: Istokom i Zubinim potokom. Površina opštine Tutin je 741 km2 na kojoj se nalazi 99 naselja, na nadmorskoj visini od oko 1.000 metara. Klima je pretežno umjereno-kontinentalna i planinska. Opština Tutin broji oko 40.000 stanovnika. Područje opštine Tutin je bogatog prirodnog i skromnog privrednog potencijala gdje su poljoprivreda i zanatska djelatnost glavni izvori prihoda stanovništva. Za ime Tutin vezane su brojne legende: jedna veli da je zadnja ilirska kraljica Teuta stolovala na brdu iznad grada, a druga veli da je dobio ime po tutnjavi vojske Husein-bega Gradaščevića u XIX vijeku. Tutin se prvi put pominje u Gluhavičkoj povelji 28. maja 1396.godine. === Historija === Tutin spada u relativno mlađa,odnosno kasno formirana naselja.Svrstava se u red onih dvadesetak nastalih od druge polovine XVI do kraja XVIII veka.Sva sela oko njega imaju znatno dužu tradiciju i raniju istoriju. Prvi pomen Štavica nalazi se u pismu kaluđera Pavla i Damjana koji su obilazeći hrišćanske krajeve pod Turcima prošli ovuda i izveštaj uputili Papi 1557.godine.U tom dokumentu bio je pomenut Štavički basen,sa njim i Štavica,ali Tutina nije bilo te još uvek stoji pod nepoznanicom.Ovo utoliko pre što nekoliko naselja u Srbiji ima isti naziv te budući da je slovenskog porekla izvesno je da označava neki simbol.Za naziv Tutin postoji nekoliko legendi. Jedna od njih vezana je za [[Husein Gradaščević|Huseina, kapetana Gradaščevića]], protiv Turaka koji je ovuda protutnjao u tutnju-sa vojskom 1831. godine na putu od Bosne ka Kosovu.Tutin je tada imao naziv Donja Dmitrova (Donja Mitrova).Prvi poznati pisani dokument o nazivu Tutin,naselju sa sedam kuća,nalazimo u putopisu Engleskinja Mjur Makenzijeve i A.P.Irbijeve iz 1868.godine.One su sa pratnjom na proputovanju prečicom od Novog Pazara ka Rožajama i Peći prenoćile u Tutinu,naselju od 7 kuća u gostoprimstvu aganske kuće Hamzagića.To ne znači da je tada Tutin nastao i ime dobio.Do 1912, Tutin je bio malo naselje sa 20 kuća. Dvadesetih godina (oko 1920), naselje se znatno razvilo, bilo je: javnih zgrada, zdrastvenih stanica, škola i prodavnica. == Demografija == U naselju Tutin živi 6135 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 30,7 godina (30,5 kod muškaraca i 30,8 kod žena). U naselju ima 2059 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 4,36. Ovo naselje je velikim delom naseljeno [[Bošnjaci]]ma (prema popisu iz [[2002]]. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika. {| width="50%" style="background:transparent; " | valign="top" width="50%" style="border:1px solid gray; " | <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka'' {| | style="padding: 0;" | <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1940 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1940 PlotData = bar:10933 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:7288 color:gray1 from:start till:end bar:3644 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(62,29)(77,33) color:blue width:2 points:(77,33)(100,43) color:blue width:2 points:(100,43)(128,73) color:blue width:2 points:(128,73)(157,116) color:blue width:2 points:(157,116)(185,157) color:blue width:2 points:(185,157)(217,161) color:blue width:2 </timeline> |} </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> | valign="down" width="50%" | {{Popis |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 9}}</ref> |p1948=600 |p1953=870 |p1961=1536 |p1971=3458 |p1981=6233 |p1991=8840 |p1991n=8709 |p2002s=11053 |p2002=9111 }} {{Grafikon postoci |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |širina=300px |naslov=Etnički sastav prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] |pozadina=#ddd |pozicija=left |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Bošnjaci]]|yellow|8343|91.57}} {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|blue|598|6.56}} {{Vrsta sa postotkom|[[Muslimani]]|red|68|0.74}} {{Vrsta sa postotkom|[[Goranci]]|green|19|0.20}} {{Vrsta sa postotkom|[[Crnogorci]]|orange|11|0.12}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugoslaveni|Jugosloveni]]|cyan|10|0.10}} {{Vrsta sa postotkom|[[Romi]]|magenta|6|0.06}} {{Vrsta sa postotkom|[[Albanci]]|black|5|0.05}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]]|gray|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]]|pink|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Makedonci]]|navy|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Ukrajinci]]|silver|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Vlasi (Srbija)|Vlasi]]|purple|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bugari]]|yellow|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato|blue|28|0.30}} }} {{Grafikon piramida |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 2}}</ref> |širina=300px |naslov= |pozadina=#eee |levo2=m |desno2=ž |šipke levo desno= {{Vrsta levo desno|?|gray|22|3.85|3.33|19}} {{Vrsta levo desno|80+|gray|32|5.61|5.78|33}} {{Vrsta levo desno|75-79|gray|48|8.42|8.07|46}} {{Vrsta levo desno|70-74|gray|73|12.80|16.14|92}} {{Vrsta levo desno|65-69|gray|129|22.63|22.80|130}} {{Vrsta levo desno|60-64|gray|146|25.61|24.73|141}} {{Vrsta levo desno|55-59|gray|179|31.40|34.21|195}} {{Vrsta levo desno|50-54|gray|232|40.70|42.45|242}} {{Vrsta levo desno|45-49|gray|301|52.80|53.33|304}} {{Vrsta levo desno|40-44|gray|284|49.82|59.12|337}} {{Vrsta levo desno|35-39|gray|274|48.07|62.45|356}} {{Vrsta levo desno|30-34|gray|271|47.54|60.17|343}} {{Vrsta levo desno|25-29|gray|310|54.38|73.15|417}} {{Vrsta levo desno|20-24|gray|357|62.63|77.89|444}} {{Vrsta levo desno|15-19|gray|475|83.33|80.70|460}} {{Vrsta levo desno|10-14|gray|448|78.59|76.66|437}} {{Vrsta levo desno|5-9|gray|368|64.56|71.92|410}} {{Vrsta levo desno|0-4|gray|391|68.59|64.03|365}} |prosekm=30.5 |prosekž=30.8 }} {{DomaćinstvaNaseljaSrbija|138|218|367|735|1330|1860|2059|171|223|260|438|453|267|139|53|26|29|4.36}} {{BrakNaseljaSrbija|3133|1137|1853|97|28|18|3559|1121|1993|360|81|4}} {{ZanimanjaNaseljaSrbija|1143|68|-|9|230|29|94|141|42|85|564|10|-|7|82|8|1|80|9|13|1707|78|-|16|312|37|95|221|51|98|8|15|144|136|72|29|-|-|41|9|6|60|114|132|11|3|-|19|17|21|204|250|204|40|3|-|60}} == Značajne osobe == * Amar Juković, istoričar Arnes Ćorović masnoguzni otirač == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Tutin}} {{portal|Srbija}} * [http://www.fallingrain.com/world/RI/00/Tutin.html Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)] * [http://wikimapia.org/maps?ll=42.9875,20.3255&spn=0.3,0.3 Satelitska mapa (Wikimapia)] * [http://www.maplandia.com/serbia-and-montenegro/srbija/tutin/ Gugl satelitska mapa (Maplandia)] * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=42.9875&longitude=20.3255&zoom=8 Plan naselja na mapi (Mapquest)]{{Dead link|date=July 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{Opština Tutin}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Tutin| ]] [[Kategorija:Naselja u centralnoj Srbiji]] [[Kategorija:Opština Tutin]] g18oqmpkhc4wcz3aww9wrcek75shyww 42690931 42690930 2026-09-22T09:03:39Z ~2026-51158-81 394433 /* Značajne osobe */ h 42690931 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Srbiji |mesto=Tutin |slika=Tutin.JPG |opis_slike=Panorama Tutina |okrug SANDZAK |opština=Tutin |nadm visina=867 |POPULACIJA 34000 |poštanski kod=36320 |pozivni broj=020 |površina=780 |registarska oznaka=TT |gšir=42.9875 |gduž=20.3255 }} '''Tutin''' je gradsko naselje u [[opština Tutin|opštini Tutin]] u [[Raškom okrugu]]. Prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] bilo je 34000 stanovnika (prema popisu iz [[Popis stanovništva 1991. u SFRJ|1991.]] bilo je 31000 stanovnika). Područje opštine Tutin se nalazi na jugoistočnom dijelu Sandžaka (Raška oblast), odnosno na jugozapadu republike Srbije. Tutinu prirodni pejzaž daju Pešterska visoravan, Tutinska kotlina, planina Mokra Gora, jezero Gazivode i rijeke: Ibar i Vidrenjak. Okružen je novopazarskom, sjeničkom, rožajskom, bjelopoljskom, beranskom opštinom i opštinama sa Kosova i Metohije: Istokom i Zubinim potokom. Površina opštine Tutin je 741 km2 na kojoj se nalazi 99 naselja, na nadmorskoj visini od oko 1.000 metara. Klima je pretežno umjereno-kontinentalna i planinska. Opština Tutin broji oko 40.000 stanovnika. Područje opštine Tutin je bogatog prirodnog i skromnog privrednog potencijala gdje su poljoprivreda i zanatska djelatnost glavni izvori prihoda stanovništva. Za ime Tutin vezane su brojne legende: jedna veli da je zadnja ilirska kraljica Teuta stolovala na brdu iznad grada, a druga veli da je dobio ime po tutnjavi vojske Husein-bega Gradaščevića u XIX vijeku. Tutin se prvi put pominje u Gluhavičkoj povelji 28. maja 1396.godine. === Historija === Tutin spada u relativno mlađa,odnosno kasno formirana naselja.Svrstava se u red onih dvadesetak nastalih od druge polovine XVI do kraja XVIII veka.Sva sela oko njega imaju znatno dužu tradiciju i raniju istoriju. Prvi pomen Štavica nalazi se u pismu kaluđera Pavla i Damjana koji su obilazeći hrišćanske krajeve pod Turcima prošli ovuda i izveštaj uputili Papi 1557.godine.U tom dokumentu bio je pomenut Štavički basen,sa njim i Štavica,ali Tutina nije bilo te još uvek stoji pod nepoznanicom.Ovo utoliko pre što nekoliko naselja u Srbiji ima isti naziv te budući da je slovenskog porekla izvesno je da označava neki simbol.Za naziv Tutin postoji nekoliko legendi. Jedna od njih vezana je za [[Husein Gradaščević|Huseina, kapetana Gradaščevića]], protiv Turaka koji je ovuda protutnjao u tutnju-sa vojskom 1831. godine na putu od Bosne ka Kosovu.Tutin je tada imao naziv Donja Dmitrova (Donja Mitrova).Prvi poznati pisani dokument o nazivu Tutin,naselju sa sedam kuća,nalazimo u putopisu Engleskinja Mjur Makenzijeve i A.P.Irbijeve iz 1868.godine.One su sa pratnjom na proputovanju prečicom od Novog Pazara ka Rožajama i Peći prenoćile u Tutinu,naselju od 7 kuća u gostoprimstvu aganske kuće Hamzagića.To ne znači da je tada Tutin nastao i ime dobio.Do 1912, Tutin je bio malo naselje sa 20 kuća. Dvadesetih godina (oko 1920), naselje se znatno razvilo, bilo je: javnih zgrada, zdrastvenih stanica, škola i prodavnica. == Demografija == U naselju Tutin živi 6135 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 30,7 godina (30,5 kod muškaraca i 30,8 kod žena). U naselju ima 2059 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 4,36. Ovo naselje je velikim delom naseljeno [[Bošnjaci]]ma (prema popisu iz [[2002]]. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika. {| width="50%" style="background:transparent; " | valign="top" width="50%" style="border:1px solid gray; " | <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka'' {| | style="padding: 0;" | <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1940 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1940 PlotData = bar:10933 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:7288 color:gray1 from:start till:end bar:3644 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(62,29)(77,33) color:blue width:2 points:(77,33)(100,43) color:blue width:2 points:(100,43)(128,73) color:blue width:2 points:(128,73)(157,116) color:blue width:2 points:(157,116)(185,157) color:blue width:2 points:(185,157)(217,161) color:blue width:2 </timeline> |} </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> | valign="down" width="50%" | {{Popis |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 9}}</ref> |p1948=600 |p1953=870 |p1961=1536 |p1971=3458 |p1981=6233 |p1991=8840 |p1991n=8709 |p2002s=11053 |p2002=9111 }} {{Grafikon postoci |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |širina=300px |naslov=Etnički sastav prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] |pozadina=#ddd |pozicija=left |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Bošnjaci]]|yellow|8343|91.57}} {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|blue|598|6.56}} {{Vrsta sa postotkom|[[Muslimani]]|red|68|0.74}} {{Vrsta sa postotkom|[[Goranci]]|green|19|0.20}} {{Vrsta sa postotkom|[[Crnogorci]]|orange|11|0.12}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugoslaveni|Jugosloveni]]|cyan|10|0.10}} {{Vrsta sa postotkom|[[Romi]]|magenta|6|0.06}} {{Vrsta sa postotkom|[[Albanci]]|black|5|0.05}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]]|gray|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]]|pink|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Makedonci]]|navy|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Ukrajinci]]|silver|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Vlasi (Srbija)|Vlasi]]|purple|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bugari]]|yellow|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato|blue|28|0.30}} }} {{Grafikon piramida |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 2}}</ref> |širina=300px |naslov= |pozadina=#eee |levo2=m |desno2=ž |šipke levo desno= {{Vrsta levo desno|?|gray|22|3.85|3.33|19}} {{Vrsta levo desno|80+|gray|32|5.61|5.78|33}} {{Vrsta levo desno|75-79|gray|48|8.42|8.07|46}} {{Vrsta levo desno|70-74|gray|73|12.80|16.14|92}} {{Vrsta levo desno|65-69|gray|129|22.63|22.80|130}} {{Vrsta levo desno|60-64|gray|146|25.61|24.73|141}} {{Vrsta levo desno|55-59|gray|179|31.40|34.21|195}} {{Vrsta levo desno|50-54|gray|232|40.70|42.45|242}} {{Vrsta levo desno|45-49|gray|301|52.80|53.33|304}} {{Vrsta levo desno|40-44|gray|284|49.82|59.12|337}} {{Vrsta levo desno|35-39|gray|274|48.07|62.45|356}} {{Vrsta levo desno|30-34|gray|271|47.54|60.17|343}} {{Vrsta levo desno|25-29|gray|310|54.38|73.15|417}} {{Vrsta levo desno|20-24|gray|357|62.63|77.89|444}} {{Vrsta levo desno|15-19|gray|475|83.33|80.70|460}} {{Vrsta levo desno|10-14|gray|448|78.59|76.66|437}} {{Vrsta levo desno|5-9|gray|368|64.56|71.92|410}} {{Vrsta levo desno|0-4|gray|391|68.59|64.03|365}} |prosekm=30.5 |prosekž=30.8 }} {{DomaćinstvaNaseljaSrbija|138|218|367|735|1330|1860|2059|171|223|260|438|453|267|139|53|26|29|4.36}} {{BrakNaseljaSrbija|3133|1137|1853|97|28|18|3559|1121|1993|360|81|4}} {{ZanimanjaNaseljaSrbija|1143|68|-|9|230|29|94|141|42|85|564|10|-|7|82|8|1|80|9|13|1707|78|-|16|312|37|95|221|51|98|8|15|144|136|72|29|-|-|41|9|6|60|114|132|11|3|-|19|17|21|204|250|204|40|3|-|60}} == Značajne osobe == * Amar Juković, istoričar Arnes Ćorović,VLAH == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Tutin}} {{portal|Srbija}} * [http://www.fallingrain.com/world/RI/00/Tutin.html Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)] * [http://wikimapia.org/maps?ll=42.9875,20.3255&spn=0.3,0.3 Satelitska mapa (Wikimapia)] * [http://www.maplandia.com/serbia-and-montenegro/srbija/tutin/ Gugl satelitska mapa (Maplandia)] * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=42.9875&longitude=20.3255&zoom=8 Plan naselja na mapi (Mapquest)]{{Dead link|date=July 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{Opština Tutin}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Tutin| ]] [[Kategorija:Naselja u centralnoj Srbiji]] [[Kategorija:Opština Tutin]] ghfsxjcqvrwjv25fk7eheqyfac5xkb2 42690935 42690931 2026-09-22T09:06:07Z ~2026-51158-81 394433 /* Značajne osobe */ jjsjs 42690935 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Srbiji |mesto=Tutin |slika=Tutin.JPG |opis_slike=Panorama Tutina |okrug SANDZAK |opština=Tutin |nadm visina=867 |POPULACIJA 34000 |poštanski kod=36320 |pozivni broj=020 |površina=780 |registarska oznaka=TT |gšir=42.9875 |gduž=20.3255 }} '''Tutin''' je gradsko naselje u [[opština Tutin|opštini Tutin]] u [[Raškom okrugu]]. Prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] bilo je 34000 stanovnika (prema popisu iz [[Popis stanovništva 1991. u SFRJ|1991.]] bilo je 31000 stanovnika). Područje opštine Tutin se nalazi na jugoistočnom dijelu Sandžaka (Raška oblast), odnosno na jugozapadu republike Srbije. Tutinu prirodni pejzaž daju Pešterska visoravan, Tutinska kotlina, planina Mokra Gora, jezero Gazivode i rijeke: Ibar i Vidrenjak. Okružen je novopazarskom, sjeničkom, rožajskom, bjelopoljskom, beranskom opštinom i opštinama sa Kosova i Metohije: Istokom i Zubinim potokom. Površina opštine Tutin je 741 km2 na kojoj se nalazi 99 naselja, na nadmorskoj visini od oko 1.000 metara. Klima je pretežno umjereno-kontinentalna i planinska. Opština Tutin broji oko 40.000 stanovnika. Područje opštine Tutin je bogatog prirodnog i skromnog privrednog potencijala gdje su poljoprivreda i zanatska djelatnost glavni izvori prihoda stanovništva. Za ime Tutin vezane su brojne legende: jedna veli da je zadnja ilirska kraljica Teuta stolovala na brdu iznad grada, a druga veli da je dobio ime po tutnjavi vojske Husein-bega Gradaščevića u XIX vijeku. Tutin se prvi put pominje u Gluhavičkoj povelji 28. maja 1396.godine. === Historija === Tutin spada u relativno mlađa,odnosno kasno formirana naselja.Svrstava se u red onih dvadesetak nastalih od druge polovine XVI do kraja XVIII veka.Sva sela oko njega imaju znatno dužu tradiciju i raniju istoriju. Prvi pomen Štavica nalazi se u pismu kaluđera Pavla i Damjana koji su obilazeći hrišćanske krajeve pod Turcima prošli ovuda i izveštaj uputili Papi 1557.godine.U tom dokumentu bio je pomenut Štavički basen,sa njim i Štavica,ali Tutina nije bilo te još uvek stoji pod nepoznanicom.Ovo utoliko pre što nekoliko naselja u Srbiji ima isti naziv te budući da je slovenskog porekla izvesno je da označava neki simbol.Za naziv Tutin postoji nekoliko legendi. Jedna od njih vezana je za [[Husein Gradaščević|Huseina, kapetana Gradaščevića]], protiv Turaka koji je ovuda protutnjao u tutnju-sa vojskom 1831. godine na putu od Bosne ka Kosovu.Tutin je tada imao naziv Donja Dmitrova (Donja Mitrova).Prvi poznati pisani dokument o nazivu Tutin,naselju sa sedam kuća,nalazimo u putopisu Engleskinja Mjur Makenzijeve i A.P.Irbijeve iz 1868.godine.One su sa pratnjom na proputovanju prečicom od Novog Pazara ka Rožajama i Peći prenoćile u Tutinu,naselju od 7 kuća u gostoprimstvu aganske kuće Hamzagića.To ne znači da je tada Tutin nastao i ime dobio.Do 1912, Tutin je bio malo naselje sa 20 kuća. Dvadesetih godina (oko 1920), naselje se znatno razvilo, bilo je: javnih zgrada, zdrastvenih stanica, škola i prodavnica. == Demografija == U naselju Tutin živi 6135 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 30,7 godina (30,5 kod muškaraca i 30,8 kod žena). U naselju ima 2059 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 4,36. Ovo naselje je velikim delom naseljeno [[Bošnjaci]]ma (prema popisu iz [[2002]]. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika. {| width="50%" style="background:transparent; " | valign="top" width="50%" style="border:1px solid gray; " | <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka'' {| | style="padding: 0;" | <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1940 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1940 PlotData = bar:10933 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:7288 color:gray1 from:start till:end bar:3644 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(62,29)(77,33) color:blue width:2 points:(77,33)(100,43) color:blue width:2 points:(100,43)(128,73) color:blue width:2 points:(128,73)(157,116) color:blue width:2 points:(157,116)(185,157) color:blue width:2 points:(185,157)(217,161) color:blue width:2 </timeline> |} </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> | valign="down" width="50%" | {{Popis |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 9}}</ref> |p1948=600 |p1953=870 |p1961=1536 |p1971=3458 |p1981=6233 |p1991=8840 |p1991n=8709 |p2002s=11053 |p2002=9111 }} {{Grafikon postoci |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |širina=300px |naslov=Etnički sastav prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] |pozadina=#ddd |pozicija=left |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Bošnjaci]]|yellow|8343|91.57}} {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|blue|598|6.56}} {{Vrsta sa postotkom|[[Muslimani]]|red|68|0.74}} {{Vrsta sa postotkom|[[Goranci]]|green|19|0.20}} {{Vrsta sa postotkom|[[Crnogorci]]|orange|11|0.12}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugoslaveni|Jugosloveni]]|cyan|10|0.10}} {{Vrsta sa postotkom|[[Romi]]|magenta|6|0.06}} {{Vrsta sa postotkom|[[Albanci]]|black|5|0.05}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]]|gray|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]]|pink|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Makedonci]]|navy|3|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Ukrajinci]]|silver|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Vlasi (Srbija)|Vlasi]]|purple|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bugari]]|yellow|1|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato|blue|28|0.30}} }} {{Grafikon piramida |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 2}}</ref> |širina=300px |naslov= |pozadina=#eee |levo2=m |desno2=ž |šipke levo desno= {{Vrsta levo desno|?|gray|22|3.85|3.33|19}} {{Vrsta levo desno|80+|gray|32|5.61|5.78|33}} {{Vrsta levo desno|75-79|gray|48|8.42|8.07|46}} {{Vrsta levo desno|70-74|gray|73|12.80|16.14|92}} {{Vrsta levo desno|65-69|gray|129|22.63|22.80|130}} {{Vrsta levo desno|60-64|gray|146|25.61|24.73|141}} {{Vrsta levo desno|55-59|gray|179|31.40|34.21|195}} {{Vrsta levo desno|50-54|gray|232|40.70|42.45|242}} {{Vrsta levo desno|45-49|gray|301|52.80|53.33|304}} {{Vrsta levo desno|40-44|gray|284|49.82|59.12|337}} {{Vrsta levo desno|35-39|gray|274|48.07|62.45|356}} {{Vrsta levo desno|30-34|gray|271|47.54|60.17|343}} {{Vrsta levo desno|25-29|gray|310|54.38|73.15|417}} {{Vrsta levo desno|20-24|gray|357|62.63|77.89|444}} {{Vrsta levo desno|15-19|gray|475|83.33|80.70|460}} {{Vrsta levo desno|10-14|gray|448|78.59|76.66|437}} {{Vrsta levo desno|5-9|gray|368|64.56|71.92|410}} {{Vrsta levo desno|0-4|gray|391|68.59|64.03|365}} |prosekm=30.5 |prosekž=30.8 }} {{DomaćinstvaNaseljaSrbija|138|218|367|735|1330|1860|2059|171|223|260|438|453|267|139|53|26|29|4.36}} {{BrakNaseljaSrbija|3133|1137|1853|97|28|18|3559|1121|1993|360|81|4}} {{ZanimanjaNaseljaSrbija|1143|68|-|9|230|29|94|141|42|85|564|10|-|7|82|8|1|80|9|13|1707|78|-|16|312|37|95|221|51|98|8|15|144|136|72|29|-|-|41|9|6|60|114|132|11|3|-|19|17|21|204|250|204|40|3|-|60}} == Značajne osobe == * Amar Juković, istoričar == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Tutin}} {{portal|Srbija}} * [http://www.fallingrain.com/world/RI/00/Tutin.html Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)] * [http://wikimapia.org/maps?ll=42.9875,20.3255&spn=0.3,0.3 Satelitska mapa (Wikimapia)] * [http://www.maplandia.com/serbia-and-montenegro/srbija/tutin/ Gugl satelitska mapa (Maplandia)] * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=42.9875&longitude=20.3255&zoom=8 Plan naselja na mapi (Mapquest)]{{Dead link|date=July 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{Opština Tutin}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Tutin| ]] [[Kategorija:Naselja u centralnoj Srbiji]] [[Kategorija:Opština Tutin]] mw04pfyu2izhw02tn6z1qfdwhbpl22w 0 86525 42690888 42490826 2026-09-22T06:34:05Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690888 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:St. Francis Borgia Helping a Dying Impenitent by Goya.jpg|right|220px|‎Egzorcizam]] '''Egzorcizam''' ([[grčki jezik|grč]]. εξορκίζω - zaklinjati, obavezati, zaposednuti nekog; εξορμάω - isterivati, provaljivati, pokrenuti) predstavlja moć, umeće ili dar isterivanja zlih [[duh]]ova, [[ljutnja|besova]] i [[satana|đavola]] iz tela njima opsednutih ljudi. Prisutno je u u verskom sistemu mnogih religija. == Egzorcizam u hrišćanstvu == U hrišćanstvu se veruje da je ovaj dar [[Isus|Isus Hrist]], pozivajući se na [[Svetog Duha]] i uz prizivanje [[Bog|Božije]] pomoći preneo na svoje učenike - [[apostole]]. Sve do [[III vek]]a egzorcizmom su se mogli baviti svi [[хришћанин|hrišćani]] bez razlike, a od tog vremena samo [[svećenik|sveštenici]] koji su ga vršili kako nad vernicima tako i nad katihumenima i izopštenim iz Hristove vere. Očito je da se egzorcizam sastojao iz neke vrste posebne molitve nad ljudima obolelim od kakvog psihičkog poremećaja ili psihijatrijske bolesti (besni, mesečari, padavičari) uz istovremeno polaganje ruku na njih. Sudeći po starozavetnim i novozavetnim spisima, propratne reči mogle su glasiti: „Gospod da te ukori, Sotono“ ili: „Gospod neka ti zapreti“. Egzorcizmi u ime Hristovo pokazuju ne samo njegovu prevlast nad đavolom kao palim [[anđeo|anđelom]], već u apostolskim vremenima poprimaju i vid očigledne borbe protiv svih oblika [[praznoverje|praznoverja]], [[magija|magije]], [[vradžbina]], nadrilekarstva i idolopokloništva. === Egzorcizam u Katoličkoj crkvi === ==== Utemeljenje ==== Kada Crkva javno i mjerodavno, u ime [[Isus|Isusa Krista]] traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća [[Satana|Sotone]] i oslobođeni njegove vlasti govori se o otklinjanju (egzorcizmu). Egzorcizam smjera izgonu demona ili oslobađanju utjecaja zloduha i to duhovnom vlašću koju je Isus povjerio svećenicima. Prije nego se stvarno pristupi egzorcizmu treba provjeriti je li doista riječ o opsjednuću ili se radi o bolesti koju treba prepustiti [[medicina|medicini]]. Pošto je nemoguće dokazati da se radi o opsjednuću, egzorcizam nije u koncenzusu sa znanošću i odluka o njegovom provođenju leži na oboljelom ili njegovim bližnjima. Prema katoličkom nauku egzorcizam može vršiti samo [[svećenik]] koji je dobio posebno odobrenje od mjesnog [[episkopos|biskupa]], a ima za cilj osloboditi opsjednutoga. Egzorcist treba biti čovjek duboke vjere, odlikovati se pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću života ([[Kanonsko pravo|Kanon]] 1772). I kao što je opsjednuće krajnji oblik djelovanja sotone, tako je egzorcizam krajnji oblik djelovanja u ime Božje, jer je egzorcizam javna molitva Crkve, učinjena s autoritetom Crkve, jer ju čini svećenik kojeg je imenovao biskup. Za vrijeme vršenja egzorcizma potrebno je stalno moliti kako bi se, po vjerovanju, dogodila Božja pobjeda i prisjetilo se vjernike da je njihov cilj trojedini Bog, a ne idoli i da je sva Sotonina moć podvrgnuta Kristovoj vlasti. ==== Obred ==== Egzorcisti vjeruju da prije samog čina otklanjanja moraju stupiti u kontakt s demonima – moraju znati broj demona u osobi, njihova imena i razlog ulaska u čovjeka, moraju saznati vrijeme njihova izlaska iz čovjeka. Tada, ako se vjeruje da je u osobi više demona, svakoga treba istjerati posebno, što može produljiti vrijeme egzorcizma u kojima se, po pričanjima egzorcista, mogu zbivati strašni prizori puni mračnih neugodnosti. Zato je potrebna čvrsta [[vjera]] egzorcista, jer ako je nema, po vjerovanju, može se dogoditi da demoni napadnu tu osobu. Po svjedočanstvima, demoni u takvim trenucima recitiraju [[Biblija|Sveto pismo]] na stranim jezicima, osobe urliču i nekoliko ih osoba ne može zadržati da se ne opiru i budu mirni, a demoni progovaraju dubokim, zastrašujućim glasom. Priljevi snage mogu biti trik - događaju se onda kada je osoba slaba, a oni koji ju lagano pridržavaju tako ju štite od samoozljeđivanja koje bi nastalo uslijed njenog mahnitog trganja. U manjem broju slučajeva, kod jačih osoba, radi se o tome da mozak tjera tijelo do krajnjih granica. Egzorcizam je prije svega molitva za nekoga, a ne [[magija|magični]] čin svećenika koji želi zadiviti zajednicu i napraviti spektakl. Obred koji se vrši samo nad krštenom osobom započinje znamenovanjem [[krst|križem]], škropljenjem blagoslovljenom vodom – to su elementi krštenja koji je prvi egzorcizam koji se vrši nad čovjekom da bi se kao novom članu Crkve od njega odmaknulo djelovanje Sotone. Nakon toga slijedi [[litanije|litanijska]] molitva kojom se zazivaju sveci, mole se [[psalmi]], čita se [[evanđelje]]. Moli se također i [[Vjerovanje]] ili Obnova krsnih obećanja i [[Oče naš]]. Na opsjednutoga se polažu ruke što je još od vremena prve Crkve simbol za silazak Duha Svetoga. Egzorcist se u imperativu obraća zapovjednim tonom zloduhu najčešće riječima: "U ime Isusa Krista izlazi iz ove osobe". Vjeruje se da su taj zapovjedni ton i rečenica oslonjeni na iscjeliteljsku Božju snagu. Razlog je u tome što egzorcist u prvom redu ne zapovijeda Sotoni da odstupi, već je srž u dolasku Duha Svetoga. Krist je taj koji izgoni po služenju Crkve i po zaređenim ovlaštenim službenicima. == Znanstvena utemeljenost == Znanstvenih dokaza za opsjednuća nema. Opsjednuća su u psihijatriji klasificirana kao mentalna oboljenja, za što postoje dokazi. Stoga se ne može govoriti o konkretnom "broju opsjednuća". Egzorcizmi se izvode rijetko i to onda kada se medicinski ustanovi da trenutnim znanjima osobi više ne može pomoći. Onda preostaje da oboljela osoba ili njena obitelj odluče je li egzorcizam potrebno izvesti. == Poveznice == * [[Hrišćanstvo|Kršćanstvo]] * [[Teologija]] * [[Liturgija]] * [[Satana|Sotona]] == Vanjske veze == {{Commonscat|Exorcism}} * [http://www.kriz-zivota.com/tekstovi.php?rubrika=1&id=137 O opsjednuću na stranici Križ života] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060213035900/http://www.kriz-zivota.com/tekstovi.php?rubrika=1&id=137 |date=2006-02-13 }} * [http://hrcak.srce.hr/file/2467 Marijan Steiner ''O zlim dusima Uz novi Obrednik egzorcizama''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305135002/http://hrcak.srce.hr/file/2467 |date=2016-03-05 }} * [http://www.youtube.com/watch?v=p3kHszqunLc&feature=related Egzorcizam u pravoslavlju] * [http://www.youtube.com/watch?v=1HjeyxnvvuQ&feature=related Otac Makarije Junan - egzorcizam] [[Kategorija:Kršćanstvo]] [[Kategorija:Religijske prakse]] omsotr6odr8uq6qg7pjwtiny7cgtbdd 0 91841 42690876 42576262 2026-09-22T03:54:16Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 3 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690876 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:16 wood samples.jpg|minijatura|Vrste drva]] '''Drvo''' je prirodni materijal koji se dobiva od [[drvo|drvenastih biljaka]], uglavnom od [[deblo|debla]] [[stablo (biljka)|stabala]], iako se za neke primjene koriste i drvo grana. Drvo je nehomogen, anizotropan, porozan, vlaknast i [[Higroskopnost|higroskopan]] materijal sastavljen od [[celuloza|celuloze]] (40-50%), [[Lignin]]a (25-30%), drvnih polioza (20-30%) i popratnih tvari (smole, minerali, i dr.). Svojstva drva odraz su njegovog prirodnog porijekla, tj. građe.<ref name="I. Horvat, J. Krpan 1967">Drvno industrijski priručnik - I. Horvat, J. Krpan, Tehnička knjiga, Zagreb 1967.</ref> Drvo je izgrađeno od stanica, koje se radi svojeg izduženog oblika u drvu nazivaju vlakanca drva. Uz vlakanaca, u drvu se nalaze i druge vrste stanica (traheide, traheje i parenhim), koje se razlikuju prema dijelu godine i dijelu stabla u kojem su nastale, te tako uzrokuju nehomogenost drva. Anizotropnost drva uzrokovana je položajem vlakanca, koje je uglavnom u smjeru rasta stabla. Poroznost drva određena je odnosom stijenki i lumena vlakanaca. Omjer imeđu čvrstoće i težine drva je bolji nego kod metalnih materijala. Drvo je materijal koji u upotrebi sadrži postotak vode, koji je određen higroskopskom ravnotežom između celuloze i drvnih polioza i vlage u njegovom okolišu. Vlažnost drva u upotrebi kreće se od 8% u prostorijama sa centralnim grijanjem do 18% u podrumskim prostorima. Budući da je drvo prirodnog porijekla podložno je utjecaju mikroorganizama, uglavnom gljivica koje uzrokuju promjenu boje i truljenje. Insekati također napadaju drvo kao izvor hrane. Izloženost vremenskim prilikama također uzrokuje propadanje drva vidljivo kao površinske ili duboke pukotine i erozija površine. Propadanje drva sprečava se površinskom obradom (lakovi, lazure i sl. premazi), te impregnacijom (utiskivanjem zaštitnog sredstva u šupljine drva).<ref>Djelovanje ksilofagnih štetnika na kvalitetu drva za izradu ambalaže, R.Despot, M. Hasan, Zagreb, 2007.</ref> Drvo se koristi kao sirovina u [[industrija|industriji]] i za [[ogrijev]]. Ono je kruto gorivo slabijih toplinskih vrijednosti. U našim se krajevima kao drvo za ogrijev koriste uglavnom [[bukva]], [[hrast]], i [[grab]], te oni dijelovi stabala koji se ne mogu dalje prerađivati. Drvo se također koristi za izradu predmeta (osobito [[namještaj]]a i [[građevina|građevinskih]] konstrukcija u [[arhitektura|arhitekturi]], te potrebština poput čačkalica, pribora za jelo, i dr.), umjetnina, [[glazbala]], igračaka. Celuloza iz drva kemijskim se putem izdvaja iz drva i upotrebljava za izradu papira. == Svojstva drva == Svojstva drva ovise o botaničkoj vrsti drva, a unutar iste botaničke vrste ovise o mjestu rasta drva, dobu sječe, dijelu stabla iz kojeg je uzet uzorak, greškama strukture drva i sadržaju vode. == Osnovna fizička svojstva drva == === Higroskopnost === Drvo je higroskopan materijal, te u sebi uvijek sadrži količinu vode određenu higroskopskom ravotežom između drva i okoliša. Kada je vlaga okoliša (zraka) veća od hidroskopske ravnoteže drvo će upijati vlagu i obratno.<ref>{{Cite web |url=http://www.hkis.hr/Upload/Documents/EV/EV23/Predavanje%201.pdf |title=Archive copy |access-date=2015-05-05 |archive-date=2015-04-30 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150430215545/http://www.hkis.hr/Upload/Documents/EV/EV23/Predavanje%201.pdf |url-status=dead }}</ref> === Sadržaj vode === Voda u drvu može biti u lumenima (slobodna voda) i u stijenkama stanica (vezana voda). Prilikom sušenja drva, prvo isparava slobodna voda, a nakon toga i vezana voda. Udio vode u drvu izražava se najčešće se izražava omjerom težine standardnog suhog drva i težine vlažnog drva. U trenutku rušenja stabla, količina vode u drvu je najveća i iznosi 35-200%.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://info.grad.hr/!res/gf_osoblje/1033378314/doc/300.svojstva_drva.pdf |access-date=2015-05-05 |archivedate=2014-03-27 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140327021254/http://info.grad.hr/!res/gf_osoblje/1033378314/doc/300.svojstva_drva.pdf |deadurl=yes }}</ref> Prema sadržaju vode, drvo se može podijeliti na: * sirovo - v > 40% * provelo - v = 23-40% * prosušeno - v = 19-22% * zrakosuho - v = 13-18% * sobosuho - v = 6-12% * standardno suho - v = 0% (laboratorijski osušeno) === Utezanje i bubrenje === Utezanje drva je proces promjene dimenzija drvenog uzorka (predmeta) uslijed sušenja. On počinje kod točke zasićenosti vlakanaca (25-30% sadržaja vode), a to je stanje kada su lumeni prazni, a stijenke maksimalno zasićene vodom i traje do stanja standardne suhoće. Promjena dimenzija se događa linearno sa gubitkom vode. Prilikom izlaska molekula vode iz stijenki stanica, spletovi lanaca celuloze približavaju se jedan drugome i tako smanjuju volumen kojeg zauzimaju. Isto se događa i sa drvnim poliozama. Smanjenje volumena stijenki prenosi se na drveni predmet, koji gubi na svojim dimenzijama, tj. uteže se. Budući da su spletovi lanaca u stijenci orijentirani uzdužno ili pod blagim kutem na uzdužnu os, smanjenje dimenzija je najmanje u tome smjeru (uzdužno po vlakancima)(od 0,2 do 0,5%), a najveće poprečno na vlakanca (od 3,0 do 9,0%). Veličina utezanja je također veća u smjeru tangencijalno na godove, od onog okomito na godove.<ref>Sušenje i parenje drva, J. Krpan, Šumarski fakultet u Zagrebu</ref> Bubrenje je proces obrnut utezanju. === Volumna težina drva (gustoća drva) === Budući da je drvo sastavljeno od stanica (stijenke i lumeni), razlikujemo gustoću same drvne tvari i volumnu težinu drva kao poroznog materijala sa određenim postotkom vlage. Gustoća drvne tvari, tj. gustoća stijenki je za sve vrste drva podjednaka i kreće se oko 1,5 g/cm3. Za vrste drva koje se tehnološki iskorištavaju u Hrvatskoj, volumna težina kreće se od 0,30 g/cm3 (suha jelovina) do 1,00 g/cm3 (sirova bukovina).<ref>http://www.sumari.hr/sumlist/pdf/200102630.pdf</ref> == Mehanička svojstva drva == Mehanička svojstva drva najviše ovise o:<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=https://portal.uniri.hr/system/resources/docs/000/002/198/original/2_Svojstva_drva_kao_materijala.pdf?1393242647 |access-date=2015-05-05 |archivedate=2014-07-28 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140728031334/https://portal.uniri.hr/system/resources/docs/000/002/198/original/2_Svojstva_drva_kao_materijala.pdf?1393242647 |deadurl=yes }}</ref> * smjeru sile u odnosu na smjer vlakanaca * vrsti drva * težini drva * pravilnosti građe drva * vlazi drva == Trajnost drva == Prirodna trajnost drva je njegova sposobnost da se odupre biološkim i abiološkim utjecajima. Ona ovisi o vrsti drva, te mjestu i načinu upotrebe drvenog proizvoda. Prema prirodnoj trajnosti, drvo se dijeli na: * vrlo trajne (bagrem, kesten, hrast, duglazija) * trajne (bor, jela, smreka jasen) * slabo trajne (topola, bukva, lipa,) Prirodna trajnost drva može se povećati premazivanjem površine ili impregnacijom sredstvima koja ga štite od napada ksilofagnih gljivica i insekata. Zaštitna sredstva djeluju otrovno na ksilofagne štetnike ili spriječavaju prodor vlage, koja je potrebna za razvoj tih organizama. Osim toga zaštitna sredstva sprečavaju štetno djelovanje sunčevog UV zračenja, erozivno djelovanje vode i druge abiološke utjecaje. == Estetska svojstva == Estetska svojstva drva primjećuju se vidom, njuhom i dodirom. Sva botaniča vrsta drva ima karakteristična estetska svojstva. Ona su važna kod upotrebe drva u stambenim ili javnim prostorima gdje je drvo vidljivo i izloženo dodiru, pa se odabir vrste drva vodi prema estetskim svojstvima. === Tekstura drva === Tekstura drva je slika anatomskih elemenata građe drva promatrana prostim oko. Po teksturi razlikujemo botaničku vrstu drva. Ovisno o presjeku može biti čeona (čelo drvenog predmeta), radijalna (tekstura blistače) i tangentna (tekstura bočnice). Tesktura drva može biti pravilna i nepravilna. Predmeti napravljeni od drva nepravilne tekstura mogu biti vrlo atraktivni i cijenjeni. === Finoća drva === Finoća drva se odnosi se na veličinu, raspored i tok elemenata građe drva, kao i na širinu i izgled godova. Drvo je finije ako su elementi građe i godovi pravilno raspoređeni, ujednačeni i sitni.<ref name="I. Horvat, J. Krpan 1967"/> === Sjaj drva === Sjaj drva je sposobnost površine da odražava svjetlost. Budući da domaće vrste imaju malen ili nikakav sjaj, on se pojačava površinskom obradom predmeta. === Miris drva === Miris drvapotječe od hlapljivih tvari koje se nalaze u njemu. On može biti ugodan (bor, smreka), neugodan (cer) i neutralan (hrast, bukva, jasen). Neugodan miris može biti znak uznapredovalog napada gljivica, tj. truljenja.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.ss-obrtnicka-pozega.skole.hr/documents/05%20-%20Tesarski%20radovi.pdf |access-date=2015-05-05 |archivedate=2014-07-27 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140727235420/http://www.ss-obrtnicka-pozega.skole.hr/documents/05%20-%20Tesarski%20radovi.pdf |deadurl=yes }}</ref> ==Ogrijevna vrijednost drva== Za ogrijevno drvo upotrebljava se drvo koje se ne može kvalitetnije iskoristiti radi svojih grešaka (kvrge, promjene boje, oštećenja od insekata) ili malih dimenzija (ostaci od prerade). Količina ogrijevnog drva najčešće se računa i plaća po [[Prostorni metar|prostornom metru]]. [[Ogrjevna vrijednost#Tablica ogrjevnih vrijednosti|Ogrijevna vrijednost]] drva kreće se od 2040 (bagrem) do 1110 (jablan, vrsta topole) kWh po prostornom metru. Hrast se nalazi između sa 1890, kao i bukva sa 1850 kWh/pm.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.zelenaenergija.org/clanak/grijanje-na-drva-kako-povecati-energetsku-iskoristivost-drveta/2540 |access-date=2015-05-05 |archivedate=2016-02-02 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160202152051/http://www.zelenaenergija.org/clanak/grijanje-na-drva-kako-povecati-energetsku-iskoristivost-drveta/2540 |deadurl=yes }}</ref> Kada se promatra ogrijevna vrijednost prema težini drva, redoslijed vrsta je drugačiji. Naime, ogrijevna vrijednost čiste drvne tvari kreće u uskim granicama, od 18,5 do 19 MJ/kg, a povećavaju je smole, ulja i voskovi koji se pojavljuju u drvu četinjača.<ref>http://www.regea.org/assets/files/objavilismo2012/D32_Biofuel_hanbook_REGEA.pdf{{Dead link|date=May 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Ogrijevna snaga drva pada sa povećanjem vlage, jer se dio energije troši na isparavanje vode iz drva. Stoga je najisplativije koristiti suho ogjevno drvo. ==Zapaljivost drva== U današnje vrijeme sve se veća pažnja daje sigurnosti življenja. Stoga se zapaljivost drva često puta stavlja na prvo mjesto. Međutim, potrebno je znati da drvo gori na površini, a da pri tome konstrukcija zadržava svoju čvrstoću, za razliku od metalnih konstrukcija koje se deformiraju na povišenoj temperaturi, ili betonskih konstrukcija koje iznenada pucaju. Osim toga toga, u stambenim prostorima mnogi su materijali lakše zapaljivi od drva i mogu stvoriti vrlo otrovne plinove. Zapaljivost drva ublažava se usporivačima gorenja ili se potpuno sprečava impregnacijom sredstvima na osnovi aluminijevog hidroksida, magnezijevog hidroksida, amonijevog polifosfata, antimonovog trioksida, te spojeva fosfora, dušika i bora.<ref>http://hrcak.srce.hr/file/161418 {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305140928/http://hrcak.srce.hr/file/161418 |date=2016-03-05 }}) (http://hrcak.srce.hr/file/59745 {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101030112859/http://hrcak.srce.hr/file/59745 |date=2010-10-30 }}</ref> ==Ostala svojstva drva== ===Toplinska svojstva=== Drvo je slab vodič topline, što ga čini izvrsnim izolacijskim materijalom. <ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gradimo.hr/clanak/drvo-slab-vodic-topline/504 |access-date=2015-05-05 |archive-date=2014-07-29 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140729093041/http://www.gradimo.hr/clanak/drvo-slab-vodic-topline/504 |dead-url=yes }}</ref> ===Akustična svojstva=== Drvo je dobar vodič zvuka, a njegova akustično-rezonancijska svojstva čine ga nezamjenjivim materijalom za izradu glazbala. Ploče izrađene od drva drugačije provode zvuk i mogu poslužiti kao zvučna izolacija. ===Vodljivost elektriciteta=== Drvo loše provodi električnu struju. Vlaga u drvu povećava provodljivost. Potpuno suho drvo se smatra izolatorom. == Greške drva == * Greške građe drva * Greške boje drva * Greške boje i konzistencije drva * Greške od insekata * Greške od štetnika pod vodom == Ostale upotrebe drva == === Drvo u skulpturi === [[Datoteka:Frari (Venice) Cappella di San Giovanni Battista - Altar piece.jpg|mini|[[Donatello]], [[Oltar]]ne [[skulptura|skulpture]] [[Franjevci|franjevačke]] [[Crkva|Crkve]] [[Sveti Ivan|sv. Ivana]], [[Venecija]]]] Drvo je jedan od najstarijih tradicionalnih materijala koji su se koristili u [[kiparstvo|kiparstvu]]. Umjetnici su od prapovijesti cijenili njegovu tvrdoću, oblik, boju i strukturu, ali i podatnost oblikovanju. Iako se može umjetnički oblikovati svaka vrsta drveta, umjetnici preferiraju neke vrste. Ono zahtjeva posebnu obradu gdje se od debla [[tesarstvo|tesanjem]] odstranjuje višak i tako plastički oblikuje. Na koncu se obrađuje njegova površina do željenog oblika, teksture i po želji boje (bojenje)<ref>Dr. Jadranka Damjanov, ''Likovna umjetnost 1.'', Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 59. {{ISBN|953-0-20109-5}}</ref>. [[Drvorezbarstvo]] je tehnika ukrašavanja drva plitkim iili dubokim rezom, koje dolazi do izražaja napose pri izradi predmeta [[primijenjena umjetnost|umjetničkog obrta]] (škrinje, klupe, ormari, i dr.)<ref>''Hrvatska likovna enciklopedija 2: C_Goth.'', Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Zagreb i Vijesnik d.d., Zagreb, 2005., str. 70. {{ISBN|953-6036-73-8}}</ref>. Drvo se također koristi kao materijal za [[grafika|grafičku tehniku]] [[drvorez]]a. Drvo ne traje dugo poput drugih kiparskih materijala, jer naposljetku strada od truljenja, pucanje, insekata ili vatre. === Drvo u arhitekturi === [[Datoteka:Kizhi churches.jpg|mini|Drvene crkve na ruskom otoku [[Kiži]] su izgrađene u 14. st. bez ikakvih veziva, pa čak i bez čavala]] Drvo je prirodni građevni materijal koji se upotrebljava u obliku greda (vertikalnih i horizontalnih), mosnica, dasaka, šindre, i dr.; ali i kao pomoćni materijal (oplata) za gradnju od drugih materijala kao što je [[kamen]] ili [[beton]]. [[Drvena arhitektura]] je naziv za građevine kojima je osnovni konstruktivni materijal (nosive stijene, stropovi, krovna konstrukcija) izveden od drveta. Drvo se također koristi za ukrašavanje građevina. == Povezano == * [[Drveće|Drvo]] * [[Grm|Žbun]] * [[Anatomska građa drva]] == Reference == {{izvori}} {{Commonscat|Wood}} [[Kategorija:Drveće]] [[Kategorija:Drvna industrija]] [[Kategorija:Prirodni materijali]] [[Kategorija:Građevinski materijali]] [[Kategorija:Kruta goriva]] [[Kategorija:Biorazgradivi materijali]] 8pozrkxpwm1kc34f9gnirya1hxdcqgq 0 97043 42690950 1497703 2026-09-22T10:12:41Z ~2026-51013-70 394452 42690950 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Voltaic pile.svg|250px|thumb|Voltin stup od bakra i cinka]] '''Voltin elektrostatički stup''' je prethodnik moderne baterije koji je izumio fizičar [[Alessandro Volta]] oko 1800. godine. Voltin elektrostatički stup je u osnovi elektorkemijska [[baterija]], koja se sastoji od izmjenično poredanih ploča [[bakar (element)|bakra]] i [[cink]]a, a kao elektrolit koristi vodenu otopinu sulfatne kiseline ili kuhinjske soli. [[Datoteka:VoltaBattery.JPG|left|250px|Voltin stup (muzejski izložak u [[Tempio Voltiano]], talijanskom muzeju posvećenom Alessandru Volti.]] {{stub}} {{Commonscat|Voltaic pile}} [[Kategorija:Elektrotehnika]] треба да има више анемогу да на часу препишем qorv9qakkjo4u0ce3hsbcnizpyr7erb 0 99682 42690796 42445151 2026-09-21T15:55:20Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690796 wikitext text/x-wiki '''''Constitutio Antoniniana''''' (na [[latinski|latinskom]] doslovno "Antoninov ustav" ili, grublje prevededno, "Antoninov edikt"), kasnije poznatija kao '''Karakalin edikt''' bio je [[edikt]] koga je godine 212. izdao [[Rimsko Carstvo|rimski]] car [[Karakala]], a kojim su svi tada slobodni podanici Carstva dobili status istovjetan [[rimsko državljanstvo|rimskim državljanima]]. U drevnoj rimskoj državi je status rimskih državljana bio privilegija, a ne pravo za njegove podanike, te je ispočetka bilo ograničeno tek na osobe porijeklom iz Rima i njegovih [[rimska kolonija|kolonija]]; ostali slobodni podanici su bili pod statusom [[latinsko pravo|latinskog prava]] ili su se smatrali "strancima" ([[peregrini]]). No, kako se rimska država širila, tako se širilo i rimsko državljanstvo na njene podanike - vladari [[klijentska država|klijentskih država]] su automatski postajali rimskim državljanima, potom vladajuća klasa u važnijim ne-rimskim gradovima, zatim pripadnici [[pomoćne trupe (rimska vojska)|pomoćnih trupa]] u rimskoj vojsci a na kraju i cijele kategorije stanovništva. Historičari su podjeljeni oko toga koliki je, zapravo, bio udjel rimskih državljana među slobodnim podanicima Rimskog Carstva prije Karakalinog edikta i koju je on, zapravo, imao važnost. Njega tek uzgred spominje historičar [[Kasije Dion]] tumačeći ga nastojanjem Karakale da uz prava koja dolaze sa državljanstvo što većem broju podanika nametne plaćanje viših poreza. Kasniji historičari, pak, smatraju da je Karakala nastojao povećati ljudstvo[[rimska legija|rimskih legija]], s obzirom da su kao [[rimski legionar|legionari]] mogli služiti tek rimski državljani. Postoje i mišljenja kako je Karakalin edikt, s obzirom na sve veći udjel rimskih državljana među stanovnicima Carstva samo formalizirao već postojeće trendove, odnosno da je bio isključivo simboličke prirode. Dio historičara, pak, smatra da je Karakalin edikt kao dalekosežnu posljedicu imao nestanak, odnosno trasnformaciju pomoćnih trupa u tadašnjoj rimskoj vojsci. S obzirom da su automatski postali rimski građani, mnogi dotadašnji "peregrini" i "saveznici" su izgubili svaki poticaj da ulaze u njihove redove. Kasniji carevi su nedostatak ljudstva u pomoćnim trupama nadoknađivali regrutiranjem [[barbari|barbarskih]] naroda izvan rimskih granica, a što je bitno doprinijelo kasnijoj [[Pad Rimskog Carstva|propasti Carstva]]. == Vanjske veze == * [http://web.upmf-grenoble.fr/Haiti/Cours/Ak The Roman Law Library, incl. ''Constitutiones principis''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120831060912/http://web.upmf-grenoble.fr/Haiti/Cours/Ak |date=2012-08-31 }} [[Kategorija:212.]] [[Kategorija:Rimsko pravo]] [[Kategorija:Severska dinastija]] h351127sqi1gfz7gj1egkbwxr133of4 10 102925 42690795 41576482 2026-09-21T15:45:15Z Ekvatarina 270952 tipfeler 42690795 wikitext text/x-wiki {{dokumentacijska podstranica}} ==Osnovni parametri za jednu osobu == <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> {{Infokutija muzičar | ekavica = <!-- uneti „da” ako je članak na ekavici --> | tip = <!-- videti tabelu parametara na dnu stranice --> | ime = | slika = | širina_slike = | opis_slike = | alt_slike = | puno_ime = | prethodno_poznat_kao = <!-- ili |prethodno_poznata_kao, |prethodno_poznati_kao (za parametar Ranije poznat/a/i kao); ili |bivše_ime, |bivša_imena (za parametar Bivše ime (ili Bivša imena)) --> | nadimak = | datum_rođenja = {{datum rođ|godina_rođenja|mesec_rođenja|dan_rođenja|god=da}} <!-- |god=da treba da stoji ako je osoba živa --> | mjesto_rođenja = | država_rođenja = | datum_smrti = | mjesto_smrti = | država_smrti = | uzrok_smrti = | prebivalište = | državljanstvo = | nacionalnost = | porijeklo = | alma_mater = <!-- ili |univerzitet, |fakultet --> | zanimanje = | period_aktivnosti = | žanr = | instrumenti = | diskografske_kuće = <!-- ili |diskografska_kuća --> | povezani_izvođači = | sajt = | album1 = | godina1 = }} </syntaxhighlight> ==Osnovni parametri za muzičke grupe== <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> {{Infokutija muzičar | ekavica = <!-- uneti „da” ako je članak na ekavici --> | tip = <!-- videti tabelu parametara na dnu stranice --> | ime = | slika = | širina_slike = | opis_slike = | alt_slike = | osnivanje = | mjesto_osnivanja = | druga_imena = | prebivalište = | nacionalnost = | porijeklo = | period_aktivnosti = | žanr = | diskografske_kuće = <!-- ili |diskografska_kuća --> | bivši_član_grupe = | trenutni_član_grupe = | povezani_izvođači = | vezani_članci = | sajt = | album1 = | godina1 = }} </syntaxhighlight> ==Svi parametri== <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> {{Infokutija muzičar | ekavica = <!-- uneti „da” ako je članak na ekavici --> | tip = <!-- videti tabelu parametara na dnu stranice --> | počasni_prefiks = | ime = | počasni_sufiks = | ime_na_maternjem = | ime_na_maternjem_jezik = | slika = | širina_slike = | opis_slike = | alt_slike = | puno_ime = | druga_imena = | nadimak = | datum_rođenja = | mesto_rođenja = | država_rođenja = | osnivanje = | mjesto_osnivanja = | datum_smrti = | mjesto_smrti = | država_smrti = | uzrok_smrti = | prebivalište = | državljanstvo = | nacionalnost = | porijeklo = | etnička_pripadnost = | religija = | visina = | težina = | osnovna_škola = | osnovna_škola_naslov = | osnovna_škola_ime = | srednja_škola = | srednja_škola_naslov = | srednja_škola_ime = | alma_mater = <!-- ili |univerzitet ili |fakultet --> | zanimanje = | bogatstvo = | supružnik = <!-- ili |supružnica, |supružnici; ili |partner, |partnerka, |partneri --> | partner = | roditelj = <!-- ili |roditelji --> | djeca = <!-- koristiti samo broj; imena se koriste ako deca imaju dovoljno relevantnosti sama po sebi --> | porodica = | rođak = <!-- ili |rođaci --> | period_aktivnosti = | žanr = | instrumenti = | diskografske_kuće = <!-- ili |diskografska_kuća --> | bivši_član_grupe = | trenutni_član_grupe = | povezani_izvođači = | vezani_članci = | sajt = | potpis = | album1 = | godina1 = | album2 = | godina2 = | najnoviji_album = | godina3 = }} </syntaxhighlight> {| class="wikitable plainrowheaders" |+ Vrednosti za parametar „tip” |- ! scope="row" style="text-align: center; background: #f0e68c;" | solo |- ! scope="row" style="text-align: center; background: #f4bf92;" | instrumentalist |- ! scope="row" style="text-align: center; background: #bfe0bf;" | vanjski_suradnik |- ! scope="row" style="text-align: center; background: #b0c4de;" | bend |- ! scope="row" style="text-align: center; background: #b0e0e6;" | klasični_ansambl |- ! scope="row" style="text-align: center; background: #d3d3d3;" | privremeni_projekt |} <includeonly> [[Kategorija:Muzički šabloni]] </includeonly> 4v84zq0h2ghx776imxs7lhiwhvnhzw8 0 103122 42690932 42410042 2026-09-22T09:03:53Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690932 wikitext text/x-wiki {{Okruzi Italije| ime = Enna | italijansko ime = <small>Provincia di Enna</small> | slika = Enna in Italy.svg | pokrajina = [[Sicilija]]| grad = [[Enna]] | stan = 172 413 | gust_nas = 69 | površ = 2 561 | veb = [http://www.provincia.enna.it/ www.provincia.enna]| }} '''Provincija Enna''' ([[talijanski]]: ''Provincia di Enna'', [[Sicilijanski jezik|sicilijanski]]: ''Pruvincia di Enna'') je jedna od 9 [[sicilija]]nskih [[Provincije Italije|provincija]], koja se nalazi na jugu [[Italija|Italije]] u [[Regije Italije|Regiji Sicilija]]. [[Glavni grad]] provincije je istoimeni grad [[Enna]] od 27 876 stanovnika <ref name=city>{{cite web | url =http://www.citypopulation.de/Italy-Sicilia.html | title =''ITALY: Sicilia'' | accessdate = 01. 07. 2013 | language=engleski | publisher=Citypopulationde }}</ref> == Geografija == ''Provincija Enna'' je jedina [[sicilija]]nska [[Provincije Italije|provincija]] koja nema izlaz na [[more]], već se sva prostire po [[planina|planinskoj]] unutrašnjosti. Na sjeveru se prostire [[planinski masiv]] [[Nebrodi]], na zapadu [[Madonie]], a na jugu [[Monti Iblei|Ibleji]]. Između tih [[planinski masiv|masiva]] leže visoravni i visoko položene doline. [[Datoteka:Piazza Armerina vue.jpg|thumb|260px|left|thumb|Panorama [[Piazza Armerina|Piazze Armerine]]]] ''Provincija Enna'' na sjeveru graniči s [[messina (provincija)|Provincijom Messinom]], na istoku i jugoistoku s [[catania (provincija)|Provincijom Catanijom]], na jugu i jugozapadu s [[caltanissetta (provincija)|Provincijom Caltanissettom]] i na sjeverozapadu s [[palermo (provincija)|Provincijom Palermo]]. Površina provincije iznosi 2 561 [[km²]], a broj stanovnika 172 413 ([[2012]]. godine).<ref name=city/> [[Datoteka:Province of Enna map-bjs.png|thumb|280px|right|Karta Sicilije sa Provincijom Enna]] Blizu [[Piazza Armerina|Piazze Armerine]], drugog po veličini grada provincije, nalazi se [[Villa Romana del Casale]] iz [[rimsko Carstvo|rimskog]] razdoblja, koja je stavljena na [[UNESCO]]-vu [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi|Listu mjesta svjetske baštine u Evropi]]. == Općine i naselja == ''Provincija Enna'' ima 20 općina ([[talijanski]]: ''Comuni''), ispod je njihova lista; {| | valign="top" | {| class="prettytable sortable" |-class="hintergrundfarbe8" ![[Općina|Komuna]] !Broj stanovnika<br /><small>(31. jula 2006.)</small> |- | [[Agira]] | align="right" |8 337 |- | [[Aidone]] | align="right" |5 312 |- | [[Assoro]] | align="right" |5 315 |- | [[Barrafranca]] | align="right" |13 016 |- | [[Calascibetta]] | align="right" |4 710 |- | [[Catenanuova]] | align="right" |5 057 |- | [[Centuripe]] | align="right" |5 743 |- | [[Cerami]] | align="right" |2 289 |- | [[Enna]] | align="right" |27 876 |- | [[Gagliano Castelferrato]] | align="right" |3 761 |- | [[Leonforte]] | align="right" |13 994 |- | [[Nicosia (Italija)|Nicosia]] | align="right" |14 713 |- | [[Nissoria]] | align="right" |2 948 |- | [[Piazza Armerina]] | align="right" |20 719 |- | [[Pietraperzia]] | align="right" |7 351 |- | [[Regalbuto]] | align="right" |7 656 |- | [[Sperlinga]] | align="right" |909 |- | [[Troina]] | align="right" |9 769 |- | [[Valguarnera Caropepe]] | align="right" |8 489 |- | [[Villarosa]] | align="right" |5 468 |- |- |} |} == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Province of Enna}} * [http://www.provincia.enna.it/ Službene stranice Provincije Enna] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051223080839/http://www.provincia.enna.it/ |date=2005-12-23 }} {{it icon}} {{Spisak okruga u Italiji}} [[Kategorija:Provincije Italije]] [[Kategorija:Sicilija]] g21r2bv14i7pz2cq5h5gz4y8wxex18k 0 106803 42690912 42394450 2026-09-22T08:18:31Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690912 wikitext text/x-wiki '''Odoakar''' na njemačkom, na latinskom '''Flavius Odovacar''', '''Odovacer''' ili '''Fl. Odovac '''<ref>{{AE|1967|00007}}, na njegovim novčićima sa imenom ''Fl. Odovac'', [http://www.mgh-bibliothek.de/dokumente/z/zsn2a029419.pdf ''Odovacar rex'' u jednoj povelji iz godine 489] (PDF; 4,2&nbsp;MB).</ref> (* oko [[433]]; † verovatno [[15. marta]] [[493]] u [[Ravenna|Ravenni]]) bio je jedan [[zapadno rimsko carstvo|zapadno rimski]] [[oficir]] koji je srušio [[Zapadno Rimsko carstvo|Zapadno rimsko carstvo]]. Poslednjeg zapadno-rimskog cara [[Romul Augustul|Romula Avgustula]] je svrgao [[4. 9.|4. septembra]] [[476]]. godine. Postao je prvi varvarski kralj Italije iako je formalno priznavao vlast vizantijskog cara. == Poreklo == Odoakrovo poreklo nije sigurno. Moguće da je bio sin [[skiri|skirskog]] poglavice [[Edekon|Edeka]], [[huni|hunskog]] vazala za vreme [[Atila|Atile]]. [[Jovan Antiohijski]] smatra Odoakra Skirijcem, a [[Jordanes]] ga smatra [[Rugi]]jcem. Jordanes ga isto smatra kraljem [[Turkinzi|Turkinga]] (''Torcilingorum rex'').<ref name="jordanes">{{cite book |last=Jordanes |first= |authormask= |authorlink=Jordanes |title=The origin and deeds of the Goths, in English version |url=https://archive.org/details/origindeedsofgot00jord |year=1908 |publisher=Princeton University |page=[https://archive.org/details/origindeedsofgot00jord/page/75 75]}}</ref> ''-{[[Consularia Italica]]}-'' ga naziva kraljem [[Heruli|Herula]], dok [[Teofan]] nagađa da je [[Goti|Got]].<ref name="theophanes">{{cite book |last=McGeorge |first=Penny |title=Late Roman warlords |url=https://archive.org/details/lateromanwarlord0000macg |year=2002 |publisher=Oxford University Press |page=[https://archive.org/details/lateromanwarlord0000macg/page/284 284] |isbn=9780199252442}}</ref> == Pad Zapadnog rimskog carstva == Neformalni vladar Zapadnog rimskog carstva je bio [[Flavije Orest]], čiji je sin [[Romul Augustul|Romul Avgustul]] bio maloletan. Odbio je da dodeli zemlju Herulima i drugim germanskim plaćenicima, što je dovelo do pobune varvarskih plaćenika pod vođstvom Odoakara. Brzo zauzimaju [[Ravenna|Ravenu]], koja je bila sedište cara još od [[402]]. godine. == Podvrgavanje Vizantiji == [[Datoteka:Solidus-Odoacer-ZenoRIC 3657cf.jpg|thumb|300px|Odoakrov [[solid]] iskovan u ime cara [[Zenon]]a. Novac potvrđuje formalnu vlast Zenona nad Odoakrom.]] Nakon svrgavanja [[Romul Augustul|Romula Avgustula]], Odoakar je imao izbor ili da vlada preko nekog cara, koga bi kontrolisao, ili da vlada kao štićenik vizantijskog cara. Odlučio je da formalno vrati carsku vlast vizantijskom caru [[Zenon (car)|Zenonu]] u [[Konstantinopolj]]u. Car Zenon ga je proglasio vojnim zapovednikom (''dux'') Italije i uvrstio ga je među [[patriciji|patricije]]. Odoakar je kovao zlatnike u ime Zenona, čime je pokazivao da poštuje formalnu vlast Vizantije. Do 480. godine [[Julije Nepot]] je bio formalno legitimno pretpostavljeni, a od [[480]]. godine Odoakar se naziva kraljem Italije. == Rat sa Ostrogotima == Odnosi između Odoakara i [[Византијско царство|Vizantije]] su se pogoršavali, najviše zbog toga što se Odoakar nije držao postignutih dogovora. Godine [[489]]. car Zenon poziva [[Ostrogoti|Ostrogote]] i [[Teodorik Veliki|Teodorika Velikog]] da mu pomognu, što ovi i čine i nakon 4 godine rata [[493]]. godine Odoakar gubi [[Ravenna|Ravenu]]. [[Teodorik Veliki|Teodorik]] ga poziva na večeru i pri tome ga lično ubija mačem, te preuzima celo kraljevstvo. == Povezano == * [[Goti]] * [[Vizantija]] * [[Antički Rim]] == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Odoacer}} {{Lifetime|435|493|Odoakar}} [[Kategorija:Kraljevi Italije]] [[Kategorija:Zapadno Rimsko Carstvo]] [[Kategorija:Magistri militum]] [[Kategorija:Huni]] l2ay7hzqcft9y6b95trir05490ml50r 0 110721 42690816 42385619 2026-09-21T17:45:36Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690816 wikitext text/x-wiki {{vjerski objekt | ime = Crkva svetog Franje Ksaverskog | slika = | prijašnja_imena = | lokacija = [[Zagreb]], [[Hrvatska]] | koordinate = | cijena_izgradnje = | arhitekt = | godine izgradnje = [[1752]]. - [[1749]].<ref name=pdf>[http://hrcak.srce.hr/file/16439 Jasmina Sirovec, Dragica Barešić: Perivoj samostanskoga sklopa sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, Gradski zavod za prostorno uređenje (pristupljeno 8. 5. 2011.)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200323003833/https://hrcak.srce.hr/file/16439 |date=2020-03-23 }} {{PDF}}</ref> | godina završetka = [[1752]]. (posvećena) | renoviran = [[20. vijek]] | srušen = | religija = [[Katoličanstvo]] | patron = sv. [[Franjo Ksaverski]] | fasada = | arhitektonski stil= [[barok]] | materijal = [[cigla]], [[kamen]] | dimenzije = }} '''Crkva svetog Franje Ksaverskog''' je manja [[barok]]na crkva u [[Zagreb]]u, u sklopu istoimenog [[samostan]]a u kojem su smješteni [[Franjevci|franjevci trećeredci (glagoljaši)]]. To je bila [[Hodočašće|hodočasnička]] crkva s [[Golgota|kalvarijom]] i [[Križni put|križnim]] putem, smještena je u Jandrićevovoj ulici na Ksaveru, na sjevernom izlazu iz grada prema [[Medvednica|Medvednici]]. == Historija crkve == Perivoj sv.Franje Ksaverskog jedan je od najstarijih objekata parkovne arhitekture u Zagrebu, njegovi početci sežu u [[17. vijek]], kad su [[isusovci]] stigavši u Zagreb [[1603]]., tu kupili zemljište i izgradili svoj ljetnikovac sv. Ksaver [[1608]]. Povodom kanonizacije sv. Franje Ksaverskoga, [[grof]] Nikola Mirko Erdödy dao je izgraditi [[Kapela|kapelu]] sv. Franje Ksaverskog ([[1658]]. – [[1675]].) u blizini isusovačkog ljetnikovca. Ta kapela je bila obnavljana u više navrata [[1675]].,[[1690]]., i [[1715]]. godine. Ksaver od [[1688]]. godine postaje značajno hodočasničko mjesto u Hrvatskoj, pretpostavlja se da je [[1720]]. godine izgrađen [[barok]]ni perivoj s kalvarijom i križnim putom.<ref name=pdf/> === Gradnja crkve === Crkva sv.Franje Ksaverskog počinje se graditi [[1748]]. godine za [[biskup]]a Jurja Branjuga, nešto sjevernije od stare kapele, pod nadzorom isusovca Matije Jušića. Gradnja je trajala do [[1752]].godine, i to po idejama biskupa Branjuga. To je manja jednobrodna longitudinalna građevina sa [[Kupola|kupolom]] nad svetištem, karakterističnom za hodočasničke crke. Glavna fasada je podijeljena snažnim [[Stup|pilastrima]] i vijencima u tri horizontalna i tri vertikalna polja.<ref name=pdf/> Veliko stepenište za ulaz u crkvu dovršeno je [[1754]]., do [[1756]]. podignuti su pokrajnji oltari, a glavni oltar na koji je smještena slika sv.Franje Ksaverskog, podignut je [[1757]]. godine.<ref name=pdf/> Hortukulturno je uređena skladna zelena aleja koja vodi do crkve, uz postojeće stanice kalvarije. Stara kapela je porušena [[1758]]., isusovci na prostoru između nje i nove crkve sade drveće i uređuju gaj, preuređuju križni put od Kalvarije do ulaznoga portala prema cesti koja vodi u Šestine. Umjesto 14 stanica križnoga puta postavljaju samo12. Isusovački red je ukinut [[1773]]., reformom [[car]]a [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josipa II.]], crkva sv.Franje Ksaverskog postaje područna kapela župe sv. Marka. Tad počinje zapuštanje crkve i parka, tada isusovački ljetnikovac kupnjom prelazi u vlasništvo porodice Mallin. [[Zagreb]]ački biskup Juraj Haulik pokreće [[1840]]. obnovu Kalvarije, mijenja drvene križeve za kamene. Crkva je djelomično obnovljena [[1896]]. godine. Povodom proslave hrvatskoga kraljevstva [[1925]]. udruženje Hrvatska žena pokreće akciju za obnovu crkve i perivoja sv.Franje Ksaverskog. Križni put i Kalvarija obnavljaju se temeljito [[1925]]. godine prema nacrtu [[arhitekt]]a Ćirila Ivekovića. === Izgradnja samostana === Cijeli sklop s crkvom dan je na korištenje franjevcima trećoredcima (glagoljašima) [[20. august]]a [[1923]] godine.<ref name=ksav>{{Cite web |title=Samostan i crkva sv. Franje Ksaverskog, Zagreb (pristupljeno 8. 5. 2011.) |url=http://www.franjevcitor.hr/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=25&Itemid=36 |access-date=2011-05-08 |archive-date=2016-04-14 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160414210013/http://www.franjevcitor.hr/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=25&Itemid=36 |dead-url=yes }}</ref> Oni po projektu [[arhitekt]]a ''Brune Bauera'' počinju [[1925]]. podizati [[samostan]]ske zgrade, u tri faze ([[1925]].,druga [[1930]]. i treća faza [[1938]].). Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] [[1949]]. Konzervatorski zavod Hrvatske izvršio je obnovu crkve, [[1983]]. obnovljena je kupola, [[1981]]. izgrađena je nova zgrada u sklopu samostana po projektu ''Berislava Vinkovića''. Od [[1989]]. do [[1996]]. izvedena je temeljna sanacija samostanskog kompleksa. Nadbiskup [[Alojzije Stepinac]] osnovao je župu sv. Franje Ksaverskog [[24. august]]a [[1942]]. godine, on je nakon Drugoga svjetskog rata osobno vodio križni put na Kalvariji '''sv. Franje Ksaverskog''' i održao propovijed.<ref name=ksav/> [[Samostan]] sv. Franje Ksaverskog, glavni je samostan Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. U njemu je provincijalovo sjedište od [[1927]]. te odgojni zavod redovničkih gimnazijalaca i studenata. Samostan ima knjižnicu sa 14.000 naslova i zbirku slika Zlatka Šulentića koji je bio susjed redovnika.<ref name=ksav/> == Afere oko samostana == Redovnici samostana su vlastitom kreativnom interpretacijom križnog puta [[Isus|Isusa Krista]], stavili nove tekstove na 12 i 14 stanicu istog [[2010]]., a one glase ''Hrvati 1941. proglasiše Hrvatsku nezavisnom. U krvavom II. svjetskom ratu izgubiše nezavisnost i od pobjednika bijahu masovno ubijani i nemilosrdno proganjani'' (12).<ref name=od>{{Cite web |title=Isljednjičko i huškačko novinarstvo pronašlo novu žrtvu, Odgovor autora članka na medijske napade na XII. i XIV. postaju križnog puta na Ksaveru (pristupljeno 8. 5. 2011.) |url=http://www.franjevcitor.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=149:odgovor-autora-lanka-na-medijske-napade-na-xii-i-xiv-postaju-krinog-puta-na-ksaveru&catid=25:sv-franje-ksaverskog-zagreb&Itemid=36 |access-date=2011-05-08 |archive-date=2016-03-04 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160304191054/http://www.franjevcitor.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=149:odgovor-autora-lanka-na-medijske-napade-na-xii-i-xiv-postaju-krinog-puta-na-ksaveru&catid=25:sv-franje-ksaverskog-zagreb&Itemid=36 |dead-url=yes }}</ref> i ''Hrvati 8. listopada 1991. pod vodstvom Franje Tuđmana proglasiše svoju državu samostalnom i obraniše je čudom Božje dobrote i junaštvom svojih sinova'' (14)<ref name=od/> Nakon tog se razbuktala medijska buka, u kojoj su neki nazovi ''ljevičarski'' i ''liberalni'' novinari; Predrag Lucić, Drago Pilsel, Igor Mandić, [[Miljenko Jergović]], Ladislav Tomičić, Vlado Vurušić zamjerili redovnicima na brzopletoj kreativnosti i ukazali da to baš ne pristaje na križnom putu i ne u toj formi. Javio se i autor tekstova fratar Antun Badurina koji i dalje ustraju na svojem viđenju istine i smjelo tvrdi da je to potpuno u redu a za kritiku da je to stara prokušana ''komunističko-udbaška'' mantra.<ref name=od/> Nepozati počinioc je u noći s 13. na [[14. januar]] [[2011]]. premazao crvenom bojom stanicu križnog puta 12, što su redovnici nazvali činom mržnje.<ref name=ksav/> == Napomene == {{reference}} == Vanjske veze == * [http://www.franjevcitor.hr/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=25&Itemid=36 Samostan i crkva sv. Franje Ksaverskog, Zagreb] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160414210013/http://www.franjevcitor.hr/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=25&Itemid=36 |date=2016-04-14 }} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Katoličke crkve u Zagrebu|Franjo Ksaverski]] [[Kategorija:Barokne crkve]] fqyhuzy4ro986rb1mmmgwzf4u16xrri 0 110807 42690798 42414575 2026-09-21T16:10:41Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690798 wikitext text/x-wiki {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Drevni mayanski grad Copán |slika = IMG 2314.JPG |godina = [[1980.]] <small>(4. zasjedanje) |vrst baštine = Kulturno dobro |mjerilo = iv, VI |ugroženost = - |poveznica = http://whc.unesco.org/en/list/129 |država = {{flag|Honduras}} <br> <center>{{Lokacijska karta|Honduras|width=200|float=center |caption=|mark=Maailmanperintökohde 772b tunnusosa.svg|marksize=10 |label=Copán|position=right |lat_deg=14|lat_min=50|lat_sec=60|lat_dir=N |lon_deg=89|lon_min=07|lon_sec=59.98|lon_dir=W }}<small>Lokacija Copána u Hondurasu</small></center> }} '''Copán''' je bio veliki [[Pretkolumbovska Amerika|pretkolumbovski]] [[grad]] [[Maya]] iz vremena klasičnog razdoblja, poznat po originalnim [[stela]]ma; danas ruševine u zapadnom [[Honduras]]u, departman Copán. U civilizaciji [[Maya]] Copan se izdizao kao [[kultura|kulturni]] centar. Natpisi na njegovim kamenim spomenicima ukazuju da su ondje održavane konferencije o [[matematika|matematici]] i [[kalendar]]u, a na keramici i sitnim stvarima (poput nakita) odražava se suradnja i utjecaj drugih središta i područja s Copanom. Zbog toga je Copán upisan na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Amerikama]] još 1980. godine<ref>[http://www.papacweb.org/ Proyecto Arqueologico para la Planificacion de la Antigua Copan (PAPAC)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140104221806/http://papacweb.org/ |date=2014-01-04 }}, akademski projekt očuvanja i dokumentiranja lokaliteta {{es}} Preuzeto 24. prosinca 2011.</ref> jer "njegove ruševine utvrde i zapanjujući javni trgovi otkrivaju sva tri glavna stupnja razvoja grada prije nego je napušten u ranom 10. stoljeću". [[Datoteka:Larger Southern Maya area v3.svg|mini|300px|lijevo|Položaj Copána i njegovog carstva]] == Historija == [[Datoteka:CPN KINGS 01.jpg|mini|lijevo|300px|'''a)''' Dio papagayo stube koja prikazuje glif Copana; '''b)''' Oltar Q prikazuje 16 kraljeva koji su jedan za drugim vladali Copanom, na ovom prikazu to su 2., 1., 16. i 15. (500.-800.)]][[Datoteka:CPN SITE PLAN 01.jpg|mini|lijevo|300px|Plan izgleda Copana u 7. st.]] [[Datoteka:CPN GREAT PLAZA 03.jpg|mini|240px|Veliki trg sa stelama]] [[Datoteka:CPN BallCourt 01.jpg|mini|240px|Veliko loptalište]] Postoje dokazi da je ovo područje bilo naseljeno još u formativnom razdoblju srednjoameričkih kultura (2000. pr. Kr.-300.), no procvat doživljava od 300.-900. godine kada su nikli i drugi veliki mayanski gradovi kao što su: [[Palenque]], [[Tikal]], [[Calakmul]], [[Uxmal]] i dr. Smješten na granici civilizacije Maya, Copan, kojeg su Maye zvali '''Oxwitik''' ([[mayan]] za ) je bio raskršće trgovačkih putova za druga područja i kulture. Zbog toga je tu bilo moguće pronaći [[kakao]], [[pamuk]], perje egzotičnih ptica i mnoga druga bogatstva iz [[Južna Amerika|Južne Amerike]]. [[politika|Politička]] udruživanja, vjenčanja među vrhovnim dinastijama pružila su stabilnost i mogućnost razvoja ne samo Copana, već i cijele regije. [[Grad]] je bio pod vlašću jedne dinastije koja je uvela [[pismo (grafija)|pismo]] i građenje monumentalnih građevina, koje su dekorirali složenom [[ikonografija|ikonografijom]]. [[mozaik|Mozaici]] na fasadama [[hram]]ova prikazuju bitke, ratove, smrt i kult predaka (pogotovo mrtvih vladara) što znači da su stanovnici Copana prinosili žrtve vladarima. Stanovnici Copana nisu bili samo [[astronomija|astronomi]] i [[kiparstvo|kipari]]. Copanski astronomi izračunali su dotada najtočniji mayanski solarni kalendar. Na popločenom dvorištu igrali su igru loptom, a iz rezultata igre [[svećenik|svećenici]] bi čitali budućnost. Građevine u Copanu su raspoređene po statusu građana. Vladari su sa svojom obitelji živjeli u raskošnim palačama u centru grada i imali su na raspolaganju mnoštvo soba, te sluge. Bogati trgovci i obrtnici živjeli su u kamenim kućama, dok su [[poljoprivreda|poljoprivrednici]] živjeli u predgrađu u drvenim kolibama. Prisutnost fragmenata školjaka, igala, raznog oruđa upućuje na mogućnost da se to društvo specijaliziralo u proizvodnji ornamenata iz školjki, u izrađivanju tekstila i kože, te košara od pruća. U rezidencijalnim građevinama ostalo je mnoštvo keramičkog posuđa, čaša, lonaca, te oruđe koje su koristili u pripravi hrane. Grad se tokom stoljeća širio, te se pretpostavlja kako je u okolici Copana u 7. st. živjelo oko 27.500 stanovnika, te je Copan bio najveći i najutjecajniji grad južnog i istočnog područja kulture Maya. Usiljedila je kriza nakon što je kralj grada [[Quiriguá]], bivšeg vazala, uhvatio i pogubio najmoćnijeg južnomayanskog kralja [[Uaxaclajuun Ub'aah K'awiil]]a 738. godine. Uslijedio je 17-godišnji građanski rat u kojemu je najviše stradao upravo Copan<ref>Simon Martin i Nikolai Grube, ''Chronicle of the Maya Kings and Queens: Deciphering the Dynasties of the Ancient Maya'' London and New York: Thames & Hudson, 2000., str. 203.-205. {{ISBN|0-500-05103-8}}</ref>. Napuštanje grada je nastavljeno zbo prirodnih nepogoda (suša, iscrpljenost tla, pomanjkanje divljači). Zbog sve učestalije neuhranjenosti, bolestiju i povećanja smrtnosti djece, osiromašeno stanovništvo se raselilo po regiji. Potpuno je napušten do 10. stoljeća. Grad je 1570. godine pronašao [[Diego García de Palacio]], ali nisu istraživane sve do 19. stoljeća kada ga je iskapao [[John Lloyd Stephens]] (1839.-41.). Danas je arheološki lokalitet ugrožen erozijom rijeke, mikroflorom i okolnim naseljima čiji stanovnici prakticiraju poljoprivredu unutar granica lokaliteta<ref>Sharer, Robert J.; with Loa P. Traxler (2006). The Ancient Maya (6th (fully revised) ed.). Stanford, CA: Stanford University Press, str. 339. {{ISBN|0-8047-4817-9}}</ref>. Ovo područje je u zoni snažnog seizmičkog djelovanja, te je oštečeno u najmanje dva [[potres]]a. === Popis vladara Copána === {| cellpadding="10" |- valign="top" | 1. [[K'inich Yax K'uk' Mo']] (nadimak: "Veliko sunce Prvi Quetzal [[Ara]]"), 426. - 437.<br> 2. K'inich Popol Hol ("Veliko sunce"), oko 437. <br> 3. nepoznato ime, oko 455. <br> 4. Ku Ix ili K'altuun Hix, oko 465. <br> 5. nepoznato ime, oko 476. <br> 6. Muyal Jol, oko 485. <br> 7. B'alam Nehn ("Zrcalo jaguara"), 504.-44.<br> 8. Wil Ohl K'inich ("Glava na zemlji"), 532.-51. <br> 9. Sak-Lu ("Glava na zemlji"), 551.-53. <br> || 10. Tzi-B'alam ("Mjesečev jauar"), 553.-78.<br> 11. K'ak' Chan Yopaat ("Dimna zmija"), 578.-628.<br> 12. Chan Imix K'awiil ("Dimni jaguar"), 628.-95. <br> 13. [[Uaxaclajuun Ub'aah K'awiil]] ("18. Kunića"), 695.-738.<br> 14. K'ak' Joplaj Chan K'awiil ("Dimni majmun"), 738.-49.<br> 15. K'ak' Yipyaj Chan K'awiil ("Dimna školjka"), 749.-63. <br> 16. [[Yax Pasaj Chan Yopaat]] ili Yax Pac, 763.-oko 810.<br> 17. Ukit Took, oko 822. |} ==Odlike== [[Datoteka:CPN Rosalila 01.jpg|mini|240px|Obnovljeni hram Rosalila u Muzeju Copana]] Središnji kompleks Copana, [[akropola]] s piramidama, terasama i hramovima (promjera 600 x 300 m), nalazi se iznad Obrednog trga koji je spojen sa impresivnim loptalištem za [[Srednjoamerička igra loptom|srednjoameričku igru loptom]], koje je opet spojeno drugim krajem s humkom na kojem se nalaze raskošno isklesana stubišta s [[monolit]]ima i [[oltar]]ima. Na jednom [[hram]]u sve su stepenice (njih 63) posve prekrivene uklesanim [[hijeroglifi]]ma (njih oko 1.800, što je najveći mayanski natpis), koji vjerojatno govore o [[povijest]]i grada, a tu se nalazi i 38 [[stela]] od kojih se 14 najvećih nalazi na središnjem trgu. Visoke su 4 metra, a široke 1,5 metra. Na njegovoj zapadnoj strani se nalaze figure [[jaguar]]a koje su izvorno bile [[inkrustacija|inkrustrirane]] crnim [[opsidijan]]om. <gallery> Datoteka:CPN_STR_22_01.jpg|<center>Ukrašeni nadvratnik portala Zgrade 22 Datoteka:Copán Stela P.jpg|<center>Stela P kralja [[K'ak' Chan Yopaat]]a, 7. st. Datoteka:CPN ST D 01.jpg|<center>Stela D kralja Uaxaclajuun Ub'aah K'awiila, 8. st. Datoteka:Copan altar Q2.jpg|<center>Kraljevi Copana s druge strane oltara Q </gallery> == Reference == {{izvori}} * Barbara Fash, ''[http://www.hup.harvard.edu/catalog.php?recid=30793 Copan Sculpture Museum: Ancient Maya Artistry in Stucco and Stone]'', Peabody Museum Press, 2011. {{eng oznaka}} == Povezano == * [[Pretkolumbovska umjetnost]] * [[Palenque]] ([[Meksiko]]) * [[Calakmul]] (Meksiko) * [[Tikal]] ([[Gvatemala]]) == Vanjske veze == {{Commonscat|Copán}} * [http://www.pbs.org/wgbh/nova/maya/ "Lost King of the Maya"] PBSov dokumentarac {{eng oznaka}} * David Stuart, ''[http://www.peabody.harvard.edu/Copan/text.html Hieroglyphs and History at Copán] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081216020327/http://www.peabody.harvard.edu/Copan/text.html |date=2008-12-16 }}'', na stranicama muzeja Peabody {{eng oznaka}} {{coord|14|50|24|N|89|08|24|W|type:landmark|display=title}} {{Svjetska baština u Hondurasu}} {{Authority control}} [[Kategorija:Maje]] [[Kategorija:Mezoamerika]] [[Kategorija:Drevni gradovi]] [[Kategorija:Historija Hondurasa]] [[Kategorija:Svjetska baština u Hondurasu]] m0z0slccjpp5q4n4nwp8j676qkk7gao 0 115007 42690892 42658669 2026-09-22T06:57:49Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690892 wikitext text/x-wiki {{DISPLAYTITLE:''Edmontosaurus''}} {{Taksokvir | boja = pink | naziv = ''Edmontosaurus'' | status = {{StatusIzumrli|kada=kasna kreda}} | slika = Edmontosaurus BW.jpg | slika_širina = 300px | slika_opis = Restauracija ''Edmontosaurus sp.'' | regnum = [[životinje|Animalia]] | phylum = [[svitkovci|Chordata]] | classis = [[Reptil]]ia | superordo = [[Dinosauri]]a | ordo = [[Ornithischia]] | subordo = [[ornitopodi|Ornithopoda]] | familia = [[hadrosauridi|Hadrosauridae]] | subfamilia = [[Hadrosaurinae]] | genus = '''''Edmontosaurus''''' | genus_autorstvo = [[Lawrence Lambe|Lambe]], [[1917]]. | razdioba_stupanj = Vrste | razdioba = * ''E. regalis'' <small>Lambe, 1917. (tip)</small> * ''E. annectens'' <small>([[Othniel Charles Marsh|Marsh]], [[1892]]. [prije ''[[Claosaurus]] annectens''])</small> * ''E. saskatchewanensis'' <small>([[Charles Mortram Sternberg|Sternberg]], [[1926]]. [prije ''[[Thespesius]] saskatchewanensis''])</small> | sinonimi = * ''Anatosaurus'' <small>Lull & Wright, [[1942]].</small> * ?''[[Anatotitan]]'' <small>[[Chapman]] & [[Brett-Surman]], [[1990]].</small> }} '''''Edmontosaurus''''' je rod dinosaura sa pačjim kljunom koji nisu imali krijestu na glavi. Fosili ove životinje pronađeni su u kamenju na zapadu [[Severna Amerika|Sjeverne Amerike]] iz perioda između 73 i 65,5 milijuna godina prije nove ere. Bio je jedan od zadnjih dinosaura i živio je uz ''[[Triceratops]]a'' i ''[[Tiranosaur|Tyrannosaurusa]]'' kratko prije izumiranja dinosaura prije oko 65 milijuna godina. ''Edmontosaurus'' je bio jedan od najvećih hadrosaurida, dužine do 13 m i težine do 4 metričke tone. Poznat nam je iz nekoliko dobro očuvanih primjeraka u koje spadaju ne samo kosti, već i u nekim slučajevima i otisci kože i moguće sadržine iznutrica. Svrstava se one hadrosauride koji nisu imali šuplju krijestu i bio je srodan rodu ''[[Anatotitan]]'', a možda je i istovjetan s njim. ''Edmontosaurus'' ima dugu i zamršenu taksonomsku povijest koja dotira do kasnog 19. stoljeća. Razne vrste klasificirane sa rodovima ''[[Claosaurus]]'', ''[[Thespesius]]'', ''[[Trachodon]]'' i poznatim ali sada nekorištenim rodom '''''Anatosaurus''''', sada se smatraju kao pripadnici roda ''Edmontosaurus''. Prvi fosili svrstani u ''Edmontosaurus'' otkriveni su na jugu [[Alberta|Alberte]], [[Kanada]], u prijašnjoj donjoj formaciji Edmonton. Tipičnu vrstu, ''E. regalis'', nazvao je [[Lawrence Lambe]] [[1917]]. godine, iako je nekoliko vrsta koje se sada svrstavaju u ovaj rod bilo imenovano već i ranije. Najpoznatija od njih je ''E. annectens'', koju je prvi imenovao [[Othniel Charles Marsh]] [[1892]]. godine kao ''[[Claosaurus]] annectens'' i koja je dugo bila poznata kao ''Anatosaurus annectens''. Treća, manja vrsta, ''E. saskatchewanensis'', također je poznata. Naziv ''Edmontosaurus'' znači "gušter iz Edmontona"; rod je nazvan po formaciji Edmonton, koja se sada zove formacija Horseshoe Canyon. ''Edmontosaurus'' je bio vrlo rasprostranjen na zapadu Sjeverne Amerike. Rasprostranjenost njegovih fosila pokazuje da je nastanjivao obalne ravnice. Bio je biljožder koji se mogao kretati i na dvije i na četiri noge. Budući da su fosili pronađeni u većim grupama, smatra se da je ''Edmontosaurus'' živio u grupama i da se možda također selio. Mnogobrojnost fosila je omogućila znanstvenicima da detaljno istraže njegovu paleobiologiju, uključujući i njegov mozak, kako se možda hranio i njegove ozljede i [[patologija|bolesti]]. == Opis == [[Datoteka:Edmontosaurus scale.png|thumb|Usporedba veličina vrsta ''Edmontosaurus regalis'' i ''E. annectens'' sa čovjekom.]] ''Edmontosaurus'' je detaljno opisan iz nekoliko primjeraka.<ref name=LML20>{{cite book|last=Lambe |first=Lawrence M. |authorlink=Lawrence Lambe |year=1920 |title=The hadrosaur ''Edmontosaurus'' from the Upper Cretaceous of Alberta |publisher=Department of Mines, Geological Survey of Canada |series=Memoir |volume=120 |pages=1–79|isbn=0-659-96553-4}}</ref><ref name=CWG24>{{cite book|last=Gilmore |first=Charles W. |authorlink=Charles W. Gilmore |year=1924 |title=A new species of hadrosaurian dinosaur from the Edmonton Formation (Cretaceous) of Alberta |publisher=Department of Mines, Geological Survey of Canada |series=Bulletin |volume=38 |pages=13–26}}</ref><ref name=CMS26>{{cite book|last=Sternberg |first=Charles M. |authorlink=Charles Mortram Sternberg |year=1926 |title=A new species of ''Thespesius'' from the Lance Formation of Saskatchewan |publisher=Department of Mines, Geological Survey of Canada |series=Bulletin |volume=44 |pages=77–84}}</ref><ref name=LW42a>{{cite book |last=Lull |first=Richard Swann |authorlink=Richard Swann Lull |coauthors= and Wright, Nelda E. |title=Hadrosaurian Dinosaurs of North America |year=1942 |publisher=Geological Society of America |series=Geological Society of America Special Paper '''40''' |pages=50–93 }}</ref> Kao i ostali hadrosauridi, bio je glomazna životinja sa dugim [[rep]]om ravnim sa strane i glavu sa proširenim kljunom kao u [[patke]]. Lubanja nije imala ni šuplju ni čvrstu krijestu, za razliku od drugih hadrosaurida. Prednje noge nisu bile tako teške građe kao i zadnje, ali bile su dovoljno duge da bi se koristile tokom stajanja ili kretanja. ''Edmontosaurus'' je spadao u najveće hadrosauride: ovisno o vrsti, potpuno odrasla jedinka mogla je biti duga do 9 m, a neki veći primjerci dostizali su 12 m<ref name=DFG97>{{cite book|chapter=Edmontosaurus |last=Glut |first=Donald F. |authorlink=Donald F. Glut |title=Dinosaurs: The Encyclopedia |url=https://archive.org/details/dinosaursencyclo0000glut |year=1997 |publisher=McFarland & Co |location=Jefferson, North Carolina |pages=[https://archive.org/details/dinosaursencyclo0000glut/page/389 389]–396 |isbn=0-89950-917-7 }}</ref> do 13 m dužine.<ref name=DL90>{{cite book |last=Lambert |first=David |coauthors=and the Diagram Group |title=The Dinosaur Data Book |url=https://archive.org/details/dinosaurdatabook00lamb |year=1990 |publisher=Avon Books |location=New York |isbn=0-380-75896-3 |page=[https://archive.org/details/dinosaurdatabook00lamb/page/60 60]}}</ref> Njegova težina bila je oko 4 MT.<ref name=HWF04>{{cite book |last=Horner |first=John R. |authorlink=Jack Horner (paleontologist) |coauthors=Weishampel, David B.; and Forster, Catherine A |editor=Weishampel, David B.; Dodson, Peter; and Osmólska, Halszka (eds.)|title=The Dinosauria |url=https://archive.org/details/dinosauria0000unse_n9z8 |edition=2nd |year= 2004|publisher=University of California Press |location=Berkeley |isbn=0-520-24209-2 |pages=[https://archive.org/details/dinosauria0000unse_n9z8/page/438 438]–463 |chapter=Hadrosauridae }}</ref> Trenutno je ''E. regalis'' najveća vrsta, iako bi njezin status mogao izazvati hadrosaurid ''[[Anatotitan|Anatotitan copei]]''; Jack Horner i kolege su [[2004]]. pretpostaviil da su ove dvije vrste sinonimi.<ref name=HWF04/> (što drugi autori još uvijek trebaju testirati). Tipični primjerak vrste ''E. regalis'', NMC&nbsp;2288, se procjenjuje na 9 do 12 m dužine.<ref name=LW42b>Lull, Richard Swann; and Wright, Nelda E. (1942). ''Hadrosaurian Dinosaurs of North America''. p. 225.</ref> ''E. annectens'' je bio nešto kraći. Dva poznata skeleta, USNM&nbsp;2414 i YPM&nbsp;2182, dugi su 8 m i 8,92 m.<ref name=LW42b/><ref name=FAL04>{{cite journal |last=Lucas |first=Frederic A. |year=2004 |title=The dinosaur ''Trachodon annectens'' |journal=Smithsonian Miscellaneous Collections |volume=45 |pages=317–320}}</ref> Međutim, postoji barem jedna dojava mnogo većeg potencijalnog primjerka, dugog gotovo 12 m.<ref name=WJM70>{{cite journal |last=Morris |first=William J. |year=1970 |title=Hadrosaurian dinosaur bills&nbsp;— morphology and function |journal=Contributions in Science (Los Angeles County Museum of Natural History) |volume=193 |pages=1–14}}</ref> ''E. saskatchewanensis'' je bio još i manji, od 7 do 7,3 m dužine.<ref name=LW42c>Lull, Richard Swann; and Wright, Nelda E. (1942). ''Hadrosaurian Dinosaurs of North America''. pp. 151–164.</ref> === Lubanja === [[Datoteka:Edmontosaurus annectens skull.jpg|thumb|Lubanja vrste ''Edmontosaurus annectens'']] Lubanja odraslog ''Edmontosaurusa'' bila je duga oko jedan metar; kod vrste ''E. regalis'' bila je duža nego kod ''E. annectens''.<ref name=LW42b/> Lubanja je bila [[trokut]]na u profilu,<ref name=LML20/> bez koštane krijeste.<ref name=LW42c/> Gledani odozgo, prednji i zadnji dio lubanje bili su prošireni; sprijeda se formirao "pačji kljun". U kljunu nisu imali zube, a i donja i gornja čeljust bile su proširene keratinskim materijalom.<ref name=HWF04/> Najveća količina ostataka keratinskog gornjeg kljuna poznata je od "mumije" u Muzeju Senckenberg.<ref name=DFG97/> Kod ovog primjerka se očuvani, nekoštani dio kljuna očuvao barem 8 cm dalje od kosti i bio je usmjeren prema dolje.<ref name=LW42d>Lull, Richard Swann; and Wright, Nelda E. (1942). ''Hadrosaurian Dinosaurs of North America''. pp. 110–117.</ref> Nosni otvori ''Edmontosaurusa'' bili su izduženi u duboka udubljenja okružena izraženim koštanim obručima iznad, iza i ispod.<ref name=JAH75>{{cite journal |last=Hopson |first=James A. |year=1975 |title=The evolution of cranial display structures in hadrosaurian dinosaurs |url=https://archive.org/details/sim_paleobiology_winter-1975_1_1/page/21 |journal=Paleobiology |volume=1 |issue=1 |pages=21–43 }}</ref> U barem jednom slučaju (primjerak u Senckenbergu), očuvani su i koštani prstenovi u očnim dupljama.<ref name=LW42e>Lull, Richard Swann; and Wright, Nelda E. (1942). ''Hadrosaurian Dinosaurs of North America''. pp. 128–130.</ref> Još jedna kost koja se rijetko očuva, [[Stremen (uho)|stremen]], također je pronađena kod jednog primjerka ''Edmontosaurusa''.<ref name=HWF04/> [[Zubi]] su bili prisutni samo u glavnoj kosti donje čeljusti i u zadnjoj oblasti gornje čeljusti, kod obraza. Zubi su se neprestalno zamjenjivali novim, kojima je trebalo oko pola godine da se formiraju.<ref name=TC04>{{cite journal|last=Stanton Thomas|first=Kathryn J. |coauthors=and Carlson, Sandra J. |year=2004 |title=Microscale δ¹⁸O and δ¹³C isotopic analysis of an ontogenetic series of the hadrosaurid dinosaur ''Edmontosaurus'': implications for physiology and ecology |journal=Palaeogeography, Palaeoclimatology, and Palaeoecology |volume=206 |issue=2004 |pages=257–287 |doi=10.1016/j.palaeo.2004.01.007}}</ref> Rasli su u kolonama, sa najviše šest u svakoj; broj kolona varirao je ovisno o veličini životinje.<ref name=LW42a/> Poznate kolone za neke vrste su: 51 do 53&nbsp;kolona u gornjoj čeljusti i 48 do 49 u donjoj čeljusti (zubi gornje čeljusti bili su malo uži nego oni donje čeljusti) za ''E. regalis''; 43&nbsp;kolone u gornjoj i 36 u donjoj čeljusti za ''E. annectens''; i 52 i 44 za ''E. saskatchewanensis''.<ref name=LW42c/> === Postkranijalni skelet === [[Datoteka:Edmontosaurus pelvis left.jpg|thumb|Kukovlje ''Edmontosaurusa'']] Broj [[kralježak]]a se razlikuje između primjeraka. ''E. regalis'' je imao 13 vratnih kralježaka, 18 leđnih kralježaka, 9 karličnih kralježaka i nepoznat broj repnih kralježaka.<ref name=LW42c/> Primjerak koji se nekada identificirao kao ''Anatosaurus edmontoni'' (a sada ''E. annectens'') je imao još više leđnih kralježaka i 85&nbsp;repnih kralježaka, sa neobjavljenim procentom restauracije.<ref name=LW42c/> Ostali hadrosauridi imali su samo 50 do 70&nbsp;repnih kralježaka,<ref name=HWF04/> pa je time broj istih kod spomenutog primjerka vjerojatno veći nego što je uistinu bio. Anteriorni dio leđa bio je savijen prema tlu, a vrat je bio uspravljen prema gore; ostatak [[kičma|kralješnice]] i rep bili su horizontalni.<ref name=HWF04/> Na većem dijelu leđa i repa postojale su okoštale tetive rešetkasto raspoređene po kralješnici. Takvo stanje je navodno činilo leđa i barem jedan dio repa izuzetno ravnim.<ref name=JHO64>{{cite journal |doi=10.2475/ajs.262.8.975 |last=Ostrom |first=John H. |year=1964 |authorlink=John Ostrom |title=A reconsideration of the paleoecology of the hadrosaurian dinosaurs |journal=American Journal of Science |volume=262 |pages=975–997}}</ref><ref name=PMG70>{{cite journal |last=Galton |first=Peter M. |authorlink=Peter Galton |year=1970 |title=The posture of hadrosaurian dinosaurs |url=https://archive.org/details/sim_journal-of-paleontology_1970-05_44_3/page/464 |journal=Journal of Paleontology |volume=44 |issue=3 |pages=464–473}}</ref> Okoštale tetive su učvršćivale kralješni stub protiv gravitacionalnog stresa; inače su kralješni stub većinom podržavali zadnji udovi i kukovlje.<ref name=JHO64/> [[Datoteka:Edmontosaurusskel.jpg|thumb|left|''Edmontosaurus'' u Pirodoslovnom muzeju Univerziteta Oxford]] Lopatice su bile duge i ravne kosti nalik oštricama, relativno paralelne kralješnom stubu. Kukovi su se sastojali od po tri elementa: izduženog iliuma iznad artikulacije sa nogom, ischiuma ispod i iza dugačke tanke "palice" i od preponske kosti sprijeda koja se širila u strukturu nalik tanjuru. Struktura kukovlja nije dopuštala toj životinji da stoji uspravno na zzadnjim nogama, zato što bi u takvoj poziciji bedrena kost gurala zglob iliuma i preponske kosti, a inače je gurala samo čvrsti ilium. Devet spojenih karličnih kralježaka davalo je podršku kukovlju.<ref name=LW42a/> Prednje noge bile su kraće i lakše građe nego zadnje noge. [[Ramena kost]] je imala veliku deltopektoralnu krijestu za pričvršćivanje mišića, dok su [[lakatna kost]] i [[palčana kost]] bile mršave. Gornji i donji dio ruke bili su slične dužine. Članak je bio jednostavan, sa samo dvije malene kosti. Na svakom prednjem stopalu bila su po četiri prsta, bez palca (prvog prsta). Kažiprst, drugi, treći i četvrti prst bili su otprilike iste dužine i bili su povezani mesnatim tkivom. Iako su drugi i treći prst imali tvorevine slične kopitima, i te kosti nalazile su se u mesu i nisu bile vidljive izvana. Mali prst se odvojio od ostala tri i bio je mnogo kraći. Bedrena kost bila je robusna i prava, sa izraženom izbočinom na otprilike polovini stražnje strane.<ref name=LW42a/> Ovaj greben služio je za pričvršćavanje snažnih mišića na kukovlju i u repu koji su vukli bedra (a time i zadnje udove) prema nazad i pomagali održavati ravnotežu uz pomoć repa.<ref name=LW42e2>Lull, Richard Swann; and Wright, Nelda E. (1942). ''Hadrosaurian Dinosaurs of North America''. pp. 98–110.</ref> Na svakom zadnjem stopalu bila su tri prsta, bez velikog i malog prsta. Ti prsti su na vrhu imali strukture slične kopitima.<ref name=LW42a/> === Koža === [[Datoteka:Edmontosaurusmummy.jpg|thumb|AMNH 5060: dobro očuvan primjerak vrste ''Edmontosaurus annectens'']] Pronađeno je više primjeraka ''Edmontosaurusa'' sa očuvanim otiscima [[koža|kože]]. Neki od njih su dobili mnogo pažnje poput "mumije Trachodona" u ranom 20. stoljeću<ref name=HFO09>{{cite journal |last=Osborn |first=Henry Fairfield |authorlink=Henry Fairfield Osborn |year=1909 |title=The epidermis of an iguanodont dinosaur |journal=Science |volume=29 |issue=750 |pages=793–795 |doi=10.1126/science.29.750.793 |pmid=17787819}}</ref><ref name=HFO12>{{cite journal |last=Osborn |first=Henry Fairfield |year=1912 |title=Integument of the iguanodont dinosaur ''Trachodon'' |journal=Memoirs of the American Museum of Natural History |volume=1 |pages=33–54 |url=http://digitallibrary.amnh.org/dspace/handle/2246/49 |format=pdf (very large; 76,048 kb) |accessdate=2009-03-08 |archive-date=2014-12-21 |archive-url=https://web.archive.org/web/20141221060837/http://digitallibrary.amnh.org/dspace/handle/2246/49 |dead-url=yes }}</ref> i primjerka zvanog "[[Dakota (fosil)|Dakota]]",<ref name="ng">{{cite news |title= Mummified Dinosaur Unveiled |url= http://news.nationalgeographic.com/news/2007/12/photogalleries/dinosaur-pictures/index.html |publisher= National Geographic News |date = 03. 12. 2007. |accessdate = 03. 12. 2007. }}</ref><ref name="wp">{{cite news |title= Scientists Get Rare Look at Dinosaur Soft Tissue |url= http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/story/2007/12/03/ST2007120300591.html |last= Lee |first= Christopher |publisher= Washington Post |date = 03. 12. 2007. |accessdate = 03. 12. 2007. }}</ref><ref name=PLMetyal09>{{cite journal |last=Manning |first=Phillip L. |coauthors=Morris, Peter M.; McMahon, Adam; Jones, Emrys; Gize, Andy; Macquaker, Joe H. S.; Wolff, G.; Thompson, Anu; Marshall, Jim; Taylor, Kevin G.; Lyson, Tyler; Gaskell, Simon; Reamtong, Onrapak; Sellers, William I.; van Dongen, Bart E.; Buckley, Mike; and Wogelius, Roy A. |year=2009 |title=Mineralized soft–tissue structure and chemistry in a mummified hadrosaur from the Hell Creek Formation, North Dakota (USA) |journal=Proceedings of the Royal Society B |pmid=19570788 |volume=276 |issue=1672 |pmc=2817188 |pages=3429–3437 |doi=10.1098/rspb.2009.0812}}</ref> a ovaj zadnji imao je i očuvane organske tvari u koži.<ref name=PLMetyal09/> Zahvaljujući ovim pronalascima, poznat je izgled [[krljušt]]i na većem dijelu tijela ''Edmontosaurusa''. AMNH&nbsp;5060, "mumija Trachodona" (tako nazvana zato što izgleda kao da je fosil prirodne mumije), sada se smatra primjerkom ''E. annectens''. Kod njega su pronađeni otisci kože na njušci, većini [[vrat]]a i tijela i dijelovima udova.<ref name=LW42d/> Rep i jedan dio nogu erodirao je prije nego što je fosil pronađen, pa su ti dijelovi tijela nepoznati za taj primjerak.<ref name=HFO12/> Uz to, neka područja sa otiscima kože, kao što su dijelovi u vezi sa vratom i rukama, slučajno su otklonjeni tijekom pripremanja primjerka.<ref name=HFO09/> Za ovaj primjerak smatra se da se osušio u suhom koritu potoka,<ref name=HFO12/> vjerojatno u ili blizu zavoja u potoku. Okolnosti lokacije i očuvanja tijela pokazuju da je životinja umrla tijekom perioda suše, možda od gladi.<ref name=KC87>{{cite book |last=Carpenter |first=Kenneth |authorlink=Kenneth Carpenter |year=1987 |chapter=Paleoecological significance of droughts during the Late Cretaceous of the Western Interior |editors=Currie, Philip J. and Koster, Emlyn H. (editors) |title=Fourth Symposium on Mesozoic Terrestrial Ecosystems, Drumheller, August 10–14, 1987 |series=Occasional Paper of the Tyrrell Museum of Palaeontology |volume=3 |publisher=Royal Tyrrell Museum of Palaeontology |location=Drumheller, Alberta |pages=42–47 |isbn=0-7732-0047-9}}</ref><ref name=KC07>{{cite journal |last=Carpenter |first=Kenneth |authorlink=Kenneth Carpenter |year=2007 |title=How to make a fossil: part 2&nbsp;– Dinosaur mummies and other soft tissue |journal=The Journal of Paleontological Sciences |volume=online |url=http://www.aaps-journal.org/pdf/How+to+Mummify+a+Dinosaur.pdf |format=PDF |accessdate=2009-03-08 |archive-date=2009-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20090823210030/http://www.aaps-journal.org/pdf/How%2Bto%2BMummify%2Ba%2BDinosaur.pdf |dead-url=yes }}</ref> Osušenu strvinu je na kraju zakopala iznenadna poplava u kojoj je bilo dovoljno sitnih čestica da se tijelo očuva.<ref name=HFO12/> [[Datoteka:Edmontosaurusskin.jpg|left|thumb|upright|Otisci kože abdomena vrste ''Edmontosaurus annectens'']] Epiderma je bila tanka, a krljušti su bile malene i nisu se preklapale,<ref name=HFO09/> kao i kod guštera ''[[Heloderma suspectum]]''.<ref name=LW42d/> Na većem dijelu tijela postojala su dva tipa krljušti: malene zašiljene ili konveksne tuberkule, 1 do 3 mm u promjeru bez nekog određenog rasporeda; i veće, ravne mnogokutne tuberkule, obično promjera manjeg od 5 mm, ali i do 10 mm na području podlaktice. Ove zadnje su se grupirale u grupe koje je prvi tip krljušti odjeljivao jedne od drugih; na prijelazu između velikih u male krljušti postojao je tranzicijski tip krljušti. Na većem dijelu tijela su veće krljušti bile raspoređene u kružne ili ovalne skupine, a blizu ramena na ruci formirale su pruge gotovo paralelne jedne drugima. Sve u svemu, skupine su bile veće na gornjem dijelu tijela, a manje na donjem. Iznad kukovlja su postojale skupine dužine 50 cm.<ref name=HFO12/> [[Datoteka:Edmontosaurus mummy.jpg|thumb|Slika mumije AMNH]] Jedini otisci kože sa [[glava|glave]] dolaze od velikih otvora za nosnice. Umjesto otisaka tuberkula, tu su se nalazili otisci mekog tkiva, sa dubljim dijelom dalje nazad, što su mogle biti [[nosnice]].<ref name=LW42d/> Vrat i leđa imali su mekan greben ili nabor po sredini, sa redom ovalnih grupa tuberkula iznad šiljastih nastavaka kralježaka. Točna visina grebena kod primjerka AMNH&nbsp;5060 nije poznata, a ni mjesto njegove gornje granice, budući da je nedostajao gornji dio. Greben je bio visok barem 8 cm i bio je naboran kako bi omogućio pokretanje. Američki paleontolog [[Henry Fairfield Osborn]] je pretpostavio da je bio dovoljno visok za još jedan red skupina krljušti.<ref name=HFO12/> Na prednjim udovima su se nalazili najveći tuberkuli, raspoređeni u velike skupine koje su pokrivale veći dio udova. Ruke su bile pokrivene malenim tuberkulima u strukturi od mekog tkiva koja je okruživala tri centralna prsta; čak ni vrhovi nisu bili vidljivi. Osborn je smatrao da je to bila prilagodba plivanju.<ref name=HFO12/> Paleontolog [[Robert T. Bakker]] je kasnije zaključio da je to meko tkivo bilo analogno mekom tkivu na stopalima [[deva|deve]].<ref name=RTB86>{{cite book |last=Bakker |first=Robert T. |authorlink=Robert T. Bakker |year=1986 |title=[[The Dinosaur Heresies: New Theories Unlocking the Mystery of the Dinosaurs and their Extinction]] |chapter= The case of the duckbill's hand |publisher=William Morrow |location=New York |isbn=0-8217-2859-8 |pages=[https://archive.org/details/dinosaurheresies0000bakk/page/146 146]–159}}</ref> Kao i na podlaktici, i na potkoljenici je bilo velikih tuberkula. Raspored krljušti na ostatku noge je još uvijek nepoznat, ali otisci kože ''[[Lambeosaurus]]a'' pokazuju da su butine bile ispod kože, kao kod današnjih ptica.<ref name=LW42d/> Rep nije pronađen kod primjerka AMNH&nbsp;5060, ali ostali primjerci dali su neke detalje o koži na tom dijelu tijela. Otisci kože nepotpunog repa koji pripada ili ''Edmontosaurusu'' ili njegovom bliskom srodniku ''Anatotitanu'', koji su pronađeni u formaciji Hell Creek, pokazuju segmentiran greben iznad kralježaka. Greben je bio visok oko 8 cm, a segmenti su bili dugi 5 cm i visoki 4,5 cm, sa razmakom od 1 cm između sebe, jedan segment po kralješku.<ref name=JRH84>{{cite journal |last=Horner |first=John R. |authorlink=Jack Horner (paleontologist) |title=A "segmented" epidermal frill in a species of hadrosaurian dinosaur |journal=Journal of Paleontology |volume=58 |issue=1 |pages=270–271}}</ref> Još jedan fosilizirani rep, ovaj put od neodraslog primjerka, imao je fosilizirane otiske uključujući tuberkule i do tada još neviđene teksture na koži. U ove otiske spadaju i eliptične krljušti koje se preklapaju, ižlijebljene krljušti i "trapezoidna struktura 9&nbsp;cm sa 10&nbsp;cm nalik na rog".<ref name=TLetal03>{{cite journal |last=Lyson |first=Tyler R. |coauthors=Hanks, H. Douglas; and Tremain, Emily S. |year=2003 |url=http://gsa.confex.com/gsa/2003NC/finalprogram/abstract_51215.htm |title=New skin structures from a juvenile ''Edmontosaurus'' from the Late Cretaceous of North Dakota |journal=Abstracts with Programs&nbsp;— Geological Society of America |volume=35 |issue=2 |page=13 |accessdate=2009-03-08 |archive-date=2016-02-24 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160224031124/https://gsa.confex.com/gsa/2003NC/finalprogram/abstract_51215.htm |dead-url=yes }}</ref> == Klasifikacija == {| width="100%" |- valign="top" | align="left" width="50%" | {{clade| style=font-size:90%; line-height:90% |label1=&nbsp;Hadrosaurinae&nbsp; |1={{clade |1=''[[Lophorhothon]]'' |label2=<span style="color:white;">unnamed</span> |2={{clade |label1=<span style="color:white;">unnamed</span> |1={{clade |1=''[[Prosaurolophus]]'' |label2=<span style="color:white;">unnamed</span> |2={{clade |1=''[[Gryposaurus]]'' |label2=<span style="color:white;">unnamed</span> |2={{clade |1='''''Edmontosaurus''''' |label2=<span style="color:white;">unnamed</span> |2={{clade |1=''[[Brachylophosaurus]]'' |2=''[[Maiasaura]]'' }} }} }} }} |label2=<span style="color:white;">unnamed</span> |2={{clade |1=[[Secernosaurus|"Kritosaurus" ''australis'']] |2=''[[Naashoibitosaurus]]'' |3=''[[Saurolophus]]'' }} }} }} }} | align="left" width="50%"| {{clade| style=font-size:90%; line-height:90% |label1=Hadrosaurinae |1={{clade |1=''[[Lophorhothon]]'' |label2=<span style="color:white;">unnamed</span> |2={{clade |label1=<span style="color:white;">unnamed</span> |1={{clade |1='''''Edmontosaurus''''' |label2=<span style="color:white;">unnamed</span> |2={{clade |1=''[[Prosaurolophus]]'' |2=''[[Saurolophus]]'' }} }} |label2=<span style="color:white;">unnamed</span> |2={{clade |1=''[[Naashoibitosaurus]]'' |label2=<span style="color:white;">unnamed</span> |2={{clade |1=''[[Gryposaurus]]'' |label2=<span style="color:white;">unnamed</span> |2={{clade |1=''[[Brachylophosaurus]]'' |2=''[[Maiasaura]]'' }} }} }} }} }} }} | align="right" width="50%" | |} <center><small>Gornji kladogram prema Horner ''et al.'' (2004.),<ref name=HWF04/> donji kladogram prema Gates & Sampson (2007.).<ref name=GS07/></small></center> ''Edmontosaurus'' je bio hadrosaurid, pripadnik porodice koje je pronađena jedino u stijenama iz kasne krede. Klasificira se u Hadrosaurinae, kladus hadrosaurida koji nisu imali šuplju krijestu na glavi. Ostali pripadnici ove grupe su ''[[Brachylophosaurus]]'', ''[[Gryposaurus]]'', ''[[Lophorhothon]]'', ''[[Maiasaura]]'', ''[[Naashoibitosaurus]]'', ''[[Prosaurolophus]]'' i ''[[Saurolophus]]''.<ref name=HWF04/> Bio je ili u vrlo bliskom srodstvu sa rodom ''[[Anatotitan]]'',<ref name=WH90>{{cite book |last=Weishampel |first=David B. |authorlink=David B. Weishampel |coauthors=and Horner, Jack R. |editor= Weishampel, David B.; Dodson, Peter; and Osmólska, Halszka (eds.)|title=The Dinosauria |url=https://archive.org/details/dinosauria0000unse |edition=1st |year=1990 |publisher=University of California Press |location=Berkeley |isbn=0-520-06727-4 |pages=[https://archive.org/details/dinosauria0000unse/page/534 534]–561 |chapter=Hadrosauridae}}</ref>još jednim velikim hadrosauridom iz raznih kasnokredskih formacija na zapadu SAD-a, ili je bio njegov sinonim.<ref name=HWF04/> Divovski kineski hadrosaurin ''[[Shantungosaurus]]'' je također anatomski sličan ''Edmontosaurusu''; M. K. Brett-Surman je otkrio da se ova dva roda razlikuju samo u detaljima vezanim za veličinu ''Shantungosaurusa'', na osnovu opisa tog roda.<ref name=MKBS89>{{cite book |last=Brett-Surman |first=Michael K. |year=1989 |title=A revision of the Hadrosauridae (Reptilia: Ornithischia) and their evolution during the Campanian and Maastrichtian |series=Ph.D. dissertation |publisher=George Washington University |location=Washington, D.C. }}</ref> Iako status ''Edmontosaurusa'' kao hadrosaurina nije predmet kontroverze, njegovo točno svrstavanje u kladusu nije određeno. U ranim su se filogenijama, kao što je ona u uticajnom monografu [[R. S. Lull]]a i Nelde Wright iz 1942. godine, ''Edmontosaurus'' i razne vrste roda ''Anatosaurus'' (od kojih je većina poslije svrstana u rod ''Edmontosaurus'') kao jednu lozu među više loza hadrosaura "sa ravnim glavama".<ref name=LW42f>Lull, Richard Swann; and Wright, Nelda E. (1942). ''Hadrosaurian Dinosaurs of North America''. p. 48.</ref> Jedna od prvih analiza u kojoj su se koristile kladističke metode pokazala je da je u srodstvu sa rodovima ''Anatotitan'' i ''Shantungosaurus'' u neformalnom kladusu "edmontosaura", koji je uparen sa "saurolofima" sa šiljatom krijestom na zadnjem dijelu glave i u daljem srodstvu sa "brahilofosaurima" i "griposaurima".<ref name=WH90/> Istraživanje koje su 2007. godine proveli Terry Gates i Scott Sampson dalo je slične rezultate, da je ''Edmontosaurus'' u bliskom srodstvu sa ''Saurolophusom'' i ''Prosaurolophusom'', a u daljem srodstvu sa ''Gryposaurusom'', ''Brachylophosaurusom'' i rodom ''Maiasaura''.<ref name=GS07>{{cite journal |last=Gates |first=Terry A. |coauthors=Sampson, Scott D. |year=2007 |title=A new species of ''Gryposaurus'' (Dinosauria: Hadrosauridae) from the late Campanian Kaiparowits Formation, southern Utah, USA |journal=Zoological Journal of the Linnean Society |volume=151 |issue=2 |pages=351–376 |doi=10.1111/j.1096-3642.2007.00349.x }}</ref> Međutim, najnoviji pregled porodice Hadrosauridae, koji su proveli Jack Horner i kolege (2004.), doveo je do upadljivo drugačijih rezultata: ''Edmontosaurus'' je svrstan između roda ''Gryposaurus'' i "brahilofosaura", a u daljem srodstvu sa rodom ''Saurolophus''.<ref name=HWF04/> Nepodudarnosti kompliciraju i relativni nedostatak rada na evolutivnoj srodnosti hadrosaurina. == Otkriće i povijest == === ''Claosaurus annectens'' i ostala rana otkrića === ''Edmontosaurus'' je imao dugu i kompliciranu povijest u paleontologiji; proveo je desetljeća sa raznim vrstama klasificiranim u druge rodove. Njegova taksonomska povijest se u mnogim tačkama povijesti isprepliće sa rodovima ''[[Agathaumas]]'', ''Anatosaurus'', ''Anatotitan'', ''[[Claosaurus]]'', ''[[Hadrosaurus]]'', ''[[Thespesius]]'' i ''[[Trachodon]]'',<ref name=HWF04/><ref name=BSC07>{{cite book |last=Creisler |first=Benjamin S. |year=2007 |chapter=Deciphering duckbills: a history in nomenclature |editor=Carpenter, Kenneth (ed.) |title=Horns and Beaks: Ceratopsian and Ornithopod Dinosaurs |publisher=Indiana University Press |location=Bloomington and Indianapolis |pages=185–210 |isbn=0-253-34817-X}}</ref> a izvori prije 1980-ih godina obično koriste ''Anatosaurus'', ''Claosaurus'', ''Thespesius'' ili ''Trachodon'' za fosile edmontosaura (osim onih koji spadaju u ''E. regalis''), ovisno o autoru i vremenu objave. Iako je ''Edmontosaurus'' nazvan [[1917|1917.]] godine, njegova najstarija vrsta (''E. annectens'') je nazvana [[1892|1892.]] kao vrsta ''Claosaurusa'', a nepotpuni ostaci koji mu pripadaju opisani su još [[1871|1871.]] godine.<ref name=HWF04/> Prve opisane ostatke životinje koja je mogla biti ''Edmontosaurus'', [[Edward Drinker Cope]] je [[1871|1871.]] godine nazvao ''Trachodon atavus''.<ref name=EDC71>{{cite journal |last=Cope |first=Edward Drinker |authorlink=Edward Drinker Cope |year=1871 |title=Supplement to the synopsis of the extinct Batrachia and Reptilia of North America |journal=American Philosophical Society, Proceedings |volume=12 |issue=86 |pages=41–52}}</ref> Ova vrsta je u dva pregleda bez komentara procijenjena kao sinonim vrste ''Edmontosaurus regalis'',<ref name=HWF04/><ref name=WH90/> iako je ''atavus'' nazvan nekoliko desetljeća prije ''regalis''. Godine [[1874|1874.]] Cope je nazvao, ali nije opisao vrstu ''Agathaumas milo'', čiji se primjerak sastojao od križničnih kralježaka i dijelova goljenične kosti iz perioda kasne krede (formacija Laramie, [[Colorado]]).<ref name=DFG97/><ref name=EDC74a>{{cite journal |last=Cope |first=Edward Drinker |authorlink=Edward Drinker Cope |year=1874 |title=Report on the stratigraphy and Pliocene vertebrate paleontology of northern Colorado |journal=U.S. Geological and Geographical Survey of the Territories Annual Report |volume=1 |pages=9–28}}</ref><ref name=CY02>{{cite journal |last=Carpenter |first=Kenneth |authorlink=Kenneth Carpenter |coauthors=and Young, D. Bruce |year=2002 |title=Late Cretaceous dinosaurs from the Denver Basin, Colorado |journal=Rocky Mountain Geology |volume=37 |issue=2 |pages=237–254 }}</ref> Kasnije te iste godine, opisao je ove kosti pod nazivom ''Hadrosaurus occidentalis''.<ref name=DFG97/><ref name=CY02/><ref name=EDC74b>{{cite journal |last=Cope |first=Edward Drinker |authorlink=Edward Drinker Cope |year=1874 |title=Report on the vertebrate paleontology of Colorado |journal=U.S. Geological and Geographical Survey of the Territories Annual Report |volume=2 |pages=429–454}}</ref> Te kosti su sada izgubljene.<ref name=CY02/> Kao i sa ''Trachodon atavus'', ''Agathaumas milo'' je u dva pregleda bez komentara svrstan kao ''Edmontosaurus regalis'',<ref name=HWF04/><ref name=WH90/> iako je bio nekoliko desetljeća stariji od ''regalis''. Ni jedna vrsta nije privukla mnogo pažnje; na primjer, ni jedna se ne pojavljuje u monografu Lulla i Wrighta ([[1942|1942.]] godine). Treću nejasnu vrstu, ''Trachodon selwyni'', koju je [[1902|1902.]] godine od donje čeljusti pronađene u formaciji Dinosaur Park (Alberta) opisao [[Lawrence Lambe]],<ref name=LL02>{{cite journal |last=Lambe |first=Lawrence M. |authorlink=Lawrence Lambe |year=1902 |title=On Vertebrata of the mid-Cretaceous of the Northwest Territory. 2. New genera and species from the Belly River Series (mid-Cretaceous). |journal=Contributions to Canadian Paleontology |volume=3 |pages=25–81}}</ref> Glut (1997. godine) je neispravno opisao kao priključenu vrsti ''Edmontosaurus regalis'' od strane Lulla i Wrighta.<ref name=DFG97/> Ona to nije, već je opisana kao "vrlo upitne validnosti".<ref name=LW42g>Lull, Richard Swann; and Wright, Nelda E. (1942). ''Hadrosaurian Dinosaurs of North America''. pp. 220–221.</ref> Neki noviji pregledi hadrosaurida su se suglasili.<ref name=HWF04/><ref name=WH90/> [[Datoteka:Large marsh claosaurus.jpg|thumb|Skeletalna restauracija vrste ''Edmontosaurus annectens'' (tada ''Claosaurus'') - [[Othniel Charles Marsh]].]] [[Datoteka:Mounted Edmontosaurus.jpg|thumb|''Edmontosaurus annectens'' u Muzeju Unierziteta Yale, prvi gotovo potpuni skelet dinosaura postavljen u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-u.<ref name=FAL04/>]] Prva dobro podržana vrsta ''Edmontosaurusa'' nazvana je [[1892|1892.]] godine ''Claosaurus annectens'' od strane [[Othniel Charles Marsh|Othniela Charlesa Marsha]]. Ova vrsta se bazira na USNM&nbsp;2414, lubanji i skeletu, a druga glava i skelet, YPM&nbsp;2182, je paratip. Oba je [[1891|1891.]] godine skupio [[John Bell Hatcher]] u formaciji Lance iz perioda gornje krede.<ref name=OCM92a>{{cite journal |last=Marsh |first=Othniel Charles |authorlink=Othniel Charles Marsh |year=1892 |title=Notice of new reptiles from the Laramie Formation |url=https://archive.org/details/sim_american-journal-of-science_1892-05_43_257/page/449 |journal=American Journal of Science |volume=43 |pages=449–453}}</ref> Ova vrsta ima i neke povijesne bilješke: među prvim je dinosaurima koji su dobili skeletnu restauraciju i prvi je hadrosaurid restauriran na taj način;<ref name=BSC07/><ref name=OCM92b>{{cite journal |last=Marsh |first=Othniel Charles |authorlink=Othniel Charles Marsh |year=1892 |title=Restorations of ''Claosaurus'' and ''Ceratosaurus'' |url=https://archive.org/details/sim_american-journal-of-science_1892-10_44_262/page/343 |journal=American Journal of Science |volume=44 |pages=343–349}}</ref> a YPM&nbsp;2182 i UNSM&nbsp;2414 su prvi i drugi vrlo potpuni skeleti postavljeni u SAD-u.<ref name=FAL04/> YPM&nbsp;2182 je izložen [[1901|1901.]] godine,<ref name=BSC07/> a USNM&nbsp;2414 [[1904|1904.]] godine.<ref name=FAL04/> Zbog nepotpunog razumijevanja hadrosaurida u to vrijeme, nakon Marshove smrti 1897. godine, ''Claosaurus annectens'' se svrstavao kao vrsta rodova ''Claosaurus'', ''Thespesius'' ili ''Trachodon''. Mišljenja su se mnogo razlikovala; udžbenici i enciklopedije su povlačili liniju između ''Claosaurus annectens'' sličnog ''[[Iguanodon]]u'' i ''Hadrosaurusa'' sa pačjim kljunom (na osnovu ostataka poslije priključenih vrsti ''Anatotitan copei''), dok je Hatcher eksplicitno identificirao ''C. annectens'' kao sinonim hadrosaurida predstavljenog tim istim lubanjama dinosaura s pačjim kljunom.<ref name=BSC07/> Hatcherova revizija, objavljena 1902. godine, bila je "očistila" situaciju: on je smatrao da su gotovo svi tada poznati rodovi hadrosaurida zapravo sinonimi roda ''Trachodon''. U tu grupu spadaju ''[[Cionodon]]'', ''[[Diclonius]]'', ''Hadrosaurus'', ''[[Hadrosaurus|Ornithotarsus]]'', ''[[Pteropelyx]]'' i ''Thespesius'', kao i ''[[Claorhynchus]]'' i ''[[Polyonax]]'', čiji su primjerci nepotpuni i danas se smatraju ceratopsima.<ref name=JBH02>{{cite journal |last=Hatcher |first=John B. |authorlink=John Bell Hatcher |year=1902 |title=The genus and species of the Trachodontidae (Hadrosauridae, Claosauridae) Marsh |journal=Annals of the Carnegie Museum, part 14 |volume=1 |pages=377–386}}</ref> Hatcherov rad doveo je do kratkog konsenzusa, dok poslije 1910. godine novi materijal iz Kanade i Montane nije pokazao veću raznolikost hadrosaurida nego što se prije slutilo.<ref name=BSC07/> [[Charles W. Gilmore]] je 1915. godine ponovo procijenio hadrosauride i predložio da se ''Thespesius'' ponovo uvede za hadrosauride iz formacije Lance i stijena iz odgovarajućeg perioda, a da se ''Trachodon'', zbog neadekvatnog materijala, ograniči na hadrosaurida iz starije formacije Judith River i njoj ekvivalentnih stijena. Što se tiče vrste ''Claosaurus annectens'', predložio je da se smatra sinonimom ''Thespesius occidentalis''.<ref name=CWG15>{{cite journal |last=Gilmore |first=Charles W. |authorlink=Charles W. Gilmore |year=1915 |title=On the genus ''Trachodon'' |journal=Science |volume=41 |pages=658–660 |doi=10.1126/science.41.1061.658 |pmid=17747979 |issue=1061}}</ref> Njegovo vraćanje roda ''Thespesius'' za hadrosauride iz perioda formacije Lance imat će posljedice u taksonomiji ''Edmontosaurusa'' u sljedećim desetljećima. Tijekom ovo vremenskog perioda ([[1902|1902.]]–[[1915|1915.]]), pronađena su još dva veoma važna primjerka vrste ''C. annectens''. Prvu, "mumiju Trachodona" (AMNH&nbsp;5060), otkrili su u formaciji Lance [[1908|1908.]] godine [[Charles Hazelius Sternberg]] i njegovi sinovi. Sternberg je radio za Britanski prirodoslovni muzej, ali Henry Fairfield Osborn iz Američkog prirodoslovnog muzeja kupio je primjerak za 2000 dolara.<ref name=NGD95>{{cite book |last=Norell |first=M. A. |coauthors=Gaffney, E. S.; and Dingus, L. |title=Discovering Dinosaurs in the American Museum of Natural History |url=https://archive.org/details/discoveringdinos00nore_0 |publisher=Knopf |location=New York |year=1995 |pages=[https://archive.org/details/discoveringdinos00nore_0/page/154 154]–155 |isbn=0-679-43386-4}}</ref> Sternbergovi su pronašli sličan primjerak na istom području [[1910|1910.]] godine,<ref name=CB04>{{cite book |last=Dal Sasso |first=Cristiano |coauthors=and Brillante, Giuseppe |year=2004 |title=Dinosaurs of Italy |url=https://archive.org/details/dinosaursofitaly0000dals |publisher=Indiana University Press |location=Bloomington and Indianapolis |page=[https://archive.org/details/dinosaursofitaly0000dals/page/112 112] |isbn=0-253-34514-6}}</ref> ne tako dobro očuvan, ali sa otiscima kože. Prodali su primjerak (SM&nbsp;4036) Muzeju Senckenberg u [[Nemačka|Njemačkoj]].<ref name=NGD95/> === Kanadska otkrića === [[Datoteka:Horseshoe Canyon Alberta Nov 1988.jpg|thumb|Formacija Horseshoe Canyon]] Lawrence Lambe je [[1917]]. godine dao naziv rodu ''Edmontosaurus'' na osnovu dva nepotpuna skeleta u formaciji Edmonton na jugu [[alberta|Alberte]], [[Kanada]].<ref name=LML17>{{cite journal |last=Lambe |first=Lawrence M. |authorlink=Lawrence Lambe |year=1917 |title=A new genus and species of crestless hadrosaur from the Edmonton Formation of Alberta |journal=The Ottawa Naturalist |volume=31 |issue=7 |pages=65–73 |url=http://ia360616.us.archive.org/2/items/ottawanaturalist31otta/ottawanaturalist31otta.pdf |format=pdf (entire volume, 18 mb) |accessdate = 2009-03-08 }}</ref> Rod je dobio naziv po navedenoj formaciji.<ref name=BSC07/> Ovi primjerci su došli iz donje formacije Edmonton, sada poznate kao formacija Horseshoe Canyon,<ref name=DFG97/> koja je neznatno starija od stijena u kojima je pronađen ''Claosaurus annectens''.<ref name=LW42c/> Tipična vrsta, ''E. regalis'' ("kraljevske veličine"),<ref name=BSC07/> bazira se na NMC&nbsp;2288, koji se sastoji od lubanje, kralježaka do šestog repnog kralješka, rebra, dio kukovlja i kost nadlaktice i veći dio jednog zadnjeg uda. Levi Sternberg ga je otkrio [[1912]]. godine. Drugi primjerak, paratip NMC&nbsp;2289, se sastoji od lubanje i skeleta kojem nedostaje kljun, većina repa i dio stopala. [[George F. Sternberg]] ga je otkrio [[1916]]. godine. Lambe je otkrio da je njegov novopronađeni dinosaur bio najsličniji vrsti ''Diclonius mirabilis'' (čiji su primjerci sada priključeni vrsti ''Anatotitan copei'') i privukao je pažnju na veličinu i robusnost ''Edmontosaurusa''.<ref name=LML17/> U početku je Lambe opisao samo lubanje dva skeleta, ali se vratio na taj rod [[1920]]. godine kako bi opisao primjerak NMC&nbsp;2289.<ref name=LML20/> Postkranijalni skelet tipičnog primjerka je i dalje neopisan, zamotan u zavoje.<ref name=DFG97/> Još su dvije vrste, koje će se uključiti u ''Edmontosaurus'', pronađene u Kanad 1920-ih, ali su oba u početku priključena rodu ''Thespesius''. Gilmore je nazvao prvu, ''Thespesius edmontoni'', [[1924]]. godine. ''T. edmontoni'' je također došla iz formacije Edmonton. Bazirala se na NMC&nbsp;8399, još jednom gotovo potpunom skeletu kojem je nedostajala većina repa. NMC&nbsp;8399 je otkrila Sternbergova grupa 1912. godine kod rijeke Red Deer.<ref name=CWG24/> Njegovi prednji udovi, okoštale tetive i otisci kože su kratko opisani [[1913]]. i 1914. godine od strane Lambea, koji je u početku mislio da je to bio primjerak vrste koju je nazvao ''Trachodon marginatus'',<ref name=LML13>{{cite journal |last=Lambe |first=Lawrence M. |authorlink=Lawrence Lambe |year=1913 |title=The manus in a specimen of ''Trachodon'' from the Edmonton Formation of Alberta |journal=The Ottawa Naturalist |volume=27 |pages=21–25}}</ref> ali je poslije promijenio mišljenje.<ref name=LML14>{{cite journal |last=Lambe |first=Lawrence M. |authorlink=Lawrence Lambe |year=1914 |title=On the fore-limb of a carnivorous dinosaur from the Belly River Formation of Alberta, and a new genus of Ceratopsia from the same horizon, with remarks on the integument of some Cretaceous herbivorous dinosaurs |journal=The Ottawa Naturalist |volume=27 |pages=129–135}}</ref> Taj primjerak postao je prvi skelet dinosaura koji je postavljen u nekom kanadskom muzeju. Gilmore je otkrio da je njegova nova vrsta bila vrlo slična vrsti ''Thespesius annectens'', ali ih je ostavio razdvojene zbog detalja ruku i šaka. Također je naglasio da je njegova nova vrsta imala više kralježaka u vratu i leđima nego Marshova, ali je pretpostavio da je Marsh pogriješio u svojoj pretpostavci da su primjerci ''annectens'' bili potpuni u tim regijama.<ref name=CWG24/> [[Charles Mortram Sternberg]] je [[1926]]. godine nazvao vrstu ''Thespesius saskatchewanensis'' za NMC&nbsp;8509, lubanju i nepotpun skelet iz platoa Wood Mountain na jugu [[Saskatchewan]]a. On je skupio taj primjerak [[1921]]. godine, iz stijena koje su pripadale formaciji Lance,<ref name=CMS26/> sada formaciji Frenchman.<ref name=HWF04/> NMC&nbsp;8509 se sastojao od gotovo potpune lubanje, brojnih kraljećaka, nepotpunog ramenog pojasa i pojasa kukovlja, i nepotpunih zadnjih udova; bio je prvi značajni primjerak dinosaura iz Saskatchewan. Sternberg je odlučio da ga priključi rodu ''Thespesius'' zato što je bio jedini rod hadrosaurida poznat iz formacije Lance u to vrijeme.<ref name=CMS26/> Tada je ''T. saskatchewanensis'' bio neobičam zbog svoje malene veličine, 7 do 7,3 m dužine.<ref name=LW42a/> === ''Anatosaurus'' do danas === Lull i Wright su [[1942|1942.]] godine pokušali riješiti kompliciranu taksonomiju hadrosaurida bez krijeste stvaranjem novog roda, ''Anatosaurus'', za nekoliko vrsta koje se nisu dobro uklapale u prijašnje rodove. ''Anatosaurus'', što znači "patka-gušter", zbog širokog kljuna kao kod patke ([[Latinski jezik|lat]] ''anas'' = patka + [[Grčki jezik|grč.]] ''sauros'' = gušter), imao je kao tipičnu vrstu Marshovu staru vrstu ''Claosaurus annectens''. Ovom rodu su također bile priključene vrste ''Thespesius edmontoni'', ''T. saskatchewanensis'', velika donja čeljust koju je Marsh 1890. godine priključio vrsti ''Trachodon longiceps''; i nova vrsta, ''Anatosaurus copei'', za dva skeleta na izlaganju u Američkom prirodoslovnom muzeju koje su dugo nazivali ''Diclonius mirabilis''. Tako su navedene vrste postale ''Anatosaurus annectens'', ''A. copei'', ''A. edmontoni'', ''A. longiceps'' i ''A. saskatchewanensis''.<ref name=LW42c/> ''Anatosaurus'' će se poslije nazivati "klasičnim dinosaurom sa pačjim kljunom".<ref name=DFG82>{{cite book |last=Glut |first=Donald F. |title=The New Dinosaur Dictionary |url=https://archive.org/details/newdinosaurdicti00glut |year=1982 |publisher=Citadel Press |location=Secaucus, NJ |isbn=0-8065-0782-9 |page=[https://archive.org/details/newdinosaurdicti00glut/page/57 57] }}</ref> [[Datoteka:Dakota skin impression.jpg|thumb|left|Otisak kože primjerka nazvanog "Dakota", koji je pronađen 1999. godine]] Takvo stanje stvari ostalo je nepromijenjeno nekoliko desetljeća, dok Michael K. Brett-Surman nije pregledao pertinentni materijal za svoje studentske radove 1970-ih i 1980-ih. Zaključio je da je tipična vrsta ''Anatosaurusa'', ''A. annectens'', zapravo vrsta roda ''Edmontosaurus'', a da je ''A. copei'' dovoljno različit da dobije vlastiti rod.<ref name=MKBS89/><ref name=MKBS75>{{cite book |last=Brett-Surman |first=Michael K. |year=1975 |title=The appendicular anatomy of hadrosaurian dinosaurs |series=M.A. thesis |publisher=University of California |location=Berkeley}}</ref><ref name=MKBS79>{{cite journal |last=Brett-Surman |first=Michael K. |year=1979 |title=Phylogeny and paleobiogeography of hadrosaurian dinosaurs |url=https://archive.org/details/sim_nature-uk_1979-02-15_277_5697/page/560 |journal=Nature |volume=277 |issue=5697 |pages=560–562 |doi=10.1038/277560a0}}</ref> Iako ICZN, koji regulira davanje naziva vrstama, ne smatra teze i disertacije službenim objavama, njegovi zaključci su bili poznati ostalim paleontolozima i prisvojeni su u nekoliko popularnih radova tog vremena.<ref name=DFG82b>{{cite book |last=Glut |first=Donald F. |title=The New Dinosaur Dictionary |url=https://archive.org/details/newdinosaurdicti00glut |year=1982 |publisher=Citadel Press |location=Secaucus, NJ |isbn=0-8065-0782-9 |pages=[https://archive.org/details/newdinosaurdicti00glut/page/49 49], 53}}</ref><ref name=DL83>{{cite book |last=Lambert |first=David |coauthors=and the Diagram Group |title=A Field Guide to Dinosaurs |url=https://archive.org/details/fieldguidetodino00lamb |year=1983 |publisher=Avon Books |location=New York |isbn=0-380-83519-3 |pages=[https://archive.org/details/fieldguidetodino00lamb/page/156 156]–161}}</ref> Brett-Surman i Ralph Chapman su imenovali novi rod za ''A. copei'' (''Anatotitan'') 1990. godine.<ref name=RCMBS90>{{cite book |last=Chapman |first=Ralph E. |coauthors=and Brett-Surman, Michael K. |year=1990 |chapter=Morphometric observations on hadrosaurid ornithopods |editors=Carpenter, Kenneth, and Currie, Philip J. (eds.) |title=Dinosaur Systematics: Perspectives and Approaches |url=https://archive.org/details/dinosaursystemat0000unse |publisher=Cambridge University Press |location=Cambridge |pages=[https://archive.org/details/dinosaursystemat0000unse/page/163 163]–177 |isbn=0-521-43810-1}}</ref> Od preostalih vrsta, ''A. saskatchewanensis'' i ''A. edmontoni'' su također priključene rodu ''Edmontosaurus'',<ref name=WH90/> a ''A. longiceps'' je priključen rodu ''Anatotitan'', ili kao druga vrsta<ref name=olshevsky1991>{{cite book |author=Olshevsky, George. |authorlink=George Olshevsky |year=1991 |title=A Revision of the Parainfraclass Archosauria Cope, 1869, Excluding the Advanced Crocodylia |series=Mesozoic Meanderings No. 2 |publisher=Publications Requiring Research |location=San Diego }}</ref> ili kao sinonim za ''A. copei''.<ref name=WH90/> Budući da je tipična vrsta roda ''Anatosaurus'' (''A. annectens'') premještena u ''Edmontosaurus'', naziv ''Anatosaurus'' je odbačen kao sinonim za ''Edmontosaurus''. Koncepcija ''Edmontosaurusa'' koja se pojavila uključivala je tri validne vrste: tipična ''E. regalis'', ''E. annectens'' (uključujući ''Anatosaurus edmontoni'', izmijenjeno u ''edmontonensis''), i ''E. saskatchewanensis''.<ref name=WH90/> Debata o točnoj taksonomiji primjeraka ''A. copei'' nastavlja se do danas: vrativši se na Hatcherocv argumente iz 1902. godine, Jack Horner, [[David B. Weishampel]] i Catherine Forster smatraju ''Anatotitan copei'' kao primjerke ''Edmontosaurus annectens'' sa slomljenim lubanjama. <ref name=HWF04/> Godine 2007. objavljena je još jedna "mumija"; dat joj je nadimak "[[Dakota (fosil)|Dakota]]". [[Tyler Lyson]] ju je pronašao [[1999|1999.]] godine u formaciji Hell Creek, Sjeverna Dakota.<ref name="ng"/><ref name="wp"/> == Vrste i rasprostranjenost == [[Datoteka:Edmontosaurus annectens specimen.jpg|thumb|Primjerak vrste ''Edmontosaurus annectens'' iz rijeke Red Deer, Alberta, Kanada, [[1917|1917.]]]] Za rod ''Edmontosaurus'' se trenutno smatra da sadrži tri validne vrste: tipičnu vrstu ''E. regalis'', ''E. annectens'' i ''E. saskatchewanensis''.<ref name=HWF04/><ref name=WH90/> ''E. regalis'' je pronađen u formacijama Horseshoe Canyon, St. Mary River, i Scollard u Alberti, u formaciji Hell Creek u Montani, Sjevernoj Dakoti i Južnoj Dakoti, u formaciji Lance u Južnoj Dakoti i Wyomingu i u formaciji Laramie u Coloradu; potiču iz vremena kasne krede. Poznato je barem dvanaest primjeraka, uključujući sedam lubanja sa postkranijalnim skeletom i pet do sedam drugih lubanja. ''Trachodon atavus'' i ''Agathaumas milo'' su potencijalnii sinonimi.<ref name=HWF04/><ref name=WH90/> ''E. annectens'' je u najnovijem pregledu zapisan kao prisutan u formacijama Scollard, Hell Creek, Lance i Laramie. Ograničen je na kamenje kasnog Maastrichtija i poznat je od barem 5 lubanja sa postkranijalnim skeletom.<ref name=HWF04/> Jedan autor, Kraig Derstler, je opisao ''E. annectens'' kao "dinosaura o kojem do danas možda najviše znamo [1994.]."<ref name=KD94>{{cite book |last=Derstler |first=Kraig |year=1994 |editor=Nelson, Gerald E. (ed.) |title=The Dinosaurs of Wyoming |series=Wyoming Geological Association Guidebook, 44th Annual Field Conference |chapter=Dinosaurs of the Lance Formation in eastern Wyoming |publisher=Wyoming Geological Association |pages=127–146}}</ref> ''Thespesius edmontoni'' ili ''edmontonensis'', ''Anatosaurus copei'' i ''Trachodon longiceps'' su smatrani sinonimima ''E. annectens'' u jednom pregledu iz 2004. godine.<ref name=HWF04/> ''T. edmontoni'' je zapravo priključen vrsti ''E. annectens'' već od 1990,<ref name=WH90/> iako sinonimizaciju ''A. copei'' i ''T. longiceps'' još uvijek nisu testirali drugi autori. Ako dokažu da pripada vrsti ''E. annectens'', njegov ukupni broj primjeraka povećat će se za 5 primjeraka koji se priključuju ''A. copei''<ref name=RCMBS90/> i za donju čeljust koja je holotipni primjerak ''T. longiceps'' (broj dat za ''E. annectens'' u Horner ''et al.'' [2004.] je netočan, budući da nije drugačiji od ranije objave<ref name=WH90/> u kojoj se ''A. copei'' i ''T. longiceps'' nisu smatrali sinonimima ''E. annectens''). Popis formacija možda je netočan, ovisno o formaciji iz koje dolazi ''T. edmontoni'' (nije navedeno iz kojeg dijela stare formacije Edmonton je primjerak došao). ''T. edmontoni'' je možda bio priključen krivoj vrsti; James Hopson je 1975. godine predložio da je to mladi primjerak vrste ''E. regalis'',<ref name=JAH75/> a Nicolas Campione je također zaključio da se njegova lubanja nije razlikovala od ''E. regalis'' u istraživanju iz 2009. godine.<ref name=campione2009>Campione, N.E. (2009). "Cranial variation in ''Edmontosaurus'' (Hadrosauridae) from the Late Cretaceous of North America." ''North American Paleontological Convention (NAPC 2009): Abstracts'', p. 95a. [http://www.google.com/url?sa=t&source=web&cd=2&ved=0CCAQFjAB&url=http%3A%2F%2Fnapc2009.org%2Fwp-content%2Fuploads%2F2009%2F06%2Fnapc-2009-abstracts-cinc-mus-ctr-sci-cont-3.pdf&ei=p5y1TcXdOYLTgQfh88itDQ&usg=AFQjCNGSQUbrH6HnjHQKs0ki76RUhdLQDA&sig2=i709LeLWA7-VpjwwqehJIw PDF link]</ref> ''E. annectens'' se razlikovao od ''E. regalis'' dužom, nižom i sitnijom lubanjom.<ref name=DFG97/> Iako je Brett-Surman smatrao ''E. regalis'' i ''E. annectens'' kao potencijalne mužjake i ženke iste vrste,<ref name=MKBS89/> ali primjerci ''E. regalis'' su pronađeni u starijim formacijama od primjeraka ''E. annectens''.<ref name=campione2009/> ''E. saskatchewanensis'' je poznat od pet jedinki, većinom lubanja. Nađen je samo u formaciji Frenchman u Saskatchewanu.<ref name=HWF04/> Razlikuje se od druge dvije vrste po manjoj veličini.<ref name=CMS26/><ref name=DFG97/> Malo se pisalo o ovoj vrsti otkada je opisana, u odnosu na druge dvije. Radovi Nicolasa Campionea su pokazali da je vjerojatno sinonim ''E. annectens'', ali potrebno je više istraživanja.<ref name=campione2009/> Uz to, postoje mnogi fosili ''Edmontosaurusa'' koji još uvijek nisu identificirani da pripadaju bilo kojoj vrsti. Ostaci koji nisu priključeni nekoj posebnoj vrsti (''E.'' sp.) mogli bi proširiti rasprostranjenost roda do formacija Prince Creek, [[Aljaska]]<ref name=bbdb07>{{cite web|url=http://www.press.uchicago.edu/books/rogers/bonebeds_chapter2_appendix.xls|title=Evolution of Terrestrial Ecosystems Bonebed Database|last=Behrensmeyer|first=Anna K.|year=2007|work=Bonebeds: Genesis, Analysis, and Paleobiological Significance|publisher=University of Chicago Press|accessdate = 07. 12. 2008.|format=Excel spreadsheet}}</ref> i Javelina, [[Texas]].<ref name=DBWetal04>{{cite book |last=Weishampel |first=David B. |authorlink=David B. Weishampel |coauthors=Barrett, Paul M.; Coria, Rodolfo A.; Le Loueff, Jean; Xu Xing; Zhao Xijin; Sahni, Ashok; Gomani, Elizabeth M.P.; and Noto, Christopher N. |editor=Weishampel, David B.; Dodson, Peter; and Osmólska, Halszka (eds.)|title=The Dinosauria |url=https://archive.org/details/dinosauria0000unse_n9z8 |edition=2nd |year= 2004|publisher=University of California Press |location=Berkeley |isbn=0-520-24209-2 |pages=[https://archive.org/details/dinosauria0000unse_n9z8/page/517 517]–606 |chapter=Dinosaur distribution }}</ref> == Paleoekologija == Raspon ''Edmontosaurusa'', i u smislu vremena i rasprostranjenosti, bio je velik. Po starosti, mogu se odrediti dvije grupe stijena u kojem se ova vrsta može naći: starije formacije Horseshoe Canyon i St. Mary River, i mlađe formacije Frenchman, Hell Creek, Lance, Laramie i Scollard. Raspon vremena koji pokrivaju formacije Horseshoe Canyon i njoj ekvivalentne se naziva Edmontonijski, a raspon vremena koje pokrivaju mlađe formacije naziva se Lancijski. Ta dva perioda imala su različitu faunu.<ref name=PD96>{{cite book|last=Dodson |first=Peter |authorlink=Peter Dodson |title=The Horned Dinosaurs: A Natural History|url=https://archive.org/details/horneddinosaursn00dods_0 |publisher = Princeton University Press |year=1996 |location=Princeton |pages=[https://archive.org/details/horneddinosaursn00dods_0/page/14 14]–15 |isbn=0-691-05900-4}}</ref> === Edmontonijska paleoekologija === Edmontonijski period definira se prvom pojavom fosilnih ostataka vrste ''Edmontosaurus regalis''.<ref name=kirtlandian>{{cite book |last=Sullivan |first=Robert M. |coauthors=and Lucas, Spencer G. |year=2006 |chapter=The Kirtlandian land-vertebrate "age" – faunal composition, temporal position and biostratigraphic correlation in the nonmarine Upper Cretaceous of western North America |url=http://www.nmnaturalhistory.org/science/bulletins/35/sci_bulletin35_2.pdf |format=pdf |title=Late Cretaceous Vertebrates from the Western Interior |editors=Lucas, Spencer G.; and Sullivan, Robert M. (eds.) |publisher=New Mexico Museum of Natural History and Science |location=Albuquerque, New Mexico | series=New Mexico Museum of Natural History and Science Bulletin '''35''' |pages=7–29 }}</ref> Iako se ponekada označava isključivo kao iz perioda ranog maastrihija,<ref name=DBWetal04/> formacija Horseshoe Canyon je imala duže trajanje. Taloženje je počelo prije oko 73&nbsp;milijuna godina, u kasnom kampaniju i završilo je između 68,0 i 67,6&nbsp;milijuna godina.<ref name=wuetal2007>{{cite journal |last=Wu |first=X-C. |coauthors=Brinkman, D.B.; Eberth, D.A.; and Braman, D.R. |year=2007 |title=A new ceratopsid dinosaur (Ornithischia) from the uppermost Horseshoe Canyon Formation (upper Maastrichtian), Alberta, Canada |url=https://archive.org/details/sim_canadian-journal-of-earth-sciences_2007-09_44_9/page/1243 |journal=Canadian Journal of Earth Science |volume=44 |issue=9 |pages=1243–1265 |doi=10.1139/E07-011}}</ref> ''Edmontosaurus regalis'' je poznat iz najdonjeg od pet nivoa u stijenama formacije Horseshoe Canyon, ali ne pronalazi se od barem druge do vrha.<ref name=DAE02>{{cite journal |last=Eberth |first=David A. |year=2002 |title=Review and comparison of Belly River Group and Edmonton Group stratigraphy and stratigraphic architecture in the southern Alberta Plains |journal=Canadian Society of Petroleum Geology Diamond Jubilee Convention, Programs and Abstracts |volume=117 |pages=(cd) |url=http://www.cspg.org/conventions/abstracts/2002abstracts/extended/227S0125.pdf |format=PDF |accessdate=2009-03-08 |archive-date=2007-11-13 |archive-url=https://web.archive.org/web/20071113101737/https://www.cspg.org/conventions/abstracts/2002abstracts/extended/227S0125.pdf |dead-url=yes }}</ref> Čak tri četvrtine primjeraka dinosaura iz [[badlands]]a u Drumhelleru, Alberta možda pripadaju rodu ''Edmontosaurus''.<ref name=DAR89>{{cite book |last=Russell |first=Dale A. |authorlink=Dale Russell |title=An Odyssey in Time: Dinosaurs of North America |url=https://archive.org/details/odysseyintimedin0000russ |year=1989 |publisher=NorthWord Press, Inc. |location=Minocqua, Wisconsin |isbn=1-55971-038-1 |pages=[https://archive.org/details/odysseyintimedin0000russ/page/170 170]–171 }}</ref> Formacija Horseshoe Canyon Formation je imala važan utjecaj sa mora, zato što je plitko more pokrivalo srednji dio Sjeverne Amerike većinu [[Kreda (period)|krede]].<ref name=PD96/> ''E. regalis'' je dijelio stanište sa hadrosauridima ''[[Hypacrosaurus]]om'' i ''[[Saurolophus]]om'', hipsilofodontom ''[[Parksosaurus]]om'', rogatim dinosaurima ''[[Montanoceratops]]om'', ''[[Anchiceratops]]om'', ''[[Arrhinoceratops]]om'' i ''[[Pachyrhinosaurus]]om'', sa pahicefalosauridom ''[[Stegoceras]]om'', ankilosauridom ''[[Euoplocephalus]]om'', nodosauridom ''[[Edmontonia]]'', ornitomimosaurima ''[[Ornithomimus]]om'' i ''[[Struthiomimus]]om'', raznim malenim teropodima uključujući i trudontide i dromeosauride, i sa tiranosauridima ''[[Albertosaurus]]om'' i ''[[Daspletosaurus]]om''.<ref name=DBWetal04/> ''Edmontosaurus'' je nastanjivao obalne prostore, dok su ''Hypacrosaurus'' i ''Saurolophus'' živjeli u kontinentalnim nizinama.<ref name=RC67>{{cite journal |last=Russell |first=Dale A. |coauthors=and Chamney, T. P. |year=1967 |title=Notes on the biostratigraphy of dinosaurian and microfossil faunas in the Edmonton Formation (Cretaceous), Alberta |journal=National Museum of Canada Natural History Papers |volume=35 |pages=1–35}}</ref> ''Edmontosaurus'' and ''Saurolophus'' are not usually found together.<ref name=SciDaily07>{{cite web|url=http://www.sciencedaily.com/releases/2007/06/070629091349.htm|title=City Site Was Dinosaur Dining Room|date = 03. 07. 2007.|work=ScienceDaily|publisher=ScienceDaily|accessdate = 07. 12. 2008.}}</ref> Tipična staništa edmontosaura ove formacije opisana su kao pozadinski regioni močvara drveća vrste ''[[Taxodium distichum]]'' i tresetišta na obalama delti rijeka. ''Pachyrhinosaurus'' je više volio ovo stanište nego naplavne ravnice kojima su dominirali ''Hypacrosaurus'', ''Saurolophus'', ''Anchiceratops'' i ''Arrhinoceratops''.<ref name=DAR89/> Obalna asocijacija ''Pachyrhinosaurus''-''Edmontosaurus'' protezala se do Aljaske.<ref name=DJC01>{{cite book |last=Lehman |first=Thomas M. |year=2001 |chapter=Late Cretaceous dinosaur provinciality |editors=Tanke, Darren; and Carpenter, Kenneth (eds.) |title=Mesozoic Vertebrate Life |url=https://archive.org/details/mesozoicvertebra0000unse |publisher=Indiana University Press |location=Bloomington and Indianapolis |pages=[https://archive.org/details/mesozoicvertebra0000unse/page/310 310]–328 |isbn=0-253-33907-3 }}</ref> === Lancijska paleoekologija === Lancijski vremenski interval bio je posljednji interval prije izumiranja prije 65 mil. god. u kojem su nestali svi dinosauri. ''Edmontosaurus'' je bio jedan od češćih dinosaura u tom intervalu. Robert Bakker izvješava da je činio jednu sedminu velikih dinosaura, a preostalu većinu (pet šestina) činio je rogati dinosaur ''[[Triceratops]]''.<ref name=RTB86b>Bakker, Robert T. (1986). ''The Dinosaur Heresies''. p. 438.</ref> Asocijacija ''Triceratops''–''Edmontosaurus'' (kojom je dominirao ''Triceratops'') u obalnim ravnicama protezala se od [[Colorado|Colorada]] do [[Saskatchewan]]a.<ref name=DJC01/> Tipične faune dinosaura u lancijskim formacijama u kojima je pronađen ''Edmontosaurus'' sastojale su se i od ''[[Thescelosaurus]]a'', rijetkog hadrosaurida ''Anatotitana'', rijetkih ceratopsida ''[[Nedoceratops]]a'' (="Diceratops") i ''[[Torosaurus]]a'', pahicefalosaurida ''[[Pachycephalosaurus]]a'' i ''[[Stygimoloch]]a'', ankilosaurida ''[[Ankylosaurus]]a'', i teropoda ''Ornithomimusa'', ''[[Troodon]]a'' i ''[[Tiranosaur|Tyrannosaurusa]]''.<ref name=DBWetal04/><ref name=HCFF>{{cite web | author = Phillip Bigelow | title = Cretaceous "Hell Creek Faunal Facies"; Late Maastrichtian | url = http://www.scn.org/~bh162/hellcreek2.html | accessdate = 07. 08. 2010. | archive-date = 2007-01-24 | archive-url = https://web.archive.org/web/20070124225117/http://www.scn.org/~bh162/hellcreek2.html | dead-url = yes }}</ref> [[Datoteka:Hell Creek.jpg|thumb|Formacija Hell Creek je veoma izložena u badlandsu u blizini brane Fort Peck.]] Formacija Hell Creek je prije bila ravna šumska naplavna ravnica sa relativno suhom suptropskom klimom koja je omogućavala postojanje raznih biljaka, od cvjetnica do zimzelenog drveća, [[paprati]] i [[ginko]]a. Obala je bila stotine kilometara istočno. Česte su bile slatkovodne kornjače i maleni sisavci koji su živjeli na drveću, a varani veličine komodskog varana lovili su na tlu. ''Triceratops'' je bio najčešći veliki dinosaur, a ''Thescelosaurus'' najčešći maleni dinosaur biljožder. Ostaci edmontosaura ovdje su skupljani pijesku potoka i uključuju i fosile vrlo mladih primjeraka. Fosili edmontosaura vjerojatno predstavljaju akumulacije grupa koje su se kretale zajedno.<ref name=DAR89b>Russell, Dale A. (1989). ''An Odyssey in Time: Dinosaurs of North America''. pp. 175–180.</ref> Formacija Lance bila je močvarno područje slično kao i obalne ravnice u [[Louisiana|Louisiani]]. Bila je bliža velikoj delti nego formacija Hell Creek i primala je mnogo više sedimenta. U listopadnim šumama pojavljivale su se i tropske četinjače i palme; ta flora mnogo se razlikovala od one u formaciji Hell Creek.<ref name=DAR89c>Russell, Dale A. (1989). ''An Odyssey in Time: Dinosaurs of North America''. pp. 180–181.</ref> Klima je bila vlažna i suptropska, sa četinjačama, malenim palmama i papratima u močvarama, i četinjačama, jasenjem, zimzelenim hrastovima i grmljem u šumama.<ref name=KD94/> Uz dinosaure su živjele slatkovodne ribe, vodozemci, kornjače, gušteri, zmije, obalne ptice i maleni sisavci. Maleni dinosauri nisu bili tako česti kao u Hell Creeku, ali je ''Thescelosaurus'' opet bio vrlo čest. Pronađene su mnoge lubanje ''Triceratopsa'', koje su manje nego kod jedinki sa sjevera. Formacija Lance je mjesto pronalaska dvije mumije edmontosaura.<ref name=DAR89c/> == Paleobiologija == === Mozak i nervni sustav === [[Datoteka:Pasta - triceratops brain.jpg|thumb|Crtež iz [[1905]]. godine pokazuje relativno malene mozgove ''[[Triceratops]]a'' (vrh) i ''Edmontosaurusa'']] [[Mozak]] ''Edmontosaurusa'' je u nekoliko istraživanja opisan uz pomoć odljevka praznine u kojoj se nalazio mozak. ''E. annectens''<ref name=OCM93>{{cite journal |last=Marsh |first=Othniel Charles |authorlink=Othniel Charles Marsh |year=1893 |title=The skull and brain of ''Claosaurus'' |url=https://archive.org/details/sim_american-journal-of-science_1893-01_45_265/page/83 |journal=American Journal of Science |volume=45 |pages=83–86}}</ref><ref name=OCM96>{{cite book |last=Marsh |first=Othniel Charles |authorlink=Othniel Charles Marsh |year=1896 |chapter=The dinosaurs of North America |publisher=U.S. Geological Survey |location=Washington, D.C. |title=Sixteenth Annual report of the United States Geological Survey to the Secretary of the Interior, 1894–1895: Part 1 |url=http://pubs.er.usgs.gov/usgspubs/ar/ar16_1 |pages=133–244 |accessdate=08. 03. 2009. |archivedate=2009-05-09 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090509162119/http://pubs.er.usgs.gov/usgspubs/ar/ar16_1 |deadurl=yes |access-date=2011-06-28 |archive-date=2009-05-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20090509162119/http://pubs.er.usgs.gov/usgspubs/ar/ar16_1 |url-status=dead }}</ref> i ''E. regalis'',<ref name=LML20/> kao i primjerci koji nisu identificirani za neku specifičnu vrstu,<ref name=BB14>{{cite journal |last=Brown |first=Barnum |authorlink=Barnum Brown |year=1914 |title=''Anchiceratops'', a new genus of horned dinosaurs from the Edmonton Cretaceous of Alberta, with discussion of the ceratopsian crest and the brain casts of ''Anchiceratops'' and ''Trachodon'' |journal=Bulletin of the American Museum of Natural History |volume=33 |pages=539–548}}</ref><ref name=LW42h>Lull, Richard Swann; and Wright, Nelda E. (1942). ''Hadrosaurian Dinosaurs of North America''. pp. 122–128.</ref><ref name=JHH01>{{cite journal |last=Jerison |first=Harry J. |coauthors=Horner, John R.; and Horner, Celeste C |year=2001 |title=Dinosaur forebrains |journal=Journal of Vertebrate Paleontology |volume=21 |issue=3, Suppl. |page=64A}}</ref> su istraženi na ovaj način. Mozak nije bio osobito velik za životinju veličine ''Edmontosaurusa''. Prostor u kojem se mozak nalazio bio je dug samo četvrtinu dužine lubanje,<ref name=LML20/> a izmjerena je zapremina raznih odljevaka; rezultati su dali zapreminu između 374ml<ref name=JHH01/> i 450ml,<ref name=LW42h/> u što nije uključeno to da je mozak zauzimao samo 50% prostora odljevka, a da je ostatak zauzimao omotač mozga.<ref name=LW42h/><ref name=JHH01/> Na primjer, mozak primjerka sa odljevkom od 374&nbsp;ml imao je zapreminu od 268ml.<ref name=JHH01/> Mozak je bio izdužen,<ref name=LW42h/> i kao što je slučaj sa svim životinjama osim sisavaca, nije postojao [[neokorteks]].<ref name=JHH01/> Kao i kod ''[[Stegosaurus]]a'', nervni kanal se širio kod kukovlja, ali ne do istog stupnja: endosakralni prostor ''Stegosaurusa'' je imao 20 puta veću zapreminu endokranijalnog odljevka, dok je endosakralni prostor ''Edmontosaurusa'' bio samo 2,59&nbsp;puta veći u zapremini.<ref name=LW42h/> === Ishrana === ==== Prilagodbe ishrani ==== Kao hadrosaurid, ''Edmontosaurus''je bio veliki [[biljojedi|biljožder]]. Njegovi [[zubi]] su se svo vrijeme zamjenjivali i zbijali se u skupine koje su sadržavale stotine zuba, od kojih je samo nekolicina korištena.<ref name=HWF04/> Koristio je široki kljun za rezanje mekane hrane, možda otkidajući vrhove ili zatvarajući usta slično kao školjka preko grančica i tako otkidajući hranjivije lišće i pupove.<ref name=JHO64/> Budući da su redovi zuba bili toliko izbačeni prema van i zbog ostalih anatomskih osobina, smatra se da su ''Edmontosaurus'' i većina drugih pripadnika [[Ornithischia]] imali strukture nalik [[obraz]]ima, mišićave ili nemišićave. Funkcija obraza bila je zadržavanje hrane u ustima.<ref name=PMG73>{{cite journal |last=Galton |first=Peter M.|year=1973 |title=The cheeks of ornithischian dinosaurs |journal=Lethaia |volume=6 |pages=67–89 |doi=10.1111/j.1502-3931.1973.tb00873.x}}</ref><ref name=FS04>Fastovsky, D.E., and Smith, J.B. (2004). "Dinosaur paleoecology." ''The Dinosauria''. pp. 614–626.</ref> Hranio bi se od nivoa tla do 4 metra uvis.<ref name=HWF04/> Prije 1960-ih i 70-ih, većinom se smatralo da su hadrosauridi poput ''Edmontosaurusa'' bili vodene životinje i da su se hranili vodenim biljkama.<ref name=PMB05>{{cite journal |last=Barrett |first=Paul M. |year=2005 |title=The diet of ostrich dinosaurs (Theropoda: Ornithomimosauria) |journal=Palaeontology |volume=48 |issue=2 |pages=347–358 |doi=10.1111/j.1475-4983.2005.00448.x }}</ref> Jedan primjer ovoga je William Morrisova interpretacija lubanje edmontosaura sa nekoštanim ostacima kljuna iz [[1970]]. godine. On je smatrao da se ova životinja hranila slično kao današnje [[patke]], filtriranjem biljaka i vodenih [[beskralježnjaci|beskralježnjaka]] iz vode, izbacujući vodu kroz brazde oblika slova V u unutrašnjem dijelu gornjeg kljuna.<ref name=WJM70/> Ta interpretacija kljuna je bila odbijena, budući da su brazde i grebeni bili sličniji onima kod kljunova [[kornjača]] biljoždera nego fleksibilnim strukturama kao kod ptica koje se hrane filtriranjem vode.<ref name=PMB05/> [[Datoteka:Edmontosaurus skull 7.jpg|thumb|Lubanja ''Edmontosaurusa'', pokazuje pačji kljun i zube]] Preovladavajući model hranjenja hadrosaurida predstavio je David B. Weishampel [[1984]]. godine. On je pretpostavio da je struktura lubanje omogućavala pokretanje između kostiju koje je dovodilo do toga da se donja čeljust pokretala naprijed-nazad, a da su se kosti gornje čeljusti koje su nosile zube savijale prema naprijed kada su zatvarali usta. Zubi gornje čeljusti bi se trali o zube donje čeljusti kao turpije, obrađujući biljni materijal između njih.<ref name=HWF04/><ref name=DBW84>{{cite book |last=Weishampel |first=David B. |authorlink=David B. Weishampel |year=1984|title=Evolution in jaw mechanics in ornithopod dinosaurs |series=''Advances in Anatomy, Embryology, and Cell Biology'' '''87''' |location=Berlin; New York |publisher=Springer-Verlag |pmid=6464809|isbn=0-387-13114-0 |issn=0301-5556}}</ref> Takvi pokreti bili bi paralelni efektu žvakanja kod [[sisavac]]a, iako su to činili na potpuno drugačiji način.<ref name=NRetal08>{{cite journal |last=Rybczynski |first=Natalia |coauthors=Tirabasso, Alex; Bloskie, Paul; Cuthbertson, Robin; and Holliday, Casey |year=2008 |title=A three-dimensional animation model of ''Edmontosaurus'' (Hadrosauridae) for testing chewing hypotheses |journal=Palaeontologia Electronica |volume=11 |issue=2 |pages=online publication |url=http://palaeo-electronica.org/2008_2/132/index.html |accessdate = 2008-08-10 }}</ref> Važni dokazi za Weishampelov model su smjerovi ogrebotina na zubima, koji pokazuju smjer pokretanja čeljusti. Međutim, i drugi pokreti bi mogli izazvati takve ogrebotine, npr. pokretanje kostiju dvije polovine donje čeljusti. Modernim tehnikama nisu pomno istraženi svi modeli.<ref name=CHLW08>{{cite journal|last=Holliday|first=Casey M. |coauthors=and Witmer, Lawrence M. |year=2008 |title=Cranial kinesis in dinosaurs: intracranial joints, protractor muscles, and their significance for cranial evolution and function in diapsids |journal=Journal of Vertebrate Paleontology |volume=28 |issue=4 |pages=1073–1088|doi=10.1671/0272-4634-28.4.1073}}</ref> Weishampel je razvio svoj model uz pomoć kompjuterske simulacije. Natalia Rybczynski i kolege su nadopunili njegov rad mnogo sofisticiranijim 3D animacijskim modelom, laserskim skeniranjem lubanje vrste ''E. regalis''. Uspjeli su svojim modelom replicirati pretpostavljene pokrete, iako su otkrili da su bili potrebni dodatni sekundarni pokreti između drugih kostiju, sa maksimalnim rastojanjem od 1,3 do 1,4 cm između nekih kostiju tijekom procesa žvakanja. Rybczynski i kolege nisu bili ubijeđeni da je Weishampelov model bio točan, ali su naglasili da imaju neka poboljšanja koja će implementirati u svoju animaciju. Planirana poboljšanja uključuju inkorporiranje mekog tkiva i tragova trošenja zuba, koji bi trebali više ograničiti pokrete. Naglasili su da postoji još nekoliko hipoteza koje također treba testirati.<ref name=NRetal08/> Daljnji rad koji su proveli Casey Holliday i Lawrence Witmer pokazao je da [[ornitopodi]] poput ''Edmontosaurusa'' nisu imali tipove zglobova koji postoje kod današnjih životinja i da su imali kinetičke lubanje (lubanje koje omogućavaju pokrete između kostiju od kojih se sastoje), kao kod [[ljuskaši|ljuskaša]] i [[ptica]]. Predložili su da su kosti koje su navodno omogućavale pokretanje kod lubanja dinosaura zapravo bile zone rasta [[hrskavica|hrskavice]].<ref name=CHLW08/> Model nepokretne lubanje su [[2009]]. godine izazvali Vincent Williams i kolege. Vrativši se na mikroskopske ogrebotine na zubima, pronašli su četiri tipa ogrebotina kod roda ''Edmontosaurus''. Najčešći tip je bio rezultat ukošenih pokreta, a ne samo pokreta gore-dolje i naprijed-nazad, koji su konsistentniji sa Weishampelovim modelom. Smatra se da su ovakvi pokreti bili glavni pri mljevenju hrane. Dva tipa ogrebotina su bila rezultat pokreta prema naprijed ili nazad. Zadnji tip je bio varijabilan i vjerojatno je bio rezultat otvaranja čeljusti. Kombinacija pokreta je bila kompleksnija nego što se prije smatralo. Budući da ogrebotine dominiraju mikroskopskom teksturom ogrebotina, Williams ''et al.'' su pretpostavili da je ''Edmontosaurus'' pasao, a ne brstio, zato što bi bršćenje izazvalo manje ogrebotina zbog konzumiranja manje abrazivnih materijala. U biljke koje su možda jeli spadaju one bogate [[silicijum dioksid|silicijevim dioksidom]] kao što su [[preslice]], ali i zemlja koja je slučajno konzumirana tijekom hranjenja na nivou tla.<ref name=VSWetal09>{{cite journal |last=Williams |first=Vincent S. |coauthors=Barrett, Paul M.; and Purnell, Mark A. |year=2009 |title=Quantitative analysis of dental microwear in hadrosaurid dinosaurs,and the implications for hypotheses of jaw mechanics and feeding |url=https://archive.org/details/sim_proceedings-of-the-national-academy-of-sciences-usa_2009-07-07_106_27/page/11194 |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |pmid=19564603 |volume=106 |issue=27 |pmc=2708679 |pages=11194–11199 |doi=10.1073/pnas.0812631106 }}</ref> Navodi o [[gastrolit]]ima (kamenju u želucu) kod hadrosaurida ''Claosaurusa'' se vjerojatno baziraju na dvostrukoj netočnoj identifikaciji. Taj primjerak je zapravo pripadao vrsti ''Edmontosaurus annectens''. [[Barnum Brown]], koji je otkrio taj primjerak [[1900]]. godine, nazvao ga je ''Claosaurus'' zato što se tada ''E. annectens'' smatrao vrstom ''Claosaurusa''. Uz to, mnogo je vjerojatnije da su navodni gastroliti bili kamenje koje se slučajno našlo tu u procesu zakopavanja.<ref name=BSC07/> ==== Sadržine iznutrica ==== [[Datoteka:Pasta - mummified trachodon - AmMusNatHist.jpg|thumb|Moguće sadržine iznutrica zabilježene su kod "mumije Trachodona", ali nikada nisu bile opisane.]] I mumificirani primjerci koje su skupili Sternbergovi navodno su imali fosilizirane sadržine iznutrica. Charles H. Sternberg je naveo postojanje karboniziranih sadržina kod primjerka Američkog prirodoslovnog muzeja,<ref name=CHS09>{{cite journal |last=Sternberg |first=Charles H. |authorlink=Charles Hazelius Sternberg |year=1909 |title=A new ''Trachodon'' from the Laramie Beds of Converse County, Wyoming |journal=Science |volume=29 |issue=749 |pages=753–54}}</ref> ali taj materijal još nije opisan.<ref name=CKM97>{{cite book |last=Currie |first=Philip J. |authorlink=Philip J. Currie |coauthors=Koppelhus, Eva B.; and Muhammad, A. Fazal |year=1995 |chapter="Stomach" contents of a hadrosaurid from the Dinosaur Park Formation (Campanian, Upper Cretaceous) of Alberta, Canada |editors=Sun Ailing and Wang Yuangqing (editors) |title=Sixth Symposium on Mesozoic Terrestrial Ecosystems and Biota, Short Papers |publisher=China Ocean Press |location=Beijing |pages=111–114 |isbn=7-5027-3898-3}}</ref> Ostaci biljaka kod primjerka iz muzeja Senckenberg su opisani, ali ih je bilo teško protumačiti. Biljke u tom primjerku bile su iglice četinjače ''Cunninghamites elegans'', grančice od četinjača i širokolisnog drveća i brojno sitno sjemenje ili voće.<ref name=RK22>{{cite journal |last=Kräusel |first=R. |year=1922 |title=Die Nahrung von ''Trachodon'' |journal=Paläontologische Zeitschrift |volume=4 |page=80 |language=German}}</ref> Po svom opisivanju [[1922]]. godine, taj primjerak bio je predmet debate u njemačkom časopisu ''Paläontologische Zeitschrift''. Kräusel, koji je opisao primjerak, protumačio je sadržine iznutrica kao takve,<ref name=RK22/> dok Abel nije bio siguran da se biljke nisu našle unutar strvine nakon smrti.<ref name=OA22>{{cite journal |last=Abel |first=O. |year=1922 |title=Diskussion zu den Vorträgen R. Kräusel and F. Versluys |journal=Paläontologische Zeitschrift |volume=4 |page=87 |language=German}}</ref> [[Datoteka:Senckenberg Edmontosaurus.jpg|thumb|left|Primjerak iz muzeja Senckenberg]] U to vrijeme se smatralo da su hadrosauridi bili vodene životinje i Kräusel je istakao da primjerci ne isključuju teoriju da su se hadrosauridi hranili vodenim biljkama.<ref name=JHO64/><ref name=RK22/> Otkriće moguće sadržine želuca je imala malo utjecaja u krugovima engleskih znanstvenika, osim što su jednom kratko spomenuti,<ref name=GRW25>{{cite journal |last=Wieland |first=G. R. |year=1925 |title=Dinosaur feed |url=https://archive.org/details/sim_science_1925-06-12_61_1589/page/n7 |journal=Science |volume=61 |issue=1589 |pages=601–603 |doi=10.1126/science.61.1589.601 |pmid=17792714}}</ref> dok ih [[John Ostrom]] nije spomenuo u svojoj procjeni stare interpretacije hadrosaurida kao životinja ograničenih na vodu. Umjesto da je pokušao prilagoditi otkriće modelu koji je živio u vodi, koristio ga je kao dokaz da su hadrosauri bili kopneni biljožderi.<ref name=JHO64/> Dok je njegova interpretacija hadrosaurida kao kopnenih životinja većinom prihvaćena,<ref name=HWF04/> fosilizirane biljke kod Senckenberškog primjerka ostaju dvomislene. [[Kenneth Carpenter]] je pretpostavio da je ta životinja možda zapravo gladovala i da sadržine njezinog želuca nisu predstavljale uobičajenu ishranu.<ref name=KC87/><ref name=KC07/> Drugi autori su naglasili da više nije moguće slijediti originalni rad zbog toga što je biljni materijal uklonjen iz originalnog konteksta u primjerku i zato što je temeljito pripremljen, što ostavlja mogućnost da su se biljke slučajno našle u primjerku.<ref name=CKM97/><ref name=JTetal2008>{{cite journal |last=Tweet |first=Justin S. |coauthors=Chin, Karen; Braman, Dennis R.; and Murphy, Nate L. |year=2008 |title=Probable gut contents within a specimen of ''Brachylophosaurus canadensis'' (Dinosauria: Hadrosauridae) from the Upper Cretaceous Judith River Formation of Montana |journal=PALAIOS |volume=23 |issue=9 |pages=624–635 |doi=10.2110/palo.2007.p07-044r}}</ref> === Izotopska istraživanja === Ishrana i [[fiziologija]] ''Edmontosaurusa'' ispitane su uz pomoć stabilnih izotopa [[ugljenik|ugljika]] i [[kiseonik|kisika]] u [[gleđ (zubi)|zubnoj gleđi]]. Kada se hrane, piju i dišu, životinje unose ugljik i kisik, koji se inkorporiraju u kost. Izotope ova dva elementa određuju razni unutrašnji i vanjski faktori, kao što su tip biljaka koje je životinja jela, fiziologija životinje, salinitet i klima. Ako se stope izotopa u fosilima ne promijene fosilizacijom i drugim promjenama, mogu se istraživati radi informacija o originalnim faktorima; toplokrvne životinje će imati određene izotopske sastave u odnosu na okolinu, životinje koje jedu određeni tip biljaka ili koriste određene probavne procese imat će različite također različite izotopske sastave itd.. Obično se koristi gleđ zato što ju struktura minerala koja ju formira čini najotpornijim materijalom na kemijske promjene u cijelom skeletu.<ref name=TC04/> U istraživanju koje su [[2004]]. godine provele Kathryn Thomas i Sandra Carlson koristili su se zubi iz gornje čeljusti tri primjerka; jednog mladunca, jednog neodraslog i jednog odraslog primjerka iz formacije Hell Creek. U ovom istraživanju prikupljeni su podaci iz raznih dijelova skupina zuba korištenjem sistema mikrobušenja. Ova metoda skupljanja podataka koristila je raspored skupina zuba kod hadrosaurida kako bi se pronašle varijacije u [[izotop]]ima zuba u nekom vremenskom periodu. Njihov rad je pokazao da je zubima trebalo manje od 0,65&nbsp;godina da se formiraju, neznatno brže kod mlađih edmontosaura. Zubi su kod sve tri jedinke pokazivale varijacije u stopama izotopa kisika koje su mogle odgovarati tolim/suhim i hladnim/vlažnim periodima; Thomas i Carlson su razmotrile mogućnost da su životinje zapravo migrirale, ali su radije prihvatale lokalne sezonske varijacije zato što bi migracija najvjerojatnije dovela do homogenizacije stope izotopa, zato što kada se mnoge životinje sele, one ostaju u specifičnim temperaturnim granicama ili blizu nekih određenih izvora hrane.<ref name=TC04/> Edmontosauri također pokazuju obogaćene vrijednosti izotopskih stopa, što bi se kod današnjih sisavaca interpretiralo kao mješovita ishrana C3 biljaka (većine biljaka) i C4 biljaka (trava); međutim, C4 biljke su bile izuzetno rijetke u kasnoj kredi, ako su uopće postojale. Thomas i Carlson su predstavile nekoliko faktora koji su možda utjecali na krajnji rezultat i otkrile su da je ishrana najvjerojatnije uključivala mnogo [[golosjemenjače|golosmejenjača]], konzumiranje biljaka bogatih [[sol]]ju sa obalnih područja i fiziološka razlika između dinosaura i sisavaca zbog koje su dinosauri stvarali tkiva sa različitim stopama ugljika od onih koje bi se očekivale za sisavce. Također je moguća kombinacija više faktora.<ref name=TC04/> === Patologije i zdravlje === Kod kostiju ''Edmontosaurusa'' su 2003. pronađeni dokazi [[tumor]]a, uključujući i [[hemangiom]]e, [[dezmoplastični fibrom|dezmoplastične fibrome]], [[metastaze]] i [[osteoblastom]]e. Rothschild ''et al.'' je testirao kralješke dinosaura tražeći tumore korištenjem [[računalna tomografija|računalne tomografije]] (CT) i [[fluoroskopija|fluoroskopskog probiranja]]. Još neki hadrosauridi, uključujući i rodove ''Brachylophosaurus'', ''[[Gilmoreosaurus]]'' i ''[[Bactrosaurus]]'', također su bili pozitivni. Iako je na ovaj način pregledano više od 10 000&nbsp;fosila, tumori su bili ograničeni na rod ''Edmontosaurus'' i bliske srodnike. Tumore su možda izazivali okolišni faktori ili genetska sklonost.<ref name="Rothschildetal">{{cite journal |last=Rothschild |first=B.M. |coauthors=Tanke, D. H.; Helbling II, M.; and Martin, L.D. |title=Epidemiologic study of tumors in dinosaurs |journal=Naturwissenschaften |volume=90 |issue=11 |pages=495–500 |year=2003 |url=http://www.springerlink.com/content/ktqqkxcqdc620keb/ |doi=10.1007/s00114-003-0473-9 |accessdate=2008-07-25 |pmid=14610645 }}{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> [[Osteokondroza]] je također pronađena kod ''Edmontosaurusa''. Ovo stanje, rezultat nemogućnosti hrskavice da se zamijeni sa kosti tijekom odrastanja, bila je prisutna kod 2,2% od 224&nbsp;prsta zadnjih udova edmontosaura. Razlog ovog stanja je nepoznat. Predložene su genetske predispozicije, traume, intenzitet hranjenja, promjene u opskrbi krvlju, višak hormona koje luči štitna žlijezda i deficiti u raznim faktorima rasta. Osteokondroza se kod dinosaura najčešće pronalazi kod hadrosaurida.<ref name=BRDT07>{{cite book |last=Rothschild |first=Bruce |coauthors=and Tanke, Darren H. |year=2007 |chapter=Osteochondrosis is Late Cretaceous Hadrosauria |editor=Carpenter, Kenneth (ed.) |title=Horns and Beaks: Ceratopsian and Ornithopod Dinosaurs |publisher=Indiana University Press |location=Bloomington and Indianapolis |pages=171–183 |isbn=0-253-34817-X}}</ref> === Kretanje === Kao i kod ostalih hadrosaurida, smatra se da se ''Edmontosaurus'' većinu vremena kretao na četiri noge, ali da se mogao uspraviti na zadnje dvije kada je to bilo potrebno. Vjerojatno je bio na sve četiri noge dok je stajao ili sporo hodao, a da bi pri brzom kretanju koristio zadnje dvije noge.<ref name=HWF04/> Istraživanje računarskim modeliranjem iz 2007. godine pokazuje da je ''Edmontosaurus'' mogao trčati vrlo brzo, možda i do 45km/h.<ref name="ng"/> Daljnje simulacije korištenjem neodraslog primjerka, koji je težio oko 715 kg u životu, dale su model koji je mogao trčati i skakati na dvije noge, kasati, trčati kao deva ili galopirati. Znanstvenici su na svoje iznenađenje otkrili da se najbrže kretao pri skakanju kao klokan (maksimalna brzina 17,3 m u sekundi (ili 62 km/h)), što su odbacili kao nevjerojatno za životinju te veličine i zbog nedostatka fosilnih otisaka stopala koji pokazuju takvo kretanje; umjesto toga su protumačili rezultat kao pokazatelj netočnosti simulacije. Drugi najbrži način kretanja bio je galopiranje (maksimalna brzina 15,7 m/s (ili 75 km/h)) i dvonožno trčanje (14,0 m/s ili 50 km/h). Našli su slabe dokaze za trčanje na dvije noge kao najvjerojatniju opciju brzog kretanja, ali nisu izbacili brzo kretanje na četiri noge.<ref name=WISetal09>{{cite journal |last=Sellers |first=W. I. |coauthors=Manning, P. L.; Lyson, T.; Stevens, K.; and Margetts, L. |year=2009 |title=Virtual palaeontology: gait reconstruction of extinct vertebrates using high performance computing |journal=Palaeontologia Electronica |volume=12 |issue=3 |pages=unpaginated |url=http://palaeo-electronica.org/2009_3/180/index.html|accessdate = 2009-12-13}}</ref> Iako se dugo smatralo da su bili vodene ili vodozemne životinje, hadrosauridi nisu bili tako dobro prilagođeni pilvanju kao drugi dinosauri (posebno teropodi, za koje se nekada smatralo da nisu mogli slijediti hadrosauride u vodu). Hadrosauridi su imali mršave prednje udove sa kratkim prstima, pa su oni bili neefikasni za pokretanje naprijed, a ni rep nije bio koristan zato što ga nisu mogli mnogo pokretati lijevo i desno.<ref name=RTB86/><ref name=MKBS97>{{cite book |last=Brett-Surman |first=M. K. |editor=James O. Farlow and M. K. Brett-Surman (eds.) |title=The Complete Dinosaur |year=1997 |publisher=Indiana University Press |location=Bloomington |isbn=0-253-33349-0 |pages=330–346 |chapter=Ornithopods }}</ref> === Interakcije s teropodima === [[Datoteka:DMNS Edmontosaurus.png|thumb|Šteta na repnim kralješcima ovog skeleta ''Edmontosaurusa'' pokazuje da ga je možda ugrizao ''[[Tiranosaur|Tyrannosaurus]]''.]] Vremenski raspon i geografska rasprostranjenost ''Edmontosaurusa'' preklapao se sa ''[[Tiranosaur|Tyrannosaurusovim]]''. Odrasli primjerak ''E. annectens'' u Denverskom muzeju prirode i znanosti pokazuje dokaze ujeda nekog teropoda na repu. Brojeći od križnice, od kralješci od trinaestog do sedamnaestog imaju oštećene šiljaste nastavke u skladu sa napadom sa donje desne strane životinje. Jedan šiljasti nastavak ima jedan otkinut dio, a ostali su izvijeni; tri imaju jasne tragove oštećenja od zuba. Vrh repa je bio visok barem 2,9 m, a jedini teropod poznat iz iste formacije koji je bio dovoljno visok da nanese takvu ozljedu bio je ''T. rex''. Kosi su djelomično zarasle, ali je edmontosaur uginuo prije nego što su znaci štete potpuno nestali. Također postoje znakovi infekcije. Kenneth Carpenter, koji je istraživao ovaj primjerak, naglasio je da izgleda kao da ima zarasla fraktura na lijevoj strani kukovlja, ali koja je morala biti starija od navedenih ozljeda jer je više zacijelila. On je pretpostavio da je taj edmontosaur bio meta zato što je možda još uvijek šepao od prijašnje ozljede. Budući da je preživio napad, Carpenter je pretpostavio da je bio brži ili okretniji od napadača, ili da je ozljeda na repu nastala zbog toga što ga je koristio u obrani protiv grabežljivca.<ref name=carpenter1998>{{cite_journal |last=Carpenter |first=Kenneth |authorlink=Kenneth Carpenter |year=1998 |title=Evidence of predatory behavior by theropod dinosaurs. |journal=Gaia |volume=15 |pages=135–144 |url=http://vertpaleo.org/publications/jvp/15-576-591.cfm |accessdate=2009-03-08 |archive-date=2007-11-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20071117132451/http://vertpaleo.org/publications/jvp/15-576-591.cfm |dead-url=yes }} [not printed until 2000]</ref> Još jedan primjerak vrste ''E. annectens'', jedinka duga 7,6 m iz Južne Dakote, ima tragove zuba malenih teropoda u donjoj čeljusti. Neke od tih ozljeda bile su jednim dijelom zacijelile. Michael Triebold, koji je neformalno pričao o tom primjerku, pretpostavio je scenario u kojem su maleni teropodi napadali vrat edmontosaura; životinja je preživjela napad, ali je nedugo zatim podlegla ozljedama.<ref name=CT00>{{cite journal |last=Campagna |first=Tony |year=2000 |title=The PT interview: Michael Triebold |journal=Prehistoric Times |volume=40 |pages=18–19}}</ref> Neka nalazišta kostiju edmontosaura bila su mjesta na kojima su se okupljali strvinari. Tragovi zuba ''Albertosaurusa'' i ''[[Saurornitholestes]]a'' su česti u jednom nalazištu u Alberti,<ref name=JR99>{{cite journal |last=Jacobsen |first=Aase Roland |coauthors=and Ryan, Michael J. |year=2000 |title=Taphonomic aspects of theropod tooth-marked bones from an ''Edmontosaurus'' bone bed (Lower Maastrichtian), Alberta, Canada |journal=Journal of Vertebrate Paleontology |volume=19 |issue=3, suppl. |pages=55A }}</ref> a ''[[Daspletosaurus]]'' se hranio strvinama ''Edmontosaurusa'' i ''Saurolophusa'' na drugom nalazištu u Alberti.<ref name=SciDaily07/> === Društveno ponašanje === Ekstenzivna nalazišta kostiju ''Edmontosaurusa'' i slične velike grupe fosila drugih hadrosaurida koriste se kao dokaz da su bili društveni i živjeli u grupama.<ref name=HWF04/> Četiri kamenoloma sa ostacima edmontosaura identificirana u bazi podataka o fosilnim nalazištima iz 2007. godine su: [[Aljaska]] (formacija Prince Creek), Alberta (formacija Horseshoe Canyon), Južna Dakota (formacija Hell Creek) i [[Wyoming]] (formacija Lance).<ref name=bbdb07/> Jedno nalazište u formaciji Lance pokriva više od jednog kvadratnog kilometra, ali kosti ''Edmontosaurusa'' su najčešće u jednom dijelu nalazišta površine 40 ha. Procjenjuje se da se tu nalazi 10 000 do 25 000&nbsp;raštrkanih ostataka edmontosaura.<ref name=ACetal06>{{cite journal |last=Chadwick |first=Arthur |coauthors=Spencer, Lee; and Turner, Larry |year=2006 |title=Preliminary depositional model for an Upper Cretaceous ''Edmontosaurus'' bonebed |journal=Journal of Vertebrate Paleontology |volume=26 |issue=3, suppl. |pages=49A }}</ref> Za razliku od mnogih hadrosaurida, ''Edmontosaurus'' nije imao koštanu krijestu. S druge strane, možda je imao strukture od mekog tkiva na lubanji: kosti oko nosnih otvora imale su duboke udubine i za te udubine se smatra da su omogućavale zračne vreće koje su se mogle napuhati, možda omogućavajući i vizualnu i komunikaciju zvukom.<ref name=JAH75/> ''Edmontosaurus'' je možda bio dimorfičan, sa robusnijim i lakše građenim formama, ali još uvijek se ne zna je li u pitanju spolni dimorfizam.<ref name=GRetal03>{{cite journal |last=Gould |first=Rebecca |coauthors=Larson, Robb; and Nellermoe, Ron |year=2003 |title=An allometric study comparing metatarsal IIs in ''Edmontosaurus'' from a low-diversity hadrosaur bone bed in Corson Co., SD |journal=Journal of Vertebrate Paleontology |volume=23 |issue=3, suppl. |pages=56A–57A }}</ref> Zbog svoje ogromne rasprostranjenosti, koja je pokrivala razdaljinu od Aljaske do Colorada i koja je uključivala i neka polarna područja koja bi dobar dio godine bila bez sunčeve svjetlosti, smatra se da je ''Edmontosaurus'' migrirao. U pregledu migracija kod dinosaura kojeg su 2008. godine proveli Phil R. Bell i Eric Snively, došli su do zaključka da je ''E. regalis'' bio sposoban za godišnje putovanje dužine 2600 km, ako je imao predispozicije prema skupljanju sala i odgovarajući metabolizam. Takvo putovanje bi zahtijevalo brzinu od 2 do 10 km/h i išlo bi od Aljaske do Alberte. Moguća migratorna priroda ''Edmontosaurusa'' je u kontrastu sa mnogim drugim dinosaurima, poput [[teropodi|teropoda]], [[sauropodi|sauropoda]] i [[ankilosaura]], za koje Bell i Snively smatraju da su prezimljavali.<ref name=PBES08>{{cite journal|last=Bell |first=Phil R. |coauthors=and Snively, E. |year=2008 |title=Polar dinosaurs on parade: a review of dinosaur migration |journal=Alcheringa |volume=32 |issue=3 |pages=271–284 |doi=10.1080/03115510802096101}}</ref><ref name=RLlivesci08>{{cite web|url=http://www.livescience.com/animals/081204-polar-dinosaurs.html |title=Polar Dinosaurs Endured Cold Dark Winters |last=Lloyd |first=Robin |date = 04. 12. 2008. |work=LiveScience.com |publisher=Imaginova |accessdate = 11. 12. 2008.}}</ref> == Izvori == {{Reflist|2}} == Vanjske veze == {{Commonscat}} {{Wikispecies|Edmontosaurus}} * [http://planetearth.nerc.ac.uk/news/story.aspx?id=467 Šta je ''Edmontosaurus'' jeo? Kako je žvakao?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110719233932/http://planetearth.nerc.ac.uk/news/story.aspx?id=467 |date=2011-07-19 }} Planet Earth online * [http://www.msnbc.msn.com/id/23689410/ "Otkriven rijetki mumificirani dinosaur"] MSNBC.com * [http://www.palaeos.com/Vertebrates/Units/320Ornithischia/320.750.html#Hadrosaurinae Hadrosaurinae] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080927073559/http://www.palaeos.com/Vertebrates/Units/320Ornithischia/320.750.html#Hadrosaurinae |date=2008-09-27 }} od Palaeos.com * [http://www.thescelosaurus.com/hadrosaurinae.htm Hadrosaurinae] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090808194559/http://www.thescelosaurus.com/hadrosaurinae.htm |date=2009-08-08 }} od ''Thescelosaurus!'' {{Izabran}} [[Kategorija:Ornitopodi]] t8i47wgiki2h8z06y5rx593i6l4kwzi 0 115792 42690944 42658478 2026-09-22T09:36:50Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690944 wikitext text/x-wiki '''Adhurgunbadh''', na [[grčki|grčkom]] '''Adergoudounbades''' ({{Polytonic|Ἀδεργουδουνβάδης}}, ? - 541) bio je [[Sasanidska Perzija|perzijski]] plemić, vojskovođa i ''[[kanarang]]'' koji je služio u doba [[sasanidi|sasanidskih]] kraljeva [[Kavad I|Kavada I]] i [[Hozroje II|Hozroja II]]. Podaci o njegovom životu uglavnom potiču od radova [[bizant]]skog historičara [[Prokopije|Prokopija]]. Adhurgunbadh je godine 488. kao mlad, ali izuzetno sposoban vojnik, pomogao mladom Kavadu da svrgne svog strica [[Balaš]]a. Kao nagradu je dobio mjesto ''[[kanarang]]a'', odnosno guvernera pokrajine [[Abarshahr]] koja je uključivala i susjedne [[Heftaliti|heftalitske]] teritorije. Prije stupanja na dužnost, njegov prethodnik i rođak Gushnaspdad (Gousanastades) je pogubljen.<ref>Martindale, Jones & Morris (1992), pp. 15–16</ref><ref>Pourshariati (2008), pp. 267–268</ref> Adhurgunbadh u sljedećim decenijama nije imao značajnu ulogu u političkom životu, ali se istakao kao sposoban vojskovođa. Po Prokopiju je uspio čak dvanaest [[barbari|barbarskih]] plemena podvrgnuti perzijskoj vlasti.<ref>Martindale, Jones & Morris (1992), p. 16</ref> Sudjelovao je u [[Anastazijev rat|Anastazijevom ratu]], tokom koga je [[Opsada Amide (502)|opsjeo i od Bizantinaca zauzeo]] strateški važan grad Amida.<ref>Pourshariati (2008), pp. 111, 268</ref> Kada je na prijestolje godine 531. došao kralj Hozroje, kod perzijskih velikaša se skovala zavjera s ciljem da se Hozroje svrgne a na prijestolje dovede njegov nećak Kavad, sin Hozrojevog starijeg brata Djamaspa (Zames). Zavjera je razotkrivena, ali u tom trenutku se Kavad nalazio izvan dvora, kod Adhurgunbadha. Kada je Hozroje izdao naređenje da se Kavad pogubi, Adhurgunbadh je to odbio poslušati te je princa sakrio; međutim vlastiti sin Bahram (Varranes) ga je izdao kralju. Hozroje je potom naredio da se Adhurgunbadh pogubi; Kavad, ili netko tko se izdavao za Kavada, uspio je pobjeći na bizantsku teritoriju.<ref>Martindale, Jones & Morris (1992), pp. 16, 276</ref><ref>Pourshariati (2008), pp. 268–269</ref><ref>Greatrex & Lieu (2002), p. 112</ref> == Reference == {{reflist|colwidth=25em}} == Literatura == * {{Cite book |title=The Roman Eastern Frontier and the Persian Wars (Part II, 363–630 AD) |url=https://archive.org/details/romaneasternfron0000unse_q1n9 |last=Greatrex |first=Geoffrey | last2=Lieu | first2=Samuel N. C. |year=2002 |publisher=Routledge |isbn=0-415-14687-9 |ref=harv}} * {{Cite book | last=Martindale | first=John R. | last2=Jones | first2=A.H.M. | last3=Morris | first3=John | title=The Prosopography of the Later Roman Empire - Volume III, AD 527–641 | year=1992 | publisher=Cambridge University Press | isbn=978-0521201608|ref=harv}} * {{Cite book | title = Decline and Fall of the Sasanian Empire: The Sasanian-Parthian Confederacy and the Arab Conquest of Iran | url = https://archive.org/details/declinefallofsas0000pour | first = Parvaneh | last = Pourshariati | publisher = I.B. Tauris | year = 2008 | isbn = 978-1-84511-645-3|ref=harv}} [[Kategorija:Umrli 541.]] [[Kategorija:Biografije, Sasanidska Monarhija]] 3el6fthqkiujhpp0mv5ytbpc0futz7t 0 118310 42690923 5045946 2026-09-22T08:42:26Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690923 wikitext text/x-wiki '''Peredur''' (starovelški: ''Peretur'') je naziv za jednu ili nekoliko historijskih, poluhistorijskih i mitskih ličnosti koje se spominju u raznim izvorima vezanim za [[Britanija (otok)|Britaniju]] u [[rani srednji vijek|ranom srednjem vijeku]]. Najpouzdanije reference su vezane uz [[vels|velšku]] kroniku ''[[Annales Cambriae]]'' koja spominje braću Peredura i Gwrgija, sinove [[Briti|britskog]] kralja Eliffera od [[Eborakuma|Eobraca]] na današnjem sjeveru Engleske, tada poznatom. Neki ih izvori navode i kao rođake kralja [[Urien]]a od [[Rheged]]a. Oni su se 573. borili protiv kralja [[Gwenddoleu ap Ceidio]]a u [[Bitka kod Arfderydda|bitci kod Arfderydda]]. Oba brata su poginula oko 580. Nekoliko vijekova kasnmije je [[Geoffrey of Monmouth|Geoffrey od Monmoutha]] učinio Peredura jednim od suvremenika [[kralj Artur|kralja Artura]]. Isti se lik pojavljuje i u srednjovjekovnim [[velška književnost|velškim pjesmama]]. == Literatura == {{refbegin}} * {{cite encyclopedia |author=Foster, Idris Llewelyn |title=Peredur |encyclopedia=Arthurian Literature in the Middle Ages |editor=R. S. Loomis |year=1959 |location=Oxford |pages=199–205}} * {{Cite book |author=Goetinck, Glenys W. |title=Peredur: A Study of Welsh Traditions in the Grail Legends |location=Cardiff |year=1975 |ref=harv}} * {{Cite book |author=Loomis, R.S. |authorlink=Roger Sherman Loomis|title=Arthurian tradition and Chrétien de Troyes |url=https://archive.org/details/arthuriantraditi0000roge_t6v1 |location=New York and London |year=1949 |ref=harv}} {{refend}} [[Kategorija:Velška mitologija]] [[Kategorija:Arturijanski likovi]] nbu8u92ljr54hunhb0i11mb16m222ca 0 134452 42690953 42675828 2026-09-22T10:21:50Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690953 wikitext text/x-wiki '''Dvanaest imama''' su duhovni i politički nasljednici [[Muhamed]]a, prema vjerovanju [[Imamet|imamitskog]] ili ''Ithna-‘ashariyyah'' ogranka [[šijitizam|šijitskog]] [[islam]]a.<ref name="Britannica">{{cite encyclopedia| title=Shi'ite |year=2007| encyclopedia=Encyclopedia Britannica Online | accessdate=6. XI 2007 |location=|publisher= |url=http://www.britannica.com/eb/article-9067367/Shiite}}</ref> Prema [[Imamitska teologija|imamitskog teologiji]], nasljednik [[Muhamed]]ov je [[Četrnaest nepogrešivih|nepogrešiv]] ljudski pojedinac koji ne samo što pravedno vlada zajednicom, nego je također sposoban održavati i tumačiti [[islamsko pravo|božansko pravo]] i njegovo [[Ezoteričko tumačenje Kurana|ezoteričko značenje]]. Poslanikove i imamove [[Suna|riječi i djela]] su vodilja i uzor koji zajednica mora slijediti; zbog toga moraju biti slobodni od pogreške i grijeha i moraju biti izabrani božanskim ukazom (''nass'') preko Proroka.<ref>Nasr (1979), str. 10</ref><ref>Momen (1985), str. 174</ref> Šijitski imamiti vjeruju da su dvanaest imama predskazani u [[Hadis o dvanaest nasljednika|hadisu o dvanaest nasljednika]]. Imamitski i [[ismailizam|ismalitski šijiti]] vjeruju kako je [[Aql (šijizam)|‘aql]] - božanska mudrost - bila izvor duša poslanika i imama te im dala ezoteričko znanje poznato kao ''ḥikmah'' te da su njihove patnje bile sredstvo božanske milosti za njihove poklonike.<ref name="Britannica"/><ref>Nasr (1979), str. 15</ref><ref>Corbin (1993), str. 45–51</ref> Iako Imam nije bio primatelj [[wahy|božanske objave]], imao je bliski odnosa sa Bogom, te ga Bog vodi isto kao što imam vodi narod. Imam je također vođen od tajnih tekstova u svom posjedu kao što su [[Al-Jafr (knjiga)|al-Jafr]] i [[al-Jamia]]. [[Imamat]] ili vjerovanje u božanskog vodiča je temeljno vjerovanje imamitskih i ismailitskih ogranaka šijitskog islama i temelji se na konceptu Boga koji neće ostaviti čovječanstvo bez pristupa božanskom vodstvu.<ref name="Imamat">{{cite encyclopedia | encyclopedia = Encyclopaedia of Islam and the Muslim world; vol.1 | last = Gleave | first = Robert | title=Imamate | publisher = MacMillan | isbn = 0-02-865604-0}}</ref> Prema imamitima, uvijek postoji imam vremena, koji je božanski imenovan autoritet za sve potanja vjere i prava u muslimanskoj zajednici. [[Ali]] je prvi bio imam iz ove loze i, prema mišljenju imamita, legitimni nasljednik proroka islama, a koga su slijedili muški potomci Muhameda preko njegove kćeri [[Fatima bint Muhamed|Fatime]]. Svaki imam je bio sin prethodnog imama, s izuzetkom [[Husein ibn Ali|Huseina ibn Alija]], koji je bio brat [[Hasan ibn Ali|Hasana]].<ref name="Britannica"/> Dvanaesti i posljednji imam je [[Muhamed al-Mahdi]], za koga imamiti vjeruju da je trenutno živ i [[Velika okultacija|skriven]] prije nego što se vrati kako bi donio pravdu svijetu.<ref name="Imamat"/> == Popis imama == {|class="wikitable" width="98%" style="background:white;" |- style="border-bottom:3px solid #CCCCFF" ! Broj !! Moderni (kaligrafski) prikaz !! Ime<br />(Puno/[[Kunya (arapski)|Kunya]]) !! Titula<br />([[Arapski jezik|arapski]]/[[Turski jezik|turski]])<ref>Imamove arapske titule se koriste od strane većine dvanaestničkih šijita koji koriste [[Arapski jezik|arapski]] kao [[liturgijski jezik]], uključujući [[Usooli]], [[Akhbari]], [[Shaykhi]], i u manjoj mjeri [[Alawi]]. Turske titule se uglavnom koriste od [[Alevi]]ja, manje dvanaestničke grupe, koja čini oko 10% svjetske populacije šijita. Titule svakog imama doslovno znače "Prvi Alija", "Drugi Alija" itd. {{cite encyclopedia|encyclopedia=Encyclopedia of the Modern Middle East and North Africa|last=|first=|year=2004|publisher=Gale Group|isbn=978-0-02-865769-1}}</ref>!! Datum <br />rođenja<hr>smrti<br />([[nova era|n.e.]]/[[Islamski kalendar|AH]])<ref>Oznaka n.e. se odnosi na [[solarni kalendar]] [[Nova era|naše ere]], dok AH označava [[lunarni kalendar]] [[Islamska kalendar|Hidžer]].</ref>!! Važnost !! Mjesto rođenja !! Uzrok i mjesto smrti <hr>i mjesto sahrane<ref>osim Dvanaestog imama</ref> |- |1 |[[File:Alī.png|100px]] |[[Alija|Ali ibn Abu Talib]]<br />علي بن أبي طالب<hr>Abu al-Hasan<br />أبو الحسن |[[Amir al-Mu'minin]] <br />(''Zapovjednik vjernih'')<ref name="Ali in Britannica">{{cite encyclopedia|last=Nasr |first=Seyyed Hossein | authorlink=Seyyed Hossein Nasr | title=Ali | encyclopedia=Encyclopedia Britannica Online | accessdate=12. X 2007|url=http://www.britannica.com/eb/article-9005712/Ali}}</ref> ----[[Birinci Ali]]<ref name="Alevi">{{cite encyclopedia | encyclopedia = Encyclopedia of the Modern Middle East and North Africa | last = | first = | year = 2004 | publisher = Gale Group | isbn = 978-0-02-865769-1}}</ref> |600&ndash;661<ref name="Ali in Britannica"/><hr>23(prije [[Hidžra|Hidžre]])&ndash;40<ref>Tabatabae (1979), pp.190–192</ref> |Prvi [[Imamat (doktrina šijita dvanaestnika)|Imam]] i pravedni [[Sukcesija Muhameda|nasljednik Proroka]] za sve [[šijitizam|šijite]]; [[suniti]] ga, pak, priznaju kao [[Pravedni halifi|Četvrtog kalifa]]. Uživa veliki ugled kod svih [[Sufizam|sufističkih]] [[Tariqah|muslimanskih redova]] (Turuq); njihovi članovi vuku svoju lozu od Muhameda preko njega.<ref name="Ali in Britannica"/> |[[Meka]], <br />[[Saudijska Arabija]]<ref name="Ali in Britannica"/> |ubio ga [[Abd-al-Rahman ibn Muljam|Abdurahman ibn Muldžem]], [[haridžije|haridžit]] u [[Kufa|Kufi]], koji ga je posjekao otrovanim mačem dok se molio.<ref name="Ali in Britannica"/><ref>Tabatabae (1979), p.192</ref> <hr>Sahranjen u [[Džamija Imama Alija|džamiji Imama Alija]] u [[Nadžaf|Najafu]],<br /> [[Irak]]. |- |2 |[[File:Hassan ibn Ali.jpg|100px]] |[[Hasan ibn Ali]]<br />حسن بن علي<hr>Abu Muhamed<br />أبو محمد |al-Mujtaba <br />(''Izabrani'') ----Ikinci Ali<ref name = "Alevi"/> |624&ndash;670<ref name="Hasan in Britannica">{{cite encyclopedia| title=Hasan | encyclopedia=Encyclopedia Britannica Online | accessdate = 08. 11. 2007. |url=http://www.britannica.com/eb/article-9039439/Hasan }}</ref> ----3&ndash;50<ref>Tabatabae (1979), pp.194–195</ref> |Bio je nastariji preživjeli unuk [[Muhamed]]a preko Muhamedove kćeri [[Fatimah Zahra|Fatimah az-Zahra]]. Hasan je naslijedio svog oca kao kalif u [[Kufa|Kufi]] na osnovi mirovnog sporazuma sa [[Muavija I|Muavijom I]], prepustio je vlast nad [[Irak]]om poslije vladavine od sedam mjeseci.<ref name="Hasan ibn Ali Iranica">{{cite encyclopedia | last=Madelung | first=Wilferd | authorlink=Wilferd Madelung | title=Hasan ibn Ali | encyclopedia=Encyclopedia Iranica | accessdate=23. III 2008 | url=http://www.iranica.com/newsite/articles/v12f1/v12f1024.html | archive-date=2008-02-18 | archive-url=https://web.archive.org/web/20080218091626/http://www.iranica.com/newsite/articles/v12f1/v12f1024.html | url-status=dead }} {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080218091626/http://www.iranica.com/newsite/articles/v12f1/v12f1024.html |date=2008-02-18 }}</ref> |[[Medina]],<br /> [[Saudijska Arabija]]<ref name="Hasan in Britannica"/> |Otrovan od strane svoje supruge u Medini, prema naređenju kalifa Muavije, prema vjerovanju šijita dvanaestnika.<ref>Tabatabae (1979), p.195</ref><hr> Sahranjen u [[Jannat al-Baqi]]ju u [[Medina|Medini]], <br />[[Saudijska Arabija]]. |- |3 |[[File:Hhussain ibn ali.jpg|100px]] |[[Husayn ibn Ali]]<br />حسین بن علي<hr>Abu Abdillah<br />أبو عبدالله |Sayyid ash-Shuhada <br />(''Gospodar mučenika'') ----Ūçüncü Ali<ref name = "Alevi"/> |626&ndash;680<ref name="Husayn in Britannica">{{cite encyclopedia| title=al-Husayn | encyclopedia=Encyclopedia Britannica Online | accessdate=8. XI 2007 |url=http://www.britannica.com/eb/article-9041622/al-Husayn-ibn-Ali }}</ref> ----4&ndash;61<ref>Tabatabae (1979), pp.196–199</ref> |Bio je unuk [[Muhamed]]ov i brat Hasan ibn Alija. Husayn se suprotstavio vlasti [[kalif]]a [[Jezid I|Jezida I]]. Zbog toga su on i njegova porodica kasnije ubijeni od Jezidove vojske u [[Bitka kod Karbale|bitci kod Karbale]]. Nakon ovog događaja [[komemoracija Husayn ibn Alija]] je postala centralni ritual za oblikovanje šijitskog identiteta.<ref name="Husayn in Britannica"/><ref name="Husayn ibn Ali Iranica">{{cite encyclopedia |last=Calmard |first=Jean |authorlink= |title=Husayn ibn Ali |encyclopedia=Encyclopedia Iranica |accessdate=23. III 2008 |url=http://www.iranica.com/newsite/articles/v12f5/v12f5036c.html |archive-date=2008-01-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20080117220431/http://www.iranica.com/newsite/articles/v12f5/v12f5036c.html |url-status=dead }} {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080117220431/http://www.iranica.com/newsite/articles/v12f5/v12f5036c.html |date=2008-01-17 }}</ref> |[[Medina]],<br /> [[Saudijska Arabija]]<ref name="Husayn in Britannica"/> |ubijen i odrezana mu glava u [[bitka kod Karbale|bitci kod Karbale]].<ref name="Husayn in Britannica"/><hr> Sahranjen u [[Svetište Imama Husayna|svetištu Imama Huseina]] u [[Karbala|Karbali]],<br /> [[Irak]]. |- |4 |[[File:Imam sajjad.jpg|100px]] |[[Zajn al-Abidin|Ali ibn Husayn]]<br />علي بن الحسین<hr>Abu Muhamed<br />أبو محمد |al-Sajjad, Zayn al-'Abidin <br />(''Onaj koji se stalno klanja, ukras vjernika'') <ref name="Ali ibn Husayn in Iranica">{{cite encyclopedia | last=Madelung | first=Wilferd | authorlink=Wilferd Madelung | title='ALÈ B. AL-HUOSAYN | encyclopedia=Encyclopedia Iranica | accessdate=8. XI 2007 | url=http://www.iranica.com/newsite/articles/v1f8/v1f8a052.html | archive-date=2009-01-22 | archive-url=https://web.archive.org/web/20090122224245/http://www.iranica.com/newsite/articles/v1f8/v1f8a052.html | url-status=dead }} {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090122224245/http://www.iranica.com/newsite/articles/v1f8/v1f8a052.html |date=2009-01-22 }}</ref> ----Dorduncu Ali<ref name = "Alevi"/> |658/9<ref name="Ali ibn Husayn in Iranica"/> &ndash; 712<ref name="Tabatabae">Tabatabae (1979), p.202</ref> ----38<ref name="Ali ibn Husayn in Iranica"/>&ndash;95<ref name="Tabatabae"/> |Autor molitvi u [[Sahifa al-Sajjadiyya]], koji su poznati kao "Psalm [[Ahl al-Bayt|Domaćinstva Prorokovog]]."<ref name="Tabatabae"/> |[[Medina]],<br /> [[Saudijska Arabija]]<ref name="Ali ibn Husayn in Iranica"/> |Prema većini šijitskih učenjaka, bio je otrovan po naređenju kalifa [[Al-Valid I|Al-Valida I]] u [[Medina|Medini]], [[Saudijska Arabija]].<ref name="Tabatabae"/><hr> sahranjen u [[Jannat al-Baqi]], [[Medina]], <br />[[Saudijska Arabija]]. |- |5 |[[File:Baqir ibn sajjad.jpg|100px]] |[[Muhamed al-Bakir|Muhamed ibn Ali]]<br />محمد بن علي<hr>Abu Ja'far<br />أبو جعفر |Baqir al-Ulum <br />(''Otkrivač znanja'') <ref name="Muhammad al-Baqir in Iranica">{{cite encyclopedia | last=Madelung | first=Wilferd | authorlink=Wilferd Madelung | title=AL-BAQER, ABU JAFAR MOHAMMAD | encyclopedia=Encyclopedia Iranica | accessdate=8. XI 2007 | url=http://www.iranica.com/newsite/articles/v3f7/v3f7a043.html | archive-date=2009-03-04 | archive-url=https://web.archive.org/web/20090304174630/http://www.iranica.com/newsite/articles/v3f7/v3f7a043.html | url-status=dead }} {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090304174630/http://www.iranica.com/newsite/articles/v3f7/v3f7a043.html |date=2009-03-04 }}</ref> ----Besinci Ali<ref name = "Alevi"/> | 677&ndash;732<ref name="Muhammad al-Baqir in Iranica"/> ----57&ndash;114<ref name="Muhammad al-Baqir in Iranica"/> |I sunitski i šijitski izvori ga opisuju kao jednog od ranih i najznačajnijih [[Faqih|pravnih učenjaka]], koji je poučio brojne učenike u svoje vrijeme.<ref name="Muhammad al-Baqir in Iranica"/><ref>Tabatabae (1979), p.203</ref> |[[Medina]],<br /> [[Saudijska Arabija]]<ref name="Muhammad al-Baqir in Iranica"/> |Prema nekim šijitskim učenjacima, otrovao ga je Ibrahim ibn Walid ibn 'Abdallah u [[Medina|Medini]], [[Saudijska Arabija]] po naređenju [[Hišam ibn Abd al-Malik|Hišama ibn Abd al-Malika]].<ref name="Tabatabae"/><hr> sahranjen u [[Jannat al-Baqi]], [[Medina]], <br />[[Saudijska Arabija]]. |- |6 |[[File:Jaffer-e-Sadiq.jpg|100px]] |[[Džafer es-Sadik|Džafer ibn Muhamed]]<br />جعفر بن محمد<hr>Abu Abdillah<br />أبو عبدالله |as-Sadiq<ref name="Jafar al-Sadiq">Tabatabae (1979), p.203–204</ref> <br />(''Čestiti'') ----Altinci Ali<ref name = "Alevi"/> | 702&ndash;765<ref name="Jafar al-Sadiq"/> ----83&ndash;148<ref name="Jafar al-Sadiq"/> |Uspostavio [[Ja'fari jurisprudencija|Ja'fari jurisprudenciju]] i razvio [[šijitaks teologija|šijitsku teologiju]]. Poučavao brojne učenjake u različitim poljima, uključujući [[Abu Hanifah]]a i [[Malik ibn Anas]]a u [[fiqh]]u, [[Vasil ibn Ata|Wasil ibn Atu]] i Hisham ibn Hakama u [[Kalam|islamskoj teologiji]], i [[Džabir ibn Hajjan|Gebera]] u nauci i [[alkemija|alkemiji]].<ref name="Jafar al-Sadiq"/><ref name="Strasburg">Research Committee of [[Univezitet u Strasbourgu|Strasburg University]], ''Imam Jafar Ibn Muhammad As-Sadiq A.S. The Great Muslim Scientist and Philosopher'', translated by Kaukab Ali Mirza, 2000. Willowdale Ont. {{ISBN|0-9699490-1-4}}.</ref><ref>{{cite encyclopedia| title= Wasil ibn Ata| encyclopedia=Encyclopedia Britannica Online | accessdate=8. XI 2007 |url=http://www.britannica.com/eb/article-9076198/Wasil-ibn-Ata }}</ref> |[[Medina]],<br /> [[Saudijska Arabija]]<ref name="Jafar al-Sadiq"/> |Prema šijitskim izvorima, bio je otrovan u [[Medina|Medini]], [[Saudijska Arabija]] po naređenju kalifa [[Al-Mansur]]a.<ref name="Jafar al-Sadiq"/><hr> sahranjen u [[Jannat al-Baqi]], [[Medina]], <br />[[Saudijska Arabija]]. |- |7 |[[File:Al-Kazim.jpg|100px]] |[[Musa al-Kazim|Musa ibn Džafer]]<br />موسی بن جعفر<hr>Abu al-Hasan I<br />أبو الحسن الاول<ref name="Ali al-Reza in Iranica">{{cite encyclopedia | last=Madelung | first=Wilferd | authorlink=Wilferd Madelung | title='ALÈ AL-HAÚDÈ | encyclopedia=Encyclopedia Iranica | accessdate=09. 11. 2007. | url=http://www.iranica.com/newsite/articles/v1f8/v1f8a117.html | archive-date=2008-08-03 | archive-url=https://web.archive.org/web/20080803180556/http://www.iranica.com/newsite/articles/v1f8/v1f8a117.html | url-status=dead }} {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080803180556/http://www.iranica.com/newsite/articles/v1f8/v1f8a117.html |date=2008-08-03 }}</ref> |al-Kazim<ref name="Musa al-Kazim">Tabatabae (1979), p.205</ref> <br />(''Mirni) ----Yedinci Ali<ref name = "Alevi"/> |744&ndash;799<ref name="Musa al-Kazim"/> ----128&ndash;183<ref name="Musa al-Kazim"/> |Vođa šijitske zajednice u doba raskola sa [[ismailizam|ismailitima]] i drugim ograncima nakon smrti četvrtog imama [[Džafer es-Sadik|Jafar al-Sadiqa]].<ref>Tabatabae (1979) p. 78</ref> Uspostavio je mrežu agenata koji su prikupljali [[khums]] u šijitskim zajednicama [[Bliski Istok|Bliskog Istoka]] i [[Veliki Horasan|Horasna]]. Uživa ugled među [[mahdavija]]ma; članovi tih redova vuku svoju lozu do Muhameda preko njega.<ref>Sachedina (1988), pp.53–54</ref> |[[Medina]],<br /> [[Saudijska Arabija]]<ref name="Musa al-Kazim"/> |Zatvoren i otrovan u [[Bagdad]]u, [[Irak]] po naređenju kalifa [[Harun al-Rašid|Harun al-Rashida]], prema šijitskim vjerovanjima.<hr> Sahranjen u [[Kazimayn|svetištu Kazimayn]] u Bagdadu,<br /> Irak.<ref name="Musa al-Kazim"/> |- |8 |[[File:Al redah.jpg|100px]] |[[Ali ar-Riza|Ali ibn Musa]]<br />علي بن موسی<hr>Abu al-Hasan II<br />أبو الحسن الثانی<ref name="Ali al-Reza in Iranica"/> |ar-Rida, Reza<ref name="Ali al-Reza">Tabatabae (1979), pp.205–207</ref> <br />(''Zadovoljavajući'') ----Sekizinci Ali<ref name = "Alevi"/> |765&ndash;817<ref name="Ali al-Reza"/> ----148&ndash;203<ref name="Ali al-Reza"/> |Proglašen krunskim princom od kalifa [[Al-Mamun|Al-Ma'muna]] Mamouna i poznat po svojim raspravama sa muslimanskim i ne-muslimanskim vjerskim učenjacima.<ref name="Ali al-Reza"/> |[[Medina]],<br /> [[Saudijska Arabija]]<ref name="Ali al-Reza"/> |Prema šijitskim izvorima, bio je otrovan u [[iran]]skom [[Mašhad]]u, po naređenju kalifa Al-Ma'muna.<hr> Sahranjen u [[Svetište Imama Reze|Svetištu Imama Reze]] u [[Mašhad]]u,<br /> [[Iran]].<ref name="Ali al-Reza"/> |- |9 |[[File:Imam Taqi.jpg|100px]] |[[Muhammad al-Taqi|Muhamed ibn Ali]]<br />محمد بن علي<hr>Abu Džafer<br />أبو جعفر |al-Taqi, al-Jawad<ref name="Muhammad al-Taqi">Tabatabae (1979), p. 207</ref> <br />(''Bogobojazni, Velikodušni'') ----Dokuzuncu Ali<ref name = "Alevi"/> |810&ndash;835<ref name="Muhammad al-Taqi"/> ----195&ndash;220<ref name="Muhammad al-Taqi"/> |Slavan po svojoj velikdušnosti i pobožnosti kada je suočen sa progonima od strane [[Abasidi|Abasidskog]] [[Kalifat]]a. |[[Medina]],<br /> [[Saudijska Arabija]]<ref name="Muhammad al-Taqi"/> |Otrovan od strane svoje supruge, Al-Ma'munove kćeri, u [[Baghad]]u, [[Irak]] po naređenju kalifa [[Al-Mutasim|Al-Mu'tasima]], prema šijitskim izvorima.<hr> Sahranjen u [[Kazmain|svetištu Kazmain]] u Bagdadu,<br /> Irak.<ref name="Muhammad al-Taqi"/> |- |10 |[[File:Imam naqi.jpg|100px]] |[[Ali al-Hadi|Ali ibn Muhamed]]<br />علي بن محمد<hr>Abu al-Hasan III<br />أبو الحسن الثالث<ref name="Ali al-Hadi in Iranica"/> |al-Hadi, al-Naqi<ref name="Ali al-Hadi in Iranica">{{cite encyclopedia | last=Madelung | first=Wilferd | authorlink=Wilferd Madelung | title='ALÈ AL-HAÚDÈ | encyclopedia=Encyclopedia Iranica | accessdate=8. XI 2007 | url=http://www.iranica.com/newsite/articles/v1f8/v1f8a117.html | archive-date=2008-08-03 | archive-url=https://web.archive.org/web/20080803180556/http://www.iranica.com/newsite/articles/v1f8/v1f8a117.html | url-status=dead }} {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080803180556/http://www.iranica.com/newsite/articles/v1f8/v1f8a117.html |date=2008-08-03 }}</ref> <br />(''Vodič, Čisti'') ----Onuncu Ali<ref name = "Alevi"/> |827&ndash;868<ref name="Ali al-Hadi in Iranica"/> ----212&ndash;254<ref name="Ali al-Hadi in Iranica"/> |Ojačao mrežu zamjenika u šijitskoj zajednici. Slao im upute i zauzvrat primao financijske doprinose vjernika preko [[khums]]a i vjerskih zavjeta.<ref name="Ali al-Hadi in Iranica"/> |Surayya, selo kraj [[Medina|Medine]],<br /> [[Saudijska Arabija]]<ref name="Ali al-Hadi in Iranica"/> |Prema šijitskim izvorima, bio je otrovan u [[Samarra|Samari]], [[Irak]] po naređenju kalifa [[Al-Mu'tazz]]a.<ref>Tabatabae (1979), pp.208–209</ref> <hr> Sahranjen u [[Džamija Al Askari|Džamiji Al Askari]] u Samari,<br /> Irak. |- |11 |[[File:Al-askari.svg|100px]] |[[Hasan al-Askari|Hasan ibn Ali]]<br />الحسن بن علي<hr>Abu Muhamed<br />أبو محمد |al-Askari<ref name="al-Askari in Iranica">{{cite encyclopedia | last=Halm | first=H | authorlink= | title='ASKARÈ | encyclopedia=Encyclopedia Iranica | accessdate=8. XI 2007 | url=http://www.iranica.com/newsite/articles/v2f7/v2f7a081.html | archive-date=2007-12-30 | archive-url=https://web.archive.org/web/20071230150214/http://www.iranica.com/newsite/articles/v2f7/v2f7a081.html | url-status=dead }} {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071230150214/http://www.iranica.com/newsite/articles/v2f7/v2f7a081.html |date=2007-12-30 }}</ref> <br />(''Građanin garnizonskog grada'') ----Onbirinci Ali<ref name = "Alevi"/> |846&ndash;874<ref name="al-Askari in Iranica"/> ----232&ndash;260<ref name="al-Askari in Iranica"/> |Najveći dio života proveo pod raznim ograničenjima koje je kalif [[Al-Mu'tamid]] nakon smrti njegovog oca. Represija nad šijitskim stanovništvom je bikla posebno velika u njegovo vrijeme zahvaljujući velikom broju i povećanju uticaja.<ref>Tabatabae (1979) pp. 209–210</ref> |[[Medina]],<br /> [[Saudijska Arabija]]<ref name="al-Askari in Iranica"/> |Prema šijitskim izvorima, bio je otrovan po naređenju kalifa [[Al-Mu'tamid]]a u [[Samarra|Samari]], [[Irak]].<hr> Sahranjen u [[Džamija Al Askari|Džamiji Al Askari]] u Samari,<br /> Irak.<ref>Tabatabae (1979), pp.209–210</ref> |- |12 |[[File:Imam Mahdi.png|100px]] |[[Muhamed al-Mahdi|Muhamed ibn al-Hasan]]<br />محمد بن الحسن<hr>Abu al-Qasim<br />أبو القاسم |[[Mahdi|al-Mahdi]], Skriveni imam, al-Hujjah<ref name="al-Hujjah in Britannica">{{cite encyclopedia| title=Muhammad al-Mahdi al-Hujjah | encyclopedia=Encyclopedia Britannica Online | accessdate=8. XI 2007 |url=http://www.britannica.com/eb/article-9054165/Muhammad-al-Mahdi-al-Hujjah}}</ref> <br />(''Vođeni, Dokaz'') ----Onikinci Ali<ref name = "Alevi"/> |868&ndash;unknown<ref name="al-Hujjah">Tabatabae (1979), pp.210–211</ref> ----255&ndash;unknown<ref name="al-Hujjah"/> |Prema doktrini šijita-dvanaestnika, on je stvarna historijska ličnost, trenutni imam i obećani [[Mahdi]], mesijanska ličnost koja će se vratiti zajedno sa [[Hristos|Kristom]]. On će uspostaviti pravednu vlast islama i na zemlju dovesti pravdu i mir.<ref>Tabatabae (1979), pp. 211–214</ref> |[[Samarra]],<br /> [[Irak]]<ref name="al-Hujjah"/> |Prema šijitskoj doktrini, živio je u [[Okultacija (šijizam)|Okultaciji]] od 872. i nastavit će živjeti sve dok Bog to želi.<ref name="al-Hujjah"/> |- |} == Fusnote == {{reflist|2}} == Izvori == * {{cite encyclopedia | encyclopedia = [[Encyclopædia Britannica Online|Encyclopaedia Britannica Online]] | publisher = Encyclopaedia Britannica, Inc.}} * {{cite encyclopedia | encyclopedia=[[Encyclopædia Iranica]] | publisher=Center for Iranian Studies, Columbia University| isbn = 1-56859-050-4}} * {{cite encyclopedia | encyclopedia = Encyclopaedia of Islam and the Muslim world; vol.1 | last = Martin | first = Richard C. | publisher = MacMillan | isbn = 0-02-865604-0}} * {{cite encyclopedia | encyclopedia = Encyclopedia of the Modern Middle East and North Africa | last = | first = | year = 2004 | publisher = Gale Group | isbn = 978-0-02-865769-1}} * {{Cite book|last = Corbin|first = Henry|authorlink = Henry Corbin|title = History of Islamic Philosophy, Translated by Liadain Sherrard, Philip Sherrard|publisher = London; Kegan Paul International in association with Islamic Publications for The Institute of Ismaili Studies |year = 1993 (original French 1964)|isbn = 0710304161|ref=harv}} * {{Cite book | last=Momen | first=Moojan | authorlink= | title= An Introduction to Shi`i Islam: The History and Doctrines of Twelve| url=https://archive.org/details/introductiontosh0000unse_d5k7 | publisher=Yale University Press | year=1985 | isbn=0300035314|ref=harv}} * {{Cite book | last=Sachedina | first=Abdulaziz Abdulhussein | authorlink=Abdulaziz Sachedina | title= The Just Ruler (al-sultān Al-ʻādil) in Shīʻite Islam: The Comprehensive Authority of the Jurist in Imamite Jurisprudence| url=https://archive.org/details/justruleralsulta0000sach | publisher=Oxford University Press US | year=1988 | isbn=0195119150|ref=harv}} * {{cite book | last=Tabatabae | first=Sayyid Mohammad Hosayn | coauthors=[[Seyyed Hossein Nasr]] (translator) | authorlink=Allameh Tabatabaei | title= Shi'ite Islam | url=https://archive.org/details/shiiteislam0000taba | publisher=SUNY press| year=1979 | isbn=0-87395-272-3}} == Vanjske veze == {{Commonscat|The Twelve Imams}} * [http://al-islam.org/twelve/7.htm A brief introduction of Twelve Imams] * [http://www.balagh.net/english/shia/shia/10.htm#00011 A Brief History Of The Lives Of The Twelve Imams] a chapter of [[Shi'a Islam (book)]] by [[Allameh Tabatabai|Allameh Tabatabaei]] * [https://web.archive.org/web/20091021073240/http://geocities.com/ahlulbayt14/12imams.html = 25. 10. 2009.+12:07:06 The Twelve Imams] Taken From "A Shi'ite Anthology" By [[Allameh Tabatabai|Allameh Tabatabaei]] * [http://www.ummah.net/khoei/imam.htm#12 A Short History of the Lives of The Twelve Imams] {{Ali}} [[Kategorija:Šijitski imami]] [[Kategorija:Imamizam]] gjz9tk7b2cm8qz6g2j6ch2gkh66xvj1 0 147661 42690980 42658468 2026-09-22T11:49:48Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690980 wikitext text/x-wiki {{DISPLAYTITLE:''Othnielosaurus''}} {{Taksokvir | boja = | naziv = ''Othnielosaurus'' | status = EX | status_sistem = IUCN3.1 | raspon_fosila = Kasna jura | slika = Othnielosaurus_BW.jpg | slika_širina = 250px | slika_opis = Restauracija vrste ''Othnielosaurus consors'' | regnum = [[životinje|Animalia]] | phylum = [[svitkovci|Chordata]] | classis = [[gmazovi|Reptilia]] | superordo = [[Dinosauri]]a | ordo = †[[Ornithischia]] | genus = †'''''Othnielosaurus''''' | genus_autorstvo = Galton, [[2007]]. | species = †'''''O. consors''''' | dvoimeno = ''Othnielosaurus consors'' | dvoimeno_autorstvo = (Marsh, [[1878]]. [isprva ''Laosaurus consors'']) }} '''''Othnielosaurus''''' je bio rod malenih dinosaura i pripadnik [[Ornithischia]] koji je živio prije 155 do 148 milijuna godina, tijekom kasne jure na području formacije Morrison na zapadu današnjeg SAD-a. Dobio je naziv u čast paleontologa [[Othniel Charles Marsh|Othniela Charlesa Marsha]] i isprva su njegovi ostaci priključeni rodu ''[[Laosaurus]]''. Taj rod je osnovan da sadrži ostatke koji su prije pripadali rodu ''[[Othnielia]]'', koji se bazira na ostacima koji su možda previše rijetki da bi držali njegov naziv; kao takav, on je uključen u desetljeća istraživanja kojima se pokušavala razmrsiti taksonomija koju su za sobom ostavili Marsh i njegov rival [[Edward Drinker Cope]] za vrijeme Ratova kostiju. ''Othnielosaurus'' se obično klasificira kao hipsilofodont, generalizirani maleni biljožder ili svežder, mada su neka nedavna istraživanja dovela to, pa i samo postojanje odvojene grupe za hipsilofodonte, u pitanje. == Opis == [[Datoteka:Othnielosaurus consors.JPG|thumb|left|Fosil u Paleontološkom muzeju u Zürichu]] Pronađeni su svi dijelovi tijela ''Othnielosaurusa'', uključujući i dva dobra skeleta, ali se još uvijek malo zna o njegovoj lubanji.<ref name=NSWC04>{{cite book |last=Norman |first=David B. |authorlink=David B. Norman |coauthors=Sues, Hans-Dieter; Witmer, Larry M.; and Coria, Rodolfo A. |editor=Weishampel, David B.; Dodson, Peter; and Osmólska, Halszka (eds.)|title=The Dinosauria |url=https://archive.org/details/dinosauria0000unse_n9z8 |edition=2nd |year= 2004|publisher=University of California Press |location=Berkeley |isbn=0-520-24209-2 |pages=[https://archive.org/details/dinosauria0000unse_n9z8/page/393 393]–412 |chapter=Basal Ornithopoda}}</ref> ''Othnielosaurus'' je bila malena dvonožna životinja duga 2 metra ili manje i teška 10&nbsp;kg ili manje.<ref name=JRF03a>{{cite book |last=Foster |first=John R. |title=Paleoecological Analysis of the Vertebrate Fauna of the Morrison Formation (Upper Jurassic), Rocky Mountain Region, U.S.A. |year=2003 |series=New Mexico Museum of Natural History and Science Bulletin, '''23''' |publisher=New Mexico Museum of Natural History and Science |location=Albuquerque, New Mexico |page=29}}</ref> Imao je kratke prednje udove i duge zadnje udove sa velikim izraslinama sa koje su bili vezani mišići.<ref name=SH04>{{cite web |author=Scott Hartman|title=othnielia| url=http://skeletaldrawing.com/psgallery/pages/othnielia.html | accessdate = 25. 01. 2007. }}</ref> Ruke su mu bile kratke i široke sa kratkim prstima. Glava mu je bila malena. Imao je malene obrazne zube oblika lista (trouglaste sa malenim grebenima i nazubljenjima na prednjim i zadnjim rubovima) i zube u prednjem dijelu čeljusti sa manje ornamentacija.<ref name=PMG07>{{cite book |last=Galton |first=Peter M. |year=2007 |chapter=Teeth of ornithischian dinosaurs (mostly Ornithopoda) from the Morrison Formation (Upper Jurassic) of the western United States |editor=Carpenter, Kenneth (ed.) |title=Horns and Beaks: Ceratopsian and Ornithopod Dinosaurs |publisher=Indiana University Press |location=Bloomington and Indianapolis |pages=17–47 |isbn=0-253-34817-X}}</ref> Kao i još nekoliko hipsilofodonta i iguanodonta kao što su ''[[Hypsilophodon]]'', ''[[Thescelosaurus]]'' i ''[[Talenkauen]]'', ''Othnielosaurus'' je imao tanke ploče duž rebara. One su bile građene od hrskavice.<ref name=BG08>{{cite journal |last=Butler |first=Richard J. |coauthors=and Galton, Peter M. |year=2008 |title=The 'dermal armour' of the ornithopod dinosaur ''Hypsilophodon'' from the Wealden (Early Cretaceous: Barremian) of the Isle of Wight: a reappraisal |journal=Cretaceous Research |volume=29 |issue=4 |pages=636–642 |doi=10.1016/j.cretres.2008.02.002}}</ref> == Klasifikacija == ''Othnielosaurus'' (prije zvan ''Laosaurus'', ''Nanosaurus'' i ''Othnielia'') se obično posmatra kao hipsilofodont, pripadnik nejasne i loše definirane grupe malenih dinosaura biljoždera.<ref name=NSWC04/><ref name=PMG07/><ref name=SN90>{{cite book |last=Sues |first=Hans-Dieter |coauthors=and Norman, David B. |editor= Weishampel, David B.; Dodson, Peter; and Osmólska, Halszka (eds.)|title=The Dinosauria |url=https://archive.org/details/dinosauria0000unse |edition=1st |year=1990 |publisher=University of California Press |location=Berkeley |isbn=0-520-06727-4 |pages=[https://archive.org/details/dinosauria0000unse/page/498 498]–509 |chapter=Hypsilophodontidae, ''Tenontosaurus'', Dryosauridae}}</ref> Međutim, [[Robert T. Bakker|Robert Bakker]] ''et al.'' je [[1990]]. godine to doveo u pitanje. U svom opisu novog taksona ''[[Drinker|Drinker nisti]]'', oni su podijelili rod ''Othnielia'' na dvije vrste (''O. rex'' i ''O. consors'') i svrstali "otnielide" kao primitivnije od hipsilofodonata.<ref name=BGSF90>{{Cite journal | last1 = Bakker | first1 = R.T. | last2 = Galton | first2 = P.M. | last3 = Siegwarth | first3 = J. | last4 = Filla | first4 = J. | year = 1990 | title = A new latest Jurassic vertebrate fauna, from the highest levels of the Morrison Formation at Como Bluff, Wyoming. Part IV. The dinosaurs: A new ''Othnielia''-like hypsilophodontoid | url = | journal = Hunteria | volume = 2 | issue = 6| pages = 8–14 }}</ref> Budući da su nedavne analize predložile parafiletičnu grupu Hypsilophodontidae,<ref name=NSWC04/><ref name=WJCN03>{{cite journal |last=Weishampel |first= David B. |authorlink=David B. Weishampel |coauthors=Jianu, Coralia-Maria; Csiki, Z.; and Norman, David B. |year=2003 |title=Osteology and phylogeny of ''Zalmoxes'' (n.g.), an unusual euornithopod dinosaur from the latest Cretaceous of Romania |journal=Journal of Systematic Palaeontology |volume=1 |issue=2 |pages=1–56 |doi=10.1017/S1477201903001032 }}</ref><ref name=VMK07>{{cite journal |last=Varricchio |first=David J. |coauthors=Martin, Anthony J.; and Katsura, Yoshihiro |year=2007 |title=First trace and body fossil evidence of a burrowing, denning dinosaur |journal=Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences |volume=274 |pages=1361–1368 |doi=10.1098/rspb.2006.0443 |url=http://journals.royalsociety.org/content/uj1k12wh01587821/fulltext.pdf |accessdate=2007-03-22 |pmid=17374596 |issue=1616 |pmc=2176205 |archive-date=2020-03-24 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200324180410/http://journals.royalsociety.org/content/uj1k12wh01587821/fulltext.pdf }}</ref> općenita ideja da su "otnielidi" primitivniji od ostalih hipsilofodonata se uglavnom podržava, mada je rod ''Drinker'' bio kontroverzan jer o njemu nije ništa objavljeno još od njegovog opisa. Drugi primitivni ornitopodi su ponekada povezani sa ''Othnielosaurusom'', osobito ''[[Hexinlusaurus]]'',<ref name=VMK07 /><ref name=PB02>{{cite book |last=Buchholz |first=Peter W. |title=The Mesozoic in Wyoming, Tate 2002 |year=2002 |publisher=The Geological Museum, Casper College |location=Casper, Wyoming |pages=18–34 |chapter=Phylogeny and biogeography of basal Ornithischia}}</ref> kojeg barem jedan autor smatra vrstom roda "Othnielia", ''O. multidens''.<ref name=GSP96>{{cite book |last=Paul |first=Gregory S. |authorlink=Gregory S. Paul |year=1996 |title=The Complete Illustrated Guide to Dinosaur Skeletons |publisher=Gakken Mook |location=Tokyo |isbn=4-05-400656-6 |page=98 p.}}</ref> Nova istraživanja se podudaraju sa hipotezom da je ''Othnielosaurus'' primitivniji od ostalih tradicionalnih hipsilofodonata, ali idu još i dalje da bi izbacili tu grupu iz podreda [[Ornithopoda]] i uvrstili je u veću grupu [[Cerapoda]], u koju također spadaju ceratopsi (dinosauri s rogovima) i pahicefalosauri (dinosauri sa kacigom na glavi).<ref name=Butleretal2007>{{cite journal |last=Butler |first=Richard J. |coauthors=Smith, Roger M.H.; and Norman, David B. |title=A primitive ornithischian dinosaur from the Late Triassic of South Africa, and the early evolution and diversification of Ornithischia |journal=Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences |year=2007 |doi= 10.1098/rspb.2007.0367 |volume=274 |pages=2041–6 |pmid=17567562 |issue=1621 |pmc=2275175}}</ref><ref name=BSN08>{{cite journal |last=Butler |first=Richard J. |coauthors=Upchurch, Paul; and [[David B. Norman|Norman, David B.]] |title=The phylogeny of the ornithischian dinosaurs|journal=Journal of Systematic Palaeontology |volume=6 |issue=1 |year=2008 |pages=1–40 |doi=10.1017/S1477201907002271}}</ref> == Povijest i taksonomija == [[Datoteka:Marsh laosaurus.jpg|right|thumb|250px|Rekonstrukcija skeleta vrste "[[Laosaurus]]" ''consors'' (sada ''Othnielosaurus'') iz 1896. godine, [[Othniel Charles Marsh]].]] O.C. Marsh je krajem 19. vijeka dao nazive nekolicini vrsta i rodova koje su prepoznate kao hipsilofodonti ili njima slične životinje; u njih spadaju ''[[Nanosaurus|Nanosaurus agilis]]'' (moguće), [[Othnielia|"N." ''rex'']], ''[[Laosaurus|Laosaurus celer]]'', ''L. consors'' i ''L. gracilis''. Ta taksonomija se jako zakomplicirala i poslije je bilo mnogo pokušaja da ju se revidira. Marsh je 1877. godine dao naziv dvijema vrstama ''Nanosaurusa'' u nekoliko objava, na osnovu nepotpunih ostataka iz formacije Morrison u [[Colorado|Coloradu]]. U jednom člaknu opisan je ''[[Nanosaurus|N. agilis]]'', na osnovu primjerka YPM 1913, koji se (između ostalog) sastojao i od otiska donje čeljusti i dijelova postkranijalnog skeleta, uključujući i dijelove ''os ilii'', bedrene kosti, goljenične kosti i lisne kosti.<ref name=OCM77a>{{cite journal |last=Marsh |first=Othniel Charles |authorlink=Othniel Charles Marsh |year=1877 |title=Notice of some new vertebrate fossils |journal=American Journal of Science and Arts |volume=14 |pages=249–256}}</ref> U drugom članku naziv je dat vrsti ''[[Othnielia|N. rex]]'', koja se bazira na primjerku YPM 1915 (1925 prema Galton, 2007.), potpunoj bedrenoj kosti.<ref name=PMG07/><ref name=OCM77b>{{cite journal |last=Marsh |first=Othniel Charles |authorlink=Othniel Charles Marsh |year=1877 |title=Notice of new dinosaurian reptiles from the Jurassic formations |journal=American Journal of Science and Arts |volume=14 |pages=514–516}}</ref> Marsh je obje vrste smatrao malenim životinjama "veličine lisice".<ref name=OCM77b/> On je taj rod priključio porodici Nanosauridae, koja se više ne koristi. Sljedeće godine je dao naziv rodu ''[[Laosaurus]]'' na osnovu materijala koji je skupio [[Samuel Wendell Williston]] u [[Como Bluff]]u u [[Wyoming]]u. Dati su nazivi za dvije vrste: tipičnu vrstu ''L. celer'', na osnovu 11 kralježaka (YPM 1875);<ref name=OCM78>{{cite journal |last=Marsh |first=Othniel Charles |authorlink=Othniel Charles Marsh |year=1878 |title=Notice of new dinosaurian reptiles |journal=American Journal of Science and Arts |volume=15 |pages=241–244}}</ref> i "manju" vrstu ''L. gracilis'', koja se isprva bazirala na centralnim dijelovima jednog leđnog i jednog repnog kralješka i na dijelu lakatne kosti (u reviziji koju je [[Peter Galton]] proveo 1983. godine pronađeno je da se primjerak sastoji od centralnih dijelova 13 leđnih i 8 repnih kralježaka i dijelova oba zadnja uda).<ref name=OCM78/><ref name=PMG83>{{cite journal |last=Galton |first=Peter M. |authorlink=Peter Galton |year=1983 |title=The cranial anatomy of ''Dryosaurus'', a hypsilophodontid dinosaur from the Upper Jurassic of North America and East Africa, with a review of hypsilophodontids from the Upper Jurassic of North America |journal=Geologica et Palaeontologica |volume=17 |pages=207–243}}</ref> Marsh je 1894. osnovao treću vrstu, ''L. consors'', za primjerak YPM 1882, koji se sastoji od većeg dijela jednog povezanog skeleta i dijela barem još jedne jedinke.<ref name=OCM94>{{cite journal |last=Marsh |first=Othniel Charles |year=1894 |title=The typical Ornithopoda of the American Jurassic |journal=American Journal of Science (Series 3) |volume=48 |pages=85–90}}</ref> Lubanja je bila samo djelomično očuvana, a s obzirom da su od kralježaka očuvani samo centralni dijelovi, može se zaključiti da se govori o neodrasloj jedinci. Galton (1983.) naglašava da je većina skeleta koji je trenutno postavljen restauriran uz pomoć žbuke ili mu je dodana boja.<ref name=PMG83/> Te životinje nisu privlačile mnogo pažnje do 1970-ih i 80-ih, kada se Peter Galton u više članaka osvrnuo na mnoge "hipsilofodonte". On i [[James A. Jensen|Jim Jensen]] su 1973. godine opisali nepotpun skelet (BYU ESM 163 prema Galton, 2007.) kojem su nedostajala glava, ruke i rep, kao ''Nanosaurus (?) rex''; prije opisa su ga oštetili drugi skupljači.<ref name=GJ73>{{cite journal |last=Galton |first=Peter M. |coauthors=and Jensen, James A. |year=1973 |title=Skeleton of a hypsilophodontid dinosaur (''Nanosaurus (?) rex'') from the Upper Jurassic of Utah |journal=Brigham Young University Geology Series |volume=20 |pages=137–157}}</ref> On je do 1977. odredio da je ''Nanosaurus agilis'' bio mnogo drugačiji od ''N. rex'' i novog skeleta, pa je za ''N. rex'' osnovao rod ''[[Othnielia]]''.<ref name=PMG77>{{cite journal |last=Galton |first=Peter M. |year=1977 |title=The ornithopod dinosaur ''Dryosaurus'' and a Laurasia-Gondwanaland connection in the Upper Jurassic |url=https://archive.org/details/sim_nature-uk_1977-07-21_268_5617/page/230 |journal=Nature |volume=268 |pages=230–232 |doi=10.1038/268230a0 |issue=5617}}</ref> Ta referenca iz 1977. godine, pomalo zakopana u istraživanju koje se tiče transkontinentalne vrste roda ''[[Dryosaurus]]'', nije razrađena, ali njome ''Laosaurus consors'' i ''L. gracilis'' ipak jesu priključeni novom rodu, a za ''L. celer'' se smatra da je ''nomen nudum''.<ref name=PMG77/> Objavljivanje roda ''[[Drinker]]''<ref name=BGSF90/> je dalje zakompliciralo situaciju. Galton je nedavno ([[2007]].) ponovo pregledao pripadnike Ornithischia koji su pronađeni u formaciji Morrison i zaključio je da bedrena kost na kojoj se bazira "Nanosaurus" ''rex'' (a time i ''Othnielia'') nije dijagnostična, pa je priključio skelet iz BYU vrsti ''Laosaurus consors'', koja se bazira na materijalu koji je više dijagnostičan. Budući da se i rod ''Laosaurus'' bazira na takvom materijalu, on je dao vrsti ''L. consors'' vlastiti rod, ''Othnielosaurus''. Rezultat toga je da je ono što se smatralo rodom ''Othnielia'' sada poznato kao ''Othnielosaurus consors''. ''Othnielia'' nije sinonim za ''Othnielosaurus'', zato što se baziraju na različitim primjercima; međutim, skeleti koji su se koristili da bi se opisala ''Othnielia'' sada su prebačeni u ''Othnielosaurus'', pa sada rod ''Othnielia'' ostaje samo na prvobitnoj bedrenoj kosti. Trenutni status za spomenute vrste je sljedeći: ''Nanosaurus agilis'' je mogući primitivni ornitopod, "N." ''rex'' (''Othnielia'') je dvojben primitivni ornitopod, ''Drinker nisti'' je odvojen i provizorno validan takson, ''L. consors'' je tipična vrsta roda ''Othnielosaurus'',<ref name=PMG07/> a ''L. celer'' i ''L. gracilis'' se još uvijek smatraju dvojbenim.<ref name=NSWC04/> == Paleobiologija i paleoekologija == ''Othnielosaurus'' je spadao u manje vrste dinosaura koje su nastanjivale područje današnje formacije Morrison, sićušan u odnosu na ogromne sauropode.<ref name=JRF03a/> Za formaciju Morrison se smatra da je bila polusuho stanište sa odvojenim vlažnim i sušnim periodima, ravna naplavna ravnica.<ref name=DAR89>{{cite book |last=Russell |first=Dale A. |authorlink=Dale Russell |title=An Odyssey in Time: Dinosaurs of North America |url=https://archive.org/details/odysseyintimedin0000russ |year=1989 |publisher=NorthWord Press |location=Minocqua, Wisconsin |isbn=1-55971-038-1 |pages=[https://archive.org/details/odysseyintimedin0000russ/page/64 64]–70 }}</ref> Vegetacija je bila raznolika, od šuma četinara i paprati koje su rasle uz rijeke, do savana paprati sa raštrkanim drvećem.<ref name=KC06>{{cite book |last=Carpenter |first=Kenneth |authorlink=Kenneth Carpenter |year=2006 |chapter=Biggest of the big: a critical re-evaluation of the mega-sauropod ''Amphicoelias fragillimus'' |editors=Foster, John R.; and Lucas, Spencer G. (eds.) |title=Paleontology and Geology of the Upper Jurassic Morrison Formation |series=New Mexico Museum of Natural History and Science Bulletin, '''36''' |publisher=New Mexico Museum of Natural History and Science |location=Albuquerque, New Mexico |pages=131–138 }}</ref> Tu su pronađeni ostaci raznih biljaka: zelenih algi, gljiva, mahovina, preslica, paprati, cikasa, ginkoa i nekoliko porodica četinara. Što se ostalih živih bića tiče, pronađeni su školjkaši, puževi, zrakoperke, žabe, daždevnjaci, kornjače, premosnici, gušteri, kopneni i vodeni krokodilomorfi, nekoliko vrsta pterosaura, brojne vrste dinosaura i rani sisari, kao što su dokodonti, multituberkulati, simetrodonti i trikodonti. Od dinosaura, pronađeni su teropodi ''[[Ceratosaurus]]'', ''[[Allosaurus]]'', ''[[Ornitholestes]]'' i ''[[Torvosaurus]]'', sauropodi ''[[Apatosaurus]]'', ''[[Brachiosaurus]]'', ''[[Camarasaurus]]'' i ''[[Diplodocus]]'' i pripadnici [[Ornithischia]] ''[[Camptosaurus]]'', ''[[Dryosaurus]]'' i ''[[Stegosaurus]]''.<ref name=DJCetal06>{{cite book |last=Chure |first=Daniel J. |coauthors=Litwin, Ron; Hasiotis, Stephen T.; Evanoff, Emmett; and Carpenter, Kenneth |year=2006 |chapter=The fauna and flora of the Morrison Formation: 2006 |editor=Foster, John R.; and Lucas, Spencer G. (eds.) |title=Paleontology and Geology of the Upper Jurassic Morrison Formation |series=New Mexico Museum of Natural History and Science Bulletin, '''36''' |publisher=New Mexico Museum of Natural History and Science |location=Albuquerque, New Mexico |pages=233–248}}</ref> ''Othnielosaurus'' je prisutan u stratigrafskim zonama 2-5.<ref name="foster-appendix" /><ref name="foster-appendix">Foster, J. (2007). "Appendix." ''Jurassic West: The Dinosaurs of the Morrison Formation and Their World''. Indiana University Press. pp. 327-329.</ref> ''Othnielosaurus'' se obično prikazivao kao i ostali hipsilofodonti - kao malen i brz biljožder,<ref name=NSWC04/> mada je Bakker ([[1986]].) ukazao na mogućnost da je ''Nanosaurus'' (s kojim je možda u srodstvu) bio svežder.<ref name=RTB86>{{cite book |last=Bakker |first=Robert T. |authorlink=Robert T. Bakker |year=1986 |title=The Dinosaur Heresies |url=https://archive.org/details/dinosaurheresies0000bakk |publisher=William Morrow |location=New York |isbn=0140100555 |page=[https://archive.org/details/dinosaurheresies0000bakk/page/180 180]}}</ref> Ta ideja je neslužbeno podržana,<ref name=JAH99>{{cite web | author = Jaime A. Headden | title = Re: EVIL FANGED CERAPODANS | url = http://dml.cmnh.org/1999Nov/msg00647.html | accessdate = 26. 01. 2007. | archivedate = 2016-03-03 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20160303184447/http://dml.cmnh.org/1999Nov/msg00647.html | deadurl = yes }}</ref> ali ne baš i u službenoj literaturi; da bi se ona testirala bit će potrebni opisi više potpunih lubanja. == Izvori == {{Reflist|2}} == Vanjske veze == * [http://dml.cmnh.org/1995Aug/msg00194.html Više o taksonomiji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210304200027/http://dml.cmnh.org/1995Aug/msg00194.html |date=2021-03-04 }} rodova ''Nanosaurus'', ''Othnielia'' i ''Laosaurus'' * [http://dml.cmnh.org/2006Nov/msg00073.html Zapis u Dinosaur Mailing List-u] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181003165935/http://dml.cmnh.org/2006Nov/msg00073.html |date=2018-10-03 }} kojim je proglašen novi rod * [http://skeletaldrawing.com/psgallery/pages/othnielia.html Rekonstrukcija ''Othnielosaurusa''] (kao ''[[Othnielia|Othnielia rex]]'', na osnovu neopisanog primjerka "Barbara" i skeleta iz BYU) - Scott Hartman {{Taxonbar}} [[Kategorija:Ornitopodi]] rx292aqptorpsjk7o5q8v2d8rfm1lde 0 148806 42690831 42510946 2026-09-21T20:09:12Z ~2026-51030-37 394296 /* */ 🚫 42690831 wikitext text/x-wiki {{Muzičar (SR) |ime = Emina Jahović |slika =Emina 🚫 Jahović 2013 (2).jpg |opis_slike = |širina_slike = |pejzažno = |boja_pozadine = solista |ime_po_rođenju = Emina Jahović |alijas = Emina |datum_rođenja = [[15. 1.|15. januar]] [[1982]]. |mesto_rođenja = [[Novi Pazar]], [[Socijalistička Republika Srbija|SR Srbija]], {{zas|SFRJ}} [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]] |država_rođenja = |datum_smrti = |mesto_smrti = |država_smrti = |instrument = [[Vokal]] |žanr = [[Pop]] |zanimanje = [[Pjevač|Pevačica]] |aktivni_period = [[1999]]. – danas |izdavačka_kuća = |vezani_članci = |vebsajt = }} '''Emina Jahović''' (rođena [[15. 1.|15. januara]] [[1982]]. u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]) je pop pjevačica iz [[Srbija|Srbije]]. Popularna je u [[Srbija|Srbiji]], [[Crna Gora|Crnoj Gori]], [[Bosna i Hercegovina|BiH]], [[Hrvatska|Hrvatskoj]], te u [[Turska|Turskoj]], gdje je poznata kao ''Emina Sandal''. == Biografija == Emina potiče iz ljekarske porodice, otac Nusret (kardiolog) i majka Senija (pedijatar). Sa samo 13 godina je ostala bez oca. Živjela je sa majkom Senijom, sestrom Sabinom (dječiji psihijatar, koja živi i radi u Beogradu) i bratom Mirsadom, koji je inače poznati košarkaš. Isla je u Osnovnu školu "Meša Selimović" i bila odlična učenica. Po ugledu na starijeg brata Mirsada, u šestom razredu osnovne škole počela je trenirati košarku. Visoka, mršava i krhka trenirala je pune dvije godine, a u jednom periodu života, u roku od samo četiri mjeseca, porasla je čak 11 centimetara. Tada je njena majka Senija počela je da joj sugeriše da prekine sa košarkom. Imala je talenta i za glumu, ali kada je u osnovnoj školi na predstavi "Galeb" otpjevala pjesmu "Kaži zašto me ostavi", odlučila je da se bavi pjevanjem. Bila je jako talentovano dijete, pa su joj od ruke isli i vajarstvo, a igrala je i u folkloru. Kao tinejdžerka, sa samo sedamnaest godina, Jahovićeva važi za jednu od najlepših srpskih pjevačica, pa je često porede sa [[Penélope Cruz|Penelope Kruz]]. Njen sadašnji muž, poznati turski pop-pjevač [[Mustafa Sandal]], vjerio je Jahovićevu u Sent Moriću, a venčanje je organizovano u [[Istanbul]]u 13. januara 2008. godine. Iste godine, tačnije 8.8.2008. na svijet dolazi njihov stariji sin Jaman, koji je rođen carskim rezom u američkoj bolnici u najvećem turskom gradu. Četiri godine kasnije Emina i Mustafa drugi put postaju roditelji: 21.2.2012. Emina takođe carskim rezom rađa svog mlađeg sina, Javuza. Sarađuje sa bh. muzičarom [[Hari Mata Hari|Harijem Varešanovićem]] i putuje na turnuje sa njim. Učestvovala je na izboru za predstavnika Bosne i Hercegovine na [[Eurosong|Pesmi Evrovizije]] [[2002]]. sa pesmom „U, la, la“. 2003. godine pobijedila je na festivalu ''Sunčane Skale'' sa pjesmom ''Uzalud se budim''. Iste godine je osvojila „Zlatnu zvezdu“ na dodjeli „Oskara popularnosti“ u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Organizatori su je najavljivali i kao izvođača na [[Beovizija 2007.|Beoviziji 2007]], ali je izostala sa konačnog spiska učesnika<ref>[http://www.blic.rs/stara_arhiva.php?id=145021 I Mira Škorić u trci za „Evrosong“.]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} „Blic“, 5.2.2007. Pristupljeno 15.10.2008.</ref>, ali je učestvovala na srpskom nacionalnom izboru za [[Eurosong 2010|Pesmu Evrovizije 2010.]] Do sada je izdala 4 albuma. == Diskografija == * ''Osmi dan'' (2002.) * ''Radije ranije'' (2005.) * ''Exhale'' (2008.) * ''Singles & Duets'' (2008.) * ''Vila'' (2009.) * ''Metamorfoza'' (2014.) * ''Dalje'' (2018.) * ''Svitanje'' (2025.) == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == * [http://www.eminanetwork.com/ Zvanični vebsajt Emine Jahović] {{Životni vijek|1982||Jahović, Emina}} {{commonscat|Emina Jahović}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Srpske pevačice]] [[Kategorija:Biografije, Novi Pazar]] pef8k30mro9jp1f489m0uxybbke4qzj 0 162037 42690857 42317525 2026-09-22T00:51:00Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690857 wikitext text/x-wiki {{Infokutija02 film | naslov = Disclosure | slika = Disclosure ver2.jpg | opis =Theatrical Release Poster | režija = [[Barry Levinson]] | producent = [[Michael Crichton]]<br />Barry Levinson | scenario = Michael Crichton (roman)<br />Paul Attanasio | uloge =[[Michael Douglas]]<br />[[Demi Moore]] | muzika =[[Ennio Morricone]] | montaža = [[Stu Linder]] | distributer = [[Warner Bros.|Warner Bros. Pictures]] | premijera = {{Filmdate|1994|12|9|df=y}} | trajanje = 129 min. | zemlja = {{flag|Sjedinjene Države}} | jezik = [[Engleski jezik|engleski]] | budžet = 55,000.000 $ | bruto = 214,015.089 $ }} '''''Disclosure''''' (naslov preveden kao '''''Razotkrivanje''''') je [[sjedinjene Američke Države|američki]] igrani film snimljen 1994. u režiji [[Barry Levinson|Barryja Levinsona]]. Radnja se temelji na [[Disclosure (roman)|istoimenom romanu]] [[Michael Chricton|Michaela Chrictona]], a protagonist (čiji lik tumači [[Michael Douglas]]) direktor informatičke tvrtke koga bivša kolegica i djevojka (čiji lik tumači [[Demi Moore]]) bezuspješno pokuša zavesti a potom optuži za [[seksualno zlostavljanje]], što je tek dio mnogo složenije poslovne intrige. Film se, s jedne strane, ozbiljno nastojao baviti različitim standardima seksualnog ponašanja u post-feminističkoj Americi, ali je daleko više pažnje izazvao kao odraz holivudske fascinacije naglim razvojem informatičke tehnologije i konceptom [[virtualna stvarnost|virtualne stvarnosti]], odnosno zbog pokušaja da se "vrućom" scenom dvoje protagonista iskoristi tadašnja popularnost [[erotski triler|erotskih trilera]]. Usprkos uglavnom mlakih ili loših kritika je doživio komercijalni uspjeh. == Uloge == {| class="wikitable" |- ! Glumac ! Uloga |- | [[Michael Douglas|Majkl Daglas]] || Tom Sanders |- | [[Demi Moore|Demi Mur]] || Merdit Džonson |- | [[Donald Sutherland|Donald Saderland]] || Bob Garvin |- | [[Karolajn Gudol]] || Suzan Hendler |- | [[Roma Mafija]] || Katrin Alvarez |- | [[Dilan Bejker]] || Filip Blekbern |- | [[Rouzmeri Forsit]] || Stefani kaplan |- | [[Denis Miler]] || Mark Levin |- | [[Suzi Plakson]] || Meri En hanter |- | [[Džeklin Kim]] || Sindi Čeng |} == Vanjske veze == * {{imdb title|id=0109635|title=Disclosure}} * {{Rotten-tomatoes|disclosure|Disclosure}} * [http://film.virtual-history.com/film.php?filmid=1610 Movie stills] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090115072316/http://film.virtual-history.com/film.php?filmid=1610 |date=2009-01-15 }} {{Barry Levinson - filmovi}} {{Michael Crichton}} {{Normativna kontrola}} {{DEFAULTSORT:Disclosure (Film)}} [[Kategorija:Pravosudni filmovi]] [[Kategorija:Američki filmovi]] 1czvtik7iew9ff8vsp90cfldhbtqzoc 0 176884 42690882 42690621 2026-09-22T05:28:12Z ~2026-47488-30 388646 42690882 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela poslao je 17. jula iz Valjeva izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], prvi komandant kvislinške [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, nakon rata piše o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Pavla Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|«(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...»<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim podozrenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je savjetovao „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">{{Cite web |url=https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |title=Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА |access-date=2024-10-27 |archive-date=2024-07-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240720221112/http://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |url-status=dead }}</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen odgovornim za izvršenje i ovog zločina: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> {{izdvojeni citat|Tada je nastala i najčudnovatija faktička koalicija u Drugom svetskom ratu, koju su sačinjavali u odnosu na Narodnooslobodilački pokret, kao jedinstvenog protivnika, četnici, Nemci, Britanci, Nedić, ustaše.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992, str. 274.</ref>|Profesor [[Branko Petranović]]}} [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOPOJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, brojni su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Dobrisav Ordagić]] (Račanski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom vladom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila je veoma bitna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], doprinijevši radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizanskih snagâ. Ovo je moguće zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 18, reg. br. 1/5 (VK-X-1).</ref><ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju Mihailovićeve organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi poslužila kao oslonac „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref> Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942; Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i [[Aleksinac|Aleksincu]], koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima aleksinačkom, [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} U depešama poslatim Vrhovnoj komandi JVuO od 29. septembra do 1. oktobra 1942. godine,<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 501.</ref> gotovo dva mjeseca po hapšenju majora Dobrivoja Marinkovića od strane bugarskih okupacionih trupâ (nakon čega je otpremljen u [[Koncentracijski logor Mauthausen|logor Mauthausen]], gdje je skončao decembra iste godine), major Đurić (pseudonim »Herman«) kritizira indolentnost legalizovanih odreda i njihovih komandanata: {{izdvojeni citat|Za reon Marinkovića, šta sam uradio, podneo sam izveštaj. Srez Kruševački dodelio sam [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], a Dobrički Radojeviću. Za zamenika Marinkoviću odredio sam kapet. I klase Jovana Jovanovića i uputio mu mojeg delegata, jednog od najboljih organizatora rez. p.poruč. Stanimira Radenkovića. Rade isključivo po mojim uputstvima. U mom reonu svi komandanti brigada postavljeni od Marinkovića su legalni. To su: za srez Rasinski kapet. Petković, za srez Ražanjski akt. peš. kapet. Vesić, Moravski kapet. Novaković, a za srez Aleksinački niko nije bio određen. Za srez Sokobanjski kapet. Jovan Jovanović, jedini ilegalan. Postavio sam iste komandante brigada, ali naredio da moraju raditi na terenu, a ne uživati u varošima kao legalni... Legalne oficire narod nerado prima i komunisti koriste za propagandu, jer kažu da rade sa Nedićem. U koliko i dalje ostanu neaktivni vršiću smenu.}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref> Vezu sa Đurišićem je preko Glišića održavao i major [[Zaharije Ostojić]], koji se nalazio u VK JVuO. Pored toga, major Glišić se usredsredio da popravi odnose sa Talijanima, te će u narednom periodu na tome raditi svakodnevno.<ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref> iz 1942. godine upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], svoj stav o ovom problemu je definirao opunomoćenik njemačkog ministarstva u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Sekretar Kostić je zamolio Vujovića i da prenese Mihailoviću čvrsta uvjeravanja Nedića i Ljotića: {{izdvojeni citat|Nedić i Ljotić spremni su da Dražu pomažu [sa] oružjem, municijom, novčano i u svakom drugom pogledu, sve što budu mogli. Oni mole đenerala Mihajlovića, da sa svoje strane u Srbiji ne uspostavlja za sada, svoju vlast, jer da je narodu teško već i ovo dvovlašće, Nemaca i Nedićeve vlade. Trovlašće bi bilo još daleko teže, jer bi ono izazvalo velike zabune, da ne kažemo anarhiju, pošto bi bile dve srpske vlasti i narod ne bi znao koga da sluša. Nedić i Ljotić dalje poručuju, da srpska vlada u Beogradu neće postavljati više komadante oružanih jedinica niti okružne i sreske načelnike, bez prethodne saglasnosti đenerala Mihajlovića. Oni smatraju, da bi đeneral Mihajlović trebao da ostane izvan teritorije okupirane Srbije i da tamo čisti teren od komunista, a oni će u Srbiji taj isti posao da rade. U danom momentu spremni su da vlast i sve svoje oružane odrede predaju Draži ili licu koje Kralj bude odredio.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 110.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} Predratni [[Valjevo|valjevski]] [[ZBOR|zboraš]] [[Borivoje Karapandžić]], prosvetar u jedinicama SDK tokom okupacije, piše o saradnji dobrovoljačkih jedinica iz zapadne Srbije sa Mihailovićevim četnicima u istočnoj Bosni. Opisujući Vojinovićevu ključnu ulogu u spašavanju srpskih izbjeglica, u knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'' Karapandžić navodi, između ostalog, sljedeće: {{izdvojeni citat|Prelazeći preko Drine, dobrovoljci su dolazili u dodir i s pojedinim četničkim odredima iz Istočnog dela Bosne. Pri tim dodirima, a i docnije, dobrovoljci su davali bosanskim četnicima i oružje i municiju, kao i druge potrebe. Sve što je moglo koristiti srpskoj braći u Bosni, dobrovoljci su im, takoreći otkidajući od sebe, s ljubavlju davali, izražavajući tom prilikom divljenje prema njihovoj četničkoj borbi. Razume se, ovu pomoć dobrovoljci su davali onim četničkim komandantima i njihovim odredima, koji su se beskompromisno borili protivu svih srpskih dušmana, a naročito protivu ustaša i komunista. Takvi komandanti su bili: major [[Jezdimir Dangić]], kapetan [[Stevan Damjanović|Stevan Damjanović – Leka]] i Đura Bižić, koji su i svoje živote položili na oltar Otadžbine, boreći se protivu srpskih din dušmana.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 201—202.</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} U vjerodostojnost Botićevih navodâ mogao se i sâm Draža Mihailović uvjeriti iz izvještaja koji su mu krajem avgusta te godine dostavili vojvoda Dobroslav Jevđević i major Petar Baćović ispred Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine: {{izdvojeni citat|U vezi sa dolaskom Trklje i Mitranovića u ove krajeve i njihove želje da se sastanu sa Đokom ja sam opširnije razgovarao sa Trkljom. Esencijalno je iz tog razgovora sledeće: Postoji po njihovom mnenju apsolutna potreba da se od strane Bosanaca održavaju veze sa Nedićevom vladom, jer je zvanična Srbija sigurno zaleđe i azil za bosanske izbeglice i jer se bez nje ne može voditi akcija u Bosni. U vezi toga sam konstatovao da oni drugim očima gledaju na Nedićevu akciju nego mi. U vezi sa tim oni žele da pokret u Bosni javno ne treba da bude identifikovan sa Dražinim pokretom, nego da figurira kao samostalan. To obrazlažu i tim da je Draža član londonske vlade i kao takav ne može pristati na likvidaciju turskog [tj. [[Bošnjaci|bošnjačkog]] — prim.] elementa i hrvatskog... Poznajemo odlično prilike u Bosni znamo da u ovom kraju ti ljudi nemaju baš nikoga, pa to saopštavamo, kao elemenat, koji može da posluži pri oceni šta da se uradi prema njima. Da bi bili tačno obavešteni primećujemo samo, da smo i kod nekih bosanskih izbeglica iz naroda primetili izvesnu sentimentalnost prema Nediću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_162.htm Izveštaj majora Petra Baćovića i Dobrosava Jevđevića s kraja avgusta 1942. Draži Mihailoviću o političkoj situaciji u istočnoj Bosni i Hercegovini]</ref>}} Kapetan [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]], tada u svojstvu legalizovanog oficira na službi u [[Zaječar]]u, poslao je 22. juna te godine Vrhovnoj komandi JVuO depešu<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_111.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 31. maja do 26. juna 1942. godine]</ref> kojom obavještava da je uspostavio veze sa [[Sokolski pokret|sokolskom organizacijom]], kao i sa ljudstvom kvislinške SDS u glavnom gradu okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|Naredite da štab br. 2 preduzme hitno čišćenje izdajica u Beogradu. Ja ću gledati da angažujem pojedine sokolske trojke i žandarme koji su sigurni za taj cilj. Javite da li imate neko naređenje za rad Sokola u Beogradu. Kod mene je načelnik Sokola sa Čukarice. Oni su dobro organizovani. 700 žandarma iz Beograda traže instrukcije od mene.}} General Mihailović je uvažio prijedloge kapetana Ocokoljića (pseudonim »Iliev«) nakon samo par dana: {{izdvojeni citat|Preduzmite sve Vi i Stojanović [Miodrag, kapetan — prim.] da preobraćate tajno u naše redove sve pripadnike policijske straže i druge Nedićevce. Oficire pozvati da se izjasne. Neposlušne predložiti za lišenje čina sa obrazloženjem. Pozdravite sokole, neka se što bolje organizuju. Trojke neka postoje i nek malo sačekaju, još ne mogu u Beograd da stupe. Žandarmima iz Beograda daj da se što bolje organizuju za opštu stvar.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 345.</ref>}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez dozvole njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Početkom oktobra 1942, komandant Kolubarskog korpusa JVuO kapetan Petronije Nikolić (pseudonim »Peter«) informira generala Dražu Mihailovića o situaciji u sopstvenoj zoni odgovornosti: {{izdvojeni citat|G. pukovniče [Mihailović je general od decembra 1941. godine — prim.], rad na organizaciji je uglavnom završen... Ceo naš rad zasnovan je na Vašim uputstvima i naređenjima. Kako u [[Obrenovac|Obrenovcu]] tako i po selima. Nama pripada sve i to sa najboljim domaćinima na čelu. Četnici, poljska straža, graničari, također su sa nama. Ljotićevaca, komunista i ostalih koji bi nas progonili, nema.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 285.</ref>}} Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Generalštabni major Žarko Todorović (»Valter«) je Vrhovnoj komandi JVuO 15. decembra 1942. godine sugerirao sklapanje sporazuma sa Ljotićevom SDK: {{izdvojeni citat|Vođstvo Ljotićevaca postalo mekše. Hoće sporazum. Predlažem da se pokuša sporazum, ali pod uslovima da prestanu sa prokazivanjem naših ljudi. Energičnija borba protiv komunista. Da nam daju višak neregistrovanog oružja, a mi njima da obećamo zakonski postupak sa njima posle rata.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 647.</ref>}} Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} Iz ravnogorske komande Beograda (kapetan [[Aleksandar Saša Mihajlović]]) upozoravali su već 27. septembra 1942. na nesmotrenost potpukovnika Milana Kalabića, kao i na nadolazeće raspuštanje legalizovanih četničkih odreda od strane Nijemaca: {{izdvojeni citat|Negativnim radom Kalabićevih odreda, došla je kaznena divizija u Požarevački okrug i ceo kraj nalazi se pred katastrofom. Po saznanju, pretstoji razoružanje tih odreda od strane nemačkih vlasti. A ovi su spremni da se povuku u šumu, a to bi bio povod za nemačku akciju. Da bi se sačuvao narod molim da naredite Kalabiću da stupi sa mnom u vezu i da primi moju sugestiju o rešenju tog pitanja. Da bi se izbegla katastrofa bolje je da se jedan mali deo oružja preda i time Nemci umire. Tamo bi ostala straža [SDS — prim.] pod oružjem, '''a to su sve naši ljudi'''.<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 962.</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret!“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. 25. avgusta 1942. godine, a po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], Milan Nedić će ga imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovorite i molim potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega. Kao ministar policije imaće dva pomoćnika, jedno vojno lice bar potpukovničkog čina.“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Mihailović je već sjutradan odgovorio sljedeće: „»Adolf« [tj. Dragi Jovanović — prim.] Ima da pogine, a sada ga koristiti da vidimo šta hoće kao Ministar policije. Napravi se da smo gotovo da se sa njim tajno sarađuje.“ Nakon par dana, Mihailović će »Valteru« iznova potcrtati: „Po pitanju Adolfa poslao sam Vam odavno odgovor iskoristite ga, a zna se šta mu sleduje.“<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 626‒627.</ref> Potpisujući se još uvijek kao pukovnik, Mihailović šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Specijalna policija održavala je kontakte sa komandama i obavještajnim punktovima ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića po Srbiji. Saradnja sa četnicima obično se negativno odražavala na pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkog pokreta]], koji su bili hvatani, zatim kažnjavani na vremenske kazne i kasnije puštani iz [[Logor Banjica|logora na Banjici]]. О njihovom su puštanju po pravilu obavještavane terenske službe Mihailovićeve organizacije koje bi puštena lica najčešće ubijale.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-i/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga I], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 54.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1144&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001139—001140.] <br /> ({{jez-njem|"Er übernahm nochmals eine gewisse Bürgschaft für die Aufrichtigkeit und Treue von Dangić und versicherte für sich persönlich, dass auch er unverbrüchlich zu Deutschland stehen wollte. </br> Die Ausführungen von Neditsch waren von grossem Ernst und anscheinend von innerer Aufrichtigkeit getragen."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Dangić wäre aus Bosnien und kämpfte nur für den Schutz seines Heimatsgebietes gegen die Unmenschlichkeiten der Ustaschas und der Kroaten. Er wäre weder ein Bandit noch ein Aufständischen. Er hätte erklärt, dass er nicht gegen die deutsche Wehrmacht kämpfen wollte. Er würde sich den Deutschen unbedingt unterstellen und an ihrer Seite gegen einen Aufstand fechten, wenn er die Gewähr hätte, dass seine Landsleute in Bosnien gegen Übergriffe der Kroaten geschützt würden. </br> Zwischen Dangić und Mihailović hätte nie ein Zusammenhang bestanden, weil beide von einer ganz verschiedenen Auffassung aus handelten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat|Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu namere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"Sie ergab die grundsätzliche Ubereinstimmung der Absicht, in Ost–Bosnien und damit auch in Serbien Ruhe zu schaffen, das Massenmorden zu beenden und die klare Erkenntnis, dass das nur in der Zusammenarbeit der deutschen Wehrmacht mit D. erreicht werden könnte. D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd, 1999, str. 312–313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB: „Sada se radi na uništavanju komunističkih simpatizera. U s. Vapi (3 km od Čačka) pre 7 dana pohvatan je okružni komitet komunističke organizacije. Krili su se u jednoj zemunici izgrađenoj potpuno pod zemljom u čisto komunističkom selu Vapi. Uhvaćena su 4 člana koji su sačinjavali ceo Okružni komunistički komitet. Zaplenjeno je: pušaka 4 kom, 1 puškomitraljez, geštetner i 10 kgr. arhive. Arhiva je predata Upravi grada Beograda — Odelenje specijalne policije, radi uspešnog gonjenja svih komunista na celoj teritoriji Srbije koji su imali veze sa ovim komitetom.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo Mihailović odgovara: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref>|Depeša generala [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 4. marta 1943.}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> U zborniku ratnih sjećanja pripadnikâ Ruskog zaštitnog korpusa, objavljenom u [[New York|New Yorku]] 1963. godine pod naslovom ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' (“Ruski korpus na Balkanu u vrijeme Drugog velikog rata 1941–1945”), data je generalna ocjena međusobnih odnosâ RZK i JVuO u razdoblju okupacije Srbije: {{izdvojeni citat|Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu izvodile nikakve neprijateljske akcije protiv četnika generala Draže Mihailovića, već su, naprotiv, uvek bile spremne da im ponude svaku pomoć i saradnju, iako sâm general nije, u početku, razumeo naše motive i izbegavao je komunikaciju sa komandantom i jedinicama Ruskog korpusa. No, ubrzo je i on shvatio da su nam zajednički glavni smrtni neprijatelj komunisti na čelu sa Titom. Ovi četnički odredi su se borili ili protiv Nemaca, ili zajedno sa Nemcima, delovima Ruskog korpusa, „ljotićevcima“ a protiv Titovih crvenih partizana, ili bi iznenada napadali „ljotićevce“ ili slabe delove Ruskog korpusa, kojima su se stalno obraćali za pomoć, uglavnom u municiji, i ova im nikada nije bila odbijena. Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu napale četnike, ali su, delujući zajedno, uvek morale biti na oprezu i držati uši otvorene.<ref>Vertepov, Dmitriĭ Petrovich (1963). ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' New York: Nashi vesti, 1963, p. 20. <br /> ({{jez-rus|"Части Русского Корпуса никогда не вели никаких неприятельских действий против четников генерала Дражи Михайловича а, наоборот, всегда были готовы оказать им любую помощь и содействие, хотя сам генерал, в первое время, не понимал наших побуждений и избегал сношений с командиром и частями Русского Корпуса. Но, вскоре, и он понял, что нашим общим главным смертельным врагом являются коммунисты во главе с Тито. Эти четнические отряды воевали то против немцев, то вместе с немцами, частями Русского Корпуса, «льотичевцами», против красных партизан Тито, то, вдруг, нападали на «льотичевцев» или на слабые части Русского Корпуса, к которым они постоянно обращались за помощью, главным образом, огнеприпасами и никогда не получали отказа. Части Русского Корпуса никогда на четников не нападали, но, действуя совместно, всегда должны были быть начеку и держать ухо востро."}})</ref>}} Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije »Weiss«]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> Legalizovani ravnogorski komandant koji se u Nedićevim strukturama najduže održao bio je potpukovnik Momčilo Matić. Potpukovnik Matić je u kvislinškom sistemu, kao zapovjednik Drinske grupe srpskih oružanih odreda, igrao veoma bitnu ulogu. Legalizovao se krajem novembra 1941,<ref>Мр Драган Крсмановић, Војне формације 1941. године у Ужичком округу, Историјска баштина (број 20), Историјски архив Ужице, 2011, стр. 93.</ref> da bi na poziciji na kojoj se nalazio ostao neotkriven sve do proljeća 1943. godine. 3. marta 1943, potpukovnik Matić (pseudonim »Kapuco«) poslao je jedan od posljednjih radiograma Vrhovnoj komandi JVuO,<ref>AVII, ČA, K–293, reg. br. 3/1.</ref> iz koga postaje očito da je on, iako nominalno pod komandom generala Milana Nedića, zapravo odgovorao generalu Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Nedić mi usmeno saopštio 28. februara da dovedem celu grupu u Beograd do 15. marta radi preformiranja, moje je mišljenje radi likvidacije. Nemci to još nisu aminovali. U slučaju da je Nedićeva odluka izvršna, molim za naređenje gde da krenem sa najmanje 200 ljudi.}} Međutim, Matić nije uspio da se sa štabom Drinske grupe blagovremeno skloni iz Užica, budući da je već 6. marta od strane Nijemaca uhapšen,<ref>Милутин Живковић, н. д., стр. 318.</ref> da bi potom bio odveden u logor. Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant Gorske kraljeve garde JVuO, obavijestio je Mihailovića 20. marta: „Matićeva grupa nije zapravo razoružana, već samo što je jedna četa od 20 ljudi u Bosni... Ostalo ljudstvo [je] upućeno ... po Vašim ranijim instrukcijama delom preko Drine a većim delom preko Uvca i Lima, jedan deo priključio se Zlatiborskoj brigadi i [[Božidar Ćosović-Javorski|Boži Javorcu]]. Za ovo kriv je Matić jer se izrekao da će ići u šumu...“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 4/1.</ref> O sudbini Matićevih ljudi je VK JVuO sjutradan doznala nešto više i od kapetana Milorada Mitića, komandanta Zlatiborskog korpusa: „Matić iznenada razoružan i njegov štab. Odmah Nemci pojurili na teren da razoružaju ljudstvo. Uspeli samo u Bajinoj Bašti. Ostalo izbeglo. Većina van granice. Na reonu prihvaćeni. Pet šestina izbeglo.“<ref>AVII, ČA, K–293, reg. br. 4/1.</ref> Na ovaj će način biti ostvarena bojazan njemačkih okupacionih vlasti da će se JVuO priključiti legalizovani odredi, nezavisno od toga da li su Pećančevi ili Mihailovićevi. Upravo na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama upozorio je [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji, koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} U ratnim memoarima novinara [[Stanislava Krakova]], bliskog saradnika i rođaka generala Milana Nedića, ova epizoda je pomenuta kao logičan nastavak saradnje Pećančevog odreda pod komandom vojvode Đurovića sa Mihailovićevim četnicima. Prema Krakovljevim navodima, predsjednik kvislinške vlade je odobrio Ðurovićevo pristupanje Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Đurović je imao jedan od najvećih Pećančevih odreda sa kojim se nalazio u dolini Ibra i na Raškoj, te je odatle učinio mnoge akcije na spasavanju Srba uništavanih od strane [[Albanci|Arnauta]] sa [[Kosovo|Kosova]], koji su stizali katkad i do samih, pa i preko pretkumanovskih granica Srbije... General Nedić je imao veliko poverenje u njega, smatrao njegov odred kao jedan od retko disciplinovanih i baš mi je isticao kako je Đurović dostavljao odredima Mihailovićevim tu na jugozapadnoj granici pretkumanovske Srbije oružje i municiju, koju mu je Nedić slao. Kada su krajem 1942. godine Pećančevi odredi bili raspušteni naređenjem SS-generala Majsnera, Mašan Đurović, nije hteo da svoj odred raspusti, niti da stupi u Državnu Stražu, jer bi se tada morao da rastane od najvećeg broja svojih ljudi već se uputio sa svojim odredom u Crnu Goru i u martu 1943. stigao je u štab Draže Mihailovića, koji je tada bio u selu Lipovu nedaleko od Kolašina. Iako je bio stavljen pod slovo «Z», on se nije plašio, znajući da je vršio samo rad na spasavanju Srba i da je u svakoj prilici pomagao odrede Mihailovićeve, da lično dođe kod generala Mihailovića. Ovaj ga je lepo primio i kao iskusnog borca protiv partizana, uputio ga je da sa svojim odredom dejstvuje u oblasti Foče protiv komunista. To je bio jedan od retkih odreda Mihailovićevih iz Srbije, koji je hteo da pristane da se bori u Sandžaku [u]mesto na svom ognjištu. [...] Iako se bio odvojio od njega, general Nedić je potpuno shvatio i odobrio prilaženje Đurovića jedinicama generala Mihailovića i čak bio zadovoljan da Mašan nije dozvolio da se njegov odred raspusti.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 343—344.</ref>}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je 25. VIII [[Mladen Žujović|Mladenu Žujović]]u o šibenskim vođama »Zbora«: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci [[Dinarska četnička divizija|četničke Dinarske divizije]].<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bilo Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Stoga, molimo njemački Wehrmacht da nas podupre u ovoj borbi što je više moguće. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizirana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Kapetan Aleksandar Mihajlović zaključuje da se sa Srpskom državnom stražom ne treba konfrontirati, budući da ona, iz njegove perspektive, predstavlja savezničku vojsku: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. '''Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati'''. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref> U Mihailovićevu naređenju, pored ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Kapetan Antonović navodi i da SDS asistira četnicima u borbama protiv partizana u selima na [[Kosmaj]]u: „18. jula Kosmajski odred imao je noćni sukob sa jednom grupom partizana u blizini sela Manića. U tom sukobu ubijen je »Jarac« [riječ je o Đorđu Jovanoviću, političkom komesaru Kosmajskog NOP odreda — prim.] — komandant Kosmajskog partizanskog odreda i kod njega je nađen štambilj »Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda ,Rade Jovanovića’«. U tom sukobu ubijen je još jedan partizan. »Jarca« su organi S.D.S. odneli u Sopot i zakopali ga ali su ga partizani noću izvadili i sahranili na neko drugo mesto. Ko je tačno »Jarac« do danas nije tačno utvrđeno. Od naših u tom sukobu nije niko nastradao.“<ref>Zbornik NOR-a, XIV/2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 935.</ref> Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s Nedićevom kvislinškom vladom: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da na njih reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je odgovorio dvosmisleno dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|[[Slavonski Brod|Brodska]] podružnica zagrebačke ispostave [[Abwehr]]a ovih dana šalje 32 pouzdana Ljotićeva čovjeka četničkoj skupini Janjića, očito po nalogu iz Beograda. Ne postoje pisani sporazumi s četničkim vođom Janjićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—000384.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic–Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.–Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic–Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da („s obzirom na današnju situaciju“) budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao saradnju s kvislinškom upravom, general Mihailović iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje — ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Aleksandar Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Jovanović izvještava Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine. Obojica Paranosâ su bili najbliži saradnici Dragomira Dragog Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s [[Adolf Hitler|Hitlerom]], koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]] bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentroppom]] o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će [seoske] opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Paralelno sa sklapanjem pisanih ugovorâ s njemačkim komandama u Srbiji, majori Siniša Ocokoljić i Saša Mihajlović predlažu okupatoru usklađivanje antipartizanske akcije JVuO i SDS: {{izdvojeni citat|27.11. Vojni komandant Jugoistoka: </br> Četničke vođe Ocokoljić i Mihajlović dostavile su, preko poverljivog lica, ponudu da zajedno sa SDS-om unište komuniste u beogradskom okrugu. Oni traže garancije da će, tokom određenog perioda, biti obustavljena sva protivdejstva nemačkih i drugih trupa na datom području.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=176&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456904.] <br /> ({{jez-njem|"27.11. Mil.Befh.SO.: </br> DM.–Führer Ocokoljic und Mihajlovic durch V–Mann Angebot abgegeben, Komm. im Kreis Belgrad zusammen mit SSW. zu vernichten. Sie bitten um Zusage, daß für eine bestimmte Zeit jede Gegenaktion der Deutschen und sonstigen Truppen in diesem Raum unterbleibt."}})</ref>|Dnevni izvještaj Obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], 1. XII 1943.}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Ratomir (ili Ratimir) Rajko Pavlović radio je za Vrhovnu komandu JVuO pod pseudonimima »Vanda« i »Marga«. Nakon što mu je pošlo za rukom da operativno prodre u redove Specijalne policije Uprave grada Beograda (SP UgB), Pavlović je uspostavio tajni kontakt sa njenim šefom [[Ilijom K. Paranosom]]. U depešama koje je obavještajac Pavlović slao generalu Draži Mihailoviću, Ilija Paranos je označavan pseudonimom »Milka«. Paranos je predstavljao izvor važnih informacija za VK JVuO.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 314.</ref> Jedan od ljudi od najvećeg povjerenja Draže Mihailovića u okupiranom Beogradu bio je ing. Petar Milićević, viši železnički savetnik u penziji. Milićević je najprije djelovao pod pseudonimom »Lorenc«, da bi od početka 1943. godine preuzeo pseudonim »Ante«. U jednom od svojih izvještaja Mihailoviću, Milićević navodi da su za njega pristali da rade dva inspektora Uprave grada Beograda, pomenuvši jednoga od njih — Boška Ilića. Dvojica inspektorâ su bili angažirani na organizaciji četničkih trojki u Upravi grada Beograda i u njenim kvartovima, kao i za dostavljanje podataka o komunističkom pokretu u Beogradu i okolini.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, fond monografije o Beogradu, inventarski broj 8.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 315.</ref> Inače, Milićević se priključio ravnogorskom pokretu na samom početku rata 1941. Radio je legalno u glavnom gradu Srbije sve do decembra 1943, kada biva otkriven od strane ''[[Sicherheitsdienst]]a'' te prinuđen da pređe u ilegalni rad i uzme lažni identitet.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 492.</ref> 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se nalazio na čelu Mihailovićeve organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generalâ Mihailovića i Nedića. U svojim memoarima, pored ostalog, Neubacher zapisuje: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja talaca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori bilo je posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Nijemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|iredentističke]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} [[Brigadir]] [[Krsto Zrnov Popović]], vođ [[Crnogorski komiti|Božićnog ustanka]] i komandant kvislinške [[Lovćenska brigada|Lovćenske brigade]], ostavio je, u zabilješkama koje je vodio za period od jula 1943. do marta 1944. godine, zapis o formiranju Narodne uprave na [[Cetinje|Cetinju]]. Popović piše o nemogućnosti da se trojica predstavnika Crnogorske (federalističke) stranke (kojoj je i sâm pripadao tokom [[1930-e|tridesetih]] godina, po povratku iz emigracije), budući u manjini, novembra 1943. nametnu kao vođstvo u Upravi: {{izdvojeni citat|Naši su u Upravi sve ispustili, predsjedništvo, pa čak i vojsku. Mobilišu se četnici i u policiji i u žandarmeriji, rovare, rade na sve strane. Stvaraju zavjere, špijavaju, zatvaraju federaliste koga god mogu i hoće. Šajkače svuda i znakovi prave Srbije. Stižu agenti iz Srbije, rodom Crnogorci. Govori se da Nedić šalje pare, razumije se vojnim putem, preko povjerenika. Pjevaju se pjesme [[Petar I Karađorđević|Petru I]] i Srbiji. Stanje sve nesnosnije...<ref>Вељко Сјеклоћа, ''Крсто Поповић у историјској грађи и литератури''. Друго допуњено издање (Едиција „Свједочанства“), Издавачко предузеће „Обод“, Цетиње, 2001, стр. 253.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} O entuzijazmu kod stanovnika istočne Hercegovine naklonjenog četnicima za priključenje Nedićevoj Srbiji piše i major [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) u depeši pristigloj 30. XII 1943. u VK JVuO: {{izdvojeni citat|Narod neće moći izdržati bez pomoći u hrani. Ovu pomoć primiće od svakog ko mu je pruži jer su u pitanju familije za koje se, uostalom, borba i vodi. Nemci su proneli glas da će istočna Bosna i Hercegovina se priključiti Nediću. Svi govore: »Neka samo dođe i zavede vlast i red, a mi znamo što smo. Nama je potrebno mira i hleba, jer se više ovako ne može voditi borba sa svim neprijateljima, a pomoći nema ni odkuda«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref>}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; [[Vukašin Marčetić|Marčetić]] također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, kako su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti u Srbiji i pripadnika četničkog pokreta s teritorije marionetske [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i ''Spoljni otsek'', koji je imao za cilj da pomaže četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|U toku 1943. i 1944. naročito su žive veze Beograda i četnika iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like i drugih krajeva. Redovno dolaze i kuriri i odmah stupaju u vezu sa đeneralom Nedićem i D. Ljotićem, ostaju izvesno vreme u Beogradu i vraćaju se potom u svoje krajeve, svojim jedinicama... Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. '''Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti'''... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa [vojvodom] Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih [Kalabićevih — prim.] trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Simić implicitno podsjeća na kolaboraciju ravnogoraca sa kvislinškim strukturama kroz [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizaciju četnika u Srbiji]] (koja je nastavljena i nakon razoružavanja legalizovanih odredâ), sugerirajući Vrhovnoj komandi JVuO da u njegovoj zoni odgovornosti dođe do obustave ove prakse: „Upravo danas Paloša [potpukovnik Miodrag Palošević — prim.] teram na posao i pored dva naređenja nije još otišao u avalski korpus... Avalskom korpusu naredio sam da uz pomoć Paloša obrazuje jurišne brigade i ilegalne starešine da budu, a ne Nedićevi oficiri. Objasnio sam da sada nije starešina nad korpusom i da je korpus samostalan u svakom pogledu.“ U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref> generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu... Da li da naši ljudi stupaju u [kvislinšku] žandarmeriju ili ne?}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem... Svi komandanti, sa malim izuzetkom, sigurni su ljudi. Ako se na drugi način ne može doći do oružja izvesni delovi mogu stupiti u žandarmeriju, stim da polože zakletvu i pobegnu u pogodnom momentu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić (»Drška«) obavještava komandanta JVuO da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref> od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«.}} Kroz dvije će nedjelje major Komarčević obavijestiti generala Mihailovića i Vrhovnu komandu JVuO i o svojevrsnoj Ljotićevoj ponudi upućenoj četnicima: {{izdvojeni citat|Po jednom čoveku Ljotić nam poručuje da sa nama neće primirje nego stalan mir i to znači da mi njemu priznamo rad sa okupatorom kao ispravan. Njihova uloga sa Nemcima da bude ravna našoj ulozi sa saveznicima i onda smo ravni. Po ovome trebao bi ovlašćen delegat od Čiče da govori. Podneću detaljan izveštaj. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od prethodnog dana, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili svakovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže [Jonića — prim.] i oca Srbije [Nedića].<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija [tj. SDS — prim.] se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat|Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom je tonu i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Kapetan [[Predrag Raković]], komandant Drugog ravnogorskog korpusa JVuO, sastao se 21. marta 1944. sa [[Obersturmführer|obersturmführerom]] [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom, kapetan Raković je okupacionom oficiru pružio „sigurne (pisane) garantije da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak“ ili sabotaže protiv Nijemaca, kao i da, što se jedinicâ JVuO tiče, na [[Područje Vojnog zapovednika Srbije|području Vojnog zapovednika Srbije]] i dalje važi primirje između četnika i okupatora. Pored toga, Raković je izrazio i „spremnost za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, uključujući tu i borbu „na drugim evropskim frontovima“. Sa svoje strane, obersturmführer Biermann je Rakovića, glede snabdijevanja četničkih trupa na frontu prema partizanima, uputio na lokalne postaje kvislinške policije (tj. Srpske državne straže): {{izdvojeni citat|Hiljadu četnika, koji se pominju u poslednjem dopisu (od 21. III), krenuće ovih dana. R.[aković] moli da stalno dobija vagone za prevoz već pripremljenih namirnica za četnike u borbi, i to od Čačka do odredišne stanice. Gospodin major Nisen (FK 610) naknadno će mu saopštiti da se u vezi s tim obrati potpukovniku Milovanoviću iz Okružnog pol.[icijskog] načelstva u Užicu, koji raspolaže tovarnim prostorom za četničke jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"An präzisen macht Rakovic neuerlich im Auftrag von DM folgende: </br> 1.) Sichere (schriftliche) Garantie, dass die geringsten Absichten bestehen, einen allgemeinen Aufstand zu planen oder Sabotagemassnahmen durchzuführen. </br> 2.) Waffenstillstand im Territorium Serbien. </br> 3.) Bereitschaft zur Bekämpfung der Kommunisten gegen Überlassung von Munition, auch ausserhalb Serbiens. </br> 4.) Wunsch für eine Konferenz zwischen einem deutschen Bevollmächtigten und General Trifunovic. </br> Dazu habe er in den letzten Tagen wiederholt auf funkentelegrafischem Wege den Auftrag von DM erhalten. Die im letzten Schreiben (21.3.) erwählten 1000 Cetniks würden in diesen Tagen abmarschieren. R. bat, laufend Waggons für bereitgehaltene Nahrungsmittel für die kämpfenden Cetniks ab Cacak bis zum Zielbahnhof zu erhalten. Nach Rücksprache mit Herrn Major Niessen (FK 610) wird ihm mitgeteilt, dass er sich dieserhalb an Oberstltn. Milovanovic von der Pol.Kreisstelle Uzice wenden müsse, der über den Frachtraum für Cetnikeinheiten verfüge. Rakovic teilt ferner mit, dass im DM–Hauptquartier über die Fortschritte der Russen an der Ostfront Besorgnis bestünde. Die Cetniks stünden auch für den Kampf gegen den Kommunismus an anderen europäischen Fronten bereit."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa Sicherheitdiensta u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom Predragom Rakovićem, komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca kako bi pomogao Đurišiću,<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Aprila 1944. godine je i Peti puk SDK (oko 600 ljudi), zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji »Frühlingserwachen«]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. </br> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". </br> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: </br> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). </br> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. </br> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. </br> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. </br> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. </br> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. </br> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. </br> Angriffsbeginn: 10.4.44. </br> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. </br> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci [[Razoružanje četnika|pustili iz zarobljeništva]], ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je [[Adolf Hitler|Firer]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} [[Ratko Parežanin]], kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, bio je za vrijeme okupacije na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944. (Antena M)]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Po povratku iz Beograda, potpukovnik Đurišić preduzima užurbane pripreme za formiranje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa. Procijenivši da CDK može mobilisati 5.649 ljudi, Đurišić u pismu od 12. juna moli generala Nedića da razliku preko 5.000 uvaži.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Četnička arhiva, CG—X—444, Pismo Pavla Đurišića Milanu Nediću od 12. juna 1944.</ref> Na temelju razgovora u Beogradu, Đurišić je za CDK sačinio prijedlog budžeta, koji je početkom juna dostavio Nediću. U njemu se za period od 1. juna do 31. decembra 1944. godine, na ime redovnih i ličnih, materijalnih i vanrednih izdataka, traži 289,976.800 [[dinar]]a. Prijedlogom budžeta nijesu predviđena sredstva za nabavku oružja, odjeće i posteljine, budući da su to obećale obezbijediti njemačke okupacione snage.<ref>AVII, ČA, CG—X—444, Predlog budžeta za CDK.</ref> Iz Đurišićeva pisma Nediću se doznaje da je već oko 20. maja za Beograd poslana tročlana delegacija u sastavu: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, kao i potporučnik Hojs, njemački oficir za vezu<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=174&rec=313&roll=488 NARA, T313, Roll 488, frame no. 000171.] <br /> ({{jez-njem|"Lt.Heuß, Verbindungsoffizier zu major Lukacevic, wird bis auf weiteres zu Cetnik–Führer Djurisic abgestellt. Rgt.Pfeiffer stellt geiegneten Vertreter für Heuß für begrenzte Zeit."}})</ref> pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa pozitivnim vijestima za komandanta četnika u Crnoj Gori i Sandžaku. Naime, Milan Nedić je po Arsoviću obavijestio Pavla Đurišića da mu je, u cilju opremanja CDK, uputio deset vagona [[Žito|žita]] (od čega pet za potrebe vojske), zatim tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odjeća), kao i 20 kamiona koji će svu opremu iz [[Raška|Raške]] prebaciti do Đurišićevog štaba u [[Prijepolje|Prijepolju]]. General Nedić je takođe odobrio i kredit od pet miliona dinara, namijenjen za područje [[Stara Crna Gora|stare Crne Gore]].<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472—474.</ref> Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju Komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, kako bi pokušali zaustaviti ofanzivu snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} U knjizi “Moja misija u Crnoj Gori”, Ratko Parežanin potvrđuje Karapandžićeve navode o zajedničkoj borbi Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca u vrijeme izvođenja »Titove ofanzive prema Ibru«: {{izdvojeni citat|U Srbiji se, naročito u poslednje vreme, radilo mnogo na objedinjavanju četnika i dobrovoljaca, ali sve je išlo nekako mučno i sporo. Bilo je s vremena na vreme saradnje i međusobnog pomaganja na terenu, pojedinačno, ali je na drugim mestima opet dolazilo do razmirica pa i do sukoba. Nade za jedinstvo bile su naročito oživele prilikom Titove ofanzive prema Ibru. Tada smo se zajednički borili sa četnicima na raznim sektorima. Lično sam gledao veće četničke jedinice gde se zajednički bore sa dobrovoljcima — oko [[Kraljevo|Kraljeva]] i [[Čačak|Čačka]] — sreo sam se jednom prilikom i sa Zvonkom Vučkovićem. Tada su se Marisav Petrović, Vlado Lenac i Zvonko zajedno i slikali. Naši su u ovo vreme sve činili da se četnicima pomaže i direktno u borbama i u pozadini... '''Verovali smo da će ovo bratstvo u oružju i zajednički prolivenoj krvi mnogo štošta iz nesrećne bliske prošlosti prekriti velom zaborava i da će nam omogućiti bratsku saradnju i borbu u odbrani od najvećeg protivnika, komunizma'''... Ljotić je u tom pogledu bio neumoran. Slao je kurire i posrednike do Draže Mihajlovića i zalagao se stalno za izmirenje i jedinstveni front. Nastojao je na razne načine da dođe u neposredan kontakt sa Dražom. Između Ljotića i Nedića postojala je puna saglasnost.<ref>Ратко Парежанин, Моја мисија у Црној Гори, Нова Искра, Минхен, 1974, стр. 8—9.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} General Dragoljub Mihailović (alias »88«) istog dana naređuje kapetanu Miloradu Mitiću (»Ratibor«), komandantu iz zapadne Srbije, koordinaciju borbenih manevara sa Nijemcima, Bugarima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Vrlo dobro je što su prešli u napad SDS. B.[ugari] N.[emci] Naše jedinice stalno vrše napade. Ovo je zgodna prilika da se uništi ova komunistička grupa, samo jedinice N. SDS. LJ.[otićevci] B. treba da napadaju, a ne da se brane. Mi ćemo još prikupiti snaga, koje će takođe preduzeti napade. [...] Inače svima ostalim našim jedinicama, koje su sada u dodiru sa komunistima, naređeno je da najenergičnije napadaju, i da komunistima nedaju mira. Za municiju se i dalje starajte... Morate voditi računa da nedolazi do intimnijeg dodira naših snaga i onih drugih, jer bi to bilo nezgodno. Naši će biti aktivni i bez toga.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_101.htm Pismo Draže Mihailovića od 27. marta 1944. kapetanu Miloradu Mitiću o saradnji četnika i okupatora u borbama protiv NOVJ u jugozapadnoj Srbiji]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa JVuO, poslao Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} [[File:Faksimil izveštaja pukovnika Jevrema Simića Drške od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću.jpg|thumb|Faksimil izveštaja pukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića Drške]] od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću.]] Pukovnik Jevrem Simić dostavio je pismom od 18. aprila 1944. generalu Draži Mihailoviću informacije o borbenom rasporedu snagâ JVuO, SDK, SDS i njemačkog Wehrmachta u jugozapadnoj Srbiji, naspram jedinicâ [[NOV i POJ]] koje ih napadaju: {{izdvojeni citat|Raspored Nemačko-satelističkih snaga je: Krdžaliski [dobrovoljački — prim.] drugi puk pod komandom Marisava [Petrovića] u Čajetini, a jedan bataljon je 17 ovog meseca otišao iz Bele reke verovatno ka Katićima. Nemci: 4.000 sa nešto lakih topova, na prostoru Čajetina — Palisad — Kraljeve vode — Kokin Brod. Bugari: Na utvrđenoj Borovoj glavi ovu ojačavaju i ima ih 1.500. S.D.S.: Njih 230 u utvrđenjima sela Rožanstvo. Marković: 360 ljudi zatvara Visoku. Odredi su istureni na Okruglici. Kondor: sa 1340 ljudi na liniji Klekovo — Ljubiš — Sirogojne. Grupno zatvara sve pravce sa rezervom spremnom za udar. Kalait: jedan bataljon sa 80 Nemaca u Štitkovu, a dve čete na Pavlovića Brodu. Sam Kalait sa ostalim odredima je sa Pavlom. Cvetić: sa njim veze nemam. Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini. U toku 17 ovog meseca Marković je do 11 časova vodio borbu sa crvenima napadnut od tri njegove kolone. Posle borbe od tri sata gde je dolazilo i do borbe prsa u prsa, povukao je se. Crveni su zauzeli Katiće, Maću, Vodice, Šarenik i tu se zadržali. Rezultat: Marković ima 6 mrtvih i 4 ranjena. Nađeno je 21 mrtvih kod crvenih.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 87–2–12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. '''Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji'''. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} General Jonić precizira na koje je sve još načine Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snagâ: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 16. maj 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE SW– SERBIEN: </br> RESTE 2. UND 5. DIV. IM ZLATAR– GEB. (S NOVA VAROS) VEREINIGT. </br> DAMIT HAT DIE DIV.– GRUPPE MORACA, IN ZWEIMONATIGEN KAEMPFEN DEZIMIERT, DEN TITO– AUFTRAG, IN SO– SERBIEN EINE KOMM. BASIS ZU SCHAFFEN, ZUNAECHST AUFGEBEN MUESSEN.– </br> BEI GERINGEN DEUTSCHEN, Z. T. ERHEBL. CETNIK– UND SFK– VERLUSTEN VERLOR DER FEIND IM VERLAUF DIESER KAEMPFE 2736 TOTE, 108 GEF. UND 64 UEBERLAEUFER."}})</ref> upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SDK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner zapaža još jedan primjer lokalne saradnje ravnogoraca i jedinicâ srpske kvislinške vlade: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM [skupa] sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: „U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref> Četiri dana ranije, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], 13. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} Već sjutradan je Račić donio naredbu kojom se zabranjuje vođenje pregovorâ s okupatorom bez njegova znanja i dopuštenja, dok je za kvislinške jedinice, koje je trebalo da posluže za posrednu nabavku naoružanja za JVuO, preporučio sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto je u izgledu da će Nemci dati još oružja za odrede srpske državne straže, granične straže i dobrovoljačkih jedinica, a imamo sigurnih podataka da će to oružje biti u najkraćem roku pod našom komandom to, — naređujem; 1. — Da komandanti srezova odobre da ode u Srpsku državnu stražu, graničnu stražu i dobrovoljačke odrede onoliko ljudi koliko bude traženo. Samo voditi računa da ljudstvo bude obrađeno u našem duhu i u nacionalnom pogledu ispravno. Ljudstvo obraditi u duhu naređenja koje je izdato u ovom pogledu. Do daljeg naređenja ne činiti pritisak na familije onih koji su u Nedićevim odredima i ne zahtevati da iz istih beže. A ako neko od njih pobegne posavetovati ga da se za sada vrati na svoje mesto i staviti mu na znanje da neće iskusiti nikakvu kaznu što se za izvesno vreme udaljio iz ovih jedinica. Za ovo imamo sigurnih podataka.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, str. 548—550.</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} Jedinice JVuO, koje tada sudjeluju na strani okupatorsko-kvislinških formacijâ u okviru ''Borbene grupe Weyel'', ubrojane su u »Sopstvene snage« u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera za 10. maj 1944.: {{izdvojeni citat|II. ''Situacija kod naših snaga''. A) Grupa »Holman« je, posle odbijanja jačih neprijateljevih napada na isturenu četu III. bat. kod Bioska (6 km sz. od Kremne) i ponovnih pokušaja noćnog proboja kod Mokre Gore, danas izjutra otpočela pokret sa III/ »Brdbg.«, 297. izv. bat., 698. bat. Feldžand. i II/»Brdbg.« u cilju napada na neprijatelja na planini Tari. I. bat. sa novodovedenim četnicima i SDS goni neprijatelja u rejonu Jablanica — Semegnjevo. B) Borbena grupa »Vajel« je sa Severnom četničkom kolonom u nastupanju preko puta Užice — Bioska u pravcu Šljivovica i sa Južnom četničkom grupom vrši zaprečavanje puta Užice — Ljubiš i južno odatle. C) 24. bug. div. učestvuje u napadu protiv neprijatelja na Tari sa 2 čete 11/64. i tenkovima preko manastira Rače (6 km jjz. od Bajine Bašte), a sa I/64. u pokretu iz Dervente prema jugoistoku u pravcu Bjeluša. III/64, nalazi se kod Kremne, sa zadatkom osiguravanja puta. Z.[apadno] odatle nalazi se i 200 četnika sa istim zadatkom. Ojačani I/63. dostigao je Čajetinu. Na dodeljenu 13. btr/1. izvršen je napad kod Mačkata. Bliži izveštaj još nije dostavljen. D) Grupa »Tatalović«. Angažovanjem minobacača od strane 1/2. SDK rasteran je neprijatelj, koji je s. od Fakovića, na obali Drine, sa hrvatske strane, izgradio položaje. I/l. SDK stigao je kod II/l. SDK u rejonu Zaglavak. III. ''Namere''. Gonjenje neprijatelja na Tari i u planini Zlatiboru uz dovlačenje novih raspoloživih bug. i četničkih snaga i snaga SDK. ''Ostali deo Srbije''. Prema izveštajima stanovnika, snage DM u rejonu j. od Kruševca vode žestoke odbrambene borbe protiv nadmoćnih kom. bandi. 20 km sz. od Prokuplja otpočeo je poduhvat lovačkih četa 27. bug. div. sa 4 nem. jurišna topa i 1 četom SDS. Na strani neprijatelja 15 mrtvih. Zaplenjena su tri skladišta životnih namirnica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_53.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 10. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o dejstvima protiv 2. i 5. NOU divizije na komunikaciji Užice — Višegrad], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument 53.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000709—000710.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann trat nach Abwehr stärkerer Feindangriffe gegen vorgeschobene Kp. des III.Btl. bei Visoka (6 NW Kremna) und erneuter nächtlicher Durchbruchsversuche bei Mokra Gora heute morgen mit III./Brdbg., A.A.297, Fg.Abt.696 und II./Brdbg. zum Angriff gegen Feind in der Tara planina an. </br> I.Btl. jagt mit neu herangeführten Cetniks und SSW Feind im Raum Jablanica–Semegnevo. </br> B) Gruppe Weyel ist mit nördlicher Cetnikkolonne über Strasse Uzice – Bioska in Richtung Slivovica im Vorgehen und sperrt mit südlicher Cetnikgruppe Strasse Uzice – Ljubis und südlich davon. </br> C) 24.bulg.Div. beteiligt sich an Angriff gegen Feind in der Tara mit 2 Kp. II./64 und Panzern über Kloster Raca (6 SSW Bajina Basta), I./64 von Derventa antretend nach Südosten in Richtung Bijelusa. </br> III./64 zur Strassensicherung bei Kremna. W davon 200 Cetniks mit dem gleichen Auftrag. </br> Verstärktes I./63 hat Cajetina erreicht. Zugeteilte Battr. 13/1 wurde bei Mackat angegriffen. Nähere Meldung steht noch aus. </br> D) Gruppe Tatalovic. Feind, der N Fakovic auf kroat.Drina–Ufer Stellungen ausbaute, durch Gr.We.Einsatz von I./SFK 2 vertrieben. </br> I./SFK l bei II./SFK l im Raum Zaglavak eingetroffen. </br> III. Absichten. </br> Jagen des Feindes in der Tara und im Zlatibor–Gebirge unter Herausziehen weiterer verfügbarer bulg., SFK– und Cetnik–Kräfte. </br> Übriges Serbien. </br> Nach Einwohnermeldungen sollen DM–Kräfte im Raum S Krusevac in heftigen Abwehrkämpfen gegen überlegene komm. Banden stehen. </br> 20 NW Prokuplje Unternehmen Jagdkpn.27.b.Div. mit 4 dt. Sturmgeschützen und 1 Kp. SSW angelaufen. 15 Feindtote, 3 Lebensmittellager erbeutet."}})</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Svoj postupak prema pripadnicima SDS major Komarčević obrazlaže na sljedeći način: {{izdvojeni citat|'''Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama'''. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Kapetan [[Dragomir Gaga Topalović]], komandant Rudničkog korpusa JVuO, u pismu od 3. juna 1944. upućenom komandantu Kačerske brigade potporučniku Milovanu Nedeljkoviću, naređuje usklađivanje dejstava četničkih jedinicâ u okolini Beograda sa onima kvislinške vlade te njemačkog i bugarskog okupatora, a protiv [[Kosmajski NOP odred|Kosmajskog odreda]]: {{izdvojeni citat|Prema podacima s kojima raspolažem komunci nalaze se na vrh [[Bukulja|Bukulje]]. S njima je, priča se, i sam [[Radivoje Jovanović|Bradonja]]. Njihova jačina iznosi oko 120—150. Pošto su zauzeli dobar položaj, ja sam predložio kapetanu Mihajloviću da izvršimo blokadu cele Bukulje, pa da ih napadnemo i uništimo po sledećem planu: 1. — Bugari ima da napadnu iz [[Aranđelovac|Aranđelovca]] samu Bukulju. 2. — Nemci ima da posednu Garaše prema Darosavi, do škole. 3. — Poljska straža iz [[Belanovica|Belanovice]] da uhvati vezu sa Nemcima iz Aranđelovca do Jelovika. 4. — Kačerska brigada [JVuO — prim.] ima da hvata vezu sa S.D.S. iz Belanovice i dalje put ka Jeloviku i Vukosavcima. 5. — S.D.S. iz Aranđelovca da nastavi putem između Bukulje i Jelovika — Vukosavca u produženju sve do Kamenara. 6. — 2 brigada K.G.G. [Korpus Gorske garde JVuO — prim.] od Kamenara do Brezovca. I dalje na [[Venčac]]. Čekam odgovor od kapetana Mihajlovića i ako on uspe da natera njih onda treba da krenemo zajedno u akciju. Čas polaska javiću. Vi ostanite na mestu gde ste sad, a ja ću da krenem bliže Kamenaru, kako bi bio bliže mestu odakle treba da počne akcija. Vi stupite u vezu sa poljskom stražom iz Belanovice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_173.htm Pismo komandanta Rudničkog korpusa od 3. juna 1944. komandantu Kačerske brigade o potrebi sadejstva četnika sa okupatorskim trupama i nedićevcima za napad na delove Kosmajskog NOP odreda na Bukulji]</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]]. Poručnik Prica je tom prilikom navodno obećao kapetanu SGS da četnici „za sada neće preduzimati nikakva neprijateljstva protiv njemačkih okupacionih trupâ“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.] <br /> ({{jez-njem|"Gelegentlich einer Reise im Grenzbezirk ist der Kommandeur der SGW–Kreisgrenzabteilung Pozarevac, Hptm. Ivanisevic im Dorfe C a r e v a c (10 südl. Gradiste) mit dem Cetnikführer und Kommandeur der Ramski brigade, Oblt. Bogdan P r i c a zusammengetroffen und mit demselben in ein Gespräch gekommen. </br> 3. Der Cetnikführer hat sich auch dahingehend ausgeschprochen, daß sie z.Zt. keine Feindseligkeiten gegen die deutsche Besatzungstruppe unternehmen werden."}})</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara [Cvetana] Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], u izvještaju koji će 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslati Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Tokom [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]] u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], od početka jula do početka avgusta 1944. godine, nastavilo se taktičko potčinjavanje četničkih jedinicâ njemačkoj ''Borbenoj grupi Weyel''. U izvještaju Komande Jugoistoka od 14. jula 1944. pominje se i sadejstvo ravnogorskih četnika i formacijâ kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|U planinama jugoistočno od [[Niš]]a, četnici i Srpska granična straža u borbi sa tamošnjim crvenim neprijateljskim snagama (22. crvena banditska divizija). Drum [[Leskovac]] — [[Lebane]] ponovo miniran. Srpska državna straža i četnici u borbi s komunistima jugoist. od [[Lazarevac|Lazarevca]]; navodno 23 neprijatelja ubijena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=756&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000927—000932.] </br> ({{jez-njem|"Im Gebirge SO Nisch Cetniks und SGW im Kampf mit dort. roten Feindkräften (22. rote Banden–Div.) </br> Strasse Leskovac – Lebane erneut vermint. SSW und Cetniks bei Kampf mit Komm. SO Lazarevac angebl. 23 Fd.– Tote."}})</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 14. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta}} Želja okupatora da se sa svim kvislinškim i kolaboracionističkim snagama, pod svaku cijenu i uz što manje sopstvenih gubitaka, spriječi prodor snagâ NOVJ iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine u Srbiju, izražena je i u izvještaju Operativnog odeljenja Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« od 19. jula: {{izdvojeni citat|Srbija: Pokreti crvenih divizija u južnom delu Srbije su od sve većeg značaja. [[Topličko-jablanička operacija|Operacija »Keraus«]]: glavnina 27. bugarske divizije krenula je 19. 7. iz doline Toplice u pravcu juga. Borbena grupa »Dizener« (5 bataljona Srpskog dobrovoljačkog korpusa i 1 tenkovska četa) kreće 20. 7. sa linije [[Leskovac]] — [[Lebane]] u pravcu severozapada. Četnička grupa »Vajel« sa zadatkom zaprečavanja linije Matorovska — Tulari nalazi se u naizmeničnim borbama sa crvenim snagama koje su prodrle preko Toplice u pravcu zapada sve do prostora [[Brus]]a. Južno od toga isturene jedinice komunista doprle su u pravcu [[Ibar|Ibra]] do prostora severno od [[Podujevo|Podujeva]]. Za ojačanje Ibarske doline upućen je dodatni ruski bataljon (I bataljon 5. puka [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]]). Na zapadnim granicama Srbije produžava se Titov marš, 9 — 12 crvеnih divizija prikupljeno je u prostoru [[Berane]] — [[Zvornik]] sa zadatkom upada u Srbiju. Borbe za [[Prokuplje]] — Brus se još ne mogu sagledati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000839—000840.] </br> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Bewegungen roter Divisionen in Südserbien von wachsender Bedeutung. </br> "Kehraus": Masse 27.bulg.Div. aus Toplica–Tal 19.7. nach S angetreten. Kgr. Diesener (5 SFK–Btlne. und 1 Pz.Kp.) antritt 20.7. aus Linie Leskovac – Lebane nach NW. </br> Cetnik–Gruppe Weyel mit Sperrauftrag in Linie Matorovska – Tulari mit Tn. in wechselvollen Kämpfen gegen–über Toplica nach W bis in Raum Brus vorgedrungene rote Kräfte. S davon vorderste Tle.Komm. N Podujevo Richtung Ibar. </br> Zur Verstärkung Ibartal ein weiteres Russen–Btl. (I./RZK 5) dorthin abgedreht. </br> An der W–Grenze Serbiens geht der Aufmarsch der Tito–Kräfte weiter, 9 – 12 rote Divisionen versammeln sich im Raum Berane – Zvornik mit dem Auftrag, nach Serbien einzufallen. </br> Die Kämpfe um Prokuplje – Brus sind noch nicht zu übersehen."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Grupe armija »F« za period od 1. jula do 31. decembra 1944. godine}} Narednog će mjeseca njemački nadležni organi javljati i o zajedničkim defanzivnim akcijama kvislinške SDS i JVuO. Tako je 15. VIII 1944. štab Armijske grupe »F« izviješten od strane Komande Jugoistoka: „Četničke jedinice iz pravca [[Trstenik]]a i [[Kruševac|Kruševca]], koje napreduju ka jugu, zauzele su [[Aleksandrovac]] uz slab otpor neprijatelja. Napadi crvenih na [[Vlasotince]] i [[Grdelica|Grdelicu]] odbijeni od strane Srpske granične straže i četnikâ.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=410&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289663.] <br /> ({{jez-njem|"CETNIK – VERBAENDE AUS TRSTENIK– KRUSEVAC NACH S ANGETRETEN GEGEN SCHWACHEN FD.–WIDERSTAND ALEKSANDROVAC GENOMMEN.– </br> ROTE ANGRIFFE AUF VLASETINCE [sic] UND GRDELICA DURCH SGW UND CETNIKS ABGEWEHRT.–"}})</ref> 28. avgusta, iz istog je izvora u Armijsku grupu »F« stigla i sljedeća informacija: „Nakon teških borbi sa SDS-om i četnicima, kom[unističke] snage spalile [[Boljevac]] a zatim se premjestile u pravcu sjeverozapada.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=318&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289571.] <br /> ({{jez-njem|"KOMM KRAEFTE NACH SCHWEREN KAEMPFEN MIT SSW UND CETNIKS BOLJEVAC IN BRAND GESTECKT UND DANN IN NW– RICHTUNG ABGESETZT."}})</ref> Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. '''Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod.''' Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!<ref name="Saslušanje"/>|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.}} Na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine, na pitanja predsednika sudskog veća o neposrednim rezultatima sastanka sa generalom Milanom Nedićem general Draža Mihailović se ovako odredio: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Da li ste vi posle razgovora preko Nedića primili od Nemaca izvesnu količinu oružja? Optuženi: Sve što sam iz Beograda primao preko [[Predrag Raković|Raković]]a, koji je radio stvarno po mom nalogu sa [[Miodrag Damjanović|Damjanovićem]], primio sam. Pretsednik: Da li je bilo iz nemačkih magazina? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Koliko ste pušaka primili? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Veće količine? Otprilike? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Je li dve, 20, 30? Optuženi: Ne, to ne znam tačno. Pretsednik: Primali ste. Optuženi: To je primljeno. Pretsednik: Pa vidite, vi ste primili 10.000 pušaka. Optuženi: Može da bude, ja broj ne znam. Pretsednik: Dozvoljavate li tu mogućnost? Optuženi: Ne, ne znam cifru. Pretsednik: Možda sedam, jedanaest ili petnaest hiljada. Optuženi: Može da bude 10.000. Pretsednik: Kako ste pokušali tih 10.000 pušaka da izvučete iz Beograda? Optuženi: Mogle su se izvlačiti kamionima za naoružanje Srpske državne straže, trebalo je da se popune obveznici. Pretsednik: Koliko je broj trupa imala Srpska državna straža? Optuženi: Mislim ukupno oko 20.000.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 236–237.</ref>}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu (žitarice, drvo, antimon, bakar, ruda hroma).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Unter eindringlichem Hinweis auf ein notwendigesvolles deutsches Vertrauen, das allein den Erfolg einer gemeinsamen Kampfführung herbeiführen könne, hat Nedic den Antrag gestellt auf : </br> a) Sofortlieferung von 3 Mill. Schuss Inf.Munition, deren Verteilung er sich vorbehälten werde, </br> b) Genehmigung der Sofortaufstellung eines 50 000 Mann zählenden serbischen Heereskörpers, dessen Rekrutierung aus den im Kampf erprobten Cetnik–Verbänden des Draja Mihailovic erfolgen soll, </br> c) Waffenlieferung hierzu einschl. schwerer Waffen. </br> 3.) In eingehender Aussprache zwischen O.B.Südost, Mil.Bef.Südost und den Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten wurde festgestellt und wird hiermit gemeldet : </br> a) Die Entwicklung der kommunistischen Gefahr in und um Serbien verlangt die Nutzbarmachung aller antikommunistischen Kräfte, </br> b) eine grundsätzliche Ablehnung des Nedic–DM–Angebotes führt zwingend : </br> b1) zu einer Einstellung aller Serben insbesondere der kampfwilligen Verbände gegen die Besatzungsmacht, </br> b2) für den Fall einer generellen Absage zu einem Abgleiten einzelner Cetnikteile zum kommunistisch verseuchten V.B.–Heer, </br> b3) zu weiteren Grosserfolgen der gut ausgerüsteten Tito–Banden gegen die schwachen DM–Verbände im serbischen Raum, </br> b4) zu einer endgültigen Unterbindung aller Verkehrswege insbesondere nach Griechenland. </br> b5) zu einem Ausfall der für Wehrmacht und Heimat notwendigen kriegswirtschaftlichen Ausnutzung des Landes (Getreide, Holz, Antimon, Kupfer, Chromerz)."}})</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskog pokreta.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da „treba pozdraviti predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=584&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000579.] <br/> ({{jez-njem|"Der Vorschlag zur Bildung einer serbischen Einheitsfront ist zu begrüssen."}})</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s D. Mihailovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera D. Mihailovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.] <br /> ({{jez-njem|"In Serbien Einbruch mehrer Tito–Verbände. Im Raum zwischen Ibar und Morava starke rote Kräfte aus Montenegro im Vorgehen gegen die ihnen entgegengeworfenen Cetnik–Verbänden, Polizei, SFK und Bulgaren–Btlne. Es handelt sich fraglos um das II. Korps mit etwa 3 roten Divisionen. </br> Die rote 37. Div. befindet sich z.Zt. im Vorgehen aus Raum nördlich Prije Polje auf Ivanjica. In Kürze ist mit ihrem Auftreten am Ibarabschnitt nördlich Usce zu rechnen. </br> Den Divisionen des XII. Korps ist es gelungen, sich wie befohlen in Richtung N–Montenegro in Marsch zu setzen. Trotz sofort eingeleiterer Verfolgung durch Teile 7.SS–Div. muss mit Eintreffen in Gegend Pljevlja in wenigen Tagen gerechnet werden. </br> Zusammenfassend ergibt sich das Bild eines in grossem fast planmässigen Verlaufs der seit langem erwarteten Tito–Offensive zur Inbesitznahme S–Serbiens, wenn auch einzelne der beteiligten Verbände angeschlagen sind und das XII. Korps mit grossen Versorgungsschwerigkeiten zu kämpfen hat. Aus sicheren Quellen kann geschlossen werden, dass die in Serbien eingetroffenen roten Kräfte nach ihrer Vereinigung mit den Verbände des Hauptstabes Serbien sich beiderseits der Eisenbahn Stalac – Nisch – Grdelica festsetzen wollen, um die Hauptverkehrsader des Südostens nachhaltig zu unterbrechen und Süd–Serbien unter Ausschaltung aller DM–Einflüsse zum kommunistischen Herrschaftsgebiet zu machen."}})</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) imale su gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=971&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000961.] <br /> ({{jez-njem|"Es muss als erwissen gelten, dass heute über 90% aller Serben hinter DM stellen. Wenn sich jetzt der Ministerpräsident Nedic, der sich bisher eine gewisse Zurückhaltung dem DM gegenüber auferlegte, vor diesen stellt und für ihn spricht, dann erscheint damit endgultig und offiziell die Versammlung aller Serben zum Kampf gegen den Kommunismus vollzogen."}})</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Ministerpräsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska izbeglička vlada]] priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) izdao je „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „Instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> General Miroslav Trifunović je 7. septembra 1944. obavijestio potčinjene da je Srpska državna straža u potpunosti integrisana u Mihailovićevu JVuO, i da će nadalje biti pod njegovom neposrednom komandom: {{izdvojeni citat|Pošto je SDS ušla u sastav naše vojske i dobila specijalan zadatak, to zabranjujem pozivanje i uzimanje oficira, podoficira i vojnika iz njenog sastava bez moga odobrenja. Isto tako zabranjujem uzimanje prevoznih sredstava i oružja SDS. Ako se gde desio koji slučaj pozivanja i uzimanja ljudstva, ono se ima odmah vratiti u svoju jedinicu. Naročito odmah vratiti oduzeto oružje i prevozna sredstva jer se na njih računa pri izvršenju datog im zadatka. Straža stoji u pogledu zadataka pod mojom komandom i ako se ima potrebe za njeno korišćenje tražiti ga od mene.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 38/1.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 61.</ref>|General [[Miroslav Trifunović]], komandant Srbije JVuO}} Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVuO general Miroslav Trifunović iznova je naredio da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> Nakon što su jedinice [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa NOVJ]] zauzele [[Požega|Požegu]], major [[Dragoslav Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]], elitne četničke formacije tokom [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], izdao je potčinjenim komandantima sljedeće naređenje: {{izdvojeni citat|Prva, šesta i 37. komunistička divizija sa glavninom svojih snaga nalazi se južno od Užica u oblasti Čajetine. Sa prednjim delovima komunisti su blokirali Užice i zauzeli Požegu držeći i položaje između Požege i Užica. U Užicu nalaze se jedan bataljon Nemaca, jedan Bataljon Dobrovoljaca i bataljon SDS. Na Jelovoj Gori Zlatiborski korpus. U oblasti Karana naš četvrti jurišni korpus, a između Karana i Požege Zapadno Moravska grupa kapetana Miloševića. U Jančićima novoformirani prvi korpus. Iz Čačka danas su krenuli dva bataljona Nemaca. U Čačku kao rezerva ostaju dva bataljona dobrovoljaca. Četvrta grupa jurišnih korpusa izvršiće koncentrični napad na Požegu, gde će se koncentrisati naše snage i produžiti u pravcu Užica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_58.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 4. septembra 1944. komandantima 1, 3. i 5. jurišnog korpusa i Šumadijske brigade za napad na jedinice 1. proleterskog korpusa NOVJ u rejonu Užičke Požege], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 58, strane 201—205.</ref>|Major [[Dragoslav Račić|Dragoslav S. Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]]}} Kako bi naglasio strateški značaj ponovnog zauzimanja Požege za održanje ravnogorskih četnikâ u Srbiji, njihovom ključnom uporištu, major Račić je istog dana (4. IX), kada je formirana operativna grupa od 1500 ljudi iz sastava 1. ravnogorskog korpusa JVuO, u direktivi<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 77, registarski broj 48/3.</ref> tim povodom zapisao: „Po padu Požege udruženim snagama očistiće se prostor do Užica odakle će se preduzeti opšta akcija svih antikomunističkih snaga prema Zlatiboru i prema Višegradu za tučenje komunističkih snaga i izbacivanje iz Srbije. Naša ideja manevra je tući komuniste u oblasti Požege i Užica, a potom prikupiti sve snage za dalje uništenje crvenih na prostoru Srbije... '''Prema tome borba u koju stupamo je odlučujuća za Srbiju, odlučujuća za Jugoslaviju i za ceo Balkan, jer od naše pobede ili poraza i od brzine rada zavisi da li će na naše tlo Amerikanci ili Sovjeti'''.“ U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]].<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Isljednik IV (antikomunističkog) odseka beogradske Specijalne policije [[Sergije Golubjev]] posvjedočio je poslije rata o Popovićevoj pogibiji u redovima JVuO: {{izdvojeni citat|Znam da je logor u Smederevskoj Palanci bio raspušten 1944. godine... Upravnik istog Popović (Milovan) sa odredom straže koja je čuvala logor i sa nekoliko vaspitača pobegao [je] iz logora i priključio se štabu DM. Prilikom nekog napada on je poginuo, dok je njegova žena dr Dragojla uspela da pobegne u Nemačku, gde sam je lično video u Beču.<ref>Историјски архив Београда, 4224/МГ — 626.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 367, фус. 791.</ref>}} Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref> On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U neposrednoj okolini Beograda, izvršeno je okupljanje jedinicâ Srpske državne straže, Srpske granične straže, kao i raznih četničkih grupâ. 5. oktobra 1944, sve ove jedinice su napustile Beograd i uputile se ka [[Jagodina|Jagodini]]. Nakon dolaska u Jagodinu 6. oktobra, a u dogovoru sa Mihailovićevim komandantom Srbije generalom Miroslavom Trifunovićem, od tih je od jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 337.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog(e) za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. Jedan primarni izvor najbolje oslikava kakva je panika zavladala među pripadnicima kvislinškog aparata i članovima Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada. Riječ je o pismu<ref>AVII, Nedićeva arhiva, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> koje je (u ponoć istog dana) sastavio Nedićev ministar privrede dr [[Milorad Nedeljković]], a koje je namijenio Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta. U pismu dr Nedeljkovića, između ostalog, navedeno je i sljedeće: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru [Nediću]! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic!] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod komandu JVuO. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Ovo je savezništvo, pak, bilo kratkog daha i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u dopisu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Prednji raport pomoćnika mog dostavljam Komandantu s molbom da se dostavi Vrhovnoj Komandi. G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao na pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin reinterpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ova saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata zaključuje da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je „na kraju upropastila“ upravo taktika koju je sâm odabrao: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}, str. 326.</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://www.frs.org.rs/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta (Forum Roma Srbije)]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle [[Sastanak u Divcima|pregovora s Nemcima]] u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, izvodi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija četnikâ]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala (je) u ilegali“.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref> Ipak, Dević ne poriče da je postojala sustavna kolaboracija pripadnika Mihailovićeve organizacije sa Nedićevim strukturama, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u JVuO ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio [[Milan Kalabić]]; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449, 451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže. [...] Reorganizacija sistema bezbednosti stvaranjem Srpske državne straže bila je signal za Mihailovićeve ljude da kontaktom sa kolegama oficirima koji su ušli u sastav straže pokušaju da se infiltriraju kako bi došli do naoružanja i informacija ili, kasnije kada prilike budu povoljnije, stave te odrede pod svoju kontrolu. [...] Jedan od presudnih razloga velikog uticaja [Mihailovićevih četnikâ na SDS — prim.] bilo je i veliko prisustvo bivših ravnogoraca u oružanim odredima „srpske vlade“, a potom i u SDS, kao posledica njihove legalizacije nakon nemačke ofanzive krajem 1941. i uništenja ustaničke teritorije u zapadnoj Srbiji.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306–307.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji (1941.)]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] teaewl25bpeghot5mqk3oh356z9ckeo 42690894 42690882 2026-09-22T07:06:27Z ~2026-47488-30 388646 42690894 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela poslao je 17. jula iz Valjeva izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], prvi komandant kvislinške [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, nakon rata piše o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Pavla Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|«(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...»<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim podozrenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je savjetovao „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">{{Cite web |url=https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |title=Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА |access-date=2024-10-27 |archive-date=2024-07-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240720221112/http://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |url-status=dead }}</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen odgovornim za izvršenje i ovog zločina: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> {{izdvojeni citat|Tada je nastala i najčudnovatija faktička koalicija u Drugom svetskom ratu, koju su sačinjavali u odnosu na Narodnooslobodilački pokret, kao jedinstvenog protivnika, četnici, Nemci, Britanci, Nedić, ustaše.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992, str. 274.</ref>|Profesor [[Branko Petranović]]}} [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOPOJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, brojni su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Dobrisav Ordagić]] (Račanski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom vladom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila je veoma bitna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], doprinijevši radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizanskih snagâ. Ovo je moguće zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 18, reg. br. 1/5 (VK-X-1).</ref><ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju Mihailovićeve organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi poslužila kao oslonac „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref> Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942; Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i [[Aleksinac|Aleksincu]], koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima aleksinačkom, [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} U depešama poslatim Vrhovnoj komandi JVuO od 29. septembra do 1. oktobra 1942. godine,<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 501.</ref> gotovo dva mjeseca po hapšenju majora Dobrivoja Marinkovića od strane bugarskih okupacionih trupâ (nakon čega je otpremljen u [[Koncentracijski logor Mauthausen|logor Mauthausen]], gdje je skončao decembra iste godine), major Đurić (pseudonim »Herman«) kritizira indolentnost legalizovanih odreda i njihovih komandanata: {{izdvojeni citat|Za reon Marinkovića, šta sam uradio, podneo sam izveštaj. Srez Kruševački dodelio sam [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], a Dobrički Radojeviću. Za zamenika Marinkoviću odredio sam kapet. I klase Jovana Jovanovića i uputio mu mojeg delegata, jednog od najboljih organizatora rez. p.poruč. Stanimira Radenkovića. Rade isključivo po mojim uputstvima. U mom reonu svi komandanti brigada postavljeni od Marinkovića su legalni. To su: za srez Rasinski kapet. Petković, za srez Ražanjski akt. peš. kapet. Vesić, Moravski kapet. Novaković, a za srez Aleksinački niko nije bio određen. Za srez Sokobanjski kapet. Jovan Jovanović, jedini ilegalan. Postavio sam iste komandante brigada, ali naredio da moraju raditi na terenu, a ne uživati u varošima kao legalni... Legalne oficire narod nerado prima i komunisti koriste za propagandu, jer kažu da rade sa Nedićem. U koliko i dalje ostanu neaktivni vršiću smenu.}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref> Vezu sa Đurišićem je preko Glišića održavao i major [[Zaharije Ostojić]], koji se nalazio u VK JVuO. Pored toga, major Glišić se usredsredio da popravi odnose sa Talijanima, te će u narednom periodu na tome raditi svakodnevno.<ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref> iz 1942. godine upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], svoj stav o ovom problemu je definirao opunomoćenik njemačkog ministarstva u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Sekretar Kostić je zamolio Vujovića i da prenese Mihailoviću čvrsta uvjeravanja Nedića i Ljotića: {{izdvojeni citat|Nedić i Ljotić spremni su da Dražu pomažu [sa] oružjem, municijom, novčano i u svakom drugom pogledu, sve što budu mogli. Oni mole đenerala Mihajlovića, da sa svoje strane u Srbiji ne uspostavlja za sada, svoju vlast, jer da je narodu teško već i ovo dvovlašće, Nemaca i Nedićeve vlade. Trovlašće bi bilo još daleko teže, jer bi ono izazvalo velike zabune, da ne kažemo anarhiju, pošto bi bile dve srpske vlasti i narod ne bi znao koga da sluša. Nedić i Ljotić dalje poručuju, da srpska vlada u Beogradu neće postavljati više komadante oružanih jedinica niti okružne i sreske načelnike, bez prethodne saglasnosti đenerala Mihajlovića. Oni smatraju, da bi đeneral Mihajlović trebao da ostane izvan teritorije okupirane Srbije i da tamo čisti teren od komunista, a oni će u Srbiji taj isti posao da rade. U danom momentu spremni su da vlast i sve svoje oružane odrede predaju Draži ili licu koje Kralj bude odredio.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 110.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} Predratni [[Valjevo|valjevski]] [[ZBOR|zboraš]] [[Borivoje Karapandžić]], prosvetar u jedinicama SDK tokom okupacije, piše o saradnji dobrovoljačkih jedinica iz zapadne Srbije sa Mihailovićevim četnicima u istočnoj Bosni. Opisujući Vojinovićevu ključnu ulogu u spašavanju srpskih izbjeglica, u knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'' Karapandžić navodi, između ostalog, sljedeće: {{izdvojeni citat|Prelazeći preko Drine, dobrovoljci su dolazili u dodir i s pojedinim četničkim odredima iz Istočnog dela Bosne. Pri tim dodirima, a i docnije, dobrovoljci su davali bosanskim četnicima i oružje i municiju, kao i druge potrebe. Sve što je moglo koristiti srpskoj braći u Bosni, dobrovoljci su im, takoreći otkidajući od sebe, s ljubavlju davali, izražavajući tom prilikom divljenje prema njihovoj četničkoj borbi. Razume se, ovu pomoć dobrovoljci su davali onim četničkim komandantima i njihovim odredima, koji su se beskompromisno borili protivu svih srpskih dušmana, a naročito protivu ustaša i komunista. Takvi komandanti su bili: major [[Jezdimir Dangić]], kapetan [[Stevan Damjanović|Stevan Damjanović – Leka]] i Đura Bižić, koji su i svoje živote položili na oltar Otadžbine, boreći se protivu srpskih din dušmana.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 201—202.</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} U vjerodostojnost Botićevih navodâ mogao se i sâm Draža Mihailović uvjeriti iz izvještaja koji su mu krajem avgusta te godine dostavili vojvoda Dobroslav Jevđević i major Petar Baćović ispred Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine: {{izdvojeni citat|U vezi sa dolaskom Trklje i Mitranovića u ove krajeve i njihove želje da se sastanu sa Đokom ja sam opširnije razgovarao sa Trkljom. Esencijalno je iz tog razgovora sledeće: Postoji po njihovom mnenju apsolutna potreba da se od strane Bosanaca održavaju veze sa Nedićevom vladom, jer je zvanična Srbija sigurno zaleđe i azil za bosanske izbeglice i jer se bez nje ne može voditi akcija u Bosni. U vezi toga sam konstatovao da oni drugim očima gledaju na Nedićevu akciju nego mi. U vezi sa tim oni žele da pokret u Bosni javno ne treba da bude identifikovan sa Dražinim pokretom, nego da figurira kao samostalan. To obrazlažu i tim da je Draža član londonske vlade i kao takav ne može pristati na likvidaciju turskog [tj. [[Bošnjaci|bošnjačkog]] — prim.] elementa i hrvatskog... Poznajemo odlično prilike u Bosni znamo da u ovom kraju ti ljudi nemaju baš nikoga, pa to saopštavamo, kao elemenat, koji može da posluži pri oceni šta da se uradi prema njima. Da bi bili tačno obavešteni primećujemo samo, da smo i kod nekih bosanskih izbeglica iz naroda primetili izvesnu sentimentalnost prema Nediću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_162.htm Izveštaj majora Petra Baćovića i Dobrosava Jevđevića s kraja avgusta 1942. Draži Mihailoviću o političkoj situaciji u istočnoj Bosni i Hercegovini]</ref>}} Kapetan [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]], tada u svojstvu legalizovanog oficira na službi u [[Zaječar]]u, poslao je 22. juna te godine Vrhovnoj komandi JVuO depešu<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_111.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 31. maja do 26. juna 1942. godine]</ref> kojom obavještava da je uspostavio veze sa [[Sokolski pokret|sokolskom organizacijom]], kao i sa ljudstvom kvislinške SDS u glavnom gradu okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|Naredite da štab br. 2 preduzme hitno čišćenje izdajica u Beogradu. Ja ću gledati da angažujem pojedine sokolske trojke i žandarme koji su sigurni za taj cilj. Javite da li imate neko naređenje za rad Sokola u Beogradu. Kod mene je načelnik Sokola sa Čukarice. Oni su dobro organizovani. 700 žandarma iz Beograda traže instrukcije od mene.}} General Mihailović je uvažio prijedloge kapetana Ocokoljića (pseudonim »Iliev«) nakon samo par dana: {{izdvojeni citat|Preduzmite sve Vi i Stojanović [Miodrag, kapetan — prim.] da preobraćate tajno u naše redove sve pripadnike policijske straže i druge Nedićevce. Oficire pozvati da se izjasne. Neposlušne predložiti za lišenje čina sa obrazloženjem. Pozdravite sokole, neka se što bolje organizuju. Trojke neka postoje i nek malo sačekaju, još ne mogu u Beograd da stupe. Žandarmima iz Beograda daj da se što bolje organizuju za opštu stvar.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 345.</ref>}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez dozvole njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Početkom oktobra 1942, komandant Kolubarskog korpusa JVuO kapetan Petronije Nikolić (pseudonim »Peter«) informira generala Dražu Mihailovića o situaciji u sopstvenoj zoni odgovornosti: {{izdvojeni citat|G. pukovniče [Mihailović je general od decembra 1941. godine — prim.], rad na organizaciji je uglavnom završen... Ceo naš rad zasnovan je na Vašim uputstvima i naređenjima. Kako u [[Obrenovac|Obrenovcu]] tako i po selima. Nama pripada sve i to sa najboljim domaćinima na čelu. Četnici, poljska straža, graničari, također su sa nama. Ljotićevaca, komunista i ostalih koji bi nas progonili, nema.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 285.</ref>}} Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Generalštabni major Žarko Todorović (»Valter«) je Vrhovnoj komandi JVuO 15. decembra 1942. godine sugerirao sklapanje sporazuma sa Ljotićevom SDK: {{izdvojeni citat|Vođstvo Ljotićevaca postalo mekše. Hoće sporazum. Predlažem da se pokuša sporazum, ali pod uslovima da prestanu sa prokazivanjem naših ljudi. Energičnija borba protiv komunista. Da nam daju višak neregistrovanog oružja, a mi njima da obećamo zakonski postupak sa njima posle rata.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 647.</ref>}} Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} Iz ravnogorske komande Beograda (kapetan [[Aleksandar Saša Mihajlović]]) upozoravali su već 27. septembra 1942. na nesmotrenost potpukovnika Milana Kalabića, kao i na nadolazeće raspuštanje legalizovanih četničkih odreda od strane Nijemaca: {{izdvojeni citat|Negativnim radom Kalabićevih odreda, došla je kaznena divizija u Požarevački okrug i ceo kraj nalazi se pred katastrofom. Po saznanju, pretstoji razoružanje tih odreda od strane nemačkih vlasti. A ovi su spremni da se povuku u šumu, a to bi bio povod za nemačku akciju. Da bi se sačuvao narod molim da naredite Kalabiću da stupi sa mnom u vezu i da primi moju sugestiju o rešenju tog pitanja. Da bi se izbegla katastrofa bolje je da se jedan mali deo oružja preda i time Nemci umire. Tamo bi ostala straža [SDS — prim.] pod oružjem, '''a to su sve naši ljudi'''.<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 962.</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret!“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. 25. avgusta 1942. godine, a po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], Milan Nedić će ga imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovorite i molim potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega. Kao ministar policije imaće dva pomoćnika, jedno vojno lice bar potpukovničkog čina.“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Mihailović je već sjutradan odgovorio sljedeće: „»Adolf« [tj. Dragi Jovanović — prim.] Ima da pogine, a sada ga koristiti da vidimo šta hoće kao Ministar policije. Napravi se da smo gotovo da se sa njim tajno sarađuje.“ Nakon par dana, Mihailović će »Valteru« iznova potcrtati: „Po pitanju Adolfa poslao sam Vam odavno odgovor iskoristite ga, a zna se šta mu sleduje.“<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 626‒627.</ref> Potpisujući se još uvijek kao pukovnik, Mihailović šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Specijalna policija održavala je kontakte sa komandama i obavještajnim punktovima ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića po Srbiji. Saradnja sa četnicima obično se negativno odražavala na pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkog pokreta]], koji su bili hvatani, zatim kažnjavani na vremenske kazne i kasnije puštani iz [[Logor Banjica|logora na Banjici]]. О njihovom su puštanju po pravilu obavještavane terenske službe Mihailovićeve organizacije koje bi puštena lica najčešće ubijale.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-i/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga I], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 54.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1144&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001139—001140.] <br /> ({{jez-njem|"Er übernahm nochmals eine gewisse Bürgschaft für die Aufrichtigkeit und Treue von Dangić und versicherte für sich persönlich, dass auch er unverbrüchlich zu Deutschland stehen wollte. </br> Die Ausführungen von Neditsch waren von grossem Ernst und anscheinend von innerer Aufrichtigkeit getragen."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Dangić wäre aus Bosnien und kämpfte nur für den Schutz seines Heimatsgebietes gegen die Unmenschlichkeiten der Ustaschas und der Kroaten. Er wäre weder ein Bandit noch ein Aufständischen. Er hätte erklärt, dass er nicht gegen die deutsche Wehrmacht kämpfen wollte. Er würde sich den Deutschen unbedingt unterstellen und an ihrer Seite gegen einen Aufstand fechten, wenn er die Gewähr hätte, dass seine Landsleute in Bosnien gegen Übergriffe der Kroaten geschützt würden. </br> Zwischen Dangić und Mihailović hätte nie ein Zusammenhang bestanden, weil beide von einer ganz verschiedenen Auffassung aus handelten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat|Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu namere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"Sie ergab die grundsätzliche Ubereinstimmung der Absicht, in Ost–Bosnien und damit auch in Serbien Ruhe zu schaffen, das Massenmorden zu beenden und die klare Erkenntnis, dass das nur in der Zusammenarbeit der deutschen Wehrmacht mit D. erreicht werden könnte. D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd, 1999, str. 312–313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB: „Sada se radi na uništavanju komunističkih simpatizera. U s. Vapi (3 km od Čačka) pre 7 dana pohvatan je okružni komitet komunističke organizacije. Krili su se u jednoj zemunici izgrađenoj potpuno pod zemljom u čisto komunističkom selu Vapi. Uhvaćena su 4 člana koji su sačinjavali ceo Okružni komunistički komitet. Zaplenjeno je: pušaka 4 kom, 1 puškomitraljez, geštetner i 10 kgr. arhive. Arhiva je predata Upravi grada Beograda — Odelenje specijalne policije, radi uspešnog gonjenja svih komunista na celoj teritoriji Srbije koji su imali veze sa ovim komitetom.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo Mihailović odgovara: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref>|Depeša generala [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 4. marta 1943.}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> U zborniku ratnih sjećanja pripadnikâ Ruskog zaštitnog korpusa, objavljenom u [[New York|New Yorku]] 1963. godine pod naslovom ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' (“Ruski korpus na Balkanu u vrijeme Drugog velikog rata 1941–1945”), data je generalna ocjena međusobnih odnosâ RZK i JVuO u razdoblju okupacije Srbije: {{izdvojeni citat|Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu izvodile nikakve neprijateljske akcije protiv četnika generala Draže Mihailovića, već su, naprotiv, uvek bile spremne da im ponude svaku pomoć i saradnju, iako sâm general nije, u početku, razumeo naše motive i izbegavao je komunikaciju sa komandantom i jedinicama Ruskog korpusa. No, ubrzo je i on shvatio da su nam zajednički glavni smrtni neprijatelj komunisti na čelu sa Titom. Ovi četnički odredi su se borili ili protiv Nemaca, ili zajedno sa Nemcima, delovima Ruskog korpusa, „ljotićevcima“ a protiv Titovih crvenih partizana, ili bi iznenada napadali „ljotićevce“ ili slabe delove Ruskog korpusa, kojima su se stalno obraćali za pomoć, uglavnom u municiji, i ova im nikada nije bila odbijena. Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu napale četnike, ali su, delujući zajedno, uvek morale biti na oprezu i držati uši otvorene.<ref>Vertepov, Dmitriĭ Petrovich (1963). ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' New York: Nashi vesti, 1963, p. 20. <br /> ({{jez-rus|"Части Русского Корпуса никогда не вели никаких неприятельских действий против четников генерала Дражи Михайловича а, наоборот, всегда были готовы оказать им любую помощь и содействие, хотя сам генерал, в первое время, не понимал наших побуждений и избегал сношений с командиром и частями Русского Корпуса. Но, вскоре, и он понял, что нашим общим главным смертельным врагом являются коммунисты во главе с Тито. Эти четнические отряды воевали то против немцев, то вместе с немцами, частями Русского Корпуса, «льотичевцами», против красных партизан Тито, то, вдруг, нападали на «льотичевцев» или на слабые части Русского Корпуса, к которым они постоянно обращались за помощью, главным образом, огнеприпасами и никогда не получали отказа. Части Русского Корпуса никогда на четников не нападали, но, действуя совместно, всегда должны были быть начеку и держать ухо востро."}})</ref>}} Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije »Weiss«]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> Legalizovani ravnogorski komandant koji se u Nedićevim strukturama najduže održao bio je potpukovnik Momčilo Matić. Potpukovnik Matić je u kvislinškom sistemu, kao zapovjednik Drinske grupe srpskih oružanih odreda, igrao veoma bitnu ulogu. Legalizovao se krajem novembra 1941,<ref>Мр Драган Крсмановић, Војне формације 1941. године у Ужичком округу, Историјска баштина (број 20), Историјски архив Ужице, 2011, стр. 93.</ref> da bi na poziciji na kojoj se nalazio ostao neotkriven sve do proljeća 1943. godine. 3. marta 1943, potpukovnik Matić (pseudonim »Kapuco«) poslao je jedan od posljednjih radiograma Vrhovnoj komandi JVuO,<ref>AVII, ČA, K–293, reg. br. 3/1.</ref> iz koga postaje očito da je on, iako nominalno pod komandom generala Milana Nedića, zapravo odgovorao generalu Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Nedić mi usmeno saopštio 28. februara da dovedem celu grupu u Beograd do 15. marta radi preformiranja, moje je mišljenje radi likvidacije. Nemci to još nisu aminovali. U slučaju da je Nedićeva odluka izvršna, molim za naređenje gde da krenem sa najmanje 200 ljudi.}} Međutim, Matić nije uspio da se sa štabom Drinske grupe blagovremeno skloni iz Užica, budući da je već 6. marta od strane Nijemaca uhapšen,<ref>Милутин Живковић, н. д., стр. 318.</ref> da bi potom bio odveden u logor. Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant Gorske kraljeve garde JVuO, obavijestio je Mihailovića 20. marta: „Matićeva grupa nije zapravo razoružana, već samo što je jedna četa od 20 ljudi u Bosni... Ostalo ljudstvo [je] upućeno ... po Vašim ranijim instrukcijama delom preko Drine a većim delom preko Uvca i Lima, jedan deo priključio se Zlatiborskoj brigadi i [[Božidar Ćosović-Javorski|Boži Javorcu]]. Za ovo kriv je Matić jer se izrekao da će ići u šumu...“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 4/1.</ref> O sudbini Matićevih ljudi je VK JVuO sjutradan doznala nešto više i od kapetana Milorada Mitića, komandanta Zlatiborskog korpusa: „Matić iznenada razoružan i njegov štab. Odmah Nemci pojurili na teren da razoružaju ljudstvo. Uspeli samo u Bajinoj Bašti. Ostalo izbeglo. Većina van granice. Na reonu prihvaćeni. Pet šestina izbeglo.“<ref>AVII, ČA, K–293, reg. br. 4/1.</ref> Na ovaj će način biti ostvarena bojazan njemačkih okupacionih vlasti da će se JVuO priključiti legalizovani odredi, nezavisno od toga da li su Pećančevi ili Mihailovićevi. Upravo na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama upozorio je [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji, koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} U ratnim memoarima novinara [[Stanislava Krakova]], bliskog saradnika i rođaka generala Milana Nedića, ova epizoda je pomenuta kao logičan nastavak saradnje Pećančevog odreda pod komandom vojvode Đurovića sa Mihailovićevim četnicima. Prema Krakovljevim navodima, predsjednik kvislinške vlade je odobrio Ðurovićevo pristupanje Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Đurović je imao jedan od najvećih Pećančevih odreda sa kojim se nalazio u dolini Ibra i na Raškoj, te je odatle učinio mnoge akcije na spasavanju Srba uništavanih od strane [[Albanci|Arnauta]] sa [[Kosovo|Kosova]], koji su stizali katkad i do samih, pa i preko pretkumanovskih granica Srbije... General Nedić je imao veliko poverenje u njega, smatrao njegov odred kao jedan od retko disciplinovanih i baš mi je isticao kako je Đurović dostavljao odredima Mihailovićevim tu na jugozapadnoj granici pretkumanovske Srbije oružje i municiju, koju mu je Nedić slao. Kada su krajem 1942. godine Pećančevi odredi bili raspušteni naređenjem SS-generala Majsnera, Mašan Đurović, nije hteo da svoj odred raspusti, niti da stupi u Državnu Stražu, jer bi se tada morao da rastane od najvećeg broja svojih ljudi već se uputio sa svojim odredom u Crnu Goru i u martu 1943. stigao je u štab Draže Mihailovića, koji je tada bio u selu Lipovu nedaleko od Kolašina. Iako je bio stavljen pod slovo «Z», on se nije plašio, znajući da je vršio samo rad na spasavanju Srba i da je u svakoj prilici pomagao odrede Mihailovićeve, da lično dođe kod generala Mihailovića. Ovaj ga je lepo primio i kao iskusnog borca protiv partizana, uputio ga je da sa svojim odredom dejstvuje u oblasti Foče protiv komunista. To je bio jedan od retkih odreda Mihailovićevih iz Srbije, koji je hteo da pristane da se bori u Sandžaku [u]mesto na svom ognjištu. [...] Iako se bio odvojio od njega, general Nedić je potpuno shvatio i odobrio prilaženje Đurovića jedinicama generala Mihailovića i čak bio zadovoljan da Mašan nije dozvolio da se njegov odred raspusti.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 343—344.</ref>}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je 25. VIII [[Mladen Žujović|Mladenu Žujović]]u o šibenskim vođama »Zbora«: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci [[Dinarska četnička divizija|četničke Dinarske divizije]].<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bilo Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Stoga, molimo njemački Wehrmacht da nas podupre u ovoj borbi što je više moguće. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizirana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Kapetan Aleksandar Mihajlović zaključuje da se sa Srpskom državnom stražom ne treba konfrontirati, budući da ona, iz njegove perspektive, predstavlja savezničku vojsku: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. '''Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati'''. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref> U Mihailovićevu naređenju, pored ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Kapetan Antonović navodi i da SDS asistira četnicima u borbama protiv partizana u selima na [[Kosmaj]]u: „18. jula Kosmajski odred imao je noćni sukob sa jednom grupom partizana u blizini sela Manića. U tom sukobu ubijen je »Jarac« [riječ je o Đorđu Jovanoviću, političkom komesaru Kosmajskog NOP odreda — prim.] — komandant Kosmajskog partizanskog odreda i kod njega je nađen štambilj »Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda ,Rade Jovanovića’«. U tom sukobu ubijen je još jedan partizan. »Jarca« su organi S.D.S. odneli u Sopot i zakopali ga ali su ga partizani noću izvadili i sahranili na neko drugo mesto. Ko je tačno »Jarac« do danas nije tačno utvrđeno. Od naših u tom sukobu nije niko nastradao.“<ref>Zbornik NOR-a, XIV/2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 935.</ref> Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s Nedićevom kvislinškom vladom: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da na njih reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je odgovorio dvosmisleno dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|[[Slavonski Brod|Brodska]] podružnica zagrebačke ispostave [[Abwehr]]a ovih dana šalje 32 pouzdana Ljotićeva čovjeka četničkoj skupini Janjića, očito po nalogu iz Beograda. Ne postoje pisani sporazumi s četničkim vođom Janjićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—000384.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic–Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.–Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic–Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da („s obzirom na današnju situaciju“) budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao saradnju s kvislinškom upravom, general Mihailović iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje — ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Aleksandar Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Jovanović izvještava Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine. Obojica Paranosâ su bili najbliži saradnici Dragomira Dragog Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s [[Adolf Hitler|Hitlerom]], koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]] bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentroppom]] o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će [seoske] opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Paralelno sa sklapanjem pisanih ugovorâ s njemačkim komandama u Srbiji, majori Siniša Ocokoljić i Saša Mihajlović predlažu okupatoru usklađivanje antipartizanske akcije JVuO i SDS: {{izdvojeni citat|27.11. Vojni komandant Jugoistoka: </br> Četničke vođe Ocokoljić i Mihajlović dostavile su, preko poverljivog lica, ponudu da zajedno sa SDS-om unište komuniste u beogradskom okrugu. Oni traže garancije da će, tokom određenog perioda, biti obustavljena sva protivdejstva nemačkih i drugih trupa na datom području.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=176&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456904.] <br /> ({{jez-njem|"27.11. Mil.Befh.SO.: </br> DM.–Führer Ocokoljic und Mihajlovic durch V–Mann Angebot abgegeben, Komm. im Kreis Belgrad zusammen mit SSW. zu vernichten. Sie bitten um Zusage, daß für eine bestimmte Zeit jede Gegenaktion der Deutschen und sonstigen Truppen in diesem Raum unterbleibt."}})</ref>|Dnevni izvještaj Obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], 1. XII 1943.}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Ratomir (ili Ratimir) Rajko Pavlović radio je za Vrhovnu komandu JVuO pod pseudonimima »Vanda« i »Marga«. Nakon što mu je pošlo za rukom da operativno prodre u redove Specijalne policije Uprave grada Beograda (SP UgB), Pavlović je uspostavio tajni kontakt sa njenim šefom [[Ilijom K. Paranosom]]. U depešama koje je obavještajac Pavlović slao generalu Draži Mihailoviću, Ilija Paranos je označavan pseudonimom »Milka«. Paranos je predstavljao izvor važnih informacija za VK JVuO.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 314.</ref> Jedan od ljudi od najvećeg povjerenja Draže Mihailovića u okupiranom Beogradu bio je ing. Petar Milićević, viši železnički savetnik u penziji. Milićević je najprije djelovao pod pseudonimom »Lorenc«, da bi od početka 1943. godine preuzeo pseudonim »Ante«. U jednom od svojih izvještaja Mihailoviću, Milićević navodi da su za njega pristali da rade dva inspektora Uprave grada Beograda, pomenuvši jednoga od njih — Boška Ilića. Dvojica inspektorâ su bili angažirani na organizaciji četničkih trojki u Upravi grada Beograda i u njenim kvartovima, kao i za dostavljanje podataka o komunističkom pokretu u Beogradu i okolini.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, fond monografije o Beogradu, inventarski broj 8.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 315.</ref> Inače, Milićević se priključio ravnogorskom pokretu na samom početku rata 1941. Radio je legalno u glavnom gradu Srbije sve do decembra 1943, kada biva otkriven od strane ''[[Sicherheitsdienst]]a'' te prinuđen da pređe u ilegalni rad i uzme lažni identitet.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 492.</ref> 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se nalazio na čelu Mihailovićeve organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generalâ Mihailovića i Nedića. U svojim memoarima, pored ostalog, Neubacher zapisuje: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja talaca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori bilo je posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Nijemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|iredentističke]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} [[Brigadir]] [[Krsto Zrnov Popović]], vođ [[Crnogorski komiti|Božićnog ustanka]] i komandant kvislinške [[Lovćenska brigada|Lovćenske brigade]], ostavio je, u zabilješkama koje je vodio za period od jula 1943. do marta 1944. godine, zapis o formiranju Narodne uprave na [[Cetinje|Cetinju]]. Popović piše o nemogućnosti da se trojica predstavnika Crnogorske (federalističke) stranke (kojoj je i sâm pripadao tokom [[1930-e|tridesetih]] godina, po povratku iz emigracije), budući u manjini, novembra 1943. nametnu kao vođstvo u Upravi: {{izdvojeni citat|Naši su u Upravi sve ispustili, predsjedništvo, pa čak i vojsku. Mobilišu se četnici i u policiji i u žandarmeriji, rovare, rade na sve strane. Stvaraju zavjere, špijavaju, zatvaraju federaliste koga god mogu i hoće. Šajkače svuda i znakovi prave Srbije. Stižu agenti iz Srbije, rodom Crnogorci. Govori se da Nedić šalje pare, razumije se vojnim putem, preko povjerenika. Pjevaju se pjesme [[Petar I Karađorđević|Petru I]] i Srbiji. Stanje sve nesnosnije...<ref>Вељко Сјеклоћа, ''Крсто Поповић у историјској грађи и литератури''. Друго допуњено издање (Едиција „Свједочанства“), Издавачко предузеће „Обод“, Цетиње, 2001, стр. 253.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} O entuzijazmu kod stanovnika istočne Hercegovine naklonjenog četnicima za priključenje Nedićevoj Srbiji piše i major [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) u depeši pristigloj 30. XII 1943. u VK JVuO: {{izdvojeni citat|Narod neće moći izdržati bez pomoći u hrani. Ovu pomoć primiće od svakog ko mu je pruži jer su u pitanju familije za koje se, uostalom, borba i vodi. Nemci su proneli glas da će istočna Bosna i Hercegovina se priključiti Nediću. Svi govore: »Neka samo dođe i zavede vlast i red, a mi znamo što smo. Nama je potrebno mira i hleba, jer se više ovako ne može voditi borba sa svim neprijateljima, a pomoći nema ni odkuda«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref>}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; [[Vukašin Marčetić|Marčetić]] također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, kako su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti u Srbiji i pripadnika četničkog pokreta s teritorije marionetske [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i ''Spoljni otsek'', koji je imao za cilj da pomaže četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|U toku 1943. i 1944. naročito su žive veze Beograda i četnika iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like i drugih krajeva. Redovno dolaze i kuriri i odmah stupaju u vezu sa đeneralom Nedićem i D. Ljotićem, ostaju izvesno vreme u Beogradu i vraćaju se potom u svoje krajeve, svojim jedinicama... Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. '''Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti'''... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa [vojvodom] Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih [Kalabićevih — prim.] trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Simić implicitno podsjeća na kolaboraciju ravnogoraca sa kvislinškim strukturama kroz [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizaciju četnika u Srbiji]] (koja je nastavljena i nakon razoružavanja legalizovanih odredâ), sugerirajući Vrhovnoj komandi JVuO da u njegovoj zoni odgovornosti dođe do obustave ove prakse: „Upravo danas Paloša [potpukovnik Miodrag Palošević — prim.] teram na posao i pored dva naređenja nije još otišao u avalski korpus... Avalskom korpusu naredio sam da uz pomoć Paloša obrazuje jurišne brigade i ilegalne starešine da budu, a ne Nedićevi oficiri. Objasnio sam da sada nije starešina nad korpusom i da je korpus samostalan u svakom pogledu.“ U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref> generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu... Da li da naši ljudi stupaju u [kvislinšku] žandarmeriju ili ne?}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem... Svi komandanti, sa malim izuzetkom, sigurni su ljudi. Ako se na drugi način ne može doći do oružja izvesni delovi mogu stupiti u žandarmeriju, stim da polože zakletvu i pobegnu u pogodnom momentu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić (»Drška«) obavještava komandanta JVuO da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref> od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«.}} Kroz dvije će nedjelje major Komarčević obavijestiti generala Mihailovića i Vrhovnu komandu JVuO i o svojevrsnoj Ljotićevoj ponudi upućenoj četnicima: {{izdvojeni citat|Po jednom čoveku Ljotić nam poručuje da sa nama neće primirje nego stalan mir i to znači da mi njemu priznamo rad sa okupatorom kao ispravan. Njihova uloga sa Nemcima da bude ravna našoj ulozi sa saveznicima i onda smo ravni. Po ovome trebao bi ovlašćen delegat od Čiče da govori. Podneću detaljan izveštaj. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od prethodnog dana, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili svakovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže [Jonića — prim.] i oca Srbije [Nedića].<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija [tj. SDS — prim.] se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat|Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom je tonu i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Kapetan [[Predrag Raković]], komandant Drugog ravnogorskog korpusa JVuO, sastao se 21. marta 1944. sa [[Obersturmführer|obersturmführerom]] [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom, kapetan Raković je okupacionom oficiru pružio „sigurne (pisane) garantije da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak“ ili sabotaže protiv Nijemaca, kao i da, što se jedinicâ JVuO tiče, na [[Područje Vojnog zapovednika Srbije|području Vojnog zapovednika Srbije]] i dalje važi primirje između četnika i okupatora. Pored toga, Raković je izrazio i „spremnost za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, uključujući tu i borbu „na drugim evropskim frontovima“. Sa svoje strane, obersturmführer Biermann je Rakovića, glede snabdijevanja četničkih trupa na frontu prema partizanima, uputio na lokalne postaje kvislinške policije (tj. Srpske državne straže): {{izdvojeni citat|Hiljadu četnika, koji se pominju u poslednjem dopisu (od 21. III), krenuće ovih dana. R.[aković] moli da stalno dobija vagone za prevoz već pripremljenih namirnica za četnike u borbi, i to od Čačka do odredišne stanice. Gospodin major Nisen (FK 610) naknadno će mu saopštiti da se u vezi s tim obrati potpukovniku Milovanoviću iz Okružnog pol.[icijskog] načelstva u Užicu, koji raspolaže tovarnim prostorom za četničke jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"An präzisen macht Rakovic neuerlich im Auftrag von DM folgende: </br> 1.) Sichere (schriftliche) Garantie, dass die geringsten Absichten bestehen, einen allgemeinen Aufstand zu planen oder Sabotagemassnahmen durchzuführen. </br> 2.) Waffenstillstand im Territorium Serbien. </br> 3.) Bereitschaft zur Bekämpfung der Kommunisten gegen Überlassung von Munition, auch ausserhalb Serbiens. </br> 4.) Wunsch für eine Konferenz zwischen einem deutschen Bevollmächtigten und General Trifunovic. </br> Dazu habe er in den letzten Tagen wiederholt auf funkentelegrafischem Wege den Auftrag von DM erhalten. Die im letzten Schreiben (21.3.) erwählten 1000 Cetniks würden in diesen Tagen abmarschieren. R. bat, laufend Waggons für bereitgehaltene Nahrungsmittel für die kämpfenden Cetniks ab Cacak bis zum Zielbahnhof zu erhalten. Nach Rücksprache mit Herrn Major Niessen (FK 610) wird ihm mitgeteilt, dass er sich dieserhalb an Oberstltn. Milovanovic von der Pol.Kreisstelle Uzice wenden müsse, der über den Frachtraum für Cetnikeinheiten verfüge. Rakovic teilt ferner mit, dass im DM–Hauptquartier über die Fortschritte der Russen an der Ostfront Besorgnis bestünde. Die Cetniks stünden auch für den Kampf gegen den Kommunismus an anderen europäischen Fronten bereit."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa Sicherheitdiensta u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom Predragom Rakovićem, komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca kako bi pomogao Đurišiću,<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Aprila 1944. godine je i Peti puk SDK (oko 600 ljudi), zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji »Frühlingserwachen«]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. </br> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". </br> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: </br> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). </br> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. </br> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. </br> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. </br> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. </br> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. </br> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. </br> Angriffsbeginn: 10.4.44. </br> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. </br> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci [[Razoružanje četnika|pustili iz zarobljeništva]], ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je [[Adolf Hitler|Firer]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} [[Ratko Parežanin]], kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, bio je za vrijeme okupacije na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944. (Antena M)]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Po povratku iz Beograda, potpukovnik Đurišić preduzima užurbane pripreme za formiranje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa. Procijenivši da CDK može mobilisati 5.649 ljudi, Đurišić u pismu od 12. juna moli generala Nedića da razliku preko 5.000 uvaži.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Četnička arhiva, CG—X—444, Pismo Pavla Đurišića Milanu Nediću od 12. juna 1944.</ref> Na temelju razgovora u Beogradu, Đurišić je za CDK sačinio prijedlog budžeta, koji je početkom juna dostavio Nediću. U njemu se za period od 1. juna do 31. decembra 1944. godine, na ime redovnih i ličnih, materijalnih i vanrednih izdataka, traži 289,976.800 [[dinar]]a. Prijedlogom budžeta nijesu predviđena sredstva za nabavku oružja, odjeće i posteljine, budući da su to obećale obezbijediti njemačke okupacione snage.<ref>AVII, ČA, CG—X—444, Predlog budžeta za CDK.</ref> Iz Đurišićeva pisma Nediću se doznaje da je već oko 20. maja za Beograd poslana tročlana delegacija u sastavu: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, kao i potporučnik Hojs, njemački oficir za vezu<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=174&rec=313&roll=488 NARA, T313, Roll 488, frame no. 000171.] <br /> ({{jez-njem|"Lt.Heuß, Verbindungsoffizier zu major Lukacevic, wird bis auf weiteres zu Cetnik–Führer Djurisic abgestellt. Rgt.Pfeiffer stellt geiegneten Vertreter für Heuß für begrenzte Zeit."}})</ref> pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa pozitivnim vijestima za komandanta četnika u Crnoj Gori i Sandžaku. Naime, Milan Nedić je po Arsoviću obavijestio Pavla Đurišića da mu je, u cilju opremanja CDK, uputio deset vagona [[Žito|žita]] (od čega pet za potrebe vojske), zatim tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odjeća), kao i 20 kamiona koji će svu opremu iz [[Raška|Raške]] prebaciti do Đurišićevog štaba u [[Prijepolje|Prijepolju]]. General Nedić je takođe odobrio i kredit od pet miliona dinara, namijenjen za područje [[Stara Crna Gora|stare Crne Gore]].<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472—474.</ref> Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju Komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, kako bi pokušali zaustaviti ofanzivu snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} U knjizi “Moja misija u Crnoj Gori”, Ratko Parežanin potvrđuje Karapandžićeve navode o zajedničkoj borbi Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca u vrijeme izvođenja »Titove ofanzive prema Ibru«: {{izdvojeni citat|U Srbiji se, naročito u poslednje vreme, radilo mnogo na objedinjavanju četnika i dobrovoljaca, ali sve je išlo nekako mučno i sporo. Bilo je s vremena na vreme saradnje i međusobnog pomaganja na terenu, pojedinačno, ali je na drugim mestima opet dolazilo do razmirica pa i do sukoba. Nade za jedinstvo bile su naročito oživele prilikom Titove ofanzive prema Ibru. Tada smo se zajednički borili sa četnicima na raznim sektorima. Lično sam gledao veće četničke jedinice gde se zajednički bore sa dobrovoljcima — oko [[Kraljevo|Kraljeva]] i [[Čačak|Čačka]] — sreo sam se jednom prilikom i sa Zvonkom Vučkovićem. Tada su se Marisav Petrović, Vlado Lenac i Zvonko zajedno i slikali. Naši su u ovo vreme sve činili da se četnicima pomaže i direktno u borbama i u pozadini... '''Verovali smo da će ovo bratstvo u oružju i zajednički prolivenoj krvi mnogo štošta iz nesrećne bliske prošlosti prekriti velom zaborava i da će nam omogućiti bratsku saradnju i borbu u odbrani od najvećeg protivnika, komunizma'''... Ljotić je u tom pogledu bio neumoran. Slao je kurire i posrednike do Draže Mihajlovića i zalagao se stalno za izmirenje i jedinstveni front. Nastojao je na razne načine da dođe u neposredan kontakt sa Dražom. Između Ljotića i Nedića postojala je puna saglasnost.<ref>Ратко Парежанин, Моја мисија у Црној Гори, Нова Искра, Минхен, 1974, стр. 8—9.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} General Dragoljub Mihailović (alias »88«) istog dana naređuje kapetanu Miloradu Mitiću (»Ratibor«), komandantu iz zapadne Srbije, koordinaciju borbenih manevara sa Nijemcima, Bugarima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Vrlo dobro je što su prešli u napad SDS. B.[ugari] N.[emci] Naše jedinice stalno vrše napade. Ovo je zgodna prilika da se uništi ova komunistička grupa, samo jedinice N. SDS. LJ.[otićevci] B. treba da napadaju, a ne da se brane. Mi ćemo još prikupiti snaga, koje će takođe preduzeti napade. [...] Inače svima ostalim našim jedinicama, koje su sada u dodiru sa komunistima, naređeno je da najenergičnije napadaju, i da komunistima nedaju mira. Za municiju se i dalje starajte... Morate voditi računa da nedolazi do intimnijeg dodira naših snaga i onih drugih, jer bi to bilo nezgodno. Naši će biti aktivni i bez toga.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_101.htm Pismo Draže Mihailovića od 27. marta 1944. kapetanu Miloradu Mitiću o saradnji četnika i okupatora u borbama protiv NOVJ u jugozapadnoj Srbiji]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa JVuO, poslao Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} [[File:Faksimil izveštaja pukovnika Jevrema Simića Drške od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću.jpg|thumb|Faksimil izveštaja pukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića Drške]] od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću.]] Pukovnik Jevrem Simić dostavio je pismom od 18. aprila 1944. generalu Draži Mihailoviću informacije o borbenom rasporedu snagâ JVuO, SDK, SDS i njemačkog Wehrmachta u jugozapadnoj Srbiji, naspram jedinicâ [[NOV i POJ]] koje ih napadaju: {{izdvojeni citat|Raspored Nemačko-satelističkih snaga je: Krdžaliski [dobrovoljački — prim.] drugi puk pod komandom Marisava [Petrovića] u Čajetini, a jedan bataljon je 17 ovog meseca otišao iz Bele reke verovatno ka Katićima. Nemci: 4.000 sa nešto lakih topova, na prostoru Čajetina — Palisad — Kraljeve vode — Kokin Brod. Bugari: Na utvrđenoj Borovoj glavi ovu ojačavaju i ima ih 1.500. S.D.S.: Njih 230 u utvrđenjima sela Rožanstvo. Marković: 360 ljudi zatvara Visoku. Odredi su istureni na Okruglici. Kondor: sa 1340 ljudi na liniji Klekovo — Ljubiš — Sirogojne. Grupno zatvara sve pravce sa rezervom spremnom za udar. Kalait: jedan bataljon sa 80 Nemaca u Štitkovu, a dve čete na Pavlovića Brodu. Sam Kalait sa ostalim odredima je sa Pavlom. Cvetić: sa njim veze nemam. Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini. U toku 17 ovog meseca Marković je do 11 časova vodio borbu sa crvenima napadnut od tri njegove kolone. Posle borbe od tri sata gde je dolazilo i do borbe prsa u prsa, povukao je se. Crveni su zauzeli Katiće, Maću, Vodice, Šarenik i tu se zadržali. Rezultat: Marković ima 6 mrtvih i 4 ranjena. Nađeno je 21 mrtvih kod crvenih.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 87–2–12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. '''Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji'''. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} General Jonić precizira na koje je sve još načine Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snagâ: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 16. maj 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE SW– SERBIEN: </br> RESTE 2. UND 5. DIV. IM ZLATAR– GEB. (S NOVA VAROS) VEREINIGT. </br> DAMIT HAT DIE DIV.– GRUPPE MORACA, IN ZWEIMONATIGEN KAEMPFEN DEZIMIERT, DEN TITO– AUFTRAG, IN SO– SERBIEN EINE KOMM. BASIS ZU SCHAFFEN, ZUNAECHST AUFGEBEN MUESSEN.– </br> BEI GERINGEN DEUTSCHEN, Z. T. ERHEBL. CETNIK– UND SFK– VERLUSTEN VERLOR DER FEIND IM VERLAUF DIESER KAEMPFE 2736 TOTE, 108 GEF. UND 64 UEBERLAEUFER."}})</ref> upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SDK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner zapaža još jedan primjer lokalne saradnje ravnogoraca i jedinicâ srpske kvislinške vlade: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM [skupa] sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: „U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref> Četiri dana ranije, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], 13. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} Već sjutradan je Račić donio naredbu kojom se zabranjuje vođenje pregovorâ s okupatorom bez njegova znanja i dopuštenja, dok je za kvislinške jedinice, koje je trebalo da posluže za posrednu nabavku naoružanja za JVuO, preporučio sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto je u izgledu da će Nemci dati još oružja za odrede srpske državne straže, granične straže i dobrovoljačkih jedinica, a imamo sigurnih podataka da će to oružje biti u najkraćem roku pod našom komandom to, — naređujem; 1. — Da komandanti srezova odobre da ode u Srpsku državnu stražu, graničnu stražu i dobrovoljačke odrede onoliko ljudi koliko bude traženo. Samo voditi računa da ljudstvo bude obrađeno u našem duhu i u nacionalnom pogledu ispravno. Ljudstvo obraditi u duhu naređenja koje je izdato u ovom pogledu. Do daljeg naređenja ne činiti pritisak na familije onih koji su u Nedićevim odredima i ne zahtevati da iz istih beže. A ako neko od njih pobegne posavetovati ga da se za sada vrati na svoje mesto i staviti mu na znanje da neće iskusiti nikakvu kaznu što se za izvesno vreme udaljio iz ovih jedinica. Za ovo imamo sigurnih podataka.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, str. 548—550.</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} Jedinice JVuO, koje tada sudjeluju na strani okupatorsko-kvislinških formacijâ u okviru ''Borbene grupe Weyel'', ubrojane su u »Sopstvene snage« u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera za 10. maj 1944.: {{izdvojeni citat|II. ''Situacija kod naših snaga''. A) Grupa »Holman« je, posle odbijanja jačih neprijateljevih napada na isturenu četu III. bat. kod Bioska (6 km sz. od Kremne) i ponovnih pokušaja noćnog proboja kod Mokre Gore, danas izjutra otpočela pokret sa III/ »Brdbg.«, 297. izv. bat., 698. bat. Feldžand. i II/»Brdbg.« u cilju napada na neprijatelja na planini Tari. I. bat. sa novodovedenim četnicima i SDS goni neprijatelja u rejonu Jablanica — Semegnjevo. B) Borbena grupa »Vajel« je sa Severnom četničkom kolonom u nastupanju preko puta Užice — Bioska u pravcu Šljivovica i sa Južnom četničkom grupom vrši zaprečavanje puta Užice — Ljubiš i južno odatle. C) 24. bug. div. učestvuje u napadu protiv neprijatelja na Tari sa 2 čete 11/64. i tenkovima preko manastira Rače (6 km jjz. od Bajine Bašte), a sa I/64. u pokretu iz Dervente prema jugoistoku u pravcu Bjeluša. III/64, nalazi se kod Kremne, sa zadatkom osiguravanja puta. Z.[apadno] odatle nalazi se i 200 četnika sa istim zadatkom. Ojačani I/63. dostigao je Čajetinu. Na dodeljenu 13. btr/1. izvršen je napad kod Mačkata. Bliži izveštaj još nije dostavljen. D) Grupa »Tatalović«. Angažovanjem minobacača od strane 1/2. SDK rasteran je neprijatelj, koji je s. od Fakovića, na obali Drine, sa hrvatske strane, izgradio položaje. I/l. SDK stigao je kod II/l. SDK u rejonu Zaglavak. III. ''Namere''. Gonjenje neprijatelja na Tari i u planini Zlatiboru uz dovlačenje novih raspoloživih bug. i četničkih snaga i snaga SDK. ''Ostali deo Srbije''. Prema izveštajima stanovnika, snage DM u rejonu j. od Kruševca vode žestoke odbrambene borbe protiv nadmoćnih kom. bandi. 20 km sz. od Prokuplja otpočeo je poduhvat lovačkih četa 27. bug. div. sa 4 nem. jurišna topa i 1 četom SDS. Na strani neprijatelja 15 mrtvih. Zaplenjena su tri skladišta životnih namirnica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_53.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 10. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o dejstvima protiv 2. i 5. NOU divizije na komunikaciji Užice — Višegrad], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument 53.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000709—000710.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann trat nach Abwehr stärkerer Feindangriffe gegen vorgeschobene Kp. des III.Btl. bei Visoka (6 NW Kremna) und erneuter nächtlicher Durchbruchsversuche bei Mokra Gora heute morgen mit III./Brdbg., A.A.297, Fg.Abt.696 und II./Brdbg. zum Angriff gegen Feind in der Tara planina an. </br> I.Btl. jagt mit neu herangeführten Cetniks und SSW Feind im Raum Jablanica–Semegnevo. </br> B) Gruppe Weyel ist mit nördlicher Cetnikkolonne über Strasse Uzice – Bioska in Richtung Slivovica im Vorgehen und sperrt mit südlicher Cetnikgruppe Strasse Uzice – Ljubis und südlich davon. </br> C) 24.bulg.Div. beteiligt sich an Angriff gegen Feind in der Tara mit 2 Kp. II./64 und Panzern über Kloster Raca (6 SSW Bajina Basta), I./64 von Derventa antretend nach Südosten in Richtung Bijelusa. </br> III./64 zur Strassensicherung bei Kremna. W davon 200 Cetniks mit dem gleichen Auftrag. </br> Verstärktes I./63 hat Cajetina erreicht. Zugeteilte Battr. 13/1 wurde bei Mackat angegriffen. Nähere Meldung steht noch aus. </br> D) Gruppe Tatalovic. Feind, der N Fakovic auf kroat.Drina–Ufer Stellungen ausbaute, durch Gr.We.Einsatz von I./SFK 2 vertrieben. </br> I./SFK l bei II./SFK l im Raum Zaglavak eingetroffen. </br> III. Absichten. </br> Jagen des Feindes in der Tara und im Zlatibor–Gebirge unter Herausziehen weiterer verfügbarer bulg., SFK– und Cetnik–Kräfte. </br> Übriges Serbien. </br> Nach Einwohnermeldungen sollen DM–Kräfte im Raum S Krusevac in heftigen Abwehrkämpfen gegen überlegene komm. Banden stehen. </br> 20 NW Prokuplje Unternehmen Jagdkpn.27.b.Div. mit 4 dt. Sturmgeschützen und 1 Kp. SSW angelaufen. 15 Feindtote, 3 Lebensmittellager erbeutet."}})</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Svoj postupak prema pripadnicima SDS major Komarčević obrazlaže na sljedeći način: {{izdvojeni citat|'''Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama'''. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Kapetan [[Dragomir Gaga Topalović]], komandant Rudničkog korpusa JVuO, u pismu od 3. juna 1944. upućenom komandantu Kačerske brigade potporučniku Milovanu Nedeljkoviću, naređuje usklađivanje dejstava četničkih jedinicâ u okolini Beograda sa onima kvislinške vlade te njemačkog i bugarskog okupatora, a protiv [[Kosmajski NOP odred|Kosmajskog odreda]]: {{izdvojeni citat|Prema podacima s kojima raspolažem komunci nalaze se na vrh [[Bukulja|Bukulje]]. S njima je, priča se, i sam [[Radivoje Jovanović|Bradonja]]. Njihova jačina iznosi oko 120—150. Pošto su zauzeli dobar položaj, ja sam predložio kapetanu Mihajloviću da izvršimo blokadu cele Bukulje, pa da ih napadnemo i uništimo po sledećem planu: 1. — Bugari ima da napadnu iz [[Aranđelovac|Aranđelovca]] samu Bukulju. 2. — Nemci ima da posednu Garaše prema Darosavi, do škole. 3. — Poljska straža iz [[Belanovica|Belanovice]] da uhvati vezu sa Nemcima iz Aranđelovca do Jelovika. 4. — Kačerska brigada [JVuO — prim.] ima da hvata vezu sa S.D.S. iz Belanovice i dalje put ka Jeloviku i Vukosavcima. 5. — S.D.S. iz Aranđelovca da nastavi putem između Bukulje i Jelovika — Vukosavca u produženju sve do Kamenara. 6. — 2 brigada K.G.G. [Korpus Gorske garde JVuO — prim.] od Kamenara do Brezovca. I dalje na [[Venčac]]. Čekam odgovor od kapetana Mihajlovića i ako on uspe da natera njih onda treba da krenemo zajedno u akciju. Čas polaska javiću. Vi ostanite na mestu gde ste sad, a ja ću da krenem bliže Kamenaru, kako bi bio bliže mestu odakle treba da počne akcija. Vi stupite u vezu sa poljskom stražom iz Belanovice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_173.htm Pismo komandanta Rudničkog korpusa od 3. juna 1944. komandantu Kačerske brigade o potrebi sadejstva četnika sa okupatorskim trupama i nedićevcima za napad na delove Kosmajskog NOP odreda na Bukulji]</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]]. Poručnik Prica je tom prilikom navodno obećao kapetanu SGS da četnici „za sada neće preduzimati nikakva neprijateljstva protiv njemačkih okupacionih trupâ“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.] <br /> ({{jez-njem|"Gelegentlich einer Reise im Grenzbezirk ist der Kommandeur der SGW–Kreisgrenzabteilung Pozarevac, Hptm. Ivanisevic im Dorfe C a r e v a c (10 südl. Gradiste) mit dem Cetnikführer und Kommandeur der Ramski brigade, Oblt. Bogdan P r i c a zusammengetroffen und mit demselben in ein Gespräch gekommen. </br> 3. Der Cetnikführer hat sich auch dahingehend ausgeschprochen, daß sie z.Zt. keine Feindseligkeiten gegen die deutsche Besatzungstruppe unternehmen werden."}})</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara [Cvetana] Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. </br> Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], u izvještaju koji će 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslati Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Tokom [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]] u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], od početka jula do početka avgusta 1944. godine, nastavilo se taktičko potčinjavanje četničkih jedinicâ njemačkoj ''Borbenoj grupi Weyel''. U izvještaju Komande Jugoistoka od 14. jula 1944. pominje se i sadejstvo ravnogorskih četnika i formacijâ kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|U planinama jugoistočno od [[Niš]]a, četnici i Srpska granična straža u borbi sa tamošnjim crvenim neprijateljskim snagama (22. crvena banditska divizija). Drum [[Leskovac]] — [[Lebane]] ponovo miniran. Srpska državna straža i četnici u borbi s komunistima jugoist. od [[Lazarevac|Lazarevca]]; navodno 23 neprijatelja ubijena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=756&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000927—000932.] </br> ({{jez-njem|"Im Gebirge SO Nisch Cetniks und SGW im Kampf mit dort. roten Feindkräften (22. rote Banden–Div.) </br> Strasse Leskovac – Lebane erneut vermint. SSW und Cetniks bei Kampf mit Komm. SO Lazarevac angebl. 23 Fd.– Tote."}})</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 14. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta}} Želja okupatora da se sa svim kvislinškim i kolaboracionističkim snagama, pod svaku cijenu i uz što manje sopstvenih gubitaka, spriječi prodor snagâ NOVJ iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine u Srbiju, izražena je i u izvještaju Operativnog odeljenja Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« od 19. jula: {{izdvojeni citat|Srbija: Pokreti crvenih divizija u južnom delu Srbije su od sve većeg značaja. [[Topličko-jablanička operacija|Operacija »Keraus«]]: glavnina 27. bugarske divizije krenula je 19. 7. iz doline Toplice u pravcu juga. Borbena grupa »Dizener« (5 bataljona Srpskog dobrovoljačkog korpusa i 1 tenkovska četa) kreće 20. 7. sa linije [[Leskovac]] — [[Lebane]] u pravcu severozapada. Četnička grupa »Vajel« sa zadatkom zaprečavanja linije Matorovska — Tulari nalazi se u naizmeničnim borbama sa crvenim snagama koje su prodrle preko Toplice u pravcu zapada sve do prostora [[Brus]]a. Južno od toga isturene jedinice komunista doprle su u pravcu [[Ibar|Ibra]] do prostora severno od [[Podujevo|Podujeva]]. Za ojačanje Ibarske doline upućen je dodatni ruski bataljon (I bataljon 5. puka [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]]). Na zapadnim granicama Srbije produžava se Titov marš, 9 — 12 crvеnih divizija prikupljeno je u prostoru [[Berane]] — [[Zvornik]] sa zadatkom upada u Srbiju. Borbe za [[Prokuplje]] — Brus se još ne mogu sagledati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000839—000840.] </br> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Bewegungen roter Divisionen in Südserbien von wachsender Bedeutung. </br> "Kehraus": Masse 27.bulg.Div. aus Toplica–Tal 19.7. nach S angetreten. Kgr. Diesener (5 SFK–Btlne. und 1 Pz.Kp.) antritt 20.7. aus Linie Leskovac – Lebane nach NW. </br> Cetnik–Gruppe Weyel mit Sperrauftrag in Linie Matorovska – Tulari mit Tn. in wechselvollen Kämpfen gegen–über Toplica nach W bis in Raum Brus vorgedrungene rote Kräfte. S davon vorderste Tle.Komm. N Podujevo Richtung Ibar. </br> Zur Verstärkung Ibartal ein weiteres Russen–Btl. (I./RZK 5) dorthin abgedreht. </br> An der W–Grenze Serbiens geht der Aufmarsch der Tito–Kräfte weiter, 9 – 12 rote Divisionen versammeln sich im Raum Berane – Zvornik mit dem Auftrag, nach Serbien einzufallen. </br> Die Kämpfe um Prokuplje – Brus sind noch nicht zu übersehen."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Grupe armija »F« za period od 1. jula do 31. decembra 1944. godine}} Narednog će mjeseca njemački nadležni organi javljati i o zajedničkim defanzivnim akcijama kvislinške SDS i JVuO. Tako je 15. VIII 1944. štab Armijske grupe »F« izviješten od strane Komande Jugoistoka: „Četničke jedinice iz pravca [[Trstenik]]a i [[Kruševac|Kruševca]], koje napreduju ka jugu, zauzele su [[Aleksandrovac]] uz slab otpor neprijatelja. Napadi crvenih na [[Vlasotince]] i [[Grdelica|Grdelicu]] odbijeni od strane Srpske granične straže i četnikâ.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=410&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289663.] <br /> ({{jez-njem|"CETNIK – VERBAENDE AUS TRSTENIK– KRUSEVAC NACH S ANGETRETEN GEGEN SCHWACHEN FD.–WIDERSTAND ALEKSANDROVAC GENOMMEN.– </br> ROTE ANGRIFFE AUF VLASETINCE [sic] UND GRDELICA DURCH SGW UND CETNIKS ABGEWEHRT.–"}})</ref> 28. avgusta, iz istog je izvora u Armijsku grupu »F« stigla i sljedeća informacija: „Nakon teških borbi sa SDS-om i četnicima, kom[unističke] snage spalile [[Boljevac]] a zatim se premjestile u pravcu sjeverozapada.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=318&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289571.] <br /> ({{jez-njem|"KOMM KRAEFTE NACH SCHWEREN KAEMPFEN MIT SSW UND CETNIKS BOLJEVAC IN BRAND GESTECKT UND DANN IN NW– RICHTUNG ABGESETZT."}})</ref> Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. '''Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod.''' Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!<ref name="Saslušanje"/>|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.}} Na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine, na pitanja predsednika sudskog veća o neposrednim rezultatima sastanka sa generalom Milanom Nedićem general Draža Mihailović se ovako odredio: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Da li ste vi posle razgovora preko Nedića primili od Nemaca izvesnu količinu oružja? Optuženi: Sve što sam iz Beograda primao preko [[Predrag Raković|Raković]]a, koji je radio stvarno po mom nalogu sa [[Miodrag Damjanović|Damjanovićem]], primio sam. Pretsednik: Da li je bilo iz nemačkih magazina? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Koliko ste pušaka primili? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Veće količine? Otprilike? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Je li dve, 20, 30? Optuženi: Ne, to ne znam tačno. Pretsednik: Primali ste. Optuženi: To je primljeno. Pretsednik: Pa vidite, vi ste primili 10.000 pušaka. Optuženi: Može da bude, ja broj ne znam. Pretsednik: Dozvoljavate li tu mogućnost? Optuženi: Ne, ne znam cifru. Pretsednik: Možda sedam, jedanaest ili petnaest hiljada. Optuženi: Može da bude 10.000. Pretsednik: Kako ste pokušali tih 10.000 pušaka da izvučete iz Beograda? Optuženi: Mogle su se izvlačiti kamionima za naoružanje Srpske državne straže, trebalo je da se popune obveznici. Pretsednik: Koliko je broj trupa imala Srpska državna straža? Optuženi: Mislim ukupno oko 20.000.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 236–237.</ref>}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu (žitarice, drvo, antimon, bakar, ruda hroma).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Unter eindringlichem Hinweis auf ein notwendigesvolles deutsches Vertrauen, das allein den Erfolg einer gemeinsamen Kampfführung herbeiführen könne, hat Nedic den Antrag gestellt auf : </br> a) Sofortlieferung von 3 Mill. Schuss Inf.Munition, deren Verteilung er sich vorbehälten werde, </br> b) Genehmigung der Sofortaufstellung eines 50 000 Mann zählenden serbischen Heereskörpers, dessen Rekrutierung aus den im Kampf erprobten Cetnik–Verbänden des Draja Mihailovic erfolgen soll, </br> c) Waffenlieferung hierzu einschl. schwerer Waffen. </br> 3.) In eingehender Aussprache zwischen O.B.Südost, Mil.Bef.Südost und den Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten wurde festgestellt und wird hiermit gemeldet : </br> a) Die Entwicklung der kommunistischen Gefahr in und um Serbien verlangt die Nutzbarmachung aller antikommunistischen Kräfte, </br> b) eine grundsätzliche Ablehnung des Nedic–DM–Angebotes führt zwingend : </br> b1) zu einer Einstellung aller Serben insbesondere der kampfwilligen Verbände gegen die Besatzungsmacht, </br> b2) für den Fall einer generellen Absage zu einem Abgleiten einzelner Cetnikteile zum kommunistisch verseuchten V.B.–Heer, </br> b3) zu weiteren Grosserfolgen der gut ausgerüsteten Tito–Banden gegen die schwachen DM–Verbände im serbischen Raum, </br> b4) zu einer endgültigen Unterbindung aller Verkehrswege insbesondere nach Griechenland. </br> b5) zu einem Ausfall der für Wehrmacht und Heimat notwendigen kriegswirtschaftlichen Ausnutzung des Landes (Getreide, Holz, Antimon, Kupfer, Chromerz)."}})</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskog pokreta.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da „treba pozdraviti predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=584&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000579.] <br/> ({{jez-njem|"Der Vorschlag zur Bildung einer serbischen Einheitsfront ist zu begrüssen."}})</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s D. Mihailovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera D. Mihailovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.] <br /> ({{jez-njem|"In Serbien Einbruch mehrer Tito–Verbände. Im Raum zwischen Ibar und Morava starke rote Kräfte aus Montenegro im Vorgehen gegen die ihnen entgegengeworfenen Cetnik–Verbänden, Polizei, SFK und Bulgaren–Btlne. Es handelt sich fraglos um das II. Korps mit etwa 3 roten Divisionen. </br> Die rote 37. Div. befindet sich z.Zt. im Vorgehen aus Raum nördlich Prije Polje auf Ivanjica. In Kürze ist mit ihrem Auftreten am Ibarabschnitt nördlich Usce zu rechnen. </br> Den Divisionen des XII. Korps ist es gelungen, sich wie befohlen in Richtung N–Montenegro in Marsch zu setzen. Trotz sofort eingeleiterer Verfolgung durch Teile 7.SS–Div. muss mit Eintreffen in Gegend Pljevlja in wenigen Tagen gerechnet werden. </br> Zusammenfassend ergibt sich das Bild eines in grossem fast planmässigen Verlaufs der seit langem erwarteten Tito–Offensive zur Inbesitznahme S–Serbiens, wenn auch einzelne der beteiligten Verbände angeschlagen sind und das XII. Korps mit grossen Versorgungsschwerigkeiten zu kämpfen hat. Aus sicheren Quellen kann geschlossen werden, dass die in Serbien eingetroffenen roten Kräfte nach ihrer Vereinigung mit den Verbände des Hauptstabes Serbien sich beiderseits der Eisenbahn Stalac – Nisch – Grdelica festsetzen wollen, um die Hauptverkehrsader des Südostens nachhaltig zu unterbrechen und Süd–Serbien unter Ausschaltung aller DM–Einflüsse zum kommunistischen Herrschaftsgebiet zu machen."}})</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) imale su gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=971&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000961.] <br /> ({{jez-njem|"Es muss als erwissen gelten, dass heute über 90% aller Serben hinter DM stellen. Wenn sich jetzt der Ministerpräsident Nedic, der sich bisher eine gewisse Zurückhaltung dem DM gegenüber auferlegte, vor diesen stellt und für ihn spricht, dann erscheint damit endgultig und offiziell die Versammlung aller Serben zum Kampf gegen den Kommunismus vollzogen."}})</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Ministerpräsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska izbeglička vlada]] priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) izdao je „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „Instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> General Miroslav Trifunović je 7. septembra 1944. obavijestio potčinjene da je Srpska državna straža u potpunosti integrisana u Mihailovićevu JVuO, i da će nadalje biti pod njegovom neposrednom komandom: {{izdvojeni citat|Pošto je SDS ušla u sastav naše vojske i dobila specijalan zadatak, to zabranjujem pozivanje i uzimanje oficira, podoficira i vojnika iz njenog sastava bez moga odobrenja. Isto tako zabranjujem uzimanje prevoznih sredstava i oružja SDS. Ako se gde desio koji slučaj pozivanja i uzimanja ljudstva, ono se ima odmah vratiti u svoju jedinicu. Naročito odmah vratiti oduzeto oružje i prevozna sredstva jer se na njih računa pri izvršenju datog im zadatka. Straža stoji u pogledu zadataka pod mojom komandom i ako se ima potrebe za njeno korišćenje tražiti ga od mene.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 38/1.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 61.</ref>|General [[Miroslav Trifunović]], komandant Srbije JVuO}} Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVuO general Miroslav Trifunović iznova je naredio da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> Nakon što su jedinice [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa NOVJ]] zauzele [[Požega|Požegu]], major [[Dragoslav Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]], elitne četničke formacije tokom [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], izdao je potčinjenim komandantima sljedeće naređenje: {{izdvojeni citat|Prva, šesta i 37. komunistička divizija sa glavninom svojih snaga nalazi se južno od Užica u oblasti Čajetine. Sa prednjim delovima komunisti su blokirali Užice i zauzeli Požegu držeći i položaje između Požege i Užica. U Užicu nalaze se jedan bataljon Nemaca, jedan Bataljon Dobrovoljaca i bataljon SDS. Na Jelovoj Gori Zlatiborski korpus. U oblasti Karana naš četvrti jurišni korpus, a između Karana i Požege Zapadno Moravska grupa kapetana Miloševića. U Jančićima novoformirani prvi korpus. Iz Čačka danas su krenuli dva bataljona Nemaca. U Čačku kao rezerva ostaju dva bataljona dobrovoljaca. Četvrta grupa jurišnih korpusa izvršiće koncentrični napad na Požegu, gde će se koncentrisati naše snage i produžiti u pravcu Užica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_58.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 4. septembra 1944. komandantima 1, 3. i 5. jurišnog korpusa i Šumadijske brigade za napad na jedinice 1. proleterskog korpusa NOVJ u rejonu Užičke Požege], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 58, strane 201—205.</ref>|Major [[Dragoslav Račić|Dragoslav S. Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]]}} Kako bi naglasio strateški značaj ponovnog zauzimanja Požege za održanje ravnogorskih četnikâ u Srbiji, njihovom ključnom uporištu, major Račić je istog dana (4. IX), kada je formirana operativna grupa od 1500 ljudi iz sastava 1. ravnogorskog korpusa JVuO, u direktivi<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 77, registarski broj 48/3.</ref> tim povodom zapisao: „Po padu Požege udruženim snagama očistiće se prostor do Užica odakle će se preduzeti opšta akcija svih antikomunističkih snaga prema Zlatiboru i prema Višegradu za tučenje komunističkih snaga i izbacivanje iz Srbije. Naša ideja manevra je tući komuniste u oblasti Požege i Užica, a potom prikupiti sve snage za dalje uništenje crvenih na prostoru Srbije... '''Prema tome borba u koju stupamo je odlučujuća za Srbiju, odlučujuća za Jugoslaviju i za ceo Balkan, jer od naše pobede ili poraza i od brzine rada zavisi da li će na naše tlo Amerikanci ili Sovjeti'''.“ U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]].<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Isljednik IV (antikomunističkog) odseka beogradske Specijalne policije [[Sergije Golubjev]] posvjedočio je poslije rata o Popovićevoj pogibiji u redovima JVuO: {{izdvojeni citat|Znam da je logor u Smederevskoj Palanci bio raspušten 1944. godine... Upravnik istog Popović (Milovan) sa odredom straže koja je čuvala logor i sa nekoliko vaspitača pobegao [je] iz logora i priključio se štabu DM. Prilikom nekog napada on je poginuo, dok je njegova žena dr Dragojla uspela da pobegne u Nemačku, gde sam je lično video u Beču.<ref>Историјски архив Београда, 4224/МГ — 626.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 367, фус. 791.</ref>}} Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref> On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U neposrednoj okolini Beograda, izvršeno je okupljanje jedinicâ Srpske državne straže, Srpske granične straže, kao i raznih četničkih grupâ. 5. oktobra 1944, sve ove jedinice su napustile Beograd i uputile se ka [[Jagodina|Jagodini]]. Nakon dolaska u Jagodinu 6. oktobra, a u dogovoru sa Mihailovićevim komandantom Srbije generalom Miroslavom Trifunovićem, od tih je od jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 337.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog(e) za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. Jedan primarni izvor najbolje oslikava kakva je panika zavladala među pripadnicima kvislinškog aparata i članovima Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada. Riječ je o pismu<ref>AVII, Nedićeva arhiva, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> koje je (u ponoć istog dana) sastavio Nedićev ministar privrede dr [[Milorad Nedeljković]], a koje je namijenio Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta. U pismu dr Nedeljkovića, između ostalog, navedeno je i sljedeće: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru [Nediću]! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic!] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod komandu JVuO. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Ovo je savezništvo, pak, bilo kratkog daha i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u dopisu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Prednji raport pomoćnika mog dostavljam Komandantu s molbom da se dostavi Vrhovnoj Komandi. G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao na pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin reinterpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ova saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata zaključuje da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je „na kraju upropastila“ upravo taktika koju je sâm odabrao: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}, str. 326.</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://www.frs.org.rs/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta (Forum Roma Srbije)]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle [[Sastanak u Divcima|pregovora s Nemcima]] u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, izvodi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija četnikâ]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala (je) u ilegali“.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref> Ipak, Dević ne poriče da je postojala sustavna kolaboracija pripadnika Mihailovićeve organizacije sa Nedićevim strukturama, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u JVuO ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio [[Milan Kalabić]]; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449, 451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže. [...] Reorganizacija sistema bezbednosti stvaranjem Srpske državne straže bila je signal za Mihailovićeve ljude da kontaktom sa kolegama oficirima koji su ušli u sastav straže pokušaju da se infiltriraju kako bi došli do naoružanja i informacija ili, kasnije kada prilike budu povoljnije, stave te odrede pod svoju kontrolu. [...] Jedan od presudnih razloga velikog uticaja [Mihailovićevih četnikâ na SDS — prim.] bilo je i veliko prisustvo bivših ravnogoraca u oružanim odredima „srpske vlade“, a potom i u SDS, kao posledica njihove legalizacije nakon nemačke ofanzive krajem 1941. i uništenja ustaničke teritorije u zapadnoj Srbiji.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306–307.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji (1941.)]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] hvm3s99ihsmsfl6oazpcol2oqc5ggfm 42690900 42690894 2026-09-22T07:27:11Z ~2026-47488-30 388646 42690900 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela poslao je 17. jula iz Valjeva izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], prvi komandant kvislinške [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, nakon rata piše o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Pavla Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat|"12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe."<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim podozrenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je savjetovao „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">{{Cite web |url=https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |title=Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА |access-date=2024-10-27 |archive-date=2024-07-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240720221112/http://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |url-status=dead }}</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen odgovornim za izvršenje i ovog zločina: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> {{izdvojeni citat|Tada je nastala i najčudnovatija faktička koalicija u Drugom svetskom ratu, koju su sačinjavali u odnosu na Narodnooslobodilački pokret, kao jedinstvenog protivnika, četnici, Nemci, Britanci, Nedić, ustaše.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992, str. 274.</ref>|Profesor [[Branko Petranović]]}} [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOPOJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, brojni su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Dobrisav Ordagić]] (Račanski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom vladom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila je veoma bitna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], doprinijevši radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizanskih snagâ. Ovo je moguće zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 18, reg. br. 1/5 (VK-X-1).</ref><ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju Mihailovićeve organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi poslužila kao oslonac „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref> Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942; Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i [[Aleksinac|Aleksincu]], koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima aleksinačkom, [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} U depešama poslatim Vrhovnoj komandi JVuO od 29. septembra do 1. oktobra 1942. godine,<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 501.</ref> gotovo dva mjeseca po hapšenju majora Dobrivoja Marinkovića od strane bugarskih okupacionih trupâ (nakon čega je otpremljen u [[Koncentracijski logor Mauthausen|logor Mauthausen]], gdje je skončao decembra iste godine), major Đurić (pseudonim »Herman«) kritizira indolentnost legalizovanih odreda i njihovih komandanata: {{izdvojeni citat|Za reon Marinkovića, šta sam uradio, podneo sam izveštaj. Srez Kruševački dodelio sam [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], a Dobrički Radojeviću. Za zamenika Marinkoviću odredio sam kapet. I klase Jovana Jovanovića i uputio mu mojeg delegata, jednog od najboljih organizatora rez. p.poruč. Stanimira Radenkovića. Rade isključivo po mojim uputstvima. U mom reonu svi komandanti brigada postavljeni od Marinkovića su legalni. To su: za srez Rasinski kapet. Petković, za srez Ražanjski akt. peš. kapet. Vesić, Moravski kapet. Novaković, a za srez Aleksinački niko nije bio određen. Za srez Sokobanjski kapet. Jovan Jovanović, jedini ilegalan. Postavio sam iste komandante brigada, ali naredio da moraju raditi na terenu, a ne uživati u varošima kao legalni... Legalne oficire narod nerado prima i komunisti koriste za propagandu, jer kažu da rade sa Nedićem. U koliko i dalje ostanu neaktivni vršiću smenu.}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref> Vezu sa Đurišićem je preko Glišića održavao i major [[Zaharije Ostojić]], koji se nalazio u VK JVuO. Pored toga, major Glišić se usredsredio da popravi odnose sa Talijanima, te će u narednom periodu na tome raditi svakodnevno.<ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref> iz 1942. godine upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], svoj stav o ovom problemu je definirao opunomoćenik njemačkog ministarstva u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Sekretar Kostić je zamolio Vujovića i da prenese Mihailoviću čvrsta uvjeravanja Nedića i Ljotića: {{izdvojeni citat|Nedić i Ljotić spremni su da Dražu pomažu [sa] oružjem, municijom, novčano i u svakom drugom pogledu, sve što budu mogli. Oni mole đenerala Mihajlovića, da sa svoje strane u Srbiji ne uspostavlja za sada, svoju vlast, jer da je narodu teško već i ovo dvovlašće, Nemaca i Nedićeve vlade. Trovlašće bi bilo još daleko teže, jer bi ono izazvalo velike zabune, da ne kažemo anarhiju, pošto bi bile dve srpske vlasti i narod ne bi znao koga da sluša. Nedić i Ljotić dalje poručuju, da srpska vlada u Beogradu neće postavljati više komadante oružanih jedinica niti okružne i sreske načelnike, bez prethodne saglasnosti đenerala Mihajlovića. Oni smatraju, da bi đeneral Mihajlović trebao da ostane izvan teritorije okupirane Srbije i da tamo čisti teren od komunista, a oni će u Srbiji taj isti posao da rade. U danom momentu spremni su da vlast i sve svoje oružane odrede predaju Draži ili licu koje Kralj bude odredio.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 110.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} Predratni [[Valjevo|valjevski]] [[ZBOR|zboraš]] [[Borivoje Karapandžić]], prosvetar u jedinicama SDK tokom okupacije, piše o saradnji dobrovoljačkih jedinica iz zapadne Srbije sa Mihailovićevim četnicima u istočnoj Bosni. Opisujući Vojinovićevu ključnu ulogu u spašavanju srpskih izbjeglica, u knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'' Karapandžić navodi, između ostalog, sljedeće: {{izdvojeni citat|Prelazeći preko Drine, dobrovoljci su dolazili u dodir i s pojedinim četničkim odredima iz Istočnog dela Bosne. Pri tim dodirima, a i docnije, dobrovoljci su davali bosanskim četnicima i oružje i municiju, kao i druge potrebe. Sve što je moglo koristiti srpskoj braći u Bosni, dobrovoljci su im, takoreći otkidajući od sebe, s ljubavlju davali, izražavajući tom prilikom divljenje prema njihovoj četničkoj borbi. Razume se, ovu pomoć dobrovoljci su davali onim četničkim komandantima i njihovim odredima, koji su se beskompromisno borili protivu svih srpskih dušmana, a naročito protivu ustaša i komunista. Takvi komandanti su bili: major [[Jezdimir Dangić]], kapetan [[Stevan Damjanović|Stevan Damjanović – Leka]] i Đura Bižić, koji su i svoje živote položili na oltar Otadžbine, boreći se protivu srpskih din dušmana.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 201—202.</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} U vjerodostojnost Botićevih navodâ mogao se i sâm Draža Mihailović uvjeriti iz izvještaja koji su mu krajem avgusta te godine dostavili vojvoda Dobroslav Jevđević i major Petar Baćović ispred Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine: {{izdvojeni citat|U vezi sa dolaskom Trklje i Mitranovića u ove krajeve i njihove želje da se sastanu sa Đokom ja sam opširnije razgovarao sa Trkljom. Esencijalno je iz tog razgovora sledeće: Postoji po njihovom mnenju apsolutna potreba da se od strane Bosanaca održavaju veze sa Nedićevom vladom, jer je zvanična Srbija sigurno zaleđe i azil za bosanske izbeglice i jer se bez nje ne može voditi akcija u Bosni. U vezi toga sam konstatovao da oni drugim očima gledaju na Nedićevu akciju nego mi. U vezi sa tim oni žele da pokret u Bosni javno ne treba da bude identifikovan sa Dražinim pokretom, nego da figurira kao samostalan. To obrazlažu i tim da je Draža član londonske vlade i kao takav ne može pristati na likvidaciju turskog [tj. [[Bošnjaci|bošnjačkog]] — prim.] elementa i hrvatskog... Poznajemo odlično prilike u Bosni znamo da u ovom kraju ti ljudi nemaju baš nikoga, pa to saopštavamo, kao elemenat, koji može da posluži pri oceni šta da se uradi prema njima. Da bi bili tačno obavešteni primećujemo samo, da smo i kod nekih bosanskih izbeglica iz naroda primetili izvesnu sentimentalnost prema Nediću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_162.htm Izveštaj majora Petra Baćovića i Dobrosava Jevđevića s kraja avgusta 1942. Draži Mihailoviću o političkoj situaciji u istočnoj Bosni i Hercegovini]</ref>}} Kapetan [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]], tada u svojstvu legalizovanog oficira na službi u [[Zaječar]]u, poslao je 22. juna te godine Vrhovnoj komandi JVuO depešu<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_111.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 31. maja do 26. juna 1942. godine]</ref> kojom obavještava da je uspostavio veze sa [[Sokolski pokret|sokolskom organizacijom]], kao i sa ljudstvom kvislinške SDS u glavnom gradu okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|Naredite da štab br. 2 preduzme hitno čišćenje izdajica u Beogradu. Ja ću gledati da angažujem pojedine sokolske trojke i žandarme koji su sigurni za taj cilj. Javite da li imate neko naređenje za rad Sokola u Beogradu. Kod mene je načelnik Sokola sa Čukarice. Oni su dobro organizovani. 700 žandarma iz Beograda traže instrukcije od mene.}} General Mihailović je uvažio prijedloge kapetana Ocokoljića (pseudonim »Iliev«) nakon samo par dana: {{izdvojeni citat|Preduzmite sve Vi i Stojanović [Miodrag, kapetan — prim.] da preobraćate tajno u naše redove sve pripadnike policijske straže i druge Nedićevce. Oficire pozvati da se izjasne. Neposlušne predložiti za lišenje čina sa obrazloženjem. Pozdravite sokole, neka se što bolje organizuju. Trojke neka postoje i nek malo sačekaju, još ne mogu u Beograd da stupe. Žandarmima iz Beograda daj da se što bolje organizuju za opštu stvar.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 345.</ref>}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez dozvole njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Početkom oktobra 1942, komandant Kolubarskog korpusa JVuO kapetan Petronije Nikolić (pseudonim »Peter«) informira generala Dražu Mihailovića o situaciji u sopstvenoj zoni odgovornosti: {{izdvojeni citat|G. pukovniče [Mihailović je general od decembra 1941. godine — prim.], rad na organizaciji je uglavnom završen... Ceo naš rad zasnovan je na Vašim uputstvima i naređenjima. Kako u [[Obrenovac|Obrenovcu]] tako i po selima. Nama pripada sve i to sa najboljim domaćinima na čelu. Četnici, poljska straža, graničari, također su sa nama. Ljotićevaca, komunista i ostalih koji bi nas progonili, nema.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 285.</ref>}} Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Generalštabni major Žarko Todorović (»Valter«) je Vrhovnoj komandi JVuO 15. decembra 1942. godine sugerirao sklapanje sporazuma sa Ljotićevom SDK: {{izdvojeni citat|Vođstvo Ljotićevaca postalo mekše. Hoće sporazum. Predlažem da se pokuša sporazum, ali pod uslovima da prestanu sa prokazivanjem naših ljudi. Energičnija borba protiv komunista. Da nam daju višak neregistrovanog oružja, a mi njima da obećamo zakonski postupak sa njima posle rata.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 647.</ref>}} Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} Iz ravnogorske komande Beograda (kapetan [[Aleksandar Saša Mihajlović]]) upozoravali su već 27. septembra 1942. na nesmotrenost potpukovnika Milana Kalabića, kao i na nadolazeće raspuštanje legalizovanih četničkih odreda od strane Nijemaca: {{izdvojeni citat|Negativnim radom Kalabićevih odreda, došla je kaznena divizija u Požarevački okrug i ceo kraj nalazi se pred katastrofom. Po saznanju, pretstoji razoružanje tih odreda od strane nemačkih vlasti. A ovi su spremni da se povuku u šumu, a to bi bio povod za nemačku akciju. Da bi se sačuvao narod molim da naredite Kalabiću da stupi sa mnom u vezu i da primi moju sugestiju o rešenju tog pitanja. Da bi se izbegla katastrofa bolje je da se jedan mali deo oružja preda i time Nemci umire. Tamo bi ostala straža [SDS — prim.] pod oružjem, '''a to su sve naši ljudi'''.<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 962.</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret!“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. 25. avgusta 1942. godine, a po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], Milan Nedić će ga imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovorite i molim potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega. Kao ministar policije imaće dva pomoćnika, jedno vojno lice bar potpukovničkog čina.“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Mihailović je već sjutradan odgovorio sljedeće: „»Adolf« [tj. Dragi Jovanović — prim.] Ima da pogine, a sada ga koristiti da vidimo šta hoće kao Ministar policije. Napravi se da smo gotovo da se sa njim tajno sarađuje.“ Nakon par dana, Mihailović će »Valteru« iznova potcrtati: „Po pitanju Adolfa poslao sam Vam odavno odgovor iskoristite ga, a zna se šta mu sleduje.“<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 626‒627.</ref> Potpisujući se još uvijek kao pukovnik, Mihailović šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Specijalna policija održavala je kontakte sa komandama i obavještajnim punktovima ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića po Srbiji. Saradnja sa četnicima obično se negativno odražavala na pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkog pokreta]], koji su bili hvatani, zatim kažnjavani na vremenske kazne i kasnije puštani iz [[Logor Banjica|logora na Banjici]]. О njihovom su puštanju po pravilu obavještavane terenske službe Mihailovićeve organizacije koje bi puštena lica najčešće ubijale.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-i/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga I], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 54.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1144&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001139—001140.] <br /> ({{jez-njem|"Er übernahm nochmals eine gewisse Bürgschaft für die Aufrichtigkeit und Treue von Dangić und versicherte für sich persönlich, dass auch er unverbrüchlich zu Deutschland stehen wollte. </br> Die Ausführungen von Neditsch waren von grossem Ernst und anscheinend von innerer Aufrichtigkeit getragen."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Dangić wäre aus Bosnien und kämpfte nur für den Schutz seines Heimatsgebietes gegen die Unmenschlichkeiten der Ustaschas und der Kroaten. Er wäre weder ein Bandit noch ein Aufständischen. Er hätte erklärt, dass er nicht gegen die deutsche Wehrmacht kämpfen wollte. Er würde sich den Deutschen unbedingt unterstellen und an ihrer Seite gegen einen Aufstand fechten, wenn er die Gewähr hätte, dass seine Landsleute in Bosnien gegen Übergriffe der Kroaten geschützt würden. </br> Zwischen Dangić und Mihailović hätte nie ein Zusammenhang bestanden, weil beide von einer ganz verschiedenen Auffassung aus handelten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat|Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu namere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"Sie ergab die grundsätzliche Ubereinstimmung der Absicht, in Ost–Bosnien und damit auch in Serbien Ruhe zu schaffen, das Massenmorden zu beenden und die klare Erkenntnis, dass das nur in der Zusammenarbeit der deutschen Wehrmacht mit D. erreicht werden könnte. D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd, 1999, str. 312–313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB: „Sada se radi na uništavanju komunističkih simpatizera. U s. Vapi (3 km od Čačka) pre 7 dana pohvatan je okružni komitet komunističke organizacije. Krili su se u jednoj zemunici izgrađenoj potpuno pod zemljom u čisto komunističkom selu Vapi. Uhvaćena su 4 člana koji su sačinjavali ceo Okružni komunistički komitet. Zaplenjeno je: pušaka 4 kom, 1 puškomitraljez, geštetner i 10 kgr. arhive. Arhiva je predata Upravi grada Beograda — Odelenje specijalne policije, radi uspešnog gonjenja svih komunista na celoj teritoriji Srbije koji su imali veze sa ovim komitetom.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo Mihailović odgovara: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref>|Depeša generala [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 4. marta 1943.}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> U zborniku ratnih sjećanja pripadnikâ Ruskog zaštitnog korpusa, objavljenom u [[New York|New Yorku]] 1963. godine pod naslovom ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' (“Ruski korpus na Balkanu u vrijeme Drugog velikog rata 1941–1945”), data je generalna ocjena međusobnih odnosâ RZK i JVuO u razdoblju okupacije Srbije: {{izdvojeni citat|Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu izvodile nikakve neprijateljske akcije protiv četnika generala Draže Mihailovića, već su, naprotiv, uvek bile spremne da im ponude svaku pomoć i saradnju, iako sâm general nije, u početku, razumeo naše motive i izbegavao je komunikaciju sa komandantom i jedinicama Ruskog korpusa. No, ubrzo je i on shvatio da su nam zajednički glavni smrtni neprijatelj komunisti na čelu sa Titom. Ovi četnički odredi su se borili ili protiv Nemaca, ili zajedno sa Nemcima, delovima Ruskog korpusa, „ljotićevcima“ a protiv Titovih crvenih partizana, ili bi iznenada napadali „ljotićevce“ ili slabe delove Ruskog korpusa, kojima su se stalno obraćali za pomoć, uglavnom u municiji, i ova im nikada nije bila odbijena. Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu napale četnike, ali su, delujući zajedno, uvek morale biti na oprezu i držati uši otvorene.<ref>Vertepov, Dmitriĭ Petrovich (1963). ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' New York: Nashi vesti, 1963, p. 20. <br /> ({{jez-rus|"Части Русского Корпуса никогда не вели никаких неприятельских действий против четников генерала Дражи Михайловича а, наоборот, всегда были готовы оказать им любую помощь и содействие, хотя сам генерал, в первое время, не понимал наших побуждений и избегал сношений с командиром и частями Русского Корпуса. Но, вскоре, и он понял, что нашим общим главным смертельным врагом являются коммунисты во главе с Тито. Эти четнические отряды воевали то против немцев, то вместе с немцами, частями Русского Корпуса, «льотичевцами», против красных партизан Тито, то, вдруг, нападали на «льотичевцев» или на слабые части Русского Корпуса, к которым они постоянно обращались за помощью, главным образом, огнеприпасами и никогда не получали отказа. Части Русского Корпуса никогда на четников не нападали, но, действуя совместно, всегда должны были быть начеку и держать ухо востро."}})</ref>}} Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije »Weiss«]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> Legalizovani ravnogorski komandant koji se u Nedićevim strukturama najduže održao bio je potpukovnik Momčilo Matić. Potpukovnik Matić je u kvislinškom sistemu, kao zapovjednik Drinske grupe srpskih oružanih odreda, igrao veoma bitnu ulogu. Legalizovao se krajem novembra 1941,<ref>Мр Драган Крсмановић, Војне формације 1941. године у Ужичком округу, Историјска баштина (број 20), Историјски архив Ужице, 2011, стр. 93.</ref> da bi na poziciji na kojoj se nalazio ostao neotkriven sve do proljeća 1943. godine. 3. marta 1943, potpukovnik Matić (pseudonim »Kapuco«) poslao je jedan od posljednjih radiograma Vrhovnoj komandi JVuO,<ref>AVII, ČA, K–293, reg. br. 3/1.</ref> iz koga postaje očito da je on, iako nominalno pod komandom generala Milana Nedića, zapravo odgovorao generalu Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Nedić mi usmeno saopštio 28. februara da dovedem celu grupu u Beograd do 15. marta radi preformiranja, moje je mišljenje radi likvidacije. Nemci to još nisu aminovali. U slučaju da je Nedićeva odluka izvršna, molim za naređenje gde da krenem sa najmanje 200 ljudi.}} Međutim, Matić nije uspio da se sa štabom Drinske grupe blagovremeno skloni iz Užica, budući da je već 6. marta od strane Nijemaca uhapšen,<ref>Милутин Живковић, н. д., стр. 318.</ref> da bi potom bio odveden u logor. Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant Gorske kraljeve garde JVuO, obavijestio je Mihailovića 20. marta: „Matićeva grupa nije zapravo razoružana, već samo što je jedna četa od 20 ljudi u Bosni... Ostalo ljudstvo [je] upućeno ... po Vašim ranijim instrukcijama delom preko Drine a većim delom preko Uvca i Lima, jedan deo priključio se Zlatiborskoj brigadi i [[Božidar Ćosović-Javorski|Boži Javorcu]]. Za ovo kriv je Matić jer se izrekao da će ići u šumu...“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 4/1.</ref> O sudbini Matićevih ljudi je VK JVuO sjutradan doznala nešto više i od kapetana Milorada Mitića, komandanta Zlatiborskog korpusa: „Matić iznenada razoružan i njegov štab. Odmah Nemci pojurili na teren da razoružaju ljudstvo. Uspeli samo u Bajinoj Bašti. Ostalo izbeglo. Većina van granice. Na reonu prihvaćeni. Pet šestina izbeglo.“<ref>AVII, ČA, K–293, reg. br. 4/1.</ref> Na ovaj će način biti ostvarena bojazan njemačkih okupacionih vlasti da će se JVuO priključiti legalizovani odredi, nezavisno od toga da li su Pećančevi ili Mihailovićevi. Upravo na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama upozorio je [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji, koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} U ratnim memoarima novinara [[Stanislava Krakova]], bliskog saradnika i rođaka generala Milana Nedića, ova epizoda je pomenuta kao logičan nastavak saradnje Pećančevog odreda pod komandom vojvode Đurovića sa Mihailovićevim četnicima. Prema Krakovljevim navodima, predsjednik kvislinške vlade je odobrio Ðurovićevo pristupanje Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Đurović je imao jedan od najvećih Pećančevih odreda sa kojim se nalazio u dolini Ibra i na Raškoj, te je odatle učinio mnoge akcije na spasavanju Srba uništavanih od strane [[Albanci|Arnauta]] sa [[Kosovo|Kosova]], koji su stizali katkad i do samih, pa i preko pretkumanovskih granica Srbije... General Nedić je imao veliko poverenje u njega, smatrao njegov odred kao jedan od retko disciplinovanih i baš mi je isticao kako je Đurović dostavljao odredima Mihailovićevim tu na jugozapadnoj granici pretkumanovske Srbije oružje i municiju, koju mu je Nedić slao. Kada su krajem 1942. godine Pećančevi odredi bili raspušteni naređenjem SS-generala Majsnera, Mašan Đurović, nije hteo da svoj odred raspusti, niti da stupi u Državnu Stražu, jer bi se tada morao da rastane od najvećeg broja svojih ljudi već se uputio sa svojim odredom u Crnu Goru i u martu 1943. stigao je u štab Draže Mihailovića, koji je tada bio u selu Lipovu nedaleko od Kolašina. Iako je bio stavljen pod slovo «Z», on se nije plašio, znajući da je vršio samo rad na spasavanju Srba i da je u svakoj prilici pomagao odrede Mihailovićeve, da lično dođe kod generala Mihailovića. Ovaj ga je lepo primio i kao iskusnog borca protiv partizana, uputio ga je da sa svojim odredom dejstvuje u oblasti Foče protiv komunista. To je bio jedan od retkih odreda Mihailovićevih iz Srbije, koji je hteo da pristane da se bori u Sandžaku [u]mesto na svom ognjištu. [...] Iako se bio odvojio od njega, general Nedić je potpuno shvatio i odobrio prilaženje Đurovića jedinicama generala Mihailovića i čak bio zadovoljan da Mašan nije dozvolio da se njegov odred raspusti.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 343—344.</ref>}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je 25. VIII [[Mladen Žujović|Mladenu Žujović]]u o šibenskim vođama »Zbora«: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci [[Dinarska četnička divizija|četničke Dinarske divizije]].<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bilo Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Stoga, molimo njemački Wehrmacht da nas podupre u ovoj borbi što je više moguće. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizirana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Kapetan Aleksandar Mihajlović zaključuje da se sa Srpskom državnom stražom ne treba konfrontirati, budući da ona, iz njegove perspektive, predstavlja savezničku vojsku: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. '''Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati'''. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref> U Mihailovićevu naređenju, pored ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Kapetan Antonović navodi i da SDS asistira četnicima u borbama protiv partizana u selima na [[Kosmaj]]u: „18. jula Kosmajski odred imao je noćni sukob sa jednom grupom partizana u blizini sela Manića. U tom sukobu ubijen je »Jarac« [riječ je o Đorđu Jovanoviću, političkom komesaru Kosmajskog NOP odreda — prim.] — komandant Kosmajskog partizanskog odreda i kod njega je nađen štambilj »Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda ,Rade Jovanovića’«. U tom sukobu ubijen je još jedan partizan. »Jarca« su organi S.D.S. odneli u Sopot i zakopali ga ali su ga partizani noću izvadili i sahranili na neko drugo mesto. Ko je tačno »Jarac« do danas nije tačno utvrđeno. Od naših u tom sukobu nije niko nastradao.“<ref>Zbornik NOR-a, XIV/2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 935.</ref> Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s Nedićevom kvislinškom vladom: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da na njih reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je odgovorio dvosmisleno dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|[[Slavonski Brod|Brodska]] podružnica zagrebačke ispostave [[Abwehr]]a ovih dana šalje 32 pouzdana Ljotićeva čovjeka četničkoj skupini Janjića, očito po nalogu iz Beograda. Ne postoje pisani sporazumi s četničkim vođom Janjićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—000384.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic–Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.–Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic–Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da („s obzirom na današnju situaciju“) budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao saradnju s kvislinškom upravom, general Mihailović iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje — ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Aleksandar Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Jovanović izvještava Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine. Obojica Paranosâ su bili najbliži saradnici Dragomira Dragog Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s [[Adolf Hitler|Hitlerom]], koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]] bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentroppom]] o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će [seoske] opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Paralelno sa sklapanjem pisanih ugovorâ s njemačkim komandama u Srbiji, majori Siniša Ocokoljić i Saša Mihajlović predlažu okupatoru usklađivanje antipartizanske akcije JVuO i SDS: {{izdvojeni citat|27.11. Vojni komandant Jugoistoka: </br> Četničke vođe Ocokoljić i Mihajlović dostavile su, preko poverljivog lica, ponudu da zajedno sa SDS-om unište komuniste u beogradskom okrugu. Oni traže garancije da će, tokom određenog perioda, biti obustavljena sva protivdejstva nemačkih i drugih trupa na datom području.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=176&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456904.] <br /> ({{jez-njem|"27.11. Mil.Befh.SO.: </br> DM.–Führer Ocokoljic und Mihajlovic durch V–Mann Angebot abgegeben, Komm. im Kreis Belgrad zusammen mit SSW. zu vernichten. Sie bitten um Zusage, daß für eine bestimmte Zeit jede Gegenaktion der Deutschen und sonstigen Truppen in diesem Raum unterbleibt."}})</ref>|Dnevni izvještaj Obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], 1. XII 1943.}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Ratomir (ili Ratimir) Rajko Pavlović radio je za Vrhovnu komandu JVuO pod pseudonimima »Vanda« i »Marga«. Nakon što mu je pošlo za rukom da operativno prodre u redove Specijalne policije Uprave grada Beograda (SP UgB), Pavlović je uspostavio tajni kontakt sa njenim šefom [[Ilijom K. Paranosom]]. U depešama koje je obavještajac Pavlović slao generalu Draži Mihailoviću, Ilija Paranos je označavan pseudonimom »Milka«. Paranos je predstavljao izvor važnih informacija za VK JVuO.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 314.</ref> Jedan od ljudi od najvećeg povjerenja Draže Mihailovića u okupiranom Beogradu bio je ing. Petar Milićević, viši železnički savetnik u penziji. Milićević je najprije djelovao pod pseudonimom »Lorenc«, da bi od početka 1943. godine preuzeo pseudonim »Ante«. U jednom od svojih izvještaja Mihailoviću, Milićević navodi da su za njega pristali da rade dva inspektora Uprave grada Beograda, pomenuvši jednoga od njih — Boška Ilića. Dvojica inspektorâ su bili angažirani na organizaciji četničkih trojki u Upravi grada Beograda i u njenim kvartovima, kao i za dostavljanje podataka o komunističkom pokretu u Beogradu i okolini.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, fond monografije o Beogradu, inventarski broj 8.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 315.</ref> Inače, Milićević se priključio ravnogorskom pokretu na samom početku rata 1941. Radio je legalno u glavnom gradu Srbije sve do decembra 1943, kada biva otkriven od strane ''[[Sicherheitsdienst]]a'' te prinuđen da pređe u ilegalni rad i uzme lažni identitet.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 492.</ref> 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se nalazio na čelu Mihailovićeve organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generalâ Mihailovića i Nedića. U svojim memoarima, pored ostalog, Neubacher zapisuje: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja talaca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori bilo je posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Nijemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|iredentističke]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} [[Brigadir]] [[Krsto Zrnov Popović]], vođ [[Crnogorski komiti|Božićnog ustanka]] i komandant kvislinške [[Lovćenska brigada|Lovćenske brigade]], ostavio je, u zabilješkama koje je vodio za period od jula 1943. do marta 1944. godine, zapis o formiranju Narodne uprave na [[Cetinje|Cetinju]]. Popović piše o nemogućnosti da se trojica predstavnika Crnogorske (federalističke) stranke (kojoj je i sâm pripadao tokom [[1930-e|tridesetih]] godina, po povratku iz emigracije), budući u manjini, novembra 1943. nametnu kao vođstvo u Upravi: {{izdvojeni citat|Naši su u Upravi sve ispustili, predsjedništvo, pa čak i vojsku. Mobilišu se četnici i u policiji i u žandarmeriji, rovare, rade na sve strane. Stvaraju zavjere, špijavaju, zatvaraju federaliste koga god mogu i hoće. Šajkače svuda i znakovi prave Srbije. Stižu agenti iz Srbije, rodom Crnogorci. Govori se da Nedić šalje pare, razumije se vojnim putem, preko povjerenika. Pjevaju se pjesme [[Petar I Karađorđević|Petru I]] i Srbiji. Stanje sve nesnosnije...<ref>Вељко Сјеклоћа, ''Крсто Поповић у историјској грађи и литератури''. Друго допуњено издање (Едиција „Свједочанства“), Издавачко предузеће „Обод“, Цетиње, 2001, стр. 253.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} O entuzijazmu kod stanovnika istočne Hercegovine naklonjenog četnicima za priključenje Nedićevoj Srbiji piše i major [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) u depeši pristigloj 30. XII 1943. u VK JVuO: {{izdvojeni citat|Narod neće moći izdržati bez pomoći u hrani. Ovu pomoć primiće od svakog ko mu je pruži jer su u pitanju familije za koje se, uostalom, borba i vodi. Nemci su proneli glas da će istočna Bosna i Hercegovina se priključiti Nediću. Svi govore: »Neka samo dođe i zavede vlast i red, a mi znamo što smo. Nama je potrebno mira i hleba, jer se više ovako ne može voditi borba sa svim neprijateljima, a pomoći nema ni odkuda«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref>}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; [[Vukašin Marčetić|Marčetić]] također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, kako su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti u Srbiji i pripadnika četničkog pokreta s teritorije marionetske [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i ''Spoljni otsek'', koji je imao za cilj da pomaže četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|U toku 1943. i 1944. naročito su žive veze Beograda i četnika iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like i drugih krajeva. Redovno dolaze i kuriri i odmah stupaju u vezu sa đeneralom Nedićem i D. Ljotićem, ostaju izvesno vreme u Beogradu i vraćaju se potom u svoje krajeve, svojim jedinicama... Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. '''Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti'''... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa [vojvodom] Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih [Kalabićevih — prim.] trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Simić implicitno podsjeća na kolaboraciju ravnogoraca sa kvislinškim strukturama kroz [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizaciju četnika u Srbiji]] (koja je nastavljena i nakon razoružavanja legalizovanih odredâ), sugerirajući Vrhovnoj komandi JVuO da u njegovoj zoni odgovornosti dođe do obustave ove prakse: „Upravo danas Paloša [potpukovnik Miodrag Palošević — prim.] teram na posao i pored dva naređenja nije još otišao u avalski korpus... Avalskom korpusu naredio sam da uz pomoć Paloša obrazuje jurišne brigade i ilegalne starešine da budu, a ne Nedićevi oficiri. Objasnio sam da sada nije starešina nad korpusom i da je korpus samostalan u svakom pogledu.“ U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref> generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu... Da li da naši ljudi stupaju u [kvislinšku] žandarmeriju ili ne?}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem... Svi komandanti, sa malim izuzetkom, sigurni su ljudi. Ako se na drugi način ne može doći do oružja izvesni delovi mogu stupiti u žandarmeriju, stim da polože zakletvu i pobegnu u pogodnom momentu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić (»Drška«) obavještava komandanta JVuO da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref> od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«.}} Kroz dvije će nedjelje major Komarčević obavijestiti generala Mihailovića i Vrhovnu komandu JVuO i o svojevrsnoj Ljotićevoj ponudi upućenoj četnicima: {{izdvojeni citat|Po jednom čoveku Ljotić nam poručuje da sa nama neće primirje nego stalan mir i to znači da mi njemu priznamo rad sa okupatorom kao ispravan. Njihova uloga sa Nemcima da bude ravna našoj ulozi sa saveznicima i onda smo ravni. Po ovome trebao bi ovlašćen delegat od Čiče da govori. Podneću detaljan izveštaj. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od prethodnog dana, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili svakovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže [Jonića — prim.] i oca Srbije [Nedića].<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija [tj. SDS — prim.] se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat|Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom je tonu i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Kapetan [[Predrag Raković]], komandant Drugog ravnogorskog korpusa JVuO, sastao se 21. marta 1944. sa [[Obersturmführer|obersturmführerom]] [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom, kapetan Raković je okupacionom oficiru pružio „sigurne (pisane) garantije da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak“ ili sabotaže protiv Nijemaca, kao i da, što se jedinicâ JVuO tiče, na [[Područje Vojnog zapovednika Srbije|području Vojnog zapovednika Srbije]] i dalje važi primirje između četnika i okupatora. Pored toga, Raković je izrazio i „spremnost za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, uključujući tu i borbu „na drugim evropskim frontovima“. Sa svoje strane, obersturmführer Biermann je Rakovića, glede snabdijevanja četničkih trupa na frontu prema partizanima, uputio na lokalne postaje kvislinške policije (tj. Srpske državne straže): {{izdvojeni citat|Hiljadu četnika, koji se pominju u poslednjem dopisu (od 21. III), krenuće ovih dana. R.[aković] moli da stalno dobija vagone za prevoz već pripremljenih namirnica za četnike u borbi, i to od Čačka do odredišne stanice. Gospodin major Nisen (FK 610) naknadno će mu saopštiti da se u vezi s tim obrati potpukovniku Milovanoviću iz Okružnog pol.[icijskog] načelstva u Užicu, koji raspolaže tovarnim prostorom za četničke jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"An präzisen macht Rakovic neuerlich im Auftrag von DM folgende: </br> 1.) Sichere (schriftliche) Garantie, dass die geringsten Absichten bestehen, einen allgemeinen Aufstand zu planen oder Sabotagemassnahmen durchzuführen. </br> 2.) Waffenstillstand im Territorium Serbien. </br> 3.) Bereitschaft zur Bekämpfung der Kommunisten gegen Überlassung von Munition, auch ausserhalb Serbiens. </br> 4.) Wunsch für eine Konferenz zwischen einem deutschen Bevollmächtigten und General Trifunovic. </br> Dazu habe er in den letzten Tagen wiederholt auf funkentelegrafischem Wege den Auftrag von DM erhalten. Die im letzten Schreiben (21.3.) erwählten 1000 Cetniks würden in diesen Tagen abmarschieren. R. bat, laufend Waggons für bereitgehaltene Nahrungsmittel für die kämpfenden Cetniks ab Cacak bis zum Zielbahnhof zu erhalten. Nach Rücksprache mit Herrn Major Niessen (FK 610) wird ihm mitgeteilt, dass er sich dieserhalb an Oberstltn. Milovanovic von der Pol.Kreisstelle Uzice wenden müsse, der über den Frachtraum für Cetnikeinheiten verfüge. Rakovic teilt ferner mit, dass im DM–Hauptquartier über die Fortschritte der Russen an der Ostfront Besorgnis bestünde. Die Cetniks stünden auch für den Kampf gegen den Kommunismus an anderen europäischen Fronten bereit."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa Sicherheitdiensta u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom Predragom Rakovićem, komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca kako bi pomogao Đurišiću,<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Aprila 1944. godine je i Peti puk SDK (oko 600 ljudi), zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji »Frühlingserwachen«]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. </br> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". </br> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: </br> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). </br> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. </br> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. </br> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. </br> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. </br> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. </br> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. </br> Angriffsbeginn: 10.4.44. </br> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. </br> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci [[Razoružanje četnika|pustili iz zarobljeništva]], ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je [[Adolf Hitler|Firer]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} [[Ratko Parežanin]], kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, bio je za vrijeme okupacije na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944. (Antena M)]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Po povratku iz Beograda, potpukovnik Đurišić preduzima užurbane pripreme za formiranje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa. Procijenivši da CDK može mobilisati 5.649 ljudi, Đurišić u pismu od 12. juna moli generala Nedića da razliku preko 5.000 uvaži.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Četnička arhiva, CG—X—444, Pismo Pavla Đurišića Milanu Nediću od 12. juna 1944.</ref> Na temelju razgovora u Beogradu, Đurišić je za CDK sačinio prijedlog budžeta, koji je početkom juna dostavio Nediću. U njemu se za period od 1. juna do 31. decembra 1944. godine, na ime redovnih i ličnih, materijalnih i vanrednih izdataka, traži 289,976.800 [[dinar]]a. Prijedlogom budžeta nijesu predviđena sredstva za nabavku oružja, odjeće i posteljine, budući da su to obećale obezbijediti njemačke okupacione snage.<ref>AVII, ČA, CG—X—444, Predlog budžeta za CDK.</ref> Iz Đurišićeva pisma Nediću se doznaje da je već oko 20. maja za Beograd poslana tročlana delegacija u sastavu: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, kao i potporučnik Hojs, njemački oficir za vezu<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=174&rec=313&roll=488 NARA, T313, Roll 488, frame no. 000171.] <br /> ({{jez-njem|"Lt.Heuß, Verbindungsoffizier zu major Lukacevic, wird bis auf weiteres zu Cetnik–Führer Djurisic abgestellt. Rgt.Pfeiffer stellt geiegneten Vertreter für Heuß für begrenzte Zeit."}})</ref> pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa pozitivnim vijestima za komandanta četnika u Crnoj Gori i Sandžaku. Naime, Milan Nedić je po Arsoviću obavijestio Pavla Đurišića da mu je, u cilju opremanja CDK, uputio deset vagona [[Žito|žita]] (od čega pet za potrebe vojske), zatim tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odjeća), kao i 20 kamiona koji će svu opremu iz [[Raška|Raške]] prebaciti do Đurišićevog štaba u [[Prijepolje|Prijepolju]]. General Nedić je takođe odobrio i kredit od pet miliona dinara, namijenjen za područje [[Stara Crna Gora|stare Crne Gore]].<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472—474.</ref> Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju Komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, kako bi pokušali zaustaviti ofanzivu snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} U knjizi “Moja misija u Crnoj Gori”, Ratko Parežanin potvrđuje Karapandžićeve navode o zajedničkoj borbi Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca u vrijeme izvođenja »Titove ofanzive prema Ibru«: {{izdvojeni citat|U Srbiji se, naročito u poslednje vreme, radilo mnogo na objedinjavanju četnika i dobrovoljaca, ali sve je išlo nekako mučno i sporo. Bilo je s vremena na vreme saradnje i međusobnog pomaganja na terenu, pojedinačno, ali je na drugim mestima opet dolazilo do razmirica pa i do sukoba. Nade za jedinstvo bile su naročito oživele prilikom Titove ofanzive prema Ibru. Tada smo se zajednički borili sa četnicima na raznim sektorima. Lično sam gledao veće četničke jedinice gde se zajednički bore sa dobrovoljcima — oko [[Kraljevo|Kraljeva]] i [[Čačak|Čačka]] — sreo sam se jednom prilikom i sa Zvonkom Vučkovićem. Tada su se Marisav Petrović, Vlado Lenac i Zvonko zajedno i slikali. Naši su u ovo vreme sve činili da se četnicima pomaže i direktno u borbama i u pozadini... '''Verovali smo da će ovo bratstvo u oružju i zajednički prolivenoj krvi mnogo štošta iz nesrećne bliske prošlosti prekriti velom zaborava i da će nam omogućiti bratsku saradnju i borbu u odbrani od najvećeg protivnika, komunizma'''... Ljotić je u tom pogledu bio neumoran. Slao je kurire i posrednike do Draže Mihajlovića i zalagao se stalno za izmirenje i jedinstveni front. Nastojao je na razne načine da dođe u neposredan kontakt sa Dražom. Između Ljotića i Nedića postojala je puna saglasnost.<ref>Ратко Парежанин, Моја мисија у Црној Гори, Нова Искра, Минхен, 1974, стр. 8—9.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} General Dragoljub Mihailović (alias »88«) istog dana naređuje kapetanu Miloradu Mitiću (»Ratibor«), komandantu iz zapadne Srbije, koordinaciju borbenih manevara sa Nijemcima, Bugarima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Vrlo dobro je što su prešli u napad SDS. B.[ugari] N.[emci] Naše jedinice stalno vrše napade. Ovo je zgodna prilika da se uništi ova komunistička grupa, samo jedinice N. SDS. LJ.[otićevci] B. treba da napadaju, a ne da se brane. Mi ćemo još prikupiti snaga, koje će takođe preduzeti napade. [...] Inače svima ostalim našim jedinicama, koje su sada u dodiru sa komunistima, naređeno je da najenergičnije napadaju, i da komunistima nedaju mira. Za municiju se i dalje starajte... Morate voditi računa da nedolazi do intimnijeg dodira naših snaga i onih drugih, jer bi to bilo nezgodno. Naši će biti aktivni i bez toga.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_101.htm Pismo Draže Mihailovića od 27. marta 1944. kapetanu Miloradu Mitiću o saradnji četnika i okupatora u borbama protiv NOVJ u jugozapadnoj Srbiji]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa JVuO, poslao Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} [[File:Faksimil izveštaja pukovnika Jevrema Simića Drške od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću.jpg|thumb|Faksimil izveštaja pukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića Drške]] od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću.]] Pukovnik Jevrem Simić dostavio je pismom od 18. aprila 1944. generalu Draži Mihailoviću informacije o borbenom rasporedu snagâ JVuO, SDK, SDS i njemačkog Wehrmachta u jugozapadnoj Srbiji, naspram jedinicâ [[NOV i POJ]] koje ih napadaju: {{izdvojeni citat|Raspored Nemačko-satelističkih snaga je: Krdžaliski [dobrovoljački — prim.] drugi puk pod komandom Marisava [Petrovića] u Čajetini, a jedan bataljon je 17 ovog meseca otišao iz Bele reke verovatno ka Katićima. Nemci: 4.000 sa nešto lakih topova, na prostoru Čajetina — Palisad — Kraljeve vode — Kokin Brod. Bugari: Na utvrđenoj Borovoj glavi ovu ojačavaju i ima ih 1.500. S.D.S.: Njih 230 u utvrđenjima sela Rožanstvo. Marković: 360 ljudi zatvara Visoku. Odredi su istureni na Okruglici. Kondor: sa 1340 ljudi na liniji Klekovo — Ljubiš — Sirogojne. Grupno zatvara sve pravce sa rezervom spremnom za udar. Kalait: jedan bataljon sa 80 Nemaca u Štitkovu, a dve čete na Pavlovića Brodu. Sam Kalait sa ostalim odredima je sa Pavlom. Cvetić: sa njim veze nemam. Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini. U toku 17 ovog meseca Marković je do 11 časova vodio borbu sa crvenima napadnut od tri njegove kolone. Posle borbe od tri sata gde je dolazilo i do borbe prsa u prsa, povukao je se. Crveni su zauzeli Katiće, Maću, Vodice, Šarenik i tu se zadržali. Rezultat: Marković ima 6 mrtvih i 4 ranjena. Nađeno je 21 mrtvih kod crvenih.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 87–2–12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. '''Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji'''. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} General Jonić precizira na koje je sve još načine Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snagâ: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 16. maj 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE SW– SERBIEN: </br> RESTE 2. UND 5. DIV. IM ZLATAR– GEB. (S NOVA VAROS) VEREINIGT. </br> DAMIT HAT DIE DIV.– GRUPPE MORACA, IN ZWEIMONATIGEN KAEMPFEN DEZIMIERT, DEN TITO– AUFTRAG, IN SO– SERBIEN EINE KOMM. BASIS ZU SCHAFFEN, ZUNAECHST AUFGEBEN MUESSEN.– </br> BEI GERINGEN DEUTSCHEN, Z. T. ERHEBL. CETNIK– UND SFK– VERLUSTEN VERLOR DER FEIND IM VERLAUF DIESER KAEMPFE 2736 TOTE, 108 GEF. UND 64 UEBERLAEUFER."}})</ref> upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SDK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner zapaža još jedan primjer lokalne saradnje ravnogoraca i jedinicâ srpske kvislinške vlade: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM [skupa] sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: „U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref> Četiri dana ranije, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], 13. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} Već sjutradan je Račić donio naredbu kojom se zabranjuje vođenje pregovorâ s okupatorom bez njegova znanja i dopuštenja, dok je za kvislinške jedinice, koje je trebalo da posluže za posrednu nabavku naoružanja za JVuO, preporučio sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto je u izgledu da će Nemci dati još oružja za odrede srpske državne straže, granične straže i dobrovoljačkih jedinica, a imamo sigurnih podataka da će to oružje biti u najkraćem roku pod našom komandom to, — naređujem; 1. — Da komandanti srezova odobre da ode u Srpsku državnu stražu, graničnu stražu i dobrovoljačke odrede onoliko ljudi koliko bude traženo. Samo voditi računa da ljudstvo bude obrađeno u našem duhu i u nacionalnom pogledu ispravno. Ljudstvo obraditi u duhu naređenja koje je izdato u ovom pogledu. Do daljeg naređenja ne činiti pritisak na familije onih koji su u Nedićevim odredima i ne zahtevati da iz istih beže. A ako neko od njih pobegne posavetovati ga da se za sada vrati na svoje mesto i staviti mu na znanje da neće iskusiti nikakvu kaznu što se za izvesno vreme udaljio iz ovih jedinica. Za ovo imamo sigurnih podataka.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, str. 548—550.</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} Jedinice JVuO, koje tada sudjeluju na strani okupatorsko-kvislinških formacijâ u okviru ''Borbene grupe Weyel'', ubrojane su u »Sopstvene snage« u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera za 10. maj 1944.: {{izdvojeni citat|II. ''Situacija kod naših snaga''. A) Grupa »Holman« je, posle odbijanja jačih neprijateljevih napada na isturenu četu III. bat. kod Bioska (6 km sz. od Kremne) i ponovnih pokušaja noćnog proboja kod Mokre Gore, danas izjutra otpočela pokret sa III/ »Brdbg.«, 297. izv. bat., 698. bat. Feldžand. i II/»Brdbg.« u cilju napada na neprijatelja na planini Tari. I. bat. sa novodovedenim četnicima i SDS goni neprijatelja u rejonu Jablanica — Semegnjevo. B) Borbena grupa »Vajel« je sa Severnom četničkom kolonom u nastupanju preko puta Užice — Bioska u pravcu Šljivovica i sa Južnom četničkom grupom vrši zaprečavanje puta Užice — Ljubiš i južno odatle. C) 24. bug. div. učestvuje u napadu protiv neprijatelja na Tari sa 2 čete 11/64. i tenkovima preko manastira Rače (6 km jjz. od Bajine Bašte), a sa I/64. u pokretu iz Dervente prema jugoistoku u pravcu Bjeluša. III/64, nalazi se kod Kremne, sa zadatkom osiguravanja puta. Z.[apadno] odatle nalazi se i 200 četnika sa istim zadatkom. Ojačani I/63. dostigao je Čajetinu. Na dodeljenu 13. btr/1. izvršen je napad kod Mačkata. Bliži izveštaj još nije dostavljen. D) Grupa »Tatalović«. Angažovanjem minobacača od strane 1/2. SDK rasteran je neprijatelj, koji je s. od Fakovića, na obali Drine, sa hrvatske strane, izgradio položaje. I/l. SDK stigao je kod II/l. SDK u rejonu Zaglavak. III. ''Namere''. Gonjenje neprijatelja na Tari i u planini Zlatiboru uz dovlačenje novih raspoloživih bug. i četničkih snaga i snaga SDK. ''Ostali deo Srbije''. Prema izveštajima stanovnika, snage DM u rejonu j. od Kruševca vode žestoke odbrambene borbe protiv nadmoćnih kom. bandi. 20 km sz. od Prokuplja otpočeo je poduhvat lovačkih četa 27. bug. div. sa 4 nem. jurišna topa i 1 četom SDS. Na strani neprijatelja 15 mrtvih. Zaplenjena su tri skladišta životnih namirnica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_53.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 10. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o dejstvima protiv 2. i 5. NOU divizije na komunikaciji Užice — Višegrad], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument 53.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000709—000710.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann trat nach Abwehr stärkerer Feindangriffe gegen vorgeschobene Kp. des III.Btl. bei Visoka (6 NW Kremna) und erneuter nächtlicher Durchbruchsversuche bei Mokra Gora heute morgen mit III./Brdbg., A.A.297, Fg.Abt.696 und II./Brdbg. zum Angriff gegen Feind in der Tara planina an. </br> I.Btl. jagt mit neu herangeführten Cetniks und SSW Feind im Raum Jablanica–Semegnevo. </br> B) Gruppe Weyel ist mit nördlicher Cetnikkolonne über Strasse Uzice – Bioska in Richtung Slivovica im Vorgehen und sperrt mit südlicher Cetnikgruppe Strasse Uzice – Ljubis und südlich davon. </br> C) 24.bulg.Div. beteiligt sich an Angriff gegen Feind in der Tara mit 2 Kp. II./64 und Panzern über Kloster Raca (6 SSW Bajina Basta), I./64 von Derventa antretend nach Südosten in Richtung Bijelusa. </br> III./64 zur Strassensicherung bei Kremna. W davon 200 Cetniks mit dem gleichen Auftrag. </br> Verstärktes I./63 hat Cajetina erreicht. Zugeteilte Battr. 13/1 wurde bei Mackat angegriffen. Nähere Meldung steht noch aus. </br> D) Gruppe Tatalovic. Feind, der N Fakovic auf kroat.Drina–Ufer Stellungen ausbaute, durch Gr.We.Einsatz von I./SFK 2 vertrieben. </br> I./SFK l bei II./SFK l im Raum Zaglavak eingetroffen. </br> III. Absichten. </br> Jagen des Feindes in der Tara und im Zlatibor–Gebirge unter Herausziehen weiterer verfügbarer bulg., SFK– und Cetnik–Kräfte. </br> Übriges Serbien. </br> Nach Einwohnermeldungen sollen DM–Kräfte im Raum S Krusevac in heftigen Abwehrkämpfen gegen überlegene komm. Banden stehen. </br> 20 NW Prokuplje Unternehmen Jagdkpn.27.b.Div. mit 4 dt. Sturmgeschützen und 1 Kp. SSW angelaufen. 15 Feindtote, 3 Lebensmittellager erbeutet."}})</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Svoj postupak prema pripadnicima SDS major Komarčević obrazlaže na sljedeći način: {{izdvojeni citat|'''Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama'''. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Kapetan [[Dragomir Gaga Topalović]], komandant Rudničkog korpusa JVuO, u pismu od 3. juna 1944. upućenom komandantu Kačerske brigade potporučniku Milovanu Nedeljkoviću, naređuje usklađivanje dejstava četničkih jedinicâ u okolini Beograda sa onima kvislinške vlade te njemačkog i bugarskog okupatora, a protiv [[Kosmajski NOP odred|Kosmajskog odreda]]: {{izdvojeni citat|Prema podacima s kojima raspolažem komunci nalaze se na vrh [[Bukulja|Bukulje]]. S njima je, priča se, i sam [[Radivoje Jovanović|Bradonja]]. Njihova jačina iznosi oko 120—150. Pošto su zauzeli dobar položaj, ja sam predložio kapetanu Mihajloviću da izvršimo blokadu cele Bukulje, pa da ih napadnemo i uništimo po sledećem planu: 1. — Bugari ima da napadnu iz [[Aranđelovac|Aranđelovca]] samu Bukulju. 2. — Nemci ima da posednu Garaše prema Darosavi, do škole. 3. — Poljska straža iz [[Belanovica|Belanovice]] da uhvati vezu sa Nemcima iz Aranđelovca do Jelovika. 4. — Kačerska brigada [JVuO — prim.] ima da hvata vezu sa S.D.S. iz Belanovice i dalje put ka Jeloviku i Vukosavcima. 5. — S.D.S. iz Aranđelovca da nastavi putem između Bukulje i Jelovika — Vukosavca u produženju sve do Kamenara. 6. — 2 brigada K.G.G. [Korpus Gorske garde JVuO — prim.] od Kamenara do Brezovca. I dalje na [[Venčac]]. Čekam odgovor od kapetana Mihajlovića i ako on uspe da natera njih onda treba da krenemo zajedno u akciju. Čas polaska javiću. Vi ostanite na mestu gde ste sad, a ja ću da krenem bliže Kamenaru, kako bi bio bliže mestu odakle treba da počne akcija. Vi stupite u vezu sa poljskom stražom iz Belanovice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_173.htm Pismo komandanta Rudničkog korpusa od 3. juna 1944. komandantu Kačerske brigade o potrebi sadejstva četnika sa okupatorskim trupama i nedićevcima za napad na delove Kosmajskog NOP odreda na Bukulji]</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]]. Poručnik Prica je tom prilikom navodno obećao kapetanu SGS da četnici „za sada neće preduzimati nikakva neprijateljstva protiv njemačkih okupacionih trupâ“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.] <br /> ({{jez-njem|"Gelegentlich einer Reise im Grenzbezirk ist der Kommandeur der SGW–Kreisgrenzabteilung Pozarevac, Hptm. Ivanisevic im Dorfe C a r e v a c (10 südl. Gradiste) mit dem Cetnikführer und Kommandeur der Ramski brigade, Oblt. Bogdan P r i c a zusammengetroffen und mit demselben in ein Gespräch gekommen. </br> 3. Der Cetnikführer hat sich auch dahingehend ausgeschprochen, daß sie z.Zt. keine Feindseligkeiten gegen die deutsche Besatzungstruppe unternehmen werden."}})</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara [Cvetana] Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. </br> Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], u izvještaju koji će 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslati Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Tokom [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]] u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], od početka jula do početka avgusta 1944. godine, nastavilo se taktičko potčinjavanje četničkih jedinicâ njemačkoj ''Borbenoj grupi Weyel''. U izvještaju Komande Jugoistoka od 14. jula 1944. pominje se i sadejstvo ravnogorskih četnika i formacijâ kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|U planinama jugoistočno od [[Niš]]a, četnici i Srpska granična straža u borbi sa tamošnjim crvenim neprijateljskim snagama (22. crvena banditska divizija). Drum [[Leskovac]] — [[Lebane]] ponovo miniran. Srpska državna straža i četnici u borbi s komunistima jugoist. od [[Lazarevac|Lazarevca]]; navodno 23 neprijatelja ubijena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=756&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000927—000932.] </br> ({{jez-njem|"Im Gebirge SO Nisch Cetniks und SGW im Kampf mit dort. roten Feindkräften (22. rote Banden–Div.) </br> Strasse Leskovac – Lebane erneut vermint. SSW und Cetniks bei Kampf mit Komm. SO Lazarevac angebl. 23 Fd.– Tote."}})</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 14. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta}} Želja okupatora da se sa svim kvislinškim i kolaboracionističkim snagama, pod svaku cijenu i uz što manje sopstvenih gubitaka, spriječi prodor snagâ NOVJ iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine u Srbiju, izražena je i u izvještaju Operativnog odeljenja Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« od 19. jula: {{izdvojeni citat|Srbija: Pokreti crvenih divizija u južnom delu Srbije su od sve većeg značaja. [[Topličko-jablanička operacija|Operacija »Keraus«]]: glavnina 27. bugarske divizije krenula je 19. 7. iz doline Toplice u pravcu juga. Borbena grupa »Dizener« (5 bataljona Srpskog dobrovoljačkog korpusa i 1 tenkovska četa) kreće 20. 7. sa linije [[Leskovac]] — [[Lebane]] u pravcu severozapada. Četnička grupa »Vajel« sa zadatkom zaprečavanja linije Matorovska — Tulari nalazi se u naizmeničnim borbama sa crvenim snagama koje su prodrle preko Toplice u pravcu zapada sve do prostora [[Brus]]a. Južno od toga isturene jedinice komunista doprle su u pravcu [[Ibar|Ibra]] do prostora severno od [[Podujevo|Podujeva]]. Za ojačanje Ibarske doline upućen je dodatni ruski bataljon (I bataljon 5. puka [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]]). Na zapadnim granicama Srbije produžava se Titov marš, 9 — 12 crvеnih divizija prikupljeno je u prostoru [[Berane]] — [[Zvornik]] sa zadatkom upada u Srbiju. Borbe za [[Prokuplje]] — Brus se još ne mogu sagledati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000839—000840.] </br> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Bewegungen roter Divisionen in Südserbien von wachsender Bedeutung. </br> "Kehraus": Masse 27.bulg.Div. aus Toplica–Tal 19.7. nach S angetreten. Kgr. Diesener (5 SFK–Btlne. und 1 Pz.Kp.) antritt 20.7. aus Linie Leskovac – Lebane nach NW. </br> Cetnik–Gruppe Weyel mit Sperrauftrag in Linie Matorovska – Tulari mit Tn. in wechselvollen Kämpfen gegen–über Toplica nach W bis in Raum Brus vorgedrungene rote Kräfte. S davon vorderste Tle.Komm. N Podujevo Richtung Ibar. </br> Zur Verstärkung Ibartal ein weiteres Russen–Btl. (I./RZK 5) dorthin abgedreht. </br> An der W–Grenze Serbiens geht der Aufmarsch der Tito–Kräfte weiter, 9 – 12 rote Divisionen versammeln sich im Raum Berane – Zvornik mit dem Auftrag, nach Serbien einzufallen. </br> Die Kämpfe um Prokuplje – Brus sind noch nicht zu übersehen."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Grupe armija »F« za period od 1. jula do 31. decembra 1944. godine}} Narednog će mjeseca njemački nadležni organi javljati i o zajedničkim defanzivnim akcijama kvislinške SDS i JVuO. Tako je 15. VIII 1944. štab Armijske grupe »F« izviješten od strane Komande Jugoistoka: „Četničke jedinice iz pravca [[Trstenik]]a i [[Kruševac|Kruševca]], koje napreduju ka jugu, zauzele su [[Aleksandrovac]] uz slab otpor neprijatelja. Napadi crvenih na [[Vlasotince]] i [[Grdelica|Grdelicu]] odbijeni od strane Srpske granične straže i četnikâ.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=410&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289663.] <br /> ({{jez-njem|"CETNIK – VERBAENDE AUS TRSTENIK– KRUSEVAC NACH S ANGETRETEN GEGEN SCHWACHEN FD.–WIDERSTAND ALEKSANDROVAC GENOMMEN.– </br> ROTE ANGRIFFE AUF VLASETINCE [sic] UND GRDELICA DURCH SGW UND CETNIKS ABGEWEHRT.–"}})</ref> 28. avgusta, iz istog je izvora u Armijsku grupu »F« stigla i sljedeća informacija: „Nakon teških borbi sa SDS-om i četnicima, kom[unističke] snage spalile [[Boljevac]] a zatim se premjestile u pravcu sjeverozapada.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=318&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289571.] <br /> ({{jez-njem|"KOMM KRAEFTE NACH SCHWEREN KAEMPFEN MIT SSW UND CETNIKS BOLJEVAC IN BRAND GESTECKT UND DANN IN NW– RICHTUNG ABGESETZT."}})</ref> Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. '''Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod.''' Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!<ref name="Saslušanje"/>|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.}} Na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine, na pitanja predsednika sudskog veća o neposrednim rezultatima sastanka sa generalom Milanom Nedićem general Draža Mihailović se ovako odredio: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Da li ste vi posle razgovora preko Nedića primili od Nemaca izvesnu količinu oružja? Optuženi: Sve što sam iz Beograda primao preko [[Predrag Raković|Raković]]a, koji je radio stvarno po mom nalogu sa [[Miodrag Damjanović|Damjanovićem]], primio sam. Pretsednik: Da li je bilo iz nemačkih magazina? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Koliko ste pušaka primili? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Veće količine? Otprilike? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Je li dve, 20, 30? Optuženi: Ne, to ne znam tačno. Pretsednik: Primali ste. Optuženi: To je primljeno. Pretsednik: Pa vidite, vi ste primili 10.000 pušaka. Optuženi: Može da bude, ja broj ne znam. Pretsednik: Dozvoljavate li tu mogućnost? Optuženi: Ne, ne znam cifru. Pretsednik: Možda sedam, jedanaest ili petnaest hiljada. Optuženi: Može da bude 10.000. Pretsednik: Kako ste pokušali tih 10.000 pušaka da izvučete iz Beograda? Optuženi: Mogle su se izvlačiti kamionima za naoružanje Srpske državne straže, trebalo je da se popune obveznici. Pretsednik: Koliko je broj trupa imala Srpska državna straža? Optuženi: Mislim ukupno oko 20.000.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 236–237.</ref>}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu (žitarice, drvo, antimon, bakar, ruda hroma).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Unter eindringlichem Hinweis auf ein notwendigesvolles deutsches Vertrauen, das allein den Erfolg einer gemeinsamen Kampfführung herbeiführen könne, hat Nedic den Antrag gestellt auf : </br> a) Sofortlieferung von 3 Mill. Schuss Inf.Munition, deren Verteilung er sich vorbehälten werde, </br> b) Genehmigung der Sofortaufstellung eines 50 000 Mann zählenden serbischen Heereskörpers, dessen Rekrutierung aus den im Kampf erprobten Cetnik–Verbänden des Draja Mihailovic erfolgen soll, </br> c) Waffenlieferung hierzu einschl. schwerer Waffen. </br> 3.) In eingehender Aussprache zwischen O.B.Südost, Mil.Bef.Südost und den Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten wurde festgestellt und wird hiermit gemeldet : </br> a) Die Entwicklung der kommunistischen Gefahr in und um Serbien verlangt die Nutzbarmachung aller antikommunistischen Kräfte, </br> b) eine grundsätzliche Ablehnung des Nedic–DM–Angebotes führt zwingend : </br> b1) zu einer Einstellung aller Serben insbesondere der kampfwilligen Verbände gegen die Besatzungsmacht, </br> b2) für den Fall einer generellen Absage zu einem Abgleiten einzelner Cetnikteile zum kommunistisch verseuchten V.B.–Heer, </br> b3) zu weiteren Grosserfolgen der gut ausgerüsteten Tito–Banden gegen die schwachen DM–Verbände im serbischen Raum, </br> b4) zu einer endgültigen Unterbindung aller Verkehrswege insbesondere nach Griechenland. </br> b5) zu einem Ausfall der für Wehrmacht und Heimat notwendigen kriegswirtschaftlichen Ausnutzung des Landes (Getreide, Holz, Antimon, Kupfer, Chromerz)."}})</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskog pokreta.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da „treba pozdraviti predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=584&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000579.] <br/> ({{jez-njem|"Der Vorschlag zur Bildung einer serbischen Einheitsfront ist zu begrüssen."}})</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s D. Mihailovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera D. Mihailovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.] <br /> ({{jez-njem|"In Serbien Einbruch mehrer Tito–Verbände. Im Raum zwischen Ibar und Morava starke rote Kräfte aus Montenegro im Vorgehen gegen die ihnen entgegengeworfenen Cetnik–Verbänden, Polizei, SFK und Bulgaren–Btlne. Es handelt sich fraglos um das II. Korps mit etwa 3 roten Divisionen. </br> Die rote 37. Div. befindet sich z.Zt. im Vorgehen aus Raum nördlich Prije Polje auf Ivanjica. In Kürze ist mit ihrem Auftreten am Ibarabschnitt nördlich Usce zu rechnen. </br> Den Divisionen des XII. Korps ist es gelungen, sich wie befohlen in Richtung N–Montenegro in Marsch zu setzen. Trotz sofort eingeleiterer Verfolgung durch Teile 7.SS–Div. muss mit Eintreffen in Gegend Pljevlja in wenigen Tagen gerechnet werden. </br> Zusammenfassend ergibt sich das Bild eines in grossem fast planmässigen Verlaufs der seit langem erwarteten Tito–Offensive zur Inbesitznahme S–Serbiens, wenn auch einzelne der beteiligten Verbände angeschlagen sind und das XII. Korps mit grossen Versorgungsschwerigkeiten zu kämpfen hat. Aus sicheren Quellen kann geschlossen werden, dass die in Serbien eingetroffenen roten Kräfte nach ihrer Vereinigung mit den Verbände des Hauptstabes Serbien sich beiderseits der Eisenbahn Stalac – Nisch – Grdelica festsetzen wollen, um die Hauptverkehrsader des Südostens nachhaltig zu unterbrechen und Süd–Serbien unter Ausschaltung aller DM–Einflüsse zum kommunistischen Herrschaftsgebiet zu machen."}})</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) imale su gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=971&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000961.] <br /> ({{jez-njem|"Es muss als erwissen gelten, dass heute über 90% aller Serben hinter DM stellen. Wenn sich jetzt der Ministerpräsident Nedic, der sich bisher eine gewisse Zurückhaltung dem DM gegenüber auferlegte, vor diesen stellt und für ihn spricht, dann erscheint damit endgultig und offiziell die Versammlung aller Serben zum Kampf gegen den Kommunismus vollzogen."}})</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Ministerpräsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska izbeglička vlada]] priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) izdao je „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „Instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> General Miroslav Trifunović je 7. septembra 1944. obavijestio potčinjene da je Srpska državna straža u potpunosti integrisana u Mihailovićevu JVuO, i da će nadalje biti pod njegovom neposrednom komandom: {{izdvojeni citat|Pošto je SDS ušla u sastav naše vojske i dobila specijalan zadatak, to zabranjujem pozivanje i uzimanje oficira, podoficira i vojnika iz njenog sastava bez moga odobrenja. Isto tako zabranjujem uzimanje prevoznih sredstava i oružja SDS. Ako se gde desio koji slučaj pozivanja i uzimanja ljudstva, ono se ima odmah vratiti u svoju jedinicu. Naročito odmah vratiti oduzeto oružje i prevozna sredstva jer se na njih računa pri izvršenju datog im zadatka. Straža stoji u pogledu zadataka pod mojom komandom i ako se ima potrebe za njeno korišćenje tražiti ga od mene.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 38/1.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 61.</ref>|General [[Miroslav Trifunović]], komandant Srbije JVuO}} Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVuO general Miroslav Trifunović iznova je naredio da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> Nakon što su jedinice [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa NOVJ]] zauzele [[Požega|Požegu]], major [[Dragoslav Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]], elitne četničke formacije tokom [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], izdao je potčinjenim komandantima sljedeće naređenje: {{izdvojeni citat|Prva, šesta i 37. komunistička divizija sa glavninom svojih snaga nalazi se južno od Užica u oblasti Čajetine. Sa prednjim delovima komunisti su blokirali Užice i zauzeli Požegu držeći i položaje između Požege i Užica. U Užicu nalaze se jedan bataljon Nemaca, jedan Bataljon Dobrovoljaca i bataljon SDS. Na Jelovoj Gori Zlatiborski korpus. U oblasti Karana naš četvrti jurišni korpus, a između Karana i Požege Zapadno Moravska grupa kapetana Miloševića. U Jančićima novoformirani prvi korpus. Iz Čačka danas su krenuli dva bataljona Nemaca. U Čačku kao rezerva ostaju dva bataljona dobrovoljaca. Četvrta grupa jurišnih korpusa izvršiće koncentrični napad na Požegu, gde će se koncentrisati naše snage i produžiti u pravcu Užica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_58.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 4. septembra 1944. komandantima 1, 3. i 5. jurišnog korpusa i Šumadijske brigade za napad na jedinice 1. proleterskog korpusa NOVJ u rejonu Užičke Požege], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 58, strane 201—205.</ref>|Major [[Dragoslav Račić|Dragoslav S. Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]]}} Kako bi naglasio strateški značaj ponovnog zauzimanja Požege za održanje ravnogorskih četnikâ u Srbiji, njihovom ključnom uporištu, major Račić je istog dana (4. IX), kada je formirana operativna grupa od 1500 ljudi iz sastava 1. ravnogorskog korpusa JVuO, u direktivi<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 77, registarski broj 48/3.</ref> tim povodom zapisao: „Po padu Požege udruženim snagama očistiće se prostor do Užica odakle će se preduzeti opšta akcija svih antikomunističkih snaga prema Zlatiboru i prema Višegradu za tučenje komunističkih snaga i izbacivanje iz Srbije. Naša ideja manevra je tući komuniste u oblasti Požege i Užica, a potom prikupiti sve snage za dalje uništenje crvenih na prostoru Srbije... '''Prema tome borba u koju stupamo je odlučujuća za Srbiju, odlučujuća za Jugoslaviju i za ceo Balkan, jer od naše pobede ili poraza i od brzine rada zavisi da li će na naše tlo Amerikanci ili Sovjeti'''.“ U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]].<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Isljednik IV (antikomunističkog) odseka beogradske Specijalne policije [[Sergije Golubjev]] posvjedočio je poslije rata o Popovićevoj pogibiji u redovima JVuO: {{izdvojeni citat|Znam da je logor u Smederevskoj Palanci bio raspušten 1944. godine... Upravnik istog Popović (Milovan) sa odredom straže koja je čuvala logor i sa nekoliko vaspitača pobegao [je] iz logora i priključio se štabu DM. Prilikom nekog napada on je poginuo, dok je njegova žena dr Dragojla uspela da pobegne u Nemačku, gde sam je lično video u Beču.<ref>Историјски архив Београда, 4224/МГ — 626.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 367, фус. 791.</ref>}} Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref> On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U neposrednoj okolini Beograda, izvršeno je okupljanje jedinicâ Srpske državne straže, Srpske granične straže, kao i raznih četničkih grupâ. 5. oktobra 1944, sve ove jedinice su napustile Beograd i uputile se ka [[Jagodina|Jagodini]]. Nakon dolaska u Jagodinu 6. oktobra, a u dogovoru sa Mihailovićevim komandantom Srbije generalom Miroslavom Trifunovićem, od tih je od jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 337.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog(e) za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. Jedan primarni izvor najbolje oslikava kakva je panika zavladala među pripadnicima kvislinškog aparata i članovima Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada. Riječ je o pismu<ref>AVII, Nedićeva arhiva, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> koje je (u ponoć istog dana) sastavio Nedićev ministar privrede dr [[Milorad Nedeljković]], a koje je namijenio Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta. U pismu dr Nedeljkovića, između ostalog, navedeno je i sljedeće: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru [Nediću]! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic!] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod komandu JVuO. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Ovo je savezništvo, pak, bilo kratkog daha i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u dopisu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Prednji raport pomoćnika mog dostavljam Komandantu s molbom da se dostavi Vrhovnoj Komandi. G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao na pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin reinterpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ova saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata zaključuje da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je „na kraju upropastila“ upravo taktika koju je sâm odabrao: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}, str. 326.</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://www.frs.org.rs/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta (Forum Roma Srbije)]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle [[Sastanak u Divcima|pregovora s Nemcima]] u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, izvodi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija četnikâ]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala (je) u ilegali“.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref> Ipak, Dević ne poriče da je postojala sustavna kolaboracija pripadnika Mihailovićeve organizacije sa Nedićevim strukturama, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u JVuO ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio [[Milan Kalabić]]; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449, 451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže. [...] Reorganizacija sistema bezbednosti stvaranjem Srpske državne straže bila je signal za Mihailovićeve ljude da kontaktom sa kolegama oficirima koji su ušli u sastav straže pokušaju da se infiltriraju kako bi došli do naoružanja i informacija ili, kasnije kada prilike budu povoljnije, stave te odrede pod svoju kontrolu. [...] Jedan od presudnih razloga velikog uticaja [Mihailovićevih četnikâ na SDS — prim.] bilo je i veliko prisustvo bivših ravnogoraca u oružanim odredima „srpske vlade“, a potom i u SDS, kao posledica njihove legalizacije nakon nemačke ofanzive krajem 1941. i uništenja ustaničke teritorije u zapadnoj Srbiji.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306–307.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji (1941.)]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] 1vt0fldklwv2vufd1vnltkjpqma08mu 42690902 42690900 2026-09-22T07:40:09Z ~2026-47488-30 388646 42690902 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela poslao je 17. jula iz Valjeva izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], prvi komandant kvislinške [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, nakon rata piše o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Pavla Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat|"12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe."<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim podozrenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je savjetovao „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">{{Cite web |url=https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |title=Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА |access-date=2024-10-27 |archive-date=2024-07-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240720221112/http://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |url-status=dead }}</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen odgovornim za izvršenje i ovog zločina: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> {{izdvojeni citat|Tada je nastala i najčudnovatija faktička koalicija u Drugom svetskom ratu, koju su sačinjavali u odnosu na Narodnooslobodilački pokret, kao jedinstvenog protivnika, četnici, Nemci, Britanci, Nedić, ustaše.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992, str. 274.</ref>|Profesor [[Branko Petranović]]}} [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOPOJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, brojni su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Dobrisav Ordagić]] (Račanski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom vladom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila je veoma bitna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], doprinijevši radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizanskih snagâ. Ovo je moguće zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 18, reg. br. 1/5 (VK-X-1).</ref><ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju Mihailovićeve organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi poslužila kao oslonac „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref> Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942; Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i [[Aleksinac|Aleksincu]], koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima aleksinačkom, [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} U depešama poslatim Vrhovnoj komandi JVuO od 29. septembra do 1. oktobra 1942. godine,<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 501.</ref> gotovo dva mjeseca po hapšenju majora Dobrivoja Marinkovića od strane bugarskih okupacionih trupâ (nakon čega je otpremljen u [[Koncentracijski logor Mauthausen|logor Mauthausen]], gdje je skončao decembra iste godine), major Đurić (pseudonim »Herman«) kritizira indolentnost legalizovanih odreda i njihovih komandanata: {{izdvojeni citat|Za reon Marinkovića, šta sam uradio, podneo sam izveštaj. Srez Kruševački dodelio sam [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], a Dobrički Radojeviću. Za zamenika Marinkoviću odredio sam kapet. I klase Jovana Jovanovića i uputio mu mojeg delegata, jednog od najboljih organizatora rez. p.poruč. Stanimira Radenkovića. Rade isključivo po mojim uputstvima. U mom reonu svi komandanti brigada postavljeni od Marinkovića su legalni. To su: za srez Rasinski kapet. Petković, za srez Ražanjski akt. peš. kapet. Vesić, Moravski kapet. Novaković, a za srez Aleksinački niko nije bio određen. Za srez Sokobanjski kapet. Jovan Jovanović, jedini ilegalan. Postavio sam iste komandante brigada, ali naredio da moraju raditi na terenu, a ne uživati u varošima kao legalni... Legalne oficire narod nerado prima i komunisti koriste za propagandu, jer kažu da rade sa Nedićem. U koliko i dalje ostanu neaktivni vršiću smenu.}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref> Vezu sa Đurišićem je preko Glišića održavao i major [[Zaharije Ostojić]], koji se nalazio u VK JVuO. Pored toga, major Glišić se usredsredio da popravi odnose sa Talijanima, te će u narednom periodu na tome raditi svakodnevno.<ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref> iz 1942. godine upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], svoj stav o ovom problemu je definirao opunomoćenik njemačkog ministarstva u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Sekretar Kostić je zamolio Vujovića i da prenese Mihailoviću čvrsta uvjeravanja Nedića i Ljotića: {{izdvojeni citat|Nedić i Ljotić spremni su da Dražu pomažu [sa] oružjem, municijom, novčano i u svakom drugom pogledu, sve što budu mogli. Oni mole đenerala Mihajlovića, da sa svoje strane u Srbiji ne uspostavlja za sada, svoju vlast, jer da je narodu teško već i ovo dvovlašće, Nemaca i Nedićeve vlade. Trovlašće bi bilo još daleko teže, jer bi ono izazvalo velike zabune, da ne kažemo anarhiju, pošto bi bile dve srpske vlasti i narod ne bi znao koga da sluša. Nedić i Ljotić dalje poručuju, da srpska vlada u Beogradu neće postavljati više komadante oružanih jedinica niti okružne i sreske načelnike, bez prethodne saglasnosti đenerala Mihajlovića. Oni smatraju, da bi đeneral Mihajlović trebao da ostane izvan teritorije okupirane Srbije i da tamo čisti teren od komunista, a oni će u Srbiji taj isti posao da rade. U danom momentu spremni su da vlast i sve svoje oružane odrede predaju Draži ili licu koje Kralj bude odredio.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 110.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} Predratni [[Valjevo|valjevski]] [[ZBOR|zboraš]] [[Borivoje Karapandžić]], prosvetar u jedinicama SDK tokom okupacije, piše o saradnji dobrovoljačkih jedinica iz zapadne Srbije sa Mihailovićevim četnicima u istočnoj Bosni. Opisujući Vojinovićevu ključnu ulogu u spašavanju srpskih izbjeglica, u knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'' Karapandžić navodi, između ostalog, sljedeće: {{izdvojeni citat|Prelazeći preko Drine, dobrovoljci su dolazili u dodir i s pojedinim četničkim odredima iz Istočnog dela Bosne. Pri tim dodirima, a i docnije, dobrovoljci su davali bosanskim četnicima i oružje i municiju, kao i druge potrebe. Sve što je moglo koristiti srpskoj braći u Bosni, dobrovoljci su im, takoreći otkidajući od sebe, s ljubavlju davali, izražavajući tom prilikom divljenje prema njihovoj četničkoj borbi. Razume se, ovu pomoć dobrovoljci su davali onim četničkim komandantima i njihovim odredima, koji su se beskompromisno borili protivu svih srpskih dušmana, a naročito protivu ustaša i komunista. Takvi komandanti su bili: major [[Jezdimir Dangić]], kapetan [[Stevan Damjanović|Stevan Damjanović – Leka]] i Đura Bižić, koji su i svoje živote položili na oltar Otadžbine, boreći se protivu srpskih din dušmana.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 201—202.</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa Nedićevom kvislinškom upravom i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} U vjerodostojnost Botićevih navodâ mogao se i sâm Draža Mihailović uvjeriti iz izvještaja koji su mu krajem avgusta te godine dostavili vojvoda Dobroslav Jevđević i major Petar Baćović ispred Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine: {{izdvojeni citat|U vezi sa dolaskom Trklje i Mitranovića u ove krajeve i njihove želje da se sastanu sa Đokom ja sam opširnije razgovarao sa Trkljom. Esencijalno je iz tog razgovora sledeće: Postoji po njihovom mnenju apsolutna potreba da se od strane Bosanaca održavaju veze sa Nedićevom vladom, jer je zvanična Srbija sigurno zaleđe i azil za bosanske izbeglice i jer se bez nje ne može voditi akcija u Bosni. U vezi toga sam konstatovao da oni drugim očima gledaju na Nedićevu akciju nego mi. U vezi sa tim oni žele da pokret u Bosni javno ne treba da bude identifikovan sa Dražinim pokretom, nego da figurira kao samostalan. To obrazlažu i tim da je Draža član londonske vlade i kao takav ne može pristati na likvidaciju turskog [tj. [[Bošnjaci|bošnjačkog]] — prim.] elementa i hrvatskog... Poznajemo odlično prilike u Bosni znamo da u ovom kraju ti ljudi nemaju baš nikoga, pa to saopštavamo, kao elemenat, koji može da posluži pri oceni šta da se uradi prema njima. Da bi bili tačno obavešteni primećujemo samo, da smo i kod nekih bosanskih izbeglica iz naroda primetili izvesnu sentimentalnost prema Nediću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_162.htm Izveštaj majora Petra Baćovića i Dobrosava Jevđevića s kraja avgusta 1942. Draži Mihailoviću o političkoj situaciji u istočnoj Bosni i Hercegovini]</ref>}} Kapetan [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]], tada u svojstvu legalizovanog oficira na službi u [[Zaječar]]u, poslao je 22. juna te godine Vrhovnoj komandi JVuO depešu<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_111.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 31. maja do 26. juna 1942. godine]</ref> kojom obavještava da je uspostavio veze sa [[Sokolski pokret|sokolskom organizacijom]], kao i sa ljudstvom kvislinške SDS u glavnom gradu okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|Naredite da štab br. 2 preduzme hitno čišćenje izdajica u Beogradu. Ja ću gledati da angažujem pojedine sokolske trojke i žandarme koji su sigurni za taj cilj. Javite da li imate neko naređenje za rad Sokola u Beogradu. Kod mene je načelnik Sokola sa Čukarice. Oni su dobro organizovani. 700 žandarma iz Beograda traže instrukcije od mene.}} General Mihailović je uvažio prijedloge kapetana Ocokoljića (pseudonim »Iliev«) nakon samo par dana: {{izdvojeni citat|Preduzmite sve Vi i Stojanović [Miodrag, kapetan — prim.] da preobraćate tajno u naše redove sve pripadnike policijske straže i druge Nedićevce. Oficire pozvati da se izjasne. Neposlušne predložiti za lišenje čina sa obrazloženjem. Pozdravite sokole, neka se što bolje organizuju. Trojke neka postoje i nek malo sačekaju, još ne mogu u Beograd da stupe. Žandarmima iz Beograda daj da se što bolje organizuju za opštu stvar.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 345.</ref>}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez dozvole njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Početkom oktobra 1942, komandant Kolubarskog korpusa JVuO kapetan Petronije Nikolić (pseudonim »Peter«) informira generala Dražu Mihailovića o situaciji u sopstvenoj zoni odgovornosti: {{izdvojeni citat|G. pukovniče [Mihailović je general od decembra 1941. godine — prim.], rad na organizaciji je uglavnom završen... Ceo naš rad zasnovan je na Vašim uputstvima i naređenjima. Kako u [[Obrenovac|Obrenovcu]] tako i po selima. Nama pripada sve i to sa najboljim domaćinima na čelu. Četnici, poljska straža, graničari, također su sa nama. Ljotićevaca, komunista i ostalih koji bi nas progonili, nema.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 285.</ref>}} Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Generalštabni major Žarko Todorović (»Valter«) je Vrhovnoj komandi JVuO 15. decembra 1942. godine sugerirao sklapanje sporazuma sa Ljotićevom SDK: {{izdvojeni citat|Vođstvo Ljotićevaca postalo mekše. Hoće sporazum. Predlažem da se pokuša sporazum, ali pod uslovima da prestanu sa prokazivanjem naših ljudi. Energičnija borba protiv komunista. Da nam daju višak neregistrovanog oružja, a mi njima da obećamo zakonski postupak sa njima posle rata.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 647.</ref>}} Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} Iz ravnogorske komande Beograda (kapetan [[Aleksandar Saša Mihajlović]]) upozoravali su već 27. septembra 1942. na nesmotrenost potpukovnika Milana Kalabića, kao i na nadolazeće raspuštanje legalizovanih četničkih odreda od strane Nijemaca: {{izdvojeni citat|Negativnim radom Kalabićevih odreda, došla je kaznena divizija u Požarevački okrug i ceo kraj nalazi se pred katastrofom. Po saznanju, pretstoji razoružanje tih odreda od strane nemačkih vlasti. A ovi su spremni da se povuku u šumu, a to bi bio povod za nemačku akciju. Da bi se sačuvao narod molim da naredite Kalabiću da stupi sa mnom u vezu i da primi moju sugestiju o rešenju tog pitanja. Da bi se izbegla katastrofa bolje je da se jedan mali deo oružja preda i time Nemci umire. Tamo bi ostala straža [SDS — prim.] pod oružjem, '''a to su sve naši ljudi'''.<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 962.</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret!“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. 25. avgusta 1942. godine, a po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], Milan Nedić će ga imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovorite i molim potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega. Kao ministar policije imaće dva pomoćnika, jedno vojno lice bar potpukovničkog čina.“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Mihailović je već sjutradan odgovorio sljedeće: „»Adolf« [tj. Dragi Jovanović — prim.] Ima da pogine, a sada ga koristiti da vidimo šta hoće kao Ministar policije. Napravi se da smo gotovo da se sa njim tajno sarađuje.“ Nakon par dana, Mihailović će »Valteru« iznova potcrtati: „Po pitanju Adolfa poslao sam Vam odavno odgovor iskoristite ga, a zna se šta mu sleduje.“<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 626‒627.</ref> Potpisujući se još uvijek kao pukovnik, Mihailović šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Specijalna policija održavala je kontakte sa komandama i obavještajnim punktovima ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića po Srbiji. Saradnja sa četnicima obično se negativno odražavala na pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkog pokreta]], koji su bili hvatani, zatim kažnjavani na vremenske kazne i kasnije puštani iz [[Logor Banjica|logora na Banjici]]. О njihovom su puštanju po pravilu obavještavane terenske službe Mihailovićeve organizacije koje bi puštena lica najčešće ubijale.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-i/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga I], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 54.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1144&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001139—001140.] <br /> ({{jez-njem|"Er übernahm nochmals eine gewisse Bürgschaft für die Aufrichtigkeit und Treue von Dangić und versicherte für sich persönlich, dass auch er unverbrüchlich zu Deutschland stehen wollte. </br> Die Ausführungen von Neditsch waren von grossem Ernst und anscheinend von innerer Aufrichtigkeit getragen."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Dangić wäre aus Bosnien und kämpfte nur für den Schutz seines Heimatsgebietes gegen die Unmenschlichkeiten der Ustaschas und der Kroaten. Er wäre weder ein Bandit noch ein Aufständischen. Er hätte erklärt, dass er nicht gegen die deutsche Wehrmacht kämpfen wollte. Er würde sich den Deutschen unbedingt unterstellen und an ihrer Seite gegen einen Aufstand fechten, wenn er die Gewähr hätte, dass seine Landsleute in Bosnien gegen Übergriffe der Kroaten geschützt würden. </br> Zwischen Dangić und Mihailović hätte nie ein Zusammenhang bestanden, weil beide von einer ganz verschiedenen Auffassung aus handelten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat|Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu namere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"Sie ergab die grundsätzliche Ubereinstimmung der Absicht, in Ost–Bosnien und damit auch in Serbien Ruhe zu schaffen, das Massenmorden zu beenden und die klare Erkenntnis, dass das nur in der Zusammenarbeit der deutschen Wehrmacht mit D. erreicht werden könnte. D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd, 1999, str. 312–313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB: „Sada se radi na uništavanju komunističkih simpatizera. U s. Vapi (3 km od Čačka) pre 7 dana pohvatan je okružni komitet komunističke organizacije. Krili su se u jednoj zemunici izgrađenoj potpuno pod zemljom u čisto komunističkom selu Vapi. Uhvaćena su 4 člana koji su sačinjavali ceo Okružni komunistički komitet. Zaplenjeno je: pušaka 4 kom, 1 puškomitraljez, geštetner i 10 kgr. arhive. Arhiva je predata Upravi grada Beograda — Odelenje specijalne policije, radi uspešnog gonjenja svih komunista na celoj teritoriji Srbije koji su imali veze sa ovim komitetom.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo Mihailović odgovara: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref>|Depeša generala [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 4. marta 1943.}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> U zborniku ratnih sjećanja pripadnikâ Ruskog zaštitnog korpusa, objavljenom u [[New York|New Yorku]] 1963. godine pod naslovom ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' (“Ruski korpus na Balkanu u vrijeme Drugog velikog rata 1941–1945”), data je generalna ocjena međusobnih odnosâ RZK i JVuO u razdoblju okupacije Srbije: {{izdvojeni citat|Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu izvodile nikakve neprijateljske akcije protiv četnika generala Draže Mihailovića, već su, naprotiv, uvek bile spremne da im ponude svaku pomoć i saradnju, iako sâm general nije, u početku, razumeo naše motive i izbegavao je komunikaciju sa komandantom i jedinicama Ruskog korpusa. No, ubrzo je i on shvatio da su nam zajednički glavni smrtni neprijatelj komunisti na čelu sa Titom. Ovi četnički odredi su se borili ili protiv Nemaca, ili zajedno sa Nemcima, delovima Ruskog korpusa, „ljotićevcima“ a protiv Titovih crvenih partizana, ili bi iznenada napadali „ljotićevce“ ili slabe delove Ruskog korpusa, kojima su se stalno obraćali za pomoć, uglavnom u municiji, i ova im nikada nije bila odbijena. Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu napale četnike, ali su, delujući zajedno, uvek morale biti na oprezu i držati uši otvorene.<ref>Vertepov, Dmitriĭ Petrovich (1963). ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' New York: Nashi vesti, 1963, p. 20. <br /> ({{jez-rus|"Части Русского Корпуса никогда не вели никаких неприятельских действий против четников генерала Дражи Михайловича а, наоборот, всегда были готовы оказать им любую помощь и содействие, хотя сам генерал, в первое время, не понимал наших побуждений и избегал сношений с командиром и частями Русского Корпуса. Но, вскоре, и он понял, что нашим общим главным смертельным врагом являются коммунисты во главе с Тито. Эти четнические отряды воевали то против немцев, то вместе с немцами, частями Русского Корпуса, «льотичевцами», против красных партизан Тито, то, вдруг, нападали на «льотичевцев» или на слабые части Русского Корпуса, к которым они постоянно обращались за помощью, главным образом, огнеприпасами и никогда не получали отказа. Части Русского Корпуса никогда на четников не нападали, но, действуя совместно, всегда должны были быть начеку и держать ухо востро."}})</ref>}} Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije »Weiss«]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> Legalizovani ravnogorski komandant koji se u Nedićevim strukturama najduže održao bio je potpukovnik Momčilo Matić. Potpukovnik Matić je u kvislinškom sistemu, kao zapovjednik Drinske grupe srpskih oružanih odreda, igrao veoma bitnu ulogu. Legalizovao se krajem novembra 1941,<ref>Мр Драган Крсмановић, Војне формације 1941. године у Ужичком округу, Историјска баштина (број 20), Историјски архив Ужице, 2011, стр. 93.</ref> da bi na poziciji na kojoj se nalazio ostao neotkriven sve do proljeća 1943. godine. 3. marta 1943, potpukovnik Matić (pseudonim »Kapuco«) poslao je jedan od posljednjih radiograma Vrhovnoj komandi JVuO,<ref>AVII, ČA, K–293, reg. br. 3/1.</ref> iz koga postaje očito da je on, iako nominalno pod komandom generala Milana Nedića, zapravo odgovorao generalu Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Nedić mi usmeno saopštio 28. februara da dovedem celu grupu u Beograd do 15. marta radi preformiranja, moje je mišljenje radi likvidacije. Nemci to još nisu aminovali. U slučaju da je Nedićeva odluka izvršna, molim za naređenje gde da krenem sa najmanje 200 ljudi.}} Međutim, Matić nije uspio da se sa štabom Drinske grupe blagovremeno skloni iz Užica, budući da je već 6. marta od strane Nijemaca uhapšen,<ref>Милутин Живковић, н. д., стр. 318.</ref> da bi potom bio odveden u logor. Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant Gorske kraljeve garde JVuO, obavijestio je Mihailovića 20. marta: „Matićeva grupa nije zapravo razoružana, već samo što je jedna četa od 20 ljudi u Bosni... Ostalo ljudstvo [je] upućeno ... po Vašim ranijim instrukcijama delom preko Drine a većim delom preko Uvca i Lima, jedan deo priključio se Zlatiborskoj brigadi i [[Božidar Ćosović-Javorski|Boži Javorcu]]. Za ovo kriv je Matić jer se izrekao da će ići u šumu...“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 4/1.</ref> O sudbini Matićevih ljudi je VK JVuO sjutradan doznala nešto više i od kapetana Milorada Mitića, komandanta Zlatiborskog korpusa: „Matić iznenada razoružan i njegov štab. Odmah Nemci pojurili na teren da razoružaju ljudstvo. Uspeli samo u Bajinoj Bašti. Ostalo izbeglo. Većina van granice. Na reonu prihvaćeni. Pet šestina izbeglo.“<ref>AVII, ČA, K–293, reg. br. 4/1.</ref> Na ovaj će način biti ostvarena bojazan njemačkih okupacionih vlasti da će se JVuO priključiti legalizovani odredi, nezavisno od toga da li su Pećančevi ili Mihailovićevi. Upravo na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama upozorio je [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji, koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} U ratnim memoarima novinara [[Stanislava Krakova]], bliskog saradnika i rođaka generala Milana Nedića, ova epizoda je pomenuta kao logičan nastavak saradnje Pećančevog odreda pod komandom vojvode Đurovića sa Mihailovićevim četnicima. Prema Krakovljevim navodima, predsjednik kvislinške vlade je odobrio Ðurovićevo pristupanje Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Đurović je imao jedan od najvećih Pećančevih odreda sa kojim se nalazio u dolini Ibra i na Raškoj, te je odatle učinio mnoge akcije na spasavanju Srba uništavanih od strane [[Albanci|Arnauta]] sa [[Kosovo|Kosova]], koji su stizali katkad i do samih, pa i preko pretkumanovskih granica Srbije... General Nedić je imao veliko poverenje u njega, smatrao njegov odred kao jedan od retko disciplinovanih i baš mi je isticao kako je Đurović dostavljao odredima Mihailovićevim tu na jugozapadnoj granici pretkumanovske Srbije oružje i municiju, koju mu je Nedić slao. Kada su krajem 1942. godine Pećančevi odredi bili raspušteni naređenjem SS-generala Majsnera, Mašan Đurović, nije hteo da svoj odred raspusti, niti da stupi u Državnu Stražu, jer bi se tada morao da rastane od najvećeg broja svojih ljudi već se uputio sa svojim odredom u Crnu Goru i u martu 1943. stigao je u štab Draže Mihailovića, koji je tada bio u selu Lipovu nedaleko od Kolašina. Iako je bio stavljen pod slovo «Z», on se nije plašio, znajući da je vršio samo rad na spasavanju Srba i da je u svakoj prilici pomagao odrede Mihailovićeve, da lično dođe kod generala Mihailovića. Ovaj ga je lepo primio i kao iskusnog borca protiv partizana, uputio ga je da sa svojim odredom dejstvuje u oblasti Foče protiv komunista. To je bio jedan od retkih odreda Mihailovićevih iz Srbije, koji je hteo da pristane da se bori u Sandžaku [u]mesto na svom ognjištu. [...] Iako se bio odvojio od njega, general Nedić je potpuno shvatio i odobrio prilaženje Đurovića jedinicama generala Mihailovića i čak bio zadovoljan da Mašan nije dozvolio da se njegov odred raspusti.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 343—344.</ref>}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je 25. VIII [[Mladen Žujović|Mladenu Žujović]]u o šibenskim vođama »Zbora«: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci [[Dinarska četnička divizija|četničke Dinarske divizije]].<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bilo Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Stoga, molimo njemački Wehrmacht da nas podupre u ovoj borbi što je više moguće. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizirana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Kapetan Aleksandar Mihajlović zaključuje da se sa Srpskom državnom stražom ne treba konfrontirati, budući da ona, iz njegove perspektive, predstavlja savezničku vojsku: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. '''Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati'''. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref> U Mihailovićevu naređenju, pored ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Kapetan Antonović navodi i da SDS asistira četnicima u borbama protiv partizana u selima na [[Kosmaj]]u: „18. jula Kosmajski odred imao je noćni sukob sa jednom grupom partizana u blizini sela Manića. U tom sukobu ubijen je »Jarac« [riječ je o Đorđu Jovanoviću, političkom komesaru Kosmajskog NOP odreda — prim.] — komandant Kosmajskog partizanskog odreda i kod njega je nađen štambilj »Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda ,Rade Jovanovića’«. U tom sukobu ubijen je još jedan partizan. »Jarca« su organi S.D.S. odneli u Sopot i zakopali ga ali su ga partizani noću izvadili i sahranili na neko drugo mesto. Ko je tačno »Jarac« do danas nije tačno utvrđeno. Od naših u tom sukobu nije niko nastradao.“<ref>Zbornik NOR-a, XIV/2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 935.</ref> Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s Nedićevom kvislinškom vladom: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da na njih reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je odgovorio dvosmisleno dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|[[Slavonski Brod|Brodska]] podružnica zagrebačke ispostave [[Abwehr]]a ovih dana šalje 32 pouzdana Ljotićeva čovjeka četničkoj skupini Janjića, očito po nalogu iz Beograda. Ne postoje pisani sporazumi s četničkim vođom Janjićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—000384.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic–Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.–Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic–Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da („s obzirom na današnju situaciju“) budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao saradnju s kvislinškom upravom, general Mihailović iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje — ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Aleksandar Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Jovanović izvještava Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine. Obojica Paranosâ su bili najbliži saradnici Dragomira Dragog Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s [[Adolf Hitler|Hitlerom]], koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]] bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentroppom]] o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će [seoske] opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Paralelno sa sklapanjem pisanih ugovorâ s njemačkim komandama u Srbiji, majori Siniša Ocokoljić i Saša Mihajlović predlažu okupatoru usklađivanje antipartizanske akcije JVuO i SDS: {{izdvojeni citat|27.11. Vojni komandant Jugoistoka: </br> Četničke vođe Ocokoljić i Mihajlović dostavile su, preko poverljivog lica, ponudu da zajedno sa SDS-om unište komuniste u beogradskom okrugu. Oni traže garancije da će, tokom određenog perioda, biti obustavljena sva protivdejstva nemačkih i drugih trupa na datom području.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=176&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456904.] <br /> ({{jez-njem|"27.11. Mil.Befh.SO.: </br> DM.–Führer Ocokoljic und Mihajlovic durch V–Mann Angebot abgegeben, Komm. im Kreis Belgrad zusammen mit SSW. zu vernichten. Sie bitten um Zusage, daß für eine bestimmte Zeit jede Gegenaktion der Deutschen und sonstigen Truppen in diesem Raum unterbleibt."}})</ref>|Dnevni izvještaj Obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], 1. XII 1943.}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Ratomir (ili Ratimir) Rajko Pavlović radio je za Vrhovnu komandu JVuO pod pseudonimima »Vanda« i »Marga«. Nakon što mu je pošlo za rukom da operativno prodre u redove Specijalne policije Uprave grada Beograda (SP UgB), Pavlović je uspostavio tajni kontakt sa njenim šefom [[Ilijom K. Paranosom]]. U depešama koje je obavještajac Pavlović slao generalu Draži Mihailoviću, Ilija Paranos je označavan pseudonimom »Milka«. Paranos je predstavljao izvor važnih informacija za VK JVuO.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 314.</ref> Jedan od ljudi od najvećeg povjerenja Draže Mihailovića u okupiranom Beogradu bio je ing. Petar Milićević, viši železnički savetnik u penziji. Milićević je najprije djelovao pod pseudonimom »Lorenc«, da bi od početka 1943. godine preuzeo pseudonim »Ante«. U jednom od svojih izvještaja Mihailoviću, Milićević navodi da su za njega pristali da rade dva inspektora Uprave grada Beograda, pomenuvši jednoga od njih — Boška Ilića. Dvojica inspektorâ su bili angažirani na organizaciji četničkih trojki u Upravi grada Beograda i u njenim kvartovima, kao i za dostavljanje podataka o komunističkom pokretu u Beogradu i okolini.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, fond monografije o Beogradu, inventarski broj 8.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 315.</ref> Inače, Milićević se priključio ravnogorskom pokretu na samom početku rata 1941. Radio je legalno u glavnom gradu Srbije sve do decembra 1943, kada biva otkriven od strane ''[[Sicherheitsdienst]]a'' te prinuđen da pređe u ilegalni rad i uzme lažni identitet.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 492.</ref> 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se nalazio na čelu Mihailovićeve organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generalâ Mihailovića i Nedića. U svojim memoarima, pored ostalog, Neubacher zapisuje: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja talaca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori bilo je posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Nijemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|iredentističke]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} [[Brigadir]] [[Krsto Zrnov Popović]], vođ [[Crnogorski komiti|Božićnog ustanka]] i komandant kvislinške [[Lovćenska brigada|Lovćenske brigade]], ostavio je, u zabilješkama koje je vodio za period od jula 1943. do marta 1944. godine, zapis o formiranju Narodne uprave na [[Cetinje|Cetinju]]. Popović piše o nemogućnosti da se trojica predstavnika Crnogorske (federalističke) stranke (kojoj je i sâm pripadao tokom [[1930-e|tridesetih]] godina, po povratku iz emigracije), budući u manjini, novembra 1943. nametnu kao vođstvo u Upravi: {{izdvojeni citat|Naši su u Upravi sve ispustili, predsjedništvo, pa čak i vojsku. Mobilišu se četnici i u policiji i u žandarmeriji, rovare, rade na sve strane. Stvaraju zavjere, špijavaju, zatvaraju federaliste koga god mogu i hoće. Šajkače svuda i znakovi prave Srbije. Stižu agenti iz Srbije, rodom Crnogorci. Govori se da Nedić šalje pare, razumije se vojnim putem, preko povjerenika. Pjevaju se pjesme [[Petar I Karađorđević|Petru I]] i Srbiji. Stanje sve nesnosnije...<ref>Вељко Сјеклоћа, ''Крсто Поповић у историјској грађи и литератури''. Друго допуњено издање (Едиција „Свједочанства“), Издавачко предузеће „Обод“, Цетиње, 2001, стр. 253.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} O entuzijazmu kod stanovnika istočne Hercegovine naklonjenog četnicima za priključenje Nedićevoj Srbiji piše i major [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) u depeši pristigloj 30. XII 1943. u VK JVuO: {{izdvojeni citat|Narod neće moći izdržati bez pomoći u hrani. Ovu pomoć primiće od svakog ko mu je pruži jer su u pitanju familije za koje se, uostalom, borba i vodi. Nemci su proneli glas da će istočna Bosna i Hercegovina se priključiti Nediću. Svi govore: »Neka samo dođe i zavede vlast i red, a mi znamo što smo. Nama je potrebno mira i hleba, jer se više ovako ne može voditi borba sa svim neprijateljima, a pomoći nema ni odkuda«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref>}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; [[Vukašin Marčetić|Marčetić]] također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, kako su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti u Srbiji i pripadnika četničkog pokreta s teritorije marionetske [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i ''Spoljni otsek'', koji je imao za cilj da pomaže četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|U toku 1943. i 1944. naročito su žive veze Beograda i četnika iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like i drugih krajeva. Redovno dolaze i kuriri i odmah stupaju u vezu sa đeneralom Nedićem i D. Ljotićem, ostaju izvesno vreme u Beogradu i vraćaju se potom u svoje krajeve, svojim jedinicama... Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. '''Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti'''... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa [vojvodom] Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih [Kalabićevih — prim.] trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Simić implicitno podsjeća na kolaboraciju ravnogoraca sa kvislinškim strukturama kroz [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizaciju četnika u Srbiji]] (koja je nastavljena i nakon razoružavanja legalizovanih odredâ), sugerirajući Vrhovnoj komandi JVuO da u njegovoj zoni odgovornosti dođe do obustave ove prakse: „Upravo danas Paloša [potpukovnik Miodrag Palošević — prim.] teram na posao i pored dva naređenja nije još otišao u avalski korpus... Avalskom korpusu naredio sam da uz pomoć Paloša obrazuje jurišne brigade i ilegalne starešine da budu, a ne Nedićevi oficiri. Objasnio sam da sada nije starešina nad korpusom i da je korpus samostalan u svakom pogledu.“ U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref> generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu... Da li da naši ljudi stupaju u [kvislinšku] žandarmeriju ili ne?}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem... Svi komandanti, sa malim izuzetkom, sigurni su ljudi. Ako se na drugi način ne može doći do oružja izvesni delovi mogu stupiti u žandarmeriju, stim da polože zakletvu i pobegnu u pogodnom momentu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić (»Drška«) obavještava komandanta JVuO da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref> od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«.}} Kroz dvije će nedjelje major Komarčević obavijestiti generala Mihailovića i Vrhovnu komandu JVuO i o svojevrsnoj Ljotićevoj ponudi upućenoj četnicima: {{izdvojeni citat|Po jednom čoveku Ljotić nam poručuje da sa nama neće primirje nego stalan mir i to znači da mi njemu priznamo rad sa okupatorom kao ispravan. Njihova uloga sa Nemcima da bude ravna našoj ulozi sa saveznicima i onda smo ravni. Po ovome trebao bi ovlašćen delegat od Čiče da govori. Podneću detaljan izveštaj. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od prethodnog dana, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili svakovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže [Jonića — prim.] i oca Srbije [Nedića].<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija [tj. SDS — prim.] se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat|Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom je tonu i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Kapetan [[Predrag Raković]], komandant Drugog ravnogorskog korpusa JVuO, sastao se 21. marta 1944. sa [[Obersturmführer|obersturmführerom]] [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom, kapetan Raković je okupacionom oficiru pružio „sigurne (pisane) garantije da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak“ ili sabotaže protiv Nijemaca, kao i da, što se jedinicâ JVuO tiče, na [[Područje Vojnog zapovednika Srbije|području Vojnog zapovednika Srbije]] i dalje važi primirje između četnika i okupatora. Pored toga, Raković je izrazio i „spremnost za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, uključujući tu i borbu „na drugim evropskim frontovima“. Sa svoje strane, obersturmführer Biermann je Rakovića, glede snabdijevanja četničkih trupa na frontu prema partizanima, uputio na lokalne postaje kvislinške policije (tj. Srpske državne straže): {{izdvojeni citat|Hiljadu četnika, koji se pominju u poslednjem dopisu (od 21. III), krenuće ovih dana. R.[aković] moli da stalno dobija vagone za prevoz već pripremljenih namirnica za četnike u borbi, i to od Čačka do odredišne stanice. Gospodin major Nisen (FK 610) naknadno će mu saopštiti da se u vezi s tim obrati potpukovniku Milovanoviću iz Okružnog pol.[icijskog] načelstva u Užicu, koji raspolaže tovarnim prostorom za četničke jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"An präzisen macht Rakovic neuerlich im Auftrag von DM folgende: </br> 1.) Sichere (schriftliche) Garantie, dass die geringsten Absichten bestehen, einen allgemeinen Aufstand zu planen oder Sabotagemassnahmen durchzuführen. </br> 2.) Waffenstillstand im Territorium Serbien. </br> 3.) Bereitschaft zur Bekämpfung der Kommunisten gegen Überlassung von Munition, auch ausserhalb Serbiens. </br> 4.) Wunsch für eine Konferenz zwischen einem deutschen Bevollmächtigten und General Trifunovic. </br> Dazu habe er in den letzten Tagen wiederholt auf funkentelegrafischem Wege den Auftrag von DM erhalten. Die im letzten Schreiben (21.3.) erwählten 1000 Cetniks würden in diesen Tagen abmarschieren. R. bat, laufend Waggons für bereitgehaltene Nahrungsmittel für die kämpfenden Cetniks ab Cacak bis zum Zielbahnhof zu erhalten. Nach Rücksprache mit Herrn Major Niessen (FK 610) wird ihm mitgeteilt, dass er sich dieserhalb an Oberstltn. Milovanovic von der Pol.Kreisstelle Uzice wenden müsse, der über den Frachtraum für Cetnikeinheiten verfüge. Rakovic teilt ferner mit, dass im DM–Hauptquartier über die Fortschritte der Russen an der Ostfront Besorgnis bestünde. Die Cetniks stünden auch für den Kampf gegen den Kommunismus an anderen europäischen Fronten bereit."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa Sicherheitdiensta u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom Predragom Rakovićem, komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca kako bi pomogao Đurišiću,<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Aprila 1944. godine je i Peti puk SDK (oko 600 ljudi), zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji »Frühlingserwachen«]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. </br> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". </br> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: </br> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). </br> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. </br> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. </br> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. </br> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. </br> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. </br> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. </br> Angriffsbeginn: 10.4.44. </br> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. </br> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci [[Razoružanje četnika|pustili iz zarobljeništva]], ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je [[Adolf Hitler|Firer]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} [[Ratko Parežanin]], kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, bio je za vrijeme okupacije na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944. (Antena M)]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Po povratku iz Beograda, potpukovnik Đurišić preduzima užurbane pripreme za formiranje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa. Procijenivši da CDK može mobilisati 5.649 ljudi, Đurišić u pismu od 12. juna moli generala Nedića da razliku preko 5.000 uvaži.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Četnička arhiva, CG—X—444, Pismo Pavla Đurišića Milanu Nediću od 12. juna 1944.</ref> Na temelju razgovora u Beogradu, Đurišić je za CDK sačinio prijedlog budžeta, koji je početkom juna dostavio Nediću. U njemu se za period od 1. juna do 31. decembra 1944. godine, na ime redovnih i ličnih, materijalnih i vanrednih izdataka, traži 289,976.800 [[dinar]]a. Prijedlogom budžeta nijesu predviđena sredstva za nabavku oružja, odjeće i posteljine, budući da su to obećale obezbijediti njemačke okupacione snage.<ref>AVII, ČA, CG—X—444, Predlog budžeta za CDK.</ref> Iz Đurišićeva pisma Nediću se doznaje da je već oko 20. maja za Beograd poslana tročlana delegacija u sastavu: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, kao i potporučnik Hojs, njemački oficir za vezu<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=174&rec=313&roll=488 NARA, T313, Roll 488, frame no. 000171.] <br /> ({{jez-njem|"Lt.Heuß, Verbindungsoffizier zu major Lukacevic, wird bis auf weiteres zu Cetnik–Führer Djurisic abgestellt. Rgt.Pfeiffer stellt geiegneten Vertreter für Heuß für begrenzte Zeit."}})</ref> pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa pozitivnim vijestima za komandanta četnika u Crnoj Gori i Sandžaku. Naime, Milan Nedić je po Arsoviću obavijestio Pavla Đurišića da mu je, u cilju opremanja CDK, uputio deset vagona [[Žito|žita]] (od čega pet za potrebe vojske), zatim tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odjeća), kao i 20 kamiona koji će svu opremu iz [[Raška|Raške]] prebaciti do Đurišićevog štaba u [[Prijepolje|Prijepolju]]. General Nedić je takođe odobrio i kredit od pet miliona dinara, namijenjen za područje [[Stara Crna Gora|stare Crne Gore]].<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472—474.</ref> Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju Komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, kako bi pokušali zaustaviti ofanzivu snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} U knjizi “Moja misija u Crnoj Gori”, Ratko Parežanin potvrđuje Karapandžićeve navode o zajedničkoj borbi Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca u vrijeme izvođenja »Titove ofanzive prema Ibru«: {{izdvojeni citat|U Srbiji se, naročito u poslednje vreme, radilo mnogo na objedinjavanju četnika i dobrovoljaca, ali sve je išlo nekako mučno i sporo. Bilo je s vremena na vreme saradnje i međusobnog pomaganja na terenu, pojedinačno, ali je na drugim mestima opet dolazilo do razmirica pa i do sukoba. Nade za jedinstvo bile su naročito oživele prilikom Titove ofanzive prema Ibru. Tada smo se zajednički borili sa četnicima na raznim sektorima. Lično sam gledao veće četničke jedinice gde se zajednički bore sa dobrovoljcima — oko [[Kraljevo|Kraljeva]] i [[Čačak|Čačka]] — sreo sam se jednom prilikom i sa Zvonkom Vučkovićem. Tada su se Marisav Petrović, Vlado Lenac i Zvonko zajedno i slikali. Naši su u ovo vreme sve činili da se četnicima pomaže i direktno u borbama i u pozadini... '''Verovali smo da će ovo bratstvo u oružju i zajednički prolivenoj krvi mnogo štošta iz nesrećne bliske prošlosti prekriti velom zaborava i da će nam omogućiti bratsku saradnju i borbu u odbrani od najvećeg protivnika, komunizma'''... Ljotić je u tom pogledu bio neumoran. Slao je kurire i posrednike do Draže Mihajlovića i zalagao se stalno za izmirenje i jedinstveni front. Nastojao je na razne načine da dođe u neposredan kontakt sa Dražom. Između Ljotića i Nedića postojala je puna saglasnost.<ref>Ратко Парежанин, Моја мисија у Црној Гори, Нова Искра, Минхен, 1974, стр. 8—9.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} General Dragoljub Mihailović (alias »88«) istog dana naređuje kapetanu Miloradu Mitiću (»Ratibor«), komandantu iz zapadne Srbije, koordinaciju borbenih manevara sa Nijemcima, Bugarima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Vrlo dobro je što su prešli u napad SDS. B.[ugari] N.[emci] Naše jedinice stalno vrše napade. Ovo je zgodna prilika da se uništi ova komunistička grupa, samo jedinice N. SDS. LJ.[otićevci] B. treba da napadaju, a ne da se brane. Mi ćemo još prikupiti snaga, koje će takođe preduzeti napade. [...] Inače svima ostalim našim jedinicama, koje su sada u dodiru sa komunistima, naređeno je da najenergičnije napadaju, i da komunistima nedaju mira. Za municiju se i dalje starajte... Morate voditi računa da nedolazi do intimnijeg dodira naših snaga i onih drugih, jer bi to bilo nezgodno. Naši će biti aktivni i bez toga.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_101.htm Pismo Draže Mihailovića od 27. marta 1944. kapetanu Miloradu Mitiću o saradnji četnika i okupatora u borbama protiv NOVJ u jugozapadnoj Srbiji]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa JVuO, poslao Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} [[File:Faksimil izveštaja pukovnika Jevrema Simića Drške od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću.jpg|thumb|Faksimil izveštaja pukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića Drške]] od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću.]] Pukovnik Jevrem Simić dostavio je pismom od 18. aprila 1944. generalu Draži Mihailoviću informacije o borbenom rasporedu snagâ JVuO, SDK, SDS i njemačkog Wehrmachta u jugozapadnoj Srbiji, naspram jedinicâ [[NOV i POJ]] koje ih napadaju: {{izdvojeni citat|Raspored Nemačko-satelističkih snaga je: Krdžaliski [dobrovoljački — prim.] drugi puk pod komandom Marisava [Petrovića] u Čajetini, a jedan bataljon je 17 ovog meseca otišao iz Bele reke verovatno ka Katićima. Nemci: 4.000 sa nešto lakih topova, na prostoru Čajetina — Palisad — Kraljeve vode — Kokin Brod. Bugari: Na utvrđenoj Borovoj glavi ovu ojačavaju i ima ih 1.500. S.D.S.: Njih 230 u utvrđenjima sela Rožanstvo. Marković: 360 ljudi zatvara Visoku. Odredi su istureni na Okruglici. Kondor: sa 1340 ljudi na liniji Klekovo — Ljubiš — Sirogojne. Grupno zatvara sve pravce sa rezervom spremnom za udar. Kalait: jedan bataljon sa 80 Nemaca u Štitkovu, a dve čete na Pavlovića Brodu. Sam Kalait sa ostalim odredima je sa Pavlom. Cvetić: sa njim veze nemam. Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini. U toku 17 ovog meseca Marković je do 11 časova vodio borbu sa crvenima napadnut od tri njegove kolone. Posle borbe od tri sata gde je dolazilo i do borbe prsa u prsa, povukao je se. Crveni su zauzeli Katiće, Maću, Vodice, Šarenik i tu se zadržali. Rezultat: Marković ima 6 mrtvih i 4 ranjena. Nađeno je 21 mrtvih kod crvenih.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 87–2–12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. '''Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji'''. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} General Jonić precizira na koje je sve još načine Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snagâ: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 16. maj 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE SW– SERBIEN: </br> RESTE 2. UND 5. DIV. IM ZLATAR– GEB. (S NOVA VAROS) VEREINIGT. </br> DAMIT HAT DIE DIV.– GRUPPE MORACA, IN ZWEIMONATIGEN KAEMPFEN DEZIMIERT, DEN TITO– AUFTRAG, IN SO– SERBIEN EINE KOMM. BASIS ZU SCHAFFEN, ZUNAECHST AUFGEBEN MUESSEN.– </br> BEI GERINGEN DEUTSCHEN, Z. T. ERHEBL. CETNIK– UND SFK– VERLUSTEN VERLOR DER FEIND IM VERLAUF DIESER KAEMPFE 2736 TOTE, 108 GEF. UND 64 UEBERLAEUFER."}})</ref> upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SDK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner zapaža još jedan primjer lokalne saradnje ravnogoraca i jedinicâ srpske kvislinške vlade: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM [skupa] sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: „U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref> Četiri dana ranije, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], 13. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} Već sjutradan je Račić donio naredbu kojom se zabranjuje vođenje pregovorâ s okupatorom bez njegova znanja i dopuštenja, dok je za kvislinške jedinice, koje je trebalo da posluže za posrednu nabavku naoružanja za JVuO, preporučio sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto je u izgledu da će Nemci dati još oružja za odrede srpske državne straže, granične straže i dobrovoljačkih jedinica, a imamo sigurnih podataka da će to oružje biti u najkraćem roku pod našom komandom to, — naređujem; 1. — Da komandanti srezova odobre da ode u Srpsku državnu stražu, graničnu stražu i dobrovoljačke odrede onoliko ljudi koliko bude traženo. Samo voditi računa da ljudstvo bude obrađeno u našem duhu i u nacionalnom pogledu ispravno. Ljudstvo obraditi u duhu naređenja koje je izdato u ovom pogledu. Do daljeg naređenja ne činiti pritisak na familije onih koji su u Nedićevim odredima i ne zahtevati da iz istih beže. A ako neko od njih pobegne posavetovati ga da se za sada vrati na svoje mesto i staviti mu na znanje da neće iskusiti nikakvu kaznu što se za izvesno vreme udaljio iz ovih jedinica. Za ovo imamo sigurnih podataka.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, str. 548—550.</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} Jedinice JVuO, koje tada sudjeluju na strani okupatorsko-kvislinških formacijâ u okviru ''Borbene grupe Weyel'', ubrojane su u »Sopstvene snage« u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera za 10. maj 1944.: {{izdvojeni citat|II. ''Situacija kod naših snaga''. A) Grupa »Holman« je, posle odbijanja jačih neprijateljevih napada na isturenu četu III. bat. kod Bioska (6 km sz. od Kremne) i ponovnih pokušaja noćnog proboja kod Mokre Gore, danas izjutra otpočela pokret sa III/ »Brdbg.«, 297. izv. bat., 698. bat. Feldžand. i II/»Brdbg.« u cilju napada na neprijatelja na planini Tari. I. bat. sa novodovedenim četnicima i SDS goni neprijatelja u rejonu Jablanica — Semegnjevo. B) Borbena grupa »Vajel« je sa Severnom četničkom kolonom u nastupanju preko puta Užice — Bioska u pravcu Šljivovica i sa Južnom četničkom grupom vrši zaprečavanje puta Užice — Ljubiš i južno odatle. C) 24. bug. div. učestvuje u napadu protiv neprijatelja na Tari sa 2 čete 11/64. i tenkovima preko manastira Rače (6 km jjz. od Bajine Bašte), a sa I/64. u pokretu iz Dervente prema jugoistoku u pravcu Bjeluša. III/64, nalazi se kod Kremne, sa zadatkom osiguravanja puta. Z.[apadno] odatle nalazi se i 200 četnika sa istim zadatkom. Ojačani I/63. dostigao je Čajetinu. Na dodeljenu 13. btr/1. izvršen je napad kod Mačkata. Bliži izveštaj još nije dostavljen. D) Grupa »Tatalović«. Angažovanjem minobacača od strane 1/2. SDK rasteran je neprijatelj, koji je s. od Fakovića, na obali Drine, sa hrvatske strane, izgradio položaje. I/l. SDK stigao je kod II/l. SDK u rejonu Zaglavak. III. ''Namere''. Gonjenje neprijatelja na Tari i u planini Zlatiboru uz dovlačenje novih raspoloživih bug. i četničkih snaga i snaga SDK. ''Ostali deo Srbije''. Prema izveštajima stanovnika, snage DM u rejonu j. od Kruševca vode žestoke odbrambene borbe protiv nadmoćnih kom. bandi. 20 km sz. od Prokuplja otpočeo je poduhvat lovačkih četa 27. bug. div. sa 4 nem. jurišna topa i 1 četom SDS. Na strani neprijatelja 15 mrtvih. Zaplenjena su tri skladišta životnih namirnica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_53.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 10. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o dejstvima protiv 2. i 5. NOU divizije na komunikaciji Užice — Višegrad], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument 53.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000709—000710.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann trat nach Abwehr stärkerer Feindangriffe gegen vorgeschobene Kp. des III.Btl. bei Visoka (6 NW Kremna) und erneuter nächtlicher Durchbruchsversuche bei Mokra Gora heute morgen mit III./Brdbg., A.A.297, Fg.Abt.696 und II./Brdbg. zum Angriff gegen Feind in der Tara planina an. </br> I.Btl. jagt mit neu herangeführten Cetniks und SSW Feind im Raum Jablanica–Semegnevo. </br> B) Gruppe Weyel ist mit nördlicher Cetnikkolonne über Strasse Uzice – Bioska in Richtung Slivovica im Vorgehen und sperrt mit südlicher Cetnikgruppe Strasse Uzice – Ljubis und südlich davon. </br> C) 24.bulg.Div. beteiligt sich an Angriff gegen Feind in der Tara mit 2 Kp. II./64 und Panzern über Kloster Raca (6 SSW Bajina Basta), I./64 von Derventa antretend nach Südosten in Richtung Bijelusa. </br> III./64 zur Strassensicherung bei Kremna. W davon 200 Cetniks mit dem gleichen Auftrag. </br> Verstärktes I./63 hat Cajetina erreicht. Zugeteilte Battr. 13/1 wurde bei Mackat angegriffen. Nähere Meldung steht noch aus. </br> D) Gruppe Tatalovic. Feind, der N Fakovic auf kroat.Drina–Ufer Stellungen ausbaute, durch Gr.We.Einsatz von I./SFK 2 vertrieben. </br> I./SFK l bei II./SFK l im Raum Zaglavak eingetroffen. </br> III. Absichten. </br> Jagen des Feindes in der Tara und im Zlatibor–Gebirge unter Herausziehen weiterer verfügbarer bulg., SFK– und Cetnik–Kräfte. </br> Übriges Serbien. </br> Nach Einwohnermeldungen sollen DM–Kräfte im Raum S Krusevac in heftigen Abwehrkämpfen gegen überlegene komm. Banden stehen. </br> 20 NW Prokuplje Unternehmen Jagdkpn.27.b.Div. mit 4 dt. Sturmgeschützen und 1 Kp. SSW angelaufen. 15 Feindtote, 3 Lebensmittellager erbeutet."}})</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Svoj postupak prema pripadnicima SDS major Komarčević obrazlaže na sljedeći način: {{izdvojeni citat|'''Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama'''. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Kapetan [[Dragomir Gaga Topalović]], komandant Rudničkog korpusa JVuO, u pismu od 3. juna 1944. upućenom komandantu Kačerske brigade potporučniku Milovanu Nedeljkoviću, naređuje usklađivanje dejstava četničkih jedinicâ u okolini Beograda sa onima kvislinške vlade te njemačkog i bugarskog okupatora, a protiv [[Kosmajski NOP odred|Kosmajskog odreda]]: {{izdvojeni citat|Prema podacima s kojima raspolažem komunci nalaze se na vrh [[Bukulja|Bukulje]]. S njima je, priča se, i sam [[Radivoje Jovanović|Bradonja]]. Njihova jačina iznosi oko 120—150. Pošto su zauzeli dobar položaj, ja sam predložio kapetanu Mihajloviću da izvršimo blokadu cele Bukulje, pa da ih napadnemo i uništimo po sledećem planu: 1. — Bugari ima da napadnu iz [[Aranđelovac|Aranđelovca]] samu Bukulju. 2. — Nemci ima da posednu Garaše prema Darosavi, do škole. 3. — Poljska straža iz [[Belanovica|Belanovice]] da uhvati vezu sa Nemcima iz Aranđelovca do Jelovika. 4. — Kačerska brigada [JVuO — prim.] ima da hvata vezu sa S.D.S. iz Belanovice i dalje put ka Jeloviku i Vukosavcima. 5. — S.D.S. iz Aranđelovca da nastavi putem između Bukulje i Jelovika — Vukosavca u produženju sve do Kamenara. 6. — 2 brigada K.G.G. [Korpus Gorske garde JVuO — prim.] od Kamenara do Brezovca. I dalje na [[Venčac]]. Čekam odgovor od kapetana Mihajlovića i ako on uspe da natera njih onda treba da krenemo zajedno u akciju. Čas polaska javiću. Vi ostanite na mestu gde ste sad, a ja ću da krenem bliže Kamenaru, kako bi bio bliže mestu odakle treba da počne akcija. Vi stupite u vezu sa poljskom stražom iz Belanovice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_173.htm Pismo komandanta Rudničkog korpusa od 3. juna 1944. komandantu Kačerske brigade o potrebi sadejstva četnika sa okupatorskim trupama i nedićevcima za napad na delove Kosmajskog NOP odreda na Bukulji]</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]]. Poručnik Prica je tom prilikom navodno obećao kapetanu SGS da četnici „za sada neće preduzimati nikakva neprijateljstva protiv njemačkih okupacionih trupâ“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.] <br /> ({{jez-njem|"Gelegentlich einer Reise im Grenzbezirk ist der Kommandeur der SGW–Kreisgrenzabteilung Pozarevac, Hptm. Ivanisevic im Dorfe C a r e v a c (10 südl. Gradiste) mit dem Cetnikführer und Kommandeur der Ramski brigade, Oblt. Bogdan P r i c a zusammengetroffen und mit demselben in ein Gespräch gekommen. </br> 3. Der Cetnikführer hat sich auch dahingehend ausgeschprochen, daß sie z.Zt. keine Feindseligkeiten gegen die deutsche Besatzungstruppe unternehmen werden."}})</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara [Cvetana] Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. </br> Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], u izvještaju koji će 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslati Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Tokom [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]] u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], od početka jula do početka avgusta 1944. godine, nastavilo se taktičko potčinjavanje četničkih jedinicâ njemačkoj ''Borbenoj grupi Weyel''. U izvještaju Komande Jugoistoka od 14. jula 1944. pominje se i sadejstvo ravnogorskih četnika i formacijâ kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|U planinama jugoistočno od [[Niš]]a, četnici i Srpska granična straža u borbi sa tamošnjim crvenim neprijateljskim snagama (22. crvena banditska divizija). Drum [[Leskovac]] — [[Lebane]] ponovo miniran. Srpska državna straža i četnici u borbi s komunistima jugoist. od [[Lazarevac|Lazarevca]]; navodno 23 neprijatelja ubijena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=756&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000927—000932.] </br> ({{jez-njem|"Im Gebirge SO Nisch Cetniks und SGW im Kampf mit dort. roten Feindkräften (22. rote Banden–Div.) </br> Strasse Leskovac – Lebane erneut vermint. SSW und Cetniks bei Kampf mit Komm. SO Lazarevac angebl. 23 Fd.– Tote."}})</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 14. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta}} Želja okupatora da se sa svim kvislinškim i kolaboracionističkim snagama, pod svaku cijenu i uz što manje sopstvenih gubitaka, spriječi prodor snagâ NOVJ iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine u Srbiju, izražena je i u izvještaju Operativnog odeljenja Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« od 19. jula: {{izdvojeni citat|Srbija: Pokreti crvenih divizija u južnom delu Srbije su od sve većeg značaja. [[Topličko-jablanička operacija|Operacija »Keraus«]]: glavnina 27. bugarske divizije krenula je 19. 7. iz doline Toplice u pravcu juga. Borbena grupa »Dizener« (5 bataljona Srpskog dobrovoljačkog korpusa i 1 tenkovska četa) kreće 20. 7. sa linije [[Leskovac]] — [[Lebane]] u pravcu severozapada. Četnička grupa »Vajel« sa zadatkom zaprečavanja linije Matorovska — Tulari nalazi se u naizmeničnim borbama sa crvenim snagama koje su prodrle preko Toplice u pravcu zapada sve do prostora [[Brus]]a. Južno od toga isturene jedinice komunista doprle su u pravcu [[Ibar|Ibra]] do prostora severno od [[Podujevo|Podujeva]]. Za ojačanje Ibarske doline upućen je dodatni ruski bataljon (I bataljon 5. puka [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]]). Na zapadnim granicama Srbije produžava se Titov marš, 9 — 12 crvеnih divizija prikupljeno je u prostoru [[Berane]] — [[Zvornik]] sa zadatkom upada u Srbiju. Borbe za [[Prokuplje]] — Brus se još ne mogu sagledati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000839—000840.] </br> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Bewegungen roter Divisionen in Südserbien von wachsender Bedeutung. </br> "Kehraus": Masse 27.bulg.Div. aus Toplica–Tal 19.7. nach S angetreten. Kgr. Diesener (5 SFK–Btlne. und 1 Pz.Kp.) antritt 20.7. aus Linie Leskovac – Lebane nach NW. </br> Cetnik–Gruppe Weyel mit Sperrauftrag in Linie Matorovska – Tulari mit Tn. in wechselvollen Kämpfen gegen–über Toplica nach W bis in Raum Brus vorgedrungene rote Kräfte. S davon vorderste Tle.Komm. N Podujevo Richtung Ibar. </br> Zur Verstärkung Ibartal ein weiteres Russen–Btl. (I./RZK 5) dorthin abgedreht. </br> An der W–Grenze Serbiens geht der Aufmarsch der Tito–Kräfte weiter, 9 – 12 rote Divisionen versammeln sich im Raum Berane – Zvornik mit dem Auftrag, nach Serbien einzufallen. </br> Die Kämpfe um Prokuplje – Brus sind noch nicht zu übersehen."}})</ref>|Izvod iz ratnog dnevnika Grupe armija »F« za period od 1. jula do 31. decembra 1944. godine}} Narednog će mjeseca njemački nadležni organi javljati i o zajedničkim defanzivnim akcijama kvislinške SDS i JVuO. Tako je 15. VIII 1944. štab Armijske grupe »F« izviješten od strane Komande Jugoistoka: „Četničke jedinice iz pravca [[Trstenik]]a i [[Kruševac|Kruševca]], koje napreduju ka jugu, zauzele su [[Aleksandrovac]] uz slab otpor neprijatelja. Napadi crvenih na [[Vlasotince]] i [[Grdelica|Grdelicu]] odbijeni od strane Srpske granične straže i četnikâ.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=410&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289663.] <br /> ({{jez-njem|"CETNIK – VERBAENDE AUS TRSTENIK– KRUSEVAC NACH S ANGETRETEN GEGEN SCHWACHEN FD.–WIDERSTAND ALEKSANDROVAC GENOMMEN.– </br> ROTE ANGRIFFE AUF VLASETINCE [sic] UND GRDELICA DURCH SGW UND CETNIKS ABGEWEHRT.–"}})</ref> 28. avgusta, iz istog je izvora u Armijsku grupu »F« stigla i sljedeća informacija: „Nakon teških borbi sa SDS-om i četnicima, kom[unističke] snage spalile [[Boljevac]] a zatim se premjestile u pravcu sjeverozapada.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=318&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289571.] <br /> ({{jez-njem|"KOMM KRAEFTE NACH SCHWEREN KAEMPFEN MIT SSW UND CETNIKS BOLJEVAC IN BRAND GESTECKT UND DANN IN NW– RICHTUNG ABGESETZT."}})</ref> Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. '''Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod.''' Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!<ref name="Saslušanje"/>|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.}} Na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine, na pitanja predsednika sudskog veća o neposrednim rezultatima sastanka sa generalom Milanom Nedićem general Draža Mihailović se ovako odredio: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Da li ste vi posle razgovora preko Nedića primili od Nemaca izvesnu količinu oružja? Optuženi: Sve što sam iz Beograda primao preko [[Predrag Raković|Raković]]a, koji je radio stvarno po mom nalogu sa [[Miodrag Damjanović|Damjanovićem]], primio sam. Pretsednik: Da li je bilo iz nemačkih magazina? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Koliko ste pušaka primili? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Veće količine? Otprilike? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Je li dve, 20, 30? Optuženi: Ne, to ne znam tačno. Pretsednik: Primali ste. Optuženi: To je primljeno. Pretsednik: Pa vidite, vi ste primili 10.000 pušaka. Optuženi: Može da bude, ja broj ne znam. Pretsednik: Dozvoljavate li tu mogućnost? Optuženi: Ne, ne znam cifru. Pretsednik: Možda sedam, jedanaest ili petnaest hiljada. Optuženi: Može da bude 10.000. Pretsednik: Kako ste pokušali tih 10.000 pušaka da izvučete iz Beograda? Optuženi: Mogle su se izvlačiti kamionima za naoružanje Srpske državne straže, trebalo je da se popune obveznici. Pretsednik: Koliko je broj trupa imala Srpska državna straža? Optuženi: Mislim ukupno oko 20.000.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 236–237.</ref>}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu (žitarice, drvo, antimon, bakar, ruda hroma).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Unter eindringlichem Hinweis auf ein notwendigesvolles deutsches Vertrauen, das allein den Erfolg einer gemeinsamen Kampfführung herbeiführen könne, hat Nedic den Antrag gestellt auf : </br> a) Sofortlieferung von 3 Mill. Schuss Inf.Munition, deren Verteilung er sich vorbehälten werde, </br> b) Genehmigung der Sofortaufstellung eines 50 000 Mann zählenden serbischen Heereskörpers, dessen Rekrutierung aus den im Kampf erprobten Cetnik–Verbänden des Draja Mihailovic erfolgen soll, </br> c) Waffenlieferung hierzu einschl. schwerer Waffen. </br> 3.) In eingehender Aussprache zwischen O.B.Südost, Mil.Bef.Südost und den Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten wurde festgestellt und wird hiermit gemeldet : </br> a) Die Entwicklung der kommunistischen Gefahr in und um Serbien verlangt die Nutzbarmachung aller antikommunistischen Kräfte, </br> b) eine grundsätzliche Ablehnung des Nedic–DM–Angebotes führt zwingend : </br> b1) zu einer Einstellung aller Serben insbesondere der kampfwilligen Verbände gegen die Besatzungsmacht, </br> b2) für den Fall einer generellen Absage zu einem Abgleiten einzelner Cetnikteile zum kommunistisch verseuchten V.B.–Heer, </br> b3) zu weiteren Grosserfolgen der gut ausgerüsteten Tito–Banden gegen die schwachen DM–Verbände im serbischen Raum, </br> b4) zu einer endgültigen Unterbindung aller Verkehrswege insbesondere nach Griechenland. </br> b5) zu einem Ausfall der für Wehrmacht und Heimat notwendigen kriegswirtschaftlichen Ausnutzung des Landes (Getreide, Holz, Antimon, Kupfer, Chromerz)."}})</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskog pokreta.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da „treba pozdraviti predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=584&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000579.] <br/> ({{jez-njem|"Der Vorschlag zur Bildung einer serbischen Einheitsfront ist zu begrüssen."}})</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s D. Mihailovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera D. Mihailovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.] <br /> ({{jez-njem|"In Serbien Einbruch mehrer Tito–Verbände. Im Raum zwischen Ibar und Morava starke rote Kräfte aus Montenegro im Vorgehen gegen die ihnen entgegengeworfenen Cetnik–Verbänden, Polizei, SFK und Bulgaren–Btlne. Es handelt sich fraglos um das II. Korps mit etwa 3 roten Divisionen. </br> Die rote 37. Div. befindet sich z.Zt. im Vorgehen aus Raum nördlich Prije Polje auf Ivanjica. In Kürze ist mit ihrem Auftreten am Ibarabschnitt nördlich Usce zu rechnen. </br> Den Divisionen des XII. Korps ist es gelungen, sich wie befohlen in Richtung N–Montenegro in Marsch zu setzen. Trotz sofort eingeleiterer Verfolgung durch Teile 7.SS–Div. muss mit Eintreffen in Gegend Pljevlja in wenigen Tagen gerechnet werden. </br> Zusammenfassend ergibt sich das Bild eines in grossem fast planmässigen Verlaufs der seit langem erwarteten Tito–Offensive zur Inbesitznahme S–Serbiens, wenn auch einzelne der beteiligten Verbände angeschlagen sind und das XII. Korps mit grossen Versorgungsschwerigkeiten zu kämpfen hat. Aus sicheren Quellen kann geschlossen werden, dass die in Serbien eingetroffenen roten Kräfte nach ihrer Vereinigung mit den Verbände des Hauptstabes Serbien sich beiderseits der Eisenbahn Stalac – Nisch – Grdelica festsetzen wollen, um die Hauptverkehrsader des Südostens nachhaltig zu unterbrechen und Süd–Serbien unter Ausschaltung aller DM–Einflüsse zum kommunistischen Herrschaftsgebiet zu machen."}})</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) imale su gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=971&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000961.] <br /> ({{jez-njem|"Es muss als erwissen gelten, dass heute über 90% aller Serben hinter DM stellen. Wenn sich jetzt der Ministerpräsident Nedic, der sich bisher eine gewisse Zurückhaltung dem DM gegenüber auferlegte, vor diesen stellt und für ihn spricht, dann erscheint damit endgultig und offiziell die Versammlung aller Serben zum Kampf gegen den Kommunismus vollzogen."}})</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Ministerpräsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska izbeglička vlada]] priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) izdao je „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „Instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> General Miroslav Trifunović je 7. septembra 1944. obavijestio potčinjene da je Srpska državna straža u potpunosti integrisana u Mihailovićevu JVuO, i da će nadalje biti pod njegovom neposrednom komandom: {{izdvojeni citat|Pošto je SDS ušla u sastav naše vojske i dobila specijalan zadatak, to zabranjujem pozivanje i uzimanje oficira, podoficira i vojnika iz njenog sastava bez moga odobrenja. Isto tako zabranjujem uzimanje prevoznih sredstava i oružja SDS. Ako se gde desio koji slučaj pozivanja i uzimanja ljudstva, ono se ima odmah vratiti u svoju jedinicu. Naročito odmah vratiti oduzeto oružje i prevozna sredstva jer se na njih računa pri izvršenju datog im zadatka. Straža stoji u pogledu zadataka pod mojom komandom i ako se ima potrebe za njeno korišćenje tražiti ga od mene.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 38/1.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 61.</ref>|General [[Miroslav Trifunović]], komandant Srbije JVuO}} Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVuO general Miroslav Trifunović iznova je naredio da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> Nakon što su jedinice [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa NOVJ]] zauzele [[Požega|Požegu]], major [[Dragoslav Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]], elitne četničke formacije tokom [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], izdao je potčinjenim komandantima sljedeće naređenje: {{izdvojeni citat|Prva, šesta i 37. komunistička divizija sa glavninom svojih snaga nalazi se južno od Užica u oblasti Čajetine. Sa prednjim delovima komunisti su blokirali Užice i zauzeli Požegu držeći i položaje između Požege i Užica. U Užicu nalaze se jedan bataljon Nemaca, jedan Bataljon Dobrovoljaca i bataljon SDS. Na Jelovoj Gori Zlatiborski korpus. U oblasti Karana naš četvrti jurišni korpus, a između Karana i Požege Zapadno Moravska grupa kapetana Miloševića. U Jančićima novoformirani prvi korpus. Iz Čačka danas su krenuli dva bataljona Nemaca. U Čačku kao rezerva ostaju dva bataljona dobrovoljaca. Četvrta grupa jurišnih korpusa izvršiće koncentrični napad na Požegu, gde će se koncentrisati naše snage i produžiti u pravcu Užica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_58.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 4. septembra 1944. komandantima 1, 3. i 5. jurišnog korpusa i Šumadijske brigade za napad na jedinice 1. proleterskog korpusa NOVJ u rejonu Užičke Požege], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 58, strane 201—205.</ref>|Major [[Dragoslav Račić|Dragoslav S. Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]]}} Kako bi naglasio strateški značaj ponovnog zauzimanja Požege za održanje ravnogorskih četnikâ u Srbiji, njihovom ključnom uporištu, major Račić je istog dana (4. IX), kada je formirana operativna grupa od 1500 ljudi iz sastava 1. ravnogorskog korpusa JVuO, u direktivi<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 77, registarski broj 48/3.</ref> tim povodom zapisao: „Po padu Požege udruženim snagama očistiće se prostor do Užica odakle će se preduzeti opšta akcija svih antikomunističkih snaga prema Zlatiboru i prema Višegradu za tučenje komunističkih snaga i izbacivanje iz Srbije. Naša ideja manevra je tući komuniste u oblasti Požege i Užica, a potom prikupiti sve snage za dalje uništenje crvenih na prostoru Srbije... '''Prema tome borba u koju stupamo je odlučujuća za Srbiju, odlučujuća za Jugoslaviju i za ceo Balkan, jer od naše pobede ili poraza i od brzine rada zavisi da li će na naše tlo Amerikanci ili Sovjeti'''.“ U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]].<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Isljednik IV (antikomunističkog) odseka beogradske Specijalne policije [[Sergije Golubjev]] posvjedočio je poslije rata o Popovićevoj pogibiji u redovima JVuO: {{izdvojeni citat|Znam da je logor u Smederevskoj Palanci bio raspušten 1944. godine... Upravnik istog Popović (Milovan) sa odredom straže koja je čuvala logor i sa nekoliko vaspitača pobegao [je] iz logora i priključio se štabu DM. Prilikom nekog napada on je poginuo, dok je njegova žena dr Dragojla uspela da pobegne u Nemačku, gde sam je lično video u Beču.<ref>Историјски архив Београда, 4224/МГ — 626.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 367, фус. 791.</ref>}} Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref> On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U neposrednoj okolini Beograda, izvršeno je okupljanje jedinicâ Srpske državne straže, Srpske granične straže, kao i raznih četničkih grupâ. 5. oktobra 1944, sve ove jedinice su napustile Beograd i uputile se ka [[Jagodina|Jagodini]]. Nakon dolaska u Jagodinu 6. oktobra, a u dogovoru sa Mihailovićevim komandantom Srbije generalom Miroslavom Trifunovićem, od tih je od jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 337.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog(e) za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. Jedan primarni izvor najbolje oslikava kakva je panika zavladala među pripadnicima kvislinškog aparata i članovima Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada. Riječ je o pismu<ref>AVII, Nedićeva arhiva, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> koje je (u ponoć istog dana) sastavio Nedićev ministar privrede dr [[Milorad Nedeljković]], a koje je namijenio Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta. U pismu dr Nedeljkovića, između ostalog, navedeno je i sljedeće: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru [Nediću]! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic!] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod komandu JVuO. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Ovo je savezništvo, pak, bilo kratkog daha i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u dopisu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Prednji raport pomoćnika mog dostavljam Komandantu s molbom da se dostavi Vrhovnoj Komandi. G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao na pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin reinterpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ova saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata zaključuje da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je „na kraju upropastila“ upravo taktika koju je sâm odabrao: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}, str. 326.</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://www.frs.org.rs/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta (Forum Roma Srbije)]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle [[Sastanak u Divcima|pregovora s Nemcima]] u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, izvodi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija četnikâ]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala (je) u ilegali“.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref> Ipak, Dević ne poriče da je postojala sustavna kolaboracija pripadnika Mihailovićeve organizacije sa Nedićevim strukturama, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u JVuO ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio [[Milan Kalabić]]; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449, 451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže. [...] Reorganizacija sistema bezbednosti stvaranjem Srpske državne straže bila je signal za Mihailovićeve ljude da kontaktom sa kolegama oficirima koji su ušli u sastav straže pokušaju da se infiltriraju kako bi došli do naoružanja i informacija ili, kasnije kada prilike budu povoljnije, stave te odrede pod svoju kontrolu. [...] Jedan od presudnih razloga velikog uticaja [Mihailovićevih četnikâ na SDS — prim.] bilo je i veliko prisustvo bivših ravnogoraca u oružanim odredima „srpske vlade“, a potom i u SDS, kao posledica njihove legalizacije nakon nemačke ofanzive krajem 1941. i uništenja ustaničke teritorije u zapadnoj Srbiji.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306–307.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji (1941.)]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] scdqp0iszg9mcuci7o1iq5ltugb30ui 0 177476 42690890 42342047 2026-09-22T06:54:10Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690890 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Eisenstadt | ime_genitiv = | izvorno_ime = | slika_panorama =Leithagebirge.jpg | veličina_slike =280px | opis_slike=Panorama grada | slika_zastava= | slika_zastava_veličina= | slika_pečat = | slika_pečat_veličina = | slika_grb = | slika_grb_veličina = | slika_amblem_prazno = | slika_amblem_prazno_veličina = | slika_amblem_prazno_opis = | slika_lokacijska_karta_država =Austrija | širina-stupnjevi =47 | širina-minute =51 | širina-oznaka = N | dužina-stupnjevi =16 | dužina-minute =31 | dužina-oznaka = E | lokacija_ime =[[Popis država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Austrija}} | lokacija1_ime =[[Austrijske savezne zemlje|Savezna zemlja]] | lokacija1_info =[[Gradišće]] | lokacija2_ime =[[Austrijski okruzi|Okrug (bezirk)]] | lokacija2_info =[[Statutarni grad (Austrija)|statutarni grad]] | lokacija3_ime = | lokacija3_info = | dijelovi = | vrsta_dijelova = | titula_vođe=[[gradonačelnik]] | ime_vođe =Andrea Fraunschiel | površina_bilješke = | površina_ukupna = | površina_kopna = | površina_vode = | postotak_vode = | površina_uža =42.91 [[km²]]<ref name=mam/> | površina_šira = | površina_prazno1_ime = | površina_prazno1 = | površina_prazno2_ime = | površina_prazno2 = | visina =182 | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina =[[2014]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo = | stanovništvo_gustoća= | stanovništvo_uže =13,664<ref name=mam/> | stanovništvo_uže_gustoća =318.4 stan./[[km²]]<ref name=mam/> | stanovništvo_šire = | stanovništvo_šire_gustoća = | vremenska_zona=[[UTC+1]] | utc_pomak =+2 | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST= | poštanski_broj =7000 | pozivni_broj=02682 | gradovi_prijatelji = | web_stranica =[http://www.eisenstadt.gv.at/ www.eisenstadt] | bilješke = }} '''Eisenstadt''' ([[hrvatski jezik|hrvatski]]: ''Željezno'', [[Mađarski jezik|mađarski]]: ''Kismarton'') je [[grad]] na [[istok]]u [[Austrija|Austrije]] od 13,664 stanovnika.<ref name=mam>{{cite web | url =http://www.citypopulation.de/php/austria-burgenland.php | title =Austria: Burgenland | accessdate = 02. 02. 2016. | language=engleski | publisher=City population}}</ref> Eisenstadt je [[glavni grad|administrativni centar]] [[Austrijske savezne zemlje|savezne zemlje]] [[Gradišće|Burgenland]], ali i vlastitog okruga jer je [[Statutarni grad (Austrija)|statutarni grad]], uz to je i administrativni centar [[Eisenstadt-Umgebung|Okruga Eisenstadt-Umgebung]]. == Geografija == ''Eisenstadt'' leži na južnom kraju masiva [[Leitha (masiv)|Leitha]], 12&nbsp;km od [[Mađarska|mađarske]] granice.<ref name=brit/> == Historija == ''Eisenstadt'' se kao naselje prvi put spominje u dokumentima [[1264]].<ref name=brit/> Od [[1648]]. grad ima status slobodnog kraljevskog grada u [[Ugarska|Ugarskoj]] <ref name=brit/> i poznat je kao sjedište bogate [[Feudalizam|feudalne]] porodice [[Esterhazy]].<ref name=brit/> [[Datoteka:Eisenstadt-altes-Rathaus.jpg|left|240px|thumb|Stara gradska vijećnica]] Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] i raspada [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]], dotadašnja Županija Šopron koja je pripadala [[Ugarska|Ugarskoj]] podjeljena je po etničkoj osnovi - [[1921]]., tako da se veći zapadni dio (Deutsch-Westungarn) u kom je preovladalo [[nemci|njemačko]] stanovništvo ujedinio sa Austrijom. Nakon tog je [[1925]]. osnovana deveta [[Austrijske savezne zemlje|austrijska savezna država]] [[Gradišće|Burgenland]], sa ''Eisenstadtom'' kao administrativnim centrom.<ref name=brit/> [[Datoteka:SchlossEsterhazy.jpg|right|280px|thumb|Palača Esterhazy]] == Znamenitosti i kultura == Najveće znamenitosti ''Eisenstadta'' su nekadašnji [[palata|dvorac]] porodice Esterhazy iz [[14. vijek]]a (obnovljen [[1663]]. - [[1672]].), Crkva Kalvarija (Kalvarienbergkirche) sa grobom slavnog [[kompozitor]]a [[Joseph Haydn|Josepha Haydna]]. Kuća u kojoj je Haydn živio između [[1766]]. - [[1790]]., koja je danas pretvorena u [[muzej]], pa župna crkva iz [[1450]]. - [[1522]]. i [[Franjevci|franjevačka]] crkva iz [[1625]]. - [[1630]].), u kojoj se nalazi grobnica porodice Esterházy. U neposrednoj okolici grada nalazi se ''Dvorac Forchtenstein'', nekadašnje sjedište [[grof]]ova von Mattersdorf.<ref name=brit>{{cite web |url =http://www.britannica.com/EBchecked/topic/181523/Eisenstadt | title =''Eisenstadt'' | accessdate = 21. 08. 2012 | language=engleski | publisher=Encyclopædia Britannica Online }}</ref> [[Datoteka:Eisenstadt Haydnkirche.JPG|right|280px|thumb|Bergkirche (Haydnkirche)]] == Stanovništvo == U samom gradu živi 13 147 stanovnika <ref name=stat>{{cite web |url =http://www.citypopulation.de/php/austria-burgenland.php | title =''Austria, Burgenland'' | accessdate = 21. 08. 2012 | language=engleski | publisher=Citypopulation.de }}</ref>, a u široj okolici 40 943 stanovnika [[Gradišće|Burgenlanda]].<ref name=stat/>''Eisenstadt'' je kulturno središte hrvatske nacionalne manjine - [[Gradišćanski Hrvati|Gradišćanskih Hrvata]]. == Privreda i transport == ''Eisenstadt'' je trgovačko središte [[Voćarstvo|voćarskog]] i [[Vinogradarstvo|vinogradarskog]] kraja, sa značajnom [[Industrija|industrijom]] koja proizvodi su [[tekstil]], skijašku opremu, metalno posuđe i električnu opremu. Dobar dio stanovnika radi u javnoj upravi i uslužnim djelatnostima.<ref name=brit/> == Gradovi prijatelji == Eisenstadt je zbratimljen sa slijedećim gradovima; {| class="wikitable" |- valign="top" | * {{flag|Njemačka}}, [[Bad Kissingen]] <ref name=avanova/> * {{flag|Francuska}}, [[Колмар|Colmar]]<ref name=avanova/> * {{flag|Italija}}, [[Lignano Sabbiadoro]]<ref name=avanova/> || * {{flag|Japan}}, [[Sanuki (Kagawa)|Sanuki]] <ref name=avanova/> * {{flag|Mađarska}}, [[Šopron]] <ref name=avanova>{{cite web |url = http://avanova.at/liste-der-staedtepartnerschaften-in-oesterreich-345 |title = ''Liste der Städtepartnerschaften in Österreich'' |accessdate = 21. 08. 2012 |language = njemački |publisher = Avanova }}{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> |} == Izvori == {{Izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.britannica.com/EBchecked/topic/181523/Eisenstadt Eisenstadt na portalu Encyclopædia Britannica Online] {{en icon}} * [http://www.eisenstadt.gv.at/ Službene stranice grada] {{de icon}} {{commonscat|Eisenstadt}} {{Glavni gradovi austrijskih saveznih zemalja}} {{OkruziGradišća}} [[Kategorija:Gradovi i naselja Gradišća]] [[Kategorija:Gradovi u Austriji]] 7l3b9gm0sawosql809onml6u9r3a64p 0 201570 42690854 42466637 2026-09-22T00:44:22Z Issac I Navarro 334018 Kathy&Sara 281.jpg 42690854 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Kathy&Sara 281.jpg|250px|Podofilija]] '''Podofilija''' je izraz za specifičnu parafiliju koja se iskazuje kroz fiksaciju prema nožnim prstima, tabanima, oblicima stopala i raznim stvarima vezanim uz [[stopala]] u svrhu postizanja [[seks]]ualnog zadovoljavanja. To je najčešći oblik seksualnog [[fetišizam|fetišizma]]. Podofilija je definisana kao povećano polno zanimanje za stopala ili obuću. Pretežno ju imaju muškarci (predmet obožavanja ženska stopala ili obuća). Za fetišista na atraktivnost stopala djeluju njihova veličina i oblik (kao i veličina i oblik prstiju), izgled noktiju (veličina, (ne)lakiranost), (ne)postojanje raznoraznih ukrasa (narukvice na gležnju, pedikir), (ne)pokrivenost (bosa, u [[čarapa]]ma, u najlonkama, u japankama, u [[štikla]]ma itd.), [[miris]] itd. Fetišizam se očituje u ljubljenju, lizanju, mirisanju, masiranju, njuškanju, golicanju itd. stopala i [[obuća|obuće]], sisanju nožnih prstiju, uživanju u gaženju itd. U svrhu procjene relativne učestalosti fetišizma, grupa istraživača bolonjskog Univerziteta obavila je [[internet]] istraživanje. Pregledali su 381 raspravu o fetišima. Ukupno je u njima učestvovalo najmanje 5000 ljudi. Ustanovljeno je da većina fetišista ima fetiš na dijelove tijela i predmete vezane uz dijelove tijela (33% i 30% resprektivno). Među onima koji preferiraju dijelove tijela, stopala i prsti su predmet obožavanja većine, njih 47%. Većina onih koji preferiraju predmete (64%) imaju za predmet obožavanja obuću ([[cipele]], [[čizme]] itd). U avgustu [[2006.]] AOL je objavio bazu podataka pretraživanja svojim pretplatnicima. U poretku onih izraza koji uključuju riječ "fetiš," najčešće je u potraživanju onaj na stopala. Neki istraživači su pretpostavili da je rast zastupljenosti podofilije uzrokovan nastajanjem [[epidemija]] polno prenosivih [[bolest]]i. U jednoj studiji dr Džejmsa Đanija s Univerziteta države [[Ohajo]], ustanovljeno je da se povećano zanimanje za stopala kao polni objekat pojavilo tokom epidemija [[gonoreja|gonoreje]] u 12. vijeku i [[sifilis]]a u 16. i 19. U istom istraživanju, učestalost podofilije u [[pornografija|pornografiji]] je izmjerena u intervalu od 30 godina. Povećanje je uočeno tokom epidemije [[AIDS]]-a. U tim slučajevima, podofilija je sigurna alternativa [[snošaj]]u. Međutim, istraživači su primijetili da se te epidemije događaju u periodima veće emancipacije [[žena]]. Polno koncentrisanje na ženska stopala odraz je dominantnijeg položaja žene u polnim i društvenim odnosima. Prvi poznati pomen podofilije je iz [[1220.]] Na internetu postoji sajt gdje se objavljuju pornografski podofilski radovi - Foot Fetish Tube. == Galerija slika == <gallery> File:Stopala u Dubrovniku.JPG|Ženska stopala File:2010-07-10-gdansk-by-RalfR-087.jpg|Ženska stopala File:Uso de zapatos de de tacon 08.jpg|Žensko stopalo u štikli File:Footjob with soles & toes.jpg|Footjob </gallery> == Vanjske veze == * [http://www.footfetishtube.com/ Foot Fetish Tube]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} [[Kategorija:Seksualnost]] kab55ejingxc7olents99l67i0xmwrp 0 201632 42690830 42414619 2026-09-21T20:04:23Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690830 wikitext text/x-wiki {{Taksokvir | boja = pink | naziv = Dalmatinski pelikan | status = {{StatusOsjetljivi}} | slika = ComputerHotline - Pelecanus crispus (by) (1).jpg | slika_širina = 240px | regnum = [[životinje|Animalia]] | phylum = [[svitkovci|Chordata]] | classis = [[Ptice|Aves]] | ordo = [[pelikanke|Pelecaniformes]] | familia = [[pelikani|Pelecanidae]] | genus = ''[[Pelecanus]]'' | species = '''''P. crispus''''' | dvoimeno = ''Pelecanus crispus'' | dvoimeno_autorstvo = [[Carl Friedrich Bruch|Bruch]], [[1832.]] }} [[File:Pelecanus crispus MHNT.ZOO.2010.11.44.4.jpg|thumb|''Pelecanus crispus'']] '''Dalmatinski pelikan''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''Pelecanus crispus'') je najveća vrsta [[pelikani|pelikana]]. Gnijezdi se na [[Balkan]]u, [[Mala Azija|Maloj Aziji]], [[Levant]]u, [[Ukrajina|Ukrajini]], južnoj [[Rusija|Rusiji]], sve do [[Mongolija|Mongolije]] i [[Kina|Kine]]. Naseljava [[močvare]] i obale [[jezera]]. Prvi znanstveni opis ove vrste napravio je njemački ornitolog [[Carl Friedrich Bruch]] [[1832]]. prema primjerku ulovljenom na [[Neretva|Neretvi]]. U Bečkom prirodoslovnom muzeju čuvaju se jaja koja su danas jedini dokaz da se u dolini Neretve gnijezdila ova ptica<ref>http://www.index.hr/xmag/clanak/jaja-dalmatinskog-pelikana-cuvaju-se-u-becu/127348.aspx</ref>. Nema postojećih podvrsta, ali je u [[pleistocen]]u postojala paleopodvrsta ''Pelecanus crispus palaeocrispus''. Opisana je prema fosilima iz [[Binagady]]a u [[Azerbejdžan|Azerbajdžanu]]<ref>{{Cite web |url=http://thewebsiteofeverything.com/animals/birds/Pelecaniformes/Pelecanidae/Pelecanus-crispus |title=Archive copy |access-date=2013-01-02 |archive-date=2013-11-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131117060055/http://thewebsiteofeverything.com/animals/birds/Pelecaniformes/Pelecanidae/Pelecanus-crispus |url-status=dead }}</ref>. == Opis == Dugačak je 170 – 190 [[cm]], s rasponom [[krila]] preko 3 metra. Težak je 11 – 15&nbsp;kg. Na glavi ima duže kovrčasto [[perje]], zbog čega ga ponekad nazivaju kudravi pelikan. Sivobijele je boje sa sivim nogama i narančastim donjim dijelom [[kljun]]a, koji postaje crven u doba parenja. Na vrhovima krila nalazi se malo crnog perja. Stopala i noge su olovno sive boje. Glasa se siktanjem i klepetanjem. == Način života == Životni prostor ove ptice su [[šaš]]em obrasle obale ribom bogatih mora, jezera i riječnih ušća. Hrani se pretežito [[riba|ribom]], koja može biti i do 50&nbsp;cm dužine. Dnevno pojede oko 1 kilogram hrane. Migrira na kratke udaljenosti. U [[let]]u izgleda jako elegantno. Ima držanje slično kao [[čaplje]]. === Razmnožavanje === Gniježdenje se događa u velikim kolonijama. [[Gnijezdo]] gradi na rubu vode ili gradi plutajuća gnijezda. Gnijezdi se jednom godišnje. Najčešće snese 2 – 3 bijela [[jaja]]. Oba roditelja [[inkubacija|inkubiraju]] jaja 30 – 32 dana. Nakon tri tjedna života, mladi žive bez roditeljskog nadzora, ali ih još uvijek hrane roditelji. Nakon šestog tjedna sami love ribe, a nakon desetog tjedna dobivaju sposobnost leta. == Rasprostranjenost == Najveća populacija ovih pelikana se nalazi u laguni [[Karavasta]] u [[Albanija|Albaniji]]. Ima ga na [[Skadarsko jezero|Skadarskom jezeru]], gdje je postao njegov zaštitni znak, i u rezervatu Srebrna u [[Bugarska|Bugarskoj]]. U [[Dalmacija|Dalmaciji]] je nestao, a zadnja kolonija bila je u dolini donje [[Neretva|Neretve]]. Do 19. stoljeća gnijezdio se i u [[Srbija|Srbiji]], ali je [[melioracija|melioracijom]] i pretvaranjem močvara u poljoprivredna zemljišta nestao. Danas se u Srbiji može vidjeti samo rijetko u prolazu, kao što je slučaj na ribnjaku [[Baranda]] u blizini [[Beograd]]a<ref>http://www.b92.net/zivot/vesti.php?nav_id=249182&fs=1</ref>. [[2001]]. međunarodnim radnim sastankom održanom u [[Zagreb]]u, u organizaciji [[Zoološki vrt Zagreb|Zoološkog vrta Zagreb]] započet je projekt ''Povratak dalmatinskog pelikana'' u [[Hrvatska|Hrvatsku]]<ref>http://www.hazu.hr/~jasmina/hr.php?cat=6&subcat=4</ref>. == Status == Prema kriterijima [[IUCN]]-a sadašnje stanje ukupne populacije dalmatinskog pelikana, unatoč laganom rastu pojedinih populacija u [[Grčka|Grčkoj]], ocijenjeno je kao „ranjivo“. Tako je ocijenjeno zbog nastavka negativnog trenda ukupne populacije i naglog opadanja brojnog stanja tijekom 20. stoljeća. Prema Crvenoj listi IUCN-a, evropske države u kojima je ranije postojala gnijezdeća populacija, ali je u međuvremenu izumrla, su [[Bosna i Hercegovina]], [[Hrvatska]], [[Njemačka]], [[Mađarska]] i [[Makedonija]]<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.iucnredlist.org/apps/redlist/details/144762/0 |access-date=2013-01-02 |archivedate=2011-11-01 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20111101172900/http://www.iucnredlist.org/apps/redlist/details/144762/0 |deadurl=yes }}</ref>. Zbog toga se u ovim i većini ostalih evropskih zemalja pojavljuje samo kao skitnica. Brojno stanje gnijezdećih parova u Evropi krajem [[20. vijek]]a procijenjeno je na 800 do 1200 parova, a ukupna svjetska populacija na 10.000 – 13.900 jedinki<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.birdlife.org/datazone/species/index.html?action=SpcHTMDetails.asp&sid=3811&m=0 |access-date=2013-01-02 |archive-date=2010-07-06 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100706023553/http://www.birdlife.org/datazone/species/index.html?action=SpcHTMDetails.asp&sid=3811&m=0 |dead-url=yes }}</ref>. == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == ;Ostali projekti {{WProjekti |commons = Pelecanus crispus |commonssh = Dalmatinski pelikan |commonscat = Pelecanus crispus |commonscatsh = Dalmatinski pelikan |wikivrste = Pelecanus crispus |wikivrstesh = Dalmatinski pelikan }} {{Pelikani}} [[Kategorija:Pelikani]] 8ooadh1f2ggz3s3nmbm2ygxdus395xx 2 205351 42690775 42690550 2026-09-21T12:18:49Z Edgar Allan Poe 29250 /* Općenito */ 42690775 wikitext text/x-wiki <center> <div style="font-family: Optima, Trebuchet MS, sans-serif"> <div style="background:white; border:thin solid blue; padding:;.1em; margin: 0em 1em 1em 1em"> <div style="border: thick solid #DDDDCC;thin solid yellow"> <div style="border: thin solid blue; padding-top:.6em"> {| style="font-family:Optima, Trebuchet MS, sans-serif;" | <center>[[File:Edgar Allan Poe 2.jpg|96px|link=Korisnik:Edgar Allan Poe]]</center> | <center>[[File:Denis Diderot by Louis-Michel van Loo.jpg|96px|link=Razgovor sa korisnikom:Edgar Allan Poe]]</center> | <center>[[File:Piet Mondrian and Pétro van Doesburg.jpg|x120px|link=Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi]]</center> | <center>[[File:Benedetto da maiano, incoronazione di ferdinando I d'aragona e sei musici, 1490 ca., 01.JPG|x120px|link=Korisnik:Edgar Allan Poe/Nagrade]]</center> |- | style="margin-top:-.5em" | <center>[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Korisnička stranica]]</center> | <center>[[Razgovor sa korisnikom:Edgar Allan Poe|Razgovor]]</center> | <center>[[Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi|Doprinosi]]</center> | <center>[[Korisnik:Edgar Allan Poe/Nagrade|Nagrade]]</center> |- | colspan=7 | <hr> |- | colspan=7 style="padding:.3em; font-family:Helvetica, Arial, Verdana, sans-serif" | <center>'''Poruku mi možete ostaviti [https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Razgovor_sa_korisnikom:Edgar_Allan_Poe&action=edit&section=new ovdje]'''</center> |} </div> </div> </div> </div> </center> Ovdje se nalazi '''popis članaka koje sam napisao ili nadopunio''' tokom svog rada na ovoj Wikipediji, poredan tematski. ==Književnost== {| style="border-spacing: 2px; border: 1px solid darkgray;" width="100%" |- ! style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" colspan="5" | '''Književnost''' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" width="15%"| '''Općenito''' | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="4"| {{small|1.}} [[Ekspresionizam]] • {{small|2.}} [[Gotička fikcija]] • {{small|3.}} [[Humanizam]] • {{small|4.}} [[Klasicizam]] • {{small|5.}} [[Galgenhumor]] • {{small|6.}} ''[[Nouveau roman]]'' • {{small|7.}} [[Južnjačka gotika]] • {{small|8.}} [[Struja svijesti (književnost)|Struja svijesti]] • {{small|9.}} [[Izgubljeni grad (fikcija)]] • {{small|10.}} [[Čehovljev pištolj]] |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" width="15%"| '''Književne nagrade''' | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="4"| {{small|1.}} [[Nagrada Agatha]] • {{small|2.}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Nobelova nagrada za književnost]] • {{small|3.}} [[NIN-ova nagrada]] • {{small|4.}} [[Velika nagrada za teatar Francuske akademije]] |- ! style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" colspan="5" | '''Nacionalne književnosti''' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" width="15%"| '''Općenito''' | style="font-size:smaller; text-align: left"colspan="4"| {{small|1.}} [[Kostarikanska književnost]] |- ! style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" colspan="5" | {{flagicon|ENG}} '''Engleska književnost''' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="15%"| '''Autori''' | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="4"| {{small|1.}} [[Douglas Adams]] • {{small|2.}} [[Jane Austen]] • {{small|3.}} [[George Bellairs]] • {{small|4.}} [[Anne Brontë]] • {{small|5.}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Lewis Carroll]] • {{small|6.}} [[Geoffrey Chaucer]] • {{small|7.}} [[Gilbert Keith Chesterton]] • {{small|8.}} [[Agatha Christie]] • {{small|9.}} [[Daniel Defoe]] • {{small|10.}} [[Adrian Conan Doyle]] • {{small|11.}} [[Arthur Conan Doyle]] • {{small|12.}} [[Gervase od Tilburyja]] • {{small|13.}} [[John le Carré]] • {{small|14.}} [[Karoline Leach]] • {{small|15.}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Bertrand Russell]] • {{small|16.}} [[Edgar Wallace]] • {{small|17.}} [[Tom Stoppard]] |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" colspan="5"| '''Djela''' |- | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="2" rowspan="2" | # ''[[Titus Andronicus]]'' # ''[[A Christmas Carol]]'' # ''[[Through the Looking-Glass]]'' ("[[The Walrus and the Carpenter]]" • "[[Haddocks' Eyes]]") # ''[[Euclid and his Modern Rivals]]'' # ''[[The Nursery "Alice"]]'' # [[:kategorija:Djela Agathe Christie|djela Agathe Christie]] ([[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Ten Little Niggers]]'') # ''[[The Floating Admiral]]'' # ''[[Animal Farm]]'' # ''[[Our Story (knjiga)|Our Story]]'' # ''[[Born Fighter]]'' # ''[[My Story (Ronnie Kray)|My Story]]'' # ''[[In the Shadow of the Dreamchild]]'' # ''[[A Way of Life: Over Thirty Years of Blood, Sweat and Tears]]'' # ''[[The Constant Gardener]]'' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" colspan="3"| '''Sherlock Holmes''' |- | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="3" | "[[How Watson Learned the Trick]]" • ''[[The Adventures of Sherlock Holmes]]'' ("[[A Scandal in Bohemia]]" • "[[The Adventure of the Red-Headed League|The Red-Headed League]]" • "[[The Man with the Twisted Lip]]" • "[[The Adventure of the Copper Beeches|The Copper Beeches]]" • "[[The Adventure of the Blue Carbuncle|The Blue Carbuncle]]" • "[[The Adventure of the Speckled Band|The Speckled Band]]" • "[[The Adventure of the Noble Bachelor|The Noble Bachelor]]" • "[[The Boscombe Valley Mystery]]" • "[[A Case of Identity]]" • "[[The Adventure of the Beryl Coronet|The Beryl Coronet]]" • "[[The Adventure of the Engineer's Thumb|The Engineer's Thumb]]" • "[[The Five Orange Pips]]") • ''[[The Memoirs of Sherlock Holmes]]'' ("[[Silver Blaze]]" • "[[The Adventure of the Cardboard Box|The Cardboard Box]]" • "[[The Adventure of the Yellow Face|The Yellow Face]]" • "[[The Adventure of the Stockbroker's Clerk|The Stockbroker's Clerk]]" • "[[The Adventure of the Gloria Scott|The ''Gloria Scott'']]" • "[[The Adventure of the Reigate Squire|The Reigate Squire]]" • "[[The Adventure of the Musgrave Ritual|The Musgrave Ritual]]" • "[[The Adventure of the Crooked Man|The Crooked Man]]" • "[[The Adventure of the Resident Patient|The Resident Patient]]" • "[[The Adventure of the Greek Interpreter|The Greek Interpreter]]" • "[[The Adventure of the Naval Treaty|The Naval Treaty]]" • "[[The Final Problem]]") • ''[[The Return of Sherlock Holmes]]'' ("[[The Adventure of the Empty House|The Empty House]]" • "[[The Adventure of the Norwood Builder|The Norwood Builder]]" • "[[The Adventure of the Dancing Men|The Dancing Men]]" • "[[The Adventure of the Solitary Cyclist|The Solitary Cyclist]]" • "[[The Adventure of the Priory School|The Priory School]]" • "[[The Adventure of Black Peter|Black Peter]]" • "[[The Adventure of Charles Augustus Milverton|Charles Augustus Milverton]]" • "[[The Adventure of the Six Napoleons|The Six Napoleons]]" • "[[The Adventure of the Three Students|The Three Students]]" • "[[The Adventure of the Golden Pince-Nez|The Golden Pince-Nez]]" • "[[The Adventure of the Missing Three-Quarter|The Missing Three-Quarter]]" • "[[The Adventure of the Abbey Grange|The Abbey Grange]]" • "[[The Adventure of the Second Stain|The Second Stain]]") • ''[[His Last Bow]]'' ("[[The Adventure of Wisteria Lodge|Wisteria Lodge]]" • "[[The Adventure of the Red Circle|The Red Circle]]" • "[[The Adventure of the Bruce-Partington Plans|The Bruce-Partington Plans]]" • "[[The Adventure of the Dying Detective|The Dying Detective]]" • "[[The Disappearance of Lady Frances Carfax|Lady Frances Carfax]]" • "[[The Adventure of the Devil's Foot|The Devil's Foot]]" • "[[His Last Bow (priča)|His Last Bow]]") • ''[[The Case-Book of Sherlock Holmes]]'' ("[[The Adventure of the Mazarin Stone|The Mazarin Stone]]" • "[[The Problem of Thor Bridge|Thor Bridge]]" • "[[The Adventure of the Creeping Man|The Creeping Man]]" • "[[The Adventure of the Sussex Vampire|The Sussex Vampire]]" • "[[The Adventure of the Three Garridebs|The Three Garridebs]]" • "[[The Adventure of the Illustrious Client|The Illustrious Client]]" • "[[The Adventure of the Three Gables|The Three Gables]]" • "[[The Adventure of the Blanched Soldier|The Blanched Soldier]]" • "[[The Adventure of the Lion's Mane|The Lion's Mane]]" • "[[The Adventure of the Retired Colourman|The Retired Colourman]]" • "[[The Adventure of the Veiled Lodger|The Veiled Lodger]]" • "[[The Adventure of Shoscombe Old Place|Shoscombe Old Place]]") • ''[[The Valley of Fear]]'' • ''[[A Study in Scarlet]]'' • ''[[The Sign of the Four]]'' • ''[[The Hound of the Baskervilles]]'' ---- {{small|1.}} ''[[The Exploits of Sherlock Holmes]]'' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" colspan="5"| '''Likovi i franšize''' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''Sherlock Holmes''' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''Agatha Christie''' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''''Harry Potter''''' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''Carrollova ''Alice''''' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''Ostalo''' |- style="font-size:smaller; text-align: left" | | # [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Sherlock Holmes]] # [[Dr. Watson]] # [[Sebastian Moran]] # [[Inspektor Lestrade]] # [[Mycroft Holmes]] # [[Profesor Moriarty]] # [[Irene Adler]] # [[Mary Morstan]] ---- # [[Klub Diogenes]] | # [[Hercule Poirot]] # [[Miss Marple]] # [[Tommy i Tuppence]] # [[Viši inspektor Japp]] # [[Arthur Hastings]] # [[Parker Pyne]] # [[Ariadne Oliver]] # [[Gospođica Lemon]] | # [[Sirius Black]] # [[Remus Lupin]] # [[Severus Snape]] # [[Armando Dippet]] # [[Gabrielle Delacour]] # [[Alastor Moody]] # [[Barty Crouch]] # [[Phineas Nigellus Black]] | # [[Jubjub]] # [[Bijeli Skakač (Through the Looking-Glass)|Bijeli Skakač]] # [[Ovca (Through the Looking-Glass)|Ovca]] # [[Crveni Kralj (Through the Looking-Glass)|Crveni Kralj]] # [[Grifon (Alice's Adventures in Wonderland)|Grifon]] # [[Alice (Alice's Adventures in Wonderland)|Alice]] # [[Ludi Šeširdžija]] # [[Gusjenica (Alice's Adventures in Wonderland)|Gusjenica]] | # [[James Bond (lik)]] |} ===Engleska književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja engleske književnosti |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |belowstyle= text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |above= |group1 = Pisci |list1= [[Gervase Tilburyski]] • [[Geoffrey Chaucer]] • [[Daniel Defoe]] • [[Jane Austen]] • [[Anne Brontë]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Lewis Carroll]] • [[Arthur Conan Doyle]] • [[Gilbert Keith Chesterton]] • [[Edgar Wallace]] • [[Adrian Conan Doyle]] • [[Agatha Christie]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Bertrand Russell]] • [[George Bellairs]] • [[Douglas Adams]] • [[John le Carré]] • [[Karoline Leach]] |group2 = Djela |list2= ''[[A Christmas Carol]] • [[Through the Looking-Glass]] ''("[[The Walrus and the Carpenter]]" • "[[Haddocks' Eyes]]")'' • [[Euclid and his Modern Rivals]] • [[The Nursery "Alice"]] • [[A Study in Scarlet]] • [[The Sign of the Four]] • [[The Hound of the Baskervilles]] • [[The Floating Admiral]] • ''[[:kategorija:Djela Agathe Christie|Djela Agathe Christie]] ([[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Ten Little Niggers]]'')'' • [[Animal Farm]] • [[The Exploits of Sherlock Holmes]] • [[Our Story (knjiga)|Our Story]] • [[Born Fighter]] • [[A Way of Life: Over Thirty Years of Blood, Sweat and Tears]] • [[My Story (Ronnie Kray)|My Story]] • [[In the Shadow of the Dreamchild]] • [[The Constant Gardener]]'' • "[[How Watson Learned the Trick]]" • ''[[The Adventures of Sherlock Holmes]]'' ("[[A Scandal in Bohemia]]" • "[[The Adventure of the Red-Headed League|The Red-Headed League]]" • "[[The Man with the Twisted Lip]]" • "[[The Adventure of the Copper Beeches|The Copper Beeches]]" • "[[The Adventure of the Blue Carbuncle|The Blue Carbuncle]]" • "[[The Adventure of the Speckled Band|The Speckled Band]]" • "[[The Adventure of the Noble Bachelor|The Noble Bachelor]]" • "[[The Boscombe Valley Mystery]]" • "[[A Case of Identity]]" • "[[The Adventure of the Beryl Coronet|The Beryl Coronet]]" • "[[The Adventure of the Engineer's Thumb|The Engineer's Thumb]]" • "[[The Five Orange Pips]]") • ''[[The Memoirs of Sherlock Holmes]]'' ("[[Silver Blaze]]" • "[[The Adventure of the Cardboard Box|The Cardboard Box]]" • "[[The Adventure of the Yellow Face|The Yellow Face]]" • "[[The Adventure of the Stockbroker's Clerk|The Stockbroker's Clerk]]" • "[[The Adventure of the Gloria Scott|The ''Gloria Scott'']]" • "[[The Adventure of the Reigate Squire|The Reigate Squire]]" • "[[The Adventure of the Musgrave Ritual|The Musgrave Ritual]]" • "[[The Adventure of the Crooked Man|The Crooked Man]]" • "[[The Adventure of the Resident Patient|The Resident Patient]]" • "[[The Adventure of the Greek Interpreter|The Greek Interpreter]]" • "[[The Adventure of the Naval Treaty|The Naval Treaty]]" • "[[The Final Problem]]") • ''[[The Return of Sherlock Holmes]]'' ("[[The Adventure of the Empty House|The Empty House]]" • "[[The Adventure of the Norwood Builder|The Norwood Builder]]" • "[[The Adventure of the Dancing Men|The Dancing Men]]" • "[[The Adventure of the Solitary Cyclist|The Solitary Cyclist]]" • "[[The Adventure of the Priory School|The Priory School]]" • "[[The Adventure of Black Peter|Black Peter]]" • "[[The Adventure of Charles Augustus Milverton|Charles Augustus Milverton]]" • "[[The Adventure of the Six Napoleons|The Six Napoleons]]" • "[[The Adventure of the Three Students|The Three Students]]" • "[[The Adventure of the Golden Pince-Nez|The Golden Pince-Nez]]" • "[[The Adventure of the Missing Three-Quarter|The Missing Three-Quarter]]" • "[[The Adventure of the Abbey Grange|The Abbey Grange]]" • "[[The Adventure of the Second Stain|The Second Stain]]") • ''[[His Last Bow]]'' ("[[The Adventure of Wisteria Lodge|Wisteria Lodge]]" • "[[The Adventure of the Red Circle|The Red Circle]]" • "[[The Adventure of the Bruce-Partington Plans|The Bruce-Partington Plans]]" • "[[The Adventure of the Dying Detective|The Dying Detective]]" • "[[The Disappearance of Lady Frances Carfax|Lady Frances Carfax]]" • "[[The Adventure of the Devil's Foot|The Devil's Foot]]" • "[[His Last Bow (priča)|His Last Bow]]") • ''[[The Case-Book of Sherlock Holmes]]'' ("[[The Adventure of the Mazarin Stone|The Mazarin Stone]]" • "[[The Problem of Thor Bridge|Thor Bridge]]" • "[[The Adventure of the Creeping Man|The Creeping Man]]" • "[[The Adventure of the Sussex Vampire|The Sussex Vampire]]" • "[[The Adventure of the Three Garridebs|The Three Garridebs]]" • "[[The Adventure of the Illustrious Client|The Illustrious Client]]" • "[[The Adventure of the Three Gables|The Three Gables]]" • "[[The Adventure of the Blanched Soldier|The Blanched Soldier]]" • "[[The Adventure of the Lion's Mane|The Lion's Mane]]" • "[[The Adventure of the Retired Colourman|The Retired Colourman]]" • "[[The Adventure of the Veiled Lodger|The Veiled Lodger]]" • "[[The Adventure of Shoscombe Old Place|Shoscombe Old Place]]") • ''[[The Valley of Fear]]'' • ''[[Titus Andronicus]]'' |group3 = Likovi |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |group1 = Holmes |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Sherlock Holmes]] • [[Dr. Watson]] • [[Sebastian Moran]] • [[Inspektor Lestrade]] • [[Mycroft Holmes]] • [[Profesor Moriarty]] • [[Irene Adler]] • [[Mary Morstan]] |group2 = ''Harry Potter'' |list2= [[Sirius Black]] • [[Remus Lupin]] • [[Severus Snape]] • [[Armando Dippet]] • [[Gabrielle Delacour]] • [[Alastor Moody]] • [[Barty Crouch]] • [[Phineas Nigellus Black]] |group3 = ''Alice'' |list3= [[Jubjub]] • [[Bijeli Skakač (Through the Looking-Glass)|Bijeli Skakač]] • [[Ovca (Through the Looking-Glass)|Ovca]] • [[Crveni Kralj (Through the Looking-Glass)|Crveni Kralj]] • [[Grifon (Alice's Adventures in Wonderland)|Grifon]] • [[Alice (Alice's Adventures in Wonderland)|Alice]] • [[Ludi Šeširdžija]] • [[Gusjenica (Alice's Adventures in Wonderland)|Gusjenica]] |group4 = Christie |list4= [[Hercule Poirot]] • [[Miss Marple]] • [[Tommy i Tuppence]] • [[Viši inspektor Japp]] • [[Arthur Hastings]] • [[Parker Pyne]] • [[Ariadne Oliver]] • [[Gospođica Lemon]] }} |group4=Ostalo |list4= [[Klub Diogenes]] |below= }} ===Francuska književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja francuske književnosti |groupstyle = text-align:center; color:#FFFFFF; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#FFFFFF;background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |belowstyle= text-align:center; color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |groupstyle = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |above= [[Francuska književnost|<span style="color:white">Francuska književnost</span>]] |group1 = Pisci |list1= ''[[La Pléiade]]'' ([[Pierre de Ronsard]] • [[Joachim du Bellay]]) • [[Margarita od Navarre]] • [[Clément Marot]] • [[Théodore-Agrippa d'Aubigné]] • [[Jean de La Fontaine]] • [[Molière]] • [[Alphonse de Lamartine]] • [[Alexandre Dumas (sin)|Alexandre Dumas, ''fils'']] • [[Alexandre Dumas (otac)|Alexandre Dumas, ''père'']] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Victor Hugo]] • [[Sully Prudhomme]] • [[Frédéric Mistral]] • [[Louis Aragon]] • [[Roger Martin du Gard]] • [[Eugène Ionesco]] • [[Jean-Paul Sartre]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Albert Camus]] • [[Jacques Prévert]] • [[François Villon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[André Malraux]] • [[Jean Genet]] • [[Max Jacob]] • [[François-René de Chateaubriand]] • [[Pierre-Augustin Caron de Beaumarchais]] • [[George Sand]] • [[Paul Claudel]] • [[François Mauriac]] • [[Patrick Modiano]] • [[Romain Rolland]] • [[Claude Simon]] • [[Saint-John Perse]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Jean Anouilh]] |group2 = Djela |list2= ''[[La Chanson de Roland]] • [[Roman de la Rose]] • [[L'Avare ou l'École du mensonge]] • [[Bug-Jargal]] • [[Le Rhin]] • [[Torquemada (drama)|Torquemada]] • [[L'Éducation sentimentale]] • [[Madame Bovary]] • [[Les Rougon-Macquart, Histoire naturelle et sociale d'une famille sous le Second Empire]] ''(''[[Germinal]] • [[Nana (roman)|Nana]]'')'' • [[La Nausée]] • ''[[:Kategorija:Djela Eugènea Ionescoa|djela Eugènea Ionescoa]]'' • [[En attendant Godot]]'' • ''[[À l'échelle humaine]]'' • [[:Kategorija:Djela Andréa Malrauxa|djela Andréa Malrauxa]] • ''[[Le Barbier de Séville]]'' • ''[[Le Mariage de Figaro]]'' • ''[[La Mère coupable]]'' • ''[[Hernani (drama)|Hernani]]'' • "[[Le Bateau ivre]]" • ''[[Les Fleurs du mal]]'' • [[:Kategorija:Djela Jeana Anouilha|djela Jeana Anouilha]] (osim ''Becketa''; [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Antigone]]'') |below= [[Emma Bovary|<span style="color:white">Emma Bovary</span>]] • [[Bérenger|<span style="color:white">Bérenger</span>]] }} ===Ruska književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja ruske književnosti |abovestyle=text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |belowstyle= text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |groupstyle = text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |above= [[Ruska književnost|<span style="color:white">Ruska književnost</span>]] (nedovršeno) |group1 = Pisci |list1= [[Ivan Krilov]] • [[Ivan Gončarov]] • [[Aleksandar Blok]] • [[Isak Babelj]] • [[Andrej Platonov]] • [[Danil Harms]] • [[Mihail Šolohov]] • [[Vladimir Dudincev]] • [[Eduard Limonov]] |group2 = Djela |list2= ''[[Šinelj]] • [[Zločin i kazna]] • [[Tri sestre]]'' |below= }} ===Američka književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja američke književnosti |abovestyle=text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |belowstyle= text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |groupstyle = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |above= |group1 = Pisci |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Edgar Allan Poe]] ([[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Smrt Edgara Allana Poea|smrt]] • [[Bibliografija Edgara Allana Poea|bibliografija]]) • [[Emily Dickinson]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[William Faulkner]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[H. P. Lovecraft]] ([[:Kategorija:H. P. Lovecraft|kategorija]]) |group2 = Djela |list2= ''[[The Raven]] • [[The Murders in the Rue Morgue]] • [[The Narrative of Arthur Gordon Pym of Nantucket]] • [[Adventures of Huckleberry Finn]] • [[The Da Vinci Code]] • [[Franz Kafka: The Office Writings]]'' • [[:Kategorija:Djela Williama Faulknera|djela Williama Faulknera]] |below= [[Auguste Dupin|<span style="color:white">C. Auguste Dupin</span>]] • [[Yoknapatawpha|<span style="color:white">Yoknapatawpha</span>]] • [[Obitelj Compson|<span style="color:white">Obitelj Compson</span>]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Ono (lik)|{{color|white|Ono}}]] }} ===Japanska književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja japanske književnosti |abovestyle=text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |belowstyle= text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |above= |group1 = Pisci |list1= [[Chikamatsu Monzaemon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Edogawa Ranpo]] • [[Shūji Terayama]] • [[Project Itō]] • [[Sanjūgo Naoki]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Osamu Dazai]] ([[Samoubojstvo Osamua Dazaija|suicid]] • [[:Kategorija:Djela Osamua Dazaija|djela]]) • [[Shizuko Ōta]] |group2 = Djela |list2= "[[Ningen Isu]]" • "[[Rashōmon]]" • ''[[Noruwei no Mori]]'' • ''[[Nihon Ōdai Ichiran]]'' • [[Bibliografija Osamua Dazaija]] ([[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Ningen Shikkaku]]'') |below= [[Kogorō Akechi|{{color|red|Kogorō Akechi}}]] • ''[[Buraiha|{{color|red|Buraiha}}]]'' • [[Ja-roman|{{color|red|Ja-roman}}]] • ''[[Shayō-zoku|{{color|red|Shayō-zoku}}]]'' • [[Yōzō Ōba|{{color|red|Yōzō Ōba}}]] }} ===Ostalo=== {{Navbox generic |titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Ostali doprinosi s područja književnosti |abovestyle= |belowstyle= |groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |above= |group1 = Afrika |list1= {{Navbox subgroup |group1 = {{nowrap|{{flagicon|ANG}} Angola}} |group1style = background-color:#d81e05; color:yellow; text-align:center; border:1px solid black; |list1=[[José Luandino Vieira]] • [[Pepetela]] |group2 = {{flagicon|GAN}} Gana |group2style = text-align:center; background:yellow; color:black; border: 1px solid black; |list2=[[J. E. Casely Hayford]] |group3 = {{flagicon|TOG}} Togo |group3style = text-align:center; background:#FFCE00; color:#006A4E; border: 1px solid #006A4E; |list3=[[Félix Couchoro]] }} |group2 = Amerike |group2style = |list2= {{Navbox subgroup |group1 = {{nowrap|{{flagicon|BRA}} Brazil}} |group1style = background-color:#FFCC29; color:#3E4095; text-align:center; border:1px solid #00A859; |list1=[[Machado de Assis]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|KUB}} Kuba}} |group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid red; |list2=[[Nicolás Guillén]] |group3 = {{nowrap|{{flagicon|VEN}} Venezuela}} |group3style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #FCD116; |list3=[[Rufino Blanco-Fombona]] |group4 = {{nowrap|{{flagicon|HON}} Honduras}} |group4style = background-color:#0073CF; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list4=[[Argentina Díaz Lozano]] • [[Froylán Turcios]] • [[Lucila Gamero de Medina]] |group5 = {{nowrap|{{flagicon|SUR}} Surinam}} |group5style = background:#C8102E; border:1px solid #007A33; color: #FFCD00; text-align:center; |list5=[[Bernardo Ashetu]] • [[Johanna Schouten-Elsenhout]] }} |group3 = Azija |group3style = |list3= {{Navbox subgroup |group1 = {{flagicon|IZR}} Izrael |group1style = text-align:center; color:blue; background:white; border:1px solid blue; |list1= [[Shmuel Yosef Agnon]] |group2 = {{flagicon|KIN}} Kina |group2style = text-align:center; background:#DD0000; color:gold; border: 1px solid silver; |list2= [[Gao Xingjian]] • [[Mo Yan]] |group3 = {{flagicon|SJKOR}} Sjeverna Koreja |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid #0073CF; |list3=''[[Segi wa tŏburŏ]]'' |group4 = {{flagicon|Kambodža}} Kambodža |group4style = text-align:center; background:blue; color: white; border:1px solid red; |list4=''[[Reamker]]'' • [[Preah Ko i Preah Keo]] • [[Kmerski teatar sjena]] }} |group4 = Europa |group4style = |list4= {{Navbox subgroup |group1 = {{flagicon|AUT}} Austrija |group1style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid silver; |list1= [[Karl Bruckner]] |group2 = {{flagicon|ČEŠ}} Češka |group2style = text-align:center; color:white; background:#DD0000; border:1px solid #000080; |list2= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background:#DD0000; border:1px solid #000080; |group1 = Pisci |list1= [[Karel Čapek]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Franz Kafka]] • [[Max Brod]] |group2 = Djela |list2= ''[[Der Process]] • ''"[[Vor dem Gesetz]]"'' • ''"[[Die Verwandlung]]"''''}} |group3 = {{flagicon|DAN}} Danska |group3style = text-align:center; background:#D21034; color:white; border: 1px solid silver; |list3=[[Johannes Vilhelm Jensen]] |group4 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group4style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list4= ''[[U registraturi]]'' |group5 = {{flagicon|IRS}} Irska |group5style = text-align:center; color:white; background:green; border:1px solid silver; |list5= [[Oscar Wilde]] • [[Bram Stoker]] |group6 = {{flagicon|MAĐ}} Mađarska |group6style = color:#FFFFFF;background:#009246; border:1px solid #EF4135; |list6= [[Ferenc Molnár]] |group7 = {{flagicon|NOR}} Norveška |group7style = text-align:center; background:#EF2B2D; color:white; border: 1px solid #002868; |list7= [[Bjørnstjerne Bjørnson]] |group8 = {{flagicon|ŠVE}} Švedska |group8style = text-align:center; color:yellow; background:blue; border:1px solid yellow; |list8= [[Carl Gustaf Verner von Heidenstam]] |group9 = {{flagicon|ITA}} Italija |group9style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#009246; border:1px solid #EF4135; |list9= [[Giacomo Casanova]] • [[Luigi Pirandello]] • [[Dario Fo]] |group10 = {{flagicon|NJE}} Njemačka |group10style = text-align:center; color:#000000; background:#FFCC00; border:1px solid #FF0000; |list10= [[Ernst Theodor Amadeus Hoffmann]] • [[Herta Müller]] |group11 = {{flagicon|EST}} Estonija |group11style = text-align:center; color:white; background:#0072CE; border:1px solid black; |list11= {{Navbox subgroup | groupstyle = ttext-align:center; color:white; background:#0072CE; border:1px solid black; |group1 = Pisci |list1= [[Carl Robert Jakobson]] • [[Johann Voldemar Jannsen]] • [[Friedrich Reinhold Kreutzwald]] • [[Marie Under]] • [[Anton Hansen Tammsaare]] • [[Lydia Koidula]] |group2 = Djela |list2= ''[[Kalevipoeg]]''}} |group12 = {{flagicon|POLJ}} Poljska |group12style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list12= [[Wisława Szymborska]] • [[Olga Tokarczuk]] • [[Władysław Reymont]] |group13 = {{flagicon|ŠPA}} Španjolska |group13style = text-align:center; color:gold; background:#FF0000; border:1px solid gold; |list13= [[Gonzalo Fernández de Oviedo]] }} |group5 = Oceanija |group5style = |list5={{Navbox subgroup |group1 = {{nowrap|{{flagicon|AUS}} Australija}} |group1style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list1= [[Banjo Paterson]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|FIJ}} Fidži}} |group2style = background-color:#68BFE5; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list2= [[Vilsoni Hereniko]] }} |group6 = {{nowrap|Antički Rim}} |group6style = text-align:center; color:#E4D96F; background:white; border:1px solid #E4D96F; |list6 = [[Vergilije]] • [[Tit Makcije Plaut]] |below= }} ==Glazba== ===Teorija i terminologija u glazbi=== {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | title = Doprinosi s područja teorije i glazbene terminologije | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | image = | imageleft = | bodyclass = hlist | list1 = ''[[Ballets Russes]]'' • [[Muzička nagrada Léonie Sonning]] • ''[[Musique concrète]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Novi val]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Synthpop]] • [[Novi romantizam]] • ''[[Laulupidu]]'' • [[Tintinnabuli]] • [[Kawina (muzika)|Kawina]] • [[Kaseko]] • [[Tamborito]] |list2={{Navbox subgroup |abovestyle=background-color:#EBF5FF; color:black; text-align:center |above= '''Eurosong''' |list1={{flagicon|ŠVI}} [[Pjesma Eurovizije 1989.|1989.]] • {{flagicon|SFRJ}} [[Pjesma Eurovizije 1990.|1990.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|EST}} [[Eurosong 2002.|2002.]] • {{flagicon|TUR}} [[Pjesma Eurovizije 2004.|2004.]] • {{flagicon|GRČ}} [[Pjesma Eurovizije 2006|2006.]] • {{flagicon|FIN}} [[Pjesma Eurovizije 2007|2007.]] • {{flagicon|SRB}} [[Pjesma Eurovizije 2008.|2008.]] • {{flagicon|NOR}} [[Pjesma Eurovizije 2010.|2010.]] • {{flagicon|NJE}} [[Eurosong 2011|2011.]] • {{flagicon|AZE}} [[Eurosong 2012|2012.]] • {{flagicon|DAN}} [[Eurosong 2014|2014.]]}} }} ===Biografije=== {{Navbox generic |titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o skladateljima (po razdobljima) |abovestyle= |belowstyle= |groupstyle = |above= |group1 = Barok |group1style = text-align:center; background:#bfb1a3; color:white; border:1px solid silver; |list1= [[Georg Friedrich Händel]] |group2 = Klasicizam |group2style = background:#6495ED; color:white; border:1px solid silver; |list2= [[Jan Václav Stamic]] |group3 = Romantizam |group3style = text-align:center; background:#9955BB; color:white; border:1px solid silver; |list3= [[Vincenzo Bellini]] • [[Johann Strauss mlađi]] • [[Giacomo Meyerbeer]] • [[Cezar Antonovič Kjui]] • [[Davorin Jenko]] • [[Charles-François Gounod]] • [[Gabriel Fauré]] |group4 = XX. stoljeće |group4style = text-align:center; color:black; background:red; border:1px solid black; |list4= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:red; border:1px solid black; |group1 = Impresionizam |list1= [[Maurice Ravel]] |group3 = Avangarda |list3= [[Pierre Schaeffer]] • [[Olivier Messiaen]] • [[Pierre Boulez]] |group2 = Modernizam |list2= [[Benjamin Britten]] • [[Umberto Giordano]] • [[Erik Satie]] • ''[[Les Six]]'' ([[Georges Auric|Auric]] • [[Louis Durey|Durey]] • [[Arthur Honegger|Honegger]] • [[Darius Milhaud|Milhaud]] • [[Francis Poulenc|Poulenc]] • [[Germaine Tailleferre|Tailleferre]]) • [[Ernesto Nazareth]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:red; border:1px solid black; |group1 = Neoklasicizam |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Dmitrij Šostakovič]] • [[Igor Stravinski]] |group2 = Ekspresionizam |list2= [[Arnold Schönberg]] • [[Anton Webern]] • [[Alban Berg]] }} |group5 = Ostalo |list5= [[Władysław Szpilman]] • [[Alfi Kabiljo]] • [[Arvo Pärt]] }} |below= }} {{Navbox generic |titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o pop izvođačima |abovestyle= |belowstyle= |groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |above= |group1 = Solisti |list1= [[Ringo Starr]] • [[Jem]] • [[Mark Hollis]] • [[Rob Thomas]] • [[Gloria Estefan]] • [[Celia Cruz]] • [[Hajrudin Varešanović]] • [[Marija Šestić]] • [[Sandra Nurmsalu]] • [[Ott Lepland]] • [[Kurt Calleja]] • [[Petar Nalič]] • [[Dima Bilan]] • [[Aleksej Vorobjov]] • [[Kōji Wada]] • [[Ajumi Mijazaki]] • [[Ai Maeda (pjevačica)|Ai Maeda]] • [[Hitomi Shimatani]] • [[Akiko Shikata]] • [[Yūgo Kanno]] • [[Tōru Kitajima]] ([[:Kategorija:TK from 凛として時雨|diskografija]]) • [[Jelena Tomašević]] • [[Milan Stanković]] • [[Harel Skaat]] • [[K'naan]] • [[Jessy Matador]] • [[Amaury Vassili]] • [[Stereo Mike]] • [[Loukas Giorkas]] • [[Lena Meyer-Landrut]] • [[Frank Schindel]] • [[Andy Knote]] • [[Stefan Raab]] • [[Milli Vanilli]] • [[Gréta Salóme Stefánsdóttir]] • [[Jón Jósep Snæbjörnsson]] • [[Olia Tira]] • [[Ivi Adamou]] • [[Emmelie de Forest]] • [[Daniel Jones]] • [[Darren Hayes]] • [[Knez (pjevač)|Knez]] • [[Hayley Westenra]] • [[Lorde]] • [[Kimbra]] • [[Sinn Sisamouth]] • [[Ros Serey Sothea]] • [[Angélique Kidjo]] • [[Tanel Padar]] • [[Dave Benton]] • [[Liam Payne]] • [[Miyoko Nakamura]] • [[Masatoshi Nakano]] • [[Dara (bugarska pjevačica)|Dara]] • [[Rubén Blades]] |group2 = Bendovi |list2= [[Blue]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Talk Talk]] • [[The Beach Boys]] • [[The Byrds]] • [[Toto (sastav)|Toto]] • [[Regina (bend)|Regina]] • [[Urban Symphony]] • [[maNga]] • [[Glazbena družina Petra Naliča]] • [[A Friend In London]] • [[Aqua Timez]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Ling Tosite Sigure]] • [[EGOIST]] • [[Nothing's Carved in Stone]] • [[Savage Garden]] • [[Nick Cave and the Bad Seeds]] • [[Quasarr]] • [[Moranbong Band]] • [[OMC (bend)|OMC]] • [[U pol’ 9 kod Sabe]] • [[Soul Militia]] }} === Opus === {{Navbox generic |titlestyle = color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz kompozicije |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:white;background:#E34234; border:1px solid silver; |belowstyle= text-align:center; color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |groupstyle = text-align:center; color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |above= |group1 = Opere |list1= ''[[Trubadur (opera)|Il trovatore]]'' • [[Korejska revolucionarna opera]] (''[[Kkot panŭn ch'ŏnyŏ]]'' • ''[[P'ibada]]'') |group2 = Baleti |list2= ''[[Žar-ptica]] • [[Posvećenje proljeća]] • [[Petruška]]'' |group3 = Instrumentalna djela |list3= ''[[Islamej]] • [[Boléro]]'' |group4 = Himne |list4= "[[Kimigayo]]" • "[[Noble patria, tu hermosa bandera]]" • "[[God Bless Our Homeland Ghana]]" • "[[Advance Australia Fair]]" • "[[Hino Nacional Brasileiro]]" • "[[Aegukka]]" • "[[La Bayamesa]]" • "[[Angola Avante]]" • "[[God Defend New Zealand]]" • "[[Gloria al Bravo Pueblo]]" • "[[Nokor Reach]]" • "[[Pjesma Kmerske Republike]]" • "[[Dap Prampi Mesa Chokchey]]" • "[[Himna Narodne Republike Kampućije]]" • "[[Državna himna Hondurasa]]" • "[[L'Aube Nouvelle]]" • "[[God Bless Fiji]]" • "[[Mu isamaa, mu õnn ja rõõm]]" • "[[Himna Estonske Sovjetske Socijalističke Republike]]" • "[[God zij met ons Suriname]]" • "[[Majulah Singapura]]" • "[[Himno Istmeño]]" |below= }} {{Navbox generic |titlestyle = color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz pop skladbe |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:white;background:#E34234; border:1px solid silver; |belowstyle= text-align:center; color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |groupstyle = text-align:center; color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |above= |group1 = Albumi |list1= ''[[Vrijeme je]] • [[Kad poludimo]] • [[Kad pogledaš me preko ramena]] • [[Sreća (Hari Mata Hari)|Sreća]] • [[Umineko no Naku Koro ni (EP)|Umineko no Naku Koro ni]]'' • ''[[Hotel Nacional (album)|Hotel Nacional]]'' • ''[[Girl You Know It's True (album)|Girl You Know It's True]]'' • [[:Kategorija:Albumi benda Ling tosite sigure|albumi benda Ling tosite sigure]] • [[:Kategorija:Albumi benda Talk Talk|albumi benda Talk Talk]] |group2 = Pjesme |list2= "[[Russians]]" • "[[Wavin' Flag]]" • "[[Manijači]]" • "[[Molitva (pjesma)|Molitva]]" • "[[Rijeka bez imena]]" • "[[Vjerujem u ljubav]]" • "[[I love you mi vida]]" • "[[Lejla]]" • "[[Oro (pjesma)|Oro]]" • "[[Bistra voda]]" • "[[Rändajad]]" • "[[Lane moje]]" • "[[La La Love]]" • "[[Never Forget]]" • "[[Satellite (pjesma Lene Meyer-Landrut)|Satellite]]" • "[[Lost and Forgotten]]" • "[[Ovo je Balkan]]" • "[[Milim]]" • "[[What's Another Year?]]" • "[[Rock me]]" • "[[Lako je sve (pjesma)|Lako je sve]]" • "[[Zauvijek moja]]" • "[[Wadde hadde dudde da?]]" • "[[Love in Rewind]]" • "[[Hold Me Now]]" • "[[We Could Be the Same]]" • "[[Allez Ola]]" • "[[Everybody (pjesma)|Everybody]]" • "[[Refrain]]" • "[[Munja i grom]]" • "[[Korake ti znam]]" • "[[Party for Everybody]]" • "[[Crno i belo]]" • "[[Kuula (pjesma)|Kuula]]" • "[[This is the Night (pjesma Kurta Calleje)|This is the Night]]" • "[[Only Teardrops]]" • "[[Tomorrow (pjesma Gianluce Bezzine)|Tomorrow]]" • "[[Moja ljubavi]]" • "[[Svadbarskim sokakom]]" • [[:Kategorija:Pjesme benda Ling tosite sigure|pjesme benda Ling tosite sigure]] • [[:Kategorija:Pjesme benda Talk Talk|pjesme benda Talk Talk]] • "[[Adio (pjesma)|Adio]]" • "[[How Bizarre (pjesma)|How Bizzare]]" • "[[Cambodia (pjesma)|Cambodia]]" • "[[Bangaranga]]" |group4 = Instrumentalna djela |list4= |group3 = OST |list3= "[[Butter-Fly]]" • "[[brave heart]]" • "[[keep On]]" • "[[I wish]]" • "[[Katayoku no Tori]]" • "[[VII (pjesma)|VII]]" |below= }} ==Likovna umjetnost== ===Umjetnici=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#702963; background: #DF73FF; border:1px solid #702963; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz umjetnike |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Slikari<br>Ilustratori/Crtači |group1style = text-align:center; color:#882D17; background:#CC7722; border:1px solid #882D17; |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Salvador Dalí]] • [[Egon Schiele]] • [[Gustav Klimt]] • [[Kazimir Maljevič]] • [[Vasilij Kandinski]] • [[Georges Braque]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Piet Mondrian]] • [[Georges Seurat]] • [[John Tenniel]] • [[Isaak Brodskij]] • [[Dmitrij Vrubelj]] • [[Sidney Paget]] • [[Gonzalo Morales Sáurez]] • [[Albert Namatjira]] • [[Paul Signac]] • [[Pedro Américo]] • [[Akira Amano]] • [[Arturo Michelena]] • [[Martín Tovar y Tovar]] • [[Kristjan Raud]] • [[Paul Raud]] |group2 = Kipari<br>Dizajneri |group2style = text-align:center; color:#C04000; background:#FF7E00; border:1px solid #C04000; |list2= [[Auguste Rodin]] • [[Gustav Fabergé]] • [[Petar Karl Fabergé]] • [[Leonid Sherwood]] • [[Yves Saint Laurent]] • [[Jesús Rafael Soto]] |group3 = Arhitekti |group3style = text-align:center; color:#555555; background:#E5E4E2; border:1px solid #555555; |list3= [[Frank Lloyd Wright]] • [[Ibo Bonilla]] • [[Carlos Raúl Villanueva]] |group4 = Fotografi |group4style = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |list4= [[Félix Nadar]] • [[Alberto Korda]] |below= }} ===Umjetnost=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#702963; background: #DF73FF; border:1px solid #702963; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz umjetnost |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Slikarstvo |group1style = text-align:center; color:#882D17; background:#CC7722; border:1px solid #882D17; |list1= ''[[Krik]] • [[Nedjeljno poslijepodne na otoku La Grande Jatte]] • [[Kupači kod Asnièresa]] • [[Izbij Bijele Crvenim klinom]] • [[Bijelo na bijelom]] • [[Gospode! Pomozi mi preživjeti ovu smrtonosnu ljubav]] • [[Veliki val kod Kanagawe]] • [[Posvećenje Napoleona I (David)|Posvećenje Napoleona I]] • [[Napoleon I na carskom tronu]] • [[Napoleon u svojoj studiji]] • [[Nedovršeni portret generala Bonapartea]]'' |group2 = Kiparstvo<br>Dizajn |group2style = text-align:center; color:#C04000; background:#FF7E00; border:1px solid #C04000; |list2= ''[[Telefon sa slušalicom od jastoga]] • [[Sofa u obliku usta Mae West]]'' • [[Koh-i-Noor]] • ''[[Senbazuru]]'' • ''[[Gandhijeva tri majmuna]]'' • [[Toranj Juche|Toranj ''Juche'']] • [[Veliki spomenik na brdu Mansu]] • [[Mola (tekstil)]] |group3 = Arhitektura |group3style = text-align:center; color:#555555; background:#E5E4E2; border:1px solid #555555; |list3= [[Guggenheimov muzej u Bilbau]] • [[Opatija Westminster]] • [[Dvorac Osu]] • [[Dvorac Cape Coast]] • [[Dvorac Elmina]] • [[Elizejska palača]] • ''[[Palais Bourbon]]'' • ''[[Palais Luxembourg]]'' • ''[[Les Invalides]]'' • [[Palača Tuileries]] • [[Rowan Oak]] • [[Trg Kim Il-sunga]] • [[Kongresna dvorana Mansudae]] • [[Međunarodni aerodrom José Martí]] • [[Presidio Modelo]] • [[Aerodrom Quatro de Fevereiro]] • [[Međunarodni aerodrom Simón Bolívar (Venezuela)]] • [[Univerzitetski grad u Caracasu]] • [[Museo de Bellas Artes (Caracas)]] • [[Muzej moderne umjetnosti Jesús Soto]] • [[Kizuna (most)]] • [[Međunarodni aerodrom u Phnom Penhu]] • [[Muzej genocida Tuol Sleng]] • [[El Cajón (brana)]] • [[Vrata bez povratka (Ouidah)]] • [[Musée Honmè]] • [[Međunarodni aerodrom u Nadiju]] • [[Međunarodni aerodrom u Nausoriju]] • [[Fort Zeelandia (Paramaribo)]] • [[Fort Nieuw-Amsterdam]] • [[Zatvor Outram]] • [[Stara Gradska vijećnica (Singapur)]] • [[Transpanamski cjevovod]] |group4 = Općenito |group4style = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |list4= [[De Stijl]] • [[Camp (stil)|Camp]] • [[Salon (Pariz)|Salon]] |below= }} ==Filmska umjetnost== ===Opći pojmovi=== {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | title = Doprinosi s područja filmografije | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | image = | imageleft = | bodyclass = hlist | list1 = [[Ekranizacija]] • [[Production I.G]] • [[noitaminA]] |list2= }} ===Biografije=== {{Navbox generic |titlestyle = color:black; background:white; border:1px solid black; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o filmašima |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |belowstyle= text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |above= |group1 = Glumci |list1= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= [[Dean Winters]] • [[Tobin Bell]] • [[Ed O'Neill]] • [[Mariska Hargitay]] • [[Tamara Tunie]] • [[Sam Waterston]] • [[Diane Neal]] • [[B.D. Wong]] • [[Robert Sean Leonard]] • [[Peter Jacobson]] • [[Matt Damon]] • [[Andy García]] • [[Billy Dee Williams]] • [[Robert Forster]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo}} | group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #CC0000; |list2= [[Ian Hart]] • [[Emma Watson]] • [[Hugh Fraser]] • [[Philip Jackson]] • [[David Suchet]] • [[Pauline Moran]] • [[Alan Rickman]] • [[David Thewlis]] • [[Linus Roache]] • [[Albert Finney]] • [[Phil Davis]] • [[Rupert Penry-Jones]] • [[Steve Pemberton]] • [[Sam Stockman]] • [[George Rossi]] • [[Hannah Walters]] • [[Johnny Harris]] • [[Ben Bishop]] • [[Christopher Fulford]] • [[Claire Rushbrook]] • [[Alex Jennings]] • [[Eille Norwood]] • [[Arthur Wontner]] • [[Clive Brook]] |group3 = {{nowrap|{{flagicon|AUS}} Australija}} | group3style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list3= [[Costas Mandylor]] • [[Chris Hemsworth]] • [[Liam Hemsworth]] • [[Luke Hemsworth]] • [[Mia Wasikowska]] • [[Jesse Spencer]] |group4 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group4style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list4= [[Duško Gruborović]] |group5 = {{flagicon|RUS}} Rusija |group5style = color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |list5= [[Vasilij Livanov]] • [[Igor Petrenko]] • [[Andrej Panjin]] • [[Stanislav Govoruhin]] |group6 = {{flagicon|FRA}} Francuska |group6style = color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |list6 = [[Irène Jacob]] |group7 = {{flagicon|JAP}} Japan |group7style = text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |list7= [[Kazuhiro Yamaji]] • [[Ryōhei Kimura]] |group8 = {{nowrap|{{flagicon|KAN}} Kanada}} | group8style = background-color:white; color:red; text-align:center; border-top: 1px solid #FF0000; border-bottom: 1px solid #FF0000; border-left: 1px solid white; border-right: 1px solid white; |list8= [[Matt Frewer]] |group9 = {{nowrap|{{flagicon|VEN}} Venezuela}} | group9style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #FCD116; |list9= [[Édgar Ramírez]] }} |group2 = Režiseri |list2= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= [[Bryan Singer]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo}} | group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #CC0000; |list2= [[Alfred Hitchcock]] |group3 = {{nowrap|{{flagicon|ITA}} Italija}} | group3style = text-align:center; color:#FFFFFF;background:#009246; border:1px solid #EF4135; |list3= [[Federico Fellini]] |group4 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group4style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list4= [[Branko Ivanda]] • [[Goran Kulenović]] • [[Dražen Žarković]] |group5 = {{flagicon|JAP}} Japan |group5style = text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |list5= [[Hirojuki Kakudō]] • [[Itsurō Kawasaki]] • [[Naoyoshi Shiotani]] • [[Katsuyuki Motohiro]] • [[Kiyotaka Suzuki]] |group6 = {{nowrap|{{flagicon|AUS}} Australija}} | group6style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list6= [[Peter Weir]] |group7 = {{nowrap|{{flagicon|NZL}} Novi Zeland}} | group7style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list7= [[Martin Campbell]] • [[Niki Caro]] |group8 = {{nowrap|{{flagicon|SUR}} Surinam}} | group8style = background:#C8102E; border:1px solid #007A33; color: #FFCD00; text-align:center; |list8= [[Pim de la Parra]] |group9 = {{nowrap|{{flagicon|POLJ}} Poljska}} | group9style = background:white; border:1px solid red; color: red; text-align:center; |list9= [[Agnieszka Holland]] |group10 = {{nowrap|{{flagicon|LAT}} Latvija}} | group10style = background:#77353D; border:1px solid silver; color: white; text-align:center; |list10= [[Gints Zilbalodis]] }} |group3 = Scenaristi<br>Producenti |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= [[Peter Blake]] • [[Katie Jacobs]] • [[Paul Attanasio]] • [[Lawrence Kaplow]] |group2 = {{flagicon|JAP}} Japan |group2style = text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |list2= [[Akijoshi Hongo]] • [[Reiko Joshida]] • [[Satoru Nishizono]] • [[Jōji Wada]] • [[Makoto Fukami]] • [[Kōji Yamamoto]] • [[Tō Ubukata]] • [[Jun Kumagai]] |group3 = {{flagicon|KAN}} Kanada |group3style = text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |list3= [[David Shore]] |group4 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group4style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list4= [[Ivan Maloča]] • [[Zoran Lazić]] • [[Tonći Kožul]] • [[Vlado Bulić]] • [[Branko Ružić (scenarist)|Branko Ružić]] • [[Koraljka Meštrović]] • [[Antonio Gabelić]] • [[Irena Krčelić]] • [[Nikolina Čuljak]] }} |below= }} ===Filmovi i serije=== {{Navbox generic |titlestyle = color:black; background:white; border:1px solid black; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o filmovima |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |belowstyle= text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |above= |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= ''[[Psycho]]'' • ''[[The Birds]]'' • ''[[Vertigo]]'' • ''[[Frenzy]]'' • ''[[Marnie]]'' • ''[[Rear Window]]'' • ''[[Rebecca]]'' • ''[[Mr. & Mrs. Smith (1941)|Mr. & Mrs. Smith]]'' • [[The Man Who Knew Too Much (1956)|''The Man Who Knew Too Much'' (1956)]] • ''[[Topaz (1969)|Topaz]]'' • [[Saw (2003)|''Saw'' (2003)]] • ''[[Saw (2004)|Saw]]'' • ''[[Saw II]]'' • ''[[Saw III]]'' • ''[[Saw IV]]'' • ''[[Saw V]]'' • ''[[From Hell (2001)|From Hell]]'' • [[The Count of Monte Cristo (2002)|''The Count of Monte Cristo'' (2002)]] • ''[[Notorious (1946)|Notorious]]'' • [[Sherlock Holmes (film, 1922)|''Sherlock Holmes'' (1922)]] • [[The Return of Sherlock Holmes (film, 1929)|''The Return of Sherlock Holmes'' (1929)]] • [[Sherlock Holmes (film, 1932)|''Sherlock Holmes'' (1932)]] • [[A Study in Scarlet (film, 1933)|''A Study in Scarlet'' (1933)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[It (film, 2017)|''It'' (2017)]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo}} | group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #CC0000; |list2= ''[[Sherlock Holmes and the Case of the Silk Stocking]]'' • [[The Hound of the Baskervilles (film, 2002)|''The Hound of the Baskervilles'' (2002)]] • ''[[Harry Potter and the Philosopher's Stone (2001)|Harry Potter and the Philosopher's Stone]]'' • ''[[Harry Potter and the Chamber of Secrets (2002)|Harry Potter and the Chamber of Secrets]]'' • ''[[Harry Potter and the Prisoner of Azkaban (2004)|Harry Potter and the Prisoner of Azkaban]]'' • ''[[Harry Potter and the Goblet of Fire (2005)|Harry Potter and the Goblet of Fire]]'' • ''[[Harry Potter and the Order of the Phoenix (2007)|Harry Potter and the Order of the Phoenix]]'' • ''[[Harry Potter and the Half-Blood Prince (2009)|Harry Potter and the Half-Blood Prince]]'' • ''[[Harry Potter and the Deathly Hallows - Part 1]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Harry Potter and the Deathly Hallows - Part 2]]'' • ''[[Agatha]]'' • ''[[The Krays]]'' • [[The Trial (1993)|''The Trial'' (1993)]] • ''[[Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Murder on the Orient Express (1974)|''Murder on the Orient Express'' (1974)]] • ''[[Murder, She Said]]'' • ''[[Murder Most Foul]]'' • ''[[Murder Ahoy!]]'' • ''[[Murder at the Gallop]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Sherlock Holmes (2009)|''Sherlock Holmes'' (2009)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Sherlock Holmes: A Game of Shadows]]'' • [[The Valley of Fear (film, 1916)|''The Valley of Fear'' (1916)]] • [[A Study in Scarlet (film, 1914)|''A Study in Scarlet'' (1914)]] • [[The Hound of the Baskervilles (film, 1921)|''The Hound of the Baskervilles'' (1921)]] • [[The Sign of Four (film, 1923)|''The Sign of Four'' (1923)]] • ''[[The Sleeping Cardinal]]'' • ''[[The Missing Rembrandt]]'' • ''[[The Triumph of Sherlock Holmes]]'' • [[The Sign of Four (film, 1932)|''The Sign of Four'' (1932)]] • [[Silver Blaze (film, 1937)|''Silver Blaze'' (1937)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Naked (film, 1993)|Naked]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[The Killing Fields (film)|The Killing Fields]]'' |group3 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list3= ''[[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Lea i Darija]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Svećenikova djeca]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Smrt Djevojčice sa žigicama (film)|Smrt Djevojčice sa žigicama]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Mirotvorac (film)|Mirotvorac]]'' |group4 = {{flagicon|JAP}} Japan |group4style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list4 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Digimon Adventure (film)|''Digimon Adventure'' (film)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Psycho-Pass: The Movie]]'' • ''[[Saraba hakobune]]'' • ''[[Issun-bōshi (film)|Issun-bōshi]]'' |group5 = {{flagicon|NJE}} Njemačka |group5style = text-align:center; color:#000000; background:#FFCC00; border:1px solid #FF0000; |list5 = [[Der Hund von Baskerville (film, 1914)|''Der Hund von Baskerville'' (1914)]] • [[Der Hund von Baskerville (film, 1929)|''Der Hund von Baskerville'' (1929)]] |group6 = {{flagicon|SSSR}} Sovjetski Savez |group6style = text-align:center; color:#FFD700; background:red; border:1px solid #FFD700; |list6 = ''[[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona]]'' (''[[Šerlok Holms i doktor Vatson]]'' • [[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona (film)|''Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona'' (film)]] • ''[[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona: Sobaka Baskervilej|Sobaka Baskervilej]]'' • ''[[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona: Sokroviša Agri|Sokroviša Agri]]'' • ''[[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona: Dvadcatij vek načinajecja|Dvadcatij vek načinajecja]]'') • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Desjat negritjat]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |group1 = {{flagicon|RUS}} Rusija | group1style =text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |list1 =''[[Savva. Serdce voina]]'' }} |group7 = {{flagicon|FRA}} Francuska |group7style = color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |list7 = ''[[Espoir, sierra de Teruel]]'' • ''[[Un chant d'amour]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Z (film)|Z]]'' |group8 = {{nowrap|{{flagicon|NZL}} Novi Zeland}} | group8style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border: 1px solid silver |list8= ''[[Whale Rider]]'' |group9 = {{nowrap|{{flagicon|KAN}} Kanada}} | group9style = background-color:white; color:red; text-align:center; border-top: 1px solid #FF0000; border-bottom: 1px solid #FF0000; border-left: 1px solid white; border-right: 1px solid white; |list9= ''[[The Hound of the Baskervilles (film, 2000)|The Hound of the Baskervilles]]'' • ''[[The Sign of Four (film, 2001)|The Sign of Four]]'' • ''[[The Royal Scandal]]'' • ''[[The Case of the Whitechapel Vampire]]'' |group10 = {{nowrap|{{flagicon|VEN}} Venezuela}} | group10style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #FCD116; |list10= ''[[Punto y raya]]'' |group11 = {{nowrap|{{flagicon|HON}} Honduras}} | group11style = background-color:#0073CF; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list11= ''[[Morazán (film)|Morazán]]'' |group12 = {{nowrap|{{flagicon|FIJ}} Fidži}} | group12style = background-color:#68BFE5; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list12= ''[[The Land Has Eyes]]'' |group13 = {{nowrap|{{flagicon|SUR}} Surinam}} | group13style = background:#C8102E; border:1px solid #007A33; color: #FFCD00; text-align:center; |list13= ''[[Wan Pipel]]'' |group14 = {{nowrap|{{flagicon|LAT}} Latvija}} | group14style = background:#77353D; border:1px solid silver; color: white; text-align:center; |list14= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Straume]]'' |group15= Likovi |list15 = [[King Kong]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border: 1px solid black; |group1 = ''Star Wars'' |list1 = [[Darth Sidious]] • [[Yoda]] • [[Darth Vader]] • [[Qui-Gon Jinn]] • [[General Grievous]] |group2 = ''Saw'' |list2 = [[Mark Hoffman]] }} }} {{Navbox generic |titlestyle = color:black; background:white; border:1px solid black; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o serijama |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |belowstyle= text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |above= |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= ''[[Law & Order: Special Victims Unit]] ''([[:Kategorija:Zakon i red: Odjel za žrtve|kategorija]])'' • [[Law & Order: Criminal Intent]] ''([[:Kategorija:Zakon i red: Zločinačke nakane|kategorija]])'' • [[Law & Order]] ''([[:Kategorija:Zakon i red|kategorija]])'' • [[House, M.D.]] ''([[:Kategorija:Dr. House|kategorija]])'' • [[Toro i Pončo]] '' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[It (miniserija)|''It'' (miniserija)]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo}} | group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #CC0000; |list2= ''[[Agatha Christie's Poirot]] • [[The Adventures of Sherlock Holmes (televizijska serija)|The Adventures of Sherlock Holmes]] • [['Allo 'Allo!]] • [[Blackadder]] • [[Whitechapel (serija)|Whitechapel]] ''([[:Kategorija:Whitechapel|kategorija]])'' '' |group3 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list3= ''[[Nad lipom 35]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Bitange i princeze]]'' ([[:Kategorija:Bitange i princeze|kategorija]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[Epizoda 9 (Bitange i princeze, sezona 1)|Epizoda 9 (S1)]]") |group4 = {{flagicon|JAP}} Japan |group4style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list4 = ''[[Digimon Adventure]] ''([[:Kategorija:Digimon Adventure|kategorija]] • [[Popis epizoda Digimon Adventurea|popis epizoda]])'' '' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Psycho-Pass]]'' ([[:Kategorija:Psycho-Pass|kategorija]] • [[:Kategorija:Epizode animea Psycho-Pass|Epizode - sezona 1]] [ [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[Perfect World]]" • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[Saint's Supper]]" • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[The Gates of Judgment]]" ] / [[:Kategorija:Epizode animea Psycho-Pass 2|2]] [ [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[The Scales of Justice 〈299/300〉]]" ]) |group5 = {{flagicon|RUS}} Rusija |group5style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |list5= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Šerlok Holms (TV serija)|Šerlok Holms]]'' |group6= Likovi |list6 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |group1 = ''SVU'' |list1 = [[Donald Cragen]] • [[Melinda Warner]] • [[Casey Novak]] • [[Dani Beck]] • [[Chester Lake]] • [[Elizabeth Donnelly]] • [[Brian Cassidy]] • [[Monique Jeffries]] • [[Kim Greylek]] • [[George Huang]] |group2 = ''L&O'' |list2 = [[Michael Cutter]] • [[Cyrus Lupo]] • [[Connie Rubirosa]] • [[Abbie Carmichael]] • [[Emil Skoda]] • [[Rey Curtis]] • [[Kevin Bernard]] • [[Jack McCoy]] |group3 = ''CI'' |list3 = [[Nola Falacci]] • [[Danny Ross]] • [[Zach Nichols]] |group4 = ''House'' |list4 = [[Gregory House]] • [[James Wilson]] • [[Robert Chase]] • [[Chris Taub]] • [[Lucas Douglas]] • [[Henry Dobson]] • [[John i Blythe House]] • [[Darryl Nolan]] |group5 = ''Whitechapel'' |list5 = [[Emerson Kent]] • [[Finlay Mansell]] • [[Megan Riley]] |group6 = ''[[Digimon]]''<br><small>([[Popis Digimona]])</small> |list6 = [[Taichi Jagami]] • [[Gospodari tame]] ([[Machinedramon]] • [[Piedmon]] • [[Puppetmon]] • [[MetalSeadramon]]) • [[Izzy Izumi]] • [[Devimon]] • [[Whamon]] • [[Phantomon]] • [[Apocalymon]] • [[Andromon]] • [[Datamon]] • [[Bakemon]] • [[Etemon]] • [[Monzaemon]] • [[Digitamamon]] • [[Meramon]] • [[MetalEtemon]] • [[Seadramon]] • [[Myotismon]] • [[VenomMyotismon]] • [[Centarumon]] • [[Piximon]] • [[Ogremon]] • [[Wizardmon]] • [[Shellmon]] • [[Elecmon]] • [[Frigimon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Leomon]] • [[SaberLeomon]] • [[DemiDevimon]] • [[LadyDevimon]] }} }} ==Strip i mange== {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | title = Doprinosi s područja stripa | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | image = | imageleft = | bodyclass = hlist | list1 = [[Stripovska smrt]] |list2= }} ===Batman=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title=Batman |groupstyle = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |abovestyle= text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |belowstyle= text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |groupstyle = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |above= |group1 = Likovi |group1style = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Batman]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Joker (strip)|Joker]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Penguin]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Riddler]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Mr. Freeze]] • [[Robin]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Catwoman]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Two-Face]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Mad Hatter (DC comics)|Mad Hatter]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Calendar Man]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Scarecrow]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Professor Pyg]] • [[Dollotroni]] • [[Son of Pyg]] • [[Hugo Strange]] |group2 = Autori | group2style = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |list2= [[Bob Kane]] • [[Bill Finger]] • [[Jerry Robinson]] <!-- |group3 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list3= ''[[Nad lipom 35]]'' |group4 = {{flagicon|JAP}} Japan |group4style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list4 = ''[[Digimon Adventure]] ''([[:Kategorija:Digimon Adventure|kategorija]] • [[Popis epizoda Digimon Adventurea|popis epizoda]])'' '' |group5= Likovi |list5 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |group1 = ''SVU'' |list1 = [[Donald Cragen]] • [[Melinda Warner]] • [[Casey Novak]] • [[Dani Beck]] • [[Chester Lake]] • [[Elizabeth Donnelly]] • [[Brian Cassidy]] • [[Monique Jeffries]] • [[Kim Greylek]] • [[George Huang]] |group2 = ''L&O'' |list2 = [[Michael Cutter]] • [[Cyrus Lupo]] • [[Connie Rubirosa]] • [[Abbie Carmichael]] • [[Emil Skoda]] • [[Rey Curtis]] • [[Kevin Bernard]] • [[Jack McCoy]] |group3 = ''CI'' |list3 = [[Nola Falacci]] • [[Danny Ross]] • [[Zach Nichols]] |group4 = ''House'' |list4 = [[Gregory House]] • [[James Wilson]] • [[Robert Chase]] • [[Chris Taub]] • [[Lucas Douglas]] • [[Henry Dobson]] • [[John i Blythe House]] • [[Darryl Nolan]] |group5 = ''Whitechapel'' |list5 = [[Emerson Kent]] • [[Finlay Mansell]] • [[Megan Riley]] |group6 = ''[[Digimon]]''<br><small>([[Popis Digimona]])</small> |list6 = [[Taiči Jagami]] • [[Gospodari tame]] ([[Machinedramon]] • [[Piedmon]] • [[Puppetmon]] • [[MetalSeadramon]]) • [[Izzy Izumi]] • [[Devimon]] • [[Whamon]] • [[Phantomon]] • [[Apocalymon]] • [[Andromon]] • [[Datamon]] • [[Bakemon]] • [[Etemon]] • [[Monzaemon]] • [[Digitamamon]] • [[Meramon]] • [[MetalEtemon]] • [[Seadramon]] • [[Myotismon]] • [[VenomMyotismon]] • [[Centarumon]] • [[Piximon]] • [[Ogremon]] • [[Wizardmon]] • [[Shellmon]] • [[Elecmon]] • [[Frigimon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Leomon]] • [[SaberLeomon]] • [[DemiDevimon]] • [[LadyDevimon]] }}--> }} ===Bleach=== {{Navbox |titlestyle = |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title=Bleach |groupstyle = |abovestyle= |belowstyle= |groupstyle = |above= |group1 = |group1style = |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Bleach (manga)|Bleach]]'' ([[Lista poglavlja i tankōbon izdanja mange Bleach|poglavlja]]) • [[Bleach (anime)|Anime]] • [[Tite Kubo]] <!-- |group2 = Autori | group2style = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |list2= [[Bob Kane]] • [[Bill Finger]] • [[Jerry Robinson]] |group3 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list3= ''[[Nad lipom 35]]'' |group4 = {{flagicon|JAP}} Japan |group4style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list4 = ''[[Digimon Adventure]] ''([[:Kategorija:Digimon Adventure|kategorija]] • [[Popis epizoda Digimon Adventurea|popis epizoda]])'' '' |group5= Likovi |list5 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |group1 = ''SVU'' |list1 = [[Donald Cragen]] • [[Melinda Warner]] • [[Casey Novak]] • [[Dani Beck]] • [[Chester Lake]] • [[Elizabeth Donnelly]] • [[Brian Cassidy]] • [[Monique Jeffries]] • [[Kim Greylek]] • [[George Huang]] |group2 = ''L&O'' |list2 = [[Michael Cutter]] • [[Cyrus Lupo]] • [[Connie Rubirosa]] • [[Abbie Carmichael]] • [[Emil Skoda]] • [[Rey Curtis]] • [[Kevin Bernard]] • [[Jack McCoy]] |group3 = ''CI'' |list3 = [[Nola Falacci]] • [[Danny Ross]] • [[Zach Nichols]] |group4 = ''House'' |list4 = [[Gregory House]] • [[James Wilson]] • [[Robert Chase]] • [[Chris Taub]] • [[Lucas Douglas]] • [[Henry Dobson]] • [[John i Blythe House]] • [[Darryl Nolan]] |group5 = ''Whitechapel'' |list5 = [[Emerson Kent]] • [[Finlay Mansell]] • [[Megan Riley]] |group6 = ''[[Digimon]]''<br><small>([[Popis Digimona]])</small> |list6 = [[Taiči Jagami]] • [[Gospodari tame]] ([[Machinedramon]] • [[Piedmon]] • [[Puppetmon]] • [[MetalSeadramon]]) • [[Izzy Izumi]] • [[Devimon]] • [[Whamon]] • [[Phantomon]] • [[Apocalymon]] • [[Andromon]] • [[Datamon]] • [[Bakemon]] • [[Etemon]] • [[Monzaemon]] • [[Digitamamon]] • [[Meramon]] • [[MetalEtemon]] • [[Seadramon]] • [[Myotismon]] • [[VenomMyotismon]] • [[Centarumon]] • [[Piximon]] • [[Ogremon]] • [[Wizardmon]] • [[Shellmon]] • [[Elecmon]] • [[Frigimon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Leomon]] • [[SaberLeomon]] • [[DemiDevimon]] • [[LadyDevimon]] }}--> }} ==Prirodne znanosti== ===Općenito=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz znanost |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Fizika |group1style = text-align:center; color:#6699CC; background:#73C2FB; border:1px solid #6699CC; |list1= [[Čvor (mjerna jedinica)]] • [[Veber]] • [[Kirchhoffovi zakoni spektroskopije]] • [[Kirchhoffovi zakoni]] • [[Paulijeva jednadžba]] • [[RIKEN]] • [[Laplaceov demon]] |group2 = Kemija |group2style = text-align:center; color:#800080; background:#C9A0DC; border:1px solid #800080; |list2= [[Eksploziv]] • [[Mendeljejevovi predviđeni elementi]] • [[Primordijski elementi]] • [[Arsenatna kiselina]] • [[Orsinijeva bomba]] |group3 = Biologija<br>Medicina |group3style = text-align:center; color:#01796F; background: #50C878; border:1px solid #01796F; |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#01796F; background: #50C878; border:1px solid #01796F; |group1=Biologija |list1= [[Gušter]] • ''[[Bufo periglenes]]'' • ''[[Doryanthes excelsa]]'' • ''[[Varanus giganteus]]'' • ''[[Phyllopteryx]]'' • ''[[Callocephalon fimbriatum]]'' • ''[[Lycalopex vetulus]]'' • ''[[Bothrops insularis]]'' • ''[[Bletilla striata]]'' • [[Divovska sabljasta antilopa]] • ''[[Laniarius brauni]]'' • [[Pelorus Jack]] • [[Snareski pingvin]] • ''[[Agathis australis]]'' • ''[[Leiopelmatidae]]'' • [[Haastov orao]] • [[Srebrna paprat]] • [[Novozelandski dugorepi šišmiš]] • [[Sisavac iz Saint Bathansa]] • ''[[Icterus icterus]]'' • ''[[Cattleya mossiae]]'' • [[Kuprej]] • ''[[Sphaerocoryne affinis]]'' • [[Ruatanski aguti]] • ''[[Brachylophus]]'' • [[Plava otrovna žaba]] • [[Papilionanthe Miss Joaquim|''Papilionanthe'' Miss Joaquim]] |group2=Medicina |list2= [[Guillain-Barréov sindrom]] }} |group4 = Tehnologija |group4style = text-align:center; color:#B8860B; background:#DAA520; border:1px solid #B8860B; |list4= [[Metalurgija]] • [[Vatreno oružje]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#B8860B; background:#DAA520; border:1px solid #B8860B; |group1=Računalna tehnologija |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Apple Inc.]] ([[Korisnik:Rjecina2|suradnja]]) • ''[[Crash Twinsanity]] • [[Sly 3: Honor Among Thieves]] • [[The Da Vinci Code (igra)|The Da Vinci Code]]'' • [[HOLMES2]] • [[Japanese Movie Database]] • [[Red Star OS]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Ori and the Blind Forest]]'' • ''[[Ori and the Will of the Wisps]]'' }} |group5 = Geografija |group5style = text-align:center; color:#964B00; background:#E1A95F; border:1px solid #964B00; |list5= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#964B00; background:#E1A95F; border:1px solid #964B00; |group1=Država |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Benin}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Estonija}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Fidži}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Francuska}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Honduras}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Kambodža}} • {{flag|Škotska}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Venezuela}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Surinam}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Sjeverna Koreja}} |group2=Naselja |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|ANG}} [[Benguela]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Cabinda (grad)|Cabinda]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Cambambe]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Cuito]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Huambo]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Lobito]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Lubango]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Lucapa]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Malanje]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Namibe]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Klosterneuburg]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Waterloo (Belgija)|Waterloo]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Parakou]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Djougou]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Bohicon]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Allada]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Kandi, Benin|Kandi]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Ouidah]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Abomey-Calavi]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Ganvié]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Vratislavice]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Labasa]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Nadi]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Nausori]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Sigatoka]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Besançon]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Colombey-les-Deux-Églises]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Jœuf]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Mérignac]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Vichy]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Ho, Gana|Ho]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Kumasi]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Sekondi-Takoradi]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Tema, Gana|Tema]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Trujillo, Honduras|Trujillo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Caprese Michelangelo]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Nabari]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Satoshō]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Kampong Cham]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Sihanoukville]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Battambang]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Siem Reap]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Poipet]]{{•w}} {{flagicon|CRC}} [[San José, Kostarika|San José]]{{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Ujarrás]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Baracoa]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Bayamo]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Cienfuegos]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Guantánamo]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Las Tunas (grad)|Las Tunas]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Manzanillo, Kuba|Manzanillo]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Pinar del Río]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Puerto Padre]] {{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Santa Clara, Kuba|Santa Clara]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Voorhout]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Dunedin]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Nelson, Novi Zeland|Nelson]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Waitangi, Northland|Waitangi]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[La Villa de los Santos]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Oranienbaum]]{{•w}} {{flagicon|SIN}} [[Bedok]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Ch'ŏngjin]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Hamhŭng]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Namp'o]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[P'anmunjŏm]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Rasŏn]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Sinŭiju]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Wŏnsan]]{{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Moiwana]] {{nowrap end}} |group3=Ostalo |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#964B00; background:#E1A95F; border:1px solid #964B00; |group1 = Administracija |list1 = [[Uljanovska oblast]] • [[Provincije Kostarike]] • [[Regioni Francuske]] • [[:Kategorija:Provincije Sjeverne Koreje|Provincije Sjeverne Koreje]] • [[Cabinda (provincija)]] • [[Rossov zavisni teritorij]] • [[Kraljevstvo Novi Zeland]] • [[Regije Novog Zelanda]] ([[Tasman (distrikt)|Tasman]] • [[Otago (regija)|Otago]] • [[Marlborough (regija)|Marlborough]] • [[Southland (regija)|Southland]] • [[Canterbury (regija, Novi Zeland)|Canterbury]] • [[West Coast (regija)|West Coast]]) • [[Scottova baza]] • [[Savezni teritoriji Venezuele]] • [[Obala komaraca]] • [[Departmani Benina]] |group2 = Otoci<br>Poluotoci |list2 = [[Iwo Jima]] • [[Ilha da Queimada Grande]] • [[Isla de la Juventud]] • [[Kermadecovi otoci]] • [[Los Roques (arhipelag)]] • [[Margaritin otok]] • [[Koh Kong (otok)|Koh Kong]] • [[Baia dos Tigres]] • [[Tigrov otok]] • [[Labuđi otoci]] • [[Viti Levu]] • [[Vanua Levu]] • [[Ceva-I-Ra]] • [[Koro (otok)|Koro]] • [[Kadavu]] • [[Taveuni]] • [[Rotuma]] • [[Uea]] • [[Bau (otok)|Bau]] • [[Naissaar]] • [[Pulau Ujong]] • [[Pedra Branca (Singapur)]] |group3 = Hidrologija |list3 = [[Arenal]] • [[Crvena Volta (rijeka)|Crvena Volta]] • [[Jezero Bosumtwi|Bosumtwi]] • [[Cascade de Gavarnie]] • [[Parnaíba (rijeka)|Parnaíba]] • [[Taedong]] • [[Korejski zaljev]] • [[Istočnokorejski zaljev]] • [[Tumen (rijeka)|Tumen]] • [[Rajsko jezero]] • [[Laguna de Leche]] • [[Zaljev Guantánamo]] • [[Cookov prolaz]] • [[Slapovi Calandula]] • [[Waikato (rijeka)|Waikato]] • [[Rotorua (jezero)|Rotorua]] • [[Tonlé Sap]] • [[Kwanza]] • [[Cunene]] • [[Lucala]] • [[Sangkae]] • [[Río Coco]] • [[Honduraški zaljev]] • [[Aguán]] • [[Ouémé (rijeka)|Ouémé]] • [[Oti (rijeka)|Oti]] • [[Beninski zaljev]] • [[Couffo (rijeka)|Couffo]] • [[Zou (rijeka)|Zou]] • [[Rewa (rijeka)|Rewa]] • [[Sigatoka (rijeka)|Sigatoka]] • [[Bligh Water]] • [[Valaste (vodopad)]] |group4 = Geologija |list4 = [[Mount Afadjato]] • [[Irazú]] • [[Pico da Neblina]] • [[Sierra Maestra]] • [[Serra da Chela]] • [[Mount Earnslaw]] • [[Južne Alpe]] • [[Pico Bolívar]] • [[Pico Humboldt]] • [[Pico Bonpland]] • [[Roraima (tepui)|Roraima]] • [[Kukenán (tepui)|Kukenán]] • [[Phnom Aural]] • [[Kardamonske planine]] • [[Slonovske planine]] • [[Phnom Kulen]] • [[Morro do Moco]] • [[Cerro Las Minas]] • [[Atakora (planinski lanac)|Atakora]] • [[Mont Sokbaro]] • [[Mont Agou]] • [[Mount Tomanivi]] • [[Van Asch Van Wijck (planinski lanac)]] • [[Barú]] |group5 = Ostalo |list5 = [[Park Ueno]] • ''[[Outback]]'' • [[Skijalište Masikryong]] • [[Pjongjanško vrijeme]] • [[Močvara Zapata]] • [[Park Johna Lennona]] • ''[[Lluvia de peces]]'' • [[Koraljna obala (Fidži)]] • [[Vanalinn]] • [[Singapurska luka]] }} }} |below= }} ===Znanstvenici=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz znanstvenike |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Fizičari |group1style = text-align:center; color:#6699CC; background:#73C2FB; border:1px solid #6699CC; |list1= [[Antoine Henri Becquerel]] • [[Heinrich Rudolf Hertz]] • [[Carl Hellmuth Hertz]] • [[Gustav Ludwig Hertz]] • [[Michael Faraday]] • [[Wilhelm Conrad Röntgen]] • [[Gerardus 't Hooft]] • [[Max Born]] • [[Edward Teller]] • [[Charles-Augustin de Coulomb]] • [[Joseph Henry]] • [[Wilhelm Eduard Weber]] • [[Lise Meitner]] • [[Gustav Robert Kirchhoff]] • [[Igor Kurčatov]] • [[Evangelista Torricelli]] • [[Erwin Schrödinger]] • [[Albert Einstein]] • [[Louis de Broglie]] • [[Wolfgang Pauli]] • [[Jean Baptiste Perrin]] • [[Arthur Holly Compton]] • [[Owen Willans Richardson]] • [[Čandrasekara Venkata Raman]] • [[Charles Thomson Rees Wilson]] • [[Carl David Anderson]] • [[George Paget Thomson]] • [[Victor Franz Hess]] • [[Isidor Isaac Rabi]] • [[Clinton Joseph Davisson]] • [[Aleksandar Prohorov]] • [[Henri Poincaré]] • [[Hideki Yukawa]] • [[Shin'ichirō Tomonaga]] • [[Joshio Nishina]] • [[William Lawrence Bragg]] • [[Brian Schmidt]] • [[William Henry Bragg]] • [[Mark Oliphant]] • [[Jean d'Alembert]] • [[Abdus Salam]] |group2 = Kemičari |group2style = text-align:center; color:#800080; background:#C9A0DC; border:1px solid #800080; |list2= [[Dmitrij Mendeljejev]] • [[Pierre Curie]] • [[Henry Cavendish]] • [[William Ramsay]] • [[Francis William Aston]] • [[Adolf von Baeyer]] • [[Eduard Buchner]] • [[Jacobus Henricus van 't Hoff]] • [[Henri Moissan]] • [[John Warcup Cornforth]] • [[Alan MacDiarmid]] • [[Glenn T. Seaborg]] |group3 = Liječnici |group3style = text-align:center; color:#01796F; background: #50C878; border:1px solid #01796F; |list3= [[Alexander Fleming]] • [[Hakaru Hashimoto]] • [[Tomisaku Kawasaki]] • [[Mikito Takajasu]] • [[Hidejo Noguchi]] • [[Kitasato Shibasaburō]] • [[Howard Florey]] • [[Robin Warren]] • [[Barry J. Marshall]] • [[Elizabeth Blackburn]] • [[Peter C. Doherty]] • [[Frank Macfarlane Burnet]] • [[John Carew Eccles]] • [[Dominique-Jean Larrey]] • [[Carlos Chagas]] • [[Sergej Korsakov]] • [[Arístides Agramonte]] • [[Carlos Finlay]] • [[John Marshall Macdonald]] • [[Baruj Benacerraf]] • [[Jacinto Convit]] • [[Salvador Moncada]] • [[Friedrich Robert Faehlmann]] • [[Jean Itard]] • [[Georges Mathé]] |group4 = Izumitelji |group4style = text-align:center; color:#B8860B; background:#DAA520; border:1px solid #B8860B; |list4= [[Ferdinand Porsche]] • [[André Citroën]] • [[Gottlieb Daimler]] • [[Eli Whitney]] • [[Humberto Fernández-Morán]] |group5 = Geografi |group5style = text-align:center; color:#964B00; background:#E1A95F; border:1px solid #964B00; |list5= [[Vladimir Tagancev]] |below= }} ==Društvene znanosti== ===Općenito=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz društvene znanosti |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Povijest |group1style = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |list1= [[Povijest Europe]] (nedovršeno) {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |group1 = pre-XX vijek. |list1 = [[Banket kestenja]] • [[Osmanski interegnum]] • [[Šogunat Tokugawa]] • [[Kultura Diquis]] • [[Zlatna Obala (danska kolonija)]] • [[Zlatna Obala (portugalska kolonija)]] • [[Zlatna Obala (švedska kolonija)]] • [[Zlatna Obala (nizozemska kolonija)]] • [[Bushrangeri]] • [[Plesna epidemija iz 1518.]] • [[Edikt iz Nantesa]] • [[Edikt iz Fontainebleaua]] • [[Kolonijalni Brazil]] • [[Generalna kapetanija Kuba]] • [[Guvernorat Kuba]] • [[Loango-Angola]] • [[Provincija Venezuela]] • ''[[Klein-Venedig]]'' • [[Funan]] • [[Mračno doba (Kambodža)]] • [[Longvek]] • [[Generalna kapetanija Gvatemala]] • [[Podzemni grad Agongointo-Zoungoudo]] • [[Obala robova]] • [[Kraljevstvo Dahomej]] • [[Carstvo Oyo]] • [[Kralj Dahomeja]] • [[Dahomejski godišnji običaji]] • [[Društvo za Surinam]] • [[Invazija Surinama (1667)|Invazija Surinama]] • [[Napad na Fort Zeelandiju (1667)|Napad na Fort Zeelandiju]] • [[Kraljevina Singapura]] • ''[[Malajski anali]]'' • [[Temasek]] • [[Grčko herojsko doba]] • [[Gran Coclé]] • [[Castilla de Oro]] • [[Drakeov napad na Panamu]] • [[Pljačka Paname]] • [[Darijenska spletka]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |group1 = XVIII. vijek |list1 = [[Savjet drevnih]] • [[Prva Francuska Republika]] • [[Konzulat (Francuska)]] • [[Direktorij (Francuska)]] • [[Komitet javnog spasa]] • [[Jakobinska diktatura]] • [[Termidorska reakcija]] • [[Puč 18. brumairea]] • [[Žirondinci]] • [[Septembarski masakri]] • [[Bijeg u Varennes]] • [[Žirondinski ustavni projekt]] • [[Kraljevstvo Francuska (1791-1792)]] • [[Prva industrijska revolucija]] • [[Vicekraljevstvo Nova Granada]] • [[Generalna kapetanija Venezuela]] • ''[[Kambodžanske kraljevske kronike]]'' |group2 = XIX. vijek |list2 = [[Posvećenje Napoleona I]] • [[Kraljevina Holandija]] • [[Kraljevina Vestfalija]] • [[Burbonska restauracija]] • [[Druga industrijska revolucija]] • [[Monroeova doktrina]] • [[Zlatna Obala (britanska kolonija)]] • [[Pobuna u Eureki]] • [[Julska Monarhija]] • [[Francuska revolucija 1848.]] • [[Druga Francuska Republika]] • [[Dani lipnja]] • [[Predsjednički izbori u Francuskoj 1848.]] • [[Francuski ustavni referendum 1851.]] • [[Referendum o Drugom Francuskom Carstvu 1852.]] • [[Pariški sporazum (1856)]] • [[Pariški kongres (1856)]] • [[Orsinijev atentat]] • [[Bitka kod Sedana (1870)]] • [[Treća Francuska Republika]] • [[Suđenje tridesetorici]] • [[Kriza 16. svibnja 1877.]] • [[Panamski skandali]] • [[Tonkinska afera]] • [[Protektorat Annam]] • [[Kočinkina]] • [[Zastupnički dom (Francuska)]] • [[Predstavnički dom (Francuska)]] • [[Incident u Fashodi]] • [[Predsjednički izbori u Brazilu 1891.]] • [[Ujedinjeno Kraljevstvo Portugala, Brazila i Algarva]] • [[Kraljevina Brazil]] • [[Nezavisnost Brazila]] • [[Brazilsko Carstvo]] • [[Brazilski rat za nezavisnost]] • [[Prva Brazilska Republika]] • [[Desetogodišnji rat]] • [[Mali rat (Kuba)]] • [[Kubanski rat za nezavisnost]] • [[Američka vojna uprava na Kubi]] • [[Tellerov amandman]] • [[Pariški sporazum (1898)]] • [[Novi Zeland (kolonija)]] • [[Ratovi mušketa]] • [[Novozelandski ratovi]] • [[Sewellovo ministarstvo (1856.)]] • [[Vrhovna hunta]] • [[Prva Venezuelanska Republika]] • [[Venezuelanski rat za nezavisnost]] ([[Bitka na jezeru Maracaibo]]) • [[Druga Venezuelanska Republika]] • [[Manifest iz Cartagene]] • [[Divna kampanja]] • [[Dekret o ratu do smrti]] • [[Treća Venezuelanska Republika]] • [[Kongres u Angosturi]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Velika Kolumbija]] • [[Država Venezuela]] • [[Savezni rat]] • [[Sjedinjene Države Venezuele]] • [[Venezuelanska kriza (1895)]] • [[Francuski protektorat u Kambodži]] • [[Tonkin (francuski protektorat)]] • [[Comayagua (provincija)]] • [[Državni udar u Hondurasu 1827.]] • [[Prvi francusko-dahomejski rat]] • [[Drugi francusko-dahomejski rat]] • [[Francuski Dahomej]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Francuska Zapadna Afrika]] • [[Kraljevstvo Fidži]] • [[Fidži (kolonija)]] • ''[[Ärkamisaeg]]'' • [[Singapurski sporazum 1819.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Tjesnačka naselja]] • [[Anglo-nizozemski sporazum (1824)]] • [[Nezavisnost Paname]] • [[Akt o nezavisnosti Paname]] • [[Panamá (savezna država)]] • [[Panamá (departman)]] • [[Slobodna Država Prevlake]] • [[Sporazum Carrillo–Obarrio]] • [[Panamska kriza 1885.]] • [[Tisućudnevni rat]] |group3 = XX. vijek<br>(do 1914.) |list3 = [[Plattov amandman]] • [[Republika Kuba (1902–1959)]] • [[Pacifikacija Kube]] • [[Novi Zeland (dominion)]] • [[Venezuelanska kriza (1902–1903)]] • [[Nizozemsko-venezuelanski rat]] • [[Odcjepljenje Paname od Kolumbije]] • [[Privremena vladina hunta (Panama)]] • [[Zona Panamskog kanala]] }} |group2 = Prvi svjetski rat<br>(1914. - 1918.) |list2 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |group1 = Općenito |list1 = [[Prvi svjetski rat]] • [[Središnje sile]] |group2 = Bitke |list2 = [[Bitka kod Tannenberga (1914.)|Bitka kod Tannenberga]] • [[Cerska bitka]] • [[Kolubarska bitka]] • [[Ofenziva od 100 dana]] • [[Druga bitka na Marni]] • [[Ofenziva Meuse-Argonne]] • [[Bitka na granicama]] • [[Nivelleova ofenziva]] • [[Bitka kod grebena Vimy]] |group3 = Ostalo |list3 = [[Sarajevski atentat]] • [[Oktobarska revolucija]] • [[Mir u Brest-Litovsku]] • [[Ruska revolucija (1917.)|Ruska revolucija 1917.]] • [[Britanski Togoland]] • ''[[Entente Cordiale]]'' • [[Francusko-ruska alijansa]] • [[Anglo-ruska antanta]] • [[Sovjetska Republika Naissaar]] • [[Manifest narodā Estonije]] • [[Njemačka okupacija Estonije u Prvom svjetskom ratu]] • [[Singapurska pobuna 1915.]] }} |group3 = Međuratno razdoblje<br>(1918. - 1939.) |list3 = [[Pariška mirovna konferencija 1919.]] • [[Münchenski sporazum]] • [[Abdikacijska kriza]] • [[Ugovori iz Locarna]] • [[Briand-Cerettijev sporazum]] • [[Briand-Kelloggov pakt]] • [[Kriza 6. veljače 1934.]] • [[Predsjednički izbori u Brazilu 1930.]] • [[Brazilska revolucija 1930.]] • [[Privremena vojna junta (1930)]] • [[Vargasova era]] • [[Pentarhija iz 1933.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Estonski rat za nezavisnost]] • [[Estonska radnička komuna]] • [[Rusko-estonski sporazum iz Tartua]] • [[Vaps (pokret)]] • [[Pokušaj državnog udara u Estoniji 1924.]] • [[Suđenje 149-orki]] • [[Baltička antanta]] • [[Doba šutnje]] |group4 = Drugi svjetski rat<br>(1939. - 1945.) |list4 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |group1 = Općenito |list1 = [[Drugi svjetski rat]] • [[Uzroci Drugog svjetskog rata]] • [[Saveznici]] • [[Sile Osovine]] • [[Posljedice Drugog svjetskog rata]] |group2 = Bitke |list2 = [[Operacija Bagration]] • [[Bitka za Francusku]] • [[Bitka kod La Plate]] • [[Saveznička invazija Sicilije]] • [[Operacija Anton|Operacija ''Anton'']] • [[Operacija Dragoon|Operacija ''Dragoon'']] • [[Praški ustanak]] • [[Ljetni rat]] • [[Bitka za Singapur]] • [[Operacija Jaywick|Operacija ''Jaywick'']] • [[Bombardiranje Singapura (1944–1945)]] • [[Bombardiranje Singapura (1941)]] • [[Operacija Tiderace|Operacija ''Tiderace'']] • [[Operacija Struggle|Operacija ''Struggle'']] |group3 = Ostalo |list3 = [[Schindlerovi židovi]] • [[Hitlerov pozdrav]] • [[Operacija Valkira]] • [[Vichyevska Francuska]] • [[Republika Slovačka (1939. - 1945.)]] • [[Riomski proces]] • [[Glasovanje o delegaciji punih ustavnih ovlasti Philippeu Pétainu]] • [[Njemačka vojna uprava u Belgiji i sjevernoj Francuskoj]] • [[Njemačka vojna uprava u okupiranoj Francuskoj]] • ''[[Militärverwaltung]]'' • [[Slobodna Francuska]] • [[Apel 18. juna]] • [[Privremena vlada Francuske Republike]] • [[Čehoslovačka vlada u egzilu]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Benešovi dekreti]] • [[Japanska okupacija Kambodže]] • [[Njemačka okupacija Estonije u Drugom svjetskom ratu]] • ''[[Generalbezirk Estland]]'' • [[Estonska samouprava]] • [[Reichskommissariat Ostland|''Reichskommissariat'' Ostland]] • [[Bijeg podmornice Orzeł|Bijeg podmornice ''Orzeł'']] • [[Shōnan-tō]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Sook Ching]] • [[Sōjūsetsu incident]] • [[Operacija Gustavus|Operacija ''Gustavus'']] • [[Operacija Zipper|Operacija ''Zipper'']] • [[Britanska vojna uprava (Malaja)]] }} |group5 = Hladni rat<br>(1945. - 1991.) |list5 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Hladni rat]] • [[Elizejski ugovor]] • [[Nixonov posjet Kini 1972.]] • [[Angolski građanski rat]] • [[Trumanova doktrina]] • [[Socijalistička Republika Rumunjska]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Demokratska Kampućija]] • [[Zapadna Njemačka]] • [[Kostarikanski građanski rat]] • [[Gana (krunska zemlja)]] • [[Neredi u Accri 1948.]] • [[Velika šestorica (Gana)]] • [[Politika bijele Australije]] • [[Ustavna kriza u Australiji 1975.]] • [[Četvrta Francuska Republika]] • [[Peta Francuska Republika]] • [[Maj 1968]] • [[Druga Brazilska Republika]] • [[Državni udar u Brazilu 1964.]] • [[Vojna diktatura u Brazilu]] • [[Brazilska vojna hunta (1969)]] • [[Narodna Republika Koreja]] • [[Sovjetska civilna uprava]] • [[Privremeni narodni komitet za Sjevernu Koreju]] • [[Korejska demilitarizirana zona]] • [[Bitka za Incheon]] • [[Operacija Pokpoong]] • [[Podjela Koreje]] • [[Korejski sporazum o primirju]] • [[Bombaški napad u Rangoonu]] • [[Ubojstva sjekirom u P'anmunjŏmu]] • [[Kasarne Moncada]] • [[Operacija Mongoose]] • [[Operacija Northwoods]] • [[Cubana de Aviación let 455]] • [[Narodna Republika Angola]] • [[Demokratska Narodna Republika Angola]] • [[Republika Cabinda]] • [[Angolski rat za nezavisnost]] • [[Alvorski sporazum]] • [[Češka i Slovačka Federativna Republika]] • [[ANZUS]] • [[Paktomanija]] • ''[[El Trienio Adeco]]'' • [[Četvrta Venezuelanska Republika]] • [[Pakt iz Puntofija]] • [[Državni udar u Venezueli 1958.]] • [[Državni udar u Venezueli 1945.]] • [[Francuska unija]] • [[Francuska zajednica]] • [[Kraljevina Kambodža (1953–1970)]] • [[Bangkoška zavjera]] • [[Operacija Menu]] • [[Operacija Freedom Deal]] • [[Državni udar u Kambodži 1970.]] • [[Kmerska Republika]] • [[Predsjednički izbori u Kambodži 1972.]] • [[Predstavnička skupština kampućijskog naroda]] • [[Santebal]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Kambodžanski genocid]] ([[Kambodžanska polja smrti]] • [[Drvo smrti]] • [[Choeung Ek]] • [[Masakr u Ba Chúcu]]) • [[Narodna Republika Kampućija]] • [[Plan K5]] • [[Država Kambodža]] • [[Kambodžansko-vijetnamski rat]] • [[Koalicijska vlada Demokratske Kampućije]] • [[Pariški mirovni sporazum (1991)]] • [[Državni udar u Hondurasu 1963.]] • [[Državni udar u Hondurasu 1975.]] • [[Honduraška vojna hunta (1956–1957)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Fudbalski rat]] • [[Sahelsko-beninska unija]] • [[Republika Dahomej]] • [[Državni udar u Dahomeju 1963.]] • [[Predsjedničko vijeće (Dahomej)]] • [[Predsjednički izbori u Dahomeju 1970.]] • [[Državni udar u Dahomeju 1972.]] • [[Narodna Republika Benin]] • [[Pokušaj državnog udara u Beninu 1977.]] • [[Fidži (dominion)]] • [[Državni udari na Fidžiju 1987.]] • [[Operacija Morris Dance]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Estonska vlada u egzilu]] • [[Deklaracija suvereniteta Estonske SSR]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Raspjevana revolucija]] • [[Fosforitni rat]] • [[Pismo četrdesetorice]] • [[Surinam (Kraljevina Nizozemska)]] • [[Državni udar u Surinamu 1980.]] • [[Nacionalni vojni savjet (Surinam)]] • [[Decembarska ubojstva]] • [[Surinamski unutrašnji rat]] • [[Masakr u Moiwani]] • [[Državni udar u Surinamu 1990.]] • [[Singapur (kolonija)]] • [[Singapur (savezna država)]] • [[Malezijski sporazum]] • [[Sporazum o nezavisnosti Singapura (1965)]] • [[Proglašenje Singapura]] • [[Referendum o integraciji Singapura 1962.]] • [[Izvanredno stanje u Poljskoj]] |group6 = 1990-e<br>XXI. vijek |list6 = [[Crno proljeće (Kuba)]] • [[Opći izbori u Angoli 1992.]] • [[Masakr na Noć vještica]] • [[Pokušaji državnih udara u Venezuel 1992.]] • [[Bolivarska revolucija]] • [[Pokušaj državnog udara u Venezueli 2002.]] • [[Prijelazna uprava Ujedinjenih nacija u Kambodži|UNTAC]] • [[Privremena vlada nacionalnog jedinstva i nacionalnog spasa Kambodže]] • [[Ustavna kriza u Hondurasu 2009.]] • [[Državni udar u Hondurasu 2009.]] • [[UTAGE let 141]] • [[Državni udar na Fidžiju 2000.]] • [[Državni udar na Fidžiju 2006.]] • [[Prosvjedi u Surinamu 1999.]] }} |group2 = Pravo<br>Kriminologija |group2style = text-align:center; color:black; background:silver; border:1px solid black; |list2= [[Scotland Yard]] • [[Old Bailey]] • ''[[Volksgerichtshof]]'' • [[Vrhovni sud Kostarike]] • [[Vrhovni sud Gane]] • [[Ustav Australije]] • [[Ustav Gane]] • [[Ustav Francuske (1791)]] • [[Ustav Francuske (1793)]] • [[Ustav Francuske (1795)]] • [[Ustav Francuske (1799)]] • [[Ustav Francuske (1802)]] • [[Ustav Francuske (1804)]] • [[Povelja iz 1814.]] • [[Dopunski akt ustavima Prvog Carstva]] • [[Povelja iz 1830.]] • [[Ustav Francuske (1848)]] • [[Ustav Francuske (1852)]] • [[Francuski ustavni zakoni (1875)]] • [[Ferryjevi zakoni]] • [[Francuski ustavni zakon (1940)]] • [[Francuski ustavni zakon (1945)]] • [[Ustav Francuske (1946)]] • [[Ustav Francuske]] • [[Ustav Brazila]] • [[Ustav Sjeverne Koreje]] • [[Ustav Kube]] • [[Bustamanteov kodeks]] • [[Ustav Angole]] • [[Ustavni sud (Češka)]] • [[Macdonaldova trijada]] • [[Vrhovni sud Novog Zelanda]] • [[Ustav Novog Zelanda]] • [[Panoptikon]] • [[Deklaracija nezavisnosti Novog Zelanda]] • [[Sporazum iz Waitangija]] • [[Vrhovni sud pravde (Venezuela)]] • [[Ustav Venezuele]] • [[Deklaracija nezavisnosti (Venezuela)]] • [[Ustav Kambodže]] • [[Kambodžanski tribunal]] • [[Ustav Hondurasa]] • [[Vrhovni sud pravde (Honduras)]] • [[Ustav Benina]] • [[Kvazisud]] • ''[[modus operandi]]'' • [[Ustav Fidžija]] • [[Zakon o pomirbi, toleranciji i jedinstvu]] • [[Ustav Estonije]] • [[Ustav Surinama]] • [[Vrhovni sud Singapura]] • [[Ustav Paname]] • [[Vrhovni sud pravde (Panama)]] |group3 = Politika |group3style = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = Općenito |list1 = [[Nacizam]] • ''[[Révolution nationale]]'' • [[Koronelizam]] • ''[[Juche]]'' • ''[[Songun]]'' • ''[[Songbun]]'' • [[Neutralna država]] • [[Čavizam]] • [[Nulta godina (Kambodža)|Nulta godina]] • ''[[Françafrique]]'' • ''[[Corregimiento]]'' • ''[[Comarca]]'' |group2 = Posebno |list2 = [[Popis njemačkih ministara obrane]] • [[Premijer Ujedinjenog Kraljevstva]] • [[Hitlerov kabinet]] • [[Premijer Japana]] • ''[[Kokkai]]'' • [[Nacionalna stranka oslobođenja (Kostarika)|PLN]] • [[Stranka građanske akcije|PAC]] • [[Libertarijanski pokret|ML]] • [[Predsjednik Kostarike]] • [[Zakonodavna skupština (Kostarika)]] • [[Predsjednik Gane]] • [[Premijer Gane]] • [[Stranka narodne konvencije|CPP]] • [[Parlament Gane]] • [[Državni savjet (Gana)]] • [[Premijer Australije]] • [[Parlament Australije]] • [[Generalni guverner Australije]] • [[Premijer Francuske]] • [[Predsjednik Francuske]] • [[Francuski parlament]] • [[Senat (Francuska)]] • [[Narodna skupština (Francuska)]] • [[Kongres Francuskog parlamenta]] • [[Predsjednik Brazila]] • ''[[Congresso Nacional]]'' • ''[[Senado Federal]]'' • ''[[Câmara dos Deputados]]'' • [[Premijer Brazila]] • [[Vječni predsjednik republike]] • [[Vrhovna narodna skupština]] • [[Premijer Sjeverne Koreje]] • [[Administrativna podjela Sjeverne Koreje]] • [[Spisak vrhovnih vođa Sjeverne Koreje]] • [[Spisak državnih poglavara Sjeverne Koreje]] • ''[[Ch'ŏndogyo Ch'ŏngudang]]'' • [[Predsjednik Kube]] • [[Premijer Kube]] • [[Nacionalna skupština narodne sile]] • [[Predsjednik Angole]] • [[Potpredsjednik Angole]] • [[Premijer Angole]] • [[Narodna skupština (Angola)]] • [[Generalni guverner Novog Zelanda]] • [[Premijer Novog Zelanda]] • [[Parlament Novog Zelanda]] • [[Predstavnički dom (Novi Zeland)]] • [[Zakonodavno vijeće (Novi Zeland)]] • [[Laburistička stranka Novog Zelanda]] • [[Zelena stranka Aotearoe Novog Zelanda]] • [[Prvo Novi Zeland]] • [[Kolonijalni tajnik Novog Zelanda]] • [[Predsjednik Venezuele]] • [[Narodna skupština (Venezuela)]] • [[Demokratska akcija (Venezuela)]] • [[Parlament Kambodže]] • [[Senat (Kambodža)]] • [[Narodna skupština (Kambodža)]] • [[Kralj Kambodže]] • [[Premijer Kambodže]] • [[Liberalna stranka (Kambodža)]] • [[Demokratska stranka (Kambodža)]] • [[Sangkum]] • [[Komunistička partija Kampućije]] • [[Nacionalni kongres (Honduras)]] • [[Predsjednik Hondurasa]] • [[Narodna skupština (Benin)]] • [[Predsjednik Benina]] • [[Premijer Benina]] • [[Conseil de l'Entente]] • [[Partija narodne revolucije Benina]] • [[Predsjednik Fidžija]] • [[Premijer Fidžija]] • [[Parlament Fidžija]] • [[Senat (Fidži)]] • [[Predstavnički dom (Fidži)]] • [[Veliko vijeće poglavica]] • [[Guverner Fidžija]] • [[Generalni guverner Fidžija]] • [[Administrativna podjela Fidžija]] • [[Premijer Kraljevstva Fidži]] • [[Ratu]] • [[Glavni ministar Fidžija]] • [[Zakonodavno vijeće (Fidži)]] • ''[[Riigikogu]]'' • [[Premijer Estonije]] • ''[[Riigihoidja]]'' • [[Komunistička partija Estonije]] • [[Predsjednik Surinama]] • [[Potpredsjednik Surinama]] • [[Premijer Surinama]] • [[Narodna skupština (Surinam)]] • [[Generalni guverner Surinama]] • [[Parlament Singapura]] • [[Predsjednik Singapura]] • [[Premijer Singapura]] • [[Stranka narodne akcije]] • [[Singapurska samouprava]] • [[Guverner Singapura]] • [[Yang di-Pertuan Negara]] • [[Zakonodavno vijeće (Singapur)]] • [[Zakonodavna skupština (Singapur)]] • [[Glavni ministar Singapura]] • [[Narodna skupština (Panama)]] • [[Narodna skupština predstavnika corregimienta|Narodna skupština predstavnika ''corregimienta'']] • [[Predsjednik Paname]] • [[Corregimiento (Panama)|''Corregimiento'' (Panama)]] }} |group4 = Vojna znanost |group4style = text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |list4= [[Regia Marina]] • [[Royal Navy]] • [[Vojska Kostarike]] • ''[[Maréchal de France]]'' • ''[[École spéciale militaire de Saint-Cyr]]'' • [[Korejska narodna armija]] • [[USS Pueblo (AGER-2)]] • ''[[Movimiento 26 de Julio]]'' • [[Oružane snage Angole]] • [[Kubanske revolucionarne oružane snage]] • ''[[Generalissimus]]'' • [[Khmer Issarak]] • [[Dahomejske Amazonke]] • [[Oružane snage Republike Fidži]] • ''[[Junglecommando]]'' • [[Singapurska strategija]] • ''[[Kenpei]]'' |group5 = Lingvistika |group5style = text-align:center; color:black; background: white; border:1px solid black; |list5 = [[Joruba jezik]] • [[Fon jezik]] • [[Fidžijski jezik]] • [[Fidžijski hindski jezik]] • [[Rotumanski jezik]] |group6 = Ostalo |group6style = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |list6= [[Kultura Sovjetskoga Saveza]] • [[Centar za obiteljske evidencije]] • [[Stair House]] • [[David Livingstone Centre]] • [[Psihijatrijska bolnica Broadmoor]] • [[The Blind Beggar]] • [[Oni (folklor)]] • ''[[Hanami]]'' • [[Tri mudra majmuna]] • ''[[The Strand Magazine]]'' • [[221B Baker Street]] • [[Museo Nacional de Costa Rica]] • [[Mekatelyu]] • [[Nacionalni park Tortuguero]] • [[Nacionalni park Poás]] • [[Waakye]] • [[Ganci]] • [[Sveučilište u Adelaideu]] • [[Sveučilište u Melbourneu]] • [[Marianne]] • [[Čudovište iz Rajskog jezera]] • ''[[Rodong Sinmun]]'' • [[Korejska centralna novinska agencija]] • [[Festival Arirang]] • [[Vargaška tragedija]] • [[Kambodžanski riel]] • [[Novi ljudi]] • [[Nacionalni autonomni univerzitet Hondurasa]] • [[Naša Gospa od Suyape]] • [[Zapadnoafrički CFA franak]] • [[Srednjoafrički CFA franak]] • [[Chupa Chups]] • [[Univerzitet na Fidžiju]] • [[Fidžijski dolar]] • [[Nacionalni park Sigatoka Sand Dunes]] • ''[[Cibi]]'' • [[Estonska marka]] • ''[[Postimees]]'' • [[Zastava Estonske Sovjetske Socijalističke Republike]] • [[Surinamski dolar]] • [[Surinamski gulden]] • [[Planska područja u Singapuru]] • [[Regije Singapura]] • [[Japanski okupacijski dolar]] • [[Panamska balboa]] • ''[[Shinjū]]'' |below= }} ===Biografije=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz društvene znanosti |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Povijest |group1style = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |list1= [[Slavko Goldstein]] |group2 = Pravo<br>Kriminologija |group2style = text-align:center; color:black; background:silver; border:1px solid black; |list2= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:silver; border:1px solid black; |group1 = Pravo |list1 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Roland Freisler]] • [[Clarence Darrow]] • [[Moisés Vieites]] • [[Antonio Sánchez de Bustamante y Sirvén]] • [[Justo Arosemena]] |group2 = Kriminologija |list2 = [[Vlado Černozemski]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Braća Kray]] • [[George Cornell]] • [[Jack McVitie]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Leopold i Loeb]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Jack Trbosjek]] ([[:Kategorija:Jack Trbosjek|kategorija /uz izuzetke/]]) • [[Igor Guzenko]] • [[Issei Sagawa]] • [[Charles Augustus Howell]] • [[Charlotte Corday]] • [[Charles-Henri Sanson]] • [[Felice Orsini]] • [[Sante Geronimo Caserio]] • [[Leonard Read]] • [[Sogomon Tejlirjan]] }} |group3 = Politika |group3style = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = Amerike |list1 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |list1 =[[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Harry S. Truman]] • [[William H. Seward]] • [[William Jennings Bryan]] • [[Harvey Milk]] • [[Dan White]] • [[George Moscone]] • [[Frank B. Kellogg]] • [[Fiorello H. La Guardia]] |group2 = {{flagicon|KAN}} Kanada |list2= [[Lester B. Pearson]] • [[Pierre Trudeau]] |group3 = {{flagicon|Kostarika}} Kostarika |list3= [[Juan Mora Fernández]] • [[José María Castro Madriz]] • [[Federico Tinoco Granados]] • [[Otilio Ulate Blanco]] • [[José Figueres Ferrer]] • [[Rafael Ángel Calderón Guardia]] • [[Laura Chinchilla]] • [[Óscar Arias]] |group4 = {{flagicon|Brazil}} Brazil |list4= [[Deodoro da Fonseca]] • [[Pedro I od Brazila]] • [[Pedro II od Brazila]] • [[Arthur Bernardes]] • [[Venceslau Brás]] • [[Washington Luís]] • [[Júlio Prestes]] • [[Getúlio Vargas]] • [[Plínio Salgado]] • [[João Goulart]] • [[Humberto Castelo Branco]] • [[Artur da Costa e Silva]] • [[Ernesto Geisel]] |group5 = {{flagicon|Kuba}} Kuba |list5= [[Carlos Saladrigas Zayas]] • [[Ramón Zaydín]] • [[Anselmo Alliegro y Milá]] • [[Félix Lancís Sánchez]] • [[Tomás Estrada Palma]] • [[Ramón Grau]] • [[Gerardo Machado]] • [[Camilo Cienfuegos]] |group6 = {{flagicon|Venezuela}} Venezuela |list6= [[José Antonio Páez]] • [[Cristóbal Mendoza]] • [[Francisco de Miranda]] • [[Rómulo Gallegos]] • [[Rafael Urdaneta]] • [[Juan Vicente Gómez]] • [[Cipriano Castro]] • [[Rafael Caldera]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Rómulo Betancourt]] |group7 = {{flagicon|HON}} Honduras |list7= [[Juan Orlando Hernández]] • [[Dionisio de Herrera]] • [[Francisco Morazán]] • [[José Francisco Zelaya]] • [[Francisco Ferrera]] • [[Ramón Villeda Morales]] • [[Julio Lozano Díaz]] • [[Oswaldo López Arellano]] • [[Juan Alberto Melgar]] • [[Manuel Zelaya]] • [[Roberto Micheletti]] |group8 = {{flagicon|SUR}} Surinam |list8= [[Chan Santokhi]] • [[Ronnie Brunswijk]] • [[Johan Ferrier]] • [[Henck Arron]] • [[Dési Bouterse]] |group9 = {{flagicon|PAN}} Panama |list9= [[José Raúl Mulino]] • [[Mariano Arosemena]] • [[Demetrio H. Brid]] • [[José Agustín Arango]] • [[Tomás Arias]] • [[Federico Boyd]] • [[Manuel Amador Guerrero]] }} |group2 = Europa |list2= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1={{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo |list1=[[Edward VIII.]] • [[George VI.]] • [[Herbert Henry Asquith]] • [[Clement Attlee]] • [[Tom Driberg]] • [[Robert Boothby, baron Boothby]] • [[Arnold Wienholt Hodson]] • [[Spencer Perceval]] • [[Stamford Raffles]] |group2 = {{flagicon|SSSR}} Sovjetski Savez |list2 = [[Nikita Hruščov]] • [[Jurij Andropov]] • [[Konstantin Černjenko]] • [[Andrej Gromijko]] • [[Vjačeslav Molotov]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = {{flagicon|RUS}} Rusija |list1 = [[Boris Jeljcin]] |group2 = {{flagicon|GRU}} Gruzija |list2 = [[Eduard Ševarnadze]] |group3 = {{flagicon|EST}} Estonija |list3 = [[Jaan Anvelt]] • [[Karl Kark]] • [[Konstantin Päts]] • [[Jaan Tõnisson]] • [[Kaarel Eenpalu]] • [[Jüri Uluots]] • [[Hjalmar Mäe]] • [[Johannes Vares]] • [[Jüri Ratas]] • [[Alar Karis]] • [[Johannes Käbin]] • [[Edgar Savisaar]] }} |group3 = {{flagicon|FRA}} Francuska |list3 = [[Charles de Gaulle]] • [[Philippe de Gaulle]] • [[Pierre Laval]] • [[Adolphe Thiers]] • [[Louis Barthou]] • [[Jean Monnet]] • [[Philippe d'Orléans, grof od Pariza|Philippe d'Orléans]] • [[Emmanuel Joseph Sieyès]] • [[Roger Ducos]] • [[Jean-Paul Marat]] • [[Louis Antoine de Saint-Just]] • [[Camille Desmoulins]] • [[Joséphine de Beauharnais]] • [[Joseph Fouché]] • [[Lucien Bonaparte]] • [[Élisa Bonaparte]] • [[Louis Bonaparte]] • [[Napoléon Louis Bonaparte]] • [[Jérôme Bonaparte]] • [[François Guizot]] • [[Lazare Carnot]] • [[Louis-Mathieu Molé]] • [[Victor de Broglie (1785–1870)|Victor de Broglie]] • [[Louis Blanc]] • [[Alexis de Tocqueville]] • [[Louis Eugène Cavaignac]] • [[Eugénie de Montijo]] • [[Napoléon Eugène Louis Bonaparte]] • [[Louis Jules Trochu]] • [[Patrice de Mac Mahon]] • [[Louis Auguste Blanqui]] • [[Léon Gambetta]] • [[Marie François Sadi Carnot]] • [[Jules Grévy]] • [[Albert de Broglie]] • [[Jules Armand Dufaure]] • [[William Henry Waddington]] • [[Jules Ferry]] • [[Jean Casimir-Perier]] • [[Charles Dupuy]] • [[Félix Faure]] • [[Émile Loubet]] • [[Raymond Poincaré]] • [[Aristide Briand]] • [[Paul Deschanel]] • [[Alexandre Millerand]] • [[Gaston Doumergue]] • [[Paul Doumer]] • [[Édouard Herriot]] • [[Pierre-Étienne Flandin]] • [[André Tardieu]] • [[Édouard Daladier]] • [[Albert Lebrun]] • [[André Maginot]] • [[Léon Blum]] • [[Vincent Auriol]] • [[René Coty]] • [[Alain Poher]] • [[Valéry Giscard d'Estaing]] |group4 = {{flagicon|NJE}} Njemačka |list4 = [[Konrad Adenauer]] (suradnja) {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = {{flagicon|NJE|empire}} Njemačko Carstvo |list1 = |group2 = {{flagicon|NJE}} Weimarska Republika |list2 = [[Wilhelm Cuno]] • [[Gustav Stresemann]] • [[Wilhelm Marx]] • [[Joseph Wirth]] • [[Philipp Scheidemann]] • [[Gustav Bauer]] • [[Konstantin Fehrenbach]] • [[Hans Luther]] • [[Hugo Haase]] • [[Kurt von Schleicher]] |group3 = {{flagicon|NJE|Nazi}} Treći Reich |list3 = [[Heinrich Himmler]] • [[Lutz Graf Schwerin von Krosigk]] • [[Martin Bormann]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Joseph Goebbels]] • [[Edmund Veesenmayer]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Hermann Göring]] • [[Walther Funk]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Reinhard Heydrich]] • [[Karl-Siegmund Litzmann]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Alfred Rosenberg]] |group4 = {{flagicon|DDR}} Istočna Njemačka |list4 = [[Walter Ulbricht]] }} |group5 = {{flagicon|ITA}} Italija |list5 = [[Giovanni Giolitti]] |group6 = {{flagicon|ŠPA}} Španjolska |list6 = [[Francisco Franco]] |group7 = {{flagicon|POLJ}} Poljska |list7 = [[Wojciech Jaruzelski]] • [[Bronisław Komorowski]] |group8 = {{flagicon|ŠVE}} Švedska |list8 = [[Olof Palme]] |group9 = {{flagicon|AUT}} Austrija |list9 = [[Karl Renner]] |group10 = {{flagicon|GRČ}} Grčka |list10 = [[Ioannis Metaxas]] |group12 = {{flagicon|Austro-Ugarska}} Austro-Ugarska |list12 = [[Marija Terezija|Maria Theresia]] • [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Joseph II.]] • [[Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold II.]] • [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karl VI.]] • [[Franjo I., car Svetog Rimskog Carstva|Franz I.]] • [[Franjo II., car Svetog Rimskog Carstva|Franz II.]] • [[Ferdinand I. Austrijski|Ferdinand I.]] • [[Franjo Josip I.|Franz Joseph I.]] (dopuna) • [[Aleksandar Drašković]] • [[Sofija Chotek]] • [[Marie-Louise od Austrije]] |group13 = {{flagicon|SRB}} Srbija |list13 = [[Ilija Garašanin]] • [[Milan Nedić]] • [[Aleksandar I. Karađorđević]] |group14 = {{flagicon|MAĐ}} Mađarska |list14 = [[Lajos Kossuth]] • [[Károly Khuen-Héderváry]] • [[Miklós Horthy]] |group15 = {{flagicon|FIN}} Finska |list15 = [[Jaana Pelkonen]] • [[Carl Gustaf Emil Mannerheim]] |group16 = {{flagicon|RUM}} Rumunjska |list16 = [[Ion Antonescu]] • [[Nicolae Ceauşescu]] |group17 = {{flagicon|ČEŠ}} Češka |list17 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Edvard Beneš]] }} |group3= Azija i<br>Oceanija |list3= [[Kir Mlađi]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = {{flagicon|JAP}} Japan |list1 = [[Hirohito]] • [[Itō Hirobumi]] • [[Hideki Tōjō]] • [[Hara Takashi]] • [[Tsuyoshi Inukai]] • [[Keisuke Okada]] • [[Fumio Gotō]] • [[Yasuo Fukuda]] • [[Eisaku Satō]] • [[Car Taishō]] • [[Minamoto no Yoritomo]] • [[Yasuhiro Nakasone]] |group2 = {{flagicon|Kina}} Kina |list2 = [[Pu Yi]] |group3 = {{flagicon|VIJ}} Vijetnam |list3 = [[Hồ Chí Minh]] • [[Lê Đức Thọ]] |group4 = {{flagicon|Tajvan}} Republika Kina/Tajvan |list4 = [[Sun Jat-sen]] • [[Chiang Kai-shek]] |group5 = {{flagicon|Indija}} Indija |list5 = [[Jawaharlal Nehru]] |group6 = [[File:Flag of Korea 1882.svg|22px|border]] Koreja |list6 = [[Sunjong od Koreje]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1= {{flagicon|Sjeverna Koreja}} Sjeverna Koreja |list1 = [[Kim Il-sung]] • [[Kim Jong-il]] • [[Kim Yŏng-nam]] • [[Kim Il (političar)|Kim Il]] |group2 = {{flagicon|Južna Koreja}} Južna Koreja |list2 = }} |group7 = {{flagicon|IZR}} Izrael |list7 = [[Menahem Begin]] |group8 = {{flagicon|Kambodža}} Kambodža |list8 = [[Norodom Sihanouk]] • [[Norodom Sihamoni]] • [[Ponhea Yat]] • [[Ang Duong]] • [[Norodom od Kambodže]] • [[Sisowath od Kambodže]] • [[Sisowath Monivong]] • [[Sơn Ngọc Thành]] • [[Penn Nouth]] • [[Nuon Chea]] • [[Ieng Sary]] • [[Pol Pot]] • [[Khieu Samphan]] • [[Kang Kek Iew]] • [[Hun Sen]] |group9 = {{flagicon|Jordan}} Jordan |list9 = [[Hussein I., kralj Jordana|Hussein I.]] |group12 = {{flagicon|AUS}} Australija |list12 = [[Edmund Barton]] • [[Ben Chifley]] • [[Harold Holt]] • [[John Curtin]] • [[Robert Menzies]] • [[Gough Whitlam]] • [[John Kerr]] • [[Malcolm Fraser]] • [[Stanley Bruce]] |group11 = {{flagicon|NZL}} Novi Zeland |list11 = [[Patsy Reddy]] • [[William Hobson]] • [[James Busby]] • [[Henry Sewell]] • [[Alfred Domett]] • [[John Ballance]] • [[Richard Seddon]] • [[Michael Joseph Savage]] • [[Peter Fraser (novozelandski političar)|Peter Fraser]] |group10 = {{flagicon|Mjanmar}} Mjanmar |list10 = [[U Thant]] |group13 = {{flagicon|FIJ}} Fidži |list13 = [[Seru Epenisa Cakobau]] • [[Kamisese Mara]] • [[Sitiveni Rabuka]] • [[Timoci Bavadra]] • [[Penaia Ganilau]] • [[Josefa Iloilo]] • [[Frank Bainimarama]] • [[Jioji Konrote]] • [[Epeli Nailatikau]] |group14 = {{flagicon|SIN}} Singapur |list14 = [[Tharman Shanmugaratnam]] • [[Lee Hsien Loong]] • [[Lawrence Wong]] • [[David Marshall (singapurski političar)|David Marshall]] • [[Lim Yew Hock]] • [[Yusof bin Ishak]] }} |group4= Afrika |list4= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1= {{flagicon|EGI}} Egipat |list1= [[Gamal Abdel Nasser]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Anwar Sadat]] • [[Hosni Mubarak]] |group2= {{flagicon|ANG}} Angola |list2= [[Agostinho Neto]] • [[Lopo do Nascimento]] • [[Fernando José de França Dias Van-Dúnem]] • [[José Eduardo dos Santos]] • [[Jonas Savimbi]] • [[João Lourenço]] |group3= {{flagicon|SOM}} Somalija |list3= [[Mohamed Siad Barre]] |group4= {{flagicon|ZIM}} Zimbabve |list4= [[Robert Mugabe]] |group5={{flagicon|TOG}} Togo |list5= [[Faure Gnassingbé]] |group6={{flagicon|CIV}} Obala Bjelokosti |list6=[[Félix Houphouët-Boigny]] |group7={{flagicon|Gvineja}} Gvineja |list7= [[Ahmed Sékou Touré]] |group8={{flagicon|GAN}} Gana |list8= [[Samia Nkrumah]] • [[John Dramani Mahama]] • [[John Atta Mills]] • [[John Agyekum Kufuor]] • [[Jerry Rawlings]] • [[Hilla Limann]] • [[Fred Akuffo]] • [[Ignatius Kutu Acheampong]] • [[Edward Akufo-Addo]] • [[Nii Amaa Ollennu]] • [[Akwasi Afrifa]] • [[Joseph Arthur Ankrah]] • [[Kofi Abrefa Busia]] • [[Nana Akufo-Addo]] |group9={{flagicon|BEN}} Benin |list9= [[Gangnihessou]] • [[Dakodonou]] • [[Houegbadja]] • [[Hangbè]] • [[Agaja]] • [[Ghézo]] • [[Béhanzin]] • [[Agoli-Agbo]] • [[Toffa I]] • [[Sourou-Migan Apithy]] • [[Hubert Maga]] • [[Justin Ahomadégbé-Tomêtin]] • [[Christophe Soglo]] • [[Émile Derlin Zinsou]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Mathieu Kérékou]] • [[Thomas Boni Yayi]] • [[Patrice Talon]] }} }} |group4 = Vojna znanost |group4style = text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |list4= {{Navbox subgroup | groupstyle =text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |group1= {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |list1= [[Douglas MacArthur]] • [[Omar Bradley]] |group2= {{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo |list2= [[Andrew Cunningham]] • [[Harold Alexander]] • [[Jean Conan Doyle]] • [[John Jellicoe]] • [[Bernard Freyberg]] • [[Ivan Lyon]] |group3= {{flagicon|FRA}} Francuska |list3= [[Philippe Pétain]] • [[Louis Franchet d'Esperey]] • [[Joseph Jacques Césaire Joffre]] • [[Ferdinand Foch]] • [[Gilbert du Motier, markiz de La Fayette]] • [[Joachim Murat]] • [[Michel Ney]] • [[Pierre-Charles Villeneuve]] • [[Georges Ernest Boulanger]] • [[Robert Nivelle]] • [[François Darlan]] • [[Henri Giraud]] • [[Maxime Weygand]] • [[Maurice Gamelin]] • [[Bob Denard]] |group4= {{flagicon|ITA}} Italija |list4= [[Alfredo Guzzoni]] • [[Angelo Iachino]] |group5= {{flagicon|POLJ}} Poljska |list5= [[Edward Rydz-Śmigły]] |group6= {{flagicon|VIJ}} Vijetnam |list6= [[Võ Nguyên Giáp]] |group7= {{flagicon|NJE}} Njemačka |list7= {{Navbox subgroup | groupstyle =text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |group1={{flagicon|NJE|empire}} Njemačko Carstvo |list1= [[Alfred von Schlieffen]] • [[Erich Ludendorff]] • [[Erich von Falkenhayn]] • [[August von Mackensen]] • [[Reinhard Scheer]] • [[Franz von Hipper]] • [[Colmar Freiherr von der Goltz]] • [[Alfred von Tirpitz]] • [[Adolf von Seckendorff]] |group2={{flagicon|NJE|Nazi}} Treći Reich |list2= [[Karl Dönitz]] • [[Wilm Hosenfeld]] • [[Friedrich Paulus]] • [[Erich von Manstein]] • [[Wilhelm Keitel]] }} |group8= {{flagicon|Austro-Ugarska}} Austro-Ugarska |list8= [[Oskar Potiorek]] • [[Conrad von Hötzendorf]] • [[Alois Hitler]] |group9= {{flagicon|JAP}} Japan |list9= [[Isoroku Jamamoto]] • [[Princ Akihito Komatsu]] • [[Takamori Saigō]] |group10= {{flagicon|SRB}} Srbija |list10= [[Pavle Jurišić Šturm]] |group11= {{flagicon|RUS}} Rusija |list11={{Navbox subgroup | groupstyle =text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |group1={{flagicon|RUS}} Rusko Carstvo |list1= [[Aleksej Brusilov]] • [[Pjotr Wrangel]] • [[Nikolaj Judenič]] |group2={{flagicon|SSSR}} Sovjetski Savez |list2= [[Georgij Žukov]] • [[Konstantin Rokosovski]] • [[Nikolaj Kuznjecov]] }} |group12= {{flagicon|SJKOR}} Sjeverna Koreja |list12= [[Nam Il]] |group13= {{flagicon|EST}} Estonija |list13 = [[Johan Laidoner]] • [[Ain-Ervin Mere]] |group14= {{flagicon|PAN}} Panama |list14 = [[José de Fábrega]] • [[Tomás de Herrera]] }} |group5 = Filozofi |group5style = text-align:center; color:#6699CC; background:#73C2FB; border:1px solid #6699CC; |list5= [[Baruch de Spinoza]] • [[Émile Durkheim]] • [[Jean-François Lyotard]] • [[Jacques Derrida]] • [[Louis Althusser]] • [[José Ortega y Gasset]] • [[Jeremy Bentham]] |group6 = Ostalo |group6style = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |list6= [[David Livingstone]] • [[Oskar Schindler]] • [[Emilie Schindler]] • [[Wallis Simpson]] • [[Alice Pleasance Liddell]] • [[Ottla Kafka]] • [[Sadako Sasaki]] • [[Peter Turkson]] • [[Theodosia Okoh]] • [[Joan Sutherland]] • [[Maria Letizia Ramolino]] • [[Jan Palach]] • [[Pedro Álvares Cabral]] • [[Bernhard Schwarz]] • [[Michel Wieviorka]] • [[Carlos Manuel de Céspedes]] • [[Elián González]] • [[Diogo Cão]] • [[Paulo Dias de Novais]] • [[Irene Sáez]] • [[Anthelme Mangin]] • [[Dith Pran]] • [[Sydney Schanberg]] • [[Charles Delaunay]] • [[Poe Toaster]] • [[Virginia Eliza Clemm Poe]] • [[Lempira (vođa Lenka)|Lempira]] • [[Udre Udre]] • [[Aleksandar Langfang]] • [[Bayard Rustin]] • [[Aleksandar Holiga]] • [[Sang Nila Utama]] • [[Elizabeth Choy]] • [[Lav XIV]] • [[Lim Bo-seng]] • [[Shimeko Tanabe]] • [[Hatsuyo Oyama]] • [[Michiko Tsushima]] • [[Tomie Yamazaki]] • [[Valentina Tereškova]] • [[Rodrigo de Bastidas]] • [[Sebastián Hurtado de Corcuera]] • [[Victoriano Lorenzo]] |below= }} ==Sport== {{Navbox generic |titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Općenito o sportu (po sportovima) |groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |belowstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = [[File:Football pictogram.svg|20px]] Nogomet |list1= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Reprezentacije |list1= {{nowrap begin}} {{flagicon|ANG}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Angole|Angola]] {{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Australije|Australija]] {{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Benina|Benin]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Francuske|Francuska]] {{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Gane|Gana]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|HON}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Hondurasa|Honduras]] {{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Kambodže|Kambodža]] {{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Kostarike|Kostarika]] {{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Kube|Kuba]] {{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Poljske|Poljska]] {{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Ukrajine|Ukrajina]] {{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Venezuele|Venezuela]] {{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Fidžija|Fidži]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|EST}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Estonije|Estonija]] {{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Fudbalska reprezentacija Surinama|Surinam]] {{•w}} {{flagicon|SIN}} [[Fudbalska reprezentacija Singapura|Singapur]] {{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Fudbalska reprezentacija Paname|Panama]] {{nowrap end}} |group2 = Klubovi |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|ENG}} [[Arsenal FC]] {{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Fulham FC]] {{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[4.25]] {{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Pyongyang City SC]] {{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Inter Moengotapoe]] {{nowrap end}} |group3 = Lige |list3= {{nowrap begin}} {{flagicon|FRA}} [[Ligue 1]] {{nowrap end}} |group4 = Prvenstva |list4= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[FIFA Svjetsko prvenstvo|Svjetsko prvenstvo]] |list1= {{nowrap begin}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA|1830}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1938|1938.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|BRA|1889a}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1950|1950.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1998|1998.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|BRA}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2014|2014.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|RUS}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.|2018.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|Katar}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2022.|2022.]] {{•w}} {{flagicon|Kanada}} / {{flagicon|Meksiko}} / {{flagicon|SAD}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.|2026.]] {{nowrap end}} {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Finala |list1= {{nowrap begin}} [[Finale FIFA Svjetskog prvenstva 1954.|1954.]] {{•w}} [[Nizozemska - Zapadna Njemačka (finale Svjetskog prvenstva u nogometu 1974.)|1974.]] {{•w}} [[Brazil - Francuska (finale FIFA Svjetskog prvenstva 1998)|1998.]] {{•w}} [[Italija - Francuska (finale Svjetskog prvenstva u nogometu 2006.)|2006.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Francuska – Hrvatska (finale FIFA Svjetskog prvenstva 2018.)|2018.]] {{nowrap end}} }} |group2 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[UEFA Euro|Europsko prvenstvo]] |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|POLJ}} / {{flagicon|UKR}} [[UEFA Euro 2012|2012.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[UEFA Euro 2016.|2016.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|EU}} [[UEFA Euro 2020.|2020.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|NJE}} [[UEFA Euro 2024.|2024.]] {{nowrap end}} |group3 = Olimpijske igre |list3= |group4 = Kup nacija |list4 = {{nowrap begin}} {{flagicon|GAN}} [[Afrički kup nacija 1963.|1963.]] {{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Afrički kup nacija 1978.|1978.]] {{•w}} {{flagicon|GAN}} / {{flagicon|Nigerija}} [[Afrički kup nacija 2000.|2000.]] {{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Afrički kup nacija 2008.|2008.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|ANG}} [[Afrički kup nacija 2010.|2010.]] {{nowrap end}} |group5 = [[AFC Azijski kup|Azijski kup]] |list5 = {{nowrap begin}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SIN}} [[AFC Azijski kup 1984.|1984.]] {{nowrap end}} }} |group5 = Ostalo |list5= {{nowrap begin}} [[FIFA 100]] {{•w}} [[Australija - Američka Samoa (kvalifikacijska utakmica za FIFA Svjetsko prvenstvo 2002)|Australija 31:0 Američka Samoa]] {{•w}} [[Nagrade FIFA Svjetskog prvenstva]] {{•w}} [[Trofej Artemio Franchi]] {{•w}} [[Urugvaj - Brazil (finalna runda FIFA Svjetskog prvenstva 1950)|''Maracanaço'']] {{•w}} ''[[Brazil - Njemačka (polufinale FIFA Svjetskog prvenstva 2014)|Mineiraço]]'' {{•w}} [[Portugal - Sjeverna Koreja (četvrtfinale FIFA Svjetskog prvenstva 1966)|Portugal 5:3 Sjeverna Koreja]] {{•w}} [[Maskote FIFA Svjetskih prvenstava]] {{•w}} "[[Laka konjica (Mađarska)|Laka konjica]]" {{•w}} "[[Bitka za Bern (FIFA Svjetsko prvenstvo 1954.)|Bitka za Bern]]" {{nowrap end}} {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Suci |list1= {{nowrap begin}} {{flagicon|ARG}} [[Néstor Pitana]] {{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Frank De Bleeckere]] {{•w}} {{flagicon|UZB}} [[Ravšan Irmatov]] {{nowrap end}} |group2 = Stadioni |list2 = {{nowrap begin}} [[Estadio Nacional de Costa Rica (2011)]] {{•w}} [[Stadion Ohene Djan|Ohene Djan]] {{•w}} [[Stadion Baba Yara|Baba Yara]] {{•w}} [[Stade de France]] {{•w}} [[Estádio 11 de Novembro]] {{•w}} [[Stade de l'Amitié]] {{nowrap end}} }} }} |group2 = [[File:Ice hockey pictogram.svg|20px]] Hokej na ledu |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|KAN}} [[Hokej na ledu na ZOI 2010. - muškarci]] {{nowrap end}} |group3 = [[File:Handball pictogram.svg|20px]] Rukomet |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Reprezentacije |list1= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = EHF |list1= {{nowrap begin}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[Francuska rukometna reprezentacija|Francuska]] {{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Srpska rukometna reprezentacija|Srbija]] {{•w}} {{flagicon|UK}} [[Rukometna reprezentacija Ujedinjenog Kraljevstva|Ujedinjeno Kraljevstvo]] {{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Rukometna reprezentacija Mađarske|Mađarska]] {{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Rukometna reprezentacija Španjolske|Španjolska]] {{•w}} {{flagicon|FIN}} [[Rukometna reprezentacija Finske|Finska]] {{•w}} {{flagicon|BJE}} [[Rukometna reprezentacija Bjelorusije|Bjelorusija]] {{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Rukometna reprezentacija Makedonije|Makedonija]] {{•w}} {{flagicon|CG}} [[Rukometna reprezentacija Crne Gore|Crna Gora]] {{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Rukometna reprezentacija Slovenije|Slovenija]] {{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Rukometna reprezentacija Austrije|Austrija]] {{•w}} {{flagicon|BIH}} [[Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine|Bosna i Hercegovina]] {{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Rukometna reprezentacija Islanda|Island]] {{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Rukometna reprezentacija Češke|Češka]] {{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Rukometna reprezentacija Slovačke|Slovačka]] {{•w}} {{flagicon|EST}} [[Rukometna reprezentacija Estonije|Estonija]] {{nowrap end}} |group2 = AHF |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|JKO}} [[Rukometna reprezentacija Južne Koreje|Južna Koreja]] {{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Rukometna reprezentacija Katara|Katar]] {{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Rukometna reprezentacija Saudijske Arabije|Saudijska Arabija]] {{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Rukometna reprezentacija Japana|Japan]] {{•w}} {{flagicon|UAE}} [[Rukometna reprezentacija Ujedinjenih Arapskih Emirata|Ujedinjeni Arapski Emirati]] {{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Rukometna reprezentacija Sjeverne Koreje|Sjeverna Koreja]] {{•w}} {{flagicon|SIN}} [[Rukometna reprezentacija Singapura|Singapur]] {{nowrap end}} |group3 = CAHB |list3= {{nowrap begin}} {{flagicon|TUN}} [[Rukometna reprezentacija Tunisa|Tunis]] {{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Rukometna reprezentacija Egipta|Egipat]] {{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Rukometna reprezentacija Alžira|Alžir]] {{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Rukometna reprezentacija Angole|Angola]] {{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Rukometna reprezentacija Benina|Benin]] {{•w}} {{flagicon|COD}} [[Rukometna reprezentacija Demokratske Republike Kongo|DR Kongo]] {{nowrap end}} |group4 = OCHF |list4= {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Rukometna reprezentacija Australije|Australija]] {{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Rukometna reprezentacija Novog Zelanda|Novi Zeland]] {{•w}} {{flagicon|Cookovi Otoci}} [[Rukometna reprezentacija Cookovog Otočja|Cookovi Otoci]] {{•w}} {{flagicon|Nova Kaledonija}} [[Rukometna reprezentacija Nove Kaledonije|Nova Kaledonija]] {{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Rukometna reprezentacija Fidžija|Fidži]] {{nowrap end}} |group5 = PATHF |list5= {{nowrap begin}} {{flagicon|ČIL}} [[Čileanska rukometna reprezentacija|Čile]] {{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Rukometna reprezentacija Argentine|Argentina]] {{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Rukometna reprezentacija Brazila|Brazil]] {{•w}} {{flagicon|HON}} [[Rukometna reprezentacija Hondurasa|Honduras]] {{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Rukometna reprezentacija Kostarike|Kostarika]] {{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Rukometna reprezentacija Kube|Kuba]] {{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Rukometna reprezentacija Venezuele|Venezuela]] {{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Rukometna reprezentacija Paname|Panama]] {{nowrap end}} }} |group2 = Klubovi |list2= {{flagicon|FRA}} [[Montpellier HB]] |group3 = Prvenstva |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Svjetsko prvenstvo u rukometu za muškarce|Svjetsko prvenstvo]] |list1= {{flagicon|NJE|Nazi}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Njemačka 1938.|1938.]] • {{flagicon|ŠVE}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Švedska 1954.|1954.]] • {{flagicon|FRA}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Francuska 1970.|1970.]] • {{flagicon|FRA}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Francuska 2001.|2001.]] • {{flagicon|HRV}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Hrvatska 2009.|2009.]] <small>(osim dvorana)</small> • {{flagicon|ŠVE}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Švedska 2011.|2011.]] • {{flagicon|ŠPA}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Španjolska 2013.|2013.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|Katar}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Katar 2015.|2015.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Francuska 2017.|2017.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|DAN}} / {{flagicon|NJE}} [[IHF Svjetsko prvenstvo 2019.|2019.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|EGI}} [[IHF Svjetsko prvenstvo 2021.|2021.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|POLJ}}{{flagicon|ŠVE}} [[IHF Svjetsko rukometno prvenstvo 2023.|2023.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|DAN}}{{flagicon|HRV}}{{flagicon|NOR}} [[IHF Svjetsko rukometno prvenstvo 2025.|2025.]] |group2 = [[Europsko prvenstvo u rukometu|Europsko prvenstvo]] |list2= {{flagicon|POR}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Portugal 1994.|1994.]] • {{flagicon|AUT}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Austrija 2010.|2010.]] • {{flagicon|SRB}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Srbija 2012.|2012.]] • {{flagicon|DAN}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Danska 2014.|2014.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|POLJ}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Poljska 2016.|2016.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|HRV}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Hrvatska 2018.|2018.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|AUT}}{{flagicon|NOR}}{{flagicon|ŠVE}} [[EHF Euro 2020.|2020.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|MAĐ}}{{flagicon|SLK}} [[EHF Euro 2022.|2022.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|NJE}} [[EHF Euro 2024.|2024.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|DAN}}{{flagicon|NOR}}{{flagicon|ŠVE}} [[EHF Euro 2026.|2026.]] |group3 = [[Rukomet na Olimpijskim igrama|Olimpijske igre]] |list3= {{flagicon|FIN}} [[Rukomet na Ljetnim olimpijskim igrama 1952.|1952.]] • {{flagicon|SAD}} [[Rukomet na OI 1996. - muškarci|1996. (M)]] • {{flagicon|KIN}} [[Rukomet na OI 2008. - muškarci|2008. (M)]] • {{flagicon|UK}} [[Rukomet na Olimpijadi 2012. - muškarci|2012. (M)]] • {{flagicon|BRA}} [[Rukomet na Olimpijadi 2016. - muškarci|2016. (M)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|JAP}} [[Rukomet na Olimpijadi 2020. – Muškarci|2020. (M)]] • {{flagicon|FRA}} [[Rukomet na Olimpijadi 2024. – Muškarci|2024. (M)]] |group4 = [[Oceanijski kup nacija (rukomet)|Oceanijsko prvenstvo]] |list4= {{flagicon|NZL}} [[Oceanijski kup nacija - Novi Zeland 2010.|2010.]] • {{flagicon|AUS}} [[Oceanijski kup nacija 2012 (rukomet)|2012.]] |group5 = [[Afrički rukometni kup nacija|Afričko prvenstvo]] |list5= {{flagicon|ANG}} [[Afrički rukometni kup nacija - Angola 2008.|2008.]] }} |group4 = Ostalo |list4= [[Rivalstvo Francuske i Hrvatske u rukometu]] • [[IHF-ov igrač godine]] • [[IHF]] • [[EHF Kuća slavnih]] }} |group4 = [[File:Tennis pictogram.svg|20px]] Tenis |list4= {{flagicon|UK}} [[Wimbledon 2009.]] • {{flagicon|UK}} [[Wimbledon 2011.]] |group5 = [[File:Basketball pictogram.svg|20px]] Košarka |list5= [[FIBA EuroBasket]] • "[[Havlicek je ukrao loptu!]]" • [[FIBA Kuća slavnih]] ([[Lista članova FIBA Kuće slavnih|članovi]]) • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[FIBA Svjetsko prvenstvo u košarci]] {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Reprezentacije |list1 = {{flagicon|BEN}} [[Košarkaška reprezentacija Benina|Benin]] • {{flagicon|HON}} [[Košarkaška reprezentacija Hondurasa|Honduras]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SAD}} "[[Muška olimpijska košarkaška reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država iz 1992.|Dream Team]]" • {{flagicon|EST}} [[Košarkaška reprezentacija Estonije|Estonija]] • {{flagicon|SUR}} [[Košarkaška reprezentacija Surinama|Surinam]] • {{flagicon|SIN}} [[Košarkaška reprezentacija Singapura|Singapur]] • {{flagicon|PAN}} [[Košarkaška reprezentacija Paname|Panama]] |group2 = Klubovi |list2 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SAD}} [[Boston Celtics]] ([[Spisak igrača Boston Celticsa|igrači]]) }} | group6 = [[File:Rugby union pictogram.svg|20px]] Ragbi | list6 = {{nowrap begin}} {{flagicon|NZL}} [[Ragbi reprezentacija Novog Zelanda|Novi Zeland]] • {{flagicon|FIJ}} [[Ragbi reprezentacija Fidžija|Fidži]] ([[Ragbi sedam reprezentacija Fidžija|ragbi sedam]]) {{nowrap end}} | group7 = [[File:Baseball pictogram.svg|20px]] Bejzbol | list7 = {{nowrap begin}} {{flagicon|PAN}} [[Bejzbolska reprezentacija Paname|Panama]] {{nowrap end}} |below = {{flagicon|SRB}} [[Srbija na OI 2008.]] }} ===Sportaši=== {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | title = Doprinosi o sportašima | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | image = | imageleft = | bodyclass = hlist | group1 = [[File:Athletics pictogram.svg|20px]] Atletika | list1 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ANG}} [[João N'Tyamba]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Jack Metcalfe]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Roman Šebrle]]{{•w}} {{flagicon|JAM}} [[Usain Bolt]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Dayron Robles]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Peter Snell]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Andrej Silnov]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Primož Kozmus]] {{nowrap end}} | group2 = [[File:Boxing pictogram.svg|20px]] Boks | list2 = {{nowrap begin}} {{flagicon|GAN}} [[Clement Quartey]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Eddie Blay]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Prince Amartey]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Teófilo Stevenson]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Roberto Durán]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Panama Al Brown]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Francisco Rodríguez (boksač, rođen 1945.)|Francisco Rodríguez]] {{nowrap end}} | group3 = [[File:F1 pictogram.svg|20px]] Formula 1 | list3 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Jack Brabham]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Alan Jones]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Nelson Piquet]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Alain Prost]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Denny Hulme]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Bruce McLaren]] {{nowrap end}} | group4 = [[File:Basketball pictogram.svg|20px]] Košarka | list4 = {{nowrap begin}} {{flagicon|BRA}} [[Nenê]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Leandro Barbosa]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Oscar Schmidt]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Anderson Varejão]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Tiago Splitter]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Jan Veselý]]{{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|DR Kongo}}{{flagicon|SAD}} [[Dikembe Mutombo]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Tony Parker]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Joakim Noah]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Boris Diaw]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Nicolas Batum]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Pape Sy]]{{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|LIT}} [[Arvydas Sabonis]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Sean Marks]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Steven Adams]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Rolando Frazer]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksandar Belov]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Danny Ainge]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Red Auerbach]]{{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SAD}} [[Larry Bird]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Chuck Cooper (košarkaš)|Chuck Cooper]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Bob Cousy]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[John Havlicek]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Tom Heinsohn]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Dennis Johnson]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[K. C. Jones]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Sam Jones (košarkaš)|Sam Jones]]{{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SAD}} [[Kevin McHale (košarkaš)|Kevin McHale]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Robert Parish]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Greivis Vásquez]] {{nowrap end}} | group5 = [[File:Fencing pictogram.svg|20px]] Mačevanje | list5 = {{nowrap begin}} {{flagicon|KUB}} [[Ramón Fonst]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Rubén Limardo]] {{nowrap end}} | group6 = [[File:Swimming pictogram.svg|20px]] Plivanje | list6 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Ian Thorpe]]{{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Claudia Poll]]{{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Silvia Poll]] {{nowrap end}} | group7 = [[File:Rugby union pictogram.svg|20px]] Ragbi | list7 = {{nowrap begin}} {{flagicon|NZL}} [[Jonah Lomu]] {{nowrap end}} | group8 = [[File:Alpine skiing pictogram.svg|20px]] Skijanje | list8 = {{nowrap begin}} {{flagicon|GAN}} [[Kwame Nkrumah-Acheampong]] {{nowrap end}} | group9 = [[File:Tennis pictogram.svg|20px]] Tenis | list9 = {{nowrap begin}} {{flagicon|FRA}} [[Yannick Noah]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[René Lacoste]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Marion Bartoli]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Richard Gasquet]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Jannik Sinner]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Anthony Wilding]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Carlos Alcaraz]] {{nowrap end}} | group10 = [[File:Weightlifting pictogram.svg|20px]] Dizanje utega | list10 = {{nowrap begin}} {{flagicon|SIN}} [[Tan Howe Liang]] {{nowrap end}} | group11 = [[File:Table tennis pictogram.svg|20px]] Stolni tenis | list11 = {{nowrap begin}} {{flagicon|SIN}} [[Feng Tianwei]] {{nowrap end}} }} {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | title = Doprinosi o rukometašima | listclass = hlist | group1 = Europa | list1 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUT}} [[Thomas Bauer]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Mykola Bilyk]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Robert Weber (rukometaš)|Robert Weber]]{{•w}} {{flagicon|BJE}} [[Sjargej Rutenka]]{{•w}} {{flagicon|BJE}} [[Jurij Šaucou]]{{•w}} {{flagicon|BJE}} [[Mihail Jakimovič]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Veselin Vujović]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Žarko Marković]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Rade Mijatović]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Miloš Vujović]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Vasko Ševaljević]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Branko Vujović]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Filip Jícha]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Jan Filip (rukometaš)|Jan Filip]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Ondřej Zdráhala]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Daniel Kubeš]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[David Juříček]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Flemming Ladefoged Hansen|Flemming Hansen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Søren Stryger]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Kasper Hvidt]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Jan Eiberg Jørgensen|Jan Jørgensen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Lasse Svan Hansen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Michael Damgaard]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Allan Damgaard]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Rasmus Lauge Schmidt]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Nikolaj Jacobsen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Magnus Landin]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Mathias Gidsel]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Anders Eggert]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Simon Pytlick]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Magnus Saugstrup]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Emil Jakobsen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Lukas Jørgensen]]{{•w}} {{flagicon|FRO}} [[Elias Ellefsen á Skipagøtu]]{{•w}} {{flagicon|FRO}} [[Hákun West av Teigum]]{{•w}} {{flagicon|GRU}} [[Giorgi Chovrebadze]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Marko Mamić]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Igor Karačić]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Zlatko Saračević]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Alvaro Načinović]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Ivan Martinović]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Goran Perkovac]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Guðjón Valur Sigurðsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Þórir Ólafsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Ólafur Stefánsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Aron Pálmarsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Alexander Petersson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Dagur Sigurðsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Snorri Steinn Guðjónsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Guðmundur Guðmundsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Kristján Andrésson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Ómar Ingi Magnússon]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Viktor Gísli Hallgrímsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Bjarki Már Elísson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Alfreð Gíslason]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Orri Freyr Þorkelsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Viggó Kristjánsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Gísli Þorgeir Kristjánsson]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Leo Prantner]]{{•w}} {{flagicon|LAT}} [[Dainis Krištopāns]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[László Nagy]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Gábor Császár]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Máté Lékai]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Timuzsin Schuch]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Bence Bánhidi]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[József Éles]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Roland Mikler]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Bence Imre]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Filip Lazarov]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Naumče Mojsovski]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Dejan Manaskov]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Stojanče Stoilov]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Kay Smits]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Luc Steins]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Rutger ten Velde]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Dani Baijens]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Arjen Versteijnen]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Niels Versteijnen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Christian Berge]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Sander Sagosen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Frank Løke]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Kent Robin Tønnesen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Torbjørn Bergerud]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Christian O'Sullivan]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Bjarte Myrhol]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Kristian Bjørnsen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Magnus Abelvik Rød]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Magnus Jøndal]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Håvard Tvedten]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Alexander Blonz]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[August Pedersen]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Hans Theilig]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Henning Fritz]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Daniel Stephan]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Uwe Gensheimer]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Andreas Wolff]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Tobias Reichmann]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Thomas Knorr]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Volker Zerbe]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Christian Sprenger]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Florian Kehrmann]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Stefan Kretzschmar]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Fabian Wiede]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Timo Kastening]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Hendrik Pekeler]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Christian Schwarzer]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Michael Kraus (rukometaš)|Michael Kraus]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Johannes Golla]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Juri Knorr]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Renārs Uščins]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Marko Grgić]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Sławomir Szmal]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Krzysztof Lijewski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Marcin Lijewski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Bartosz Jurecki]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Michał Jurecki]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Mariusz Jurkiewicz]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Mariusz Jurasik]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Carlos Resende]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Alfredo Quintana]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Rui Silva (rukometaš)|Rui Silva]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Paulo Pereira]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Pedro Portela]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Martim Costa]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Luís Frade]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[António Areia]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Salvador Salvador]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Gheorghe Gruia]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Dmitrij Kovaljev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Konstantin Igropulo]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Timur Dibirov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Dmitrij Torgovanov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Eduard Kokšarov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Vasilij Kudinov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Denis Krivošljikov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Sergej Pogorelov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Dmitrij Žitnjikov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Valerij Gopin]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Sergej Kosorotov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Vladimir Maksimov (rukometaš)|Vladimir Maksimov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Andrej Lavrov]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Dragan Gajić]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Uroš Zorman]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Vid Kavtičnik]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Jure Dolenec]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Aleš Pajovič]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Blaž Janc]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Tettey Banfro]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Aleks Vlah]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Domen Novak (rukometaš)|Domen Novak]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Domen Makuc]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Momir Ilić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Dragan Škrbić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Mladen Bojinović]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Jovica Cvetković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Žarko Šešum]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Arpad Šterbik]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Darko Stanić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Rastko Stojković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Ivan Nikčević]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Petar Nenadić]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Alberto Entrerríos]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Raúl Entrerríos]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Julen Aguinagalde]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Rafael Guijosa]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Viran Morros]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Talant Dujšebajev]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Andrei Xepkin]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Iker Romero]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jaume Fort Mauri]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[David Barrufet]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Alex Dujšebajev]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Daniel Dujšebajev]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jordi Ribera]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Ferrán Solé]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jorge Maqueda]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Roberto García Parrondo]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Gonzalo Pérez de Vargas]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Mateo Garralda]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Enric Masip]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Aleix Gómez]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Gedeón Guardiola]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Daniel Fernández (rukometaš)|Daniel Fernández]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Marcos Fis]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Ian Barrufet]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Stefan Lövgren]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Magnus Wislander]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Ola Lindgren]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Staffan Olsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Ljubomir Vranješ]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Peter Gentzel]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Magnus Andersson (rukometaš)|Magnus Andersson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Johan Jakobsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Tomas Svensson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Tobias Karlsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Kim Andersson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Johan Petersson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Erik Hajas]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Pierre Thorsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Jerry Tollbring]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Niclas Ekberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Albin Lagergren]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Jesper Nielsen]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Jim Gottfridsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Hampus Wanne]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Andreas Palicka]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Yngve Lamberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Dalibor Doder]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Per Carlén]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Oscar Bergendahl]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Eric Johansson (rukometaš)|Eric Johansson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Felix Claar]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[Andy Schmid]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[Marc Baumgartner]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[Lenny Rubin]]{{•w}} {{flagicon|UK}} [[Steven Larsson]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleg Velikij]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Sergij Bilik]] {{nowrap end}} {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | listclass = hlist |group1 = {{flagicon|FRA}} Francuska |list1= {{nowrap begin}} [[Thierry Omeyer]]{{•w}} [[Nikola Karabatić]]{{•w}} [[Daniel Narcisse]]{{•w}} [[Didier Dinart]]{{•w}} [[Jérôme Fernandez]]{{•w}} [[Luc Abalo]]{{•w}} [[Claude Onesta]]{{•w}} [[Guillaume Gille]]{{•w}} [[Joël Abati]]{{•w}} [[Guillaume Joli]]{{•w}} [[William Accambray]]{{•w}} [[Bruno Martini (rukometaš)|Bruno Martini]]{{•w}} [[Grégory Anquetil]]{{•w}} [[Jackson Richardson]]{{•w}} [[Olivier Girault]]{{•w}} [[Andrej Golić]]{{•w}} [[Patrick Cazal]]{{•w}} [[Stéphane Stoecklin]]{{•w}} [[Bertrand Gille]]{{•w}} [[Michaël Guigou]]{{•w}} [[Cédric Sorhaindo]]{{•w}} [[Sébastien Bosquet]]{{•w}} [[Xavier Barachet]]{{•w}} [[Mathieu Grébille]]{{•w}} [[Cyril Dumoulin]]{{•w}} [[Kentin Mahé]]{{•w}} [[Cédric Burdet]]{{•w}} [[Franck Junillon]]{{•w}} [[Laurent Puigségur]]{{•w}} [[Daouda Karaboué]]{{•w}} [[Samuel Honrubia]]{{•w}} [[Frédéric Volle]]{{•w}} [[Kevynn Nyokas]]{{•w}} [[Grégoire Detrez]]{{•w}} [[Arnaud Bingo]]{{•w}} [[Bertrand Roiné]]{{•w}} [[Sébastien Ostertag]]{{•w}} [[Alain Portes]]{{•w}} [[Daniel Costantini]]{{•w}} [[Denis Lathoud]]{{•w}} [[Stéphane Plantin]]{{•w}} [[Christian Gaudin]]{{•w}} [[Philippe Gardent]]{{•w}} [[Patrice Canayer]]{{•w}} [[Pascal Mahé]]{{•w}} [[Cédric Paty]]{{•w}} [[Sylvain Nouet]]{{•w}} [[Thimothey N'Guessan]]{{•w}} [[Valentin Porte]]{{•w}} [[Igor Anić]]{{•w}} [[Vincent Gérard]]{{•w}} [[Olivier Nyokas]]{{•w}} [[Ludovic Fabregas]]{{•w}} [[Benoît Kounkoud]]{{•w}} [[Théo Derot]]{{•w}} [[Nedim Remili]]{{•w}} [[Adrien Dipanda]]{{•w}} [[Dika Mem]]{{•w}} [[Raphaël Caucheteux]]{{•w}} [[Melvyn Richardson]]{{•w}} [[Hugo Descat]]{{•w}} [[Guéric Kervadec]]{{•w}} [[Philippe Debureau]]{{•w}} [[Nicolas Tournat]]{{•w}} [[Yann Genty]]{{•w}} [[Romain Lagarde]]{{•w}} [[Dylan Nahi]]{{•w}} [[Aymeric Minne]]{{•w}} [[Yanis Lenne]]{{•w}} [[Thibaut Briet]]{{•w}} [[Elohim Prandi]]{{•w}} [[Rémi Desbonnet]]{{•w}} [[Samir Bellahcene]]{{•w}} [[Karl Konan]]{{•w}} [[Charles Bolzinger]] {{nowrap end}} }} | group2 = Afrika | list2 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ALŽ}} [[Salah Bouchekriou]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Salim Nedjel Hammou]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Messaoud Berkous]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Hassan Mustafa]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Husein Zaki]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Ahmed al-Ahmar]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Jahia Omar]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Ali Zein]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Ibrahim al-Masri]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Jehia al-Dera]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Seif al-Dera]]{{•w}} {{flagicon|COD}} [[Gauthier Mvumbi]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Wael Jallouz]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Issam Tej]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Wissem Hmam]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Amine Bannour]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Islem Jbeli]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Leandro Semedo]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Délcio Pina]] {{nowrap end}} | group3 = Azija i Oceanija | list3 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Bevan Calvert]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Ognjen Matić]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Taip Ramadani]]{{•w}} {{flagicon|BHR}} [[Husein al-Sajad]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Jin Watanabe (rukometaš)|Jin Watanabe]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Kyung-Shin Yoon]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Jae-Won Kang]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Ahmad Madadi]]{{•w}} {{flagicon|KUV}} [[Seif al-Davani]] {{nowrap end}} | group4 = Amerike | list4 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ARG}} [[Eduardo Gallardo]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Diego Simonet]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Pablo Simonet]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Sebastián Simonet]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[James Parker (rukometaš)|James Parker]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Leonel Maciel]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Thiagus dos Santos]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Jean-Pierre Dupoux]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Haniel Langaro]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Rudolph Hackbarth]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Rodrigo Salinas Muñoz]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Erwin Feuchtmann]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Esteban Salinas]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Rafael Capote]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Rolando Uríos]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Carlos Pérez (rukometaš)|Carlos Pérez]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Roberto Julián Duranona]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Julio Fis]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Frankis Marzo]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Ian Hüter]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Patrick Hüter]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Gary Hines]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Samuel Hoddersen]] {{nowrap end}} }} {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | title = Doprinosi o nogometašima | groupstyle = background-color:#AAD0FF; text-align:center; border:1px solid silver; | listclass = hlist | group1 = Europa | list1 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ALB}} [[Lorik Cana]]{{•w}} {{flagicon|ALB}} [[Armando Sadiku]]{{•w}} {{flagicon|ALB}} [[Klaus Gjasula]]{{•w}} {{flagicon|ALB}} [[Qazim Laçi]]{{•w}} {{flagicon|ALB}} [[Nedim Bajrami]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Alessandro Schöpf]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Aleksandar Dragović]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Stefan Lainer]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Michael Gregoritsch]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Christoph Baumgartner]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Saša Kalajdžić]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Maximilian Wöber]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Gernot Trauner]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Alex Manninger]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Romano Schmid]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Kevin De Bruyne]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Marouane Fellaini]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Romelu Lukaku]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Dries Mertens]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Divock Origi]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Jan Vertonghen]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Axel Witsel]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Radja Nainggolan]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Toby Alderweireld]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Michy Batshuayi]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Yannick Carrasco]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Eden Hazard]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Adnan Januzaj]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Nacer Chadli]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Thomas Meunier]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Thibaut Courtois]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Thorgan Hazard]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Alexis Saelemaekers]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Leandro Trossard]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Charles De Ketelaere]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Hans Vanaken]]{{•w}} {{flagicon|BUG}} [[Dimitar Berbatov]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Mirko Vučinić]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Predrag Mijatović]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Boban Bajković]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Dragoslav Jevrić]]{{•w}} {{flagicon|ČSSR}} [[Oldřich Nejedlý]]{{•w}} {{flagicon|ČSSR}} [[Antonín Panenka]]{{•w}} {{flagicon|ČSSR}} [[Josef Masopust]]{{•w}} {{flagicon|ČSSR}} [[Ivo Viktor]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Václav Pilař]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Petr Jiráček]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Jan Laštůvka]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Tomáš Hübschman]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Petr Čech]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Tomáš Rosický]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Jan Koller]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Karel Poborský]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Tomáš Necid]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Milan Škoda]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Patrik Schick]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Tomáš Holeš]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Robin Hranáč]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Lukáš Provod]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Ladislav Krejčí (fudbaler, rođen 1999.)|Ladislav Krejčí]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Michal Sadílek]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Nicklas Bendtner]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Michael Krohn-Dehli]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Yussuf Poulsen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Christian Eriksen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Simon Kjær]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Mathias Jørgensen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Nicolai Jørgensen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Lasse Schöne]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Pierre-Emile Højbjerg]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Mikkel Damsgaard]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Andreas Christensen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Joakim Mæhle]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Kasper Dolberg]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Martin Braithwaite]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Thomas Delaney]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Morten Hjulmand]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Bobby Charlton]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Kevin Keegan]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Paul Ince]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Gary Lineker]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Geoff Hurst]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Gordon Banks]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Peter Shilton]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[David Seaman]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Glen Johnson]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Danny Welbeck]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Theo Walcott]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[John Terry]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Steven Gerrard]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Gary Neville]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Owen Hargreaves]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Ashley Young]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Ashley Cole]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Joleon Lescott]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Wayne Rooney]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Sol Campbell]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Daniel Sturridge]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Raheem Sterling]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Luke Shaw]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Eric Dier]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jamie Vardy]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jack Grealish]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Marcus Rashford]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Harry Kane]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jesse Lingard]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Kieran Trippier]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jordan Henderson]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Harry Maguire]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Dele Alli]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jude Bellingham]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Bukayo Saka]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Ezri Konsa]]{{•w}} {{flagicon|EST}} [[Andres Oper]]{{•w}} {{flagicon|EST}} [[Martin Reim]]{{•w}} {{flagicon|FIN}} [[Joel Pohjanpalo]]{{•w}} {{flagicon|FIN}} [[Lukáš Hrádecký]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Fabien Barthez]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Lilian Thuram]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Marcus Thuram]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Patrick Vieira]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Thierry Henry]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Alou Diarra]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Claude Makélélé]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Florent Malouda]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Vikash Dhorasoo]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Alain Giresse]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Didier Deschamps]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Raymond Kopa]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Marius Trésor]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Marcel Desailly]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Luis Fernández]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Aimé Jacquet]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Nicolas Anelka]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Bixente Lizarazu]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Youri Djorkaeff]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Jean Vincent (fudbaler)|Jean Vincent]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Sylvain Wiltord]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Hugo Lloris]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Manuel Amoros]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Robert Pirès]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Franck Ribéry]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[David Trézéguet]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Raymond Domenech]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Samir Nasri]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Jérémy Ménez]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Yohan Cabaye]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Laurent Blanc]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Éric Abidal]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Olivier Giroud]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Blaise Matuidi]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Paul Pogba]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Moussa Sissoko]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Mathieu Valbuena]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Dimitri Payet]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Kingsley Coman]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Patrice Evra]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Antoine Griezmann]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Kylian Mbappé]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Benjamin Pavard]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Raphaël Varane]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Samuel Umtiti]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Presnel Kimpembe]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Adrien Rabiot]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Aurélien Tchouaméni]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Théo Hernandez]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Randal Kolo Muani]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Willy Sagnol]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Bradley Barcola]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[William Saliba]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Mike Maignan]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Youssouf Fofana (francuski fudbaler)|Youssouf Fofana]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Ousmane Dembélé]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Michael Olise]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Dayot Upamecano]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Sokratis Papastatopulos]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Jorgos Karagunis]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Kostas Fortunis]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Teofanis Gekas]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Andreas Samaris]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Konstantinos Mitroglu]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Lazaros Hristodulopulos]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[José Holebas]]{{•w}} {{flagicon|GRU}} [[Georges Mikautadze]]{{•w}} {{flagicon|GRU}} [[Giorgi Mamardašvili]]{{•w}} {{flagicon|IRS}} [[Sean St Ledger]]{{•w}} {{flagicon|IRS}} [[Ciaran Clark]]{{•w}} {{flagicon|IRS}} [[Wes Hoolahan]]{{•w}} {{flagicon|IRS}} [[Robbie Brady]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Gylfi Sigurðsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Birkir Bjarnason]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Birkir Már Sævarsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Jón Daði Böðvarsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Arnór Ingvi Traustason]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Kolbeinn Sigþórsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Ragnar Sigurðsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Alfreð Finnbogason]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Gianluigi Buffon]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Antonio Cassano]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Mario Balotelli]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Riccardo Montolivo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Antonio Nocerino]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Alessandro Diamanti]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Roberto Di Matteo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Antonio Di Natale]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Andrea Pirlo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Claudio Marchisio]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Graziano Pellè]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Emanuele Giaccherini]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Éder (italijanski fudbaler)|Éder]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Giorgio Chiellini]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Leonardo Bonucci]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Andrea Barzagli]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Marco Parolo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Lorenzo Insigne]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Mattia De Sciglio]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Simone Zaza]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Matteo Darmian]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Manuel Locatelli]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Matteo Pessina]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Federico Chiesa]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Andrea Belotti]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Jorge Luiz Frello Filho|Jorginho]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Federico Bernardeschi]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Domenico Berardi]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Gianluigi Donnarumma]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Leonardo Spinazzola]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Alessandro Bastoni]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Riccardo Calafiori]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Mattia Zaccagni]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Gábor Király]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Zoltán Stieber]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Ádám Szalai]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Balázs Dzsudzsák]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Zoltán Gera]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Attila Fiola]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[András Schäfer]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Barnabás Varga]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Kevin Csoboth]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Sándor Kocsis]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Ivan Tričkovski]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Edwin van der Sar]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Dirk Kuijt]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Ruud van Nistelrooij]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Marco van Basten]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Wesley Sneijder]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Giovanni van Bronckhorst]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Robin van Persie]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Bert van Marwijk]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Jetro Willems]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Arjen Robben]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Stefan de Vrij]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Jasper Cillessen]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Memphis Depay]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Leroy Fer]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Klaas-Jan Huntelaar]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Ron Vlaar]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Daley Blind]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Steven Berghuis]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Teun Koopmeiners]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Luuk de Jong]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Georginio Wijnaldum]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Patrick Kluivert]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Maarten Stekelenburg]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Wout Weghorst]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Denzel Dumfries]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Cody Gakpo]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Davy Klaassen]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Donyell Malen]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Xavi Simons]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Crysencio Summerville]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Brian Brobbey]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Jan Paul van Hecke]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Quinten Timber]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Justin Kluivert]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Leo Østigård]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Marcus Holmgren Pedersen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Thelo Aasgaard]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Jørgen Strand Larsen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Antonio Nusa]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Andreas Schjelderup]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Miroslav Klose]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jens Lehmann]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Michael Ballack]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Sami Khedira]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Marco Reus]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Arne Friedrich]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Philipp Lahm]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Marko Marin]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Lukas Podolski]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jürgen Klopp]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Mario Gómez]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Manuel Neuer]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} {{nowrap|[[Bastian Schweinsteiger]]}}{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Thomas Müller]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Mats Hummels]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[André Schürrle]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Joachim Löw]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Shkodran Mustafi]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jérôme Boateng]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Julian Draxler]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Joshua Kimmich]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jonas Hector]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Robin Gosens]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Leon Goretzka]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Youssoufa Moukoko]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Niclas Füllkrug]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Florian Wirtz]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jamal Musiala]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Robert Andrich]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Antonio Rüdiger]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Emre Can]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Deniz Undav]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Nico Schlotterbeck]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Felix Nmecha]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Nathaniel Brown (fudbaler)|Nathaniel Brown]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jonathan Tah]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Nadiem Amiri]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Nick Woltemade]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Bartosz Bosacki]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Łukasz Fabiański]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Artur Boruc]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Tomasz Kuszczak]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Mariusz Lewandowski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Piotr Giza]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Ireneusz Jeleń]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Jakub Błaszczykowski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Włodzimierz Smolarek]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Robert Lewandowski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Arkadiusz Milik]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Kamil Glik]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Grzegorz Krychowiak]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Thiago Cionek]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Jan Bednarek]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Karol Linetty]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Piotr Zieliński]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Kacper Kozłowski (fudbaler)|Kacper Kozłowski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Adam Buksa]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Krzysztof Piątek]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Grzegorz Lato]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Képler Laveran Lima Ferreira|Pepe]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[José Mourinho]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Luís Figo]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Cristiano Ronaldo]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Silvestre Varela]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Hélder Postiga]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[João Moutinho]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Bruno Alves]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Renato Sanches]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Ricardo Quaresma]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Éder (portugalski fudbaler)|Éder]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Rui Patrício]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Raphaël Guerreiro]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Diogo Jota]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Ricardo Horta]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Gonçalo Ramos]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Francisco Conceição]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[João Neves]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Mircea Lucescu]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Răzvan Raţ]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Ciprian Marica]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Bogdan Stancu]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Vlad Chiricheș]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Răzvan Marin]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Denis Drăguș]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Nicolae Stanciu (fudbaler, rođen 1993.)|Nicolae Stanciu]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Gheorghe Hagi]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Roman Pavljučenko]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Konstantin Zirjanov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Andrej Aršavin]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Dmitri Torbinski]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Alan Dzagojev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Roman Širokov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksandar Kokorin]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksandar Keržakov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Vasilij Berezucki]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksej Berezucki]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Sergej Ignaševič]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Denis Glušakov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Denis Čerišev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Artem Dzjuba]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Fjodor Smolov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Mário Fernandes (fudbaler)|Mário Fernandes]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Daler Kuzjajev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksej Mirančuk]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Rinat Dasajev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Oleg Saljenko]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Valentin Ivanov (sovjetski fudbaler)|Valentin Kozmič Ivanov]]{{•w}} {{flagicon|SJI}} [[Gareth McAuley]]{{•w}} {{flagicon|SJI}} [[Niall McGinn]]{{•w}} {{flagicon|SMK}} [[Ezđan Alioski]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Ondrej Duda]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Vladimír Weiss (fudbaler rođen 1989.)|Vladimír Weiss III]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Marek Hamšík]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Martin Dúbravka]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Juraj Kucka]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Ivan Schranz]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Erik Janža]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Josip Iličić]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Jure Balkovec]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Milan Jovanović]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Marko Pantelić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Miloš Krasić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Zdravko Kuzmanović]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Vladan Lukić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Ilija Petković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Filip Kasalica]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Dragan Stojković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Branislav Ivanović]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Boško Janković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Vlada Avramov]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Aleksandar Mitrović (fudbaler)|Aleksandar Mitrović]]{{•w}} {{flagicon|ŠKO}} [[Callum McGregor]]{{•w}} {{flagicon|ŠKO}} [[Ryan Porteous]]{{•w}} {{flagicon|ŠKO}} [[John McGinn]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Juan Gutiérrez Moreno|Juanito]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[David de Gea]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Cesc Fàbregas]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Javier Clemente]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[David Silva]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jesús Navas]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Xabi Alonso]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Gerard Piqué]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Sergio Ramos]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jordi Alba]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Álvaro Morata]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Nolito]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Nacho (fudbaler rođen 1990.)|Nacho]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Diego Costa]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Iago Aspas]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Isco]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Koke (fudbaler rođen 1992.)|Koke]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[José Antonio Reyes]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Gerard Moreno (fudbaler)|Gerard Moreno]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Aymeric Laporte]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Pablo Sarabia]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Ferran Torres]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Pedri]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Mikel Oyarzabal]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Rodri (fudbaler, rođen 1996.)|Rodri]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Marco Asensio]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Carlos Soler (fudbaler)|Carlos Soler]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Fabián Ruiz]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Lamine Yamal]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Nico Williams]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Robin Le Normand]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Mikel Merino]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Álex Baena]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Luis de la Fuente (fudbaler, rođen 1961.)|Luis de la Fuente]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Viktor Claesson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Andreas Isaksson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Olof Mellberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Sebastian Larsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Zlatan Ibrahimović]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Andreas Granqvist]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Ola Toivonen]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Ludwig Augustinsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Emil Forsberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Sven-Göran Eriksson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Viktor Gyökeres]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Mattias Svanberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Anthony Elanga]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Yasin Ayari]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Blerim Džemaili]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Ludovic Magnin]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Admir Mehmedi]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Haris Seferović]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Granit Xhaka]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Xherdan Shaqiri]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Breel Embolo]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Fabian Schär]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Stephan Lichtsteiner]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Ricardo Rodríguez (fudbaler)|Ricardo Rodríguez]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Steven Zuber]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Josip Drmić]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Yann Sommer]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Manuel Akanji]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Ruben Vargas]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Denis Zakaria]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Remo Freuler]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Michel Aebischer]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Kwadwo Duah]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Dan Ndoye]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Zeki Amdouni]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Miro Muheim]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Johan Manzambi]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Cedric Itten]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Nihat Kahveci]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Semih Şentürk]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Volkan Demirel]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Uğur Boral]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Hamit Altıntop]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Emre Mor]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Ozan Tufan]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Burak Yılmaz]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Merih Demiral]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Çağlar Söyüncü]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Ahmet Yılmaz Çalık]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Halil Dervişoğlu]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[İrfan Kahveci]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Kerem Aktürkoğlu]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Mert Müldür]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Samet Akaydin]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Hakan Çalhanoğlu]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Cenk Tosun]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Kaan Ayhan]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Andrij Ševčenko]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Andrij Pjatov]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleksandr Šovkovski]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Bohdan Šust]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Andrij Vorobjej]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Anatolij Timoščuk]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleh Husjev]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Maksim Kalinjičenko]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleksij Bjelik]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Vjačeslav Ševčuk]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Andrij Jarmolenko]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Roman Jaremčuk]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Ruslan Malinovskij]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Artem Dovbik]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Mikola Šaparenko]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleg Blohin]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Hal Robson-Kanu]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Neil Taylor (fudbaler)|Neil Taylor]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Ashley Williams (fudbaler)|Ashley Williams]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Sam Vokes]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Joe Allen (fudbaler rođen 1990.)|Joe Allen]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Kieffer Moore]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Connor Roberts (fudbaler, rođen 1995.)|Connor Roberts]] {{nowrap end}} | group2 = Afrika | list2 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ANG}} [[Luís Oliveira Gonçalves]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Flávio da Silva Amado|Flávio]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Akwá]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Manucho]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Nando Rafael]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Rui Marques]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Gilberto (angolski fudbaler)|Gilberto]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Abdelmoumene Djabou]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Islam Slimani]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Yacine Brahimi]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Sofiane Feghouli]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Rafik Halliche]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Nadhir Benbouali]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Amine Gouiri]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Rafik Belghali]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Stéphane Sessègnon]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Moussa Latoundji]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Oumar Tchomogo]]{{•w}} {{flagicon|COD}} [[Yoane Wissa]]{{•w}} {{flagicon|COD}} [[Fiston Mayele]]{{•w}} {{flagicon|COD}} [[Brian Cipenga]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Mohamed Salah]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Ahmed Fathi]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Essam al-Hadari]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Imam Ašur]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Muhammad Hani]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Mustafa Ziko]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Trézéguet (egipatski fudbaler)|Trézéguet]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Mahmud Saber]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Rami Rabia]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Hosam Abdelmagid]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Jaser Ibrahim]]{{•w}} {{flagicon|Zlatna Obala}} [[Arthur Wharton]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Sammy Adjei]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Samuel Kuffour]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Stephen Appiah]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Kevin-Prince Boateng]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Emmanuel Frimpong]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Tony Yeboah]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Abedi Pele]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Asamoah Gyan]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Sulley Muntari]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Richard Kingson]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[André Ayew]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[John Boye]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Osman Bukari]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Mohammed Kudus]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Mohammed Salisu]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Iñaki Williams]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Caleb Yirenkyi]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Derrick Luckassen]]{{•w}} {{flagicon|JAR}} [[Teboho Mokoena (fudbaler, rođen 1997.)|Teboho Mokoena]]{{•w}} {{flagicon|JAR}} [[Sphephelo Sithole]]{{•w}} {{flagicon|JAR}} [[Themba Zwane]]{{•w}} {{flagicon|JAR}} [[Thapelo Maseko]]{{•w}} {{flagicon|JAR}} [[Jayden Adams]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Joël Matip]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Roger Milla]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Jean-Charles Castelletto]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Eric Maxim Choupo-Moting]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Vincent Aboubakar]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Aziz Bouhaddouz]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Khalid Boutaïb]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Youssef En-Nesyri]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Nayef Aguerd]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Hakim Ziyech]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Romain Saïss]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Zakaria Aboukhlal]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Badr Benoun]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Abdelhamid Sabiri]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Achraf Dari]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Ismael Saibari]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Gessime Yassine]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Soufiane Rahimi]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Yassine Bounou]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Issa Diop (fudbaler)|Issa Diop]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Neil El Aynaoui]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Chemsdine Talbi]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Azzedine Ounahi]]{{•w}} {{flagicon|Nigerija}} [[Joseph Yobo]]{{•w}} {{flagicon|Nigerija}} [[Ahmed Musa]]{{•w}} {{flagicon|Nigerija}} [[Victor Moses]]{{•w}} {{flagicon|NGA}} [[Oghenekaro Etebo]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Didier Drogba]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Wilfried Bony]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Gervinho]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Amad Diallo]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Franck Kessié]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Nicolas Pépé]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Ibrahima Gueye]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[M'Baye Niang]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Sadio Mané]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Moussa Wagué]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Kalidou Koulibaly]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Famara Diédhiou]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Boulaye Dia]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Bamba Dieng]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Ibrahim Mbaye]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Pape Gueye]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Habib Diarra]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Iliman Ndiaye]]{{•w}} {{flagicon|TOG}} [[Kossi Agassa]]{{•w}} {{flagicon|TOG}} [[Alaixys Romao]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Ferjani Sassi]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Yassine Meriah]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Wahbi Khazri]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Dylan Bronn]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Fakhreddine Ben Youssef]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Omar Rekik]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Ellyes Skhiri]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Hazem Mastouri]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Vozinha]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Hélio Varela]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Kevin Pina (fudbaler)|Kevin Pina]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Diney (fudbaler, rođen 1995.)|Diney]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Deroy Duarte]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Laros Duarte]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Sidny Lopes Cabral]] {{nowrap end}} | group3 = Azija i Oceanija | list3 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Tim Cahill]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Mark Schwarzer]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Archie Thompson]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Harry Kewell]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Mile Jedinak]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Mark Bresciano]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Aziz Behich]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Daniel Arzani]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Craig Goodwin]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Mathew Leckie]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Connor Metcalfe]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Nestory Irankunda]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Cameron Burgess]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Harry Souttar]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Jackson Irvine]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Awer Mabil]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Lucas Herrington]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Roy Krishna]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Esala Masi]]{{•w}} {{flagicon|IRK}} [[Ejman Husein]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Mohammad Mohebi]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Reza Gučan-Nežad]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Mehdi Taremi]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Karim Ansarifard]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Ruzbeh Češmi]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Ramin Rezaijan]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Hidetoshi Nakata]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Keisuke Honda]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Shinji Okazaki]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Ao Tanaka]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Kaoru Mitoma]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Daizen Maeda]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Keito Nakamura]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Daichi Kamada]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Ayase Ueda]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Kaishū Sano]]{{•w}} {{flagicon|JOR}} [[Ali Alvan]]{{•w}} {{flagicon|JOR}} [[Jazan al-Arab]]{{•w}} {{flagicon|JOR}} [[Nizar al-Rašdan]]{{•w}} {{flagicon|JOR}} [[Musa al-Taamri]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Koo Ja-cheol]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Lee Keun-ho]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Son Heung-min]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Hong Myeong-bo]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Kim Young-gwon]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Jo Gyu-seong]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Hwang Hui-chan]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Baek Seung-ho]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Hwang In-beom]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[O Hyeon-gyu]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Sād al-Šēb]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Mohammed Muntari]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Boualem Khoukhi]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Mohamed Manai]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Mahmud Abu Nada]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Hasan al-Hejdus]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Shane Smeltz]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Elijah Just]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Finn Surman]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Salman al-Faradž]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Fahad al-Muvalad]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Salem al-Davsari]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Saleh al-Šehri]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Abdulelah al-Amri]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Hassan al-Tambakti]]{{•w}} {{flagicon|Sjeverna Koreja}} [[Ji Yun-Nam]]{{•w}} {{flagicon|Sjeverna Koreja}} [[Pak Sŭng-jin]]{{•w}} {{flagicon|Sjeverna Koreja}} [[Ri Dong-un]]{{•w}} {{flagicon|Sjeverna Koreja}} [[Yang Sŭng-kuk]]{{•w}} {{flagicon|UZB}} [[Abbosbek Fayzullayev]]{{•w}} {{flagicon|UZB}} [[Eldor Shomurodov]]{{•w}} {{flagicon|UZB}} [[Abduvohid Neʼmatov]] {{nowrap end}} | group4 = Amerike | list4 = {{nowrap begin}} {{flagicon|CUW}} [[Livano Comenencia]]{{•w}} {{flagicon|HAI}} [[Wilson Isidor]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Noel Valladares]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Carlo Costly]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Maynor Figueroa]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[José Cardona]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Porfirio Armando Betancourt]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Gilberto Yearwood]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Wilson Palacios]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Milton Palacios]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Jerry Palacios]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Johnny Palacios]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Alphonso Davies]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Atiba Hutchinson]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Cyle Larin]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Nathan Saliba]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Promise David]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Stephen Eustáquio]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Paulo Wanchope]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Joel Campbell]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Walter Centeno]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Rolando Fonseca]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Óscar Duarte]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Marco Ureña]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Bryan Ruiz]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Celso Borges]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Giancarlo González]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Christian Bolaños]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Michael Umaña]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Kendall Waston]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Yeltsin Tejeda]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Keysher Fuller]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Juan Pablo Vargas]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Tomás Fernández]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[José Magriñá]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Héctor Socorro]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Oribe Peralta]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Rafael Márquez]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Andrés Guardado]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Javier Hernández Balcázar|Javier Hernández]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Giovani dos Santos]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Hirving Lozano]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Edson Álvarez]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Henry Martín]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Luis Chávez (fudbaler)|Luis Chávez]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Gilberto Mora (fudbaler, rođen 2008.)|Gilberto Mora]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Julián Quiñones]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Raúl Jiménez]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Luis Romo]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Álvaro Fidalgo]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Mateo Chávez]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Guillermo Ochoa]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Felipe Baloy]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Aníbal Godoy]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Luis Tejada]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Clint Dempsey]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[John Anthony Brooks|John Brooks]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Jermaine Jones]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Julian Green]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Timothy Weah]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Haji Wright]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Folarin Balogun]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Giovanni Reyna]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Tim Ream]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Alex Freeman]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Sebastian Berhalter]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Auston Trusty]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Malik Tillman]]{{•w}} {{flagicon|TIT}} [[Dwight Yorke]] {{flagicon|ARG}} [[Diego Maradona]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Marcos Rojo]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Ezequiel Garay]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Gabriel Mercado]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Enzo Fernández (fudbaler, rođen 2001.)|Enzo Fernández]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Alexis Mac Allister]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Julián Álvarez (fudbaler)|Julián Álvarez]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Nahuel Molina]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Gonzalo Montiel]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Leandro Paredes]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Giovani Lo Celso]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Dida]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Adriano]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Kaká]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Pelé]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Marcelo]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Oscar (fudbaler rođen 1991)|Oscar]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[David Luiz]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Fernandinho (fudbaler)|Fernandinho]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Thiago Silva]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Willian Borges da Silva|Willian]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Hulk (fudbaler)|Hulk]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Zico]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Leônidas da Silva]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Leovegildo Lins da Gama Júnior|Júnior]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Philippe Coutinho]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Paulinho]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Renato Augusto]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Richarlison]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Lucas Paquetá]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Rodrygo]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Pedro (fudbaler, rođen 1997.)|Pedro]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Marquinhos]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Matheus Cunha]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Alexis Sánchez]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Jean Beausejour]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Jorge Valdívia]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Charles Aránguiz]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Mauricio Pinilla]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Gonzalo Jara]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Marcelo Díaz]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Enner Valencia]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Hernán Galíndez]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Piero Hincapié]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Jeremy Sarmiento]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Moisés Caicedo]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Gonzalo Plata]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Nilson Angulo]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Mario Yepes]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Pablo Armero]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Teófilo Gutiérrez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[James Rodríguez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Juan Guillermo Cuadrado|Juan Cuadrado]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Jackson Martínez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Juan Fernando Quintero|Juan Quintero]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Carlos Sánchez Moreno|Carlos Sánchez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Faryd Mondragón]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Yerry Mina]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Carlos Bacca]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Mateus Uribe]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Luis Muriel]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Radamel Falcao]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Daniel Muñoz (fudbaler)|Daniel Muñoz]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Jaminton Campaz]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Jhon Arias (fudbaler)|Jhon Arias]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Davinson Sánchez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Cucho Hernández]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[José Luis Chilavert]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Damián Bobadilla]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Maurício (fudbaler, rođen 2001.)|Maurício]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Matías Galarza (paragvajski fudbaler)|Matías Galarza]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[José Canale]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Fabián Balbuena]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Antonio Sanabria]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Gustavo Gómez]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Julio Enciso (fudbaler, rođen 2004.)|Julio Enciso]]{{•w}} {{flagicon|PER}} [[Christian Cueva]]{{•w}} {{flagicon|PER}} [[André Carrillo]]{{•w}} {{flagicon|PER}} [[Paolo Guerrero]]{{•w}} {{flagicon|PER}} [[Teófilo Cubillas]]{{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Humphrey Mijnals]]{{•w}} {{flagicon|SUR}} [[André Kamperveen]]{{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Kenneth Kluivert]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Maximiliano Pereira|Maxi Pereira]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[José María Giménez]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Pedro Rocha]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Giorgian de Arrascaeta]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Álvaro Recoba]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Maximiliano Araújo]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Agustín Canobbio]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Juan Arango]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Rafael Dudamel]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Salomón Rondón]] {{nowrap end}} }} dkxatdji58mvei8a520rwt07oyxcnwq 42690976 42690775 2026-09-22T11:45:49Z Edgar Allan Poe 29250 /* Općenito */ 42690976 wikitext text/x-wiki <center> <div style="font-family: Optima, Trebuchet MS, sans-serif"> <div style="background:white; border:thin solid blue; padding:;.1em; margin: 0em 1em 1em 1em"> <div style="border: thick solid #DDDDCC;thin solid yellow"> <div style="border: thin solid blue; padding-top:.6em"> {| style="font-family:Optima, Trebuchet MS, sans-serif;" | <center>[[File:Edgar Allan Poe 2.jpg|96px|link=Korisnik:Edgar Allan Poe]]</center> | <center>[[File:Denis Diderot by Louis-Michel van Loo.jpg|96px|link=Razgovor sa korisnikom:Edgar Allan Poe]]</center> | <center>[[File:Piet Mondrian and Pétro van Doesburg.jpg|x120px|link=Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi]]</center> | <center>[[File:Benedetto da maiano, incoronazione di ferdinando I d'aragona e sei musici, 1490 ca., 01.JPG|x120px|link=Korisnik:Edgar Allan Poe/Nagrade]]</center> |- | style="margin-top:-.5em" | <center>[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Korisnička stranica]]</center> | <center>[[Razgovor sa korisnikom:Edgar Allan Poe|Razgovor]]</center> | <center>[[Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi|Doprinosi]]</center> | <center>[[Korisnik:Edgar Allan Poe/Nagrade|Nagrade]]</center> |- | colspan=7 | <hr> |- | colspan=7 style="padding:.3em; font-family:Helvetica, Arial, Verdana, sans-serif" | <center>'''Poruku mi možete ostaviti [https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Razgovor_sa_korisnikom:Edgar_Allan_Poe&action=edit&section=new ovdje]'''</center> |} </div> </div> </div> </div> </center> Ovdje se nalazi '''popis članaka koje sam napisao ili nadopunio''' tokom svog rada na ovoj Wikipediji, poredan tematski. ==Književnost== {| style="border-spacing: 2px; border: 1px solid darkgray;" width="100%" |- ! style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" colspan="5" | '''Književnost''' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" width="15%"| '''Općenito''' | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="4"| {{small|1.}} [[Ekspresionizam]] • {{small|2.}} [[Gotička fikcija]] • {{small|3.}} [[Humanizam]] • {{small|4.}} [[Klasicizam]] • {{small|5.}} [[Galgenhumor]] • {{small|6.}} ''[[Nouveau roman]]'' • {{small|7.}} [[Južnjačka gotika]] • {{small|8.}} [[Struja svijesti (književnost)|Struja svijesti]] • {{small|9.}} [[Izgubljeni grad (fikcija)]] • {{small|10.}} [[Čehovljev pištolj]] |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" width="15%"| '''Književne nagrade''' | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="4"| {{small|1.}} [[Nagrada Agatha]] • {{small|2.}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Nobelova nagrada za književnost]] • {{small|3.}} [[NIN-ova nagrada]] • {{small|4.}} [[Velika nagrada za teatar Francuske akademije]] |- ! style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" colspan="5" | '''Nacionalne književnosti''' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" width="15%"| '''Općenito''' | style="font-size:smaller; text-align: left"colspan="4"| {{small|1.}} [[Kostarikanska književnost]] |- ! style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" colspan="5" | {{flagicon|ENG}} '''Engleska književnost''' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="15%"| '''Autori''' | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="4"| {{small|1.}} [[Douglas Adams]] • {{small|2.}} [[Jane Austen]] • {{small|3.}} [[George Bellairs]] • {{small|4.}} [[Anne Brontë]] • {{small|5.}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Lewis Carroll]] • {{small|6.}} [[Geoffrey Chaucer]] • {{small|7.}} [[Gilbert Keith Chesterton]] • {{small|8.}} [[Agatha Christie]] • {{small|9.}} [[Daniel Defoe]] • {{small|10.}} [[Adrian Conan Doyle]] • {{small|11.}} [[Arthur Conan Doyle]] • {{small|12.}} [[Gervase od Tilburyja]] • {{small|13.}} [[John le Carré]] • {{small|14.}} [[Karoline Leach]] • {{small|15.}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Bertrand Russell]] • {{small|16.}} [[Edgar Wallace]] • {{small|17.}} [[Tom Stoppard]] |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" colspan="5"| '''Djela''' |- | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="2" rowspan="2" | # ''[[Titus Andronicus]]'' # ''[[A Christmas Carol]]'' # ''[[Through the Looking-Glass]]'' ("[[The Walrus and the Carpenter]]" • "[[Haddocks' Eyes]]") # ''[[Euclid and his Modern Rivals]]'' # ''[[The Nursery "Alice"]]'' # [[:kategorija:Djela Agathe Christie|djela Agathe Christie]] ([[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Ten Little Niggers]]'') # ''[[The Floating Admiral]]'' # ''[[Animal Farm]]'' # ''[[Our Story (knjiga)|Our Story]]'' # ''[[Born Fighter]]'' # ''[[My Story (Ronnie Kray)|My Story]]'' # ''[[In the Shadow of the Dreamchild]]'' # ''[[A Way of Life: Over Thirty Years of Blood, Sweat and Tears]]'' # ''[[The Constant Gardener]]'' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" colspan="3"| '''Sherlock Holmes''' |- | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="3" | "[[How Watson Learned the Trick]]" • ''[[The Adventures of Sherlock Holmes]]'' ("[[A Scandal in Bohemia]]" • "[[The Adventure of the Red-Headed League|The Red-Headed League]]" • "[[The Man with the Twisted Lip]]" • "[[The Adventure of the Copper Beeches|The Copper Beeches]]" • "[[The Adventure of the Blue Carbuncle|The Blue Carbuncle]]" • "[[The Adventure of the Speckled Band|The Speckled Band]]" • "[[The Adventure of the Noble Bachelor|The Noble Bachelor]]" • "[[The Boscombe Valley Mystery]]" • "[[A Case of Identity]]" • "[[The Adventure of the Beryl Coronet|The Beryl Coronet]]" • "[[The Adventure of the Engineer's Thumb|The Engineer's Thumb]]" • "[[The Five Orange Pips]]") • ''[[The Memoirs of Sherlock Holmes]]'' ("[[Silver Blaze]]" • "[[The Adventure of the Cardboard Box|The Cardboard Box]]" • "[[The Adventure of the Yellow Face|The Yellow Face]]" • "[[The Adventure of the Stockbroker's Clerk|The Stockbroker's Clerk]]" • "[[The Adventure of the Gloria Scott|The ''Gloria Scott'']]" • "[[The Adventure of the Reigate Squire|The Reigate Squire]]" • "[[The Adventure of the Musgrave Ritual|The Musgrave Ritual]]" • "[[The Adventure of the Crooked Man|The Crooked Man]]" • "[[The Adventure of the Resident Patient|The Resident Patient]]" • "[[The Adventure of the Greek Interpreter|The Greek Interpreter]]" • "[[The Adventure of the Naval Treaty|The Naval Treaty]]" • "[[The Final Problem]]") • ''[[The Return of Sherlock Holmes]]'' ("[[The Adventure of the Empty House|The Empty House]]" • "[[The Adventure of the Norwood Builder|The Norwood Builder]]" • "[[The Adventure of the Dancing Men|The Dancing Men]]" • "[[The Adventure of the Solitary Cyclist|The Solitary Cyclist]]" • "[[The Adventure of the Priory School|The Priory School]]" • "[[The Adventure of Black Peter|Black Peter]]" • "[[The Adventure of Charles Augustus Milverton|Charles Augustus Milverton]]" • "[[The Adventure of the Six Napoleons|The Six Napoleons]]" • "[[The Adventure of the Three Students|The Three Students]]" • "[[The Adventure of the Golden Pince-Nez|The Golden Pince-Nez]]" • "[[The Adventure of the Missing Three-Quarter|The Missing Three-Quarter]]" • "[[The Adventure of the Abbey Grange|The Abbey Grange]]" • "[[The Adventure of the Second Stain|The Second Stain]]") • ''[[His Last Bow]]'' ("[[The Adventure of Wisteria Lodge|Wisteria Lodge]]" • "[[The Adventure of the Red Circle|The Red Circle]]" • "[[The Adventure of the Bruce-Partington Plans|The Bruce-Partington Plans]]" • "[[The Adventure of the Dying Detective|The Dying Detective]]" • "[[The Disappearance of Lady Frances Carfax|Lady Frances Carfax]]" • "[[The Adventure of the Devil's Foot|The Devil's Foot]]" • "[[His Last Bow (priča)|His Last Bow]]") • ''[[The Case-Book of Sherlock Holmes]]'' ("[[The Adventure of the Mazarin Stone|The Mazarin Stone]]" • "[[The Problem of Thor Bridge|Thor Bridge]]" • "[[The Adventure of the Creeping Man|The Creeping Man]]" • "[[The Adventure of the Sussex Vampire|The Sussex Vampire]]" • "[[The Adventure of the Three Garridebs|The Three Garridebs]]" • "[[The Adventure of the Illustrious Client|The Illustrious Client]]" • "[[The Adventure of the Three Gables|The Three Gables]]" • "[[The Adventure of the Blanched Soldier|The Blanched Soldier]]" • "[[The Adventure of the Lion's Mane|The Lion's Mane]]" • "[[The Adventure of the Retired Colourman|The Retired Colourman]]" • "[[The Adventure of the Veiled Lodger|The Veiled Lodger]]" • "[[The Adventure of Shoscombe Old Place|Shoscombe Old Place]]") • ''[[The Valley of Fear]]'' • ''[[A Study in Scarlet]]'' • ''[[The Sign of the Four]]'' • ''[[The Hound of the Baskervilles]]'' ---- {{small|1.}} ''[[The Exploits of Sherlock Holmes]]'' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" colspan="5"| '''Likovi i franšize''' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''Sherlock Holmes''' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''Agatha Christie''' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''''Harry Potter''''' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''Carrollova ''Alice''''' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''Ostalo''' |- style="font-size:smaller; text-align: left" | | # [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Sherlock Holmes]] # [[Dr. Watson]] # [[Sebastian Moran]] # [[Inspektor Lestrade]] # [[Mycroft Holmes]] # [[Profesor Moriarty]] # [[Irene Adler]] # [[Mary Morstan]] ---- # [[Klub Diogenes]] | # [[Hercule Poirot]] # [[Miss Marple]] # [[Tommy i Tuppence]] # [[Viši inspektor Japp]] # [[Arthur Hastings]] # [[Parker Pyne]] # [[Ariadne Oliver]] # [[Gospođica Lemon]] | # [[Sirius Black]] # [[Remus Lupin]] # [[Severus Snape]] # [[Armando Dippet]] # [[Gabrielle Delacour]] # [[Alastor Moody]] # [[Barty Crouch]] # [[Phineas Nigellus Black]] | # [[Jubjub]] # [[Bijeli Skakač (Through the Looking-Glass)|Bijeli Skakač]] # [[Ovca (Through the Looking-Glass)|Ovca]] # [[Crveni Kralj (Through the Looking-Glass)|Crveni Kralj]] # [[Grifon (Alice's Adventures in Wonderland)|Grifon]] # [[Alice (Alice's Adventures in Wonderland)|Alice]] # [[Ludi Šeširdžija]] # [[Gusjenica (Alice's Adventures in Wonderland)|Gusjenica]] | # [[James Bond (lik)]] |} ===Engleska književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja engleske književnosti |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |belowstyle= text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |above= |group1 = Pisci |list1= [[Gervase Tilburyski]] • [[Geoffrey Chaucer]] • [[Daniel Defoe]] • [[Jane Austen]] • [[Anne Brontë]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Lewis Carroll]] • [[Arthur Conan Doyle]] • [[Gilbert Keith Chesterton]] • [[Edgar Wallace]] • [[Adrian Conan Doyle]] • [[Agatha Christie]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Bertrand Russell]] • [[George Bellairs]] • [[Douglas Adams]] • [[John le Carré]] • [[Karoline Leach]] |group2 = Djela |list2= ''[[A Christmas Carol]] • [[Through the Looking-Glass]] ''("[[The Walrus and the Carpenter]]" • "[[Haddocks' Eyes]]")'' • [[Euclid and his Modern Rivals]] • [[The Nursery "Alice"]] • [[A Study in Scarlet]] • [[The Sign of the Four]] • [[The Hound of the Baskervilles]] • [[The Floating Admiral]] • ''[[:kategorija:Djela Agathe Christie|Djela Agathe Christie]] ([[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Ten Little Niggers]]'')'' • [[Animal Farm]] • [[The Exploits of Sherlock Holmes]] • [[Our Story (knjiga)|Our Story]] • [[Born Fighter]] • [[A Way of Life: Over Thirty Years of Blood, Sweat and Tears]] • [[My Story (Ronnie Kray)|My Story]] • [[In the Shadow of the Dreamchild]] • [[The Constant Gardener]]'' • "[[How Watson Learned the Trick]]" • ''[[The Adventures of Sherlock Holmes]]'' ("[[A Scandal in Bohemia]]" • "[[The Adventure of the Red-Headed League|The Red-Headed League]]" • "[[The Man with the Twisted Lip]]" • "[[The Adventure of the Copper Beeches|The Copper Beeches]]" • "[[The Adventure of the Blue Carbuncle|The Blue Carbuncle]]" • "[[The Adventure of the Speckled Band|The Speckled Band]]" • "[[The Adventure of the Noble Bachelor|The Noble Bachelor]]" • "[[The Boscombe Valley Mystery]]" • "[[A Case of Identity]]" • "[[The Adventure of the Beryl Coronet|The Beryl Coronet]]" • "[[The Adventure of the Engineer's Thumb|The Engineer's Thumb]]" • "[[The Five Orange Pips]]") • ''[[The Memoirs of Sherlock Holmes]]'' ("[[Silver Blaze]]" • "[[The Adventure of the Cardboard Box|The Cardboard Box]]" • "[[The Adventure of the Yellow Face|The Yellow Face]]" • "[[The Adventure of the Stockbroker's Clerk|The Stockbroker's Clerk]]" • "[[The Adventure of the Gloria Scott|The ''Gloria Scott'']]" • "[[The Adventure of the Reigate Squire|The Reigate Squire]]" • "[[The Adventure of the Musgrave Ritual|The Musgrave Ritual]]" • "[[The Adventure of the Crooked Man|The Crooked Man]]" • "[[The Adventure of the Resident Patient|The Resident Patient]]" • "[[The Adventure of the Greek Interpreter|The Greek Interpreter]]" • "[[The Adventure of the Naval Treaty|The Naval Treaty]]" • "[[The Final Problem]]") • ''[[The Return of Sherlock Holmes]]'' ("[[The Adventure of the Empty House|The Empty House]]" • "[[The Adventure of the Norwood Builder|The Norwood Builder]]" • "[[The Adventure of the Dancing Men|The Dancing Men]]" • "[[The Adventure of the Solitary Cyclist|The Solitary Cyclist]]" • "[[The Adventure of the Priory School|The Priory School]]" • "[[The Adventure of Black Peter|Black Peter]]" • "[[The Adventure of Charles Augustus Milverton|Charles Augustus Milverton]]" • "[[The Adventure of the Six Napoleons|The Six Napoleons]]" • "[[The Adventure of the Three Students|The Three Students]]" • "[[The Adventure of the Golden Pince-Nez|The Golden Pince-Nez]]" • "[[The Adventure of the Missing Three-Quarter|The Missing Three-Quarter]]" • "[[The Adventure of the Abbey Grange|The Abbey Grange]]" • "[[The Adventure of the Second Stain|The Second Stain]]") • ''[[His Last Bow]]'' ("[[The Adventure of Wisteria Lodge|Wisteria Lodge]]" • "[[The Adventure of the Red Circle|The Red Circle]]" • "[[The Adventure of the Bruce-Partington Plans|The Bruce-Partington Plans]]" • "[[The Adventure of the Dying Detective|The Dying Detective]]" • "[[The Disappearance of Lady Frances Carfax|Lady Frances Carfax]]" • "[[The Adventure of the Devil's Foot|The Devil's Foot]]" • "[[His Last Bow (priča)|His Last Bow]]") • ''[[The Case-Book of Sherlock Holmes]]'' ("[[The Adventure of the Mazarin Stone|The Mazarin Stone]]" • "[[The Problem of Thor Bridge|Thor Bridge]]" • "[[The Adventure of the Creeping Man|The Creeping Man]]" • "[[The Adventure of the Sussex Vampire|The Sussex Vampire]]" • "[[The Adventure of the Three Garridebs|The Three Garridebs]]" • "[[The Adventure of the Illustrious Client|The Illustrious Client]]" • "[[The Adventure of the Three Gables|The Three Gables]]" • "[[The Adventure of the Blanched Soldier|The Blanched Soldier]]" • "[[The Adventure of the Lion's Mane|The Lion's Mane]]" • "[[The Adventure of the Retired Colourman|The Retired Colourman]]" • "[[The Adventure of the Veiled Lodger|The Veiled Lodger]]" • "[[The Adventure of Shoscombe Old Place|Shoscombe Old Place]]") • ''[[The Valley of Fear]]'' • ''[[Titus Andronicus]]'' |group3 = Likovi |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |group1 = Holmes |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Sherlock Holmes]] • [[Dr. Watson]] • [[Sebastian Moran]] • [[Inspektor Lestrade]] • [[Mycroft Holmes]] • [[Profesor Moriarty]] • [[Irene Adler]] • [[Mary Morstan]] |group2 = ''Harry Potter'' |list2= [[Sirius Black]] • [[Remus Lupin]] • [[Severus Snape]] • [[Armando Dippet]] • [[Gabrielle Delacour]] • [[Alastor Moody]] • [[Barty Crouch]] • [[Phineas Nigellus Black]] |group3 = ''Alice'' |list3= [[Jubjub]] • [[Bijeli Skakač (Through the Looking-Glass)|Bijeli Skakač]] • [[Ovca (Through the Looking-Glass)|Ovca]] • [[Crveni Kralj (Through the Looking-Glass)|Crveni Kralj]] • [[Grifon (Alice's Adventures in Wonderland)|Grifon]] • [[Alice (Alice's Adventures in Wonderland)|Alice]] • [[Ludi Šeširdžija]] • [[Gusjenica (Alice's Adventures in Wonderland)|Gusjenica]] |group4 = Christie |list4= [[Hercule Poirot]] • [[Miss Marple]] • [[Tommy i Tuppence]] • [[Viši inspektor Japp]] • [[Arthur Hastings]] • [[Parker Pyne]] • [[Ariadne Oliver]] • [[Gospođica Lemon]] }} |group4=Ostalo |list4= [[Klub Diogenes]] |below= }} ===Francuska književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja francuske književnosti |groupstyle = text-align:center; color:#FFFFFF; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#FFFFFF;background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |belowstyle= text-align:center; color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |groupstyle = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |above= [[Francuska književnost|<span style="color:white">Francuska književnost</span>]] |group1 = Pisci |list1= ''[[La Pléiade]]'' ([[Pierre de Ronsard]] • [[Joachim du Bellay]]) • [[Margarita od Navarre]] • [[Clément Marot]] • [[Théodore-Agrippa d'Aubigné]] • [[Jean de La Fontaine]] • [[Molière]] • [[Alphonse de Lamartine]] • [[Alexandre Dumas (sin)|Alexandre Dumas, ''fils'']] • [[Alexandre Dumas (otac)|Alexandre Dumas, ''père'']] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Victor Hugo]] • [[Sully Prudhomme]] • [[Frédéric Mistral]] • [[Louis Aragon]] • [[Roger Martin du Gard]] • [[Eugène Ionesco]] • [[Jean-Paul Sartre]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Albert Camus]] • [[Jacques Prévert]] • [[François Villon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[André Malraux]] • [[Jean Genet]] • [[Max Jacob]] • [[François-René de Chateaubriand]] • [[Pierre-Augustin Caron de Beaumarchais]] • [[George Sand]] • [[Paul Claudel]] • [[François Mauriac]] • [[Patrick Modiano]] • [[Romain Rolland]] • [[Claude Simon]] • [[Saint-John Perse]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Jean Anouilh]] |group2 = Djela |list2= ''[[La Chanson de Roland]] • [[Roman de la Rose]] • [[L'Avare ou l'École du mensonge]] • [[Bug-Jargal]] • [[Le Rhin]] • [[Torquemada (drama)|Torquemada]] • [[L'Éducation sentimentale]] • [[Madame Bovary]] • [[Les Rougon-Macquart, Histoire naturelle et sociale d'une famille sous le Second Empire]] ''(''[[Germinal]] • [[Nana (roman)|Nana]]'')'' • [[La Nausée]] • ''[[:Kategorija:Djela Eugènea Ionescoa|djela Eugènea Ionescoa]]'' • [[En attendant Godot]]'' • ''[[À l'échelle humaine]]'' • [[:Kategorija:Djela Andréa Malrauxa|djela Andréa Malrauxa]] • ''[[Le Barbier de Séville]]'' • ''[[Le Mariage de Figaro]]'' • ''[[La Mère coupable]]'' • ''[[Hernani (drama)|Hernani]]'' • "[[Le Bateau ivre]]" • ''[[Les Fleurs du mal]]'' • [[:Kategorija:Djela Jeana Anouilha|djela Jeana Anouilha]] (osim ''Becketa''; [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Antigone]]'') |below= [[Emma Bovary|<span style="color:white">Emma Bovary</span>]] • [[Bérenger|<span style="color:white">Bérenger</span>]] }} ===Ruska književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja ruske književnosti |abovestyle=text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |belowstyle= text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |groupstyle = text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |above= [[Ruska književnost|<span style="color:white">Ruska književnost</span>]] (nedovršeno) |group1 = Pisci |list1= [[Ivan Krilov]] • [[Ivan Gončarov]] • [[Aleksandar Blok]] • [[Isak Babelj]] • [[Andrej Platonov]] • [[Danil Harms]] • [[Mihail Šolohov]] • [[Vladimir Dudincev]] • [[Eduard Limonov]] |group2 = Djela |list2= ''[[Šinelj]] • [[Zločin i kazna]] • [[Tri sestre]]'' |below= }} ===Američka književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja američke književnosti |abovestyle=text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |belowstyle= text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |groupstyle = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |above= |group1 = Pisci |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Edgar Allan Poe]] ([[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Smrt Edgara Allana Poea|smrt]] • [[Bibliografija Edgara Allana Poea|bibliografija]]) • [[Emily Dickinson]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[William Faulkner]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[H. P. Lovecraft]] ([[:Kategorija:H. P. Lovecraft|kategorija]]) |group2 = Djela |list2= ''[[The Raven]] • [[The Murders in the Rue Morgue]] • [[The Narrative of Arthur Gordon Pym of Nantucket]] • [[Adventures of Huckleberry Finn]] • [[The Da Vinci Code]] • [[Franz Kafka: The Office Writings]]'' • [[:Kategorija:Djela Williama Faulknera|djela Williama Faulknera]] |below= [[Auguste Dupin|<span style="color:white">C. Auguste Dupin</span>]] • [[Yoknapatawpha|<span style="color:white">Yoknapatawpha</span>]] • [[Obitelj Compson|<span style="color:white">Obitelj Compson</span>]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Ono (lik)|{{color|white|Ono}}]] }} ===Japanska književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja japanske književnosti |abovestyle=text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |belowstyle= text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |above= |group1 = Pisci |list1= [[Chikamatsu Monzaemon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Edogawa Ranpo]] • [[Shūji Terayama]] • [[Project Itō]] • [[Sanjūgo Naoki]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Osamu Dazai]] ([[Samoubojstvo Osamua Dazaija|suicid]] • [[:Kategorija:Djela Osamua Dazaija|djela]]) • [[Shizuko Ōta]] |group2 = Djela |list2= "[[Ningen Isu]]" • "[[Rashōmon]]" • ''[[Noruwei no Mori]]'' • ''[[Nihon Ōdai Ichiran]]'' • [[Bibliografija Osamua Dazaija]] ([[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Ningen Shikkaku]]'') |below= [[Kogorō Akechi|{{color|red|Kogorō Akechi}}]] • ''[[Buraiha|{{color|red|Buraiha}}]]'' • [[Ja-roman|{{color|red|Ja-roman}}]] • ''[[Shayō-zoku|{{color|red|Shayō-zoku}}]]'' • [[Yōzō Ōba|{{color|red|Yōzō Ōba}}]] }} ===Ostalo=== {{Navbox generic |titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Ostali doprinosi s područja književnosti |abovestyle= |belowstyle= |groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |above= |group1 = Afrika |list1= {{Navbox subgroup |group1 = {{nowrap|{{flagicon|ANG}} Angola}} |group1style = background-color:#d81e05; color:yellow; text-align:center; border:1px solid black; |list1=[[José Luandino Vieira]] • [[Pepetela]] |group2 = {{flagicon|GAN}} Gana |group2style = text-align:center; background:yellow; color:black; border: 1px solid black; |list2=[[J. E. Casely Hayford]] |group3 = {{flagicon|TOG}} Togo |group3style = text-align:center; background:#FFCE00; color:#006A4E; border: 1px solid #006A4E; |list3=[[Félix Couchoro]] }} |group2 = Amerike |group2style = |list2= {{Navbox subgroup |group1 = {{nowrap|{{flagicon|BRA}} Brazil}} |group1style = background-color:#FFCC29; color:#3E4095; text-align:center; border:1px solid #00A859; |list1=[[Machado de Assis]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|KUB}} Kuba}} |group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid red; |list2=[[Nicolás Guillén]] |group3 = {{nowrap|{{flagicon|VEN}} Venezuela}} |group3style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #FCD116; |list3=[[Rufino Blanco-Fombona]] |group4 = {{nowrap|{{flagicon|HON}} Honduras}} |group4style = background-color:#0073CF; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list4=[[Argentina Díaz Lozano]] • [[Froylán Turcios]] • [[Lucila Gamero de Medina]] |group5 = {{nowrap|{{flagicon|SUR}} Surinam}} |group5style = background:#C8102E; border:1px solid #007A33; color: #FFCD00; text-align:center; |list5=[[Bernardo Ashetu]] • [[Johanna Schouten-Elsenhout]] }} |group3 = Azija |group3style = |list3= {{Navbox subgroup |group1 = {{flagicon|IZR}} Izrael |group1style = text-align:center; color:blue; background:white; border:1px solid blue; |list1= [[Shmuel Yosef Agnon]] |group2 = {{flagicon|KIN}} Kina |group2style = text-align:center; background:#DD0000; color:gold; border: 1px solid silver; |list2= [[Gao Xingjian]] • [[Mo Yan]] |group3 = {{flagicon|SJKOR}} Sjeverna Koreja |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid #0073CF; |list3=''[[Segi wa tŏburŏ]]'' |group4 = {{flagicon|Kambodža}} Kambodža |group4style = text-align:center; background:blue; color: white; border:1px solid red; |list4=''[[Reamker]]'' • [[Preah Ko i Preah Keo]] • [[Kmerski teatar sjena]] }} |group4 = Europa |group4style = |list4= {{Navbox subgroup |group1 = {{flagicon|AUT}} Austrija |group1style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid silver; |list1= [[Karl Bruckner]] |group2 = {{flagicon|ČEŠ}} Češka |group2style = text-align:center; color:white; background:#DD0000; border:1px solid #000080; |list2= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background:#DD0000; border:1px solid #000080; |group1 = Pisci |list1= [[Karel Čapek]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Franz Kafka]] • [[Max Brod]] |group2 = Djela |list2= ''[[Der Process]] • ''"[[Vor dem Gesetz]]"'' • ''"[[Die Verwandlung]]"''''}} |group3 = {{flagicon|DAN}} Danska |group3style = text-align:center; background:#D21034; color:white; border: 1px solid silver; |list3=[[Johannes Vilhelm Jensen]] |group4 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group4style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list4= ''[[U registraturi]]'' |group5 = {{flagicon|IRS}} Irska |group5style = text-align:center; color:white; background:green; border:1px solid silver; |list5= [[Oscar Wilde]] • [[Bram Stoker]] |group6 = {{flagicon|MAĐ}} Mađarska |group6style = color:#FFFFFF;background:#009246; border:1px solid #EF4135; |list6= [[Ferenc Molnár]] |group7 = {{flagicon|NOR}} Norveška |group7style = text-align:center; background:#EF2B2D; color:white; border: 1px solid #002868; |list7= [[Bjørnstjerne Bjørnson]] |group8 = {{flagicon|ŠVE}} Švedska |group8style = text-align:center; color:yellow; background:blue; border:1px solid yellow; |list8= [[Carl Gustaf Verner von Heidenstam]] |group9 = {{flagicon|ITA}} Italija |group9style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#009246; border:1px solid #EF4135; |list9= [[Giacomo Casanova]] • [[Luigi Pirandello]] • [[Dario Fo]] |group10 = {{flagicon|NJE}} Njemačka |group10style = text-align:center; color:#000000; background:#FFCC00; border:1px solid #FF0000; |list10= [[Ernst Theodor Amadeus Hoffmann]] • [[Herta Müller]] |group11 = {{flagicon|EST}} Estonija |group11style = text-align:center; color:white; background:#0072CE; border:1px solid black; |list11= {{Navbox subgroup | groupstyle = ttext-align:center; color:white; background:#0072CE; border:1px solid black; |group1 = Pisci |list1= [[Carl Robert Jakobson]] • [[Johann Voldemar Jannsen]] • [[Friedrich Reinhold Kreutzwald]] • [[Marie Under]] • [[Anton Hansen Tammsaare]] • [[Lydia Koidula]] |group2 = Djela |list2= ''[[Kalevipoeg]]''}} |group12 = {{flagicon|POLJ}} Poljska |group12style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list12= [[Wisława Szymborska]] • [[Olga Tokarczuk]] • [[Władysław Reymont]] |group13 = {{flagicon|ŠPA}} Španjolska |group13style = text-align:center; color:gold; background:#FF0000; border:1px solid gold; |list13= [[Gonzalo Fernández de Oviedo]] }} |group5 = Oceanija |group5style = |list5={{Navbox subgroup |group1 = {{nowrap|{{flagicon|AUS}} Australija}} |group1style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list1= [[Banjo Paterson]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|FIJ}} Fidži}} |group2style = background-color:#68BFE5; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list2= [[Vilsoni Hereniko]] }} |group6 = {{nowrap|Antički Rim}} |group6style = text-align:center; color:#E4D96F; background:white; border:1px solid #E4D96F; |list6 = [[Vergilije]] • [[Tit Makcije Plaut]] |below= }} ==Glazba== ===Teorija i terminologija u glazbi=== {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | title = Doprinosi s područja teorije i glazbene terminologije | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | image = | imageleft = | bodyclass = hlist | list1 = ''[[Ballets Russes]]'' • [[Muzička nagrada Léonie Sonning]] • ''[[Musique concrète]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Novi val]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Synthpop]] • [[Novi romantizam]] • ''[[Laulupidu]]'' • [[Tintinnabuli]] • [[Kawina (muzika)|Kawina]] • [[Kaseko]] • [[Tamborito]] |list2={{Navbox subgroup |abovestyle=background-color:#EBF5FF; color:black; text-align:center |above= '''Eurosong''' |list1={{flagicon|ŠVI}} [[Pjesma Eurovizije 1989.|1989.]] • {{flagicon|SFRJ}} [[Pjesma Eurovizije 1990.|1990.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|EST}} [[Eurosong 2002.|2002.]] • {{flagicon|TUR}} [[Pjesma Eurovizije 2004.|2004.]] • {{flagicon|GRČ}} [[Pjesma Eurovizije 2006|2006.]] • {{flagicon|FIN}} [[Pjesma Eurovizije 2007|2007.]] • {{flagicon|SRB}} [[Pjesma Eurovizije 2008.|2008.]] • {{flagicon|NOR}} [[Pjesma Eurovizije 2010.|2010.]] • {{flagicon|NJE}} [[Eurosong 2011|2011.]] • {{flagicon|AZE}} [[Eurosong 2012|2012.]] • {{flagicon|DAN}} [[Eurosong 2014|2014.]]}} }} ===Biografije=== {{Navbox generic |titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o skladateljima (po razdobljima) |abovestyle= |belowstyle= |groupstyle = |above= |group1 = Barok |group1style = text-align:center; background:#bfb1a3; color:white; border:1px solid silver; |list1= [[Georg Friedrich Händel]] |group2 = Klasicizam |group2style = background:#6495ED; color:white; border:1px solid silver; |list2= [[Jan Václav Stamic]] |group3 = Romantizam |group3style = text-align:center; background:#9955BB; color:white; border:1px solid silver; |list3= [[Vincenzo Bellini]] • [[Johann Strauss mlađi]] • [[Giacomo Meyerbeer]] • [[Cezar Antonovič Kjui]] • [[Davorin Jenko]] • [[Charles-François Gounod]] • [[Gabriel Fauré]] |group4 = XX. stoljeće |group4style = text-align:center; color:black; background:red; border:1px solid black; |list4= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:red; border:1px solid black; |group1 = Impresionizam |list1= [[Maurice Ravel]] |group3 = Avangarda |list3= [[Pierre Schaeffer]] • [[Olivier Messiaen]] • [[Pierre Boulez]] |group2 = Modernizam |list2= [[Benjamin Britten]] • [[Umberto Giordano]] • [[Erik Satie]] • ''[[Les Six]]'' ([[Georges Auric|Auric]] • [[Louis Durey|Durey]] • [[Arthur Honegger|Honegger]] • [[Darius Milhaud|Milhaud]] • [[Francis Poulenc|Poulenc]] • [[Germaine Tailleferre|Tailleferre]]) • [[Ernesto Nazareth]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:red; border:1px solid black; |group1 = Neoklasicizam |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Dmitrij Šostakovič]] • [[Igor Stravinski]] |group2 = Ekspresionizam |list2= [[Arnold Schönberg]] • [[Anton Webern]] • [[Alban Berg]] }} |group5 = Ostalo |list5= [[Władysław Szpilman]] • [[Alfi Kabiljo]] • [[Arvo Pärt]] }} |below= }} {{Navbox generic |titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o pop izvođačima |abovestyle= |belowstyle= |groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |above= |group1 = Solisti |list1= [[Ringo Starr]] • [[Jem]] • [[Mark Hollis]] • [[Rob Thomas]] • [[Gloria Estefan]] • [[Celia Cruz]] • [[Hajrudin Varešanović]] • [[Marija Šestić]] • [[Sandra Nurmsalu]] • [[Ott Lepland]] • [[Kurt Calleja]] • [[Petar Nalič]] • [[Dima Bilan]] • [[Aleksej Vorobjov]] • [[Kōji Wada]] • [[Ajumi Mijazaki]] • [[Ai Maeda (pjevačica)|Ai Maeda]] • [[Hitomi Shimatani]] • [[Akiko Shikata]] • [[Yūgo Kanno]] • [[Tōru Kitajima]] ([[:Kategorija:TK from 凛として時雨|diskografija]]) • [[Jelena Tomašević]] • [[Milan Stanković]] • [[Harel Skaat]] • [[K'naan]] • [[Jessy Matador]] • [[Amaury Vassili]] • [[Stereo Mike]] • [[Loukas Giorkas]] • [[Lena Meyer-Landrut]] • [[Frank Schindel]] • [[Andy Knote]] • [[Stefan Raab]] • [[Milli Vanilli]] • [[Gréta Salóme Stefánsdóttir]] • [[Jón Jósep Snæbjörnsson]] • [[Olia Tira]] • [[Ivi Adamou]] • [[Emmelie de Forest]] • [[Daniel Jones]] • [[Darren Hayes]] • [[Knez (pjevač)|Knez]] • [[Hayley Westenra]] • [[Lorde]] • [[Kimbra]] • [[Sinn Sisamouth]] • [[Ros Serey Sothea]] • [[Angélique Kidjo]] • [[Tanel Padar]] • [[Dave Benton]] • [[Liam Payne]] • [[Miyoko Nakamura]] • [[Masatoshi Nakano]] • [[Dara (bugarska pjevačica)|Dara]] • [[Rubén Blades]] |group2 = Bendovi |list2= [[Blue]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Talk Talk]] • [[The Beach Boys]] • [[The Byrds]] • [[Toto (sastav)|Toto]] • [[Regina (bend)|Regina]] • [[Urban Symphony]] • [[maNga]] • [[Glazbena družina Petra Naliča]] • [[A Friend In London]] • [[Aqua Timez]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Ling Tosite Sigure]] • [[EGOIST]] • [[Nothing's Carved in Stone]] • [[Savage Garden]] • [[Nick Cave and the Bad Seeds]] • [[Quasarr]] • [[Moranbong Band]] • [[OMC (bend)|OMC]] • [[U pol’ 9 kod Sabe]] • [[Soul Militia]] }} === Opus === {{Navbox generic |titlestyle = color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz kompozicije |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:white;background:#E34234; border:1px solid silver; |belowstyle= text-align:center; color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |groupstyle = text-align:center; color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |above= |group1 = Opere |list1= ''[[Trubadur (opera)|Il trovatore]]'' • [[Korejska revolucionarna opera]] (''[[Kkot panŭn ch'ŏnyŏ]]'' • ''[[P'ibada]]'') |group2 = Baleti |list2= ''[[Žar-ptica]] • [[Posvećenje proljeća]] • [[Petruška]]'' |group3 = Instrumentalna djela |list3= ''[[Islamej]] • [[Boléro]]'' |group4 = Himne |list4= "[[Kimigayo]]" • "[[Noble patria, tu hermosa bandera]]" • "[[God Bless Our Homeland Ghana]]" • "[[Advance Australia Fair]]" • "[[Hino Nacional Brasileiro]]" • "[[Aegukka]]" • "[[La Bayamesa]]" • "[[Angola Avante]]" • "[[God Defend New Zealand]]" • "[[Gloria al Bravo Pueblo]]" • "[[Nokor Reach]]" • "[[Pjesma Kmerske Republike]]" • "[[Dap Prampi Mesa Chokchey]]" • "[[Himna Narodne Republike Kampućije]]" • "[[Državna himna Hondurasa]]" • "[[L'Aube Nouvelle]]" • "[[God Bless Fiji]]" • "[[Mu isamaa, mu õnn ja rõõm]]" • "[[Himna Estonske Sovjetske Socijalističke Republike]]" • "[[God zij met ons Suriname]]" • "[[Majulah Singapura]]" • "[[Himno Istmeño]]" |below= }} {{Navbox generic |titlestyle = color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz pop skladbe |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:white;background:#E34234; border:1px solid silver; |belowstyle= text-align:center; color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |groupstyle = text-align:center; color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |above= |group1 = Albumi |list1= ''[[Vrijeme je]] • [[Kad poludimo]] • [[Kad pogledaš me preko ramena]] • [[Sreća (Hari Mata Hari)|Sreća]] • [[Umineko no Naku Koro ni (EP)|Umineko no Naku Koro ni]]'' • ''[[Hotel Nacional (album)|Hotel Nacional]]'' • ''[[Girl You Know It's True (album)|Girl You Know It's True]]'' • [[:Kategorija:Albumi benda Ling tosite sigure|albumi benda Ling tosite sigure]] • [[:Kategorija:Albumi benda Talk Talk|albumi benda Talk Talk]] |group2 = Pjesme |list2= "[[Russians]]" • "[[Wavin' Flag]]" • "[[Manijači]]" • "[[Molitva (pjesma)|Molitva]]" • "[[Rijeka bez imena]]" • "[[Vjerujem u ljubav]]" • "[[I love you mi vida]]" • "[[Lejla]]" • "[[Oro (pjesma)|Oro]]" • "[[Bistra voda]]" • "[[Rändajad]]" • "[[Lane moje]]" • "[[La La Love]]" • "[[Never Forget]]" • "[[Satellite (pjesma Lene Meyer-Landrut)|Satellite]]" • "[[Lost and Forgotten]]" • "[[Ovo je Balkan]]" • "[[Milim]]" • "[[What's Another Year?]]" • "[[Rock me]]" • "[[Lako je sve (pjesma)|Lako je sve]]" • "[[Zauvijek moja]]" • "[[Wadde hadde dudde da?]]" • "[[Love in Rewind]]" • "[[Hold Me Now]]" • "[[We Could Be the Same]]" • "[[Allez Ola]]" • "[[Everybody (pjesma)|Everybody]]" • "[[Refrain]]" • "[[Munja i grom]]" • "[[Korake ti znam]]" • "[[Party for Everybody]]" • "[[Crno i belo]]" • "[[Kuula (pjesma)|Kuula]]" • "[[This is the Night (pjesma Kurta Calleje)|This is the Night]]" • "[[Only Teardrops]]" • "[[Tomorrow (pjesma Gianluce Bezzine)|Tomorrow]]" • "[[Moja ljubavi]]" • "[[Svadbarskim sokakom]]" • [[:Kategorija:Pjesme benda Ling tosite sigure|pjesme benda Ling tosite sigure]] • [[:Kategorija:Pjesme benda Talk Talk|pjesme benda Talk Talk]] • "[[Adio (pjesma)|Adio]]" • "[[How Bizarre (pjesma)|How Bizzare]]" • "[[Cambodia (pjesma)|Cambodia]]" • "[[Bangaranga]]" |group4 = Instrumentalna djela |list4= |group3 = OST |list3= "[[Butter-Fly]]" • "[[brave heart]]" • "[[keep On]]" • "[[I wish]]" • "[[Katayoku no Tori]]" • "[[VII (pjesma)|VII]]" |below= }} ==Likovna umjetnost== ===Umjetnici=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#702963; background: #DF73FF; border:1px solid #702963; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz umjetnike |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Slikari<br>Ilustratori/Crtači |group1style = text-align:center; color:#882D17; background:#CC7722; border:1px solid #882D17; |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Salvador Dalí]] • [[Egon Schiele]] • [[Gustav Klimt]] • [[Kazimir Maljevič]] • [[Vasilij Kandinski]] • [[Georges Braque]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Piet Mondrian]] • [[Georges Seurat]] • [[John Tenniel]] • [[Isaak Brodskij]] • [[Dmitrij Vrubelj]] • [[Sidney Paget]] • [[Gonzalo Morales Sáurez]] • [[Albert Namatjira]] • [[Paul Signac]] • [[Pedro Américo]] • [[Akira Amano]] • [[Arturo Michelena]] • [[Martín Tovar y Tovar]] • [[Kristjan Raud]] • [[Paul Raud]] |group2 = Kipari<br>Dizajneri |group2style = text-align:center; color:#C04000; background:#FF7E00; border:1px solid #C04000; |list2= [[Auguste Rodin]] • [[Gustav Fabergé]] • [[Petar Karl Fabergé]] • [[Leonid Sherwood]] • [[Yves Saint Laurent]] • [[Jesús Rafael Soto]] |group3 = Arhitekti |group3style = text-align:center; color:#555555; background:#E5E4E2; border:1px solid #555555; |list3= [[Frank Lloyd Wright]] • [[Ibo Bonilla]] • [[Carlos Raúl Villanueva]] |group4 = Fotografi |group4style = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |list4= [[Félix Nadar]] • [[Alberto Korda]] |below= }} ===Umjetnost=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#702963; background: #DF73FF; border:1px solid #702963; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz umjetnost |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Slikarstvo |group1style = text-align:center; color:#882D17; background:#CC7722; border:1px solid #882D17; |list1= ''[[Krik]] • [[Nedjeljno poslijepodne na otoku La Grande Jatte]] • [[Kupači kod Asnièresa]] • [[Izbij Bijele Crvenim klinom]] • [[Bijelo na bijelom]] • [[Gospode! Pomozi mi preživjeti ovu smrtonosnu ljubav]] • [[Veliki val kod Kanagawe]] • [[Posvećenje Napoleona I (David)|Posvećenje Napoleona I]] • [[Napoleon I na carskom tronu]] • [[Napoleon u svojoj studiji]] • [[Nedovršeni portret generala Bonapartea]]'' |group2 = Kiparstvo<br>Dizajn |group2style = text-align:center; color:#C04000; background:#FF7E00; border:1px solid #C04000; |list2= ''[[Telefon sa slušalicom od jastoga]] • [[Sofa u obliku usta Mae West]]'' • [[Koh-i-Noor]] • ''[[Senbazuru]]'' • ''[[Gandhijeva tri majmuna]]'' • [[Toranj Juche|Toranj ''Juche'']] • [[Veliki spomenik na brdu Mansu]] • [[Mola (tekstil)]] |group3 = Arhitektura |group3style = text-align:center; color:#555555; background:#E5E4E2; border:1px solid #555555; |list3= [[Guggenheimov muzej u Bilbau]] • [[Opatija Westminster]] • [[Dvorac Osu]] • [[Dvorac Cape Coast]] • [[Dvorac Elmina]] • [[Elizejska palača]] • ''[[Palais Bourbon]]'' • ''[[Palais Luxembourg]]'' • ''[[Les Invalides]]'' • [[Palača Tuileries]] • [[Rowan Oak]] • [[Trg Kim Il-sunga]] • [[Kongresna dvorana Mansudae]] • [[Međunarodni aerodrom José Martí]] • [[Presidio Modelo]] • [[Aerodrom Quatro de Fevereiro]] • [[Međunarodni aerodrom Simón Bolívar (Venezuela)]] • [[Univerzitetski grad u Caracasu]] • [[Museo de Bellas Artes (Caracas)]] • [[Muzej moderne umjetnosti Jesús Soto]] • [[Kizuna (most)]] • [[Međunarodni aerodrom u Phnom Penhu]] • [[Muzej genocida Tuol Sleng]] • [[El Cajón (brana)]] • [[Vrata bez povratka (Ouidah)]] • [[Musée Honmè]] • [[Međunarodni aerodrom u Nadiju]] • [[Međunarodni aerodrom u Nausoriju]] • [[Fort Zeelandia (Paramaribo)]] • [[Fort Nieuw-Amsterdam]] • [[Zatvor Outram]] • [[Stara Gradska vijećnica (Singapur)]] • [[Transpanamski cjevovod]] |group4 = Općenito |group4style = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |list4= [[De Stijl]] • [[Camp (stil)|Camp]] • [[Salon (Pariz)|Salon]] |below= }} ==Filmska umjetnost== ===Opći pojmovi=== {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | title = Doprinosi s područja filmografije | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | image = | imageleft = | bodyclass = hlist | list1 = [[Ekranizacija]] • [[Production I.G]] • [[noitaminA]] |list2= }} ===Biografije=== {{Navbox generic |titlestyle = color:black; background:white; border:1px solid black; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o filmašima |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |belowstyle= text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |above= |group1 = Glumci |list1= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= [[Dean Winters]] • [[Tobin Bell]] • [[Ed O'Neill]] • [[Mariska Hargitay]] • [[Tamara Tunie]] • [[Sam Waterston]] • [[Diane Neal]] • [[B.D. Wong]] • [[Robert Sean Leonard]] • [[Peter Jacobson]] • [[Matt Damon]] • [[Andy García]] • [[Billy Dee Williams]] • [[Robert Forster]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo}} | group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #CC0000; |list2= [[Ian Hart]] • [[Emma Watson]] • [[Hugh Fraser]] • [[Philip Jackson]] • [[David Suchet]] • [[Pauline Moran]] • [[Alan Rickman]] • [[David Thewlis]] • [[Linus Roache]] • [[Albert Finney]] • [[Phil Davis]] • [[Rupert Penry-Jones]] • [[Steve Pemberton]] • [[Sam Stockman]] • [[George Rossi]] • [[Hannah Walters]] • [[Johnny Harris]] • [[Ben Bishop]] • [[Christopher Fulford]] • [[Claire Rushbrook]] • [[Alex Jennings]] • [[Eille Norwood]] • [[Arthur Wontner]] • [[Clive Brook]] |group3 = {{nowrap|{{flagicon|AUS}} Australija}} | group3style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list3= [[Costas Mandylor]] • [[Chris Hemsworth]] • [[Liam Hemsworth]] • [[Luke Hemsworth]] • [[Mia Wasikowska]] • [[Jesse Spencer]] |group4 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group4style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list4= [[Duško Gruborović]] |group5 = {{flagicon|RUS}} Rusija |group5style = color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |list5= [[Vasilij Livanov]] • [[Igor Petrenko]] • [[Andrej Panjin]] • [[Stanislav Govoruhin]] |group6 = {{flagicon|FRA}} Francuska |group6style = color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |list6 = [[Irène Jacob]] |group7 = {{flagicon|JAP}} Japan |group7style = text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |list7= [[Kazuhiro Yamaji]] • [[Ryōhei Kimura]] |group8 = {{nowrap|{{flagicon|KAN}} Kanada}} | group8style = background-color:white; color:red; text-align:center; border-top: 1px solid #FF0000; border-bottom: 1px solid #FF0000; border-left: 1px solid white; border-right: 1px solid white; |list8= [[Matt Frewer]] |group9 = {{nowrap|{{flagicon|VEN}} Venezuela}} | group9style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #FCD116; |list9= [[Édgar Ramírez]] }} |group2 = Režiseri |list2= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= [[Bryan Singer]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo}} | group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #CC0000; |list2= [[Alfred Hitchcock]] |group3 = {{nowrap|{{flagicon|ITA}} Italija}} | group3style = text-align:center; color:#FFFFFF;background:#009246; border:1px solid #EF4135; |list3= [[Federico Fellini]] |group4 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group4style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list4= [[Branko Ivanda]] • [[Goran Kulenović]] • [[Dražen Žarković]] |group5 = {{flagicon|JAP}} Japan |group5style = text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |list5= [[Hirojuki Kakudō]] • [[Itsurō Kawasaki]] • [[Naoyoshi Shiotani]] • [[Katsuyuki Motohiro]] • [[Kiyotaka Suzuki]] |group6 = {{nowrap|{{flagicon|AUS}} Australija}} | group6style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list6= [[Peter Weir]] |group7 = {{nowrap|{{flagicon|NZL}} Novi Zeland}} | group7style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list7= [[Martin Campbell]] • [[Niki Caro]] |group8 = {{nowrap|{{flagicon|SUR}} Surinam}} | group8style = background:#C8102E; border:1px solid #007A33; color: #FFCD00; text-align:center; |list8= [[Pim de la Parra]] |group9 = {{nowrap|{{flagicon|POLJ}} Poljska}} | group9style = background:white; border:1px solid red; color: red; text-align:center; |list9= [[Agnieszka Holland]] |group10 = {{nowrap|{{flagicon|LAT}} Latvija}} | group10style = background:#77353D; border:1px solid silver; color: white; text-align:center; |list10= [[Gints Zilbalodis]] }} |group3 = Scenaristi<br>Producenti |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= [[Peter Blake]] • [[Katie Jacobs]] • [[Paul Attanasio]] • [[Lawrence Kaplow]] |group2 = {{flagicon|JAP}} Japan |group2style = text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |list2= [[Akijoshi Hongo]] • [[Reiko Joshida]] • [[Satoru Nishizono]] • [[Jōji Wada]] • [[Makoto Fukami]] • [[Kōji Yamamoto]] • [[Tō Ubukata]] • [[Jun Kumagai]] |group3 = {{flagicon|KAN}} Kanada |group3style = text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |list3= [[David Shore]] |group4 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group4style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list4= [[Ivan Maloča]] • [[Zoran Lazić]] • [[Tonći Kožul]] • [[Vlado Bulić]] • [[Branko Ružić (scenarist)|Branko Ružić]] • [[Koraljka Meštrović]] • [[Antonio Gabelić]] • [[Irena Krčelić]] • [[Nikolina Čuljak]] }} |below= }} ===Filmovi i serije=== {{Navbox generic |titlestyle = color:black; background:white; border:1px solid black; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o filmovima |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |belowstyle= text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |above= |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= ''[[Psycho]]'' • ''[[The Birds]]'' • ''[[Vertigo]]'' • ''[[Frenzy]]'' • ''[[Marnie]]'' • ''[[Rear Window]]'' • ''[[Rebecca]]'' • ''[[Mr. & Mrs. Smith (1941)|Mr. & Mrs. Smith]]'' • [[The Man Who Knew Too Much (1956)|''The Man Who Knew Too Much'' (1956)]] • ''[[Topaz (1969)|Topaz]]'' • [[Saw (2003)|''Saw'' (2003)]] • ''[[Saw (2004)|Saw]]'' • ''[[Saw II]]'' • ''[[Saw III]]'' • ''[[Saw IV]]'' • ''[[Saw V]]'' • ''[[From Hell (2001)|From Hell]]'' • [[The Count of Monte Cristo (2002)|''The Count of Monte Cristo'' (2002)]] • ''[[Notorious (1946)|Notorious]]'' • [[Sherlock Holmes (film, 1922)|''Sherlock Holmes'' (1922)]] • [[The Return of Sherlock Holmes (film, 1929)|''The Return of Sherlock Holmes'' (1929)]] • [[Sherlock Holmes (film, 1932)|''Sherlock Holmes'' (1932)]] • [[A Study in Scarlet (film, 1933)|''A Study in Scarlet'' (1933)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[It (film, 2017)|''It'' (2017)]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo}} | group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #CC0000; |list2= ''[[Sherlock Holmes and the Case of the Silk Stocking]]'' • [[The Hound of the Baskervilles (film, 2002)|''The Hound of the Baskervilles'' (2002)]] • ''[[Harry Potter and the Philosopher's Stone (2001)|Harry Potter and the Philosopher's Stone]]'' • ''[[Harry Potter and the Chamber of Secrets (2002)|Harry Potter and the Chamber of Secrets]]'' • ''[[Harry Potter and the Prisoner of Azkaban (2004)|Harry Potter and the Prisoner of Azkaban]]'' • ''[[Harry Potter and the Goblet of Fire (2005)|Harry Potter and the Goblet of Fire]]'' • ''[[Harry Potter and the Order of the Phoenix (2007)|Harry Potter and the Order of the Phoenix]]'' • ''[[Harry Potter and the Half-Blood Prince (2009)|Harry Potter and the Half-Blood Prince]]'' • ''[[Harry Potter and the Deathly Hallows - Part 1]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Harry Potter and the Deathly Hallows - Part 2]]'' • ''[[Agatha]]'' • ''[[The Krays]]'' • [[The Trial (1993)|''The Trial'' (1993)]] • ''[[Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Murder on the Orient Express (1974)|''Murder on the Orient Express'' (1974)]] • ''[[Murder, She Said]]'' • ''[[Murder Most Foul]]'' • ''[[Murder Ahoy!]]'' • ''[[Murder at the Gallop]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Sherlock Holmes (2009)|''Sherlock Holmes'' (2009)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Sherlock Holmes: A Game of Shadows]]'' • [[The Valley of Fear (film, 1916)|''The Valley of Fear'' (1916)]] • [[A Study in Scarlet (film, 1914)|''A Study in Scarlet'' (1914)]] • [[The Hound of the Baskervilles (film, 1921)|''The Hound of the Baskervilles'' (1921)]] • [[The Sign of Four (film, 1923)|''The Sign of Four'' (1923)]] • ''[[The Sleeping Cardinal]]'' • ''[[The Missing Rembrandt]]'' • ''[[The Triumph of Sherlock Holmes]]'' • [[The Sign of Four (film, 1932)|''The Sign of Four'' (1932)]] • [[Silver Blaze (film, 1937)|''Silver Blaze'' (1937)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Naked (film, 1993)|Naked]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[The Killing Fields (film)|The Killing Fields]]'' |group3 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list3= ''[[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Lea i Darija]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Svećenikova djeca]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Smrt Djevojčice sa žigicama (film)|Smrt Djevojčice sa žigicama]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Mirotvorac (film)|Mirotvorac]]'' |group4 = {{flagicon|JAP}} Japan |group4style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list4 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Digimon Adventure (film)|''Digimon Adventure'' (film)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Psycho-Pass: The Movie]]'' • ''[[Saraba hakobune]]'' • ''[[Issun-bōshi (film)|Issun-bōshi]]'' |group5 = {{flagicon|NJE}} Njemačka |group5style = text-align:center; color:#000000; background:#FFCC00; border:1px solid #FF0000; |list5 = [[Der Hund von Baskerville (film, 1914)|''Der Hund von Baskerville'' (1914)]] • [[Der Hund von Baskerville (film, 1929)|''Der Hund von Baskerville'' (1929)]] |group6 = {{flagicon|SSSR}} Sovjetski Savez |group6style = text-align:center; color:#FFD700; background:red; border:1px solid #FFD700; |list6 = ''[[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona]]'' (''[[Šerlok Holms i doktor Vatson]]'' • [[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona (film)|''Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona'' (film)]] • ''[[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona: Sobaka Baskervilej|Sobaka Baskervilej]]'' • ''[[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona: Sokroviša Agri|Sokroviša Agri]]'' • ''[[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona: Dvadcatij vek načinajecja|Dvadcatij vek načinajecja]]'') • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Desjat negritjat]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |group1 = {{flagicon|RUS}} Rusija | group1style =text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |list1 =''[[Savva. Serdce voina]]'' }} |group7 = {{flagicon|FRA}} Francuska |group7style = color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |list7 = ''[[Espoir, sierra de Teruel]]'' • ''[[Un chant d'amour]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Z (film)|Z]]'' |group8 = {{nowrap|{{flagicon|NZL}} Novi Zeland}} | group8style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border: 1px solid silver |list8= ''[[Whale Rider]]'' |group9 = {{nowrap|{{flagicon|KAN}} Kanada}} | group9style = background-color:white; color:red; text-align:center; border-top: 1px solid #FF0000; border-bottom: 1px solid #FF0000; border-left: 1px solid white; border-right: 1px solid white; |list9= ''[[The Hound of the Baskervilles (film, 2000)|The Hound of the Baskervilles]]'' • ''[[The Sign of Four (film, 2001)|The Sign of Four]]'' • ''[[The Royal Scandal]]'' • ''[[The Case of the Whitechapel Vampire]]'' |group10 = {{nowrap|{{flagicon|VEN}} Venezuela}} | group10style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #FCD116; |list10= ''[[Punto y raya]]'' |group11 = {{nowrap|{{flagicon|HON}} Honduras}} | group11style = background-color:#0073CF; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list11= ''[[Morazán (film)|Morazán]]'' |group12 = {{nowrap|{{flagicon|FIJ}} Fidži}} | group12style = background-color:#68BFE5; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list12= ''[[The Land Has Eyes]]'' |group13 = {{nowrap|{{flagicon|SUR}} Surinam}} | group13style = background:#C8102E; border:1px solid #007A33; color: #FFCD00; text-align:center; |list13= ''[[Wan Pipel]]'' |group14 = {{nowrap|{{flagicon|LAT}} Latvija}} | group14style = background:#77353D; border:1px solid silver; color: white; text-align:center; |list14= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Straume]]'' |group15= Likovi |list15 = [[King Kong]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border: 1px solid black; |group1 = ''Star Wars'' |list1 = [[Darth Sidious]] • [[Yoda]] • [[Darth Vader]] • [[Qui-Gon Jinn]] • [[General Grievous]] |group2 = ''Saw'' |list2 = [[Mark Hoffman]] }} }} {{Navbox generic |titlestyle = color:black; background:white; border:1px solid black; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o serijama |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |belowstyle= text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |above= |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= ''[[Law & Order: Special Victims Unit]] ''([[:Kategorija:Zakon i red: Odjel za žrtve|kategorija]])'' • [[Law & Order: Criminal Intent]] ''([[:Kategorija:Zakon i red: Zločinačke nakane|kategorija]])'' • [[Law & Order]] ''([[:Kategorija:Zakon i red|kategorija]])'' • [[House, M.D.]] ''([[:Kategorija:Dr. House|kategorija]])'' • [[Toro i Pončo]] '' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[It (miniserija)|''It'' (miniserija)]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo}} | group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #CC0000; |list2= ''[[Agatha Christie's Poirot]] • [[The Adventures of Sherlock Holmes (televizijska serija)|The Adventures of Sherlock Holmes]] • [['Allo 'Allo!]] • [[Blackadder]] • [[Whitechapel (serija)|Whitechapel]] ''([[:Kategorija:Whitechapel|kategorija]])'' '' |group3 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list3= ''[[Nad lipom 35]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Bitange i princeze]]'' ([[:Kategorija:Bitange i princeze|kategorija]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[Epizoda 9 (Bitange i princeze, sezona 1)|Epizoda 9 (S1)]]") |group4 = {{flagicon|JAP}} Japan |group4style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list4 = ''[[Digimon Adventure]] ''([[:Kategorija:Digimon Adventure|kategorija]] • [[Popis epizoda Digimon Adventurea|popis epizoda]])'' '' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Psycho-Pass]]'' ([[:Kategorija:Psycho-Pass|kategorija]] • [[:Kategorija:Epizode animea Psycho-Pass|Epizode - sezona 1]] [ [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[Perfect World]]" • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[Saint's Supper]]" • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[The Gates of Judgment]]" ] / [[:Kategorija:Epizode animea Psycho-Pass 2|2]] [ [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[The Scales of Justice 〈299/300〉]]" ]) |group5 = {{flagicon|RUS}} Rusija |group5style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |list5= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Šerlok Holms (TV serija)|Šerlok Holms]]'' |group6= Likovi |list6 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |group1 = ''SVU'' |list1 = [[Donald Cragen]] • [[Melinda Warner]] • [[Casey Novak]] • [[Dani Beck]] • [[Chester Lake]] • [[Elizabeth Donnelly]] • [[Brian Cassidy]] • [[Monique Jeffries]] • [[Kim Greylek]] • [[George Huang]] |group2 = ''L&O'' |list2 = [[Michael Cutter]] • [[Cyrus Lupo]] • [[Connie Rubirosa]] • [[Abbie Carmichael]] • [[Emil Skoda]] • [[Rey Curtis]] • [[Kevin Bernard]] • [[Jack McCoy]] |group3 = ''CI'' |list3 = [[Nola Falacci]] • [[Danny Ross]] • [[Zach Nichols]] |group4 = ''House'' |list4 = [[Gregory House]] • [[James Wilson]] • [[Robert Chase]] • [[Chris Taub]] • [[Lucas Douglas]] • [[Henry Dobson]] • [[John i Blythe House]] • [[Darryl Nolan]] |group5 = ''Whitechapel'' |list5 = [[Emerson Kent]] • [[Finlay Mansell]] • [[Megan Riley]] |group6 = ''[[Digimon]]''<br><small>([[Popis Digimona]])</small> |list6 = [[Taichi Jagami]] • [[Gospodari tame]] ([[Machinedramon]] • [[Piedmon]] • [[Puppetmon]] • [[MetalSeadramon]]) • [[Izzy Izumi]] • [[Devimon]] • [[Whamon]] • [[Phantomon]] • [[Apocalymon]] • [[Andromon]] • [[Datamon]] • [[Bakemon]] • [[Etemon]] • [[Monzaemon]] • [[Digitamamon]] • [[Meramon]] • [[MetalEtemon]] • [[Seadramon]] • [[Myotismon]] • [[VenomMyotismon]] • [[Centarumon]] • [[Piximon]] • [[Ogremon]] • [[Wizardmon]] • [[Shellmon]] • [[Elecmon]] • [[Frigimon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Leomon]] • [[SaberLeomon]] • [[DemiDevimon]] • [[LadyDevimon]] }} }} ==Strip i mange== {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | title = Doprinosi s područja stripa | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | image = | imageleft = | bodyclass = hlist | list1 = [[Stripovska smrt]] |list2= }} ===Batman=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title=Batman |groupstyle = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |abovestyle= text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |belowstyle= text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |groupstyle = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |above= |group1 = Likovi |group1style = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Batman]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Joker (strip)|Joker]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Penguin]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Riddler]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Mr. Freeze]] • [[Robin]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Catwoman]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Two-Face]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Mad Hatter (DC comics)|Mad Hatter]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Calendar Man]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Scarecrow]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Professor Pyg]] • [[Dollotroni]] • [[Son of Pyg]] • [[Hugo Strange]] |group2 = Autori | group2style = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |list2= [[Bob Kane]] • [[Bill Finger]] • [[Jerry Robinson]] <!-- |group3 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list3= ''[[Nad lipom 35]]'' |group4 = {{flagicon|JAP}} Japan |group4style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list4 = ''[[Digimon Adventure]] ''([[:Kategorija:Digimon Adventure|kategorija]] • [[Popis epizoda Digimon Adventurea|popis epizoda]])'' '' |group5= Likovi |list5 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |group1 = ''SVU'' |list1 = [[Donald Cragen]] • [[Melinda Warner]] • [[Casey Novak]] • [[Dani Beck]] • [[Chester Lake]] • [[Elizabeth Donnelly]] • [[Brian Cassidy]] • [[Monique Jeffries]] • [[Kim Greylek]] • [[George Huang]] |group2 = ''L&O'' |list2 = [[Michael Cutter]] • [[Cyrus Lupo]] • [[Connie Rubirosa]] • [[Abbie Carmichael]] • [[Emil Skoda]] • [[Rey Curtis]] • [[Kevin Bernard]] • [[Jack McCoy]] |group3 = ''CI'' |list3 = [[Nola Falacci]] • [[Danny Ross]] • [[Zach Nichols]] |group4 = ''House'' |list4 = [[Gregory House]] • [[James Wilson]] • [[Robert Chase]] • [[Chris Taub]] • [[Lucas Douglas]] • [[Henry Dobson]] • [[John i Blythe House]] • [[Darryl Nolan]] |group5 = ''Whitechapel'' |list5 = [[Emerson Kent]] • [[Finlay Mansell]] • [[Megan Riley]] |group6 = ''[[Digimon]]''<br><small>([[Popis Digimona]])</small> |list6 = [[Taiči Jagami]] • [[Gospodari tame]] ([[Machinedramon]] • [[Piedmon]] • [[Puppetmon]] • [[MetalSeadramon]]) • [[Izzy Izumi]] • [[Devimon]] • [[Whamon]] • [[Phantomon]] • [[Apocalymon]] • [[Andromon]] • [[Datamon]] • [[Bakemon]] • [[Etemon]] • [[Monzaemon]] • [[Digitamamon]] • [[Meramon]] • [[MetalEtemon]] • [[Seadramon]] • [[Myotismon]] • [[VenomMyotismon]] • [[Centarumon]] • [[Piximon]] • [[Ogremon]] • [[Wizardmon]] • [[Shellmon]] • [[Elecmon]] • [[Frigimon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Leomon]] • [[SaberLeomon]] • [[DemiDevimon]] • [[LadyDevimon]] }}--> }} ===Bleach=== {{Navbox |titlestyle = |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title=Bleach |groupstyle = |abovestyle= |belowstyle= |groupstyle = |above= |group1 = |group1style = |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Bleach (manga)|Bleach]]'' ([[Lista poglavlja i tankōbon izdanja mange Bleach|poglavlja]]) • [[Bleach (anime)|Anime]] • [[Tite Kubo]] <!-- |group2 = Autori | group2style = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |list2= [[Bob Kane]] • [[Bill Finger]] • [[Jerry Robinson]] |group3 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list3= ''[[Nad lipom 35]]'' |group4 = {{flagicon|JAP}} Japan |group4style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list4 = ''[[Digimon Adventure]] ''([[:Kategorija:Digimon Adventure|kategorija]] • [[Popis epizoda Digimon Adventurea|popis epizoda]])'' '' |group5= Likovi |list5 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |group1 = ''SVU'' |list1 = [[Donald Cragen]] • [[Melinda Warner]] • [[Casey Novak]] • [[Dani Beck]] • [[Chester Lake]] • [[Elizabeth Donnelly]] • [[Brian Cassidy]] • [[Monique Jeffries]] • [[Kim Greylek]] • [[George Huang]] |group2 = ''L&O'' |list2 = [[Michael Cutter]] • [[Cyrus Lupo]] • [[Connie Rubirosa]] • [[Abbie Carmichael]] • [[Emil Skoda]] • [[Rey Curtis]] • [[Kevin Bernard]] • [[Jack McCoy]] |group3 = ''CI'' |list3 = [[Nola Falacci]] • [[Danny Ross]] • [[Zach Nichols]] |group4 = ''House'' |list4 = [[Gregory House]] • [[James Wilson]] • [[Robert Chase]] • [[Chris Taub]] • [[Lucas Douglas]] • [[Henry Dobson]] • [[John i Blythe House]] • [[Darryl Nolan]] |group5 = ''Whitechapel'' |list5 = [[Emerson Kent]] • [[Finlay Mansell]] • [[Megan Riley]] |group6 = ''[[Digimon]]''<br><small>([[Popis Digimona]])</small> |list6 = [[Taiči Jagami]] • [[Gospodari tame]] ([[Machinedramon]] • [[Piedmon]] • [[Puppetmon]] • [[MetalSeadramon]]) • [[Izzy Izumi]] • [[Devimon]] • [[Whamon]] • [[Phantomon]] • [[Apocalymon]] • [[Andromon]] • [[Datamon]] • [[Bakemon]] • [[Etemon]] • [[Monzaemon]] • [[Digitamamon]] • [[Meramon]] • [[MetalEtemon]] • [[Seadramon]] • [[Myotismon]] • [[VenomMyotismon]] • [[Centarumon]] • [[Piximon]] • [[Ogremon]] • [[Wizardmon]] • [[Shellmon]] • [[Elecmon]] • [[Frigimon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Leomon]] • [[SaberLeomon]] • [[DemiDevimon]] • [[LadyDevimon]] }}--> }} ==Prirodne znanosti== ===Općenito=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz znanost |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Fizika |group1style = text-align:center; color:#6699CC; background:#73C2FB; border:1px solid #6699CC; |list1= [[Čvor (mjerna jedinica)]] • [[Veber]] • [[Kirchhoffovi zakoni spektroskopije]] • [[Kirchhoffovi zakoni]] • [[Paulijeva jednadžba]] • [[RIKEN]] • [[Laplaceov demon]] |group2 = Kemija |group2style = text-align:center; color:#800080; background:#C9A0DC; border:1px solid #800080; |list2= [[Eksploziv]] • [[Mendeljejevovi predviđeni elementi]] • [[Primordijski elementi]] • [[Arsenatna kiselina]] • [[Orsinijeva bomba]] |group3 = Biologija<br>Medicina |group3style = text-align:center; color:#01796F; background: #50C878; border:1px solid #01796F; |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#01796F; background: #50C878; border:1px solid #01796F; |group1=Biologija |list1= [[Gušter]] • ''[[Bufo periglenes]]'' • ''[[Doryanthes excelsa]]'' • ''[[Varanus giganteus]]'' • ''[[Phyllopteryx]]'' • ''[[Callocephalon fimbriatum]]'' • ''[[Lycalopex vetulus]]'' • ''[[Bothrops insularis]]'' • ''[[Bletilla striata]]'' • [[Divovska sabljasta antilopa]] • ''[[Laniarius brauni]]'' • [[Pelorus Jack]] • [[Snareski pingvin]] • ''[[Agathis australis]]'' • ''[[Leiopelmatidae]]'' • [[Haastov orao]] • [[Srebrna paprat]] • [[Novozelandski dugorepi šišmiš]] • [[Sisavac iz Saint Bathansa]] • ''[[Icterus icterus]]'' • ''[[Cattleya mossiae]]'' • [[Kuprej]] • ''[[Sphaerocoryne affinis]]'' • [[Ruatanski aguti]] • ''[[Brachylophus]]'' • [[Plava otrovna žaba]] • [[Papilionanthe Miss Joaquim|''Papilionanthe'' Miss Joaquim]] |group2=Medicina |list2= [[Guillain-Barréov sindrom]] }} |group4 = Tehnologija |group4style = text-align:center; color:#B8860B; background:#DAA520; border:1px solid #B8860B; |list4= [[Metalurgija]] • [[Vatreno oružje]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#B8860B; background:#DAA520; border:1px solid #B8860B; |group1=Računalna tehnologija |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Apple Inc.]] ([[Korisnik:Rjecina2|suradnja]]) • ''[[Crash Twinsanity]] • [[Sly 3: Honor Among Thieves]] • [[The Da Vinci Code (igra)|The Da Vinci Code]]'' • [[HOLMES2]] • [[Japanese Movie Database]] • [[Red Star OS]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Ori and the Blind Forest]]'' • ''[[Ori and the Will of the Wisps]]'' }} |group5 = Geografija |group5style = text-align:center; color:#964B00; background:#E1A95F; border:1px solid #964B00; |list5= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#964B00; background:#E1A95F; border:1px solid #964B00; |group1=Država |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Benin}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Estonija}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Fidži}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Francuska}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Honduras}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Kambodža}} • {{flag|Škotska}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Venezuela}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Surinam}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Sjeverna Koreja}} |group2=Naselja |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|ANG}} [[Benguela]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Cabinda (grad)|Cabinda]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Cambambe]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Cuito]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Huambo]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Lobito]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Lubango]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Lucapa]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Malanje]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Namibe]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Klosterneuburg]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Waterloo (Belgija)|Waterloo]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Parakou]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Djougou]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Bohicon]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Allada]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Kandi, Benin|Kandi]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Ouidah]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Abomey-Calavi]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Ganvié]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Vratislavice]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Labasa]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Nadi]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Nausori]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Sigatoka]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Besançon]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Colombey-les-Deux-Églises]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Jœuf]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Mérignac]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Vichy]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Ho, Gana|Ho]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Kumasi]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Sekondi-Takoradi]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Tema, Gana|Tema]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Trujillo, Honduras|Trujillo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Caprese Michelangelo]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Nabari]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Satoshō]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Kampong Cham]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Sihanoukville]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Battambang]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Siem Reap]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Poipet]]{{•w}} {{flagicon|CRC}} [[San José, Kostarika|San José]]{{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Ujarrás]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Baracoa]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Bayamo]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Cienfuegos]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Guantánamo]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Las Tunas (grad)|Las Tunas]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Manzanillo, Kuba|Manzanillo]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Pinar del Río]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Puerto Padre]] {{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Santa Clara, Kuba|Santa Clara]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Voorhout]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Dunedin]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Nelson, Novi Zeland|Nelson]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Waitangi, Northland|Waitangi]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[La Villa de los Santos]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Balboa (Panama)|Balboa]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Oranienbaum]]{{•w}} {{flagicon|SIN}} [[Bedok]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Ch'ŏngjin]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Hamhŭng]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Namp'o]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[P'anmunjŏm]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Rasŏn]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Sinŭiju]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Wŏnsan]]{{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Moiwana]] {{nowrap end}} |group3=Ostalo |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#964B00; background:#E1A95F; border:1px solid #964B00; |group1 = Administracija |list1 = [[Uljanovska oblast]] • [[Provincije Kostarike]] • [[Regioni Francuske]] • [[:Kategorija:Provincije Sjeverne Koreje|Provincije Sjeverne Koreje]] • [[Cabinda (provincija)]] • [[Rossov zavisni teritorij]] • [[Kraljevstvo Novi Zeland]] • [[Regije Novog Zelanda]] ([[Tasman (distrikt)|Tasman]] • [[Otago (regija)|Otago]] • [[Marlborough (regija)|Marlborough]] • [[Southland (regija)|Southland]] • [[Canterbury (regija, Novi Zeland)|Canterbury]] • [[West Coast (regija)|West Coast]]) • [[Scottova baza]] • [[Savezni teritoriji Venezuele]] • [[Obala komaraca]] • [[Departmani Benina]] |group2 = Otoci<br>Poluotoci |list2 = [[Iwo Jima]] • [[Ilha da Queimada Grande]] • [[Isla de la Juventud]] • [[Kermadecovi otoci]] • [[Los Roques (arhipelag)]] • [[Margaritin otok]] • [[Koh Kong (otok)|Koh Kong]] • [[Baia dos Tigres]] • [[Tigrov otok]] • [[Labuđi otoci]] • [[Viti Levu]] • [[Vanua Levu]] • [[Ceva-I-Ra]] • [[Koro (otok)|Koro]] • [[Kadavu]] • [[Taveuni]] • [[Rotuma]] • [[Uea]] • [[Bau (otok)|Bau]] • [[Naissaar]] • [[Pulau Ujong]] • [[Pedra Branca (Singapur)]] |group3 = Hidrologija |list3 = [[Arenal]] • [[Crvena Volta (rijeka)|Crvena Volta]] • [[Jezero Bosumtwi|Bosumtwi]] • [[Cascade de Gavarnie]] • [[Parnaíba (rijeka)|Parnaíba]] • [[Taedong]] • [[Korejski zaljev]] • [[Istočnokorejski zaljev]] • [[Tumen (rijeka)|Tumen]] • [[Rajsko jezero]] • [[Laguna de Leche]] • [[Zaljev Guantánamo]] • [[Cookov prolaz]] • [[Slapovi Calandula]] • [[Waikato (rijeka)|Waikato]] • [[Rotorua (jezero)|Rotorua]] • [[Tonlé Sap]] • [[Kwanza]] • [[Cunene]] • [[Lucala]] • [[Sangkae]] • [[Río Coco]] • [[Honduraški zaljev]] • [[Aguán]] • [[Ouémé (rijeka)|Ouémé]] • [[Oti (rijeka)|Oti]] • [[Beninski zaljev]] • [[Couffo (rijeka)|Couffo]] • [[Zou (rijeka)|Zou]] • [[Rewa (rijeka)|Rewa]] • [[Sigatoka (rijeka)|Sigatoka]] • [[Bligh Water]] • [[Valaste (vodopad)]] |group4 = Geologija |list4 = [[Mount Afadjato]] • [[Irazú]] • [[Pico da Neblina]] • [[Sierra Maestra]] • [[Serra da Chela]] • [[Mount Earnslaw]] • [[Južne Alpe]] • [[Pico Bolívar]] • [[Pico Humboldt]] • [[Pico Bonpland]] • [[Roraima (tepui)|Roraima]] • [[Kukenán (tepui)|Kukenán]] • [[Phnom Aural]] • [[Kardamonske planine]] • [[Slonovske planine]] • [[Phnom Kulen]] • [[Morro do Moco]] • [[Cerro Las Minas]] • [[Atakora (planinski lanac)|Atakora]] • [[Mont Sokbaro]] • [[Mont Agou]] • [[Mount Tomanivi]] • [[Van Asch Van Wijck (planinski lanac)]] • [[Barú]] |group5 = Ostalo |list5 = [[Park Ueno]] • ''[[Outback]]'' • [[Skijalište Masikryong]] • [[Pjongjanško vrijeme]] • [[Močvara Zapata]] • [[Park Johna Lennona]] • ''[[Lluvia de peces]]'' • [[Koraljna obala (Fidži)]] • [[Vanalinn]] • [[Singapurska luka]] }} }} |below= }} ===Znanstvenici=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz znanstvenike |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Fizičari |group1style = text-align:center; color:#6699CC; background:#73C2FB; border:1px solid #6699CC; |list1= [[Antoine Henri Becquerel]] • [[Heinrich Rudolf Hertz]] • [[Carl Hellmuth Hertz]] • [[Gustav Ludwig Hertz]] • [[Michael Faraday]] • [[Wilhelm Conrad Röntgen]] • [[Gerardus 't Hooft]] • [[Max Born]] • [[Edward Teller]] • [[Charles-Augustin de Coulomb]] • [[Joseph Henry]] • [[Wilhelm Eduard Weber]] • [[Lise Meitner]] • [[Gustav Robert Kirchhoff]] • [[Igor Kurčatov]] • [[Evangelista Torricelli]] • [[Erwin Schrödinger]] • [[Albert Einstein]] • [[Louis de Broglie]] • [[Wolfgang Pauli]] • [[Jean Baptiste Perrin]] • [[Arthur Holly Compton]] • [[Owen Willans Richardson]] • [[Čandrasekara Venkata Raman]] • [[Charles Thomson Rees Wilson]] • [[Carl David Anderson]] • [[George Paget Thomson]] • [[Victor Franz Hess]] • [[Isidor Isaac Rabi]] • [[Clinton Joseph Davisson]] • [[Aleksandar Prohorov]] • [[Henri Poincaré]] • [[Hideki Yukawa]] • [[Shin'ichirō Tomonaga]] • [[Joshio Nishina]] • [[William Lawrence Bragg]] • [[Brian Schmidt]] • [[William Henry Bragg]] • [[Mark Oliphant]] • [[Jean d'Alembert]] • [[Abdus Salam]] |group2 = Kemičari |group2style = text-align:center; color:#800080; background:#C9A0DC; border:1px solid #800080; |list2= [[Dmitrij Mendeljejev]] • [[Pierre Curie]] • [[Henry Cavendish]] • [[William Ramsay]] • [[Francis William Aston]] • [[Adolf von Baeyer]] • [[Eduard Buchner]] • [[Jacobus Henricus van 't Hoff]] • [[Henri Moissan]] • [[John Warcup Cornforth]] • [[Alan MacDiarmid]] • [[Glenn T. Seaborg]] |group3 = Liječnici |group3style = text-align:center; color:#01796F; background: #50C878; border:1px solid #01796F; |list3= [[Alexander Fleming]] • [[Hakaru Hashimoto]] • [[Tomisaku Kawasaki]] • [[Mikito Takajasu]] • [[Hidejo Noguchi]] • [[Kitasato Shibasaburō]] • [[Howard Florey]] • [[Robin Warren]] • [[Barry J. Marshall]] • [[Elizabeth Blackburn]] • [[Peter C. Doherty]] • [[Frank Macfarlane Burnet]] • [[John Carew Eccles]] • [[Dominique-Jean Larrey]] • [[Carlos Chagas]] • [[Sergej Korsakov]] • [[Arístides Agramonte]] • [[Carlos Finlay]] • [[John Marshall Macdonald]] • [[Baruj Benacerraf]] • [[Jacinto Convit]] • [[Salvador Moncada]] • [[Friedrich Robert Faehlmann]] • [[Jean Itard]] • [[Georges Mathé]] |group4 = Izumitelji |group4style = text-align:center; color:#B8860B; background:#DAA520; border:1px solid #B8860B; |list4= [[Ferdinand Porsche]] • [[André Citroën]] • [[Gottlieb Daimler]] • [[Eli Whitney]] • [[Humberto Fernández-Morán]] |group5 = Geografi |group5style = text-align:center; color:#964B00; background:#E1A95F; border:1px solid #964B00; |list5= [[Vladimir Tagancev]] |below= }} ==Društvene znanosti== ===Općenito=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz društvene znanosti |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Povijest |group1style = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |list1= [[Povijest Europe]] (nedovršeno) {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |group1 = pre-XX vijek. |list1 = [[Banket kestenja]] • [[Osmanski interegnum]] • [[Šogunat Tokugawa]] • [[Kultura Diquis]] • [[Zlatna Obala (danska kolonija)]] • [[Zlatna Obala (portugalska kolonija)]] • [[Zlatna Obala (švedska kolonija)]] • [[Zlatna Obala (nizozemska kolonija)]] • [[Bushrangeri]] • [[Plesna epidemija iz 1518.]] • [[Edikt iz Nantesa]] • [[Edikt iz Fontainebleaua]] • [[Kolonijalni Brazil]] • [[Generalna kapetanija Kuba]] • [[Guvernorat Kuba]] • [[Loango-Angola]] • [[Provincija Venezuela]] • ''[[Klein-Venedig]]'' • [[Funan]] • [[Mračno doba (Kambodža)]] • [[Longvek]] • [[Generalna kapetanija Gvatemala]] • [[Podzemni grad Agongointo-Zoungoudo]] • [[Obala robova]] • [[Kraljevstvo Dahomej]] • [[Carstvo Oyo]] • [[Kralj Dahomeja]] • [[Dahomejski godišnji običaji]] • [[Društvo za Surinam]] • [[Invazija Surinama (1667)|Invazija Surinama]] • [[Napad na Fort Zeelandiju (1667)|Napad na Fort Zeelandiju]] • [[Kraljevina Singapura]] • ''[[Malajski anali]]'' • [[Temasek]] • [[Grčko herojsko doba]] • [[Gran Coclé]] • [[Castilla de Oro]] • [[Drakeov napad na Panamu]] • [[Pljačka Paname]] • [[Darijenska spletka]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |group1 = XVIII. vijek |list1 = [[Savjet drevnih]] • [[Prva Francuska Republika]] • [[Konzulat (Francuska)]] • [[Direktorij (Francuska)]] • [[Komitet javnog spasa]] • [[Jakobinska diktatura]] • [[Termidorska reakcija]] • [[Puč 18. brumairea]] • [[Žirondinci]] • [[Septembarski masakri]] • [[Bijeg u Varennes]] • [[Žirondinski ustavni projekt]] • [[Kraljevstvo Francuska (1791-1792)]] • [[Prva industrijska revolucija]] • [[Vicekraljevstvo Nova Granada]] • [[Generalna kapetanija Venezuela]] • ''[[Kambodžanske kraljevske kronike]]'' |group2 = XIX. vijek |list2 = [[Posvećenje Napoleona I]] • [[Kraljevina Holandija]] • [[Kraljevina Vestfalija]] • [[Burbonska restauracija]] • [[Druga industrijska revolucija]] • [[Monroeova doktrina]] • [[Zlatna Obala (britanska kolonija)]] • [[Pobuna u Eureki]] • [[Julska Monarhija]] • [[Francuska revolucija 1848.]] • [[Druga Francuska Republika]] • [[Dani lipnja]] • [[Predsjednički izbori u Francuskoj 1848.]] • [[Francuski ustavni referendum 1851.]] • [[Referendum o Drugom Francuskom Carstvu 1852.]] • [[Pariški sporazum (1856)]] • [[Pariški kongres (1856)]] • [[Orsinijev atentat]] • [[Bitka kod Sedana (1870)]] • [[Treća Francuska Republika]] • [[Suđenje tridesetorici]] • [[Kriza 16. svibnja 1877.]] • [[Panamski skandali]] • [[Tonkinska afera]] • [[Protektorat Annam]] • [[Kočinkina]] • [[Zastupnički dom (Francuska)]] • [[Predstavnički dom (Francuska)]] • [[Incident u Fashodi]] • [[Predsjednički izbori u Brazilu 1891.]] • [[Ujedinjeno Kraljevstvo Portugala, Brazila i Algarva]] • [[Kraljevina Brazil]] • [[Nezavisnost Brazila]] • [[Brazilsko Carstvo]] • [[Brazilski rat za nezavisnost]] • [[Prva Brazilska Republika]] • [[Desetogodišnji rat]] • [[Mali rat (Kuba)]] • [[Kubanski rat za nezavisnost]] • [[Američka vojna uprava na Kubi]] • [[Tellerov amandman]] • [[Pariški sporazum (1898)]] • [[Novi Zeland (kolonija)]] • [[Ratovi mušketa]] • [[Novozelandski ratovi]] • [[Sewellovo ministarstvo (1856.)]] • [[Vrhovna hunta]] • [[Prva Venezuelanska Republika]] • [[Venezuelanski rat za nezavisnost]] ([[Bitka na jezeru Maracaibo]]) • [[Druga Venezuelanska Republika]] • [[Manifest iz Cartagene]] • [[Divna kampanja]] • [[Dekret o ratu do smrti]] • [[Treća Venezuelanska Republika]] • [[Kongres u Angosturi]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Velika Kolumbija]] • [[Država Venezuela]] • [[Savezni rat]] • [[Sjedinjene Države Venezuele]] • [[Venezuelanska kriza (1895)]] • [[Francuski protektorat u Kambodži]] • [[Tonkin (francuski protektorat)]] • [[Comayagua (provincija)]] • [[Državni udar u Hondurasu 1827.]] • [[Prvi francusko-dahomejski rat]] • [[Drugi francusko-dahomejski rat]] • [[Francuski Dahomej]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Francuska Zapadna Afrika]] • [[Kraljevstvo Fidži]] • [[Fidži (kolonija)]] • ''[[Ärkamisaeg]]'' • [[Singapurski sporazum 1819.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Tjesnačka naselja]] • [[Anglo-nizozemski sporazum (1824)]] • [[Nezavisnost Paname]] • [[Akt o nezavisnosti Paname]] • [[Panamá (savezna država)]] • [[Panamá (departman)]] • [[Slobodna Država Prevlake]] • [[Sporazum Carrillo–Obarrio]] • [[Panamska kriza 1885.]] • [[Tisućudnevni rat]] |group3 = XX. vijek<br>(do 1914.) |list3 = [[Plattov amandman]] • [[Republika Kuba (1902–1959)]] • [[Pacifikacija Kube]] • [[Novi Zeland (dominion)]] • [[Venezuelanska kriza (1902–1903)]] • [[Nizozemsko-venezuelanski rat]] • [[Odcjepljenje Paname od Kolumbije]] • [[Privremena vladina hunta (Panama)]] • [[Zona Panamskog kanala]] }} |group2 = Prvi svjetski rat<br>(1914. - 1918.) |list2 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |group1 = Općenito |list1 = [[Prvi svjetski rat]] • [[Središnje sile]] |group2 = Bitke |list2 = [[Bitka kod Tannenberga (1914.)|Bitka kod Tannenberga]] • [[Cerska bitka]] • [[Kolubarska bitka]] • [[Ofenziva od 100 dana]] • [[Druga bitka na Marni]] • [[Ofenziva Meuse-Argonne]] • [[Bitka na granicama]] • [[Nivelleova ofenziva]] • [[Bitka kod grebena Vimy]] |group3 = Ostalo |list3 = [[Sarajevski atentat]] • [[Oktobarska revolucija]] • [[Mir u Brest-Litovsku]] • [[Ruska revolucija (1917.)|Ruska revolucija 1917.]] • [[Britanski Togoland]] • ''[[Entente Cordiale]]'' • [[Francusko-ruska alijansa]] • [[Anglo-ruska antanta]] • [[Sovjetska Republika Naissaar]] • [[Manifest narodā Estonije]] • [[Njemačka okupacija Estonije u Prvom svjetskom ratu]] • [[Singapurska pobuna 1915.]] }} |group3 = Međuratno razdoblje<br>(1918. - 1939.) |list3 = [[Pariška mirovna konferencija 1919.]] • [[Münchenski sporazum]] • [[Abdikacijska kriza]] • [[Ugovori iz Locarna]] • [[Briand-Cerettijev sporazum]] • [[Briand-Kelloggov pakt]] • [[Kriza 6. veljače 1934.]] • [[Predsjednički izbori u Brazilu 1930.]] • [[Brazilska revolucija 1930.]] • [[Privremena vojna junta (1930)]] • [[Vargasova era]] • [[Pentarhija iz 1933.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Estonski rat za nezavisnost]] • [[Estonska radnička komuna]] • [[Rusko-estonski sporazum iz Tartua]] • [[Vaps (pokret)]] • [[Pokušaj državnog udara u Estoniji 1924.]] • [[Suđenje 149-orki]] • [[Baltička antanta]] • [[Doba šutnje]] |group4 = Drugi svjetski rat<br>(1939. - 1945.) |list4 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |group1 = Općenito |list1 = [[Drugi svjetski rat]] • [[Uzroci Drugog svjetskog rata]] • [[Saveznici]] • [[Sile Osovine]] • [[Posljedice Drugog svjetskog rata]] |group2 = Bitke |list2 = [[Operacija Bagration]] • [[Bitka za Francusku]] • [[Bitka kod La Plate]] • [[Saveznička invazija Sicilije]] • [[Operacija Anton|Operacija ''Anton'']] • [[Operacija Dragoon|Operacija ''Dragoon'']] • [[Praški ustanak]] • [[Ljetni rat]] • [[Bitka za Singapur]] • [[Operacija Jaywick|Operacija ''Jaywick'']] • [[Bombardiranje Singapura (1944–1945)]] • [[Bombardiranje Singapura (1941)]] • [[Operacija Tiderace|Operacija ''Tiderace'']] • [[Operacija Struggle|Operacija ''Struggle'']] |group3 = Ostalo |list3 = [[Schindlerovi židovi]] • [[Hitlerov pozdrav]] • [[Operacija Valkira]] • [[Vichyevska Francuska]] • [[Republika Slovačka (1939. - 1945.)]] • [[Riomski proces]] • [[Glasovanje o delegaciji punih ustavnih ovlasti Philippeu Pétainu]] • [[Njemačka vojna uprava u Belgiji i sjevernoj Francuskoj]] • [[Njemačka vojna uprava u okupiranoj Francuskoj]] • ''[[Militärverwaltung]]'' • [[Slobodna Francuska]] • [[Apel 18. juna]] • [[Privremena vlada Francuske Republike]] • [[Čehoslovačka vlada u egzilu]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Benešovi dekreti]] • [[Japanska okupacija Kambodže]] • [[Njemačka okupacija Estonije u Drugom svjetskom ratu]] • ''[[Generalbezirk Estland]]'' • [[Estonska samouprava]] • [[Reichskommissariat Ostland|''Reichskommissariat'' Ostland]] • [[Bijeg podmornice Orzeł|Bijeg podmornice ''Orzeł'']] • [[Shōnan-tō]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Sook Ching]] • [[Sōjūsetsu incident]] • [[Operacija Gustavus|Operacija ''Gustavus'']] • [[Operacija Zipper|Operacija ''Zipper'']] • [[Britanska vojna uprava (Malaja)]] }} |group5 = Hladni rat<br>(1945. - 1991.) |list5 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Hladni rat]] • [[Elizejski ugovor]] • [[Nixonov posjet Kini 1972.]] • [[Angolski građanski rat]] • [[Trumanova doktrina]] • [[Socijalistička Republika Rumunjska]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Demokratska Kampućija]] • [[Zapadna Njemačka]] • [[Kostarikanski građanski rat]] • [[Gana (krunska zemlja)]] • [[Neredi u Accri 1948.]] • [[Velika šestorica (Gana)]] • [[Politika bijele Australije]] • [[Ustavna kriza u Australiji 1975.]] • [[Četvrta Francuska Republika]] • [[Peta Francuska Republika]] • [[Maj 1968]] • [[Druga Brazilska Republika]] • [[Državni udar u Brazilu 1964.]] • [[Vojna diktatura u Brazilu]] • [[Brazilska vojna hunta (1969)]] • [[Narodna Republika Koreja]] • [[Sovjetska civilna uprava]] • [[Privremeni narodni komitet za Sjevernu Koreju]] • [[Korejska demilitarizirana zona]] • [[Bitka za Incheon]] • [[Operacija Pokpoong]] • [[Podjela Koreje]] • [[Korejski sporazum o primirju]] • [[Bombaški napad u Rangoonu]] • [[Ubojstva sjekirom u P'anmunjŏmu]] • [[Kasarne Moncada]] • [[Operacija Mongoose]] • [[Operacija Northwoods]] • [[Cubana de Aviación let 455]] • [[Narodna Republika Angola]] • [[Demokratska Narodna Republika Angola]] • [[Republika Cabinda]] • [[Angolski rat za nezavisnost]] • [[Alvorski sporazum]] • [[Češka i Slovačka Federativna Republika]] • [[ANZUS]] • [[Paktomanija]] • ''[[El Trienio Adeco]]'' • [[Četvrta Venezuelanska Republika]] • [[Pakt iz Puntofija]] • [[Državni udar u Venezueli 1958.]] • [[Državni udar u Venezueli 1945.]] • [[Francuska unija]] • [[Francuska zajednica]] • [[Kraljevina Kambodža (1953–1970)]] • [[Bangkoška zavjera]] • [[Operacija Menu]] • [[Operacija Freedom Deal]] • [[Državni udar u Kambodži 1970.]] • [[Kmerska Republika]] • [[Predsjednički izbori u Kambodži 1972.]] • [[Predstavnička skupština kampućijskog naroda]] • [[Santebal]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Kambodžanski genocid]] ([[Kambodžanska polja smrti]] • [[Drvo smrti]] • [[Choeung Ek]] • [[Masakr u Ba Chúcu]]) • [[Narodna Republika Kampućija]] • [[Plan K5]] • [[Država Kambodža]] • [[Kambodžansko-vijetnamski rat]] • [[Koalicijska vlada Demokratske Kampućije]] • [[Pariški mirovni sporazum (1991)]] • [[Državni udar u Hondurasu 1963.]] • [[Državni udar u Hondurasu 1975.]] • [[Honduraška vojna hunta (1956–1957)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Fudbalski rat]] • [[Sahelsko-beninska unija]] • [[Republika Dahomej]] • [[Državni udar u Dahomeju 1963.]] • [[Predsjedničko vijeće (Dahomej)]] • [[Predsjednički izbori u Dahomeju 1970.]] • [[Državni udar u Dahomeju 1972.]] • [[Narodna Republika Benin]] • [[Pokušaj državnog udara u Beninu 1977.]] • [[Fidži (dominion)]] • [[Državni udari na Fidžiju 1987.]] • [[Operacija Morris Dance]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Estonska vlada u egzilu]] • [[Deklaracija suvereniteta Estonske SSR]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Raspjevana revolucija]] • [[Fosforitni rat]] • [[Pismo četrdesetorice]] • [[Surinam (Kraljevina Nizozemska)]] • [[Državni udar u Surinamu 1980.]] • [[Nacionalni vojni savjet (Surinam)]] • [[Decembarska ubojstva]] • [[Surinamski unutrašnji rat]] • [[Masakr u Moiwani]] • [[Državni udar u Surinamu 1990.]] • [[Singapur (kolonija)]] • [[Singapur (savezna država)]] • [[Malezijski sporazum]] • [[Sporazum o nezavisnosti Singapura (1965)]] • [[Proglašenje Singapura]] • [[Referendum o integraciji Singapura 1962.]] • [[Izvanredno stanje u Poljskoj]] |group6 = 1990-e<br>XXI. vijek |list6 = [[Crno proljeće (Kuba)]] • [[Opći izbori u Angoli 1992.]] • [[Masakr na Noć vještica]] • [[Pokušaji državnih udara u Venezuel 1992.]] • [[Bolivarska revolucija]] • [[Pokušaj državnog udara u Venezueli 2002.]] • [[Prijelazna uprava Ujedinjenih nacija u Kambodži|UNTAC]] • [[Privremena vlada nacionalnog jedinstva i nacionalnog spasa Kambodže]] • [[Ustavna kriza u Hondurasu 2009.]] • [[Državni udar u Hondurasu 2009.]] • [[UTAGE let 141]] • [[Državni udar na Fidžiju 2000.]] • [[Državni udar na Fidžiju 2006.]] • [[Prosvjedi u Surinamu 1999.]] }} |group2 = Pravo<br>Kriminologija |group2style = text-align:center; color:black; background:silver; border:1px solid black; |list2= [[Scotland Yard]] • [[Old Bailey]] • ''[[Volksgerichtshof]]'' • [[Vrhovni sud Kostarike]] • [[Vrhovni sud Gane]] • [[Ustav Australije]] • [[Ustav Gane]] • [[Ustav Francuske (1791)]] • [[Ustav Francuske (1793)]] • [[Ustav Francuske (1795)]] • [[Ustav Francuske (1799)]] • [[Ustav Francuske (1802)]] • [[Ustav Francuske (1804)]] • [[Povelja iz 1814.]] • [[Dopunski akt ustavima Prvog Carstva]] • [[Povelja iz 1830.]] • [[Ustav Francuske (1848)]] • [[Ustav Francuske (1852)]] • [[Francuski ustavni zakoni (1875)]] • [[Ferryjevi zakoni]] • [[Francuski ustavni zakon (1940)]] • [[Francuski ustavni zakon (1945)]] • [[Ustav Francuske (1946)]] • [[Ustav Francuske]] • [[Ustav Brazila]] • [[Ustav Sjeverne Koreje]] • [[Ustav Kube]] • [[Bustamanteov kodeks]] • [[Ustav Angole]] • [[Ustavni sud (Češka)]] • [[Macdonaldova trijada]] • [[Vrhovni sud Novog Zelanda]] • [[Ustav Novog Zelanda]] • [[Panoptikon]] • [[Deklaracija nezavisnosti Novog Zelanda]] • [[Sporazum iz Waitangija]] • [[Vrhovni sud pravde (Venezuela)]] • [[Ustav Venezuele]] • [[Deklaracija nezavisnosti (Venezuela)]] • [[Ustav Kambodže]] • [[Kambodžanski tribunal]] • [[Ustav Hondurasa]] • [[Vrhovni sud pravde (Honduras)]] • [[Ustav Benina]] • [[Kvazisud]] • ''[[modus operandi]]'' • [[Ustav Fidžija]] • [[Zakon o pomirbi, toleranciji i jedinstvu]] • [[Ustav Estonije]] • [[Ustav Surinama]] • [[Vrhovni sud Singapura]] • [[Ustav Paname]] • [[Vrhovni sud pravde (Panama)]] |group3 = Politika |group3style = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = Općenito |list1 = [[Nacizam]] • ''[[Révolution nationale]]'' • [[Koronelizam]] • ''[[Juche]]'' • ''[[Songun]]'' • ''[[Songbun]]'' • [[Neutralna država]] • [[Čavizam]] • [[Nulta godina (Kambodža)|Nulta godina]] • ''[[Françafrique]]'' • ''[[Corregimiento]]'' • ''[[Comarca]]'' |group2 = Posebno |list2 = [[Popis njemačkih ministara obrane]] • [[Premijer Ujedinjenog Kraljevstva]] • [[Hitlerov kabinet]] • [[Premijer Japana]] • ''[[Kokkai]]'' • [[Nacionalna stranka oslobođenja (Kostarika)|PLN]] • [[Stranka građanske akcije|PAC]] • [[Libertarijanski pokret|ML]] • [[Predsjednik Kostarike]] • [[Zakonodavna skupština (Kostarika)]] • [[Predsjednik Gane]] • [[Premijer Gane]] • [[Stranka narodne konvencije|CPP]] • [[Parlament Gane]] • [[Državni savjet (Gana)]] • [[Premijer Australije]] • [[Parlament Australije]] • [[Generalni guverner Australije]] • [[Premijer Francuske]] • [[Predsjednik Francuske]] • [[Francuski parlament]] • [[Senat (Francuska)]] • [[Narodna skupština (Francuska)]] • [[Kongres Francuskog parlamenta]] • [[Predsjednik Brazila]] • ''[[Congresso Nacional]]'' • ''[[Senado Federal]]'' • ''[[Câmara dos Deputados]]'' • [[Premijer Brazila]] • [[Vječni predsjednik republike]] • [[Vrhovna narodna skupština]] • [[Premijer Sjeverne Koreje]] • [[Administrativna podjela Sjeverne Koreje]] • [[Spisak vrhovnih vođa Sjeverne Koreje]] • [[Spisak državnih poglavara Sjeverne Koreje]] • ''[[Ch'ŏndogyo Ch'ŏngudang]]'' • [[Predsjednik Kube]] • [[Premijer Kube]] • [[Nacionalna skupština narodne sile]] • [[Predsjednik Angole]] • [[Potpredsjednik Angole]] • [[Premijer Angole]] • [[Narodna skupština (Angola)]] • [[Generalni guverner Novog Zelanda]] • [[Premijer Novog Zelanda]] • [[Parlament Novog Zelanda]] • [[Predstavnički dom (Novi Zeland)]] • [[Zakonodavno vijeće (Novi Zeland)]] • [[Laburistička stranka Novog Zelanda]] • [[Zelena stranka Aotearoe Novog Zelanda]] • [[Prvo Novi Zeland]] • [[Kolonijalni tajnik Novog Zelanda]] • [[Predsjednik Venezuele]] • [[Narodna skupština (Venezuela)]] • [[Demokratska akcija (Venezuela)]] • [[Parlament Kambodže]] • [[Senat (Kambodža)]] • [[Narodna skupština (Kambodža)]] • [[Kralj Kambodže]] • [[Premijer Kambodže]] • [[Liberalna stranka (Kambodža)]] • [[Demokratska stranka (Kambodža)]] • [[Sangkum]] • [[Komunistička partija Kampućije]] • [[Nacionalni kongres (Honduras)]] • [[Predsjednik Hondurasa]] • [[Narodna skupština (Benin)]] • [[Predsjednik Benina]] • [[Premijer Benina]] • [[Conseil de l'Entente]] • [[Partija narodne revolucije Benina]] • [[Predsjednik Fidžija]] • [[Premijer Fidžija]] • [[Parlament Fidžija]] • [[Senat (Fidži)]] • [[Predstavnički dom (Fidži)]] • [[Veliko vijeće poglavica]] • [[Guverner Fidžija]] • [[Generalni guverner Fidžija]] • [[Administrativna podjela Fidžija]] • [[Premijer Kraljevstva Fidži]] • [[Ratu]] • [[Glavni ministar Fidžija]] • [[Zakonodavno vijeće (Fidži)]] • ''[[Riigikogu]]'' • [[Premijer Estonije]] • ''[[Riigihoidja]]'' • [[Komunistička partija Estonije]] • [[Predsjednik Surinama]] • [[Potpredsjednik Surinama]] • [[Premijer Surinama]] • [[Narodna skupština (Surinam)]] • [[Generalni guverner Surinama]] • [[Parlament Singapura]] • [[Predsjednik Singapura]] • [[Premijer Singapura]] • [[Stranka narodne akcije]] • [[Singapurska samouprava]] • [[Guverner Singapura]] • [[Yang di-Pertuan Negara]] • [[Zakonodavno vijeće (Singapur)]] • [[Zakonodavna skupština (Singapur)]] • [[Glavni ministar Singapura]] • [[Narodna skupština (Panama)]] • [[Narodna skupština predstavnika corregimienta|Narodna skupština predstavnika ''corregimienta'']] • [[Predsjednik Paname]] • [[Corregimiento (Panama)|''Corregimiento'' (Panama)]] }} |group4 = Vojna znanost |group4style = text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |list4= [[Regia Marina]] • [[Royal Navy]] • [[Vojska Kostarike]] • ''[[Maréchal de France]]'' • ''[[École spéciale militaire de Saint-Cyr]]'' • [[Korejska narodna armija]] • [[USS Pueblo (AGER-2)]] • ''[[Movimiento 26 de Julio]]'' • [[Oružane snage Angole]] • [[Kubanske revolucionarne oružane snage]] • ''[[Generalissimus]]'' • [[Khmer Issarak]] • [[Dahomejske Amazonke]] • [[Oružane snage Republike Fidži]] • ''[[Junglecommando]]'' • [[Singapurska strategija]] • ''[[Kenpei]]'' |group5 = Lingvistika |group5style = text-align:center; color:black; background: white; border:1px solid black; |list5 = [[Joruba jezik]] • [[Fon jezik]] • [[Fidžijski jezik]] • [[Fidžijski hindski jezik]] • [[Rotumanski jezik]] |group6 = Ostalo |group6style = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |list6= [[Kultura Sovjetskoga Saveza]] • [[Centar za obiteljske evidencije]] • [[Stair House]] • [[David Livingstone Centre]] • [[Psihijatrijska bolnica Broadmoor]] • [[The Blind Beggar]] • [[Oni (folklor)]] • ''[[Hanami]]'' • [[Tri mudra majmuna]] • ''[[The Strand Magazine]]'' • [[221B Baker Street]] • [[Museo Nacional de Costa Rica]] • [[Mekatelyu]] • [[Nacionalni park Tortuguero]] • [[Nacionalni park Poás]] • [[Waakye]] • [[Ganci]] • [[Sveučilište u Adelaideu]] • [[Sveučilište u Melbourneu]] • [[Marianne]] • [[Čudovište iz Rajskog jezera]] • ''[[Rodong Sinmun]]'' • [[Korejska centralna novinska agencija]] • [[Festival Arirang]] • [[Vargaška tragedija]] • [[Kambodžanski riel]] • [[Novi ljudi]] • [[Nacionalni autonomni univerzitet Hondurasa]] • [[Naša Gospa od Suyape]] • [[Zapadnoafrički CFA franak]] • [[Srednjoafrički CFA franak]] • [[Chupa Chups]] • [[Univerzitet na Fidžiju]] • [[Fidžijski dolar]] • [[Nacionalni park Sigatoka Sand Dunes]] • ''[[Cibi]]'' • [[Estonska marka]] • ''[[Postimees]]'' • [[Zastava Estonske Sovjetske Socijalističke Republike]] • [[Surinamski dolar]] • [[Surinamski gulden]] • [[Planska područja u Singapuru]] • [[Regije Singapura]] • [[Japanski okupacijski dolar]] • [[Panamska balboa]] • ''[[Shinjū]]'' |below= }} ===Biografije=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz društvene znanosti |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Povijest |group1style = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |list1= [[Slavko Goldstein]] |group2 = Pravo<br>Kriminologija |group2style = text-align:center; color:black; background:silver; border:1px solid black; |list2= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:silver; border:1px solid black; |group1 = Pravo |list1 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Roland Freisler]] • [[Clarence Darrow]] • [[Moisés Vieites]] • [[Antonio Sánchez de Bustamante y Sirvén]] • [[Justo Arosemena]] |group2 = Kriminologija |list2 = [[Vlado Černozemski]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Braća Kray]] • [[George Cornell]] • [[Jack McVitie]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Leopold i Loeb]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Jack Trbosjek]] ([[:Kategorija:Jack Trbosjek|kategorija /uz izuzetke/]]) • [[Igor Guzenko]] • [[Issei Sagawa]] • [[Charles Augustus Howell]] • [[Charlotte Corday]] • [[Charles-Henri Sanson]] • [[Felice Orsini]] • [[Sante Geronimo Caserio]] • [[Leonard Read]] • [[Sogomon Tejlirjan]] }} |group3 = Politika |group3style = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = Amerike |list1 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |list1 =[[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Harry S. Truman]] • [[William H. Seward]] • [[William Jennings Bryan]] • [[Harvey Milk]] • [[Dan White]] • [[George Moscone]] • [[Frank B. Kellogg]] • [[Fiorello H. La Guardia]] |group2 = {{flagicon|KAN}} Kanada |list2= [[Lester B. Pearson]] • [[Pierre Trudeau]] |group3 = {{flagicon|Kostarika}} Kostarika |list3= [[Juan Mora Fernández]] • [[José María Castro Madriz]] • [[Federico Tinoco Granados]] • [[Otilio Ulate Blanco]] • [[José Figueres Ferrer]] • [[Rafael Ángel Calderón Guardia]] • [[Laura Chinchilla]] • [[Óscar Arias]] |group4 = {{flagicon|Brazil}} Brazil |list4= [[Deodoro da Fonseca]] • [[Pedro I od Brazila]] • [[Pedro II od Brazila]] • [[Arthur Bernardes]] • [[Venceslau Brás]] • [[Washington Luís]] • [[Júlio Prestes]] • [[Getúlio Vargas]] • [[Plínio Salgado]] • [[João Goulart]] • [[Humberto Castelo Branco]] • [[Artur da Costa e Silva]] • [[Ernesto Geisel]] |group5 = {{flagicon|Kuba}} Kuba |list5= [[Carlos Saladrigas Zayas]] • [[Ramón Zaydín]] • [[Anselmo Alliegro y Milá]] • [[Félix Lancís Sánchez]] • [[Tomás Estrada Palma]] • [[Ramón Grau]] • [[Gerardo Machado]] • [[Camilo Cienfuegos]] |group6 = {{flagicon|Venezuela}} Venezuela |list6= [[José Antonio Páez]] • [[Cristóbal Mendoza]] • [[Francisco de Miranda]] • [[Rómulo Gallegos]] • [[Rafael Urdaneta]] • [[Juan Vicente Gómez]] • [[Cipriano Castro]] • [[Rafael Caldera]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Rómulo Betancourt]] |group7 = {{flagicon|HON}} Honduras |list7= [[Juan Orlando Hernández]] • [[Dionisio de Herrera]] • [[Francisco Morazán]] • [[José Francisco Zelaya]] • [[Francisco Ferrera]] • [[Ramón Villeda Morales]] • [[Julio Lozano Díaz]] • [[Oswaldo López Arellano]] • [[Juan Alberto Melgar]] • [[Manuel Zelaya]] • [[Roberto Micheletti]] |group8 = {{flagicon|SUR}} Surinam |list8= [[Chan Santokhi]] • [[Ronnie Brunswijk]] • [[Johan Ferrier]] • [[Henck Arron]] • [[Dési Bouterse]] |group9 = {{flagicon|PAN}} Panama |list9= [[José Raúl Mulino]] • [[Mariano Arosemena]] • [[Demetrio H. Brid]] • [[José Agustín Arango]] • [[Tomás Arias]] • [[Federico Boyd]] • [[Manuel Amador Guerrero]] }} |group2 = Europa |list2= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1={{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo |list1=[[Edward VIII.]] • [[George VI.]] • [[Herbert Henry Asquith]] • [[Clement Attlee]] • [[Tom Driberg]] • [[Robert Boothby, baron Boothby]] • [[Arnold Wienholt Hodson]] • [[Spencer Perceval]] • [[Stamford Raffles]] |group2 = {{flagicon|SSSR}} Sovjetski Savez |list2 = [[Nikita Hruščov]] • [[Jurij Andropov]] • [[Konstantin Černjenko]] • [[Andrej Gromijko]] • [[Vjačeslav Molotov]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = {{flagicon|RUS}} Rusija |list1 = [[Boris Jeljcin]] |group2 = {{flagicon|GRU}} Gruzija |list2 = [[Eduard Ševarnadze]] |group3 = {{flagicon|EST}} Estonija |list3 = [[Jaan Anvelt]] • [[Karl Kark]] • [[Konstantin Päts]] • [[Jaan Tõnisson]] • [[Kaarel Eenpalu]] • [[Jüri Uluots]] • [[Hjalmar Mäe]] • [[Johannes Vares]] • [[Jüri Ratas]] • [[Alar Karis]] • [[Johannes Käbin]] • [[Edgar Savisaar]] }} |group3 = {{flagicon|FRA}} Francuska |list3 = [[Charles de Gaulle]] • [[Philippe de Gaulle]] • [[Pierre Laval]] • [[Adolphe Thiers]] • [[Louis Barthou]] • [[Jean Monnet]] • [[Philippe d'Orléans, grof od Pariza|Philippe d'Orléans]] • [[Emmanuel Joseph Sieyès]] • [[Roger Ducos]] • [[Jean-Paul Marat]] • [[Louis Antoine de Saint-Just]] • [[Camille Desmoulins]] • [[Joséphine de Beauharnais]] • [[Joseph Fouché]] • [[Lucien Bonaparte]] • [[Élisa Bonaparte]] • [[Louis Bonaparte]] • [[Napoléon Louis Bonaparte]] • [[Jérôme Bonaparte]] • [[François Guizot]] • [[Lazare Carnot]] • [[Louis-Mathieu Molé]] • [[Victor de Broglie (1785–1870)|Victor de Broglie]] • [[Louis Blanc]] • [[Alexis de Tocqueville]] • [[Louis Eugène Cavaignac]] • [[Eugénie de Montijo]] • [[Napoléon Eugène Louis Bonaparte]] • [[Louis Jules Trochu]] • [[Patrice de Mac Mahon]] • [[Louis Auguste Blanqui]] • [[Léon Gambetta]] • [[Marie François Sadi Carnot]] • [[Jules Grévy]] • [[Albert de Broglie]] • [[Jules Armand Dufaure]] • [[William Henry Waddington]] • [[Jules Ferry]] • [[Jean Casimir-Perier]] • [[Charles Dupuy]] • [[Félix Faure]] • [[Émile Loubet]] • [[Raymond Poincaré]] • [[Aristide Briand]] • [[Paul Deschanel]] • [[Alexandre Millerand]] • [[Gaston Doumergue]] • [[Paul Doumer]] • [[Édouard Herriot]] • [[Pierre-Étienne Flandin]] • [[André Tardieu]] • [[Édouard Daladier]] • [[Albert Lebrun]] • [[André Maginot]] • [[Léon Blum]] • [[Vincent Auriol]] • [[René Coty]] • [[Alain Poher]] • [[Valéry Giscard d'Estaing]] |group4 = {{flagicon|NJE}} Njemačka |list4 = [[Konrad Adenauer]] (suradnja) {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = {{flagicon|NJE|empire}} Njemačko Carstvo |list1 = |group2 = {{flagicon|NJE}} Weimarska Republika |list2 = [[Wilhelm Cuno]] • [[Gustav Stresemann]] • [[Wilhelm Marx]] • [[Joseph Wirth]] • [[Philipp Scheidemann]] • [[Gustav Bauer]] • [[Konstantin Fehrenbach]] • [[Hans Luther]] • [[Hugo Haase]] • [[Kurt von Schleicher]] |group3 = {{flagicon|NJE|Nazi}} Treći Reich |list3 = [[Heinrich Himmler]] • [[Lutz Graf Schwerin von Krosigk]] • [[Martin Bormann]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Joseph Goebbels]] • [[Edmund Veesenmayer]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Hermann Göring]] • [[Walther Funk]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Reinhard Heydrich]] • [[Karl-Siegmund Litzmann]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Alfred Rosenberg]] |group4 = {{flagicon|DDR}} Istočna Njemačka |list4 = [[Walter Ulbricht]] }} |group5 = {{flagicon|ITA}} Italija |list5 = [[Giovanni Giolitti]] |group6 = {{flagicon|ŠPA}} Španjolska |list6 = [[Francisco Franco]] |group7 = {{flagicon|POLJ}} Poljska |list7 = [[Wojciech Jaruzelski]] • [[Bronisław Komorowski]] |group8 = {{flagicon|ŠVE}} Švedska |list8 = [[Olof Palme]] |group9 = {{flagicon|AUT}} Austrija |list9 = [[Karl Renner]] |group10 = {{flagicon|GRČ}} Grčka |list10 = [[Ioannis Metaxas]] |group12 = {{flagicon|Austro-Ugarska}} Austro-Ugarska |list12 = [[Marija Terezija|Maria Theresia]] • [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Joseph II.]] • [[Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold II.]] • [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karl VI.]] • [[Franjo I., car Svetog Rimskog Carstva|Franz I.]] • [[Franjo II., car Svetog Rimskog Carstva|Franz II.]] • [[Ferdinand I. Austrijski|Ferdinand I.]] • [[Franjo Josip I.|Franz Joseph I.]] (dopuna) • [[Aleksandar Drašković]] • [[Sofija Chotek]] • [[Marie-Louise od Austrije]] |group13 = {{flagicon|SRB}} Srbija |list13 = [[Ilija Garašanin]] • [[Milan Nedić]] • [[Aleksandar I. Karađorđević]] |group14 = {{flagicon|MAĐ}} Mađarska |list14 = [[Lajos Kossuth]] • [[Károly Khuen-Héderváry]] • [[Miklós Horthy]] |group15 = {{flagicon|FIN}} Finska |list15 = [[Jaana Pelkonen]] • [[Carl Gustaf Emil Mannerheim]] |group16 = {{flagicon|RUM}} Rumunjska |list16 = [[Ion Antonescu]] • [[Nicolae Ceauşescu]] |group17 = {{flagicon|ČEŠ}} Češka |list17 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Edvard Beneš]] }} |group3= Azija i<br>Oceanija |list3= [[Kir Mlađi]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = {{flagicon|JAP}} Japan |list1 = [[Hirohito]] • [[Itō Hirobumi]] • [[Hideki Tōjō]] • [[Hara Takashi]] • [[Tsuyoshi Inukai]] • [[Keisuke Okada]] • [[Fumio Gotō]] • [[Yasuo Fukuda]] • [[Eisaku Satō]] • [[Car Taishō]] • [[Minamoto no Yoritomo]] • [[Yasuhiro Nakasone]] |group2 = {{flagicon|Kina}} Kina |list2 = [[Pu Yi]] |group3 = {{flagicon|VIJ}} Vijetnam |list3 = [[Hồ Chí Minh]] • [[Lê Đức Thọ]] |group4 = {{flagicon|Tajvan}} Republika Kina/Tajvan |list4 = [[Sun Jat-sen]] • [[Chiang Kai-shek]] |group5 = {{flagicon|Indija}} Indija |list5 = [[Jawaharlal Nehru]] |group6 = [[File:Flag of Korea 1882.svg|22px|border]] Koreja |list6 = [[Sunjong od Koreje]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1= {{flagicon|Sjeverna Koreja}} Sjeverna Koreja |list1 = [[Kim Il-sung]] • [[Kim Jong-il]] • [[Kim Yŏng-nam]] • [[Kim Il (političar)|Kim Il]] |group2 = {{flagicon|Južna Koreja}} Južna Koreja |list2 = }} |group7 = {{flagicon|IZR}} Izrael |list7 = [[Menahem Begin]] |group8 = {{flagicon|Kambodža}} Kambodža |list8 = [[Norodom Sihanouk]] • [[Norodom Sihamoni]] • [[Ponhea Yat]] • [[Ang Duong]] • [[Norodom od Kambodže]] • [[Sisowath od Kambodže]] • [[Sisowath Monivong]] • [[Sơn Ngọc Thành]] • [[Penn Nouth]] • [[Nuon Chea]] • [[Ieng Sary]] • [[Pol Pot]] • [[Khieu Samphan]] • [[Kang Kek Iew]] • [[Hun Sen]] |group9 = {{flagicon|Jordan}} Jordan |list9 = [[Hussein I., kralj Jordana|Hussein I.]] |group12 = {{flagicon|AUS}} Australija |list12 = [[Edmund Barton]] • [[Ben Chifley]] • [[Harold Holt]] • [[John Curtin]] • [[Robert Menzies]] • [[Gough Whitlam]] • [[John Kerr]] • [[Malcolm Fraser]] • [[Stanley Bruce]] |group11 = {{flagicon|NZL}} Novi Zeland |list11 = [[Patsy Reddy]] • [[William Hobson]] • [[James Busby]] • [[Henry Sewell]] • [[Alfred Domett]] • [[John Ballance]] • [[Richard Seddon]] • [[Michael Joseph Savage]] • [[Peter Fraser (novozelandski političar)|Peter Fraser]] |group10 = {{flagicon|Mjanmar}} Mjanmar |list10 = [[U Thant]] |group13 = {{flagicon|FIJ}} Fidži |list13 = [[Seru Epenisa Cakobau]] • [[Kamisese Mara]] • [[Sitiveni Rabuka]] • [[Timoci Bavadra]] • [[Penaia Ganilau]] • [[Josefa Iloilo]] • [[Frank Bainimarama]] • [[Jioji Konrote]] • [[Epeli Nailatikau]] |group14 = {{flagicon|SIN}} Singapur |list14 = [[Tharman Shanmugaratnam]] • [[Lee Hsien Loong]] • [[Lawrence Wong]] • [[David Marshall (singapurski političar)|David Marshall]] • [[Lim Yew Hock]] • [[Yusof bin Ishak]] }} |group4= Afrika |list4= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1= {{flagicon|EGI}} Egipat |list1= [[Gamal Abdel Nasser]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Anwar Sadat]] • [[Hosni Mubarak]] |group2= {{flagicon|ANG}} Angola |list2= [[Agostinho Neto]] • [[Lopo do Nascimento]] • [[Fernando José de França Dias Van-Dúnem]] • [[José Eduardo dos Santos]] • [[Jonas Savimbi]] • [[João Lourenço]] |group3= {{flagicon|SOM}} Somalija |list3= [[Mohamed Siad Barre]] |group4= {{flagicon|ZIM}} Zimbabve |list4= [[Robert Mugabe]] |group5={{flagicon|TOG}} Togo |list5= [[Faure Gnassingbé]] |group6={{flagicon|CIV}} Obala Bjelokosti |list6=[[Félix Houphouët-Boigny]] |group7={{flagicon|Gvineja}} Gvineja |list7= [[Ahmed Sékou Touré]] |group8={{flagicon|GAN}} Gana |list8= [[Samia Nkrumah]] • [[John Dramani Mahama]] • [[John Atta Mills]] • [[John Agyekum Kufuor]] • [[Jerry Rawlings]] • [[Hilla Limann]] • [[Fred Akuffo]] • [[Ignatius Kutu Acheampong]] • [[Edward Akufo-Addo]] • [[Nii Amaa Ollennu]] • [[Akwasi Afrifa]] • [[Joseph Arthur Ankrah]] • [[Kofi Abrefa Busia]] • [[Nana Akufo-Addo]] |group9={{flagicon|BEN}} Benin |list9= [[Gangnihessou]] • [[Dakodonou]] • [[Houegbadja]] • [[Hangbè]] • [[Agaja]] • [[Ghézo]] • [[Béhanzin]] • [[Agoli-Agbo]] • [[Toffa I]] • [[Sourou-Migan Apithy]] • [[Hubert Maga]] • [[Justin Ahomadégbé-Tomêtin]] • [[Christophe Soglo]] • [[Émile Derlin Zinsou]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Mathieu Kérékou]] • [[Thomas Boni Yayi]] • [[Patrice Talon]] }} }} |group4 = Vojna znanost |group4style = text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |list4= {{Navbox subgroup | groupstyle =text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |group1= {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |list1= [[Douglas MacArthur]] • [[Omar Bradley]] |group2= {{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo |list2= [[Andrew Cunningham]] • [[Harold Alexander]] • [[Jean Conan Doyle]] • [[John Jellicoe]] • [[Bernard Freyberg]] • [[Ivan Lyon]] |group3= {{flagicon|FRA}} Francuska |list3= [[Philippe Pétain]] • [[Louis Franchet d'Esperey]] • [[Joseph Jacques Césaire Joffre]] • [[Ferdinand Foch]] • [[Gilbert du Motier, markiz de La Fayette]] • [[Joachim Murat]] • [[Michel Ney]] • [[Pierre-Charles Villeneuve]] • [[Georges Ernest Boulanger]] • [[Robert Nivelle]] • [[François Darlan]] • [[Henri Giraud]] • [[Maxime Weygand]] • [[Maurice Gamelin]] • [[Bob Denard]] |group4= {{flagicon|ITA}} Italija |list4= [[Alfredo Guzzoni]] • [[Angelo Iachino]] |group5= {{flagicon|POLJ}} Poljska |list5= [[Edward Rydz-Śmigły]] |group6= {{flagicon|VIJ}} Vijetnam |list6= [[Võ Nguyên Giáp]] |group7= {{flagicon|NJE}} Njemačka |list7= {{Navbox subgroup | groupstyle =text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |group1={{flagicon|NJE|empire}} Njemačko Carstvo |list1= [[Alfred von Schlieffen]] • [[Erich Ludendorff]] • [[Erich von Falkenhayn]] • [[August von Mackensen]] • [[Reinhard Scheer]] • [[Franz von Hipper]] • [[Colmar Freiherr von der Goltz]] • [[Alfred von Tirpitz]] • [[Adolf von Seckendorff]] |group2={{flagicon|NJE|Nazi}} Treći Reich |list2= [[Karl Dönitz]] • [[Wilm Hosenfeld]] • [[Friedrich Paulus]] • [[Erich von Manstein]] • [[Wilhelm Keitel]] }} |group8= {{flagicon|Austro-Ugarska}} Austro-Ugarska |list8= [[Oskar Potiorek]] • [[Conrad von Hötzendorf]] • [[Alois Hitler]] |group9= {{flagicon|JAP}} Japan |list9= [[Isoroku Jamamoto]] • [[Princ Akihito Komatsu]] • [[Takamori Saigō]] |group10= {{flagicon|SRB}} Srbija |list10= [[Pavle Jurišić Šturm]] |group11= {{flagicon|RUS}} Rusija |list11={{Navbox subgroup | groupstyle =text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |group1={{flagicon|RUS}} Rusko Carstvo |list1= [[Aleksej Brusilov]] • [[Pjotr Wrangel]] • [[Nikolaj Judenič]] |group2={{flagicon|SSSR}} Sovjetski Savez |list2= [[Georgij Žukov]] • [[Konstantin Rokosovski]] • [[Nikolaj Kuznjecov]] }} |group12= {{flagicon|SJKOR}} Sjeverna Koreja |list12= [[Nam Il]] |group13= {{flagicon|EST}} Estonija |list13 = [[Johan Laidoner]] • [[Ain-Ervin Mere]] |group14= {{flagicon|PAN}} Panama |list14 = [[José de Fábrega]] • [[Tomás de Herrera]] }} |group5 = Filozofi |group5style = text-align:center; color:#6699CC; background:#73C2FB; border:1px solid #6699CC; |list5= [[Baruch de Spinoza]] • [[Émile Durkheim]] • [[Jean-François Lyotard]] • [[Jacques Derrida]] • [[Louis Althusser]] • [[José Ortega y Gasset]] • [[Jeremy Bentham]] |group6 = Ostalo |group6style = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |list6= [[David Livingstone]] • [[Oskar Schindler]] • [[Emilie Schindler]] • [[Wallis Simpson]] • [[Alice Pleasance Liddell]] • [[Ottla Kafka]] • [[Sadako Sasaki]] • [[Peter Turkson]] • [[Theodosia Okoh]] • [[Joan Sutherland]] • [[Maria Letizia Ramolino]] • [[Jan Palach]] • [[Pedro Álvares Cabral]] • [[Bernhard Schwarz]] • [[Michel Wieviorka]] • [[Carlos Manuel de Céspedes]] • [[Elián González]] • [[Diogo Cão]] • [[Paulo Dias de Novais]] • [[Irene Sáez]] • [[Anthelme Mangin]] • [[Dith Pran]] • [[Sydney Schanberg]] • [[Charles Delaunay]] • [[Poe Toaster]] • [[Virginia Eliza Clemm Poe]] • [[Lempira (vođa Lenka)|Lempira]] • [[Udre Udre]] • [[Aleksandar Langfang]] • [[Bayard Rustin]] • [[Aleksandar Holiga]] • [[Sang Nila Utama]] • [[Elizabeth Choy]] • [[Lav XIV]] • [[Lim Bo-seng]] • [[Shimeko Tanabe]] • [[Hatsuyo Oyama]] • [[Michiko Tsushima]] • [[Tomie Yamazaki]] • [[Valentina Tereškova]] • [[Rodrigo de Bastidas]] • [[Sebastián Hurtado de Corcuera]] • [[Victoriano Lorenzo]] |below= }} ==Sport== {{Navbox generic |titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Općenito o sportu (po sportovima) |groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |belowstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = [[File:Football pictogram.svg|20px]] Nogomet |list1= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Reprezentacije |list1= {{nowrap begin}} {{flagicon|ANG}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Angole|Angola]] {{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Australije|Australija]] {{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Benina|Benin]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Francuske|Francuska]] {{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Gane|Gana]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|HON}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Hondurasa|Honduras]] {{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Kambodže|Kambodža]] {{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Kostarike|Kostarika]] {{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Kube|Kuba]] {{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Poljske|Poljska]] {{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Ukrajine|Ukrajina]] {{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Venezuele|Venezuela]] {{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Fidžija|Fidži]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|EST}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Estonije|Estonija]] {{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Fudbalska reprezentacija Surinama|Surinam]] {{•w}} {{flagicon|SIN}} [[Fudbalska reprezentacija Singapura|Singapur]] {{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Fudbalska reprezentacija Paname|Panama]] {{nowrap end}} |group2 = Klubovi |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|ENG}} [[Arsenal FC]] {{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Fulham FC]] {{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[4.25]] {{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Pyongyang City SC]] {{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Inter Moengotapoe]] {{nowrap end}} |group3 = Lige |list3= {{nowrap begin}} {{flagicon|FRA}} [[Ligue 1]] {{nowrap end}} |group4 = Prvenstva |list4= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[FIFA Svjetsko prvenstvo|Svjetsko prvenstvo]] |list1= {{nowrap begin}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA|1830}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1938|1938.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|BRA|1889a}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1950|1950.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1998|1998.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|BRA}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2014|2014.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|RUS}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.|2018.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|Katar}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2022.|2022.]] {{•w}} {{flagicon|Kanada}} / {{flagicon|Meksiko}} / {{flagicon|SAD}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.|2026.]] {{nowrap end}} {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Finala |list1= {{nowrap begin}} [[Finale FIFA Svjetskog prvenstva 1954.|1954.]] {{•w}} [[Nizozemska - Zapadna Njemačka (finale Svjetskog prvenstva u nogometu 1974.)|1974.]] {{•w}} [[Brazil - Francuska (finale FIFA Svjetskog prvenstva 1998)|1998.]] {{•w}} [[Italija - Francuska (finale Svjetskog prvenstva u nogometu 2006.)|2006.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Francuska – Hrvatska (finale FIFA Svjetskog prvenstva 2018.)|2018.]] {{nowrap end}} }} |group2 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[UEFA Euro|Europsko prvenstvo]] |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|POLJ}} / {{flagicon|UKR}} [[UEFA Euro 2012|2012.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[UEFA Euro 2016.|2016.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|EU}} [[UEFA Euro 2020.|2020.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|NJE}} [[UEFA Euro 2024.|2024.]] {{nowrap end}} |group3 = Olimpijske igre |list3= |group4 = Kup nacija |list4 = {{nowrap begin}} {{flagicon|GAN}} [[Afrički kup nacija 1963.|1963.]] {{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Afrički kup nacija 1978.|1978.]] {{•w}} {{flagicon|GAN}} / {{flagicon|Nigerija}} [[Afrički kup nacija 2000.|2000.]] {{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Afrički kup nacija 2008.|2008.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|ANG}} [[Afrički kup nacija 2010.|2010.]] {{nowrap end}} |group5 = [[AFC Azijski kup|Azijski kup]] |list5 = {{nowrap begin}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SIN}} [[AFC Azijski kup 1984.|1984.]] {{nowrap end}} }} |group5 = Ostalo |list5= {{nowrap begin}} [[FIFA 100]] {{•w}} [[Australija - Američka Samoa (kvalifikacijska utakmica za FIFA Svjetsko prvenstvo 2002)|Australija 31:0 Američka Samoa]] {{•w}} [[Nagrade FIFA Svjetskog prvenstva]] {{•w}} [[Trofej Artemio Franchi]] {{•w}} [[Urugvaj - Brazil (finalna runda FIFA Svjetskog prvenstva 1950)|''Maracanaço'']] {{•w}} ''[[Brazil - Njemačka (polufinale FIFA Svjetskog prvenstva 2014)|Mineiraço]]'' {{•w}} [[Portugal - Sjeverna Koreja (četvrtfinale FIFA Svjetskog prvenstva 1966)|Portugal 5:3 Sjeverna Koreja]] {{•w}} [[Maskote FIFA Svjetskih prvenstava]] {{•w}} "[[Laka konjica (Mađarska)|Laka konjica]]" {{•w}} "[[Bitka za Bern (FIFA Svjetsko prvenstvo 1954.)|Bitka za Bern]]" {{nowrap end}} {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Suci |list1= {{nowrap begin}} {{flagicon|ARG}} [[Néstor Pitana]] {{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Frank De Bleeckere]] {{•w}} {{flagicon|UZB}} [[Ravšan Irmatov]] {{nowrap end}} |group2 = Stadioni |list2 = {{nowrap begin}} [[Estadio Nacional de Costa Rica (2011)]] {{•w}} [[Stadion Ohene Djan|Ohene Djan]] {{•w}} [[Stadion Baba Yara|Baba Yara]] {{•w}} [[Stade de France]] {{•w}} [[Estádio 11 de Novembro]] {{•w}} [[Stade de l'Amitié]] {{nowrap end}} }} }} |group2 = [[File:Ice hockey pictogram.svg|20px]] Hokej na ledu |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|KAN}} [[Hokej na ledu na ZOI 2010. - muškarci]] {{nowrap end}} |group3 = [[File:Handball pictogram.svg|20px]] Rukomet |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Reprezentacije |list1= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = EHF |list1= {{nowrap begin}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[Francuska rukometna reprezentacija|Francuska]] {{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Srpska rukometna reprezentacija|Srbija]] {{•w}} {{flagicon|UK}} [[Rukometna reprezentacija Ujedinjenog Kraljevstva|Ujedinjeno Kraljevstvo]] {{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Rukometna reprezentacija Mađarske|Mađarska]] {{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Rukometna reprezentacija Španjolske|Španjolska]] {{•w}} {{flagicon|FIN}} [[Rukometna reprezentacija Finske|Finska]] {{•w}} {{flagicon|BJE}} [[Rukometna reprezentacija Bjelorusije|Bjelorusija]] {{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Rukometna reprezentacija Makedonije|Makedonija]] {{•w}} {{flagicon|CG}} [[Rukometna reprezentacija Crne Gore|Crna Gora]] {{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Rukometna reprezentacija Slovenije|Slovenija]] {{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Rukometna reprezentacija Austrije|Austrija]] {{•w}} {{flagicon|BIH}} [[Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine|Bosna i Hercegovina]] {{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Rukometna reprezentacija Islanda|Island]] {{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Rukometna reprezentacija Češke|Češka]] {{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Rukometna reprezentacija Slovačke|Slovačka]] {{•w}} {{flagicon|EST}} [[Rukometna reprezentacija Estonije|Estonija]] {{nowrap end}} |group2 = AHF |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|JKO}} [[Rukometna reprezentacija Južne Koreje|Južna Koreja]] {{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Rukometna reprezentacija Katara|Katar]] {{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Rukometna reprezentacija Saudijske Arabije|Saudijska Arabija]] {{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Rukometna reprezentacija Japana|Japan]] {{•w}} {{flagicon|UAE}} [[Rukometna reprezentacija Ujedinjenih Arapskih Emirata|Ujedinjeni Arapski Emirati]] {{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Rukometna reprezentacija Sjeverne Koreje|Sjeverna Koreja]] {{•w}} {{flagicon|SIN}} [[Rukometna reprezentacija Singapura|Singapur]] {{nowrap end}} |group3 = CAHB |list3= {{nowrap begin}} {{flagicon|TUN}} [[Rukometna reprezentacija Tunisa|Tunis]] {{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Rukometna reprezentacija Egipta|Egipat]] {{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Rukometna reprezentacija Alžira|Alžir]] {{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Rukometna reprezentacija Angole|Angola]] {{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Rukometna reprezentacija Benina|Benin]] {{•w}} {{flagicon|COD}} [[Rukometna reprezentacija Demokratske Republike Kongo|DR Kongo]] {{nowrap end}} |group4 = OCHF |list4= {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Rukometna reprezentacija Australije|Australija]] {{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Rukometna reprezentacija Novog Zelanda|Novi Zeland]] {{•w}} {{flagicon|Cookovi Otoci}} [[Rukometna reprezentacija Cookovog Otočja|Cookovi Otoci]] {{•w}} {{flagicon|Nova Kaledonija}} [[Rukometna reprezentacija Nove Kaledonije|Nova Kaledonija]] {{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Rukometna reprezentacija Fidžija|Fidži]] {{nowrap end}} |group5 = PATHF |list5= {{nowrap begin}} {{flagicon|ČIL}} [[Čileanska rukometna reprezentacija|Čile]] {{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Rukometna reprezentacija Argentine|Argentina]] {{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Rukometna reprezentacija Brazila|Brazil]] {{•w}} {{flagicon|HON}} [[Rukometna reprezentacija Hondurasa|Honduras]] {{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Rukometna reprezentacija Kostarike|Kostarika]] {{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Rukometna reprezentacija Kube|Kuba]] {{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Rukometna reprezentacija Venezuele|Venezuela]] {{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Rukometna reprezentacija Paname|Panama]] {{nowrap end}} }} |group2 = Klubovi |list2= {{flagicon|FRA}} [[Montpellier HB]] |group3 = Prvenstva |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Svjetsko prvenstvo u rukometu za muškarce|Svjetsko prvenstvo]] |list1= {{flagicon|NJE|Nazi}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Njemačka 1938.|1938.]] • {{flagicon|ŠVE}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Švedska 1954.|1954.]] • {{flagicon|FRA}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Francuska 1970.|1970.]] • {{flagicon|FRA}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Francuska 2001.|2001.]] • {{flagicon|HRV}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Hrvatska 2009.|2009.]] <small>(osim dvorana)</small> • {{flagicon|ŠVE}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Švedska 2011.|2011.]] • {{flagicon|ŠPA}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Španjolska 2013.|2013.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|Katar}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Katar 2015.|2015.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Francuska 2017.|2017.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|DAN}} / {{flagicon|NJE}} [[IHF Svjetsko prvenstvo 2019.|2019.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|EGI}} [[IHF Svjetsko prvenstvo 2021.|2021.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|POLJ}}{{flagicon|ŠVE}} [[IHF Svjetsko rukometno prvenstvo 2023.|2023.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|DAN}}{{flagicon|HRV}}{{flagicon|NOR}} [[IHF Svjetsko rukometno prvenstvo 2025.|2025.]] |group2 = [[Europsko prvenstvo u rukometu|Europsko prvenstvo]] |list2= {{flagicon|POR}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Portugal 1994.|1994.]] • {{flagicon|AUT}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Austrija 2010.|2010.]] • {{flagicon|SRB}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Srbija 2012.|2012.]] • {{flagicon|DAN}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Danska 2014.|2014.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|POLJ}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Poljska 2016.|2016.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|HRV}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Hrvatska 2018.|2018.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|AUT}}{{flagicon|NOR}}{{flagicon|ŠVE}} [[EHF Euro 2020.|2020.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|MAĐ}}{{flagicon|SLK}} [[EHF Euro 2022.|2022.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|NJE}} [[EHF Euro 2024.|2024.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|DAN}}{{flagicon|NOR}}{{flagicon|ŠVE}} [[EHF Euro 2026.|2026.]] |group3 = [[Rukomet na Olimpijskim igrama|Olimpijske igre]] |list3= {{flagicon|FIN}} [[Rukomet na Ljetnim olimpijskim igrama 1952.|1952.]] • {{flagicon|SAD}} [[Rukomet na OI 1996. - muškarci|1996. (M)]] • {{flagicon|KIN}} [[Rukomet na OI 2008. - muškarci|2008. (M)]] • {{flagicon|UK}} [[Rukomet na Olimpijadi 2012. - muškarci|2012. (M)]] • {{flagicon|BRA}} [[Rukomet na Olimpijadi 2016. - muškarci|2016. (M)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|JAP}} [[Rukomet na Olimpijadi 2020. – Muškarci|2020. (M)]] • {{flagicon|FRA}} [[Rukomet na Olimpijadi 2024. – Muškarci|2024. (M)]] |group4 = [[Oceanijski kup nacija (rukomet)|Oceanijsko prvenstvo]] |list4= {{flagicon|NZL}} [[Oceanijski kup nacija - Novi Zeland 2010.|2010.]] • {{flagicon|AUS}} [[Oceanijski kup nacija 2012 (rukomet)|2012.]] |group5 = [[Afrički rukometni kup nacija|Afričko prvenstvo]] |list5= {{flagicon|ANG}} [[Afrički rukometni kup nacija - Angola 2008.|2008.]] }} |group4 = Ostalo |list4= [[Rivalstvo Francuske i Hrvatske u rukometu]] • [[IHF-ov igrač godine]] • [[IHF]] • [[EHF Kuća slavnih]] }} |group4 = [[File:Tennis pictogram.svg|20px]] Tenis |list4= {{flagicon|UK}} [[Wimbledon 2009.]] • {{flagicon|UK}} [[Wimbledon 2011.]] |group5 = [[File:Basketball pictogram.svg|20px]] Košarka |list5= [[FIBA EuroBasket]] • "[[Havlicek je ukrao loptu!]]" • [[FIBA Kuća slavnih]] ([[Lista članova FIBA Kuće slavnih|članovi]]) • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[FIBA Svjetsko prvenstvo u košarci]] {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Reprezentacije |list1 = {{flagicon|BEN}} [[Košarkaška reprezentacija Benina|Benin]] • {{flagicon|HON}} [[Košarkaška reprezentacija Hondurasa|Honduras]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SAD}} "[[Muška olimpijska košarkaška reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država iz 1992.|Dream Team]]" • {{flagicon|EST}} [[Košarkaška reprezentacija Estonije|Estonija]] • {{flagicon|SUR}} [[Košarkaška reprezentacija Surinama|Surinam]] • {{flagicon|SIN}} [[Košarkaška reprezentacija Singapura|Singapur]] • {{flagicon|PAN}} [[Košarkaška reprezentacija Paname|Panama]] |group2 = Klubovi |list2 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SAD}} [[Boston Celtics]] ([[Spisak igrača Boston Celticsa|igrači]]) }} | group6 = [[File:Rugby union pictogram.svg|20px]] Ragbi | list6 = {{nowrap begin}} {{flagicon|NZL}} [[Ragbi reprezentacija Novog Zelanda|Novi Zeland]] • {{flagicon|FIJ}} [[Ragbi reprezentacija Fidžija|Fidži]] ([[Ragbi sedam reprezentacija Fidžija|ragbi sedam]]) {{nowrap end}} | group7 = [[File:Baseball pictogram.svg|20px]] Bejzbol | list7 = {{nowrap begin}} {{flagicon|PAN}} [[Bejzbolska reprezentacija Paname|Panama]] {{nowrap end}} |below = {{flagicon|SRB}} [[Srbija na OI 2008.]] }} ===Sportaši=== {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | title = Doprinosi o sportašima | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | image = | imageleft = | bodyclass = hlist | group1 = [[File:Athletics pictogram.svg|20px]] Atletika | list1 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ANG}} [[João N'Tyamba]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Jack Metcalfe]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Roman Šebrle]]{{•w}} {{flagicon|JAM}} [[Usain Bolt]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Dayron Robles]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Peter Snell]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Andrej Silnov]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Primož Kozmus]] {{nowrap end}} | group2 = [[File:Boxing pictogram.svg|20px]] Boks | list2 = {{nowrap begin}} {{flagicon|GAN}} [[Clement Quartey]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Eddie Blay]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Prince Amartey]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Teófilo Stevenson]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Roberto Durán]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Panama Al Brown]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Francisco Rodríguez (boksač, rođen 1945.)|Francisco Rodríguez]] {{nowrap end}} | group3 = [[File:F1 pictogram.svg|20px]] Formula 1 | list3 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Jack Brabham]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Alan Jones]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Nelson Piquet]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Alain Prost]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Denny Hulme]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Bruce McLaren]] {{nowrap end}} | group4 = [[File:Basketball pictogram.svg|20px]] Košarka | list4 = {{nowrap begin}} {{flagicon|BRA}} [[Nenê]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Leandro Barbosa]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Oscar Schmidt]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Anderson Varejão]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Tiago Splitter]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Jan Veselý]]{{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|DR Kongo}}{{flagicon|SAD}} [[Dikembe Mutombo]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Tony Parker]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Joakim Noah]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Boris Diaw]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Nicolas Batum]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Pape Sy]]{{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|LIT}} [[Arvydas Sabonis]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Sean Marks]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Steven Adams]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Rolando Frazer]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksandar Belov]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Danny Ainge]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Red Auerbach]]{{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SAD}} [[Larry Bird]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Chuck Cooper (košarkaš)|Chuck Cooper]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Bob Cousy]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[John Havlicek]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Tom Heinsohn]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Dennis Johnson]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[K. C. Jones]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Sam Jones (košarkaš)|Sam Jones]]{{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SAD}} [[Kevin McHale (košarkaš)|Kevin McHale]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Robert Parish]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Greivis Vásquez]] {{nowrap end}} | group5 = [[File:Fencing pictogram.svg|20px]] Mačevanje | list5 = {{nowrap begin}} {{flagicon|KUB}} [[Ramón Fonst]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Rubén Limardo]] {{nowrap end}} | group6 = [[File:Swimming pictogram.svg|20px]] Plivanje | list6 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Ian Thorpe]]{{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Claudia Poll]]{{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Silvia Poll]] {{nowrap end}} | group7 = [[File:Rugby union pictogram.svg|20px]] Ragbi | list7 = {{nowrap begin}} {{flagicon|NZL}} [[Jonah Lomu]] {{nowrap end}} | group8 = [[File:Alpine skiing pictogram.svg|20px]] Skijanje | list8 = {{nowrap begin}} {{flagicon|GAN}} [[Kwame Nkrumah-Acheampong]] {{nowrap end}} | group9 = [[File:Tennis pictogram.svg|20px]] Tenis | list9 = {{nowrap begin}} {{flagicon|FRA}} [[Yannick Noah]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[René Lacoste]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Marion Bartoli]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Richard Gasquet]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Jannik Sinner]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Anthony Wilding]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Carlos Alcaraz]] {{nowrap end}} | group10 = [[File:Weightlifting pictogram.svg|20px]] Dizanje utega | list10 = {{nowrap begin}} {{flagicon|SIN}} [[Tan Howe Liang]] {{nowrap end}} | group11 = [[File:Table tennis pictogram.svg|20px]] Stolni tenis | list11 = {{nowrap begin}} {{flagicon|SIN}} [[Feng Tianwei]] {{nowrap end}} }} {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | title = Doprinosi o rukometašima | listclass = hlist | group1 = Europa | list1 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUT}} [[Thomas Bauer]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Mykola Bilyk]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Robert Weber (rukometaš)|Robert Weber]]{{•w}} {{flagicon|BJE}} [[Sjargej Rutenka]]{{•w}} {{flagicon|BJE}} [[Jurij Šaucou]]{{•w}} {{flagicon|BJE}} [[Mihail Jakimovič]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Veselin Vujović]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Žarko Marković]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Rade Mijatović]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Miloš Vujović]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Vasko Ševaljević]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Branko Vujović]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Filip Jícha]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Jan Filip (rukometaš)|Jan Filip]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Ondřej Zdráhala]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Daniel Kubeš]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[David Juříček]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Flemming Ladefoged Hansen|Flemming Hansen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Søren Stryger]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Kasper Hvidt]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Jan Eiberg Jørgensen|Jan Jørgensen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Lasse Svan Hansen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Michael Damgaard]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Allan Damgaard]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Rasmus Lauge Schmidt]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Nikolaj Jacobsen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Magnus Landin]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Mathias Gidsel]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Anders Eggert]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Simon Pytlick]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Magnus Saugstrup]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Emil Jakobsen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Lukas Jørgensen]]{{•w}} {{flagicon|FRO}} [[Elias Ellefsen á Skipagøtu]]{{•w}} {{flagicon|FRO}} [[Hákun West av Teigum]]{{•w}} {{flagicon|GRU}} [[Giorgi Chovrebadze]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Marko Mamić]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Igor Karačić]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Zlatko Saračević]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Alvaro Načinović]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Ivan Martinović]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Goran Perkovac]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Guðjón Valur Sigurðsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Þórir Ólafsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Ólafur Stefánsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Aron Pálmarsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Alexander Petersson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Dagur Sigurðsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Snorri Steinn Guðjónsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Guðmundur Guðmundsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Kristján Andrésson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Ómar Ingi Magnússon]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Viktor Gísli Hallgrímsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Bjarki Már Elísson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Alfreð Gíslason]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Orri Freyr Þorkelsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Viggó Kristjánsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Gísli Þorgeir Kristjánsson]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Leo Prantner]]{{•w}} {{flagicon|LAT}} [[Dainis Krištopāns]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[László Nagy]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Gábor Császár]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Máté Lékai]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Timuzsin Schuch]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Bence Bánhidi]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[József Éles]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Roland Mikler]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Bence Imre]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Filip Lazarov]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Naumče Mojsovski]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Dejan Manaskov]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Stojanče Stoilov]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Kay Smits]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Luc Steins]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Rutger ten Velde]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Dani Baijens]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Arjen Versteijnen]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Niels Versteijnen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Christian Berge]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Sander Sagosen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Frank Løke]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Kent Robin Tønnesen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Torbjørn Bergerud]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Christian O'Sullivan]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Bjarte Myrhol]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Kristian Bjørnsen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Magnus Abelvik Rød]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Magnus Jøndal]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Håvard Tvedten]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Alexander Blonz]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[August Pedersen]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Hans Theilig]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Henning Fritz]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Daniel Stephan]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Uwe Gensheimer]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Andreas Wolff]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Tobias Reichmann]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Thomas Knorr]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Volker Zerbe]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Christian Sprenger]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Florian Kehrmann]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Stefan Kretzschmar]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Fabian Wiede]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Timo Kastening]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Hendrik Pekeler]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Christian Schwarzer]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Michael Kraus (rukometaš)|Michael Kraus]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Johannes Golla]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Juri Knorr]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Renārs Uščins]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Marko Grgić]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Sławomir Szmal]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Krzysztof Lijewski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Marcin Lijewski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Bartosz Jurecki]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Michał Jurecki]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Mariusz Jurkiewicz]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Mariusz Jurasik]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Carlos Resende]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Alfredo Quintana]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Rui Silva (rukometaš)|Rui Silva]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Paulo Pereira]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Pedro Portela]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Martim Costa]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Luís Frade]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[António Areia]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Salvador Salvador]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Gheorghe Gruia]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Dmitrij Kovaljev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Konstantin Igropulo]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Timur Dibirov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Dmitrij Torgovanov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Eduard Kokšarov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Vasilij Kudinov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Denis Krivošljikov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Sergej Pogorelov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Dmitrij Žitnjikov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Valerij Gopin]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Sergej Kosorotov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Vladimir Maksimov (rukometaš)|Vladimir Maksimov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Andrej Lavrov]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Dragan Gajić]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Uroš Zorman]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Vid Kavtičnik]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Jure Dolenec]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Aleš Pajovič]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Blaž Janc]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Tettey Banfro]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Aleks Vlah]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Domen Novak (rukometaš)|Domen Novak]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Domen Makuc]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Momir Ilić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Dragan Škrbić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Mladen Bojinović]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Jovica Cvetković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Žarko Šešum]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Arpad Šterbik]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Darko Stanić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Rastko Stojković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Ivan Nikčević]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Petar Nenadić]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Alberto Entrerríos]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Raúl Entrerríos]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Julen Aguinagalde]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Rafael Guijosa]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Viran Morros]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Talant Dujšebajev]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Andrei Xepkin]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Iker Romero]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jaume Fort Mauri]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[David Barrufet]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Alex Dujšebajev]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Daniel Dujšebajev]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jordi Ribera]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Ferrán Solé]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jorge Maqueda]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Roberto García Parrondo]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Gonzalo Pérez de Vargas]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Mateo Garralda]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Enric Masip]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Aleix Gómez]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Gedeón Guardiola]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Daniel Fernández (rukometaš)|Daniel Fernández]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Marcos Fis]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Ian Barrufet]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Stefan Lövgren]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Magnus Wislander]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Ola Lindgren]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Staffan Olsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Ljubomir Vranješ]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Peter Gentzel]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Magnus Andersson (rukometaš)|Magnus Andersson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Johan Jakobsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Tomas Svensson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Tobias Karlsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Kim Andersson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Johan Petersson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Erik Hajas]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Pierre Thorsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Jerry Tollbring]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Niclas Ekberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Albin Lagergren]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Jesper Nielsen]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Jim Gottfridsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Hampus Wanne]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Andreas Palicka]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Yngve Lamberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Dalibor Doder]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Per Carlén]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Oscar Bergendahl]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Eric Johansson (rukometaš)|Eric Johansson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Felix Claar]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[Andy Schmid]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[Marc Baumgartner]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[Lenny Rubin]]{{•w}} {{flagicon|UK}} [[Steven Larsson]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleg Velikij]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Sergij Bilik]] {{nowrap end}} {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | listclass = hlist |group1 = {{flagicon|FRA}} Francuska |list1= {{nowrap begin}} [[Thierry Omeyer]]{{•w}} [[Nikola Karabatić]]{{•w}} [[Daniel Narcisse]]{{•w}} [[Didier Dinart]]{{•w}} [[Jérôme Fernandez]]{{•w}} [[Luc Abalo]]{{•w}} [[Claude Onesta]]{{•w}} [[Guillaume Gille]]{{•w}} [[Joël Abati]]{{•w}} [[Guillaume Joli]]{{•w}} [[William Accambray]]{{•w}} [[Bruno Martini (rukometaš)|Bruno Martini]]{{•w}} [[Grégory Anquetil]]{{•w}} [[Jackson Richardson]]{{•w}} [[Olivier Girault]]{{•w}} [[Andrej Golić]]{{•w}} [[Patrick Cazal]]{{•w}} [[Stéphane Stoecklin]]{{•w}} [[Bertrand Gille]]{{•w}} [[Michaël Guigou]]{{•w}} [[Cédric Sorhaindo]]{{•w}} [[Sébastien Bosquet]]{{•w}} [[Xavier Barachet]]{{•w}} [[Mathieu Grébille]]{{•w}} [[Cyril Dumoulin]]{{•w}} [[Kentin Mahé]]{{•w}} [[Cédric Burdet]]{{•w}} [[Franck Junillon]]{{•w}} [[Laurent Puigségur]]{{•w}} [[Daouda Karaboué]]{{•w}} [[Samuel Honrubia]]{{•w}} [[Frédéric Volle]]{{•w}} [[Kevynn Nyokas]]{{•w}} [[Grégoire Detrez]]{{•w}} [[Arnaud Bingo]]{{•w}} [[Bertrand Roiné]]{{•w}} [[Sébastien Ostertag]]{{•w}} [[Alain Portes]]{{•w}} [[Daniel Costantini]]{{•w}} [[Denis Lathoud]]{{•w}} [[Stéphane Plantin]]{{•w}} [[Christian Gaudin]]{{•w}} [[Philippe Gardent]]{{•w}} [[Patrice Canayer]]{{•w}} [[Pascal Mahé]]{{•w}} [[Cédric Paty]]{{•w}} [[Sylvain Nouet]]{{•w}} [[Thimothey N'Guessan]]{{•w}} [[Valentin Porte]]{{•w}} [[Igor Anić]]{{•w}} [[Vincent Gérard]]{{•w}} [[Olivier Nyokas]]{{•w}} [[Ludovic Fabregas]]{{•w}} [[Benoît Kounkoud]]{{•w}} [[Théo Derot]]{{•w}} [[Nedim Remili]]{{•w}} [[Adrien Dipanda]]{{•w}} [[Dika Mem]]{{•w}} [[Raphaël Caucheteux]]{{•w}} [[Melvyn Richardson]]{{•w}} [[Hugo Descat]]{{•w}} [[Guéric Kervadec]]{{•w}} [[Philippe Debureau]]{{•w}} [[Nicolas Tournat]]{{•w}} [[Yann Genty]]{{•w}} [[Romain Lagarde]]{{•w}} [[Dylan Nahi]]{{•w}} [[Aymeric Minne]]{{•w}} [[Yanis Lenne]]{{•w}} [[Thibaut Briet]]{{•w}} [[Elohim Prandi]]{{•w}} [[Rémi Desbonnet]]{{•w}} [[Samir Bellahcene]]{{•w}} [[Karl Konan]]{{•w}} [[Charles Bolzinger]] {{nowrap end}} }} | group2 = Afrika | list2 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ALŽ}} [[Salah Bouchekriou]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Salim Nedjel Hammou]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Messaoud Berkous]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Hassan Mustafa]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Husein Zaki]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Ahmed al-Ahmar]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Jahia Omar]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Ali Zein]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Ibrahim al-Masri]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Jehia al-Dera]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Seif al-Dera]]{{•w}} {{flagicon|COD}} [[Gauthier Mvumbi]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Wael Jallouz]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Issam Tej]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Wissem Hmam]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Amine Bannour]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Islem Jbeli]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Leandro Semedo]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Délcio Pina]] {{nowrap end}} | group3 = Azija i Oceanija | list3 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Bevan Calvert]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Ognjen Matić]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Taip Ramadani]]{{•w}} {{flagicon|BHR}} [[Husein al-Sajad]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Jin Watanabe (rukometaš)|Jin Watanabe]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Kyung-Shin Yoon]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Jae-Won Kang]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Ahmad Madadi]]{{•w}} {{flagicon|KUV}} [[Seif al-Davani]] {{nowrap end}} | group4 = Amerike | list4 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ARG}} [[Eduardo Gallardo]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Diego Simonet]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Pablo Simonet]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Sebastián Simonet]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[James Parker (rukometaš)|James Parker]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Leonel Maciel]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Thiagus dos Santos]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Jean-Pierre Dupoux]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Haniel Langaro]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Rudolph Hackbarth]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Rodrigo Salinas Muñoz]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Erwin Feuchtmann]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Esteban Salinas]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Rafael Capote]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Rolando Uríos]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Carlos Pérez (rukometaš)|Carlos Pérez]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Roberto Julián Duranona]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Julio Fis]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Frankis Marzo]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Ian Hüter]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Patrick Hüter]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Gary Hines]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Samuel Hoddersen]] {{nowrap end}} }} {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | title = Doprinosi o nogometašima | groupstyle = background-color:#AAD0FF; text-align:center; border:1px solid silver; | listclass = hlist | group1 = Europa | list1 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ALB}} [[Lorik Cana]]{{•w}} {{flagicon|ALB}} [[Armando Sadiku]]{{•w}} {{flagicon|ALB}} [[Klaus Gjasula]]{{•w}} {{flagicon|ALB}} [[Qazim Laçi]]{{•w}} {{flagicon|ALB}} [[Nedim Bajrami]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Alessandro Schöpf]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Aleksandar Dragović]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Stefan Lainer]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Michael Gregoritsch]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Christoph Baumgartner]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Saša Kalajdžić]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Maximilian Wöber]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Gernot Trauner]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Alex Manninger]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Romano Schmid]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Kevin De Bruyne]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Marouane Fellaini]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Romelu Lukaku]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Dries Mertens]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Divock Origi]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Jan Vertonghen]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Axel Witsel]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Radja Nainggolan]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Toby Alderweireld]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Michy Batshuayi]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Yannick Carrasco]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Eden Hazard]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Adnan Januzaj]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Nacer Chadli]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Thomas Meunier]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Thibaut Courtois]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Thorgan Hazard]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Alexis Saelemaekers]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Leandro Trossard]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Charles De Ketelaere]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Hans Vanaken]]{{•w}} {{flagicon|BUG}} [[Dimitar Berbatov]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Mirko Vučinić]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Predrag Mijatović]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Boban Bajković]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Dragoslav Jevrić]]{{•w}} {{flagicon|ČSSR}} [[Oldřich Nejedlý]]{{•w}} {{flagicon|ČSSR}} [[Antonín Panenka]]{{•w}} {{flagicon|ČSSR}} [[Josef Masopust]]{{•w}} {{flagicon|ČSSR}} [[Ivo Viktor]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Václav Pilař]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Petr Jiráček]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Jan Laštůvka]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Tomáš Hübschman]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Petr Čech]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Tomáš Rosický]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Jan Koller]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Karel Poborský]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Tomáš Necid]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Milan Škoda]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Patrik Schick]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Tomáš Holeš]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Robin Hranáč]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Lukáš Provod]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Ladislav Krejčí (fudbaler, rođen 1999.)|Ladislav Krejčí]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Michal Sadílek]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Nicklas Bendtner]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Michael Krohn-Dehli]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Yussuf Poulsen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Christian Eriksen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Simon Kjær]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Mathias Jørgensen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Nicolai Jørgensen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Lasse Schöne]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Pierre-Emile Højbjerg]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Mikkel Damsgaard]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Andreas Christensen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Joakim Mæhle]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Kasper Dolberg]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Martin Braithwaite]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Thomas Delaney]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Morten Hjulmand]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Bobby Charlton]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Kevin Keegan]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Paul Ince]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Gary Lineker]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Geoff Hurst]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Gordon Banks]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Peter Shilton]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[David Seaman]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Glen Johnson]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Danny Welbeck]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Theo Walcott]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[John Terry]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Steven Gerrard]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Gary Neville]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Owen Hargreaves]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Ashley Young]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Ashley Cole]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Joleon Lescott]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Wayne Rooney]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Sol Campbell]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Daniel Sturridge]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Raheem Sterling]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Luke Shaw]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Eric Dier]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jamie Vardy]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jack Grealish]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Marcus Rashford]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Harry Kane]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jesse Lingard]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Kieran Trippier]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jordan Henderson]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Harry Maguire]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Dele Alli]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jude Bellingham]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Bukayo Saka]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Ezri Konsa]]{{•w}} {{flagicon|EST}} [[Andres Oper]]{{•w}} {{flagicon|EST}} [[Martin Reim]]{{•w}} {{flagicon|FIN}} [[Joel Pohjanpalo]]{{•w}} {{flagicon|FIN}} [[Lukáš Hrádecký]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Fabien Barthez]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Lilian Thuram]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Marcus Thuram]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Patrick Vieira]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Thierry Henry]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Alou Diarra]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Claude Makélélé]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Florent Malouda]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Vikash Dhorasoo]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Alain Giresse]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Didier Deschamps]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Raymond Kopa]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Marius Trésor]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Marcel Desailly]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Luis Fernández]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Aimé Jacquet]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Nicolas Anelka]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Bixente Lizarazu]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Youri Djorkaeff]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Jean Vincent (fudbaler)|Jean Vincent]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Sylvain Wiltord]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Hugo Lloris]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Manuel Amoros]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Robert Pirès]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Franck Ribéry]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[David Trézéguet]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Raymond Domenech]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Samir Nasri]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Jérémy Ménez]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Yohan Cabaye]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Laurent Blanc]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Éric Abidal]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Olivier Giroud]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Blaise Matuidi]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Paul Pogba]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Moussa Sissoko]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Mathieu Valbuena]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Dimitri Payet]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Kingsley Coman]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Patrice Evra]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Antoine Griezmann]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Kylian Mbappé]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Benjamin Pavard]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Raphaël Varane]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Samuel Umtiti]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Presnel Kimpembe]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Adrien Rabiot]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Aurélien Tchouaméni]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Théo Hernandez]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Randal Kolo Muani]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Willy Sagnol]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Bradley Barcola]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[William Saliba]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Mike Maignan]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Youssouf Fofana (francuski fudbaler)|Youssouf Fofana]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Ousmane Dembélé]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Michael Olise]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Dayot Upamecano]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Sokratis Papastatopulos]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Jorgos Karagunis]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Kostas Fortunis]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Teofanis Gekas]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Andreas Samaris]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Konstantinos Mitroglu]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Lazaros Hristodulopulos]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[José Holebas]]{{•w}} {{flagicon|GRU}} [[Georges Mikautadze]]{{•w}} {{flagicon|GRU}} [[Giorgi Mamardašvili]]{{•w}} {{flagicon|IRS}} [[Sean St Ledger]]{{•w}} {{flagicon|IRS}} [[Ciaran Clark]]{{•w}} {{flagicon|IRS}} [[Wes Hoolahan]]{{•w}} {{flagicon|IRS}} [[Robbie Brady]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Gylfi Sigurðsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Birkir Bjarnason]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Birkir Már Sævarsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Jón Daði Böðvarsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Arnór Ingvi Traustason]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Kolbeinn Sigþórsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Ragnar Sigurðsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Alfreð Finnbogason]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Gianluigi Buffon]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Antonio Cassano]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Mario Balotelli]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Riccardo Montolivo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Antonio Nocerino]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Alessandro Diamanti]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Roberto Di Matteo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Antonio Di Natale]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Andrea Pirlo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Claudio Marchisio]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Graziano Pellè]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Emanuele Giaccherini]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Éder (italijanski fudbaler)|Éder]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Giorgio Chiellini]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Leonardo Bonucci]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Andrea Barzagli]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Marco Parolo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Lorenzo Insigne]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Mattia De Sciglio]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Simone Zaza]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Matteo Darmian]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Manuel Locatelli]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Matteo Pessina]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Federico Chiesa]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Andrea Belotti]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Jorge Luiz Frello Filho|Jorginho]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Federico Bernardeschi]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Domenico Berardi]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Gianluigi Donnarumma]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Leonardo Spinazzola]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Alessandro Bastoni]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Riccardo Calafiori]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Mattia Zaccagni]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Gábor Király]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Zoltán Stieber]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Ádám Szalai]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Balázs Dzsudzsák]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Zoltán Gera]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Attila Fiola]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[András Schäfer]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Barnabás Varga]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Kevin Csoboth]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Sándor Kocsis]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Ivan Tričkovski]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Edwin van der Sar]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Dirk Kuijt]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Ruud van Nistelrooij]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Marco van Basten]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Wesley Sneijder]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Giovanni van Bronckhorst]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Robin van Persie]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Bert van Marwijk]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Jetro Willems]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Arjen Robben]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Stefan de Vrij]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Jasper Cillessen]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Memphis Depay]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Leroy Fer]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Klaas-Jan Huntelaar]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Ron Vlaar]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Daley Blind]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Steven Berghuis]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Teun Koopmeiners]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Luuk de Jong]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Georginio Wijnaldum]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Patrick Kluivert]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Maarten Stekelenburg]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Wout Weghorst]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Denzel Dumfries]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Cody Gakpo]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Davy Klaassen]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Donyell Malen]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Xavi Simons]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Crysencio Summerville]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Brian Brobbey]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Jan Paul van Hecke]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Quinten Timber]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Justin Kluivert]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Leo Østigård]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Marcus Holmgren Pedersen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Thelo Aasgaard]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Jørgen Strand Larsen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Antonio Nusa]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Andreas Schjelderup]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Miroslav Klose]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jens Lehmann]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Michael Ballack]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Sami Khedira]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Marco Reus]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Arne Friedrich]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Philipp Lahm]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Marko Marin]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Lukas Podolski]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jürgen Klopp]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Mario Gómez]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Manuel Neuer]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} {{nowrap|[[Bastian Schweinsteiger]]}}{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Thomas Müller]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Mats Hummels]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[André Schürrle]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Joachim Löw]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Shkodran Mustafi]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jérôme Boateng]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Julian Draxler]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Joshua Kimmich]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jonas Hector]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Robin Gosens]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Leon Goretzka]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Youssoufa Moukoko]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Niclas Füllkrug]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Florian Wirtz]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jamal Musiala]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Robert Andrich]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Antonio Rüdiger]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Emre Can]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Deniz Undav]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Nico Schlotterbeck]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Felix Nmecha]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Nathaniel Brown (fudbaler)|Nathaniel Brown]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jonathan Tah]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Nadiem Amiri]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Nick Woltemade]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Bartosz Bosacki]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Łukasz Fabiański]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Artur Boruc]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Tomasz Kuszczak]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Mariusz Lewandowski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Piotr Giza]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Ireneusz Jeleń]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Jakub Błaszczykowski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Włodzimierz Smolarek]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Robert Lewandowski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Arkadiusz Milik]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Kamil Glik]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Grzegorz Krychowiak]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Thiago Cionek]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Jan Bednarek]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Karol Linetty]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Piotr Zieliński]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Kacper Kozłowski (fudbaler)|Kacper Kozłowski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Adam Buksa]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Krzysztof Piątek]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Grzegorz Lato]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Képler Laveran Lima Ferreira|Pepe]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[José Mourinho]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Luís Figo]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Cristiano Ronaldo]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Silvestre Varela]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Hélder Postiga]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[João Moutinho]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Bruno Alves]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Renato Sanches]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Ricardo Quaresma]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Éder (portugalski fudbaler)|Éder]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Rui Patrício]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Raphaël Guerreiro]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Diogo Jota]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Ricardo Horta]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Gonçalo Ramos]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Francisco Conceição]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[João Neves]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Mircea Lucescu]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Răzvan Raţ]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Ciprian Marica]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Bogdan Stancu]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Vlad Chiricheș]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Răzvan Marin]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Denis Drăguș]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Nicolae Stanciu (fudbaler, rođen 1993.)|Nicolae Stanciu]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Gheorghe Hagi]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Roman Pavljučenko]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Konstantin Zirjanov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Andrej Aršavin]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Dmitri Torbinski]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Alan Dzagojev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Roman Širokov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksandar Kokorin]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksandar Keržakov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Vasilij Berezucki]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksej Berezucki]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Sergej Ignaševič]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Denis Glušakov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Denis Čerišev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Artem Dzjuba]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Fjodor Smolov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Mário Fernandes (fudbaler)|Mário Fernandes]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Daler Kuzjajev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksej Mirančuk]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Rinat Dasajev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Oleg Saljenko]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Valentin Ivanov (sovjetski fudbaler)|Valentin Kozmič Ivanov]]{{•w}} {{flagicon|SJI}} [[Gareth McAuley]]{{•w}} {{flagicon|SJI}} [[Niall McGinn]]{{•w}} {{flagicon|SMK}} [[Ezđan Alioski]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Ondrej Duda]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Vladimír Weiss (fudbaler rođen 1989.)|Vladimír Weiss III]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Marek Hamšík]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Martin Dúbravka]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Juraj Kucka]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Ivan Schranz]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Erik Janža]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Josip Iličić]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Jure Balkovec]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Milan Jovanović]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Marko Pantelić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Miloš Krasić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Zdravko Kuzmanović]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Vladan Lukić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Ilija Petković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Filip Kasalica]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Dragan Stojković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Branislav Ivanović]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Boško Janković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Vlada Avramov]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Aleksandar Mitrović (fudbaler)|Aleksandar Mitrović]]{{•w}} {{flagicon|ŠKO}} [[Callum McGregor]]{{•w}} {{flagicon|ŠKO}} [[Ryan Porteous]]{{•w}} {{flagicon|ŠKO}} [[John McGinn]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Juan Gutiérrez Moreno|Juanito]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[David de Gea]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Cesc Fàbregas]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Javier Clemente]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[David Silva]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jesús Navas]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Xabi Alonso]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Gerard Piqué]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Sergio Ramos]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jordi Alba]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Álvaro Morata]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Nolito]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Nacho (fudbaler rođen 1990.)|Nacho]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Diego Costa]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Iago Aspas]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Isco]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Koke (fudbaler rođen 1992.)|Koke]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[José Antonio Reyes]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Gerard Moreno (fudbaler)|Gerard Moreno]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Aymeric Laporte]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Pablo Sarabia]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Ferran Torres]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Pedri]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Mikel Oyarzabal]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Rodri (fudbaler, rođen 1996.)|Rodri]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Marco Asensio]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Carlos Soler (fudbaler)|Carlos Soler]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Fabián Ruiz]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Lamine Yamal]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Nico Williams]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Robin Le Normand]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Mikel Merino]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Álex Baena]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Luis de la Fuente (fudbaler, rođen 1961.)|Luis de la Fuente]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Viktor Claesson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Andreas Isaksson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Olof Mellberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Sebastian Larsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Zlatan Ibrahimović]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Andreas Granqvist]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Ola Toivonen]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Ludwig Augustinsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Emil Forsberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Sven-Göran Eriksson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Viktor Gyökeres]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Mattias Svanberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Anthony Elanga]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Yasin Ayari]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Blerim Džemaili]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Ludovic Magnin]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Admir Mehmedi]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Haris Seferović]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Granit Xhaka]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Xherdan Shaqiri]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Breel Embolo]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Fabian Schär]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Stephan Lichtsteiner]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Ricardo Rodríguez (fudbaler)|Ricardo Rodríguez]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Steven Zuber]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Josip Drmić]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Yann Sommer]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Manuel Akanji]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Ruben Vargas]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Denis Zakaria]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Remo Freuler]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Michel Aebischer]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Kwadwo Duah]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Dan Ndoye]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Zeki Amdouni]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Miro Muheim]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Johan Manzambi]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Cedric Itten]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Nihat Kahveci]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Semih Şentürk]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Volkan Demirel]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Uğur Boral]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Hamit Altıntop]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Emre Mor]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Ozan Tufan]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Burak Yılmaz]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Merih Demiral]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Çağlar Söyüncü]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Ahmet Yılmaz Çalık]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Halil Dervişoğlu]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[İrfan Kahveci]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Kerem Aktürkoğlu]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Mert Müldür]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Samet Akaydin]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Hakan Çalhanoğlu]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Cenk Tosun]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Kaan Ayhan]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Andrij Ševčenko]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Andrij Pjatov]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleksandr Šovkovski]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Bohdan Šust]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Andrij Vorobjej]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Anatolij Timoščuk]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleh Husjev]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Maksim Kalinjičenko]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleksij Bjelik]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Vjačeslav Ševčuk]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Andrij Jarmolenko]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Roman Jaremčuk]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Ruslan Malinovskij]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Artem Dovbik]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Mikola Šaparenko]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleg Blohin]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Hal Robson-Kanu]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Neil Taylor (fudbaler)|Neil Taylor]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Ashley Williams (fudbaler)|Ashley Williams]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Sam Vokes]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Joe Allen (fudbaler rođen 1990.)|Joe Allen]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Kieffer Moore]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Connor Roberts (fudbaler, rođen 1995.)|Connor Roberts]] {{nowrap end}} | group2 = Afrika | list2 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ANG}} [[Luís Oliveira Gonçalves]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Flávio da Silva Amado|Flávio]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Akwá]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Manucho]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Nando Rafael]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Rui Marques]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Gilberto (angolski fudbaler)|Gilberto]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Abdelmoumene Djabou]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Islam Slimani]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Yacine Brahimi]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Sofiane Feghouli]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Rafik Halliche]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Nadhir Benbouali]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Amine Gouiri]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Rafik Belghali]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Stéphane Sessègnon]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Moussa Latoundji]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Oumar Tchomogo]]{{•w}} {{flagicon|COD}} [[Yoane Wissa]]{{•w}} {{flagicon|COD}} [[Fiston Mayele]]{{•w}} {{flagicon|COD}} [[Brian Cipenga]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Mohamed Salah]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Ahmed Fathi]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Essam al-Hadari]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Imam Ašur]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Muhammad Hani]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Mustafa Ziko]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Trézéguet (egipatski fudbaler)|Trézéguet]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Mahmud Saber]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Rami Rabia]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Hosam Abdelmagid]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Jaser Ibrahim]]{{•w}} {{flagicon|Zlatna Obala}} [[Arthur Wharton]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Sammy Adjei]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Samuel Kuffour]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Stephen Appiah]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Kevin-Prince Boateng]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Emmanuel Frimpong]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Tony Yeboah]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Abedi Pele]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Asamoah Gyan]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Sulley Muntari]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Richard Kingson]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[André Ayew]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[John Boye]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Osman Bukari]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Mohammed Kudus]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Mohammed Salisu]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Iñaki Williams]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Caleb Yirenkyi]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Derrick Luckassen]]{{•w}} {{flagicon|JAR}} [[Teboho Mokoena (fudbaler, rođen 1997.)|Teboho Mokoena]]{{•w}} {{flagicon|JAR}} [[Sphephelo Sithole]]{{•w}} {{flagicon|JAR}} [[Themba Zwane]]{{•w}} {{flagicon|JAR}} [[Thapelo Maseko]]{{•w}} {{flagicon|JAR}} [[Jayden Adams]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Joël Matip]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Roger Milla]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Jean-Charles Castelletto]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Eric Maxim Choupo-Moting]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Vincent Aboubakar]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Aziz Bouhaddouz]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Khalid Boutaïb]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Youssef En-Nesyri]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Nayef Aguerd]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Hakim Ziyech]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Romain Saïss]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Zakaria Aboukhlal]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Badr Benoun]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Abdelhamid Sabiri]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Achraf Dari]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Ismael Saibari]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Gessime Yassine]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Soufiane Rahimi]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Yassine Bounou]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Issa Diop (fudbaler)|Issa Diop]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Neil El Aynaoui]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Chemsdine Talbi]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Azzedine Ounahi]]{{•w}} {{flagicon|Nigerija}} [[Joseph Yobo]]{{•w}} {{flagicon|Nigerija}} [[Ahmed Musa]]{{•w}} {{flagicon|Nigerija}} [[Victor Moses]]{{•w}} {{flagicon|NGA}} [[Oghenekaro Etebo]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Didier Drogba]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Wilfried Bony]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Gervinho]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Amad Diallo]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Franck Kessié]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Nicolas Pépé]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Ibrahima Gueye]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[M'Baye Niang]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Sadio Mané]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Moussa Wagué]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Kalidou Koulibaly]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Famara Diédhiou]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Boulaye Dia]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Bamba Dieng]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Ibrahim Mbaye]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Pape Gueye]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Habib Diarra]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Iliman Ndiaye]]{{•w}} {{flagicon|TOG}} [[Kossi Agassa]]{{•w}} {{flagicon|TOG}} [[Alaixys Romao]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Ferjani Sassi]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Yassine Meriah]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Wahbi Khazri]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Dylan Bronn]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Fakhreddine Ben Youssef]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Omar Rekik]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Ellyes Skhiri]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Hazem Mastouri]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Vozinha]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Hélio Varela]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Kevin Pina (fudbaler)|Kevin Pina]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Diney (fudbaler, rođen 1995.)|Diney]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Deroy Duarte]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Laros Duarte]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Sidny Lopes Cabral]] {{nowrap end}} | group3 = Azija i Oceanija | list3 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Tim Cahill]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Mark Schwarzer]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Archie Thompson]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Harry Kewell]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Mile Jedinak]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Mark Bresciano]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Aziz Behich]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Daniel Arzani]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Craig Goodwin]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Mathew Leckie]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Connor Metcalfe]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Nestory Irankunda]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Cameron Burgess]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Harry Souttar]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Jackson Irvine]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Awer Mabil]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Lucas Herrington]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Roy Krishna]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Esala Masi]]{{•w}} {{flagicon|IRK}} [[Ejman Husein]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Mohammad Mohebi]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Reza Gučan-Nežad]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Mehdi Taremi]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Karim Ansarifard]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Ruzbeh Češmi]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Ramin Rezaijan]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Hidetoshi Nakata]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Keisuke Honda]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Shinji Okazaki]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Ao Tanaka]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Kaoru Mitoma]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Daizen Maeda]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Keito Nakamura]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Daichi Kamada]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Ayase Ueda]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Kaishū Sano]]{{•w}} {{flagicon|JOR}} [[Ali Alvan]]{{•w}} {{flagicon|JOR}} [[Jazan al-Arab]]{{•w}} {{flagicon|JOR}} [[Nizar al-Rašdan]]{{•w}} {{flagicon|JOR}} [[Musa al-Taamri]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Koo Ja-cheol]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Lee Keun-ho]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Son Heung-min]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Hong Myeong-bo]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Kim Young-gwon]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Jo Gyu-seong]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Hwang Hui-chan]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Baek Seung-ho]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Hwang In-beom]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[O Hyeon-gyu]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Sād al-Šēb]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Mohammed Muntari]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Boualem Khoukhi]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Mohamed Manai]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Mahmud Abu Nada]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Hasan al-Hejdus]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Shane Smeltz]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Elijah Just]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Finn Surman]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Salman al-Faradž]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Fahad al-Muvalad]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Salem al-Davsari]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Saleh al-Šehri]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Abdulelah al-Amri]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Hassan al-Tambakti]]{{•w}} {{flagicon|Sjeverna Koreja}} [[Ji Yun-Nam]]{{•w}} {{flagicon|Sjeverna Koreja}} [[Pak Sŭng-jin]]{{•w}} {{flagicon|Sjeverna Koreja}} [[Ri Dong-un]]{{•w}} {{flagicon|Sjeverna Koreja}} [[Yang Sŭng-kuk]]{{•w}} {{flagicon|UZB}} [[Abbosbek Fayzullayev]]{{•w}} {{flagicon|UZB}} [[Eldor Shomurodov]]{{•w}} {{flagicon|UZB}} [[Abduvohid Neʼmatov]] {{nowrap end}} | group4 = Amerike | list4 = {{nowrap begin}} {{flagicon|CUW}} [[Livano Comenencia]]{{•w}} {{flagicon|HAI}} [[Wilson Isidor]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Noel Valladares]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Carlo Costly]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Maynor Figueroa]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[José Cardona]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Porfirio Armando Betancourt]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Gilberto Yearwood]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Wilson Palacios]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Milton Palacios]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Jerry Palacios]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Johnny Palacios]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Alphonso Davies]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Atiba Hutchinson]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Cyle Larin]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Nathan Saliba]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Promise David]]{{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Stephen Eustáquio]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Paulo Wanchope]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Joel Campbell]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Walter Centeno]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Rolando Fonseca]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Óscar Duarte]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Marco Ureña]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Bryan Ruiz]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Celso Borges]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Giancarlo González]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Christian Bolaños]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Michael Umaña]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Kendall Waston]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Yeltsin Tejeda]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Keysher Fuller]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Juan Pablo Vargas]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Tomás Fernández]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[José Magriñá]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Héctor Socorro]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Oribe Peralta]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Rafael Márquez]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Andrés Guardado]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Javier Hernández Balcázar|Javier Hernández]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Giovani dos Santos]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Hirving Lozano]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Edson Álvarez]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Henry Martín]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Luis Chávez (fudbaler)|Luis Chávez]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Gilberto Mora (fudbaler, rođen 2008.)|Gilberto Mora]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Julián Quiñones]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Raúl Jiménez]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Luis Romo]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Álvaro Fidalgo]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Mateo Chávez]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Guillermo Ochoa]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Felipe Baloy]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Aníbal Godoy]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Luis Tejada]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Clint Dempsey]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[John Anthony Brooks|John Brooks]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Jermaine Jones]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Julian Green]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Timothy Weah]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Haji Wright]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Folarin Balogun]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Giovanni Reyna]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Tim Ream]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Alex Freeman]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Sebastian Berhalter]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Auston Trusty]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Malik Tillman]]{{•w}} {{flagicon|TIT}} [[Dwight Yorke]] {{flagicon|ARG}} [[Diego Maradona]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Marcos Rojo]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Ezequiel Garay]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Gabriel Mercado]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Enzo Fernández (fudbaler, rođen 2001.)|Enzo Fernández]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Alexis Mac Allister]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Julián Álvarez (fudbaler)|Julián Álvarez]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Nahuel Molina]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Gonzalo Montiel]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Leandro Paredes]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Giovani Lo Celso]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Dida]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Adriano]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Kaká]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Pelé]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Marcelo]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Oscar (fudbaler rođen 1991)|Oscar]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[David Luiz]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Fernandinho (fudbaler)|Fernandinho]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Thiago Silva]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Willian Borges da Silva|Willian]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Hulk (fudbaler)|Hulk]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Zico]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Leônidas da Silva]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Leovegildo Lins da Gama Júnior|Júnior]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Philippe Coutinho]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Paulinho]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Renato Augusto]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Richarlison]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Lucas Paquetá]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Rodrygo]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Pedro (fudbaler, rođen 1997.)|Pedro]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Marquinhos]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Matheus Cunha]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Alexis Sánchez]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Jean Beausejour]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Jorge Valdívia]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Charles Aránguiz]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Mauricio Pinilla]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Gonzalo Jara]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Marcelo Díaz]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Enner Valencia]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Hernán Galíndez]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Piero Hincapié]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Jeremy Sarmiento]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Moisés Caicedo]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Gonzalo Plata]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Nilson Angulo]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Mario Yepes]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Pablo Armero]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Teófilo Gutiérrez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[James Rodríguez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Juan Guillermo Cuadrado|Juan Cuadrado]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Jackson Martínez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Juan Fernando Quintero|Juan Quintero]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Carlos Sánchez Moreno|Carlos Sánchez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Faryd Mondragón]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Yerry Mina]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Carlos Bacca]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Mateus Uribe]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Luis Muriel]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Radamel Falcao]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Daniel Muñoz (fudbaler)|Daniel Muñoz]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Jaminton Campaz]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Jhon Arias (fudbaler)|Jhon Arias]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Davinson Sánchez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Cucho Hernández]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[José Luis Chilavert]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Damián Bobadilla]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Maurício (fudbaler, rođen 2001.)|Maurício]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Matías Galarza (paragvajski fudbaler)|Matías Galarza]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[José Canale]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Fabián Balbuena]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Antonio Sanabria]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Gustavo Gómez]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[Julio Enciso (fudbaler, rođen 2004.)|Julio Enciso]]{{•w}} {{flagicon|PER}} [[Christian Cueva]]{{•w}} {{flagicon|PER}} [[André Carrillo]]{{•w}} {{flagicon|PER}} [[Paolo Guerrero]]{{•w}} {{flagicon|PER}} [[Teófilo Cubillas]]{{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Humphrey Mijnals]]{{•w}} {{flagicon|SUR}} [[André Kamperveen]]{{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Kenneth Kluivert]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Maximiliano Pereira|Maxi Pereira]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[José María Giménez]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Pedro Rocha]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Giorgian de Arrascaeta]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Álvaro Recoba]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Maximiliano Araújo]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Agustín Canobbio]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Juan Arango]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Rafael Dudamel]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Salomón Rondón]] {{nowrap end}} }} 5w893jbt47ha14973d0yaq0eg9t01nc 0 210671 42690915 42674407 2026-09-22T08:24:50Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690915 wikitext text/x-wiki {{Infobox Christian leader | name =Ranulf Flambard | image = | religion =katolik | see =[[Biskupija Durham]] | title = [[biskup Durhama]] | appointed = maj 1099 | consecration = 5. jun 1099 | predecessor = [[William de St-Calais]] | successor =[[Geoffrey Rufus]] | ordination = | bishops = | other_post = | birth_date = o. 1060 | birth_place = | death_date =5. septembar 1128 | death_place = | buried = [[Durhamska katedrala]] }} '''Ranulf Flambard''' (ponekad navođen kao '''Ralph Flambard''', '''Ranulph Flambard''' ili '''Ranulf Passiflamme''';<ref name=Feudal147>Barlow ''Feudal Kingdom of England'', str. 147.</ref> o. 1060&nbsp;– 5. septembar 1128) bio je [[Normani|normanski]] [[biskup Durhama]], poznat kao jedan od najmoćnijih ministara na dvoru engleskog kralja [[William II od Engleske|Williama Rufusa]]. Ranulf se rodio kao sin svećenika u [[Normandija|normandijskom]] gradu [[Bayeux]]u; nadimak "Flambard" (što otprilike znači "Zapaljivi" ili "Bakljonosac") se ponekad tumači kao opis njegovog karaktera. Karijeru je započeo pod vlašću [[William I od Engleske|Williama I Osvajača]], te se vjeruje kako je mogao sudjelovati u sastavljanju ''[[Domesday Book]]a'', a možda bio i čuvar kraljevskog pečata. Nakon smrti Williama I, Ranulf je odabrao služiti njegovog sina Williama Rufusa u Engleskoj. Pod Rufusom je nastavio čuvati kraljevski pečat i dobio sve veću ulogu u vođenju državnih financija, gdje se istakao inovativnim metodama podizanja prihoda. Preuzeo je upravljanje niza ispražnjenih crkvenih položaja, pa je jednom vodio čak šesnaest biskupija i opatija. Zbog brojnih dužnosti je postao i [[Justiciar|glavni sudac]] Engleske. Pod Rufusom vladavinom je Ranulf nadzirao izgradnju prvog kamenog mosta u Londonu kao i kraljeve dvorane u [[Westminsterska palača|Westminsteru]]. Godine 1099. je za zasluge dobio biskupiju Durham. Nakon Rufusove smrti 1100. godine Ranulf je uhapšen i bačen u londonski [[Tower of London|Tower]] od strane Rufusovog brata i nasljednika [[Henry I od Engleske|Henryja I]]. Ranulfu se to dogodilo jer je bio prikladni žrtveni jarac za Henryjeve podanike nezadovoljne financijskim nametima Rufusove vladavine. Ranulf je, međutim, postao prvi zatvorenik kome je uspjelo [[zatvorski bijeg|pobjeći]] iz Towera; utočište je pronašao u Normandiji kod Henryjevog brata i suparnika, [[vojvoda Normandije|vojvode]] [[Robert Curthose|Roberta Curthosea]]. Ranulf je postao Robertov glavni savjetnik i pomagao mu u neuspjeloj invaziji Engleske. Kada su se braća pomirila Ranulf je formalno vraćen na mjesto biskupa, ali je u Normandiji ostao sve dok Henry nije porazio Roberta u [[Bitka kod Tinchebraya|bitke kod Tinchenbraya]]. Ranulf se nakon toga vratio u Englesku, ali se potpuno povukao iz političkog života, posvetivši se u potpunosti crkvenim poslovima. == Izvori == {{reflist|40em}} == Literatura == {{refbegin|60em}} * {{cite book |author=Adams, Laurie Schneider |title=A History of Western Art |url=https://archive.org/details/historyofwestern0003adam |publisher=McGraw Hill |location=Boston, MA |year=2001 |isbn=0-07-231717-5 |edition=Third }} * {{cite book |author=Barlow, Frank |title=The English Church 1066–1154: A History of the Anglo-Norman Church |url=https://archive.org/details/englishchurch1060000barl |authorlink=Frank Barlow (historian) |publisher=Longman |location=New York |year=1979 |isbn=0-582-50236-5 }} * {{cite book |author=Barlow, Frank |title=The Feudal Kingdom of England 1042–1216 |url=https://archive.org/details/feudalkingdomofe0000fran_j3z3 |authorlink=Frank Barlow (historian) |edition=Fourth |publisher=Longman |location=New York |year=1988 |isbn=0-582-49504-0 }} * {{cite book |author=Barlow, Frank |authorlink=Frank Barlow (historian)|title=William Rufus |publisher=University of California Press |location=Berkeley, CA |year=1983 |isbn=0-520-04936-5 }} * {{cite book |author=Bartlett, Robert C. |authorlink=Robert Bartlett (historian) |title=England Under the Norman and Angevin Kings: 1075–1225 |url=https://archive.org/details/englandundernorm00bart_0 |publisher=Clarendon Press |location=Oxford, UK |year=2000 |isbn=0-19-822741-8 }} * {{cite encyclopedia |author=Bates, David |authorlink=David Bates (historian) |title=The Origins of the Justiciarship |encyclopedia = Proceedings of the Battle Conference on Anglo-Norman Studies IV |year=1981 |editor=R. Allen Brown |publisher=Boydell Press |location=Woodbridge, UK |isbn=0-85115-161-2 |pages=1–12;167–171}} * {{cite book |title= Church, Kingship, and Lay Investiture in England 1089–1135 |url= https://archive.org/details/churchkingshipla0000cant |last= Cantor |first= Norman F. |authorlink= Norman Cantor |year= 1958 |publisher= Princeton University Press |location= Princeton, NJ }} * {{cite encyclopedia |author=Carver, M. O. H. |title=Early Medieval Durham: the Archaeological Evidence |encyclopedia=Medieval Art and Architecture at Durham Cathedral |year=1980 |series=British Archaeological Association Conference Transactions for the year 1977 |publisher=British Archaeological Association |location=Leeds, UK |pages=11–19 |oclc= 13464190}} * {{cite book |author=Chibnall, Marjorie |author-link=Marjorie Chibnall |title=Anglo-Norman England 1066–1166 |url=https://archive.org/details/anglonormanengla00marj |publisher=Basil Blackwell Publishers |location=Oxford, UK |year=1986 |isbn=0-631-15439-6 }} * {{cite book|title= An Introduction to the Administrative History of Mediaeval England|url= https://archive.org/details/introductiontoad0000chri|edition= Third|last= Chrimes|first= S. B.|year= 1966|publisher= Basil Blackwell|location= Oxford, UK|oclc= 270094959}} * {{cite book |author=Crouch, David |authorlink=David Crouch (historian)|title=The Normans: The History of a Dynasty |publisher=Hambledon & London |location=London |year=2007 |isbn=1-85285-595-9 }} * {{cite encyclopedia |author=Dawtry, Anne |title=The Benedictine Revival in the North: The Last Bulwark of Anglo-Saxon Monasticism |encyclopedia=Studies in Church History 18: Religion and National Identity |editor=Stuart Mews |publisher=Basil Blackwell |location=Oxford, UK |year=1982 |pages=87–98}} * {{cite book |author=Dodwell, C. R. |title=Anglo-Saxon Art: A New Perspective |url=https://archive.org/details/anglosaxonartnew0000dodw_62 |publisher=Cornell University Press |location=Ithaca, NY |year=1985 |edition=Cornell University Press 1985 |isbn=0-8014-9300-5 }} * {{cite book |author=Fryde, E. B. |coauthors=Greenway, D. E.; Porter, S.; Roy, I. |title=Handbook of British Chronology|url=https://archive.org/details/handbookofbritis0000unse_f1u2 |edition=Third revised |publisher=Cambridge University Press |location=Cambridge, UK |year=1996 |isbn=0-521-56350-X }} * {{cite book |title= Fasti Ecclesiae Anglicanae 1066–1300: volume 2&nbsp;– Monastic cathedrals (northern and southern provinces): Durham: Bishops |last= Greenway |first= Diana E. |authorlink= |year= 1971 |publisher= Institute of Historical Research |url= http://british-history.ac.uk/report.aspx?compid=33859 |accessdate= 10 March 2008 |archive-date= 2011-07-19 |archive-url= https://web.archive.org/web/20110719101948/http://british-history.ac.uk/report.aspx?compid=33859 |deadurl= yes }} * {{cite journal |author=Hollister, C. W. |title=The Anglo-Norman Civil War: 1101 |url=https://archive.org/details/sim_english-historical-review_1973-04_88_347/page/315 |journal=[[The English Historical Review]] |volume=88 |issue=347 |date=April 1973 |pages=315–334 |doi=10.1093/ehr/LXXXVIII.CCCXLVII.315 |jstor=564288 }} * {{cite book |author=Hollister, C. Warren; Frost, Amanda Clark (ed.) |title=Henry I |url=https://archive.org/details/henryi0000holl |publisher=Yale University Press |location=New Haven, CT |year=2001 |isbn=0-300-08858-2 }} * {{cite book |author=Huscroft, Huscroft |title=Ruling England 1042–1217 |url=https://archive.org/details/rulingengland1040000husc |publisher=Pearson/Longman |location=London |year=2005 |isbn=0-582-84882-2 }} * {{cite book |author=Keats-Rohan, K. S. B. | authorlink= Katharine Keats-Rohan |title=Domesday People: A Prosopography of Persons Occurring in English Documents, 1066–1166: Domesday Book |url=https://archive.org/details/domesdaypeoplepr0000keat |publisher=Boydell Press |location=Ipswich, UK |year=1999 |isbn=0-85115-722-X }} * {{cite book |author=Kerr, Mary; Kerr, Nigel |title=A Guide to Norman Sites in Britain |publisher=Granada |location=London |year=1984 |isbn=0-246-11976-4 }} * {{cite book |author=Knowles, David |title=The Monastic Order in England: A History of its Development from the Times of St. Dunstan to the Fourth Lateran Council, 940–1216|url=https://archive.org/details/monasticorderine0000know_v4b3 |authorlink=David Knowles (scholar) |publisher=Cambridge University Press |location=Cambridge, UK |year=1976 |edition= Second reprint |isbn=0-521-05479-6 }} * {{cite book |author=Lyon, Bryce Dale |title=A Constitutional and Legal History of Medieval England|edition=Second |publisher=Norton |location=New York |year=1980 |isbn=0-393-95132-4 }} * {{cite book |title= William II: Rufus, the Red King |last=Mason |first=Emma |year=2005 |publisher=Tempus |location=Stroud, UK | isbn = 0-7524-3528-0 }} * {{cite encyclopedia |author= Mason, J. F. A. |encyclopedia= Oxford Dictionary of National Biography |title= Flambard, Ranulf (c.1060–1128) |url= http://www.oxforddnb.com/view/article/9667 |accessdate= 10 March 2008 |year= 2004 |publisher= Oxford University Press |doi= 10.1093/ref:odnb/9667 |format= {{ODNBsub}} }} * {{cite encyclopedia |author=Moore, R. I. |title=Ranulf Flambard and Christina of Markyate |encyclopedia=Belief and Culture in the Middle Ages: Studies Presented to Henry Mayr-Harting |editor=Richard Gameson and Henrietta Leyser |publisher=Oxford University Press|location=Oxford, UK |year=2001 |isbn=0-19-820801-4 |pages=231–235}} * {{cite book |author=Pettifer, Adrian |title=English Castles: A Guide by Counties |url=https://archive.org/details/englishcastlesgu0000pett |publisher=Boydell |location=Woodbridge, UK |year=1995 |isbn=0-85115-782-3 }} * {{cite book |author=Poole, Austin Lane |authorlink=Austin Lane Poole |title=From Domesday Book to Magna Carta, 1087–1216 |url=https://archive.org/details/fromdomesdaybook0000pool |publisher=Clarendon Press |location=Oxford, UK |year=1955 |edition=Second |isbn=0-19-821707-2 }} * {{cite web |url=http://www.hrp.org.uk/learninganddiscovery/Discoverthehistoricroyalpalaces/Prisoners/RanulfFlambard.aspx |title=Ranulf Flambard, Bishop of Durham |accessdate=11 March 2008 |work=Tower of London |publisher=Historic Royal Palaces |archivedate=2011-08-05 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110805140854/http://www.hrp.org.uk/learninganddiscovery/Discoverthehistoricroyalpalaces/Prisoners/RanulfFlambard.aspx |deadurl=yes }} * {{cite book |title= The Governance of Mediaeval England |url= https://archive.org/details/governanceofmedi0000unse |last= Richardson |first= H. G. |coauthors= Sayles, G. O. |year= 1963 |publisher= Edinburgh University Press |location= Edinburgh, UK |oclc= 180649484 }} * {{cite journal |last= Rose|first=R. K. |year=1982 |title= Cumbrian Society and the Anglo-Norman Church |journal= Studies in Church History |volume=18 |pages= 119–135 }} * {{cite book |author=Schriber, Carolyn Poling |title= The Delimma of Arnulf of Lisieux: New Ideas versus Old Ideals |publisher=Indiana University Press |location=Bloomington, IN |year=1990 |isbn=0-253-35097-2 }} * {{cite encyclopedia |author=Snape, M. G. |title=Documentary Evidence for the Building of Durham Cathedral and its Monastic Buildings |encyclopedia=Medieval Art and Architecture at Durham Cathedral |year=1980 |series=British Archaeological Association Conference Transactions for the year 1977 |publisher=British Archaeological Association |location=Leeds, UK |pages=20–36 |oclc= 13464190}} * {{cite journal |last= Spear|first= David S. |year=1982 |title= The Norman Empire and the Secular Clergy, 1066–1204 |journal= [[Journal of British Studies]] |volume= XXI |issue=2 |pages=1–10 |doi= 10.1086/385787 |jstor= 175531 }} * {{cite journal |last=Turner |first=Ralph V. |year=1990 |title=Changing Perceptions of the New Administrative Class in Anglo-Norman and Angevin England: The Curiales and Their Conservative Critics |url=https://archive.org/details/sim_journal-of-british-studies_1990-04_29_2/page/93 |journal=[[Journal of British Studies]] |volume=29 |pages=93–117 |issue=2 |doi=10.1086/385952 |jstor=175584 }} * {{cite book |author=Vaughn, Sally N. |title=Anselm of Bec and Robert of Meulan: The Innocence of the Dove and the Wisdom of the Serpent |url=https://archive.org/details/anselmofbecrober0000vaug |publisher=University of California Press |location=Berkeley, CA |year=1987 |isbn=0-520-05674-4 }} * {{cite book |author=Williams, Ann |title=The English and the Norman Conquest |publisher=Boydell Press |location=Ipswich, UK |year=2000 |isbn=0-85115-708-4 }} {{refbegin|60em}} * {{cite journal |last=Archer |first=T. A. |year=1887 |title=Ranulf Flambard and his Sons |url=https://archive.org/details/sim_english-historical-review_1887-01_2_5/page/103 |journal=[[The English Historical Review]] |volume=2 |issue=5 |pages=103–112 |jstor=546835 }} * {{cite journal |last=Craster |first=Edmund |year=1930 |title= A Contemporary Record of the Pontificate of Ranulf Flambard |journal=Archaeologia Æliana 4th series |volume=7 |pages=33–56 }} * {{cite encyclopedia |author=Prestwich, J. O. |title=The Career of Ranulf Flambard |encyclopedia=Anglo-Norman Durham 1093–1193 |place= Woodbridge |publisher =Boydell Press |year=1994| pages=299–310 |editor=Rollason, et al.}} * {{cite journal|author=Southern, R. W.|authorlink=Richard Southern |year= 1933 |title=Ranulf Flambard and Early Anglo-Norman Administration |journal=Transactions of the Royal Historical Society: Fourth Series |volume=16 |pages=95–128 |format=fee required|doi=10.2307/3678666|jstor=3678666 }} {{refend}} {{s-start}} {{s-rel|ca}} {{s-bef|before=[[William de St-Calais]]}} {{s-ttl|title=[[biskup Durhama]]|years=1099–1128}} {{s-aft|after=[[Geoffrey Rufus]]}} {{s-end}} {{Lifetime|u 11. vijeku|1128|Flambard, Ranulf}} [[Kategorija:Anglo-Normani]] [[Kategorija:Biskupi Durhama]] [[Kategorija:Lordovi kancelari Engleske]] qr3a2afpyxdocg8xs1qzcho709gn2os 0 214082 42690951 42643980 2026-09-22T10:14:53Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690951 wikitext text/x-wiki {{Književnost}} '''[[Historija književnosti]]''' počinje sa pronalaskom [[pismo|pisma]] u [[Mezopotamija|Mezopotamiji]] i [[Stari Egipat|Drevnom Egiptu]] u [[Brončano doba|Brončanom dobu]]. Pismo se razvilo od [[proto-pismo|sistema znakova]] u 30. vijeku pne., ali najstariji književni tekstovi datiraju od 27. ili 26. vijeka pne.. Književnost [[Željezno doba|Željeznog doba]] uključuje najranije tekstove koji su sačuvani kroz predaju putem rukopisa (nasuprot onih koje su otkrili arheolozi), a što uključuje [[avesta]]nske ''[[gatha|gathe]]'' (v. [[Zaratustra|Zoroaster]]), indijske [[Vede]] (v. [[Vedski period]]), dijelove [[Hebrejska Biblija|hebrejske Biblije]] (v. [[Stari zavjet]] i [[datiranje Biblije]]), te najstariju književnost [[antička Grčka|drvne Grčke]]. Za [[antika|antički period]] se općenito smatra da je počeo sa [[Homer]]om u 8. vijeku pne. i završio sa [[pad Rimskog Carstva|padom Rimskog Carstva]] u 5. vijeku pne. Iako su najstarija [[klasici|klasična djela]] napisana na [[starogrčki jezik|starogrčkom]], od 3. vijeka pne. se [[grčka književnost|grčkoj književnosti]] priključila [[latinska književnost]]. Kao i kod [[zapadni kanon|zapadnog kanona]], također postoje periodi klasične [[Sanskritska književnost|sanskritske književnosti]] i [[Sangam književnost]]i u Indiji, [[kineski klasici]] u Kini, a u [[kasna antika|kasnoj antici]] započinje i klasična [[sirijska književnost|sirijska]] i [[Pahlavi književnost|srednjoperzijska]] književnost. Dolje je naveden kronološki prikaz književnih djela do 5. vijeka n.e. Književnost od 6. do 9. vijeka pokriva [[ranosrednjovjekovna književnost]]. == Popis drevnih tekstova == === Brončano doba === :''V. također: [[Sumerska književnost]], [[Akadska književnost]], [[Staroegipatska književnost]], [[Hetitski tekstovi]], [[Vedski sanskrit]]'' '''Rano brončano doba''': 3. milenijum pne. (prikazani približni datumi) Najstarija pisana književnost datira od oko 2600. pne. (klasični [[Sumerski jezik|sumerski]]).<ref>{{cite book|title=Encyclopedia of the Ancient World|author=Grimbly, Shona|publisher=[[Taylor & Francis]]|year=2000|isbn=978-1-57958-281-4|page=216|url=http://books.google.co.uk/books?id=CRZu51yv1X4C|quote=The earliest written literature dates from about 2600 BC, when the Sumerians started to write down their long epic poems.}}</ref> Najstariji književni autori poznati po imenu su [[Shuruppak]] i [[Urukagina]], koji datiraju oko [[27. vijek pne.|27.]], odnosno [[24. vijek pne.|24.]] vijeka pne. Neke književne tekstove je teško datirati, kao što je slučaj sa ''[[Knjiga mrtvih|Egipatskom knjigom mrtvih]]'' koja je zabilježena u ''[[Papirus Anija|Papirusu Anija]]'' oko 1240. pne., iako ranije verzije knjige vjerojatno datiraju iz [[18. vijek pne.|18. vijeka pne.]]. * 2600 Sumerski tekstovi iz [[Abu Salabikh]]a, uključujući ''[[Instrukcije Shuruppaka]]'' i ''[[Himna hrama u Keshu]]'' * 2600 Akadska ''[[Legenda o Etani]]'' <ref>{{cite book|title=Atrahasis: An Ancient Hebrew Deluge Story|author=Clay, Albert T.|authorlink=Albert Tobias Clay|publisher=Book Tree|year=2003|isbn=978-1-58509-228-4|page=34|url=http://books.google.co.uk/books?id=K1QhcIrHB68C|quote=This fragment of an old version of the Etana Legend was written about 2000 years earlier than the fragments found in the [[Asurbanipalova biblioteka|Library of Ashurbanipal]] (668-626 BC).}}</ref> * 2400 Egipatski ''[[Piramidski tekstovi]]'', uključujući ''Kanibalsku himnu'' * 2400 Sumerski ''[[Urukaginin zakonik]]'' <ref>{{cite book|title=Criminals of the Bible: Twenty-Five Case Studies of Biblical Crimes and Outlaws|author=Jones, Mark|publisher=FaithWalk Publishing|year=2006|isbn=978-1-932902-64-8|page=6|url=http://books.google.co.uk/books?id=zHnH4DJ9pr0C|quote=The Sumerian code of [[Urukagina]] was written around 2400 BC.}}</ref> * 2400 Egipatski ''[[Kamen iz Palerma]]'' * 2350 Egipatske ''[[Ptahhotep|Maksime Ptahhotepa]]'' * 2270 Sumerske ''[[En-hedu-ana|Enheduannine himne]]'' * 2250-2000 Sumerske najranije priče u ''[[Ep o Gilgameš|Epu od Gilgamešu]]'' <ref name="Oxford University Press">{{cite book|editor=Stephanie Dalley|title=Myths from Mesopotamia: Creation, the Flood, Gilgamesh, and Others|year=2008|url=https://archive.org/details/mythsfrommesopot0000unse_b5r8|publisher=Oxford University Press|isbn=978-0-19-953836-2}}</ref><ref>{{cite book|title=Evolution of the Brain: Creation of the Self|author=Eccles, Sir John Carew|authorlink=John Eccles (neurophysiologist)|publisher=[[Routledge]]|year=1989|isbn=978-0-415-03224-7|page=118|url=http://books.google.co.uk/books?id=rM68T7L-lY4C|quote=The ''[[Epic of Gilgamesh]]'', written in [[Sumer]] about 2200 BC.}}</ref> * 2100 Sumersko ''[[Akadsko Carstvo#Prokletstvo|Prokletstvo Agadea]]'' * 2100 Sumerska ''[[Debata između ptice i ribe]]'' * 2050 Sumerski ''[[Zakonik Ur-Nammua]]'' * 2000 Egipatski ''[[Tekstovi lijesova]]'' * 2000 Sumerska ''[[Žalopojka za Urom]]'' * 2000 Sumerski ''[[Enmerkar i gospodar Arrate|Enmerkar i Gospodar Aratte]]'' '''Srednje brončano doba''': o. 2000. do 1600. pne. (prikazani približni datumi) * 1950 Akadski ''[[Zakoni Eshnunne]]'' * 1900 Sumerski ''[[Lipit-Ištar|Zakonik Lipit-Ishtar]]'' * 1900 Akadski ''[[Ep o Gilgamešu]]'' * 1850 Akadski ''[[Tekstovi Kultepea]]'' * 1800 Egipatska ''[[Priča o Sinuheu]]'' ([[hijeratski]]) * 1800 Sumerska ''[[Geneza Eridua]]'' * 1800 Akadski ''[[Enûma Eliš]]'' * 1800 Akadski ''[[Atra-Hasis|Ep Atra-Hasis]]'' * 1780 Akadska stela ''[[Hamurabijev zakonik]]'' * 1780 Akadska [[Mari (Sirija)|pisma iz Marija]], uključujući ''[[Zimrilim|Ep o Zimri-Limu]]'' * 1750 Hetitski ''[[Anitta|Tekst iz Anite]]'' * 1700 Egipatski ''[[Papirus Westcar]]'' * 1650 Egipatski ''[[Papirus Ipuwer]]'' '''Kasno brončano doba''': o. 1600. do 1200. pne. (prikazani približni datumi) * 1700-1100 Vedski sankrst: oribližni datum sastavljanja [[Rigveda|Rigvede]]. Mnogi od tih tekstova nisu zapisani do mnogo kasnije.<ref>Oberlies (1998:155) procjenjuje 1100. pne. kado datum najkasnije himne u knjizi br. 10. Procjene za ''terminus post quem'' su mnogo općenitije. Oberlies (p. 158) na temelju 'kumulativnih dokaza' postavlja širok raspon 1700–1100</ref> * 1600 Hetitski ''[[Zakonik Nesilima]]'' * 1500 Akadski ''[[Siromah iz Nippura]]'' <ref>{{cite book|title=Bribes|author=Noonan, John T.|authorlink=John T. Noonan, Jr.|publisher=[[University of California Press]]|year=1987|isbn=978-0-520-06154-5|page=4|url=http://books.google.co.uk/books?id=6zgp1_zeJbEC|quote=The ''[[Siromah iz Nippura|Poor Man of Nippur]]'' dates from about 1500 BC.}}</ref> * 1500 [[Hetitska vojna zakletva]] * 1550 ''[[Knjiga mrtvih|Egipatska knjiga mrtvih]]'' * 1500 Akadska ''[[Dinastija Dunnuma]]''<ref>{{cite book | title = The treasures of darkness: a history of Mesopotamian religion | author = Thorkild Jacobsen | publisher = Yale University Press | year = 1978 | pages = 167–168, 231 }} “Perhaps it was brought east with the Amorites of the First Dynasty of Babylon.”</ref> * 1440-1400 Hebrejska ''[[Tora]]'', također poznata kao ''[[Tora|Petoknjižje]]'' ili Pet knjiga Mojsijevih<ref name="n">prema drevnim jevrejskim i kršćanskim tradicijama i nekim suvremenim učenjacima, v. citate</ref><ref>Talmud, Bava Bathra 146</ref><ref>Mishnah, Pirqe Avoth 1:1</ref><ref>{{cite book|last=Josephus|first=Flavius|title=The Life. Against Apion. (Loeb Classical Library)|year=1926|publisher=Loeb Classical Library|isbn=978-0-674-99205-4|pages=448|chapter=11:8|quote="For we have not an innumerable multitude of books among us, disagreeing from and contradicting one another (as the Greeks have) but only 22 books, which are justly believed to be divine; and of them, five belong to Moses, which contain his laws, and the traditions of the origin of mankind till his death."}}</ref><ref>{{cite book|last=Stuart|first=Douglas K|title=New American Commentary Vol. II: Exodus|year=2006|publisher=Holman Reference|isbn=978-0-8054-0102-8|pages=826}}</ref> uz konačnu redakciju u periodu 900-450. pne.<ref>{{cite book|title=ESV Study Bible|url=https://archive.org/details/esvstudybibleeng00cros|year=2008|publisher=Crossway|isbn=978-1-4335-0241-5|pages=2752|edition=1st|page=XLII, 29–30|chapter=Introduction to the Pentateuch. Introduction to Genesis.}}</ref><ref>{{cite book|title=The Fundamentals: A Testimony to the Truth|url=https://archive.org/details/fundamentalstest0000unse_l9i6|year=1994|publisher=Baker Academic|isbn=978-0-8010-1264-8|pages=1480|edition=11th|editor=RA Torrey|pages=1–144|chapter=I-XI}}</ref> Some give an alternate date of 1320-1280.<ref>{{cite book|last=Hoffmeier|first=James K|title=Israel in Egypt: The Evidence for the Authenticity of the Exodus Tradition|url=https://archive.org/details/israelinegyptevi0000jame|year=1999|publisher=Oxford University Press|isbn=978-0-19-513088-1|pages=280}}</ref> * 1400 Akadski ''Vjenčanje [[Nergal]]a i [[Ereshkigal]]'' * 1400 Akadska ''[[Kurigalzu I#The autobiography of Kurigalzu|Autobiografija Kurigalzua]]'' * 1400 Akadska [[Pisma iz Amarne]] * 1330 Egipatska ''[[Velika himna Atenu]]'' * 1240 Egipatski ''[[Papirus Anija]]'', [[Knjiga mrtvih]] * 1200-900 Akadska verzija i kasnije priče ''Epa o Gilgamešu''<ref name="Oxford University Press"/> * 1200 Akadski ''[[Ep o Tukulti-Ninurti]]'' * 1200 Egipatska ''[[Priča o dva brata]]'' <ref>[[Miriam Lichtheim]], ''Ancient Egyptian Literature'', vol.2, 1980, p.203</ref> === Antika === :''V. također [[grčka književnost|starogrčka književnost]], [[sirijska književnost]], [[rimska književnost]], [[indijska književnost]], [[hebrejska književnost]], [[Avesta]]'' :''V. također: vijekovi u poeziji: [[7. vijek pne. u poeziji|7]], [[6. vijek pne. u poeziji|6]], [[5. vijek pne. u poeziji|5]], [[4. vijek pne. u poeziji|4]], [[3. vijek pne. u poeziji|3]], [[2. vijek pne. u poeziji|2]], [[1. vijek pne. u poeziji|1]] '''8. vijek pne.''' * Grčki [[Epski ciklus|Trojanski ratni ciklus]], uključujući ''[[Ilijada|Ilijadu]]'' i ''[[Odiseja|Odiseju]]'' * 800-500. pne.: Sanskritske ''[[Brahmana|Brahmane]]'' * Najstarije ne-mojsijevske knjige [[Hebrejska Biblija|Hebrejske Biblije]] ([[Nahum (knjiga)|Nahum]], [[Hošea (knjiga)|Hošea]], [[Amos (knjiga)|Amos]], [[Izaija (knjiga)|Izaija]]) '''7. vijek pne.''' * ''Grčki:'' ** [[Hesiod]]: ''[[Teogonija]]'' i ''[[Djela i dani]]'' ** [[Arhiloh]] ** [[Alkman]] ** [[Semonid iz Amorga]] ** [[Solon]] ** [[Mimnermo]] ** [[Stesihor]] '''6. vijek pne.''' * ''[[Hebrejska Biblija]]:'' [[Psalmi]] (prema kasnijem datiranju) [[Knjiga o Ezekijelu]], [[Daniel (knjiga)|Knjiga o Danijelu]] (prema konzervativnom ili ranom datiranju) * ''Kineski:'' [[Sun Tzu]]: ''[[Umjetnost ratovanja]] (Sūnzǐ Bīngfǎ)'' * ''Sanskrit'': ** [[Sutra|Sutea]] književnost ** pojedine [[Mukhya Upanišade]] ([[Katha Upanišada]], [[Maitrayaniya Upanišsada]]) * ''Grčki:'' ** [[Sappho]] ** [[Ibik]] ** [[Alkej|Alkej iz Mitilene]] ** [[Ezopove basne]] '''5. vijek pne.''' * 5 - 4. vijek pne.: ''Sanskrit'': [[Indijska epska poezija|Epovi]] (''[[Mahabharata]]'' i ''[[Ramayana]]'') * ''Avestan:'' ''[[Yasht]]'' * ''Kineski:'' ** ''[[Anali Proljeća i Jeseni]] (Chūnqiū)'' (722–481. pne., kronike države [[Lu ()|Lu]]) ** [[Konfucuhe]]: ''[[Analekte]] (Lúnyǔ)'' ** ''[[Knjiga obreda|Klasici obreda]] (Lǐjì)'' ** ''[[Zuo Zhuan|Komentari Zuoa]] (Zuǒzhuàn)'' * ''Grčka:'' ** [[Pindar]]: [[Oda|Odes]] ** [[Herodot]]: ''[[Historija (Herodot)|Historija]]'' ** [[Tukidid]]: ''[[Historija Peloponeskog rata]]'' ** [[Eshil]]: ''[[Pribjegarke (Eshil)|Pribjegarke]]'', ''[[Perzijanci (Eshil)|Perzijanci]]'', ''[[Sedmorica protiv Tebe]]'', ''[[Oresteia]]'' ** [[Sofokle|Sofoklo]]: ''[[Kralj Edip]]'', ''[[Edip na Kolonu]]'', ''[[Antigona]]'', ''[[Elektra (Sofoklo)|Elektra]]'' i druge drame ** [[Euripid]]: ''[[Alkestida (drama)|Alkestida]]'', ''[[Medeja (Euripid)|Medeja]]'', ''[[Heraklidi (drama)|Heraklidi]]'', ''[[Hipolit (Euripid)|Hipolit]]'', ''[[Andromaha (Euripid)|Andromaha]]'', ''[[Hekuba (drama)|Hekuba]]'', ''[[Pribjeglice (Euripid)|Pribjegarke]]'', ''[[Elektra (Euripid)|Elektra]]'', ''[[Heraklo (Euripid)|Heraklo]]'', ''[[Trojanke]]'', ''[[Ifigenija na Tauridi]]'', ''[[Ion (drama)|Ion]]'', ''[[Helena (drama)|Helena]]'', ''[[Feničanke]]'', ''[[Orest (drama)|Orest]]'', ''[[Bakhe]]'', ''[[Ifigenija u Aulidi|Ifigenija na Aulidi]]'', ''[[Kiklop (drama)|Kiklop]]'', ''[[Rezos (drama)|Rezos]]'' ** [[Aristofan]]: ''[[Aharnjani]]'', ''[[Vitezovi (Aristofan)|Vitezovi]]'', ''[[Oblakinje|Oblaci]]'', ''[[Ose (Aristofan)|Ose]]'', ''[[Mir (drama)|Mir]]'', ''[[Ptice (Aristofan)|Ptice]]'', ''[[Lizistrata]]'', ''[[Tesmoforijazuse]]'', ''[[Žabe (Aristofan)|Žabe]]'', ''[[Eklesijazuse]]'', ''[[Plut (drama)|Plut]]'' * ''Hebrejski'': datum sačuvanog teksta [[Tora|Tore]] '''4. vijek pne.''' * ''Hebrejski:'' [[Knjiga o Jobu]], početak hebrejskih [[mudroslovlje|mudroslovnih knjiga]] * ''Kineski:'' ** [[Lao Tzu|Laozi]] (ili Lao Tzu): ''[[Tao Te Ching]]'' ** [[Zhuangzi]]: ''[[Zhuangzi (knjiga)]]'' ** [[Mencije]]: ''[[Mencije (knjiga)|Mencije]]'' * ''Grčki:'' ** [[Ksenofont]]: ''[[Anabaza (Ksenofont)|Anabaza]]'', ''[[Kirupedija (Ksenofont)|Kirupedija]]'' ** [[Aristotel]]: ''[[Nikomahova etika]]'', ''[[Metafizika (Aristotel)|Metafizika]]'' ** [[Platon]]: ''[[Euthyphro]]'', ''[[Platonova Apologija|Apologija]]'', ''[[Kriton]]'', ''[[Tetej (dijalog)|Tetej]]'', ''[[Parmenid (dijalog)|Parmenid]]'', ''[[Simpozij (Platon)|Simpozij]]'', ''[[Fedron (Platon)|Fedro]]'', ''[[Protagora (dijalog)|Protagora]]'', ''[[Gorgija (dijalog)|Gorgija]]'', ''[[Menon]]'', ''[[Meneksen]]'', ''[[Država (Platon)|Država]]'', ''[[Timej (dijalog)|Timej]]'' ** [[Euklid]]: ''[[Euklidovi eleementi|Elementi]]'' ** [[Menandar]]: ''[[Mizantrop (Menandar)|Dyskolos]]'' ** [[Teofrast]]: ''[[Historia Plantarum|Proučavanje biljaka]]'' '''3. vijek pne.''' * ''Avestanski'': ''[[Avesta]]'' * ''[[Etrurski jezik|Etrurski]]:'' ''[[Liber Linteus Zagrabiensis]] (Lanena knjiga iz Zagreba)'' * ''Sanskrit:'' ''[[Pančatantra|Panchatantra]]''; autor: [[Vishnu Sarma]] * ''[[Tamilska književnost|Tamilski]]:'' ** 3. vijek pne. - 3. vijek n.e.: ''[[Sangamska književnost|Sangamske pjesme]]'' ** ''[[Tolkāppiyam]]'' (knjiga gramatike) * ''Hebrejski'': [[Ecclesiastes|Propovjednik]] * ''Grčki'': ** [[Apolonije sa Rodosa]]: ''[[Argonautika|Argonautica]]'' ** [[Kaliha]] (310/305-240. pne.), lirski pjesnik ** [[Manethon|Manetho]]: ''[[Aegyptiaca]]'' ** [[Teokrit]], lirski pjesnik * ''[[Starolitinski|Latinski]]'': ** Lucije [[Livius Andronicus|Livije Andronik]] (o. 280/260. pne. — o. 200. pne.), prevodilac, začetnik rimske drame ** [[Gnej Nevije]] (o. 264 — 201. pne.), dramatičar, epski pjesnik ** Tit Makcije [[Plautus|Plaut]] (o. 254 — 184. pne.), dramatičar, autor komedija: ''[[Poenulus]]'', ''[[Miles Gloriosus (drama)|Miles Gloriosus]]'' i drugih tekstova ** [[Kvint Fabije Piktor]] (3. vijek pne.), historičar ** [[Lucius Cincius Alimentus|Lucije Cinkije Aliment]] (3. vijek pne.), vojni historičar i učenjak '''2. vijek pne.''' * ''Avestanski:'' ''[[Vendidad]]'' * ''Kineski:'' [[Sima Qian]]: ''[[Zapisi Velikog Historičara|Zapisi Velikog historičara]] (Shǐjì)'' * ''Aramejski'': [[Daniel (knjiga)|Knjiga o Danijelu]] * ''Hebrjski'': [[Sirah]] * ''Grčki'' ** [[Polibije]]: ''[[Historije (Polibije)|Historije]]'' ** [[Knjiga Mudrosti]] ** [[Septuaginta]] * ''Latinski'': ** [[Publije Terencije Afer|Terencije]] (195/185. pne. — 159. pne.), komediograf: ''[[Adelphoe|Braća]]'', ''[[Andria (Terencije)|Djevojka sa Androsa]]'', ''[[Eunuchus]]'', ''[[Heauton Timorumenos|Samomučitelj]]'', ** Quintus [[Kvint Enije|Ennius]] (239. pne. — o. 169. pne.), pjesnik ** Marko [[Pacuvius|Pakuvije]] (o. 220. pne. — 130. pne.), tragičar, pjesnik ** [[Statius Caecilius|Stacije Cecilije]] (220. pne. — 168/166. pne.), komediograf ** [[Marko Porcije Katon Stariji|Marko Porcije Katon]] (234. pne. — 149. pne.), opći pisac ** [[Gaius Acilius|Gaj Acilije]] (2. vijek pne.), historičar ** [[Lucije Akcije]] (170. pne. — o. 86. pne.), tragičar, filolog ** [[Gaius Lucilius|Gaj Lucilije]] (o. 160-ih pne. — 103/2. pne.), satiričar ** [[Kvint Lutacije Katul]] (2. vijek pne.), političar, epigraf ** [[Aulus Furius Antias|Aulo Furije Ancija]] (2. vijek pne.), pjesnik ** [[Gaius Julius Caesar Strabo Vopiscus|Gaj Julije Cezar Strabon Vopisk]] (130. pne. — 87. pne.), političar, tragičar ** [[Lucius Pomponius|Lucije Pomponije]] Bononiensis (2. vijek pne.), komediograf, satiričar ** [[Lucius Cassius Hemina|Lucije Kasije Hemina]] (2. vijek pne.), historičar ** [[Lucius Calpurnius Piso Frugi (razvrstavanje)|Lucije Kalpurnije Pizon Frugi]] (2. vijek pne.), historičar ** [[Manije Manilije]] (2. vijek pne.), političar, pravnik ** [[Lucius Coelius Antipater]] (2nd century BC), pravnik, historičar ** Publije [[Sempronius Asellio|Sempronije Aselion]] (158. pne. — iza 91. pne.), oficir, historičar ** [[Gaj Sempronije Tuditan]] (2. vijek pne.), pravnik ** [[Lucius Afranius (pjesnik)|Lucije Afranije]] (2. i 1. vijek pne.), komediograf ** [[Titus Albucius|Tit Albucije]] (2. i 1. vijek pne.), orator ** [[Publije Rutilije Ruf]] (158. pne. — iza 78. pne.), pravnik ** [[Lucije Elije Stilon Prekonin]] (154. pne.— 74. pne.), filolog ** [[Quintus Claudius Quadrigarius|Kvint Klaudije Kvadrigarije]] (2. i 1. vijek pne.), historičar ** [[Valerius Antias|Valerije Ancije]] (2. i 1. vijek pne.), historičar ** [[Lucije Kornelije Sizena|Lucije Kornelije Sisena]] (121. pne. — 67. pne.), oficir, historičar ** [[Quintus Cornificius|Kvint Kornificije]] (2. i 1. vijek pne.), retoričar ;1. vijek pne. * ''[[Pali književnost|Pali]]'': [[Pali kanon|Tipitaka]] * ''Latinski:'' ** [[Ciceron]]: ''[[Catiline Orations]]'', ''[[Pro Caelio]]'', ''[[Scipipnov san]]'' ** [[Gaj Julije Cezar|Julije Cezar]]: ''[[Commentarii de Bello Gallico|Galski ratovi]]'' ** [[Virgilije]]: ''[[Ekloga]]'', ''[[Georgike]]'' i ''[[Eneida]]'' ** [[Tit Lukrecije Kar|Lukrecije]]: ''[[O prirodi stvari]]'' ** [[Tit Livije|Livije]]: ''[[Ab Urbe Condita (knjiga|Ab Urbe Condita]] (Historija Rima)'' :''V. također: [[Srednjoperzijska književnost|Pahlavi književnost]]'', vijekovi u poeziji: [[1. vijek u poeziji|1]], [[2. vijek u poeziji|2.]] i [[3. vijek u poeziji|3.]] ;1. vijek n.e. * ''Kineski:'' [[Ban Gu]]: ''[[Knjiga Hana|Knjiga o Hanu]] (Hànshū)'' * ''Grčki:'' ** [[Plutarh]]: ''[[Životi znamenitih Grka i Rimljana]]'' ** [[Josip Flavije|Flavije Josip]]: ''[[Jevrejski rat]]'', ''[[Jevrejske starine]]'', ''[[Protiv Apiona]]'' ** Knjige [[Novi zavjet|Novog zavjeta]] * ''Latinski:'' v. [[klasični latinski jezik|klasični latinski]] ** [[Tacit]]: ''[[Germanija (knjiga)|Germania]]'' ** [[Publije Ovidije Nazon|Ovidije]]: ''[[Metamofroze]]'' ** [[Plinije Stariji]]: ''[[Historija prirode (Plinije)|Historija prirode]]'' ** [[Petronije]]: ''[[Satirikon]]'' ** [[Seneka|Seneka Mlađi]]: ''[[Fedra (Seneka)|Fedra]]'', Dijalozi ;2. vijek * ''Sanskrit:'' [[Ašvaghoša|Aśvaghoṣa]]: ''[[Buddhacharita]] (Djela Buddhina)'' * ''Pahlavi:'' ** ''[[Yadegar-e Zariran]] (Spomena Zarēra)'' ** ''[[Visperad]]'' ** ''[[Drakht-i Asurig]] (Babilonsko stablo)'' * ''Grčki'': ** [[Arijan]]: ''[[Anabasis Alexandri]]'' ** [[Marko Aurelije]]: ''[[Meditacije]]'' ** [[Epictetus|Epiktet]] i Arijan: ''[[Enhidriron Epikteta|Enchiridion]]'' ** [[Klaudije Ptolomej|Ptolomej]]: ''[[Almagest]]'' ** [[Athenaeus|Atenej]]: ''[[Deipnosophistae|Banket učenih]]'' ** [[Pauzanija (geograf)|Pauzanij]]: ''[[Opis Grčke]]'' * ''Latinski:'' v. [[klasični latinski jezik|klasični latinski]] ** [[Apulej]]: ''[[Zlatni magarac]]'' ** Lucius Ampelius: ''[[Liber Memorialis]]'' ** [[Svetonije]]: ''[[Životi dvanaest Cezara]]'' ;3. vijek * ''Avestanski'': ''[[Avesta#Khordeh Avesta|Khordeh Avesta]]'' (zoroastrijanski molitvenik) * ''Pahlavi:'' [[Mani]]: ''[[Shabuhragan]]'' ([[manihejstvo|manihejska]] sveta knjiga) * ''Kineski:'' [[Chen Shou]]: ''[[Zapisi Tri kraljevstva]] (Sānguó Zhì)'' * ''Grčki:'' [[Plotin]]i: ''[[Eneade]]'' * ''Latinski:'' v. [[kasni latinski]] ** [[Dvostihovi Katona]] * ''Hebrejski:'' [[Mišna|Mishnah]] === Kasna antika === :''V. također: [[4. vijek u poeziji]], [[5. vijek u poeziji]] ;4. vijek * ''Latinski:'' v. [[kasni latinski]] ** [[Augustin|Augustin Hiponski]]: ''[[Ispovijesti (Augustin)|Ispovijesti]], [[O kršćanskom nauku]]'' ** ''[[Apicius|Apicije]]'' (''De re coquinaria'', ''O temi kuhanja'') ** ''[[Pervigilium Veneris]] (Vigil od Venere)'' * ''Sirijski:'' [[Aphrahat]], [[Jefrem Sirin|Efrem Sirin]] * ''Hebrejski:'' [[Gemara]] ;5. vijek * ''Kineski:'' [[Fan Ye (historičar)|Fan Ye]]: ''[[Knjiga Kasnijeg Hana]] (Hòuhànshū)'' * ''Sanskrit:'' [[Kalidasa|Kālidāsa]] (špekulacije): ''[[Abhijñānaśākuntalam|Prepoznavanje Śakuntale]]'', ''[[Meghadūta|Oblačni glasnik]]'' * ''Pahlavi:'' ** ''[[Matigan-i Hazar Datistan]] (Hiljadu zakona Magistana)'' ** ''[[Frahang-i Oim-evak]]'' (Pahlavi-avestanski rječnik) * ''Latinski:'' v. [[kasni latinski]] ** [[Publius Flavius Vegetius Renatus|Publije Flavije Vegecije Renat]]: ''[[De Re Militari]]'' ** [[Augustin|Augustin Hiponski]]: ''[[Grad Božji (knjiga)|Grad Božji]]'' ** [[Orozije|Paulus Orosius]]: ''Sedam knjiga historije protiv pogana'' ** [[Jeronim]]: ''[[Vulgata|Vulgate]]'' ** [[Prudentius|Prudencije]]: ''[[Psychomachia]]'' ** [[Consentius|Konsencijeva]] gramatika ** [[Pseudo-Dionisije Aeropagita]]: ''[[De Coelesti Hierarchia|Nebeska hijerahrija]]'', ''Mistična teologija'' ;6. vijek * Latinski: [[Boethius|Boecije]], ''[[De consolatione philosophiae]]'' (Utjeha filotofije) 524 AD, djelo koje se smatra posljednjim u historiji klasične filotofije.<ref>''The Consolation of Philosophy (Oxford World's Classics)'', Introduction (2000)</ref><ref name="Dante Divine">[[Dante Alighieri|Dante]] je Boecija smjestio između “posljednjih Rimljana i prvih skolastičara” među naučiteljima u svom Raju (v. ''[[Divina Commedia|Božanstvena komedija]]'').</ref> == Izvori == {{Reflist}} [[Kategorija:Historija književnosti|01]] [[Kategorija:Stari vijek]] jt8wkg7arqi2rvwzbsp20qrejo9yqi6 0 216381 42690794 41359169 2026-09-21T15:24:05Z Marbletan 159118 Bromous-acid-chemical-structure.svg 42690794 wikitext text/x-wiki {{Chembox-lat | ImageFile = Bromous-acid-chemical-structure.svg | ImageSize = | IUPACName = hidroksi-Λ<sup>3</sup>-bromanon<br />hidroksidoksidobromin<br />bromasta kiselina | OtherNames = | Section1 = {{Chembox Identifiers-lat | CASNo = | PubChem = | SMILES = | InChI = | StdInChI = 1S/BrHO2/c2-1-3/h(H,2,3) | StdInChI_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | StdInChIKey = DKSMCEUSSQTGBK-UHFFFAOYSA-N | StdInChIKey_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | Beilstein = | Gmelin = | 3DMet = | MeSHName=Bromous acid }} | Section2 = {{Chembox Properties-lat | Formula = HBrO<sub>2</sub> | MolarMass = 112.911 g/mol | Appearance = | Density = | MeltingPt = | BoilingPt = | Solubility = }} | Section3 = {{Chembox Hazards-lat | MainHazards = | FlashPt = | Autoignition = }} | Section4 = {{Chembox Other-lat | OtherAnions = [[Hidroksibromna kiselina]]; [[Hipobromasta kiselina]]; [[Bromna kiselina]]; [[Perbromna kiselina]]}} }} '''Bromasta kiselina''' je [[kiselina]] [[brom]]a [[kemijska formula|hemijske formule]] HBrO<sub>2</sub> u kojoj je [[oksidacioni broj]] broma +3. Kiselina do sada nije izolovana<ref name = "Melor">Parkes, G. D. & Fil, D. 1973. Melorova moderna neorganska hemija. Naučna knjiga. Beograd.</ref> jer nije stabilna i postoji samo u prelaznom stanju, na primer pri [[oksidacija|oksidaciji]] [[hipobromit]]a.<ref name = "Wiberg&Holleman">Egon Wiberg, Arnold Frederick Holleman (2001) ''Inorganic Chemistry'', Elsevier {{ISBN|0-12-352651-5}}</ref><ref name="CRC">{{RubberBible87th}}</ref><ref name="Merck13th">{{Merck13th}}</ref> == Dobijanje == Pretpostavlja se da nastaje pri reakciji [[bromna voda|bromne vode]] i [[srebro-nitrat]]a, ali se potom ona dalje oksiduje: :<math>\mathrm{AgNO_3 + Br_2 + H_2O \longrightarrow \; HOBr + AgBr + HNO_3}</math> :<math>\mathrm{2AgNO_3 + Br_2 + H_2O + HOBr \longrightarrow \; HBrO_2 + 2AgBr + 2HNO_3}</math> Pri tome je potrebno da bromne vode bude u višku, a da [[otopine|rastvor]] srebro-nitrata bude koncentrovan.<ref name = "Melor"/> == Soli == Nekoliko [[bromit]]a su stabilni i izolovani su, kao što su NaBrO<sub>2</sub>•3H<sub>2</sub>O i Ba(BrO<sub>2</sub>)<sub>2</sub>•H<sub>2</sub>O.<ref name = "Wiberg&Holleman"/> == Upotreba == Bromiti mogu da se koriste za redukciju [[permanganat]]a do [[manganat]]a.<ref name = "Wiberg&Holleman"/> :<math>\mathrm{2MnO_4^- + BrO_2^- + OH^- \longrightarrow \; 2MnO_4^{2-} + BrO_3^- + H_2O}</math> == Izvori == {{reflist|2}} {{-}} {{Jedinjenja vodonika}} [[Kategorija:Jedinjenja broma]] [[Kategorija:Oksidirajuće kiseline]] [[Kategorija:Jedinjenja vodonika]] 2j3msvnnd1uktvqdcard1mpx86y7t62 0 219233 42690905 42397448 2026-09-22T07:50:35Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690905 wikitext text/x-wiki {{Vjerski objekt | ime = Saborna džamija u Varaminu<br /><small>{{fas icon}} مسجد جامع ورامین<br />''Masdžid-e Džāme Varāmīn''</small> | slika = Varamin masjed.jpg | veličina_slike = 275px | opis_slike = Saborna džamija | prijašnja_imena = | lokacija = [[Varamin]], [[Teheranska pokrajina]]<br />{{flag|Iran}} | koordinate = {{Coord|35|19|19|N|51|38|30|E|region:IR_type:landmark|display=inline}} | cijena_izgradnje = | arhitekt = | godine izgradnje = | godina završetka = [[1322.]] | renoviran = [[2000-ih]] | srušen = | religija = [[šijitizam]] | patron = | fasada = | arhitektonski stil= [[Azari (stil)|azari]] | materijal = [[opeka]] | dimenzije = 66 x 43 [[Metar|m]] (kompleks) }} '''Saborna džamija u Varaminu''' ([[Perzijski jezik|perz.]] مسجد جامع ورامین; ''Masdžid-e Džāme Varāmīn'') je [[džamija]] u [[Historija Irana|historijskom]] centru [[iran]]skog grada [[Varamin]]a, smještenog 40-ak [[km]] jugoistočno od [[Teheran]]a. Izgrađena je [[1322.]] godine po naredbi [[Abu Said Bahadur-han|Abu Saida Bahadur-hana]] (vl. [[1316.]]−[[1335.]]), [[Ilhanidska Monarhija|ilhanidskog]] vladara odnosno sina i nasljednika [[Oldžajtu-han]]a (vl. [[1304.]]−[[1316.]]). Saborna džamija poznata je kao najstarija građevina iz perioda [[Mongolsko Carstvo|mongolske]] vladavine i reprezentativni je primjer [[Azari (stil)|azari]] stila [[Iranska arhitektura|iranske arhitekture]] koji objedinjuje dvorište s četiri [[ajvan]]a, bogate [[ornament]]e, te igru [[Svjetlost|svjetla i sjene]] uz pomoć strukturalnog oblikovanja. == Arhitektura == Tlocrtni raspored kompleksa saborne [[Džamija|džamije]] u Varaminu tumači se kao pokušaj stvaranja idealne strukture dvorišta s četiri [[ajvan]]a, koncepta koji se u [[Iranska arhitektura|iranskoj]] i [[Islamska arhitektura|islamskoj arhitekturi]] općenito prvi put pojavljuje tokom [[Seldžuci|seldžučkog perioda]] ([[11. vijek|11.]] − [[12. vijek|12. v.]]) kod [[Saborna džamija u Zavari|Saborne džamije]] u [[Zavare|Zavari]]. Međutim, gotovo [[kvadrat]]ične proporcije dvorišta od 25 x 25 [[Metar|m]] različitog su razmjera u odnosu na strukturu čitavog kompleksa (66 x 43 [[Metar|m]]). Proporcije ajvanskih raspona i stranica unutrašnjeg dvorišta su <tt>1:3</tt>. [[Dvorište]] je prvotno sa sve četiri strane bilo omeđeno jednoetažnim [[arkada]]ma odnosno šiljastim bačvastim [[svod]]ovima. Zapadni dio džamije gotovo je u potpunosti urušen tokom pola milenija, a ostatak koji uključuje polovicu originalne strukture uz os [[sjever]]-[[jug]] [[Konzervacija arhitekture|restauriran]] je tokom [[2000-ih]] godina. O prijašnjem lošem stanju građevine svjedoči putopis [[Francuzi|francuske]] arheologinje [[Jane Dieulafoy|J. Dieulafoy]] iz [[1887.]] koja navodi da se varaminski seljani boje posjećivati lokaciju zbog opasnosti od urušavanja, te serija [[fotografija]] [[UK|britanskog]] putopisca [[Robert Byron|R. Byrona]] iz [[1934.]] godine. Na jugozapadnom dijelu kompleksa smještena je glavna dvorana za [[Molitva|molitvu]] (10 x 10 [[Metar|m]]), a okrunjena je [[Kupola|kupolom]] položenom na 16-stranom [[poligon]]u. Dizajn naglašava prostor potkupolne dvorane koja je viša od pripadajućeg ajvana, dok je isti dominantan u odnosu na suprotni na sjeveroistoku, dva bočna i ulazni ajvan. Navedeni dojam veličine je najizraženiji kada se prolazi ispod niskog [[svod]]a podno glavnog ajvana do dvorane na čijoj se suprotnoj strani nalazi bogato ukrašeni [[mihrab]]. Glavna dvorana osvijetljena je pomoću dva bočna i sedam uskih potkupolnih [[prozor]]a: jednim na glavnoj osi, dvama na sporednoj, te četirima nad oktogonalnim [[trompa]]ma ([[Perzijski jezik|perz.]] ''sekondž'') s [[mukarnas]]ima. S obzirom na oštre [[klima]]tske uvjete tokom čitave godine, unutrašnji prostor varaminske Saborne džamije i [[iran]]skih džamija općenito slabije je osvijetljen u odnosu na primjerice [[Osmansko Carstvo|osmanlijske]] bogomolje. Kompleksu džamije osim ulaznog [[ajvan]]a nekad se pristupalo i s dva bočna [[portal]]a na sjeverozapadu i jugoistoku, ali nakon [[Konzervacija arhitekture|restauracije]] u funkciji je ostao samo potonji. <center> <gallery> Datoteka:Mosque of Varamin.jpg|Građevina prije obnove ([[Robert Byron|R. Byron]], [[1934.]]) Datoteka:Entrance of Jameh Mosque complex in Varamin.JPG|Ulazni [[portal]] kompleksa s [[ajvan]]om Datoteka:Courtyard of Jameh Mosque complex in Varamin.jpg|Natkriveno [[dvorište]] ljeti i jugoistočni ajvan Datoteka:Dome of Jameh Mosque in Varamin.JPG|[[Kupola]] na [[oktogon]]alnoj bazi Datoteka:Exterior courtyard of Jameh Mosque complex in Varamin.jpg|Eksterijer kompleksa, sjeverozapadna strana </gallery> </center> == Umjetnost == Građevina je izrađena od [[Opeka|opeke]], a dekorativna obrada ploha iznimno je bogata i uključuje razne [[Građevinski materijal|materijale]]: [[gips]], glaziranu i neglaziranu [[Terakota|terakotu]], te [[mozaik]]e od glaziranih [[Keramika|keramičkih]] pločica. Portalni [[ajvan]] ukrašen je glaziranom terakotom tamne i svijetle [[Plava|plave]] boje koja na pozadini neglazirane terakote oblikuje [[Geometrija|geometrijske]] [[Arabeska|arabeske]]. Njegov [[svod]] izrađen je na način da su horizontalni redovi opeke slagani pod različitim [[kut]]ovima na višim razinama čime je oblikovana [[Kupola|polukupola]]. Ajvan glavne dvorane ukrašen je križnim i zvjezdastim [[ornament]]ima od [[Terakota|terakote]] iznad kojih se nalazi horizontalna traka s [[Kaligrafija|kaligrafskim]] natpisima. Iznad trake konstruiran je [[svod]] s [[mukarnas]]ima od opeke koji su nekad također bili ukrašen plavim nijansama o čemu svjedoče ostaci na krajnjim uglovima odnosno poprečna lučna traka s geometrijskim ornamentima. Fasada ispod ajvana podijeljena je u pet dijelova: centralni s ulaznim [[portal]]om, dvije sporedne slijepe [[Arkada|arkade]] iznad kojih se nalaze kaligrafske ploče, te dva sporedna ulaza iznad kojih je također oblikovana visoka slijepa arkada. Na bočnim stranama ajvana smještena su dodatna dva ulaza sa [[svod]]ovima ukrašenim u obliku [[šah]]ovnice. Glavna dvorana s [[Kupola|kupolom]] presječena po vertikali sastoji se od četiri dijela: [[kvadrat]]ičnog prostora za [[Molitva|molitvu]] (10 x 10 [[Metar|m]]) koji pomoću [[Trompa|trompi]] prvo prelazi u [[oktogon]], a potom u 16-strani [[poligon]] na koji se konačno oslanja neukrašeni [[tambur]] s [[Kupola|kupolom]]. Njena unutrašnjost pri donjem dijelu ukrašena je [[dijamant]]nim motivima i pravilno raspoređenim [[krivulja]]ma, dok se pri vrhu nalazi [[ornament]]ni krug sa zvjezdastim oblicima. Četiri trompe na oktogonu ukrašene su [[mukarnas]]ima poslaganim u tri reda, a od kvadratičnog donjeg dijela raščlanjene su trakom s [[Kaligrafija|kaligrafskim]] natpisima. Četiri prostora između trompi oblikovana su kao slijepe [[Arkada|arkade]], a iznad svih osam [[Luk (arhitektura)|lukova]] nalaze se dobro očuvani primjeri glazirane plave [[Terakota|terakote]]. Najbogatije ukrašeni dio džamije jest [[mihrab]] s čitavim jugozapadnim [[zid]]om koji je isprepleten trodimenzionalnim [[Biljka|biljnim]], [[Cvijet|cvjetnim]] i [[Kaligrafija|kaligrafskim]] motivima izrađenim od [[gips]]a. Dekoracija kod ostala tri zida jednostavnija je i uključuje geometrijske i kaligrafske oblike slične onima na eksterijeru. Na brojnim mjestima građevine [[Opeka|opeke]] su ostavljene ogoljene sa svrhom prikazivanja njihovih [[skulptura]]lnih vrijednosti. <center> <gallery> Datoteka:Ayvan detail of Jameh Mosque in Varamin.JPG|Detalj podno glavnog [[ajvan]]a Datoteka:Dome interior of Jameh Mosque in Varamin.JPG|Interijer glavne dvorane i [[Kupola|kupole]] Datoteka:Mihrab of Jameh Mosque in Varamin.JPG|[[Mihrab]] ukrašen [[gips]]anim 3D motivima Datoteka:Auxiliary vault of Jameh Mosque in Varamin.jpg|Sporedni bočni ulaz sa [[svod]]om Datoteka:Detail of entrance ayvan of Jameh Mosque in Varamin.JPG|Ostaci [[mukarnas]]a podno ulaznog [[ajvan]]a </gallery> </center> == Povezano == * [[Varamin]] * [[Ilhanidska Monarhija]] == Literatura == <div style="-moz-column-count:2; column-count:2; -webkit-column-count:2;"> * {{eng icon}} {{Cite book|last=Blair|first=Sheila S.|coauthors=Bloom, Jonathan M.; Ettinghausen, Richard|title=The art and architecture of Islam 1250-1800|url=https://archive.org/details/artarchitectureo0000blai|series=Yale University Press Pelican history of art|publisher=Yale University Press|location=New Haven|year=1994.|page=str. 13.-14|isbn=9780300058888|oclc=29598711}} * {{eng icon}} {{Cite book|last=Blair|first=Sheila S.|chapter=ii. Architecture|title=Il-Khanids|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=Columbia University|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/il-khanids-ii-architecture|date=15. prosinca 2004.}} * {{eng icon}} {{Cite book|last=Booth-Clibborn|first=Edward|editor=Pūrjavādī, Naṣr Allāh|title=The Splendour of Iran: Islamic period|volume=II|publisher=Booth-Clibborn Editions|location=London|year=2001.|page=str. 407|isbn=9781861540119|oclc=48135390}} * {{fra icon}} {{Cite book|last=Dieulafoy|first=Jane|title=La Perse, la Chaldée et la Susiane|url=https://archive.org/details/ldpd_6885554_000|publisher=Hachette|location=Paris|page=str. 216.-217|year=1887.|oclc=257796260}} * {{eng icon}} {{Cite book|last=Mahdavinejad|first=Mohammadjavad|coauthors=Javanrudi, Kavan|title=Analysis the Physical Proportions of Main Courts in Azeri Style Mosques|series=Journal of Advanced Social Research|volume=II. 6|publisher=Universiti Tenaga Nasional|location=Kajang|url=http://www.sign-ific-ance.co.uk/dsr/index.php/JASR/article/view/333/336|page=str. 269.-279|date=1. kolovoza 2012.|issn=2231-8275}}{{Dead link|date=January 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * {{eng icon}} {{Cite book|last=Michell|first=George|coauthors=Grube, Ernst J.|title=Architecture of the Islamic World|url=https://archive.org/details/architectureofis0000unse|edition=II. izdanje|publisher=Thames & Hudson|location=London; New York|year=1995.|page=str. 257|isbn=9780500278475|oclc=496424562}} * {{eng icon}} {{Cite book|last=O’Kane|first=Bernard|title=Domes|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=Columbia University|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/domes|date=15. prosinca 1995.}} * {{eng icon}} {{Cite book|last=Pope|first=Arthur Upham|authorlink=Arthur Upham Pope|coauthors=Ackerman, Phyllis|title=A Survey of Persian Art from Prehistoric Times to the Present|edition=3. izdanje|publisher=Soroush Press|location=Tehran|page=str. 1052.-1102|year=1977.|oclc=4584546}} * {{eng icon}} {{Cite book|last=Wilber|first=Donald Newton|title=The Architecture of Islamic Iran: The Il-Khanid Period|edition=2. izdanje|publisher=Greenwood Press|location=New York|page=str. 158.-159|year=1969.|isbn=9780837125046|oclc=58680}} </div> ;Ostali projekti {{WProjekti |commonscat = Masjed-e Jomeh, Varamin |commonscatsh = Saborna džamija u Varaminu }} {{Iranska arhitektura}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Džamije u Iranu]] [[Kategorija:Ilhanidska arhitektura]] [[Kategorija:Kupole]] [[Kategorija:Teheranska pokrajina]] s4y2tu184aan2w1l8pyh0ubsiel1vuf 0 247101 42690949 40937362 2026-09-22T10:07:31Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690949 wikitext text/x-wiki {{Infokutija glumac | ime = Ernst Reicher | datum_rođenja = {{Birth date|1885|9|19|df=y}} | mjesto_rođenja = [[Berlin]], [[Njemačko Carstvo]] | datum_smrti = {{Death date and age|1936|5|1|1885|9|19|df=y}} | mjesto_smrti= [[Prag]], [[Čehoslovačka]] | zanimanje = glumac, filmski producent | roditelji = [[Emanuel Reicher]] (otac) | period = 1912–1932 | supružnik = [[Stella Harf]] | slika = Ernst Reicher by Becker & Maass 2.jpg }} '''Ernst Reicher''' (19. septembar 1885 - 1. maj 1936) bio je [[Njemačka|njemački]] filmski glumac, scenarist, producent i režiser. Rodio se kao jedan od sinova uglednog austrijsko-jevrejskog glumca [[Emanuel Reicher|Emanuela Reichera]]. Školovao se u [[Berlin]]u gdje je otpočeo glumačku karijeru. Tamo je 1912. debitirao na filmu i počeo surađivati sa producentom [[Joe May|Joem Mayom]], te tumačio lik džentlmena-detektiva Stuarta Webba (stvorenog po uzoru na [[Sherlock Holmes|Sherlocka Holmesa]]. Ti su filmovi bili popularni među njemačkom publikom za vrijeme [[prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata]], ali je zbog svađe sa Mayom razvio vlastitu seriju detektivskih filmova ''[[Joe Deebs (filmska serija)|Joe Deebs]]''. Od 1919. je počeo tumačiti nešto ozbiljnije uloge. Nakon [[Machtergreifung|dolaska nacista na vlast]] 1933. je kao Jevrej emigrirao u susjednu [[Čehoslovačka|Čehoslovačku]]. Tamo je tri godine kasnije život okončao [[samoubistvo]]m vješanjem. == Vanjske veze == * {{IMDb name|0624601}} * [http://www.cyranos.ch/smreic-d.htm Biografie mit Foto] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130101104445/http://www.cyranos.ch/smreic-d.htm |date=2013-01-01 }} {{Lifetime|1885|1936|Reicher, Ernst}} [[Kategorija:Njemački teatarski glumci]] [[Kategorija:Njemački filmski glumci]] [[Kategorija:Njemački filmski producenti]] [[Kategorija:Samoubice]] buj4oe3rxie37zihd56v376li5ykqzf 0 249291 42690814 42678620 2026-09-21T17:40:47Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690814 wikitext text/x-wiki '''Crkva Svete Ane''' je crkva koja se nalazi u [[Donja Vrijeska|Donjoj Vrijeskoj]] nedaleko [[Daruvar]]a, i pripada nevelikoj grupi relativno dobro sačuvanih gotičkih sakralnih građevina na području [[Slavonija|Slavonije]]. == Historija == Radi se o jednobrodnoj, za slavonske prilike relativno velikoj građevini sa svetištem dugim 8 metara i brodom dugim 14 metara. Crkvu je 1412. od sagradio katolički red Pavlina. Napuštena je 1542. nakon osmanskog osvajanja. Za vreme turske vlasti građevina je dosta propala. Svod koji je pokrivao brod i svetište je pao, pa je kasnije zamenjen krovom, no o izvornom izgledu unutrašnjosti svedoče i danas ostaci rebara. Početkom 18. veka Sveta Ana je adaptirana za pravoslavno bogosluženje. Neko je vreme bila čak i sedište pravoslavnog manastira (1735—1775), nakon čega je pripala obližnjem [[Manastir Pakra|manastiru Pakri]]. Krajem 18. veka oduzeta je od ovog manastira i podređena parohiji u [[Veliki Bastaji|Velikim Bastajima]]. Od tada građevina je počela propadati tako da je naposletku 1852. morala biti potpuno zatvorena zbog opasnosti od urušavanja krova. == Prva obnova == Ovako loše stanje Svete Ane podstaklo je njenu prvu obnovu u 19. veku. Glavni pokretači obnove bili su prvi konzervator u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Slavonija|Slavoniji]], [[Ivan Kukuljević Sakcinski]], zatim episkop pravoslavne Pakračke eparhije (na čijoj se teritoriji nalazi crkva Svete Ane), Stefan Kragujević, i iguman Manastira Pakre, [[Gedeon Paunović]]. S obnovom se nastojalo početi već 1859, kada je Sveta Ana ponovo stavljena pod upravu manastira Pakre, no na kraju je do nje došlo tek dve godine kasnije zbog protivljenja grofa Julija Jankovića, vlasnika zemlje koja je okruživala kapelu, a koji se bojao da će obnova ove građevine ugroziti njegov posed. Intervencije koje su učinjene na Svetoj Ani 1861. gotovo da nisu imale nikakav stilski, već isključivo praktičan karakter. Popravljen je krov kako crkva ne bi dalje propadala i dograđen je jednostavni drveni zvonik. == Druga obnova == Druga obnova Svete Ane izvedena je između 1904. i 1907. godine. Iako i pri ovoj obnovi sve prvobitno planirane intervencije nisu izvedene, zbog nedostatka sredstava, ipak je došlo do mnogo opsežnijih zahvata u poređenju sa situacijom iz 1861. Popravljene su kontrafore, dograđen je vrh glavnog pročelja, metalni zvonik na krovu, kao i drveni kor u unutrašnjosti. Većina je dodataka izvedena u gotičkom stilu, u skladu s uobičajenim pristupom restauraciji srednjovekovnih spomenika, stilu u kojem je građevina sagrađena u 15. veku. Restauraciju je projektovao arhitekta [[Vinko (Vinzenz) Rauher]], učenik najznačajnijeg arhitekte neogotike u Austrougarskoj monarhiji [[Fridrih fon Šmit|Fridriha Šmita]], kom je bio poveren celi niz sličnih projekata na gradnji novih i restauraciji starih, kako katoličkih tako i pravoslavnih crkava u Hrvatskoj. Po Rauherovim je projektima izveden i novi ikonostas u unutrašnjosti. Ikone ne ikonostasu izveo je slikar Marko Peroš, profesor Škole za umetnost i obrt u [[Zagreb]]u. Slikar [[Ivan Drusani]], takođe iz [[Zagreb]]a, izveo je novo dekorativno oslikavanje s manjim brojem figuralnih polja, koje je kasnije prekrečeno. Crkva Svete Ane danas se ponovo nalazi u jako lošem stanju i preti joj propadanje. == Literatura == * [http://hrcak.srce.hr/file/92067 Historicističke obnove crkve Svete Ane u Donjoj Vrijeskoj, Scrinia Slavonica, Vol.9 No.1, Slavonski Brod, 2009, str. 125—160.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305150804/http://hrcak.srce.hr/file/92067 |date=2016-03-05 }} {{hr}} == Vanjske veze == * [http://eparhija-slavonska.com/html/latinica/manastiri.html#svana Manastir Svete Ane (eparhija slavonska)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120424004116/http://eparhija-slavonska.com/html/latinica/manastiri.html#svana |date=2012-04-24 }} [[Kategorija:Manastiri Eparhije slavonske]] [[Kategorija:Crkve u Hrvatskoj]] phokbztzigy7f4r9jmx7ytopl7gszev 0 252760 42690938 42670828 2026-09-22T09:08:40Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690938 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Model of a greek trireme.jpg|300px|thumb|Maketa grčke trireme]] '''Trijerarh''' ([[grčki]]: τριήραρχος / ''triḗrarchos'', složeno od ''triếrês'' = [[trirema]] i ''árchein'' = upravljati) prvobitno je bila titula zapovednika [[Trirema|trireme]] u [[Stara Grčka|staroj Grčkoj]], no u [[Atina (polis)|Atini]] [[5. vek pne.|5.]] i [[4. vek pne.|4. veka pne.]] trijerahija je bila jedna od [[Liturgija u staroj Grčkoj|liturgija]], tj. obaveza koja je najimućnijim građanima nalagala vršenje nekog javnog dobra tokom godinu dana. U slučaju trijerarhije, radilo se o obavezi takvog građanina da vlastitim novcem opremi i izdržava jednu triremu, pri čemu je država davala sam [[brod]] i najosnovniju opremu, a obično je isplaćivala i platu [[Posada|posadi]], dok je trijerarh trebalo da brodom komanduje i da ga održava i popravlja.<ref name="OCD">{{cite book |author= Simon Hornblower & Anthony Spawforth |title= [[The Oxford Classical Dictionary]]| publisher =Oxford University Press| year =2003 | location =Oxford |isbn= 978-0-1986-6172-6 | pages =1552 }}</ref> Proces institucionalizacije liturgije kao javne obaveze u Atini započinje u doba [[Pizistratidi|Pizistratida]] i dalje se razvija i učvršćuje u prvim decenijama 5. veka pne.<ref>Claude Mossé, str. 114</ref> U [[Arhajski period u Grčkoj|arhajsko doba]] atinsku su [[Mornarica|flotu]] činila plovila koja su bila u privatnom vlasništvu građana i koja su oni tokom rata pretvrali u [[Ratni brod|ratne brodove]] i davali ih državi na upotrebu. Taj se sistem značajno promenio uvođenjem trireme u doba [[Persijski ratovi|persijskih ratova]]. Međutim, i u [[Klasična Grčka|klasično doba]] atinska je flota zadržala nešto od tog svog privatnog karaktera: kada je [[Temistoklo]]va vlada preduzela izgradnju flote od 200 trirema, pokazalo se da je nemoguće finansirati taj pothvat samo iz javnih fondova.<ref>[[Herodot]], ''[[Istorije (Herodot)|Istorije]]'', VII, 144, 1‒2.</ref> To nije ni čudno: održavanje tolike flote i naročito toliko posade (oko 200 ljudi po jednom brodu) bio je veliki finansijski teret koji polis nije mogao u potpunosti preuzeti na sebe. Osim toga, za upravljanje toliko velikom flotom i za zapovedanje njome bila je potrebna i značajna [[birokratija]], koju je takođe trebalo plaćati. Institut liturgije srećemo i u nekim drugim grčkim [[polis]]ima, npr. u [[Rodos (grad)|Rodosu]], [[Teos]]u, [[Lebed]]u, [[Prijena|Prijeni]], ali inače reč "trijerarh" jednostavno označava zapovednika trireme.<ref name="OCD"/> == Sistem trijerarhije == Pod '''trijerarhijom''' (grčki: τριηραρχία / ''triêrarkhía'') podrazumeva se dužnost dodeljena određenom građaninu da opremi jednu triremu za borbu, da regrutuje posadu i da njome zapoveda tokom godinu dana. Poznat nam je pre svega sistem trijerarhije koji je postojao u Atini u 4. veku pne. i koji je možda uveden Temistoklovim pomorskim zakonom [[483. pne.|483]]/[[482. pne.]]{{sfn|Corvisier|2008|p=154}} [[Trup broda]] i [[takelaža|takelažu]] davala je država,{{sfn|Corvisier|2008|p=151}} koja je pružala i [[brodogradilište]] za održavanje broda, a trijerarh je morao zaposliti i platiti radnike koje će brod opremiti za borbene uslove. Uz malo sreće, trijerah bi dobio triremu koja je bila u dobrom stanju i koju je trebalo samo prefarbati ili joj zameniti [[jedro]], no jednako je bilo moguće i da mu zapadne prava ruina, neki stari ili teško oštećeni brod, koji treba praktično ponovo sagraditi od dna do vrha. Štaviše, premda je nominalno grad obezbeđivao najskuplji materijal (kao što su [[smola]] i [[katran]] za spajanje i zaptivanje, drvna građa za jarbole, takelaža itd.), vrlo je često hitne popravke plaćao trijerarh iz svog džepa, a isto se ponekad događalo i s isplatom plate posadi.<ref name="VIAL225">Claude Vial, ''Lexique de la Grèce ancienne'', Armand Colin, 2008, str. 225</ref> Osim toga, trijerarh je imao odgovoprnost da nakon vojnog pohoda brod bude vraćen u polis i da bude u dobrom stanju, i tek tada bi mu država nadoknadila troškove. Sve to, naravno, pod uslovom da u trenutku povratka broda država raspolaže dovoljnim finansijskim sredstvima za te svrhu: u slučaju potrebe, trijerarh je postajao poverilac koji je državi dao nenaplativi [[kredit]]. Izgradnja trireme mogla je predstavljati znatan teret za trijerarha,{{sfn|Corvisier|2008|p=154}} ali je, kako se čini, istovremeno demonstrirala njegovu odanost gradu. U klasično doba u [[Klasična Atina|Atini]] i nekim drugim grčkim gradovima postojala je jedna institucija fiskalne politike koja se zvala [[Liturgija u staroj Grčkoj|liturgija]], a koja je bila specifična vrsta [[porez]]a ili finansiranja povezana s javnom službom. To je bio mehanizam za participaciju građana u javnoj službi, različit od vršenja službenih položaja. Postojala su dva osnovna tipa liturgije: civilne liturgije za svetkovine<ref>[[Demosten]], ''O ateliji Leptinu'', 21</ref> i jedna vojna liturgija, tj. trijerarhija, za flotu.<ref>Demosten, ''Prva Filipika'', 36.</ref><ref>''Hesperia: Journal of the American School of Classical Studies at Athens'', vol. 4 (1935) 1-2, p. 15.</ref> Liturgija je podrazumevala obavezu dodeljenu određenom građaninu da izvrši ili plati neku javnu potrebu (opremi brod, obezbedi smeštaj nekom izaslanstvu, organizuje i obuči [[Hor (pozorište)|hor]] za [[Grčka tragedija|tragičke]] ili [[Antička komedija|komičke]] predstave) iz vlastitog džepa<ref>[[Lisija]], ''O Aristofanovom imanju'', 58</ref> po principu nenaplativog kredita (tj. s malom ili nikakvom mogućnošću nadoknade troškova), ali uz saradnju države. Liturgija je bila neka vrsta javno-privatnog partnerstva u finansiranju neke obaveze ili koristi za državu, čiji je nominalni izvršilac bio privatni građanin. Dodeljivanje liturgije građaninu smatralo se velikom čašću i njeno uspešno izvršenje donosilo je značajan ugled u društvu.<ref>[[Isokrat]], ''O četvoropregu'', 35.</ref> U 4. veku pne. bilo je i onih koji su dobrovoljno preuzimali na sebe i više od jedne liturgije, premda se to od njih nije zahtevalo,<ref>Ouhlen, str. 324.</ref> i to s ciljem da pokažu svoju privrženost polisu, budući da vršenje takvih službi nije imalo prvenstveno ekonomski, nego počasni karakter.<ref>Austin & Vidal-Naquet, str. 121.</ref> {{izdvojeni citat|Postoje neki oblici plaćanja koji se smatraju čašću, na primer troškovi u službi bogova, [[votivni dar]]ovi, podizanje javnih građevina, prinošenje [[Žrtva|žrtvi]] i uopšte verske dužnosti; a najprestižniji čin javnog dobročinstva jeste obaveza u nekim državama da se finansira [[Hor (pozorište)|hor]], opremi ratni brod ili priredi javna [[Symposion|gozba]].|[[Aristotel]], ''[[Nikomahova etika]]'', 1222b.1}} {{izdvojeni citat|Brodovlje je bilo sagrađeno uz velike troškove trijerarhâ i grada, jer je država plaćala svakomu mornaru [[Drahma|drahmu]] na dan i dala je praznih šezdeset ratnih lađa i četrdeset teretnih za oklopnike i najbolju poslugu za njih. Trijerarsi su uz plaću iz državne blagajne davali doplatak veslačima na palubi i posluzi i inače su ukrasili brodove slikarijama i skupocjeno ih uredili. Svako se od njih vrlo mnogo trsio, da mu se brod istakne što više ljepotom i brzinom plovidbe.|[[Tukidid]], ''[[Istorija peloponeskog rata]]'', VI, 31, prev. Stjepan Telar}} Prema tome, trijerarsi su bili imućni ljudi, s obzirom na to da su troškovi opremanja i izdržavanja ratnog broda mogli biti vrlo visoki (u tadašnjoj valuti, izdržavanje jedne trireme moglo je koštati i jedan [[talenat]] godišnje.<ref>[[Demosten]], ''Protiv Midije o šamaru'', 155.</ref> Štaviše, krajem 4. veka pne. finansijski je teret postao tako težak,<ref name="ReferenceA">Demosten, ''Protiv Midije o šamaru'', 154.</ref> da su se ponekad dvojica trijerarhâ udruživala za izdržavanje jednog jedinog broda.<ref>Isokrat, ''O zameni imanja'', 145.</ref> == Atina u klasično doba == [[Datoteka:ACMA Relief Lenormant.jpg|thumb|Opremanje trireme ''(Lenormantov reljef)'', oko 410–400. pne., [[Akropoljski muzej]], Atina]] U Atini 5. i 4. veka trijerarha je birao jedan od [[Strategos|stratega]]<ref>[[Aristotel]], ''[[Ustav atinski]]'', LXI, 1.</ref> među najimućnijim građanima i [[meteci]]ma,<ref>D. Whitehead, ''The Ideology of the Athenian Metic'', Cambridge, 1977, str. 80–82.</ref> s izuzetkom [[Arhonti Atene|arhonata]], koji su bili oslobođeni te dužnosti tokom svog mandata.<ref>[http://remacle.org/bloodwolf/orateurs/demosthene/leptine.htm ''Les Plaidoyers Politiques de Démosthene''] Demosten, ''O ateliji Leptinu'', 27.</ref> Moguće je da su stratezi pred sobom imali neki popis mogućih kandidata za trijerarhiju, "ali nemamo nepobitnih dokaza za njegovo postojanje".{{sfn|Corvisier|2008|p=154}} Premda je u teoriji oko 1.200 najbogatijih Atinjana podlegalo trijerarhijskoj dužnosti, od tog broja treba odbiti one koji su bili izuzeti od liturgije: [[siročad]],<ref>[[Lisija]], ''Protiv Diogitona'', 24.</ref> [[žene]] bez zakonskog staratelja (tzv. ''epiklerai''),<ref>''Epiklera'' je žena koja je jedini preživeli pripadnik neke porodice i nema zakonskog muškog staratelja.</ref> [[maloletnik]]e<ref>Demosten, ''Protiv Midije o šamaru'', 154; [[Aristotel]], ''[[Retorika (Aristotel)|Retorika]]'', 1399a. Maloletnici su podlegali ratnom porezu ''([[eisphora]], εἰσφορά)'', Christ, 2006, str. 151.</ref> ljude ispod starosnog praga (npr. 40 godina života za članove [[Hor (pozorište)|hora]]),<ref>Aristotel, ''[[Ustav atinski (Aristotel)|Ustav atinski]]'', LVI, 2.</ref> [[arhont]]e dok vrše dužnost (bar što se tiče trijerarhije),<ref>Demosten, ''O ateliji Leptinu'', 27.</ref> za građane u vojnoj službi (v. [[kleruhija]]),<ref>Demosten, ''Protiv Fenipa'', 16.</ref> kao i za invalide.<ref>Christ 1990, str. 148.</ref> Osim toga, trijerarh je sledeće dve godine imao poštedu od nove trijerarhije.<ref>[[Isej iz Atine|Isej]], ''Protiv Apolodora'', 38.</ref> U 5. veku pne. Atini je bilo potrebno nekoliko stotina trijerarha za održavanje flote.<ref>Aristotel, ''Ustav atinski'', 3–4; Gabrielsen, str, 176–179.</ref> U 4. veku pne. od oko stotinu trijerarha na početku veka stiglo se do oko njih četiri stotine u [[Demosten]]ovo doba.<ref>Hansen, 1991, str. 141.</ref> Ovaj je atinski govornik predložio da se na onih 1.200 potencijalnih liturgista zakonom doda još njih osam stotina, računajući da bi se time neutralizovala različita izuzeća od te obaveze.<ref>Demosten, ''O simorijama'', 16.</ref> Trijerarhija je bila veliki finansijski teret i obično je koštala između 4.000 i 6.000 drahmi,<ref>Christ, str. 148.</ref> pri čemu je u slučaju uništenja broda trijerarh morao platiti i kaznu, koja je, kako saznajemo iz jednog natpisa s kraja 4. veka pne., iznosila 5.000 drahmi,<ref>''[[Inscriptiones Graecae|IG]]'' II<sup>2</sup> 1629. 569-77a.</ref> što je u proseku bilo jednako iznosu potrebnom za izgradnju nove trireme.<ref>Jeremy Trevett, ''Apollodoros, The Son of Pasion'', Oxford University Press, 1992, str. 24.</ref> Iznos koji je trebalo potrošiti za ovu liturgiju zavisio je od stanja i starosti broda i od dužine vojnog pohoda. U [[Aristofan]]ovim ''[[Vitezovi (Aristofan)|Vitezovima]]'' jedan lik ovako preti svom neprijatelju: {{izdvojeni citat| Srediću da te postave za trijerarha<br /> i to će te sasvim upropastiti,<br /> dobićeš neki prastari brod,<br /> na koji ćeš trošiti i trošiti,<br /> al' ga nećeš popraviti ni porinuti;<br /> izrabljivaću te sve dotle dok<br /> k'o pocepano jedro ne postaneš.|Aristofan, ''Vitezovi'', 912–918}} Broj trijerarhija se povećao tokom [[Peloponeski rat|peloponeskog rata]], a nakon [[Sicilijska ekspedicija|sicilijske ekspedicije]] Atina je uvela princip ko-trijerarhije, s ciljem da se finansijski teret rasporedi među dvojicom ljudi koji su svaki po šest meseci bili zaduženi za jednu triremu.<ref name="ReferenceA"/> Ta se mera pokazala nedovoljnom i nakon poraza Atine [[404. pne.]], nakon koga je ova mogla zadržati najviše dvanaest brodova, trijerarhije su praktično suspendovane, sve do početka [[Korintski rat|korintskog rata]] [[395. pne.]] Osiromašenje uzrokovano porazom Atine u peloponeskom ratu zahvatilo je i više slojeve društva, čiji su članovi sve teže podnosili teret liturgije, uključujući i trijerarhiju. Početak obnove atinske pomorske moći i ekonomska revitalizacija bili su rezultat pobede atinskog vojskovođe [[Konon]]a nad [[Antička Sparta|spartanskom]] flotom u [[Bitka kod Knida|bici kod Knida]] [[394. pne.]] Pokušaj obnove atinske hegemonije u [[Egejsko more|Egejskom moru]], koji je konkretizovan [[378. pne.]] formiranjem [[Drugi atenski savez|Drugog atinskog pomorskog saveza]], završio se neuspehom: [[355. pne.]] završio se [[Saveznički rat (357 - 355. pne.)|saveznički rat]] ([[357. pne.|357]]‒[[355. pne.]]), nakon čega je Atina morala priznati punu nezavisnost svojih najmoćnijih saveznika ‒ [[Hios]]a, [[Rodos]]a, [[Kos (ostrvo)|Kosa]] i [[Bizantijum|Bizanta]]. Pristalice pacifističke politike i štedljivog vojnog budžeta počeli su dominirati u definisanju spoljne politike Atine. Njima je isprva pripdao i [[Demosten]], kako se vidi iz govora koji je sastavio za optužbu ptotiv Leptina, koji je dve godine ranije, kada se ishod rata još nije mogao znati, podneo predlog zakona o ukidanju svih slučajeva izuzeća od "običnih liturgija" (εγκύκλιοι λητουργΐαι). Leptin je pripadao onome što bi se danas uslovno moglo nazvati "imperijalističkoj stranci", koja je smatrala da samo obnova [[Hegemonija|hegemonije]] na Egeju može osigurati dobro funkcionisanje [[Atinska demokratija|atinske demokratije]]. No za održavanje takve suprematije nedostajalo je novca, jer se Atina 378/377. pne. obavezala da neće saveznicima svojevoljno nametati bilo kakve obaveze. Dakle, troškove neophodne za održavanje velike flote morali bi snositi trijerarsi.<ref>Claude Mossé, ''Égalité démocratique et inégalités sociales. Le débat à Athènes au IVème siècle'', u: "Mètis. Anthropologie des mondes grecs anciens", vol. 2, n°1, 1987, str. 167‒168.</ref> Zbog pogoršanja ekonomske situacije 357. pne. donet je Perijandrov zakon, koji je u trijerarhiju uveo sistem kontribucije (tzv. ''[[eisphora]]''): napravljeno je dvadeset grupa ili [[Simorije|simorijâ]] (συμμορίαι), sa po 60 ljudi u svakoj, koji su međusobno delili odgovornost za jednu triremu, bez obaveze da njome zapovedaju kao ranije.{{sfn|Corvisier|2008|p=155}} Demosten [[354. pne.]] u govoru ''O ateliji Leptinu'' aludira na taj Perijandrov zakonski predlog o trijerarhiji,<ref>Demosten, ''O ateliji Leptinu'', 23.</ref> koji je ‒ prema istoričaru Claudeu Mosséu ‒ preraspodelio teret na veći broj poreznih obveznika, čime je proširio sistem trijerarhijskih simorija i pretvorio ga u pravo poresku obavezu.<ref>Claude Mossé, ''Les procès politiques et la crise de la démocratie athénienne'', "Dialogues d'histoire ancienne", 1974, vol. 1, str. 224.</ref> Godinama kasnije, u govoru ''O vencu'' Demosten je naglašavao da je ovaj zakon oslobodio bogataše velike obaveze i da se, kad ga je pokušao promeniti, susreo sa snažnom opozicijom. To je bilo vreme kada je snažno pojačao antagonizam između bogate manjine, njih tri stotine koji podlegali trijerarhiji i porezu koji se zvao ''[[proeisphora]]'' (προεισφορά), s jedne strane, i mase [[Demos (narod)|demosa]] (δῆμος).<ref>Claude Mossé. ''Égalité démocratique et inégalités sociales. Le débat à Athènes au IVème siècle'', "Mètis. Anthropologie des mondes grecs anciens", vol. 2, n°1, 1987, str. 168.</ref> U skladu s tim, atinska je [[Eklesija|skupština]] [[340. pne.]] na Demostenov predlog usvojila zakon koji je ukinuo taj sistem i obavezu izdržavanja broda ponovo nametnuo pojedincu koji se birao između tih stotine najbogatijih Atinjana.<ref>Demosten, ''O vencu'', 102–108.</ref> Prema Hansenovoj interpretaciji, koju sledi većina ispitivača, ovaj je zakon obavezu trijerarhije ograničio na 300 građana.<ref>Hansen, 1991, str. 145.</ref> J. K. Davies se slaže s Hansenom i dodaje da su nam za tu godinu poznata imena svih trijerarhâ, od kojih se pet imena nalaze na natpisu označenom kao ''[[Inscriptiones Graecae|IG]]'' II<sup>2</sup> I. 1941.<ref>{{cite book |author= John Kenyon Davies|title= Athenian Propertied Families, 600-300 B.C.|url=https://archive.org/details/athenianproperti0000davi|language= |edition= |year=1971 |editor= |publication= Oxford University Press, Oxford|isbn= |pages=XXIX}}</ref> Ne zna se pouzdano u kom je trenutku neki Atinjanin mogao postati podložan obavezi trijerarhije. Govornik [[Isej iz Atine|Isej]] kaže da je imovina od pet talenata (30.000 drahmi) bila dovoljna: "Imovina mojih protivnika dovoljna je za trijerarhiju i procenjena je na pet talenata...",<ref>Isej, VII, 42.</ref> no to se ne čini verovatnim s obzirom na velike finansijske troškove koje je ta obaveza iziskivala. Zapravo, takvo bi imanje davalo oko 2.400 drahmi godišnje – prosečan prihod od zemljišta bio je 8% u 4. veku pne.,<ref>Isej, XI, 42.</ref> – što je bilo nedovoljno za jednu trijerarhiju, a jedva bi pokrilo i ko-trijerarhiju, odnosno podelu troškova s drugim osobama. Moguće je da Isej namerno preuveličava da bi provocirao svoje protivnike, ili da su građani, u nemogućnosti da predvide potrebna sredstva, predlagali za trijerarhe i one sa skromnijim prihodima. Obratno, ljudi za koje znamo da su obavljali dužnost trijerarha posedovali su imanja čija je vrednost bila dvostruka od one koju Isej na tom mestiu spominje: [[Kritobul]] najmanje 8,5 talenata,<ref>[[Ksenofont]], ''[[O privredi (Ksenofont)|O privredi]]'', II, 2, 3–6.</ref> [[Demosten]] 10 talenata,<ref>Demosten, ''Protiv Midije o šamaru'', 80; ''Prvi govor protiv Afoba'', 7–9.</ref> a Dikeogen više od 16 talenata (80 mina).<ref>Isej, ''O Dikeogenovom nasleđu'' 11 i 35.</ref> Kapital od 10 talenata čini se verovatnim, jer je to bio minimalni iznos, otprilike 3,33% od ukupne sume potrebne za ko-trijejarhiju.<ref>[[Patrice Brun (historičar)|Patrice Brun]], ''Eisphora, syntaxis, stratiotika: recherches sur les finances militaires d'Athènes au IVe siècle av. J.-C.'', 1983, str. 18.</ref> == Helenističko i rimsko doba == U nekom trenutku trijerarhija je u Atini kao oblik liturgije nestala, premda pouzdani razlozi nisu poznati. Međutim, na drugim je mestima opstala. [[Epigrafija|Epigrafski]] i [[Istoriografija|istoriografski]] podaci otkrivaju tekstove koji ukazuju na trijerarhiju, bilo na trijerarhe u smislu liturgista koji su bili zaduženi za neki brod, bilo jednostavno na pomorske zapovednike u helenističkim i rimskim ratovima. U jednom članku iz 1912. A. Andréadès kaže da je [[Aleksandar Veliki]] morao da "oživi" grčku trijerarhiju na obalama [[Ind]]a: "Vezano za njegovu flotu na Orijentu postoji zagonetka. Ne zna se tačno niti kako je tako brzo sagrađena, niti broj lađa koje su je činile, niti u kojoj je meri institut grčke trijerarhije, oživljen na obalama Inda, pridoneo njegovoj riznici..." U fusnoti dodaje da je "Aleksandar ... dao da se spali [[Eumen]]ov tabor, jer je sumnjao da ovaj krije blago koje nije želeo nesebično dati za liturgijske obaveze"<ref>A. Andréadès. ''Les finances de guerre d'Alexandre le Grand'', "Annales d'histoire économique et sociale",. 1e année, n. 3, 1929, str. 327–328.</ref> U [[Helenizam|helenističkom periodu]] trijerarhija je opstala u [[Helenistički Egipat|Egiptu]], posebno tokom vladavine dinastije [[Ptolemeidi|Ptolemeida]],<ref name="Nicolet">Claude Nicolet. ''À Rome pendant la seconde guerre Punique : techniques financières et manipulations monétaires '', "Annales. Économies, Sociétés, Civilisations", 1963, vol. 18, cap. 3, str. 423.</ref> ali i u drugim gradovima, kao npr. u [[Prijena|Prijeni]]. Za ovaj polis postoji jedan natpis koji potiče iz druge polovine [[2. vek pne.|2. veka pne.]], poznat kao "Natpis iz Prijene I".<ref>Franciszek Sokolowski, "Priene, 174" u: ''Lois sacrées de l'Asie Mineure'', E. de Boccard, 1955, n. 38.</ref> Tekst, koji se bavi prodajom položaja Dionisovog sveštenika, kaže da će kupac koji plati više od 12.000 drahmi biti oslobođen dužnosti trijerarhije.<ref>Louis Robert. ''Les monétaires et un décret hellénistique de Sestos'', Revue numismatique, 1973, vol. 6, str. 47.</ref> U [[1. vek pne.|1. veku pne.]] trijerarhija je još postojala u slobodnim gradovima kao što su Rodos ili u onima koji su priznavali rimsku vlast, kao npr. u [[Milet]]u.<ref name="VIAL225" /> Godine [[214. pne.]] [[Rimska republika]], uronjena u [[drugi punski rat]], morala je opremiti svoju flotu (od sto brodova, prema [[Tit Livije|Titu Liviju]]), ali nedostajalo joj je novca za posadu.<ref>U rimskoj državi posadu ratnog broda većinom su člinili kupljeni [[robovi]].</ref> Claude Nicolet naglašava da se "trijerarhija pokazala kao izuzetan uzor",<ref name="Nicolet"/> o čemu svedoči Tit Livije: [[Rimski Senat|senat]] je odlučio da će platu za posadu osigurati pojedinci čija je imovina procenjena na najmanje 50.000 [[As (novac)|asa]] tokom cenza koji su [[220. pne.]] sproveli [[Cenzor (drevni Rim)|cenzori]] [[Lucije Emilije Pap]] i [[Gaj Flaminije Nepot]].<ref>Tit Livije, ''[[Ab Urbe Condita (knjiga)|Ab Urbe condita]]'', XXV, 11. 6–9.</ref> Na jednom bilingvalnom (grčko-latinskom) [[epitaf]]u nađenom blizu [[Italija (Rimsko Carstvo)|italskog]] grada [[Velletri|Veletrija]], napisanom između [[36. pne.]] i [[28. pne.]], pokojnik se eksplicitno opisuje kao "trijerarh". [[Latinski]] tekst glasi: ''M. Mindio M. f. Marcello, praefecto classis, quei meilitant Caesari nauarchi et trierarchi, patrono''.<ref>Max Niedermann, ''Épitaphes grecques de la Macédoine orientale'', "Bulletin de correspondance hellénique", 1926, vol. 50, str. 465.</ref> U rimskoj vojsci [[nauarh]] je obično zapovedao velikim brodom, a trijerarh manjim.<ref>Albert Martin, s. v. "navarchos" u: ''Dictionnaire des Antiquités'' de Daremberg, Saglio et Potier, París, 1877–1919.</ref> Vojnik kome je ovaj epitaf podignut služio je pod [[Oktavijan]]om u ratu protiv [[Sekst Pompej|Seksta Pompeja]] i u [[Rat Oktavijana i Antonija|ratu protiv Antonija]]. == Povezano == * [[Euergetizam]] == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Horeg]] == Izvori == * Hornblower, Simon, and Anthony Spawforth ed., ''The Oxford Classical Dictionary'' (Oxford University Press, 2003) {{ISBN|0-19-866172-X}} * {{cite book | author=Christ, Matthew R. | title= «Liturgy Avoidance and Antidosis in Classical Athens» en Transactions of the American Philological Association, vol.&nbsp;120 | publication=CIUDAD: EDITORIAL | year= 1990 |language= | id= | pages= 147-169 }} * {{cite book | author=Corvisier, Jean-Nicolas | title= Les Grecs et la mer | publication=Belles Lettres, colletion Realia | year= 2008 |language= |isbn=978-2-251-33828-6 | pages= }} * {{cite book | author=Gabrielsen, Vincent | title= Financing the Athenian Fleet: Public Taxation and Social Relations | url=https://archive.org/details/financing-the-athenian-fleet-public-taxation-and-social-relations | publication=Baltimore y Londres: Johns Hopkins University Press | year= 1994 |language= | isbn = 0-8018-4692-7 | pages= }} * Ouhlen, Jacques (2004). "La société athénienne". En: Pierre Brulé y Raymond Descat, ''Le monde grec aux temps classiques, tome 2: le IVe siècle''. París PUF, {{ISBN|2-13-051545-2}} * {{cite book | author=Rhodes, P. J. | title= «Problems in Athenian ''Eisphora'' and Liturgies» en American Journal of Ancient History, nº 7 | publication=CIUDAD: EDITORIAL | year= 1982|language= | id= | pages= 1-19 }} * {{cite book |author= [[Michel Austin|Austin, Michel]] & [[Pierre Vidal-Naquet|Vidal-Naquet, Pierre]]|title= Economía y sociedad en la antigua Grecia|url= |edition= 1|year= 1986|editor= |publisher= Paidós|location= Barcelona|isbn= 978-84-7509-395-7|page= 121}} * {{cite book |last= Hansen|first= Mogens Herman|title= La démocratie athénienne à l'époque de Démosthène|url=|edition= 1|year= 1991|editor= |publisher= Les Belles Lettres|location= París |isbn= 978-2-84734-581}} * {{cite book |last= Mossé|first= Claude|title= Politique et société en Grèce ancienne |url= |language= |year= 1995|editor= |publisher= Flammarion|location= Aubier|isbn= 9878--2-0808-1438-9}} [[Kategorija:Starogrčke titule]] 4lw61ul370swm83e7oz79p60e5uc815 2 252974 42690901 42690592 2026-09-22T07:30:29Z Duma 16555 42690901 wikitext text/x-wiki '''Autokanibalizam''', također poznat kao '''samokanibalizam''' i '''autosarkofagija''', je praksa jedenja dijelova vlastitog tijela.<ref>{{Cite web |url=http://www.meish.org/012951.php |title=Man-eaters: The Evidence for Coastal Tupi Cannibalism |website=mei(sh) dot org |access-date=3 May 2007 |archive-date=25 June 2006 |archive-url=https://web.archive.org/web/20060625234100/http://www.meish.org/012951.php |url-status=dead }}</ref><ref>{{cite journal |author=Mikellides AP |title=Two cases of self-cannibalism (autosarcophagy) |journal=Cyprus Med J |volume=3 |issue=12 |pages=498–500 |date=October 1950 |pmid=14849189 }}</ref> Općenito, samo konzumacija [[meso|mesa]] (uključujući [[iznutrice]] kao što su [[srce]] ili [[jetra]]) od strane pojedinca iste vrste smatra se [[kanibalizam|kanibalizmom]].<ref name=dictionary-cannibalism>{{cite web |title=Cannibalism Definition |url=https://www.dictionary.com/browse/cannibalism |website=Dictionary.com |access-date=17 July 2023 |language=en}}</ref> U skladu s ovom upotrebom, ''samokanibalizam'' znači konzumiranje mesa iz vlastitog tijela. Dok neki tekstovi koriste ovu strogu definiciju,<ref name=yilmaz-et-al>{{cite journal | last1 = Yilmaz | first1 = Atakan | last2 = Uyanik | first2 = Emrah | last3 = Şengül | first3 = Melike C. Balci | last4 = Yaylaci | first4 = Serpil | last5 = Karcioglu | first5 = Ozgur | last6 = Serinken | first6 = Mustafa | title = Self-Cannibalism: The Man Who Eats Himself | journal = The Western Journal of Emergency Medicine | date = August 2014 | volume = 15 | issue = 6 | pages = 701–2 | doi = 10.5811/westjem.2014.6.22705 | pmid = 25247046 | pmc = 4162732 | url = }}</ref> drugi koriste termin ''autokanibalizam'' u širem smislu koji uključuje konzumiranje [[kosa|kose]] ili [[Nokat|nokti]]ju iz vlastitog tijela.<ref name=mbabazi>{{cite web |last1=Mbabazi |first1=Joan |title=Auto-cannibalism; strange but real mental illness |url=https://www.newtimes.co.rw/article/183333/Lifestyle/auto-cannibalism-strange-but-real-mental-illness |website=The New Times |access-date=17 July 2023 |language=en |date=17 January 2021}}</ref> I ljudi i neke životinjske vrste povremeno praktikuju autokanibalizam. Kod ljudi to može biti simptom [[mentalni poremećaj|mentalnog poremećaja]], ali postoji i nekolicina ljudi koji su dobrovoljno konzumirali amputirani dio tijela. U drugim slučajevima, ljudi su bili prisiljeni jesti dijelove sebe kao oblik [[mučenje|mučenja]]. Sličan termin koji se primjenjuje drugačije je ''[[autofagija]]'', koja specifično označava normalan proces samorazgradnje [[Ćelija (biologija)|ćelija]]. Iako se obično koristi samo za ovaj specifičan proces, ''autofagija'' se ipak povremeno koristi kao opći sinonim za samokanibalizam.<ref name="Benecke">{{cite web |last1=Benecke |first1=Mark |title=Body Modification, Autophagy |url=https://home.benecke.com/publications/2013/8/24/body-modification-autophagy |access-date=16 July 2023 |date=25 August 2013}}</ref> == Ljudi == {{See also|Spisak slučajeva autokanibalizma}} === Kao poremećaj i simptom istog === {{Main|Autofagija}} [[onikofagija|Grickanje noktiju]] koje se razvija u jedenje noktiju je oblik [[pika|pike]]. Drugi oblici pike uključuju [[dermatofagija|dermatofagiju]] (grizenje ili jedenje kože)<ref>{{cite web |last=Hayden |first=Danielle |date=5 November 2018 |title=What to Know About Dermatophagia, the 'Skin-Eating' Disorder That Causes Me to Gnaw at My Own Fingers |url=https://www.self.com/story/dermatophagia-skin-eating-mental-health-condition |website=Self.com}}</ref> i [[trihofagija|trihofagiju]] (jedenje kose). Potonja može dovesti do stvaranja [[trihobezoar|dlačnih kuglica]] u želucu. Ako se ne liječi, može prouzrokovati smrt zbog prekomjernog nakupljanja dlaka.<ref name=Sah>{{cite journal |last1=Sah |first1=Deborah E |last2=Koo |first2=John |last3=Price |first3=Vera H |title=Trichotillomania |journal=Dermatol Ther |volume=21 |issue=1 |pages=13–21 |year=2008 |pmid=18318881 |doi=10.1111/j.1529-8019.2008.00165.x |doi-access=free }}</ref> Autokanibalizam može biti oblik [[samopovređivanje|samopovređivanja]] i simptom [[mentalni poremećaj|mentalnog poremećaja]].<ref name=yilmaz-et-al/> Neki ga također smatraju mentalnim poremećajem samim po sebi, ali nije naveden u široko korištenom DSM-5 (''Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje, peto izdanje'').<ref name=mbabazi/> === Kao izbor === Neki ljudi će se upustiti u autokanibalizam kao ekstremni oblik [[modifikacije tijela]], na primjer, gutanjem dijelova vlastite kože.<ref name="Benecke"/> U vrlo rijetkim slučajevima, ljudi su pojeli dio vlastitog tijela (kao što je stopalo) koji je morao biti [[amputacija|amputiran]] iz medicinskih razloga; takvi činovi mogu biti motivirani znatiželjom ili željom za privlačenjem pažnje.<ref>{{cite web |title=Conheça 10 histórias perturbadoras de canibalismo humano |url=https://noticias.r7.com/internacional/fotos/conheca-10-historias-perturbadoras-de-canibalismo-humano-01022016 |website=R7 |access-date=19 July 2023 |language=pt-br |date=31 January 2016}}</ref><ref>{{cite news |last1=Kinsey |first1=Joe |title=Instagram Model Paula Gonu Makes Spaghetti Bolognese out of Her Knee Cartilage |url=https://www.outkick.com/instagram-model-paula-gonu-makes-spaghetti-bolognese-out-of-her-knee-cartilage/ |website=OutKick |access-date=21 May 2023 |date=9 May 2023}}</ref> Tvrdi se da su takvi slučajevi [[etika|etički]] prihvatljivi jer je rezultirajuće meso uzeto od osobe koja je još uvijek živa i koja je dala [[saglasnost]] da se njeno meso jede.<ref>{{Cite web |date=2018-06-12 |title=This Guy Served His Friends Tacos Made from His Own Amputated Leg |url=https://www.vice.com/en/article/legal-ethical-cannibalism-human-meat-tacos-reddit-wtf/ |access-date=2025-03-06 |website=Vice |first1=Beckett |last1=Mufson|language=en-US}}</ref> Neki ljudi piju vlastitu krv, što je praksa koja se naziva [[autovampirizam]],<ref>{{cite journal |last1=Bourguignon |first1=A |title=[Status of vampirism and autovampirism] |journal=Annales médico-psychologiques|date=February 1977 |volume=1 |issue=2 |pages=181–196 |pmid=883741 |language=fr}}</ref> ali [[hematofagija|isisavanje krvi]] iz rana se uglavnom ne smatra kanibalizmom.<ref name=dictionary-cannibalism/><ref name=mbabazi/> === Kao krivično djelo === [[File:Alžbeta Bathory.jpg|thumb|upright=0.85|Moguće je da je [[Elizabeth Báthory]] natjerala neke od svojih slugu da jedu vlastito meso]] Prisilni samokanibalizam prijavljen je kao oblik [[mučenje|mučenja]] ili [[ratni zločin|ratnog zločina]]. [[Elizabeth Báthory|Elizabeta Bátory]] je navodno prisilila neke od svojih slugu da jedu vlastito meso početkom 17. vijeka.<ref>{{cite web |last1=Adams |first1=Cecil |author1-link=Cecil Adams |title=Did Dracula really exist? |url=https://www.straightdope.com/21341603/did-dracula-really-exist |website=[[The Straight Dope]] |access-date=18 July 2023 |language=en |date=21 February 1986}}</ref> Tokom nasilja koje je uslijedilo nakon [[Državni udar na Haitiju 1991.|haićanskog državnog udara 1991. godine]], žrtve su ponekad morale jesti vlastite odsječene dijelove tijela.<ref>{{cite web |last1=Chin |first1=Pat |title=Behind the Rockwood case |url=http://www.hartford-hwp.com/archives/43a/045.html |website=Workers World |access-date=18 July 2023 |date=6 April 1996}}</ref> Tokom 1990-ih, mladi ljudi u [[uganda|Ugandi]] bili su prisiljeni jesti vlastite uši.<ref>{{cite web |last1=Cobbey |first1=Nan |last2=Currie |first2=Nicola |title=Church challenged to new strides for human rights |url=http://justus.anglican.org/resources/Lambeth1998/Lambeth-Daily/06/humanrights.html |website=The Lambeth Daily |access-date=4 May 2023 |date=6 August 1998}}</ref> === Srodne pojave === [[Human placentophagy|Eating one's own placenta]] has a small following in Western cultures,<ref>{{Cite journal|title = Does eating placenta offer postpartum health benefits?|journal = British Journal of Midwifery|date = 1 July 2012|issn = 0969-4900|pages = 464–469|volume = 20|issue = 7|doi = 10.12968/bjom.2012.20.7.464|first = Michelle|last = Beacock|s2cid = 73326778|url = https://www.magonlinelibrary.com/doi/abs/10.12968/bjom.2012.20.7.464|url-access = subscription}}</ref> fostered by celebrities like [[January Jones]].<ref>{{cite web |last1=Conley |first1=Mikaela |title=Mad Mom? January Jones Eats Her Own Placenta |url=https://abcnews.go.com/blogs/health/2012/03/26/mad-mom-january-jones-eats-her-own-placenta/ |website=ABC News |access-date=18 July 2023 |language=en |date=26 March 2012}}</ref> Human placentophagy after childbirth is touted by some as a treatment for postpartum depression and fatigue, among other health benefits,<ref>{{cite web |last=Biermeier |first=Sarah |title=The Placenta – an Unappreciated Organ |work=Geneabirth |url=http://www.geneabirth.com/placentasandplacentophagy.htm |access-date=22 July 2023 |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20120111160106/http://www.geneabirth.com/placentasandplacentophagy.htm |archive-date=11 January 2012 }}</ref> given its high protein, rich iron and nutrient content.<ref>{{Cite journal|date=1 November 1946|title=Composition of the human placenta: III Vitamin content|journal=American Journal of Obstetrics and Gynecology|language=en|volume=52|issue=5|pages=783–787|doi=10.1016/0002-9378(46)90185-8|pmid=20273858|issn=0002-9378|last1=Pratt|first1=J.P.|last2=Roderuck|first2=Charlotte|author-link2=Charlotte Roderuck| last3=Coryell|first3=Margaret|last4=Macy|first4=Icie G.}}</ref> However, scientific research is inconclusive as to whether consuming the placenta has any health benefits, exceeding that of readily acquired meats.<ref>{{Cite book|title=Placenta: The Forgotten Chakra|last1=Lim |first1=Robin |isbn=978-0-9762907-7-3 |edition=rev. |publisher=Half Angel Press |location=Bali |pages=122, 128 |oclc=951498666 |date=2015}}</ref> While the status of placentophagy as cannibalism is debated, [[Harriet Hall]] has pointed out that "placental tissue is mainly derived from the fertilized egg and carries the fetus's genome", suggesting that the placenta is a temporary organ of the fetus rather than of the mother.<ref>{{cite web |last1=Hall |first1=Harriet |author1-link=Harriet Hall |title=Eating Placentas: Cannibalism, Recycling, or Health Food? |url=https://sciencebasedmedicine.org/eating-placentas-cannibalism-recycling-or-health-food/ |website=Science-Based Medicine |access-date=17 July 2023 |date=8 March 2011}}</ref> Therefore, even if one considers placentophagy a form of cannibalism, a mother eating her baby's placenta after giving birth would not practice self-cannibalism. == Životinje == The short-tailed [[Cricket (insect)|cricket]] is known to eat its own wings.<ref>{{cite book |url=https://books.google.com/books?id=sO6ax1TtnzEC |title=Invertebrates of Central Texas Wetlands |first=Stephen Welton |last=Taber |author2=Scott B. Fleenor |publisher=Texas Tech University Press |year=2005 |isbn=978-0-89672-550-8 |page=200}}</ref> There is evidence of certain animals digesting their own nervous tissue when they transition to a new phase of life. The [[sea squirt]] (with a tadpole-like shape) contains a ganglion "brain" in its head, which it digests after attaching itself to a rock and becoming stationary, forming an [[sea anemone|anemone]]-like organism. This has been used as evidence that the purpose of brain and nervous tissue is primarily to produce movement. Self-cannibalism behaviour has been documented in North American [[rat snake]]s: one captive snake attempted to consume itself twice, dying in the second attempt. Another wild rat snake was found having swallowed about two-thirds of its body.<ref>{{cite book |author=Mattison, Chris |title=The New Encyclopedia of Snakes |publisher=Princeton University Press |location=Princeton, N.J. |year=2007 |isbn=978-0-691-13295-2 |page=105}}</ref> == Mitovi, legende i priče == [[Image:Ouroboros 1.jpg|thumb|[[Uroboros]] jede vlastiti rep]] The ancient symbol [[Ouroboros]] depicts a [[Snake|serpent]] biting its own [[tail]]. [[Erysichthon of Thessaly|Erysichthon]] from [[Greek mythology]] ate himself in insatiable hunger given him, as a punishment, by [[Demeter]]. In an [[King Arthur|Arthurian]] tale, King [[Agrestes]] of [[Camelot]] goes mad after massacring the Christian disciples of [[Josephus of Arimathea|Josephus]] within his city, and eats his own hands. In 1679, Philip Rohr published a study of what he called "grave eating" or "the chewing dead".<ref>{{cite book |last1=Rohr |first1=Philippus |title=Dissertatio ... de masticatione mortuorum, respondente Benjamin Frizschius |date=1679 |publisher=Vogt |url=https://books.google.com/books?id=x-lYAAAAcAAJ |language=la}}</ref><ref>{{cite web |last1=Rohr |first1=Philip |title=Of the Chewing Dead |url=http://www.dailydoofus.com/chewingenglish.html |website=Daily Doofus |access-date=22 July 2023}}</ref> The book brought together a wealth of accounts of corpses thought to have "consumed their own [[shroud]]s and winding cloths, and even their own limbs and bowels". Rohr also described particular sounds supposedly heard from the graves when a corpse either "laps like some thirsty animal" or chews, grunts, and groans.<ref>{{cite book |last1=Luckhurst |first1=Roger |title=The Cambridge Companion to Dracula |date=2018 |publisher=Cambridge University Press |location=Cambridge (UK) |isbn=978-1-107-15317-2 |page=13}}</ref> The 18th century also produced a considerable amount of literature on the subject.<ref>{{cite web |title=BBC Radio 4 – In Our Time: Polidori's The Vampyre |url=https://www.bbc.co.uk/programmes/m00162xz |website=BBC |access-date=22 July 2023 |date=7 April 2022}}</ref> In [[Stephen King]]'s short story "[[Survivor Type]]", a surgeon gets washed up on an island and begins eating himself in order to survive. The story was published in 1982 in the anthology ''Terrors'' and was included in King's short story collection ''[[Skeleton Crew (short story collection)|Skeleton Crew]]''. == Povezano == * [[Spisak slučajeva autokanibalizma]] * [[Autovampirizam]] * [[Rinotileksomanija]] * [[Placentofagija kod ljudi]] * [[Placentofagija]] == Bilješke == {{Reflist}} {{načini ishrane}} Kategorija:Kanibalizam Kategorija:Načini ishrane Kategorija:Poremećaji ishrane 5icndavu0utqmowp79y7u9pl9i2matl 42690963 42690901 2026-09-22T10:52:33Z Duma 16555 42690963 wikitext text/x-wiki '''Autokanibalizam''', također poznat kao '''samokanibalizam''' i '''autosarkofagija''', je praksa jedenja dijelova vlastitog tijela.<ref>{{Cite web |url=http://www.meish.org/012951.php |title=Man-eaters: The Evidence for Coastal Tupi Cannibalism |website=mei(sh) dot org |access-date=3 May 2007 |archive-date=25 June 2006 |archive-url=https://web.archive.org/web/20060625234100/http://www.meish.org/012951.php |url-status=dead }}</ref><ref>{{cite journal |author=Mikellides AP |title=Two cases of self-cannibalism (autosarcophagy) |journal=Cyprus Med J |volume=3 |issue=12 |pages=498–500 |date=October 1950 |pmid=14849189 }}</ref> Općenito, samo konzumacija [[meso|mesa]] (uključujući [[iznutrice]] kao što su [[srce]] ili [[jetra]]) od strane pojedinca iste vrste smatra se [[kanibalizam|kanibalizmom]].<ref name=dictionary-cannibalism>{{cite web |title=Cannibalism Definition |url=https://www.dictionary.com/browse/cannibalism |website=Dictionary.com |access-date=17 July 2023 |language=en}}</ref> U skladu s ovom upotrebom, ''samokanibalizam'' znači konzumiranje mesa iz vlastitog tijela. Dok neki tekstovi koriste ovu strogu definiciju,<ref name=yilmaz-et-al>{{cite journal | last1 = Yilmaz | first1 = Atakan | last2 = Uyanik | first2 = Emrah | last3 = Şengül | first3 = Melike C. Balci | last4 = Yaylaci | first4 = Serpil | last5 = Karcioglu | first5 = Ozgur | last6 = Serinken | first6 = Mustafa | title = Self-Cannibalism: The Man Who Eats Himself | journal = The Western Journal of Emergency Medicine | date = August 2014 | volume = 15 | issue = 6 | pages = 701–2 | doi = 10.5811/westjem.2014.6.22705 | pmid = 25247046 | pmc = 4162732 | url = }}</ref> drugi koriste termin ''autokanibalizam'' u širem smislu koji uključuje konzumiranje [[kosa|kose]] ili [[Nokat|nokti]]ju iz vlastitog tijela.<ref name=mbabazi>{{cite web |last1=Mbabazi |first1=Joan |title=Auto-cannibalism; strange but real mental illness |url=https://www.newtimes.co.rw/article/183333/Lifestyle/auto-cannibalism-strange-but-real-mental-illness |website=The New Times |access-date=17 July 2023 |language=en |date=17 January 2021}}</ref> I ljudi i neke životinjske vrste povremeno praktikuju autokanibalizam. Kod ljudi to može biti simptom [[mentalni poremećaj|mentalnog poremećaja]], ali postoji i nekolicina ljudi koji su dobrovoljno konzumirali amputirani dio tijela. U drugim slučajevima, ljudi su bili prisiljeni jesti dijelove sebe kao oblik [[mučenje|mučenja]]. Sličan termin koji se primjenjuje drugačije je ''[[autofagija]]'', koja specifično označava normalan proces samorazgradnje [[Ćelija (biologija)|ćelija]]. Iako se obično koristi samo za ovaj specifičan proces, ''autofagija'' se ipak povremeno koristi kao opći sinonim za samokanibalizam.<ref name="Benecke">{{cite web |last1=Benecke |first1=Mark |title=Body Modification, Autophagy |url=https://home.benecke.com/publications/2013/8/24/body-modification-autophagy |access-date=16 July 2023 |date=25 August 2013}}</ref> == Ljudi == {{See also|Spisak slučajeva autokanibalizma}} === Kao poremećaj i simptom istog === {{Main|Autofagija}} [[onikofagija|Grickanje noktiju]] koje se razvija u jedenje noktiju je oblik [[pika|pike]]. Drugi oblici pike uključuju [[dermatofagija|dermatofagiju]] (grizenje ili jedenje kože)<ref>{{cite web |last=Hayden |first=Danielle |date=5 November 2018 |title=What to Know About Dermatophagia, the 'Skin-Eating' Disorder That Causes Me to Gnaw at My Own Fingers |url=https://www.self.com/story/dermatophagia-skin-eating-mental-health-condition |website=Self.com}}</ref> i [[trihofagija|trihofagiju]] (jedenje kose). Potonja može dovesti do stvaranja [[trihobezoar|dlačnih kuglica]] u želucu. Ako se ne liječi, može prouzrokovati smrt zbog prekomjernog nakupljanja dlaka.<ref name=Sah>{{cite journal |last1=Sah |first1=Deborah E |last2=Koo |first2=John |last3=Price |first3=Vera H |title=Trichotillomania |journal=Dermatol Ther |volume=21 |issue=1 |pages=13–21 |year=2008 |pmid=18318881 |doi=10.1111/j.1529-8019.2008.00165.x |doi-access=free }}</ref> Autokanibalizam može biti oblik [[samopovređivanje|samopovređivanja]] i simptom [[mentalni poremećaj|mentalnog poremećaja]].<ref name=yilmaz-et-al/> Neki ga također smatraju mentalnim poremećajem samim po sebi, ali nije naveden u široko korištenom DSM-5 (''Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje, peto izdanje'').<ref name=mbabazi/> === Kao izbor === Neki ljudi će se upustiti u autokanibalizam kao ekstremni oblik [[modifikacije tijela]], na primjer, gutanjem dijelova vlastite kože.<ref name="Benecke"/> U vrlo rijetkim slučajevima, ljudi su pojeli dio vlastitog tijela (kao što je stopalo) koji je morao biti [[amputacija|amputiran]] iz medicinskih razloga; takvi činovi mogu biti motivirani znatiželjom ili željom za privlačenjem pažnje.<ref>{{cite web |title=Conheça 10 histórias perturbadoras de canibalismo humano |url=https://noticias.r7.com/internacional/fotos/conheca-10-historias-perturbadoras-de-canibalismo-humano-01022016 |website=R7 |access-date=19 July 2023 |language=pt-br |date=31 January 2016}}</ref><ref>{{cite news |last1=Kinsey |first1=Joe |title=Instagram Model Paula Gonu Makes Spaghetti Bolognese out of Her Knee Cartilage |url=https://www.outkick.com/instagram-model-paula-gonu-makes-spaghetti-bolognese-out-of-her-knee-cartilage/ |website=OutKick |access-date=21 May 2023 |date=9 May 2023}}</ref> Tvrdi se da su takvi slučajevi [[etika|etički]] prihvatljivi jer je rezultirajuće meso uzeto od osobe koja je još uvijek živa i koja je dala [[saglasnost]] da se njeno meso jede.<ref>{{Cite web |date=2018-06-12 |title=This Guy Served His Friends Tacos Made from His Own Amputated Leg |url=https://www.vice.com/en/article/legal-ethical-cannibalism-human-meat-tacos-reddit-wtf/ |access-date=2025-03-06 |website=Vice |first1=Beckett |last1=Mufson|language=en-US}}</ref> Neki ljudi piju vlastitu krv, što je praksa koja se naziva [[autovampirizam]],<ref>{{cite journal |last1=Bourguignon |first1=A |title=[Status of vampirism and autovampirism] |journal=Annales médico-psychologiques|date=February 1977 |volume=1 |issue=2 |pages=181–196 |pmid=883741 |language=fr}}</ref> ali [[hematofagija|isisavanje krvi]] iz rana se uglavnom ne smatra kanibalizmom.<ref name=dictionary-cannibalism/><ref name=mbabazi/> === Kao krivično djelo === [[File:Alžbeta Bathory.jpg|thumb|upright=0.85|Moguće je da je [[Elizabeth Báthory]] natjerala neke od svojih slugu da jedu vlastito meso]] Prisilni samokanibalizam prijavljen je kao oblik [[mučenje|mučenja]] ili [[ratni zločin|ratnog zločina]]. [[Elizabeta Báthory]] je navodno prisilila neke od svojih slugu da jedu vlastito meso početkom 17. vijeka.<ref>{{cite web |last1=Adams |first1=Cecil |author1-link=Cecil Adams |title=Did Dracula really exist? |url=https://www.straightdope.com/21341603/did-dracula-really-exist |website=[[The Straight Dope]] |access-date=18 July 2023 |language=en |date=21 February 1986}}</ref> Tokom nasilja koje je uslijedilo nakon [[Državni udar na Haitiju 1991.|haićanskog državnog udara 1991. godine]], žrtve su ponekad morale jesti vlastite odsječene dijelove tijela.<ref>{{cite web |last1=Chin |first1=Pat |title=Behind the Rockwood case |url=http://www.hartford-hwp.com/archives/43a/045.html |website=Workers World |access-date=18 July 2023 |date=6 April 1996}}</ref> Tokom 1990-ih, mladi ljudi u [[uganda|Ugandi]] bili su prisiljeni jesti vlastite uši.<ref>{{cite web |last1=Cobbey |first1=Nan |last2=Currie |first2=Nicola |title=Church challenged to new strides for human rights |url=http://justus.anglican.org/resources/Lambeth1998/Lambeth-Daily/06/humanrights.html |website=The Lambeth Daily |access-date=4 May 2023 |date=6 August 1998}}</ref> === Srodne pojave === [[placentofagija|Jedenje vlastite placente]] ima malo sljedbenika u zapadnim kulturama,<ref>{{Cite journal|title = Does eating placenta offer postpartum health benefits?|journal = British Journal of Midwifery|date = 1 July 2012|issn = 0969-4900|pages = 464–469|volume = 20|issue = 7|doi = 10.12968/bjom.2012.20.7.464|first = Michelle|last = Beacock|s2cid = 73326778|url = https://www.magonlinelibrary.com/doi/abs/10.12968/bjom.2012.20.7.464|url-access = subscription}}</ref> a podstiču ga poznate ličnosti poput [[January Jones]].<ref>{{cite web |last1=Conley |first1=Mikaela |title=Mad Mom? January Jones Eats Her Own Placenta |url=https://abcnews.go.com/blogs/health/2012/03/26/mad-mom-january-jones-eats-her-own-placenta/ |website=ABC News |access-date=18 July 2023 |language=en |date=26 March 2012}}</ref> Ljudska placentofagija nakon porođaja se od strane nekih ističe kao tretman za postporođajnu depresiju i umor, između ostalih zdravstvenih koristi,<ref>{{cite web |last=Biermeier |first=Sarah |title=The Placenta – an Unappreciated Organ |work=Geneabirth |url=http://www.geneabirth.com/placentasandplacentophagy.htm |access-date=22 July 2023 |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20120111160106/http://www.geneabirth.com/placentasandplacentophagy.htm |archive-date=11 January 2012 }}</ref> s obzirom na visok sadržaj proteina, željeza i hranjivih tvari.<ref>{{Cite journal|date=1 November 1946|title=Composition of the human placenta: III Vitamin content|journal=American Journal of Obstetrics and Gynecology|language=en|volume=52|issue=5|pages=783–787|doi=10.1016/0002-9378(46)90185-8|pmid=20273858|issn=0002-9378|last1=Pratt|first1=J.P.|last2=Roderuck|first2=Charlotte|author-link2=Charlotte Roderuck| last3=Coryell|first3=Margaret|last4=Macy|first4=Icie G.}}</ref> Međutim, naučna istraživanja nisu uvjerljiva u pogledu toga da li konzumiranje placente ima ikakve zdravstvene koristi, koje prevazilaze one od lako dostupnih mesa.<ref>{{Cite book|title=Placenta: The Forgotten Chakra|last1=Lim |first1=Robin |isbn=978-0-9762907-7-3 |edition=rev. |publisher=Half Angel Press |location=Bali |pages=122, 128 |oclc=951498666 |date=2015}}</ref> Iako se status placentofagije kao kanibalizma raspravlja, [[Harriet Hall]] je istakla da "tkivo posteljice uglavnom potiče od oplođene jajne ćelije i nosi genom fetusa", što sugerira da je posteljica privremeni organ fetusa, a ne majke.<ref>{{cite web |last1=Hall |first1=Harriet |author1-link=Harriet Hall |title=Eating Placentas: Cannibalism, Recycling, or Health Food? |url=https://sciencebasedmedicine.org/eating-placentas-cannibalism-recycling-or-health-food/ |website=Science-Based Medicine |access-date=17 July 2023 |date=8 March 2011}}</ref> Stoga, čak i ako se placentofagija smatra oblikom kanibalizma, majka koja jede posteljicu svoje bebe nakon porođaja ne bi prakticirala samokanibalizam. == Životinje == Poznato je da kratkorepi [[cvrčak]] jede svoja krila.<ref>{{cite book |url=https://books.google.com/books?id=sO6ax1TtnzEC |title=Invertebrates of Central Texas Wetlands |first=Stephen Welton |last=Taber |author2=Scott B. Fleenor |publisher=Texas Tech University Press |year=2005 |isbn=978-0-89672-550-8 |page=200}}</ref> Postoje dokazi da određene životinje probavljaju vlastito nervno tkivo kada prelaze u novu fazu života. [[Ascidiacea|Morska mjehurića]] (oblika sličnog punoglavcu) sadrži ganglijski "mozak" u glavi, koji probavlja nakon što se pričvrsti za stijenu i postane nepokretna, formirajući organizam sličan [[anemona|anemoni]]. Ovo je korišteno kao dokaz da je svrha mozga i nervnog tkiva prvenstveno stvaranje kretanja. Samokanibalističko ponašanje dokumentirano je kod sjevernoameričkih pacovskih zmija: jedna zmija u zatočeništvu pokušala je dva puta pojesti samu sebe, uginuvši u drugom pokušaju. Druga divlja pacovska zmija pronađena je nakon što je progutala oko dvije trećine svog tijela.<ref>{{cite book |author=Mattison, Chris |title=The New Encyclopedia of Snakes |publisher=Princeton University Press |location=Princeton, N.J. |year=2007 |isbn=978-0-691-13295-2 |page=105}}</ref> == Mitovi, legende i priče == [[Image:Ouroboros 1.jpg|thumb|[[Uroboros]] jede vlastiti rep]] Drevni simbol [[uroboros]] prikazuje [[zmija|zmiju]] koja grize vlastiti [[rep]]. [[Erisihton]] iz [[grčka mitologija|grčke mitologije]] jeo je sam sebe u nezasitnoj gladi koju mu je, kao kaznu, nametnula [[Demetra]]. U jednoj [[Kralj Arthur|arturijanskoj priči]], kralj [[Agres]] od [[Camelot]]a poludi nakon što je masakrirao kršćanske učenike [[Josip iz Arimateje|Josipa iz Arimateje]] u svom gradu i pojede vlastite ruke. Philip Rohr je 1679. objavio studiju o onome što je nazvao "jedenjem grobova" ili "žvakanjem mrtvih".<ref>{{cite book |last1=Rohr |first1=Philippus |title=Dissertatio ... de masticatione mortuorum, respondente Benjamin Frizschius |date=1679 |publisher=Vogt |url=https://books.google.com/books?id=x-lYAAAAcAAJ |language=la}}</ref><ref>{{cite web |last1=Rohr |first1=Philip |title=Of the Chewing Dead |url=http://www.dailydoofus.com/chewingenglish.html |website=Daily Doofus |access-date=22 July 2023}}</ref> Knjiga je okupila mnoštvo izvještaja o leševima za koje se smatra da su "konzumirali vlastite [[pokrov]]e i tkanine za omatanje, pa čak i vlastite udove i crijeva". Rohr je također opisao posebne zvukove koji se navodno čuju iz grobova kada leš "lapče poput neke žedne životinje" ili žvaće, gunđa i stenje.<ref>{{cite book |last1=Luckhurst |first1=Roger |title=The Cambridge Companion to Dracula |date=2018 |publisher=Cambridge University Press |location=Cambridge (UK) |isbn=978-1-107-15317-2 |page=13}}</ref> Za vrijeme 18. vijeka također je stvoren znatan broj književnih djela na tu temu.<ref>{{cite web |title=BBC Radio 4 – In Our Time: Polidori's The Vampyre |url=https://www.bbc.co.uk/programmes/m00162xz |website=BBC |access-date=22 July 2023 |date=7 April 2022}}</ref> U kratkoj priči [[Stephen King|Stephena Kinga]] "[[Survivor Type]]", hirurg biva ispran na ostrvu i počinje jesti sebe kako bi preživio. Priča je objavljena 1982. godine u antologiji Terrors i uvrštena je u Kingovu zbirku kratkih priča ''[[Skeleton Crew]]''. == Povezano == * [[Spisak slučajeva autokanibalizma]] * [[Autovampirizam]] * [[Rinotileksomanija]] * [[Placentofagija kod ljudi]] * [[Placentofagija]] == Bilješke == {{Reflist}} {{načini ishrane}} Kategorija:Kanibalizam Kategorija:Načini ishrane Kategorija:Poremećaji ishrane p59zsn3z00pjxyc2dlokj1gug3queah 0 257191 42690911 42540544 2026-09-22T08:17:26Z ~2026-51075-94 394421 /* */ 42690911 wikitext text/x-wiki {{Ostale upotrebe|Sijalica (razvrstavanje)}} {{Elektrotehnika}} {{Dvostruka slika|right|Gluehlampe 01 KMJ.jpg|144|Wolfram-Halogenglühlampe.png|140|<center>Električna sijalica Neolux (maks. 230&nbsp;V, 60&nbsp;W, E27/ES, energyclass E)|<center>[[Halogena sijalica]] Halogen Xenon 70&nbsp;W (EU < 2009 conforme)}} '''Sijalica''' je umjetni izvor [[svjetlost]]i koje nemanja rakocevic proizvodi svojom glavom celavom koja nastane kada prolazeći kroz tanku ([[volfram]]ovu) nit zagrije nit do usijanja, koja zatim počne da emitira svjetlost. Emisija svjetlosti prouzrokovana je zapravo [[Toplina|toplinom]]. Stakleni balon spriječava da metalna nit dođe u dodir iz okolnog [[zrak]]a (čime bi bila brzo uništena). Klasična sijalica se proizvodi u različitim naponima i veličinama, od 1,5 volta (V) do oko 300 volti (V). Jednostavne su konstrukcije i zato imaju vrlo nisku proizvodnu cijenu. Rade vrlo dobro i na [[Izmjenična struja|izmjeničnu]] i [[Istosmjerna struja|istosmjernu struju]]. Sijalica je našla široku primjenu, kako u kućnoj tako i industrijskoj, komercijalnoj upotrebi. Zbog toga što prozvodi i priličnu količinu topline, upotrebljava se u raznorazne svrhe gdje je pored svjetlosti potrebna i manja količina topline, npr. inkubatori, kod mlade peradi, procesi sušenja, itd. Danas se uveliko javlja tendencija zamjene ovih sijalica sa [[Štedna sijalica|kompaktnim fluorescentiim sijalicama]], uglavnom zbog manje potrošnje električne energije. Neke države idu toliko daleko, da planiraju potpunu zabranu upotrebe klasičnih sijalica, zbog potrebe da se uštedi na potrošnji električne energije. == Historija klasične sijalice == [[Datoteka:Edison Carbon Bulb.jpg|mini|lijevo|125px|Originalna sijalica [[Thomas Edison|Thomasa Edisona]] (engl. ''carbon-filament bulb'')]] Često se kaže da je [[Thomas Edison]] izumio klasičnu sijalicu, ali prije Edisona navode se naime imena 22 druga pronalazača sijalice sa žarnom niti. Edison je naime, unaprijedio tada već postojeći proizvod. On je upotrijebio učinkovitiji [[materijal]], postigao je veći [[vakuum]] u balonu, te konačno, veću električnu otpornost sijalice.<ref>Friedel, Robert; Israel, Paul (1987): ''Edison's electric light: biography of an invention''. New Brunswick, New Jersey: Rutgers University Press, str. 115.-117.</ref> [[Izumitelj]]i prije Edisona su zaboravljeni iz prostog razloga, jer nisu svoj [[izum]] ([[pronalazak]]) dalje u praksi plasirali za širu upotrebu, kao što je to Edison uradio pomoću svog distribucijskog sistema [[Istosmjerna struja|istosmjerne struje]]. Prvi sistem napajanja istosmjernom strujom omogućio je Edisonu da napravi i cijeli sistem osvjetljenja.<ref>Hughes, Thomas P. 1977. Edison's method. In ''Technology at the Turning Point'', edited by W. B. Pickett. San Francisco: San Francisco Press Inc., str. 5.-22.</ref><ref>Hughes, Thomas P. 2004. ''American Genesis: A Century of Invention and Technological Enthusiasm''. 2nd ed. Chicago: University of Chicago Press</ref> Još [[1802]]. godine [[Humphry Davy]] imao je najmoćniju električnu [[baterija|bateriju]] na svijetu. Iste godine dobio je prvo svjetlo od usijanog tijela, puštajući električnu struju kroz tanki komad [[platina|platine]], koji se usijao. Platinu je izabrao zbog visoke [[točka taljenja|točke taljenja]]. Dobijeno svjetlo nije bilo dovoljno jako, niti je trajalo dovoljno dugo, tako da nije našlo neku praktičnu primjenu. Ali, to je bila prethodnica za mnoge serije eksperimenata tokom sljedećih 75 godina; dok Thomas Edison nije napravio sijalicu, koja je dobila svoje mjesto u praksi i počela se komercijalno upotrebljavati [[1879]]. godine prvi put.<ref name="Davis">Davis, L.J. "Fleet Fire." Arcade Publishing, New York, 2003. {{ISBN|1-55970-655-4}}</ref> Humphry Davy je isto tako [[1809]]. napravio prvu [[lučna svjetiljka|lučnu svjetiljku]], povezujući dvije ugljene palice na bateriju. Ovo je demonstrirao na Engleskom kraljevskom institutu [[1810]]. godine. Tokom [[19. vijek]]a, eksperimenti su se redali jedan za drugim. Upotrebljavali su se razni materijali, poput: platine, [[iridij]]a, ugljenih palica itd. Tek [[1835]]. godine [[James Bowman Lindsay|James B. Lindsay]] demonstrirao je konstantnu električnu svjetlost u [[Škotska|škotskom]] gradu [[Dundee]]ju. To je bila vrlo slaba svjetlost, jer kako je sam Lindsay rekao, mogao je čitati knjigu na udaljenosti od svjetiljke do nekih 45 [[cm]]. S daljim usavršavanjem svog izuma nije nastavio, jer se navodno zainteresovao za bežičnu telegrafiju. Godine [[1841]]. prvi [[patent]] za sijalicu sa užarenom niti dodijeljen je [[Frederick de Moleyns|Fredericku de Moleynsu]] iz [[Engleska|Engleske]]. On je upotrijebio žicu od platine koju je zatvorio u [[vakuum]]ski balon.<ref>Houston and Kennely 1896, str. 24.</ref> Amerikanac [[John Wellington Starr|John W. Starr]] dobio je [[patent]] za svoju sijalicu sa užarenom ugljenom niti.<ref name=Derry&Williams>{{Cite book|last=Derry|first=Thomas Kingston|title=A Short History of Technology|url=https://archive.org/details/cftri44751shorthistoryofte0000tkde|publisher=Oxford University Press|year=1960}}</ref> Godine [[1872]]. [[Aleksandar Nikolajevič Lodigin]] izumio je sijalicu sa žarnom niti za koju je dobio patent [[1874]]. godine.<ref>Većina ovih sijalica su opisane i ilustrirane u knjizi Edwina J. Houstona and A. E. Kennelyja: ''Electric Incandescent Lighting'', The W. J. Johnston Company, New York, 1896, str. 18.-42.</ref> === Početak komercijalizacije === [[Datoteka:carbonfilament.jpg|mini|Sijalica sa ugljenom niti (''Carbon filament lamp'') (E27 navoj, 220 volti, oko 30 vati, lijeva strana: rad na 100 volti)]]. Engleski [[fizičar]] i [[kemičar]] [[Joseph Wilson Swan]] ([[1828]]. – [[1914]].) je [[1880]]. dobio [[patent]] za svoju sijalicu.<ref>Swan, K. R. (1946.): ''Sir Joseph Swan and the Invention of the Incandescent Electric Lamp''. Longmans, Green and Co., str. 21.-25.</ref><ref>[http://americanhistory.si.edu/lighting/bios/swan.htm "Lamp Inventors 1880-1940: Carbon Filament Incandescent"], Smithsonian National Museum of American History</ref> Od [[1880]]. godine Swan je počeo instalirati svoje sijalice po Engleskoj, da bi uskoro osnovao i svoju kompaniju.<ref>R. C. Chirnside (1979.): ''Sir Joseph Wilson Swan FRS'', The Literary and Philosophical Society of Newcastle upon Tyne</ref> U [[Kanada|Kanadi]] [[1874]]. godine, [[Henry Woodward (izumitelj)|Henry Woodward]] i [[Mathew Evans]] su patentirali svoju sijalicu koja je imala ugljene palice između [[elektroda]] u staklenom cilindru napunjenim [[azot]]om. Pokušali su svoj izum komercijalizirati ali nisu u tome bili uspješni. Na kraju su odlučili prodati svoj patent Thomasu Edisonu [[1879]]. godine.<ref>Bunce, Nigel; Hunt, Jim: [http://www.physics.uoguelph.ca/summer/scor/articles/scor18.htm ''The Canadian Electric Light''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081102083852/http://www.physics.uoguelph.ca/summer/scor/articles/scor18.htm |date=2008-11-02 }}</ref> [[Thomas Alva Edison]] ([[1847]]. – [[1931]].) potom, nakon velikog broja [[ekperimenat]]a sa raznim [[metal]]ima za žarnu nit, vraća se ugljenoj niti. Prvi uspješan [[test]] koji je trajao 13,5 sati, izvodi oktobra [[1879]]. godine.<ref>Paul Israel, ''Edison: a Life of Invention'', Wiley (1998), str. 186.</ref>. Edison nastavlja sa poboljšanjem dizajna i dobija patent januara [[1880]]. godine za sijalicu sa ugljenom niti.<ref name=Patent898>{{US patent|0223898}}</ref> Godine [[1881]]. teatar Savoy je postala prva javna [[zgrada]] na [[svijet]]u koja je bila potpuno osvijetljena svjetlom električnih sijalica.<ref>{{Cite web |title=D'Oyly Carte Opera Company website, on Patience |url=http://www.doylycarte.org.uk/Operas/Patience.htm |access-date=2014-01-01 |archivedate=2009-02-09 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090209170249/http://www.doylycarte.org.uk/Operas/Patience.htm |deadurl=yes }}</ref> [[Datoteka:Light bulb.png|mini|desno|280px|{{US patent|0223898}} [[Thomas Edison|Thomasa Edisona]] za upotpunjenu električnu sijalicu, [[27. januara]] [[1880]].]] Prvu komercijalnu električnu sijalicu s [[metal]]nom žarnom niti iz [[osmij]]a patentirao je [[1898]]. [[Austrija|austrijski]] pronalazač [[Carl Auer von Welsbach]]. Prva sijalica sa [[volfram]]ovom (tungsten) žarnom niti pojavljuje se [[1905]]. na tržištu u [[Mađarska|Mađarskoj]] od kompanije Tungsram.<ref>{{cite web|last=Jeney|first=Károly|title=The History of Tungsram|publisher=Tungsram|date=1990.|url=http://www.tungsram.hu/tungsram/downloads/tungsram/tu_short_history_1896-1996.pdf|format=PDF|accessdate=1. 1. 2014.|archive-date=2005-05-30|archive-url=https://web.archive.org/web/20050530094858/http://www.tungsram.hu/tungsram/downloads/tungsram/tu_short_history_1896-1996.pdf|dead-url=yes}}</ref> == Konstrukcija == Klasična električna sijalica sastoji se od staklenog balona sa [[volfram]]ovom žicom kroz koju protiče električna struja. Kontaktne žice koje prolaze kroz stakleno postolje povezane su sa žicom (vlaknom). Potporne žice usađene u staklenu osnovu drže volframovu nit. Stakleni balon je napunjen sa [[inertni plin|inertnim plinom]] kao što je [[argon]], s ciljem da se smanji isparavanje žarne niti. [[Električna struja]] zagrije volframovu nit od oko 2000 K do 3300 K, dosta niže od volframove točke taljenja (3695 K). [[Temperatura]] niti zavisi od oblika i veličine niti, kao i od jačine struje koja protiče kroz nit. Užarena nit emituje svetlo približno stalnog spektra. Najčešće snage sijalica koje su na tržištu su: 25, 40, 60, 75, 100 vati (W). Međutim, raspon snage sijalica koje se proizvode je dosta veći, 0,1 do 10.000 (W). {| border="0" | [[Datoteka:Incandescent light bulb.svg|200px|centar]] | # Stakleni balon # Inertni plin pod niskim pritiskom ([[argon]], [[neon]], [[azot]]) # Volframova nit # Kontaktna žica (izlazi iz osnove) # Kontaktna žica (ide u osnovu) # Potporne žice # Osnova (stakleno postolje) # Kontaktna žica (izlazi iz osnove) # Navojna kapica # Izolacija # Električni kontakt |} Metalna kapica na užem dijelu staklenog balona pojavljuje se u obliku navoja ili bajonet osnove. Male cjevaste sijalice mogu imati kontakt na oba kraja. Kontakti u sijaličnom grlu omogućuju da električna struja dođe preko sijalične metalne osnove dalje preko dva žičana kontakta do spiralne niti. Da bi se dostigao veći stupanj iskoristivosti, spomenuta nit je u obliku tanke spirale. Razvučena spirala 60 vatne sijalice od 120 volti, dugačka je 58 [[cm]]. Sa ovakvim dizajnom smanjeno je isparavanje [[volfram]]a. == Veze == * [[Halogena sijalica]] == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * {{Cite book|last=Derry|first=Thomas Kingston|title=A Short History of Technology|url=https://archive.org/details/cftri44751shorthistoryofte0000tkde|publisher=Oxford University Press|year=1960}} * A. Zukauskas, M.S. Shur and R. Caska, Introduction to solid-state ligthing, John Willey & Sons, 2002 == Vanjske veze == {{Commonscat|Incandescent light bulbs}} * {{en icon}} [http://bulbcollector.com/story1.html ''Story of The Lamp''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130703102712/http://www.bulbcollector.com/story1.html |date=2013-07-03 }} {{Veštački izvori svetlosti-lat}} [[Kategorija:Osvetljenje]] [[Kategorija:Elektrotehnika]] 9zggczrbkdc5ycplelligbgv9evaues 0 275141 42690965 41360405 2026-09-22T11:01:49Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690965 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Eugen Burg by Alexander Binder.jpg|thumb|Eugen Burg na fotografiji koju je izradio [[Alexander Binder (fotograf)|Alexander Binder]]]] '''Eugen Burg''', rođen kao ''Eugen Hirschburg'' ([[Berlin]], 6. januar 1871 - [[Theresienstadt]], 17. april 1944) bio je [[Njemačka|njemački]] teatarski i filmski glumac. Rođen je u [[jevrej]]skoj porodici, koja se kasnije preobratila na [[protestantizam]]. Svoj filmski debi je imao 1914. godine nastupajući za [[nijemi film|nijeme]] filmove studija [[PAGU]], a kasnije je dobio angažman u [[UFA]]-i. Karijeru mu je prekinuo dolazak [[nacizam|nacista]] na vlast, koji su mu kao Jevreju zabranili snimanje filmova. Za vrijeme [[Holokaust]]a je 28. januara 1943. uhapšen u Berlinu i sproveden u [[koncentracioni logor Theresienstadt]] gdje je godinu dana kasnije umro. Njegova kćer [[Hansi Burg]], također etablirana glumica i poznata kao djevojka znamenitog [[Hans Albers|Hansa Albersa]], je krajem 1930-ih napustila Njemačku i tako preživjela Holokaust. == Filmografija == ''kao glumac, ako drukčije nije naznačeno'' {|width="100%" align="center"| |width="50%" valign="top"| * 1914: Marketenderin * 1915: Robert und Bertram. Die lustigen Vagabunden * 1915: Nur eine Lüge. Colombine * 1915: Nahira. Die Hand am Vorhang * 1915: Der schwarze Moritz - Drehbuch * 1915: Der möblierte Herr * 1915: [[Das dunkle Schloß]] * 1916: Gräfin Lukani/Gaugräfin Fifi - Regie * 1916: Gaugräfin Fifi - Regie * 1916: Alles aus Gefälligkeit - Regie, Darsteller, Drehbuch * 1917: Der karierte Regenmantel * 1917: Der Fall Hirn * 1917/1918: : Genie und Liebe * 1918: Im Schloß am See - Regie, Darsteller * 1918: Elly und Nelly - Regie * 1918: Du sollst nicht töten - Regie * 1918: Die Prinzessin von Montecuculi * 1918: Der Erbe von Skialdingsholm - Regie, Darsteller * 1918/1919: Liebe, die sich frei verschenkt - Regie * 1919/1920: Salome - Regie * 1919: Mutter Erde - Regie, Darsteller * 1919: Gezeichnete Mädchen - Regie * 1919: Eine Nacht, gelebt im Paradiese - Regie * 1919: Die da sterben, wenn sie lieben - Regie * 1919: Der violette Tod - Regie * 1919/1920: Das Land der Verheißung - Regie, Darsteller * 1919: Das Hexenlied - Regie * 1919: Das Geheimnis des Schafotts - Regie, Darsteller * 1919: Das Geheimnis der Wera Baranska - Regie * 1919: Das Abenteuer der Bianetta - Regie * 1920: Seelen im Sumpf - Regie * 1920: Oberst Chabert - Regie, Darsteller * 1920: Ninon de l'Enclos - Regie * 1921: [[Fridericus Rex (1921/22)|Fridericus Rex]] * 1920/1921: Die große und die kleine Welt * 1920: Die Schmugglerin - Regie, Darsteller * 1920: Die Scheidungs-Ehe - Regie * 1920/1921: Die Diktatur der Liebe. 2. Die Welt ohne Liebe * 1920: Der wird geheiratet - Regie, Drehbuch * 1920: Der Kelch der Keuschheit - Regie * 1921: Violet * 1921: Die schwarze Pantherin * 1922: Wenn die Maske fällt * 1922: Mignon * 1922: Marie Antoinette, das Leben einer Königin * 1922/1923: Ein Kind - ein Hund * 1922: Die vom Zirkus. Die Zirkusdiva * 1922: Die Lüge eines Sommers * 1922: Der bekannte Unbekannte) * 1922/1923: Alt-Heidelberg * 1923: S.O.S. Die Insel der Tränen * 1923: Gobseck |width="50%" valign="top"| * 1924: Hotel Potemkin * 1924: [[Max, der Zirkuskönig]] * 1924: Das schöne Abenteuer * 1926: [[Was ist los im Zirkus Beely?]] * 1926/1927: Rinaldo Rinaldini. Abenteuer eines Heimgekehrten * 1926: [[Eine Dubarry von heute]] * 1926: Die versunkene Flotte * 1926: Die lachende Grille * 1926: Die dritte Eskadron * 1926/1927: Die Jagd nach der Braut * 1926: Die Flucht in den Zirkus * 1926/1927: Der Zigeunerbaron * 1926: Das süße Mädel * 1926/1927: Das edle Blut * 1926: Achtung Harry! Augen auf! * 1927/1928: Wer das Scheiden hat erfunden * 1927: [[Sein größter Bluff (1927)|Sein größter Bluff]] * 1927: Schwere Jungens - leichte Mädchen * 1927/1928: Panik * 1927/1928: Mädchen, hütet Euch! * 1927: Herkules Maier * 1927: Glanz und Elend der Kurtisanen * 1927: Es zogen drei Burschen/Drei Seelen und ein Gedanke * 1927: Die Geliebte * 1927: Der Mann ohne Kopf * 1927: Das tanzende Wien. An der schönen blauen Donau. 2. Teil * 1928: Mädchenschicksale * 1928: Mann gegen Mann * 1928: Gaunerliebchen * 1928: Der erste Kuß * 1928: Der Adjutant des Zaren * 1929: Spielereien einer Kaiserin * 1929: Spiel um den Mann * 1929: Ohne Geld durch die Welt * 1929: Morgenröte * 1929: [[Ludwig der Zweite, König von Bayern]] * 1929: Jennys Bummel durch die Männer * 1929: Ja, ja, die Frau'n sind meine schwache Seite * 1929: Flucht in die Fremdenlegion * 1930: [[Der Greifer (1930)|Der Greifer]] * 1930: [[1914, die letzten Tage vor dem Weltbrand]] * 1931: [[Mary (Film)|Mary]] * 1931/1932: Holzapfel weiß alles * 1931: Elisabeth von Österreich * 1931/1932: Der Sieger * 1931: Der Draufgänger * 1932: [[Der Stolz der 3. Kompanie]] * 1932: [[Unmögliche Liebe]] * 1932: Teilnehmer antwortet nicht * 1932: Streichquartett * 1932: Der weiße Dämon |} == Literatura == * [[Kay Weniger]]: ''[[Das große Personenlexikon des Films]]'', Band 1, S. 606, Berlin 2001 * Kay Weniger: ''Zwischen Bühne und Baracke'', S. 74 f. Berlin 2008 {{ISBN|978-3-938690-10-9}} == Izvori == <references/> == Vanjske veze == * {{DNB-Portal|117164062}} * {{ZDYV|4755602}} * {{IMDb Name|0121112}} * {{Filmportal.de Name|http://www.filmportal.de/person/eugen-burg_51f191e1a8fc4bfa828596c4de4e0796}} * [http://www.cyranos.ch/smburg-d.htm Foto und Kurzbiografie] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181030081240/http://www.cyranos.ch/smburg-d.htm |date=2018-10-30 }} auf Cyranos.ch {{Lifetime|1871|1944|Burg, Eugen}} [[Kategorija:Njemački teatarski glumci]] [[Kategorija:Njemački filmski glumci]] [[Kategorija:Žrtve Holokausta]] s8h49p7jtrmcstpt0h06ys7450y0mtw 0 277933 42690783 42111948 2026-09-21T14:24:57Z Kontributor 2K 192569 grb 42690783 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto = Šambli | originalni_naziv = Chambly | grb = Blason maison fr de Chambly.svg |zastava= | slika = | opis_slike = | region = Pikardija | departman = Oise | površina-km = 12,87 | gšir = 49.1672 | gduž = 2.2489 | nadm visina = | stanovništvo = 9475<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 | gustina = 736,21 | poštanski kod = 60230 | INSEE = 60139 }} '''Šambli''' ({{jez-fra|Chambly}}) je naseljeno mesto u [[Francuska|Francuskoj]] u regionu [[Pikardija]], u departmanu [[Departman Oaza u Francuskoj|Oaza]]. Po podacima iz [[1990]]. godine broj stanovnika u mestu je bio 7.140, a gustina naseljenosti je iznosila 555 stanovnika/km². == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=5331| 1968=5614| 1975=6119| 1982=6105| 1990=7140| 1999= | 2006=| 2011=9475| sansdoublescomptes= 1962}} == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Chambly (Oise)}} * Izvor podataka: [http://www.insee.fr Insee] * Mape i satelitski snimci: ** [http://maps.google.com/maps?ll=49.1666666667,2.25&spn=0.1,0.1&t=k Google maps] ** [http://maps.msn.com/(cgxnej455qpgxeu5vurxtejz)/map.aspx?&lats1=49.1666666667&lons1=2.25&alts1=14&regn1=2 MSN-ov atlas sveta] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060126205011/http://maps.msn.com/(k04iftab3ybgtd55nhu35c55)/map.aspx |date=2006-01-26 }} {{Departman Oaza u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} [[Kategorija:Departman Oise u Francuskoj]] {{Francuska-naselje-stub}} 6e91py6vctwf59b6ho38do1mtp5z73b 0 286680 42690781 42111806 2026-09-21T14:20:44Z Kontributor 2K 192569 grb 42690781 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto = Šabane | originalni_naziv = Chabanais | slika = | opis_slike = | grb = Blason maison fr de Chabanais.svg | država={{zastava|Francuska}} | region = Poatu-Šarant | departman = Charente | prefektura = Konfolan | kanton = Šabane | gšir = 45.875 | gduž = 0.720555555555556 | nadm visina = 156 | maksimalna_nadmorska_visina = 250 | minimalna_nadmorska_visina = 148 | površina-km = 15,01 | površina-he = 1 .501 | stanovništvo = 1906<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 | gustina = 126,98 | predsednik = | vreme_službovanja = | INSEE = 16070 | poštanski kod = 16150 }} '''Šabane''' ({{jez-fra|Chabanais}}) je naselje i opština u zapadnoj [[Francuska|Francuskoj]] u regionu [[Poatu-Šarant]], u departmanu [[Departman Šarant u Francuskoj|Šarant]] koja pripada prefekturi Konfolan. Po podacima iz [[1999]]. godine u opštini je živelo 1 944 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 129&nbsp;stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 15,01&nbsp;km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 156 metara (maksimalnoj 250 m, a minimalnoj 148 m). == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=2164| 1968=2439| 1975=2434| 1982=2242| 1990=2107| 1999=1944| 2006=| 2011=1906| sansdoublescomptes= 1962}} <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina'' <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1960 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1960 PlotData = bar:3300 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:2200 color:gray1 from:start till:end bar:1100 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(48,131)(84,146) color:blue width:2 #1962 tot 1968. Inwonertal 1962: 2164 1968: 2439 points:(84,146)(100,145) color:blue width:2 #1975: 2434 points:(100,145)(128,135) color:blue width:2 #1982: 2242 points:(128,135)(160,129) color:blue width:2 #1990: 2107 points:(160,129)(196,120) color:blue width:2 #1999: 1944 points:(196,120)(228,118) color:blue width:2 #2004/5 </timeline> </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Chabanais}} * Baza podataka: [http://www.insee.fr Insee] {{fr}} * [http://www.lechenevert.net/chabanais http://www.lechenevert.net/chabanais] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051215163859/http://www.lechenevert.net/chabanais/ |date=2005-12-15 }} * [http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http://www.ign.fr/affiche_rubrique.asp?rbr_id=1087%26CommuneId=19451 Chabanais na stranici Nacionalnog geografskog instituta Francuske] {{fr}} * [http://www.insee.fr/fr/methodes/nomenclatures/cog/fichecommunale.asp?codedep=16&codecom=070 Chabanais na stranici organizacije INSEE] {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatProximiteCoord.php?RadLat1=0.800669794395472&RadLong1=0.0125760668886579 Najbliža naselja (kilometraža, pravac i koordinate)]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatLocalisation.php?InseeVille=160070 Položaj mesta Chabanais na mapi Francuske (sa osnovnim podacima o mestu)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051227023450/http://www.lion1906.com/Pages/ResultatLocalisation.php?InseeVille=160070 |date=2005-12-27 }} {{fr}} * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=45.875&longitude=.720555555555556&zoom=8 Plan naselja Chabanais na mapi (Mapquest)] {{Departman Šarant u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} {{Klica-Francuska}} j07180m5nmlzbhufs5te3ioa60m0gl3 0 328695 42690832 1908161 2026-09-21T20:21:05Z SrpskiAnonimac 101643 42690832 wikitext text/x-wiki #REDIRECT [[Tresetište]] dj28csaihygtbrxjomna9c4zdke0fq7 0 462282 42690819 42174641 2026-09-21T18:52:04Z Marbletan 159118 ([[c:GR|GR]]) [[File:Buten21.PNG]] → [[File:Kekule structure of trans-but-2-ene.svg]] 42690819 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Butane-2D-flat.png|thumb|right|220px|Aciklićno alifatično jedinjenje ([[butan (jedinjenje)|butan]]))]] [[Datoteka:Cyclobutane2.svg|thumb|right|170px|Ciklično alifatično jedinjenje ([[ciklobutan]])]] U [[organska hemija|organskoj hemiji]], '''alifatična jedinjenja''' su [[Jedinjenje otvorenog lanca|aciklična]] ili [[ciklično jedinjenje|ciklična]], ne[[Aromatičnost|aromatična]] jedinjenja ugljenika.<ref>{{GoldBookRef |title=Aliphatic compounds |file=A00217 |year=1995}}</ref><ref>{{Clayden1st}}</ref> == Struktura == U alifatičnim jedinjenjima, atomi ugljenika su spojeni u pravim ili razgranatim lancima, ili u ne-aromatičnim prstenovima (u kom slučaju ona se nazivaju [[aliciklična jedinjenja]]). Alifatična jedinjenja mogu da budu [[Zasićenost (hemija)|zasićena]], da sadrže samo jednostruke veze ([[alkani]]), ili nezasićena, sa dvostrukim ([[Alken (jedinjenje)|alkeni]]) ili trostrukim vezama ([[alkini]]). Pored [[vodonik]]a, drugi elementi mogu da budu vezani za atome ugljenika, najčešće [[kiseonik]], [[azot]], [[sumpor]], ili [[hlor]]. Najjednostavnije alifatično jedinjenje je [[metan]] ([[ugljenik|C]][[vodonik|H]]<sub>4</sub>). Alifatici obuhvataju [[alkan]]e (npr. [[parafin]]ske [[ugljovodonik]]e), [[Alken (jedinjenje)|alkene]] (npr. [[etilen]]) i [[alkin]]e (npr. [[acetilen]]). [[Masna kiselina|Masne kiseline]] se sastoje od nerazgranatog alifatičnog repa vezanog za [[Karboksilna kiselina|karboksilnu grupu]]. == Osobine == Većina alifatičnih jedinjenja su zapaljiva. [[Ugljovodonik|Ugljovodonici]] se koriste kao goriva, npr. [[metan]] u [[Bunzenov plamenik|Bunzenovom plameniku]], i [[tečni prirodni gas]] i [[acetilen]] u zavarivanju. == Primeri alifatičnih jedinjenja == Najvažnije grupe alifatičnih jedinjenja su: * n-, izo- i ciklo-alk'''an'''i (zasićeni ugljovodonici) * n-, izo- i ciklo-alk'''en'''i i -alk'''in'''i (nezasićeni ugljovodonici). Značajni primeri nisko molekulskih alifatičnih jedinjenja su navedeni u sledećoj listi (sortirani po broju atoma ugljenika): {| class="wikitable" |- ! Formula || Ime || CAS-broj || Strukturna formula || Hemijska klasifikacija |- | CH<sub>4</sub> || [[Metan]] || 74-82-8 || [[Datoteka:Methane-2D-stereo.svg|75px]] || Alkan |- | C<sub>2</sub>H<sub>2</sub> || [[Etin|Acetilen]] || 74-86-2 || [[Datoteka:Ethyne-2D-flat.png|75px]] || Alkin |- | C<sub>2</sub>H<sub>4</sub> || [[Eten]] || 74-85-1 || [[Datoteka:Ethene structural.svg|75px]] || Alken |- | C<sub>2</sub>H<sub>6</sub> || [[Etan]] || 74-84-0 || [[Datoteka:Ethan Lewis.svg|75px]] || Alkan |- | C<sub>3</sub>H<sub>4</sub> || [[Propin]] || 74-99-7 || [[Datoteka:Propyne-2D-flat.png|75px]] || Alkin |- | C<sub>3</sub>H<sub>6</sub> || [[Propen]] || - || [[Datoteka:Propen21.PNG|100px]] || Alken |- | C<sub>3</sub>H<sub>8</sub> || [[Propan]] || - || [[Datoteka:Propane-2D-flat.png|100px]] || Alkan |- | C<sub>4</sub>H<sub>6</sub> || [[1,2-Butadien]] || 590-19-2 || [[Datoteka:Buta-1,2-dien.svg|100px]] || Dien |- | C<sub>4</sub>H<sub>6</sub> || [[1-Butin]] || - || [[Datoteka:Ethylacetylene.svg|100px]] || Alkin |- | C<sub>4</sub>H<sub>8</sub> || [[Buten (jedinjenje)|Buten]] || - || [[Datoteka:Kekule structure of trans-but-2-ene.svg|100px]] || Alken |- | C<sub>4</sub>H<sub>10</sub> || [[Butan (jedinjenje)|Butan]] || - || [[Datoteka:Butane-2D-flat.png|100px]] || Alkan |- | C<sub>6</sub>H<sub>10</sub> || [[Cikloheksen]] || 110-83-8 || [[Datoteka:Cyclohexen - Cyclohexene.svg|40px]] || Cikloalken |- | C<sub>5</sub>H<sub>12</sub> || [[N-Pentan|''N''-Pentan]] || 109-66-0 || [[Datoteka:Pentan Skelett.svg|75px]] || Alkan |- | C<sub>7</sub>H<sub>14</sub> || [[Cikloheptan]] || 291-64-5 || [[Datoteka:Cycloheptane.svg|50px]] || Cikloalkan |- | C<sub>7</sub>H<sub>14</sub> || [[Metilcikloheksan]] || 108-87-2 || [[Datoteka:Methylcyclohexane.png|75px]] || Cikloheksan |- | C<sub>8</sub>H<sub>8</sub> || [[Kuban]] || 277-10-1 || [[Datoteka:Cuban.svg|75px]] || Ciklobutan |- | C<sub>9</sub>H<sub>20</sub> || [[Nonan]] || 111-84-2 || [[Datoteka:Nonan Skelett.svg|100px]] || Alkan |- | C<sub>10</sub>H<sub>12</sub> || [[Diciklopentadien]] || 77-73-6 || [[Datoteka:Di-Cyclopentadien ENDO & EXO.png|125px]] || [[Dien]], Cikloalken |- | C<sub>10</sub>H<sub>16</sub> || [[Felandren]] || 99-83-2 || [[Datoteka:Alpha-phellandren.png|50px]][[Datoteka:Beta-phellandren.png|50px]] || [[Terpen]], Dien Cikloalken |- | C<sub>10</sub>H<sub>16</sub> || [[α-Terpinen]] || 99-86-5 || [[Datoteka:Alpha-Terpinene.svg|30px]] || Terpen, Cikloalken, Dien |- | C<sub>10</sub>H<sub>16</sub> || [[Limonen]] || 5989-27-5 || [[Datoteka:(R)-Limonen.svg|50px]][[Datoteka:(S)-Limonen.svg|50px]] || Terpen, Dien, Cikloalken |- | C<sub>11</sub>H<sub>24</sub> || [[Undekan]] || 1120-21-4 || [[Datoteka:Undecan Skelett.svg|125px]] || Alkan |- | C<sub>30</sub>H<sub>50</sub> || [[Skvalen]] || 111-02-4 || [[Datoteka:Squalene.svg|125px]] || Terpen, [[Polien (hemija)|Polien]] |- | C<sub>2n</sub>H<sub>4n</sub> || [[Polietilen]] || 9002-88-4 || [[Datoteka:Polyethylene-repeat-2D-flat.png|75px]] || Alkan |} ([[CAS registarski broj]] koji je prikazan za neka od jedinjenja je zaštitni znak [[Američko hemijsko društvo|Američkog hemijskog društva]].) == Povezano == * [[Aromatičnost|Aromatična jedinjenja]] == Reference == {{reflist|2}} [[Kategorija:Organska jedinjenja]] r51j0d21vmh3nfnvkz5qiko9ujk7qr0 0 672338 42690971 42689875 2026-09-22T11:39:13Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690971 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Proteaosome 1fnt side.png|thumb|right|Proteazom. Aktivna mesta su unutar cevi (plavo). Kape (crveno; u ovom slučaju, 11S regulatorni molekuli) na krajevima regulišu ulaz u komoru za destrukciju, u kojoj dolazi do razgradnje proteina]] [[Datoteka:Proteaosome 1fnt top.png|thumb|right|Pogled na od gore na proteazom]] '''Proteazomi''' su [[proteinski kompleks]]i prisutni kod svih [[eukariote|eukariota]] i [[archaea]], i kod nekih [[bakterija]]. Kod eukariota, oni se nalaze u [[jedro|jedru]] i [[citoplazma|citoplazmi]].<ref name=Peters>{{cite journal |first1=Jan-Michael |last1=Peters |first2=Werner W. |last2=Franke |first3=Jiirgen A. |last3=Kleinschmidt |title=Distinct 19 S and 20 S subcomplexes of the 26 S proteasome and their distribution in the nucleus and the cytoplasm |journal=The Journal of Biological Chemistry |volume=269 |issue=10 |pages=7709–18 |date=March 1994 |pmid=8125997 |url=http://www.jbc.org/cgi/pmidlookup?view=long&pmid=8125997 |access-date=2014-03-17 |archive-date=2020-02-24 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200224090353/https://www.jbc.org/content/269/10/7709.long |dead-url=yes }}</ref> Glavna funkcija proteazoma je razgradnja nepotrebnih ili oštećenih [[protein]]a putem [[proteoliza|proteolize]], [[hemijska reakcija|hemijske reakcije]] kojom se razlažu [[peptidna veza|peptidne veze]]. [[Enzim]]i koji izvode ovu reakcije se zovu [[proteaza|proteaze]]. Proteazomi su deo velikog mehanizma kojim [[ćelija (biologija)|ćelije]] regulišu [[koncentracija|koncentraciju]] pojedinih proteina i razgrađuju [[proteinsko savijanje|nepravilno savijene proteine]]. Proces degradacije proizvodi [[peptid]]e sa oko sedam do osam [[aminokiselina]], koji se zatim dalje razrađuju u aminokiseline i koriste u [[Sinteza proteina|sintezi]] novih proteina.<ref name=Lodish>{{Cite book |author=Lodish H, Berk A, Matsudaira P, Kaiser CA, Krieger M, Scott MP, Zipursky SL, Darnell J |title=Molecular cell biology |url=https://archive.org/details/molecularcellbio00harv |publisher=W.H. Freeman and CO |location=New York |year=2004 |pages=[https://archive.org/details/molecularcellbio00harv/page/66 66]–72 |edition=5th |chapter=3 |isbn=0-7167-4366-3 |oclc= |doi= |accessdate=}}</ref> Proteini se obeležavaju za degradaciju malim proteinom zvanim [[ubikvitin]]. Reakcija obeležavanja je katalizovana enzimima [[ubikvitinska ligaza|ubikvitinskim ligazama]]. Vezivanje jednog ubikvitina na protein je signal drugim ligazama da vežu dodatne molekule ubikvitina. Rezultat je ''poliubikvitinski lanac'' za koji se vezuje proteazom, čime se omogućava degradacija ciljnog proteina.<ref name=Lodish/> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{cite journal |last1=Glickman |first1=Michael H. |last2=Adir |first2=Noam |title=The Proteasome and the Delicate Balance between Destruction and Rescue |journal=PLoS Biology |volume=2 |issue=1 |pages=e13 |year=2004 |pmid=14737189 |pmc=314468 |doi=10.1371/journal.pbio.0020013}} * [http://biochemie.web.med.uni-muenchen.de/feldmann/proteasome_units.html The Yeast 26S Proteasome with list of subunits and pictures] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130618053955/http://biochemie.web.med.uni-muenchen.de/feldmann/proteasome_units.html |date=2013-06-18 }} * {{cite journal |last1=Ciechanover |first1=A |title=Early work on the ubiquitin proteasome system, an interview with Aaron Ciechanover |journal=Cell Death and Differentiation |volume=12 |issue=9 |pages=1167–77 |year=2005 |doi=10.1038/sj.cdd.4401691 |pmid=16094393}} * {{cite journal |last1=Hershko |first1=A |title=Early work on the ubiquitin proteasome system, an interview with Avram Hershko |journal=Cell Death and Differentiation |volume=12 |issue=9 |pages=1158–61 |year=2005 |doi=10.1038/sj.cdd.4401709 |pmid=16094391}} * {{cite journal |last1=Adams |first1=J |title=Early work on the ubiquitin proteasome system, an interview with Irwin Rose |journal=Cell Death and Differentiation |volume=12 |issue=9 |pages=1162–6 |year=2005 |pmid=16094392 |doi=10.1038/sj.cdd.4401700}} * {{cite journal |pmid=17979756 |last1=Cvek |year=2007 |first1=B |pages=3155–67 |issue=30 |volume=13 |last2=Dvorak |journal=Current pharmaceutical design |first2=Z |title=Targeting of nuclear factor-kappaB and proteasome by dithiocarbamate complexes with metals |url=http://www.benthamdirect.org/pages/content.php?CPD/2007/00000013/00000030/0010B.SGM |doi=10.2174/138161207782110390 |access-date=2021-08-10 |archive-date=2012-07-29 |archive-url=https://archive.today/20120729184749/http://www.benthamdirect.org/pages/content.php?CPD/2007/00000013/00000030/0010B.SGM |dead-url=yes }} * {{Cite book |ref= harv|author=Lodish H, Berk A, Matsudaira P, Kaiser CA, Krieger M, Scott MP, Zipursky SL, Darnell J |title=Molecular cell biology |url= https://archive.org/details/molecularcellbio00harv|publisher=W.H. Freeman and CO |location=New York |year=2004 |pages=[https://archive.org/details/molecularcellbio00harv/page/66 66]–72 |edition=5th |chapter=3 |isbn=0-7167-4366-3 |oclc= |doi= |accessdate=}} {{refend}} == Povezano == * [[Mapa proteolize]] * [[Eksozomski kompleks|Eksozom]] == Vanjske veze == * [http://www.pdbe.org/emsearch/proteasome 3D proteasome structures in the EM Data Bank(EMDB)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210211013914/https://www.ebi.ac.uk/pdbe/emdb/searchResults.html/?q=proteasome |date=2021-02-11 }} {{-}} {{Proteinske teme-lat}} [[Kategorija:Proteini]] [[Kategorija:Proteinski kompleksi]] [[Kategorija:Organele]] [[Kategorija:Apoptoza]] oynz8xni2g8e1eieveu9f8kr7qv6ry9 0 1264209 42690910 42675619 2026-09-22T08:14:57Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 2 books for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690910 wikitext text/x-wiki {{PBB|geneid=153}} '''Beta-1 adrenergički receptor''' (β<sub>1</sub> adrenoreceptor), ili ''ADRB1'', je [[beta-adrenergički receptor]]. ADRB1 je takođe oznaka za ljudski [[gen]] koji ga kodira.<ref name="entrez" /> On je [[G protein spregnuti receptori|G-protein spregnuti receptor]] koji vezuje [[Gs alfa podjedinica|Gs]] [[heterotrimerni G protein]]. == Receptor == === Dejstva === Dejstva β<sub>1</sub> receptora obuhvataju: * stimuliše viskozne, [[amilaza|amilazom]]-zasićene sekrecije [[Pljuvačne žlezde|pljuvačnih žlezda]]<ref name=Rang163>{{Cite book |author=Rang, H. P. |title=Pharmacology |url=https://archive.org/details/isbn_9788181479174 |publisher=Churchill Livingstone |location=Edinburgh |year=2003 |pages=[https://archive.org/details/isbn_9788181479174/page/163 163] | isbn = 0-443-07145-4 |oclc= |doi=}}</ref> * Povećava [[srčani izlaz]] ** Povećava [[brzina srca|brzinu srca]] <ref name="purves">{{Cite book | author = Fitzpatrick, David; Purves, Dale; Augustine, George | title = Neuroscience | url = https://archive.org/details/neuroscience0000unse_l6o2 | publisher = Sinauer | location = Sunderland, Mass | year = 2004 | edition = Third | chapter = Table 20:2 | pages = | isbn = 0-87893-725-0 | oclc = | doi = }}</ref> ** Povećava kontraktilnost [[atrijum (srce)|atrijalnog]] [[miokard]]a. ** Povećava kontraktilnost<ref name=purves/> [[komora (srce)|ventrikularnog]] miokarda. ** Povećava provođenje<ref name=purves/> [[atrioventrikularni čvor|atrioventrikularnog čvora]] (AV čvor) * Oslobađanje [[renin]]a iz [[Jukstaglomerularne ćelije|jukstaglomerularnih ćelija]]<ref name=purves/>. * [[Lipoliza]] u [[adipozno tkivo|adipoznom tkivu]]<ref name=purves/>. * Receptor je takođe prisutan u [[Cerebralni korteks|cerebralnom korteksu]]. === Agonisti === [[Izoprenalin]] ima veći afinitet za β<sub>1</sub> od [[noradrenalin]]a, koji se vezuje sa većim afinitetom od [[adrenalin]]a. [[Selektivni agonist]]i beta-1 receptora su: * [[Denopamin]] * [[Dobutamin]]<ref name=Rang163/> (u [[Kardiogeni šok|kardiogenom šoku]]) * [[Ksamoterol]]<ref name=autogenerated1>{{Cite book |author=Rang, H. P. |title=Pharmacology |url=https://archive.org/details/isbn_9788181479174 |publisher=Churchill Livingstone |location=Edinburgh |year=2003 |pages= |isbn=0-443-07145-4 |oclc= |doi=}} Page 163</ref> ([[srčani stimulans]]) === Antagonisti === β1-selektivni antagonisti ''([[Beta blokator]]i)'' su: * [[Acebutolol]] (u [[Hipertenzija|hipertenziji]], [[angina pektoris|angini pektoris]] i [[aritmija]]ma) * [[Atenolol]]<ref name=Rang163/> (u [[Hipertenzija|hipertenziji]], [[Koronarna arterijska bolest|koronarnoj arterijskoj bolesti]], [[aritmija]]ma i [[Srčani udar|srčanom udaru]]) * [[Betaksolol]] (u [[Hipertenzija|hipertenziji]] i [[glaukom]]u) * [[Bisoprolol]]<ref name="bisoprolol">{{cite web | url = http://www.nlm.nih.gov/medlineplus/druginfo/medmaster/a693024.html | title = Bisoprolol | author = American Society of Health-System Pharmacists, Inc. | authorlink = | date = 1. 1. 2005. | work = MedlinePlus Drug Information | publisher = U.S. National Library of Medicine, National Institutes of Health | pages = | language = | archiveurl = https://web.archive.org/web/20080520211346/http://www.nlm.nih.gov/medlineplus/druginfo/medmaster/a693024.html | archivedate = 2008-05-20 | quote = | accessdate = 6. 6. 2008. | deadurl = no }}</ref> (u [[Hipertenzija|hipertenziji]], [[Koronarna arterijska bolest|koronarnoj arterijskoj bolesti]], [[aritmija]]ma, [[Srčani udar|srčanom udaru]] i [[Ishemijsko oboljenje srca|ishemijskom oboljenju srca]]) * [[Esmolol]] ([[aritmija|aritmije]]) * [[Metoprolol]]<ref name=Rang163/> (u [[Hipertenzija|hipertenziji]], [[Koronarna arterijska bolest|koronarnoj arterijskoj bolesti]], [[Srčani udar|srčanom udaru]] i [[Srčana insuficijencija|srčanoj insuficijenciji]]) * [[Nebivolol]] (u [[Hipertenzija|hipertenziji]]) === Mehanizam === [[Gs alfa podjedinica|G<sub>s</sub>]] uzrokuje aktivaciju [[adenilat ciklaza|adenilat ciklaze]], što dovodi do povećanja [[Ciklični adenozin monofosfat|cAMP]] koncentracije. == Gen == Ustanovljeno je da specifični polimorfizmi ovog gena utiču na brzinu rada srca i da mogu da imaju udela u [[Srčana insuficijencija|srčanoj insuficijenciji]].<ref name="entrez">{{cite web | title = Entrez Gene: ADRB1 adrenergic, beta-1-, receptor| url = http://www.ncbi.nlm.nih.gov/sites/entrez?Db=gene&Cmd=ShowDetailView&TermToSearch=153| accessdate = }}</ref> == Interakcije == Za beta-1 adrenergički receptor je pokazano da [[Protein-protein interakcija|interaguje]] sa [[DLG4]]<ref name=pmid10995758>{{cite journal |last=Hu |first=L A |authorlink= |coauthors=Tang Y, Miller W E, Cong M, Lau A G, Lefkowitz R J, Hall R A |date=December 2000 |title=beta 1-adrenergic receptor association with PSD-95. Inhibition of receptor internalization and facilitation of beta 1-adrenergic receptor interaction with N-methyl-D-aspartate receptors |journal=J. Biol. Chem. |volume=275 |issue=49 |pages=38659–66 |publisher= |location = UNITED STATES| issn = 0021-9258| pmid = 10995758 |doi = 10.1074/jbc.M005938200 | bibcode = | oclc =| id = | url =https://archive.org/details/sim_journal-of-biological-chemistry_2000-12-08_275_49/page/38658| language = | format = | accessdate = | quote = }}</ref> i [[GIPC1]].<ref name=pmid12724327>{{cite journal |last=Hu |first=Liaoyuan A |authorlink= |coauthors=Chen Wei, Martin Negin P, Whalen Erin J, Premont Richard T, Lefkowitz Robert J |date=July 2003 |title=GIPC interacts with the beta1-adrenergic receptor and regulates beta1-adrenergic receptor-mediated ERK activation |journal=J. Biol. Chem. |volume=278 |issue=28 |pages=26295–301 |publisher= |location = United States| issn = 0021-9258| pmid = 12724327 |doi = 10.1074/jbc.M212352200 | bibcode = | oclc =| id = | url =https://archive.org/details/sim_journal-of-biological-chemistry_2003-07-11_278_28/page/26294| language = | format = | accessdate = | quote = }}</ref> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin | 2}} * {{Cite book |ref= harv|author=Rang, H. P. |title=Pharmacology |url= https://archive.org/details/isbn_9788181479174|publisher=Churchill Livingstone |location=Edinburgh |year=2003 |pages= |isbn=0-443-07145-4 |oclc= |doi=}} * {{cite journal | author=Frielle T, Kobilka B, Lefkowitz RJ, Caron MG |title=Human beta 1- and beta 2-adrenergic receptors: structurally and functionally related receptors derived from distinct genes. |journal=Trends Neurosci. |volume=11 |issue= 7 |pages= 321–4 |year= 1989 |pmid= 2465637 |doi=10.1016/0166-2236(88)90095-1 }} * {{cite journal | author=Muszkat M |title=Interethnic differences in drug response: the contribution of genetic variability in beta adrenergic receptor and cytochrome P4502C9. | url=https://archive.org/details/sim_clinical-pharmacology-and-therapeutics_2007-08_82_2/page/215 |journal=Clin. Pharmacol. Ther. |volume=82 |issue= 2 |pages= 215–8 |year= 2007 |pmid= 17329986 |doi= 10.1038/sj.clpt.6100142 }} * {{cite journal | author=Yang-Feng TL, Xue FY, Zhong WW, ''et al.'' |title=Chromosomal organization of adrenergic receptor genes. | url=https://archive.org/details/sim_proceedings-of-the-national-academy-of-sciences-usa_1990-02_87_4/page/1516 |journal=Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. |volume=87 |issue= 4 |pages= 1516–1520 |year= 1990 |pmid= 2154750 |doi=10.1073/pnas.87.4.1516 | pmc=53506 }} * {{cite journal | author=Forse RA, Leibel R, Gagner M |title=The effect of Escherichia coli endotoxin on the adrenergic control of lipolysis in the human adipocyte. |journal=J. Surg. Res. |volume=46 |issue= 1 |pages= 41–8 |year= 1989 |pmid= 2536864 |doi=10.1016/0022-4804(89)90180-7 }} * {{cite journal | author=Frielle T, Collins S, Daniel KW, ''et al.'' |title=Cloning of the cDNA for the human beta 1-adrenergic receptor. | url=https://archive.org/details/sim_proceedings-of-the-national-academy-of-sciences-usa_1987-11_84_22/page/7920 |journal=Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. |volume=84 |issue= 22 |pages= 7920–7924 |year= 1987 |pmid= 2825170 |doi=10.1073/pnas.84.22.7920 | pmc=299447 }} * {{cite journal | author=Stiles GL, Strasser RH, Lavin TN, ''et al.'' |title=The cardiac beta-adrenergic receptor. Structural similarities of beta 1 and beta 2 receptor subtypes demonstrated by photoaffinity labeling. | url=https://archive.org/details/sim_journal-of-biological-chemistry_1983-07-10_258_13/page/8442 |journal=J. Biol. Chem. |volume=258 |issue= 13 |pages= 8443–8449 |year= 1983 |pmid= 6305985 |doi= }} * {{cite journal | author=Hoehe MR, Otterud B, Hsieh WT, ''et al.'' |title=Genetic mapping of adrenergic receptor genes in humans. |journal=J. Mol. Med. |volume=73 |issue= 6 |pages= 299–306 |year= 1995 |pmid= 7583452 |doi=10.1007/BF00231616 }} * {{cite journal | author=Elies R, Ferrari I, Wallukat G, ''et al.'' |title=Structural and functional analysis of the B cell epitopes recognized by antireceptor autoantibodies in patients with Chagas' disease. | url=https://archive.org/details/sim_journal-of-immunology_1996-11-01_157_9/page/n452 |journal=J. Immunol. |volume=157 |issue= 9 |pages= 4203–4211 |year= 1996 |pmid= 8892658 |doi= }} * {{cite journal | author=Oldenhof J, Vickery R, Anafi M, ''et al.'' |title=SH3 binding domains in the dopamine D4 receptor. |journal=Biochemistry |volume=37 |issue= 45 |pages= 15726–36 |year= 1998 |pmid= 9843378 |doi= 10.1021/bi981634 }} * {{cite journal | author=Mason DA, Moore JD, Green SA, Liggett SB |title=A gain-of-function polymorphism in a G-protein coupling domain of the human beta1-adrenergic receptor. | url=https://archive.org/details/sim_journal-of-biological-chemistry_1999-04-30_274_18/page/12670 |journal=J. Biol. Chem. |volume=274 |issue= 18 |pages= 12670–4 |year= 1999 |pmid= 10212248 |doi=10.1074/jbc.274.18.12670 }} * {{cite journal | author=Moore JD, Mason DA, Green SA, ''et al.'' |title=Racial differences in the frequencies of cardiac beta(1)-adrenergic receptor polymorphisms: analysis of c145A>G and c1165G>C. |journal=Hum. Mutat. |volume=14 |issue= 3 |pages= 271 |year= 1999 |pmid= 10477438 |doi= 10.1002/(SICI)1098-1004(1999)14:3<271::AID-HUMU14>3.0.CO;2-Q }} * {{cite journal | author=Tang Y, Hu LA, Miller WE, ''et al.'' |title=Identification of the endophilins (SH3p4/p8/p13) as novel binding partners for the beta1-adrenergic receptor. | url=https://archive.org/details/sim_proceedings-of-the-national-academy-of-sciences-usa_1999-10-26_96_22/page/12559 |journal=Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. |volume=96 |issue= 22 |pages= 12559–64 |year= 1999 |pmid= 10535961 |doi=10.1073/pnas.96.22.12559 | pmc=22990 }} * {{cite journal | author=Podlowski S, Wenzel K, Luther HP, ''et al.'' |title=Beta1-adrenoceptor gene variations: a role in idiopathic dilated cardiomyopathy? |journal=J. Mol. Med. |volume=78 |issue= 2 |pages= 87–93 |year= 2000 |pmid= 10794544 |doi=10.1007/s001090000080 }} * {{cite journal | author=Shiina T, Kawasaki A, Nagao T, Kurose H |title=Interaction with beta-arrestin determines the difference in internalization behavor between beta1- and beta2-adrenergic receptors. | url=https://archive.org/details/sim_journal-of-biological-chemistry_2000-09-15_275_37/page/29082 |journal=J. Biol. Chem. |volume=275 |issue= 37 |pages= 29082–90 |year= 2000 |pmid= 10862778 |doi= 10.1074/jbc.M909757199 }} * {{cite journal | author=Hu LA, Tang Y, Miller WE, ''et al.'' |title=beta 1-adrenergic receptor association with PSD-95. Inhibition of receptor internalization and facilitation of beta 1-adrenergic receptor interaction with N-methyl-D-aspartate receptors. |journal=J. Biol. Chem. |volume=275 |issue= 49 |pages= 38659–66 |year= 2001 |pmid= 10995758 |doi= 10.1074/jbc.M005938200 }} * {{cite journal | author=Börjesson M, Magnusson Y, Hjalmarson A, Andersson B |title=A novel polymorphism in the gene coding for the beta(1)-adrenergic receptor associated with survival in patients with heart failure. |journal=Eur. Heart J. |volume=21 |issue= 22 |pages= 1853–1858 |year= 2001 |pmid= 11052857 |doi= 10.1053/euhj.1999.1994 }} * {{cite journal | author=Xu J, Paquet M, Lau AG, ''et al.'' |title=beta 1-adrenergic receptor association with the synaptic scaffolding protein membrane-associated guanylate kinase inverted-2 (MAGI-2). Differential regulation of receptor internalization by MAGI-2 and PSD-95. |journal=J. Biol. Chem. |volume=276 |issue= 44 |pages= 41310–7 |year= 2001 |pmid= 11526121 |doi= 10.1074/jbc.M107480200 }} * {{cite journal | author=Hu LA, Chen W, Premont RT, ''et al.'' |title=G protein-coupled receptor kinase 5 regulates beta 1-adrenergic receptor association with PSD-95. | url=https://archive.org/details/sim_journal-of-biological-chemistry_2002-01-11_277_2/page/1606 |journal=J. Biol. Chem. |volume=277 |issue= 2 |pages= 1607–1613 |year= 2002 |pmid= 11700307 |doi= 10.1074/jbc.M107297200 }} * {{cite journal | author=Ranade K, Jorgenson E, Sheu WH, ''et al.'' |title=A polymorphism in the beta1 adrenergic receptor is associated with resting heart rate. | url=https://archive.org/details/sim_american-journal-of-human-genetics_2002-04_70_4/page/935 |journal=Am. J. Hum. Genet. |volume=70 |issue= 4 |pages= 935–42 |year= 2002 |pmid= 11854867 |doi=10.1086/339621 | pmc=379121 }} }} * {{Cite book |ref= harv|author=Rang, H. P. |title=Pharmacology |url= https://archive.org/details/isbn_9788181479174|publisher=Churchill Livingstone |location=Edinburgh |year=2003 |pages=[https://archive.org/details/isbn_9788181479174/page/163 163] | isbn = 0-443-07145-4 |oclc= |doi=}} * {{Cite book |ref= harv|author = Fitzpatrick, David; Purves, Dale; Augustine, George | title = Neuroscience |url= https://archive.org/details/neuroscience0000unse_l6o2| publisher = Sinauer | location = Sunderland, Mass | year = 2004 | edition = Third | chapter = Table 20:2 | isbn = 0-87893-725-0 | oclc = | doi = }} {{refend}} == Vanjske veze == * {{cite web | url = http://www.iuphar-db.org/GPCR/ReceptorDisplayForward?receptorID=2187 | title = β<sub>1</sub>-adrenoceptor | accessdate = | author = | authorlink = | date = | format = | work = IUPHAR Database of Receptors and Ion Channels | publisher = International Union of Basic and Clinical Pharmacology | pages = | language = | archiveurl = https://web.archive.org/web/20150606204105/http://www.iuphar-db.org/GPCR/ReceptorDisplayForward?receptorID=2187 | archivedate = 2015-06-06 | quote = | dead-url = yes }} {{-}} {{G protein spregnuti receptori-lat}} [[Kategorija:Adrenergički receptori]] [[Kategorija:G protein spregnuti receptori]] 0pt34jv5yhm375y34r4wpsnzz0g53qu 0 1275673 42690818 42296515 2026-09-21T18:46:03Z Marbletan 159118 ([[c:GR|GR]]) [[File:Acetyl chloride-2D-Skeletal.png]] → [[File:Acetyl-chloride skeletal.svg]] 42690818 wikitext text/x-wiki {{chembox-lat | verifiedrevid = 443365909 | Reference=<ref name="Merck13th">{{Merck13th}}</ref> | Name = Acetil hlorid | ImageFileL1 = Acetyl-chloride skeletal.svg | ImageSizeL1 = 100px | ImageNameL1 = Skeletal formula of acetyl chloride | ImageFileR1 = Acetyl-chloride-3D-balls.png | ImageSizeR1 = 100px | ImageNameR1 = Ball-and-stick model of acetyl chloride | ImageFile2 = Acetyl-chloride-3D-vdW.png | ImageSize2 = 120px | ImageName2 = Space-filling model of acetyl chloride | ImageFile3 = Acetyl chloride 25ml.jpg | IUPACName = Acetil hlorid | OtherNames = Etanoil hlorid | Section1 = {{Chembox Identifiers-lat | Abbreviations = | ChEBI_Ref = {{ebicite|correct|EBI}} | ChEBI = 37580 | SMILES = ClC(=O)C | ChemSpiderID_Ref = {{chemspidercite|correct|chemspider}} | ChemSpiderID = 6127 | UNII_Ref = {{fdacite|correct|FDA}} | UNII = QD15RNO45K | InChI = 1/C2H3ClO/c1-2(3)4/h1H3 | InChIKey = WETWJCDKMRHUPV-UHFFFAOYAQ | StdInChI_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | StdInChI = 1S/C2H3ClO/c1-2(3)4/h1H3 | StdInChIKey_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | Beilstein = | Gmelin = | 3DMet = | StdInChIKey = WETWJCDKMRHUPV-UHFFFAOYSA-N | CASNo = 75-36-5 | CASNo_Ref = {{cascite|correct|CAS}} | RTECS = AO6390000 }} | Section2 = {{Chembox Properties-lat | Formula = CH<sub>3</sub>COCl | MolarMass = 78,49 g/mol | Appearance = Bezbojna tečnost | Density = 1.104 g/ml, tečnost | Solubility = Reaguje | MeltingPtC = -112 | BoilingPtC = 52 | Viscosity = }} | Section3 = {{Chembox Structure-lat | Dipole = 2.45 [[Debaj|D]] }} | Section7 = {{Chembox Hazards-lat | ExternalMSDS = | EUClass = Zapaljiv ('''F''')<br />Korozivan ('''C''') | RPhrases = {{R11}} {{R14}} {{R34}} | SPhrases = {{S1/2}} {{S9}} {{S16}} {{S26}} {{S45}} | FlashPtC = 5 | Autoignition = 390&nbsp;°C | ExploLimits = 7.3-19% }} | Section8 = {{Chembox Related-lat | Function = materije: [[acil hlorid]]i | OtherFunctn = [[Propionil hlorid]]<br />[[Butiril hlorid]] | OtherCpds = [[Sirćetna kiselina]]<br />[[Acetanhidrid]]<br />[[Acetil bromid]] }} }} '''Acetil hlorid''' (CH<sub>3</sub>COCl, ''etanoil hlorid'') je [[acil hlorid|acilni hlorid]] izveden iz [[sirćetna kiselina|sirćetne kiseline]]. On pripada klasi [[organsko jedinjenje|organskih jedinjenja]] zvanih [[acil halid]]i. On je bezbojna [[tečnost]]. Acetil hlorid se ne javlja u prirodi, jer se u dodiru sa [[voda (molekul)|vodom]] hidrolizuje u sirćetnu kiselinu i [[hlorovodonik]]. Zapravo u prisustvu vazduha formira belo sivi [[dim]] usled hidrolize sa vlagom. Dim se sastoji od kapljica [[Хлороводонична киселина|hlorovodonične kiseline]] formirane hidrolizom. == Sinteza == Acetil hlorid se proizvodi reakcijom [[hlorovodonik]]a sa [[anhidrid sirćetne kiseline|acetanhidridom]]:<ref name=Ullmann>{{Ullmann}}</ref> :(CH<sub>3</sub>CO)<sub>2</sub>O + HCl → CH<sub>3</sub>COCl + CH<sub>3</sub>CO<sub>2</sub>H On se takođe može sintetisati katalitičkom [[karbonilacija|karbonilacijom]] [[hlorometan|metil hlorida]].<ref>{{Cite book |title=Acetic acid and its derivatives |author=V. H. Agreda, Joseph R. Zoeller |publisher=CRC Press |edition=1 ed. |year=1992 |isbn=0824787927}}</ref> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == * {{Cite book |ref= harv|title=Acetic acid and its derivatives |author=V. H. Agreda, Joseph R. Zoeller |publisher=CRC Press |edition=1 ed. |year=1992 |isbn=0824787927}} == Vanjske veze == {{Portal-lat|Hemija}} * {{ICSC|0210}} [[Kategorija:Acil hloridi]] [[Kategorija:Reagensi za organsku hemiju]] 1qakbqwzaemqknbltbwkx5pxvg65s4b 0 1365956 42690847 42529293 2026-09-21T23:56:24Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690847 wikitext text/x-wiki {{Grad u Nemačkoj | naziv = Ditardt | izvorni_naziv = ''Diethardt'' | slika = | opis_slike = Ditardt | gradska_zastava = | grb = DEU Diethardt COA.svg | država = [[Njemačka]] | pokrajina = [[Rajna-Palatinat]] | lokacija = | osnivanje = | stanovništvo = 269<ref>Broj stanovnika po [http://web.archive.org/web/20100919050210/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/AdministrativeUebersicht,templateId=renderPrint.psml njem. Saveznom zavodu za statistiku]. [http://web.archive.org/web/20100827050647/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/Archiv/GV2000VJ/2Q__30062010__Auszug,property=file.xls Stanje] 30. 6. 2010.</ref> | gustina = 61 | aglomeracija = | površina = 4,4 | gšir = 50.16389 | gduž = 7.87472 | nadmorska_visina = 300 | registarska_oznaka = EMS | pozivni_broj = 06772 | poštanski_kod = 56355 | dan_grada = | veb-strana = [http://www.diethardt.de www.diethardt.de] | gradonačelnik = ''Dieter Schlemann'' | stranka = | ije = da }} '''Ditardt''' ({{jez-nem|Diethardt}}) je opština u [[Njemačka|njemačkoj]] saveznoj državi [[Rajna-Palatinat]]. Jedno je od 137 opštinskih središta okruga [[Okrug Rajna-Lan|Rajn-Lan]]. Prema procjeni iz 2010. u opštini je živjelo 269 stanovnika. Posjeduje regionalnu šifru (''AGS'') 7141502. == Geografski i demografski podaci == [[Datoteka:Diethardt in EMS.svg|mini|levo|250px|Položaj opštine u okrugu Rajn-Lan]] Ditardt se nalazi u saveznoj državi [[Rajna-Palatinat]] u okrugu Rajn-Lan. Opština se nalazi na nadmorskoj visini od 300 metara. Površina opštine iznosi 4,4&nbsp;km². U samom mjestu je, prema procjeni iz 2010. godine, živjelo 269 stanovnika. Prosječna gustina stanovništva iznosi 61 stanovnika/km². == Međunarodna saradnja == <div style="width:30%"> {{partnerstvo_gradova_zaglavlje}} {{partnerstvo_gradova_red|[[Formeri]]|[[Francuska]]|partnerstvo|[[1986]]}} {{partnerstvo_gradova_podnožje|Izvor<ref>[http://www.rgre.de/rgre-partnerschaften/?dt_orgname=Diethardt&dt_plz=&dt_einwohnerzahl_min=&dt_einwohnerzahl_max=&dt_bundesland=&aus_orgname=&aus_plz=&aus_land=&aus_kontinent=&partner_seit_von=&partner_seit_bis=&partner_form=&submit=Suche Savjet opština i regiona Evrope - Pregled međuopštinske saradnje], Pristupljeno 30. 6. 2010.</ref>}} </div> == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{BergerGeographischeNamenInDeutschland}} * {{FulbrookConciseHistoryOfGermany}} * {{ShawUrbanHistoricalGeography}} * {{HomeGermany}} * {{HammDemographicChange}} * {{BerghahnModernGermany}} * {{KleinerAtlas}} * {{GrosserAtlas}} {{refend}} == Vanjske veze == {{portal|Nemačka}} {{Commonscat|Diethardt}} * [http://www.diethardt.de Zvanični sajt opštine] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220411154950/https://diethardt.de/ |date=2022-04-11 }} {{de}} * [http://www.destatis.de/ Nem. Savezni zavod za statistiku] {{de}} * [http://www.staedtetag.de Stalna konferencija gradova i opština] {{de}} * [http://www.kommon.de/ KommOn] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140429185843/http://www.kommon.de/ |date=2014-04-29 }} - Informacioni sistem gradova, opština i okruga. {{de}} {{Nezavisni gradovi i opštine u okrugu Rajn-Lan}} gfavxz2lyzl5wi10bpr5mxkryclr0q8 10 1371492 42690805 41356739 2026-09-21T17:02:30Z SrpskiAnonimac 101643 42690805 wikitext text/x-wiki {{Navbox | name = Grad Pančevo | title = [[Spisak naseljenih mesta u Srbiji|Naseljena mesta]] [[opština Kovin|opštine Kovin]] | image = | titlestyle = background:# | groupstyle = background:#; | belowstyle = background:#; | state = expanded | liststyle = padding:0.25em 0; line-height:1.4em; | list1 = {{nowrap begin}} '''[[Kovin]]''' (13.515)<sup>+++</sup> {{·w}} [[Bavanište]] (5.820)<sup>+</sup> {{·w}} [[Deliblato]] (2.939)<sup>+</sup> {{·w}} [[Gaj (Kovin)|Gaj]] (2.929)<sup>+</sup> {{·w}} [[Mramorak]] (2.690)<sup>+</sup> {{·w}} [[Skorenovac]] (2.354)<sup>+</sup> {{·w}} [[Pločica (Kovin)|Pločica]] (1.794)<sup>+</sup> {{·w}} [[Dubovac (Kovin)|Dubovac]] (1.188)<sup>+</sup> {{·w}} [[Malo Bavanište]] (332)<sup>+</sup> {{·w}} [[Šumarak (Kovin)|Šumarak]] (161)<sup>+</sup> | below = <small>+ seoska naselja • • • ++ gradska naselja • • • +++ administrativno sedište grada <br /> '''Izvor''': Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Srbiji 2011 – Starost i pol - Republički zavod za statistiku, Beograd, 2012. godina. {{ISBN|978-86-6161-028-8}} [http://popis2011.stat.rs/?page_id=1234 Stanovnišptvo-starost i pol (podaci po naseljima)]<small> |} {{nowrap end}} }}<noinclude> [[Kategorija:Šabloni za opštine Vojvodine|Pančevo]] [[Kategorija:Šabloni za opštine Srbije|Pančevo]] </noinclude> 4zlzzelwaktxvbizzbjnzm5x1m57nua 0 1371556 42690806 42175755 2026-09-21T17:06:45Z SrpskiAnonimac 101643 42690806 wikitext text/x-wiki '''Gaj''' može biti: * Gaj, [[lug|šumarak]], [[lug]] ili: * [[Gaj (pravnik)]], rimski pravnik ili: * [[Gaj (Kovin)]], naselje u opštini Kovin, Južnobanatski okrug, Republika Srbija * [[Gaj (Nevesinje)]], naselje u opštini Nevesinje, Republika Srpska, BiH * [[Gaj (Srbac)]], naselje u opštini Srbac, Republika Srpska, BiH * [[Gaj (Srebrenica)]], naselje u opštini Srebrenica, Republika Srpska, BiH * [[Gaj (Novo Goražde)]], naselje u opštini Novo Goražde, Republika Srpska, BiH * [[Gaj (Goražde)]], naselje u opštini Goražde, Federacija BiH, BiH * [[Gaj (Gornji Vakuf-Uskoplje)]], naselje u opštini Gornji Vakuf-Uskoplje, Federacija BiH, BiH * [[Gaj (Kiseljak)]], naselje u opštini Kiseljak, Federacija BiH, BiH * [[Gaj (Vrbovec)]], naselje u opštini Vrbovec, Republika Hrvatska * [[Gaj (Lipik)]], naselje u opštini Lipik, zapadna Slavonija, Republika Hrvatska ili: * [[Gaj Julije Cezar]] * [[Ljudevit Gaj]] == Povezano == * [[Podgaj]] * [[Gajevi]] {{Disambiguation}} a5qnvfqs4gtkt6uq0j46duuulxkhbmw 42690809 42690806 2026-09-21T17:13:48Z SrpskiAnonimac 101643 /* Povezano */ 42690809 wikitext text/x-wiki '''Gaj''' može biti: * Gaj, [[lug|šumarak]], [[lug]] ili: * [[Gaj (pravnik)]], rimski pravnik ili: * [[Gaj (Kovin)]], naselje u opštini Kovin, Južnobanatski okrug, Republika Srbija * [[Gaj (Nevesinje)]], naselje u opštini Nevesinje, Republika Srpska, BiH * [[Gaj (Srbac)]], naselje u opštini Srbac, Republika Srpska, BiH * [[Gaj (Srebrenica)]], naselje u opštini Srebrenica, Republika Srpska, BiH * [[Gaj (Novo Goražde)]], naselje u opštini Novo Goražde, Republika Srpska, BiH * [[Gaj (Goražde)]], naselje u opštini Goražde, Federacija BiH, BiH * [[Gaj (Gornji Vakuf-Uskoplje)]], naselje u opštini Gornji Vakuf-Uskoplje, Federacija BiH, BiH * [[Gaj (Kiseljak)]], naselje u opštini Kiseljak, Federacija BiH, BiH * [[Gaj (Vrbovec)]], naselje u opštini Vrbovec, Republika Hrvatska * [[Gaj (Lipik)]], naselje u opštini Lipik, zapadna Slavonija, Republika Hrvatska ili: * [[Gaj Julije Cezar]] * [[Ljudevit Gaj]] == Povezano == * [[Podgaj]] * [[Gajevi]] {{razvrstavanje}} rzq20j3on5x98rqht25gqtkm0hv0g4l 42690810 42690809 2026-09-21T17:15:07Z SrpskiAnonimac 101643 42690810 wikitext text/x-wiki '''Gaj''' može biti: * Gaj, [[lug|šumarak]], [[lug]] ili: * [[Gaj (pravnik)]], rimski pravnik ili: * [[Gaj (Kovin)]], naselje u opštini Kovin, Srbija * [[Gaj (Nevesinje)]], naselje u opštini Nevesinje, Republika Srpska, BiH * [[Gaj (Srbac)]], naselje u opštini Srbac, Republika Srpska, BiH * [[Gaj (Srebrenica)]], naselje u opštini Srebrenica, Republika Srpska, BiH * [[Gaj (Novo Goražde)]], naselje u opštini Novo Goražde, Republika Srpska, BiH * [[Gaj (Goražde)]], naselje u opštini Goražde, Federacija BiH, BiH * [[Gaj (Gornji Vakuf-Uskoplje)]], naselje u opštini Gornji Vakuf-Uskoplje, Federacija BiH, BiH * [[Gaj (Kiseljak)]], naselje u opštini Kiseljak, Federacija BiH, BiH * [[Gaj (Vrbovec)]], naselje u opštini Vrbovec, Hrvatska * [[Gaj (Lipik)]], naselje u opštini Lipik, Hrvatska ili: * [[Gaj Julije Cezar]] * [[Ljudevit Gaj]] == Povezano == * [[Podgaj]], naselje u opštini Srebrenica, Republika Srpska, BiH * [[Gajevi]] {{razvrstavanje}} mcxvb36p0lkkx7psjg2pjoprmileqn9 42690834 42690810 2026-09-21T20:57:05Z SrpskiAnonimac 101643 42690834 wikitext text/x-wiki '''Gaj''' može biti: * Gaj, šumarak, [[lug]] ili: * [[Gaj (pravnik)]], rimski pravnik ili: * [[Gaj (Kovin)]], naselje u opštini Kovin, Srbija * [[Gaj (Nevesinje)]], naselje u opštini Nevesinje, Republika Srpska, BiH * [[Gaj (Srbac)]], naselje u opštini Srbac, Republika Srpska, BiH * [[Gaj (Srebrenica)]], naselje u opštini Srebrenica, Republika Srpska, BiH * [[Gaj (Novo Goražde)]], naselje u opštini Novo Goražde, Republika Srpska, BiH * [[Gaj (Goražde)]], naselje u opštini Goražde, Federacija BiH, BiH * [[Gaj (Gornji Vakuf-Uskoplje)]], naselje u opštini Gornji Vakuf-Uskoplje, Federacija BiH, BiH * [[Gaj (Kiseljak)]], naselje u opštini Kiseljak, Federacija BiH, BiH * [[Gaj (Vrbovec)]], naselje u opštini Vrbovec, Hrvatska * [[Gaj (Lipik)]], naselje u opštini Lipik, Hrvatska ili: * [[Gaj Julije Cezar]] * [[Ljudevit Gaj]] == Povezano == * [[Podgaj]], naselje u opštini Srebrenica, Republika Srpska, BiH * [[Gajevi]] {{razvrstavanje}} 6hcw0rzlav7nduurki4gxyn59sl7sna 0 1404835 42690807 42542523 2026-09-21T17:10:29Z SrpskiAnonimac 101643 42690807 wikitext text/x-wiki {{Ostale upotrebe|Lug (razvrstavanje)}} {{Preusmeri|Šumarak|naselje u Srbiji|Šumarak (Kovin)}} [[Datoteka:Morava's flooded forest 03.jpg|thumb|right|Lug]] [[Datoteka:Riparian strip.jpg|thumb|right|Lug duž pritoke jezera [[Erie (jezero)|Iri]]]] '''Lug''' je [[šuma]] ili gaj, odnosno močvarna ili vlažna šuma. == Vanjske veze == {{Commonscat|Riparian forests}} {{Ekol-začetak}} {{Vlažna područja}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Šume]] [[Kategorija:Vlažna područja]] mksmsaqdqt6rjx8uaqblkjiisbjq8hy 42690808 42690807 2026-09-21T17:12:36Z SrpskiAnonimac 101643 42690808 wikitext text/x-wiki {{Ostale upotrebe|Lug (razvrstavanje)}} {{Preusmjeri|Šumarak|naselje u Srbiji|Šumarak (Kovin)}} [[Datoteka:Morava's flooded forest 03.jpg|thumb|right|Lug]] [[Datoteka:Riparian strip.jpg|thumb|right|Lug duž pritoke jezera [[Erie (jezero)|Iri]]]] '''Lug''' je [[šuma]] ili gaj, odnosno močvarna ili vlažna šuma. == Vanjske veze == {{Commonscat|Riparian forests}} {{Ekol-začetak}} {{Vlažna područja}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Šume]] [[Kategorija:Vlažna područja]] 1j0hl0j4j9d1dxqci4lvg3pz9mmt0f4 42690838 42690808 2026-09-21T21:05:48Z SrpskiAnonimac 101643 42690838 wikitext text/x-wiki {{Ostale upotrebe|Lug (razvrstavanje)}} [[Datoteka:Morava's flooded forest 03.jpg|thumb|right|Lug]] [[Datoteka:Riparian strip.jpg|thumb|right|Lug duž pritoke jezera [[Erie (jezero)|Iri]]]] '''Lug''' je [[šuma]] ili gaj, odnosno močvarna ili vlažna šuma. == Vanjske veze == {{Commonscat|Riparian forests}} {{Ekol-začetak}} {{Vlažna područja}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Šume]] [[Kategorija:Vlažna područja]] am4idt7o7hajh828zds1mm7g1qx1y2j 0 1409373 42690846 41824090 2026-09-21T23:52:06Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690846 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film | tip = c/b | naslov = Die Vier im Jeep | zemlja = {{flagcountry|ŠVI}} | premijera = {{Filmdate|1951|3|30|df=y}} | trajanje = 100 min. | jezik = [[engleski jezik|engleski]]<br />[[njemački jezik|njemački]]<br />[[francuski jezik|francuski]]<br />[[ruski jezik|ruski]] | režija = [[Leopold Lindtberg]]<br />[[Elizabeth Montagu]] | scenario = [[William Harding (scenarist)|William Harding]]<br />[[Hans Sahl]]<br />[[Richard Schweizer]] | studio = [[Praesens-Film]] | muzika = [[Robert Blum (Komponist)|Robert Blum]] | fotografija = [[Emil Berna]] | montaža = [[Hermann Haller (montažer)|Hermann Haller]] | uloge = *[[Ralph Meeker]] *[[Viveca Lindfors]] *[[Yossi Yadin]] *[[Michael Medwin]] *[[Albert Dinan]] }} '''''Die Vier in Jeep''''' ({{jez-sh|Četvorica u džipu}}) je [[Švicarska|švicarski]] crno-bijeli film snimljen 1951. u režiji [[Leopold Lintberg|Leopolda Lintberga]] i [[Elizabeth Montagu]]. Radnja je smještena u [[Beč]] pod tadašnjom [[Saveznička okupacija Austrije|savezničkom okupacijom]], i čijim ulicama zajednički patroliraju [[SAD|američki]], [[UK|britanski]], [[Francuska|francuski]] i [[SSSR|sovjetski]] [[vojna policija|vojni policajci]]. Protagonisti su pripadnici jedne takve patrole koji se suoče sa moralnim dilemama koje pred njih postavlja mlada žena (čiji lik tumači [[Viveca Lindfors]]) zbog koje je muž pobjegao iz sovjetskog ratnog zarobljeništva. ''Die Vier in Jeep'' je djelomično bio sniman u Austriji, gdje su savezničke vlasti zabranjivale sineastima da koriste njihove uniforme, a zbog čega je Lintberg bio prisiljen koristiti uniforme u pogrešnim bojama (koje se na crno-bijelom filmu nije moglo razaznati). Film, napravljen u vrijeme eskalacije [[hladni rat|hladnog rata]], je često tumačen kao svojevrsni pledoaje za međunarodnu suradnju. Na [[1. Berlinale|Berlinaleu]] je, pak, osvojio [[Zlatni medvjed]] u kategoriji filmske drame. == Uloge == * [[Ralph Meeker]] - Narednik William Long * [[Viveca Lindfors]] - Franziska Idinger * [[Yossi Yadin]] - Narednik Vasilij Vorošenko (kao Yoseph Yodin) * [[Michael Medwin]] - Narednik Harry Stuart * [[Albert Dinan]] - Narednik Marcel Pasture * [[Paulette Dubost]] - Germaine Pasture * [[Harry Hess]] - Kapetan R. Hammon * [[Eduard Loibner]] - Hackl, upravnik zgrade * [[Hans Putz]] - Karl Idinger * [[Geraldine Katt]] - Steffi, Harryjeva djevojka == Izvori == <references/> == Vanjske veze == * {{IMDb title|id=0044192|title=Die Vier im Jeep}} * [http://www.cyranos.ch/sfjeep-d.htm Die Vier im Jeep] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140701233756/http://cyranos.ch/sfjeep-d.htm |date=2014-07-01 }} Bericht über den Film "Die Vier im Jeep" mit original Manuskript * [http://www.film.at/die_vier_im_jeep/detail.html Film.at] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110205223716/http://www.film.at/die_vier_im_jeep/detail.html |date=2011-02-05 }} {{Zlatni medvjed}} {{Normativna kontrola}} {{DEFAULTSORT:Vier Im Jeep #Die}} [[Kategorija:Švicarski filmovi]] [[Kategorija:Dramski filmovi]] bw9tj5snw5yeb1dsbkckre3xkdz6cgi 0 1411646 42690967 42658404 2026-09-22T11:17:22Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690967 wikitext text/x-wiki {{Infobox Scientist-lat |name = Džejms D. Votson |image = James D Watson Genome Image.jpg |image_size = 250px |caption = Džejms D. Votson |birth_date = [[6. 4.]] [[1928]]. |birth_place = [[Čikago]], [[Sjedinjene Američke Države]] |death_date = [[6. 11.]] [[2025.]] |death_place = |residence = |citizenship = [[Sjedinjene Američke Države|Američko]] |nationality = {{flagcountry|USA}} |ethnicity = |field = [[Genetika]] |work_institutions = [[Kold Spring Harbor laboratorija]]<br /> [[Univerzitet Harvard|Harvard univerzitet]]<br /> [[Univerzitet u Kembridžu]]<br /> [[Nacionalni institut za zdravlje]] |alma_mater = [[Universitet Čikaga]]<br />[[Indijana univerzitet]] |doctoral_advisor = [[Salvador Luria]] |doctoral_students = |known_for = [[Struktura nukleinskih kiselina|DNK struktura]]<br /> [[Molekularna biologija]] |author_abbrev_bot = |author_abbrev_zoo = |influences = |influenced = |prizes = [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu]] <small>(1962)</small><br />[[Kopli medalja]] <small>(2005)</small><ref>[http://psychcentral.com/news/archives/2005-02/chf-jdw022305.html James Watson to receive Othmer gold medal]</ref> |religion = |footnotes = }} '''Džejms D. Votson''' ({{jez-eng-lat|James Watson}}) (rođen [[6. 4.]]a [[1928]] – [[6. 11.]] [[2025.|2025]]) je američki [[molekularna biologija|molekularni biolog]], [[genetika|genetičar]], i [[zoologija|zoolog]]. On je najbolje poznat po otkriću strukture [[DNK]] [[1953]]. zajedno sa [[Fransis Krik|Fransisom Krikom]]. Votson, Krik, i [[Moris Vilkins]] su nagrađeni [[1962]]. [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|Nobelovom nagradom za fiziologiju ili medicinu]] „za njihova otkrića vezana za molekulsku strukturu [[Nukleinske kiseline|nukleinskih kiselina]] i njihovog značaja za transfer informacija u živim materijalima“.<ref name="citation">[http://nobelprize.org/medicine/laureates/1962/index.html The Nobel Prize in Physiology or Medicine 1962]. Nobel Prize Site for Nobel Prize in Physiology or Medicine 1962.</ref> Nakon studija na [[Univerzitet Čikaga|univerzitetu Čikaga]] i [[Indijana univerzitet]]u, on je radio na [[Univerzitet u Kembridžu|univerzitetu u Kembridžu]] u [[Kavendišova laboratorija|Kavendišovoj laboratoriji]] u [[Engleska|Engleskoj]], gde se upoznao sa budućim saradnikom i prijateljom [[Fransis Krik|Fransisom Krikom]]. 2019 su mu zbog "rasističkih opaski" oduzete sve počasne titule koje je dobio u Kold Spring Harbor laboratoriji (CSHL), gde je radio skoro 40 godina<ref>[https://www.danas.rs/ljudi/dzejms-votson-naucnik-rasista/ Džejms Votson: Naučnik rasista] Dnevni list Danas</ref>. == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{Cite book |ref= harv|author = Watson J. D. |year=1968 |title=''The Double Helix: A Personal Account of the Discovery of the Structure of DNA'' |url= https://archive.org/details/doublehelix0000jame_e3x6|location=New York |publisher=Atheneum}} * {{Cite book |ref= harv|author = Watson J. D. |year=1968 |title=''The Double Helix: A Personal Account of the Discovery of the Structure of DNA |url= https://archive.org/details/doublehelixpers00wats_0|editor=Gunther S. Stent |publisher=W. W. Norton & Company |isbn=0-393-95075-1}} (Norton Critical Editions, 1981). * {{Cite book |ref= harv|author = Watson, J. D.; Baker, T. A.; Bell, S. P.; Gann, A.; Levine, M.; Losick, R. |year=2003 |title=Molecular Biology of the Gene |url= https://archive.org/details/molecularbiology0005wats|edition=5th |location=New York |publisher=Benjamin Cummings |isbn=0-8053-4635-X}} * {{Cite book |ref= harv|author = Watson J. D. |year=2002 |title=Genes, Girls, and Gamow: After the Double Helix |url= https://archive.org/details/genesgirlsgamowa00wats|location=New York |publisher=Random House |isbn=0-375-41283-2|oclc=47716375}} * {{Cite book |ref= harv|author = Watson, J. D.; Berry, A. |year=2003 |title=DNA: The Secret of Life |url= https://archive.org/details/dnasecretoflife0000wats|location=New York |publisher=Random House |isbn=0-375-41546-7}} * {{Cite book |ref= harv|author = Watson J. D. |year=2007 |title=Avoid Boring People and Other Lessons from a Life in Science |url= https://archive.org/details/avoidboringpeopl00wats|location=New York |publisher=Random House |isbn=978-0-375-41284-4 |page=366}} * Chadarevian, S. (2002) ''Designs For Life: Molecular Biology After World War II''. Cambridge University Press {{ISBN|0-521-57078-6}} * Erwin Chargaff (1978) ''Heraclitean Fire''. New York: Rockefeller Press. * Chomet, S., ed., (1994) ''D.N.A.: Genesis of a Discovery'' London: Newman-Hemisphere Press. * Collins, Francis. (2004) ''Coming to Peace With Science: Bridging the Worlds Between Faith and Biology''. InterVarsity Press. {{ISBN|978-0-8308-2742-8}} * Collins, Francis. (2007) ''The Language of God: A Scientist Presents Evidence for Belief'' Free Press. {{ISBN|978-1-4165-4274-2}} * Crick, F.H.C. (1988) ''What Mad Pursuit: A Personal View of Scientific Discovery'' (Basic Books reprint edition, 1990) {{ISBN|0-465-09138-5}} * John Finch; 'A Nobel Fellow On Every Floor', Medical Research Council 2008, 381 pp, {{ISBN|978-1-84046-940-0}}; this book is all about the MRC Laboratory of Molecular Biology, Cambridge. * Friedberg, E.C.; "Sydney Brenner: A Biography", CSHL Press October 2010, {{ISBN|0-87969-947-7}}. * Friedburg, E. C. (2005) ''"The Writing Life of James D. Watson".'' "Cold Spring Harbor Laboratory Press" {{ISBN|0-87969-700-8}} * Hunter, G. (2004) ''Light Is A Messenger: the life and science of William Lawrence Bragg''. Oxford University Press. {{ISBN|0-19-852921-X}} * Inglis, J., Sambrook, J. & Witkowski, J. A. (eds.) ''Inspiring Science: Jim Watson and the Age of DNA.'' Cold Spring Harbor Laboratory Press. 2003. {{ISBN|978-0-87969-698-6}}. * Judson, H. F. (1996). ''The Eighth Day of Creation: Makers of the Revolution in Biology, Expanded edition.'' Cold Spring Harbor Laboratory Press. {{ISBN|0-87969-478-5}} * Maddox, B. (2003). ''Rosalind Franklin: The Dark Lady of DNA.'' Harper Perennial. {{ISBN|0-06-098508-9}} * McEleheny, Victor K. (2003) ''Watson and DNA: Making a scientific revolution'', Perseus. {{ISBN|0-7382-0341-6}} * Robert Olby; 1974) ''The Path to The Double Helix: Discovery of DNA''. London: MacMillan. {{ISBN|0-486-68117-3}}; Definitive DNA textbook, with foreword by Francis Crick, revised in 1994 with a 9 page postscript. * Robert Olby; (2003) [http://chem-faculty.ucsd.edu/joseph/CHEM13/DNA1.pdf "Quiet debut for the double helix"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070207145444/http://chem-faculty.ucsd.edu/joseph/CHEM13/DNA1.pdf |date=2007-02-07 }} ''Nature'' '''421''' (January 23): 402-405. * Robert Olby; "Francis Crick: Hunter of Life's Secrets", Cold Spring Harbor Laboratory Press, {{ISBN|978-0-87969-798-3}}, August 2009. * Matt Ridley (2006) ''Francis Crick: Discoverer of the Genetic Code (Eminent Lives)'' New York: Harper Collins. {{ISBN|0-06-082333-X}}. * Maurice Wilkins (2003) ''The Third Man of the Double Helix: The Autobiography of Maurice Wilkins''. Oxford: Oxford University Press. {{ISBN|0-19-860665-6}}. * ''The History of the University of Cambridge: Volume 4'' (1870 to 1990), Cambridge University Press, 1992. {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|James D. Watson}} * [http://library.cshl.edu/watsoncollection/index.htmlDžejms D. Votson kolekcija] * [http://encarta.msn.com/encyclopedia_761560789/James_Watson.html MSN Enkarta biografija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20091028182156/http://encarta.msn.com/encyclopedia_761560789/James_Watson.html |date=2009-10-28 }} {{Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu}} {{Normativna kontrola}} {{Životni vijek|1928|2025|Watson, James}} [[Kategorija:Američki biolozi]] [[Kategorija:Biofizičari]] [[Kategorija:Molekularni biolozi]] [[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu]] [[Kategorija:Biografije, Chicago]] r3xhzgntfdb06x4k0nadozy202d5lyn 0 1468426 42690812 42462672 2026-09-21T17:23:35Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690812 wikitext text/x-wiki '''Crkva Majke Božje Koruške''' je župna crkva u [[Križevci]]ma. Pripada među najranije [[barok]]ne građevine s trolisnim svetištem u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. == Povijest crkve == Godine [[1702.]] križevački je župnik Juraj Janković na mjestu križišta sadašnje crkve podigao manju [[Kapela|kapelicu]], a [[1715.]] godine dodani su joj trotravejni [[Brod (arhitektura)|brod]] i manji bočni jednotravejni prostor. U brod su bila postavljena dva [[oltar]]a: [[Presveto Trojstvo|Presvetog Trojstva]] i [[Sveta tri kralja|Svetih triju kraljeva]] koji se i danas nalaze u lijevoj i desnoj [[Apsida|apsidi]]. Deset godina kasnije [[pavlini]] nadograđuju apsidalne dijelove crkve: tri iznutra kružno oblikovane apsidalne dogradnje te [[kupola]] iznad križišta.<ref name="Marković">Marković, Vladimir. ''Arhitektura u Hrvatskoj'', Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost, sv. 3, Barok i prosvjetiteljstvo, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-154-613-4}}, str. 604</ref> Crkva sv. Marije Koruške za hrvatsku je arhitekturu važna upravo zato što u njenom svetištu prvi put pojavljuje trolisna tlocrtna osnova. Kupola i apsidalne konhe oslikane su [[1726.]] godine. Iste godine bočni je prostor s desne strane broda crkve povećan za dva traveja i na taj način potpuno zatvara jedan vanjski zid broda. Visoki [[zvonik]] s jarmom u koji je ugrađeno pjevalište prigrađen je [[1872.]] godine.<ref name="Žinić">Žinić, Krešimir, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=13845 ''Proštenjarska crkva Majke Božje Koruške u Križevcima''], CRIS: časopis Povijesnog društva Križevci, br. 1, Tiskara Horvat, Bjelovar, 2006., str. 168,169</ref> Tom je prigradnjom poništen arhitektonski naglasak na dominantnu kupolu, ispod koje se nalazi Altenbachov kip Gospe Žalosne. Godine 2004. [[zagreb]]ački [[nadbiskup]] [[kardinal]] [[Josip Bozanić]] osnovao je u Križevcima novu župu Blažene Djevice Marije i sv. Marka Križevčanina i tada njezinom župnom crkvom postaje i crkva Majke Božje Koruške.<ref name="P.O.I.N.T.">[http://www.krizevci.eu/hr_HR/kri%C5%BEevci/lokacije/%C5%BEupna+crkva+majke+bo%C5%BEje+koru%C5%A1ke+i+sv.+marka+kri%C5%BEev%C4%8Danina/] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210509092019/https://www.krizevci.eu/hr_HR/kri%C5%BEevci/lokacije/%C5%BEupna+crkva+majke+bo%C5%BEje+koru%C5%A1ke+i+sv.+marka+kri%C5%BEev%C4%8Danina |date=2021-05-09 }} Web-projekt udruge P.O.I.N.T., Župna crkva Majke Božje Koruške i sv. Marka Križevčanina, 15. veljače 2013.</ref> Tijekom [[2006.]] godine crkva je potpuno obnovljena. Krajem prošlog ili početkom ovog stoljeća svodove broda i sakristije dekorirao je lokalni slikar. == Opis crkve == Crkva ima longitudinalnu osnovu s [[transept]]om i križištem, nad kojim je visok tambur s kupolom koja se razvija iz četverokutne osnove. Centralni prostor osvijetljen je kroz prozore u kapelama, a u gornjoj razini kroz polukružno zaključene [[prozor]]e pod svodom kupole, u koju su usječene susvodnice.<ref>http://www.ffzg.hr/kspuff/terenska-krizevci-koruska1.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080620123227/http://www.ffzg.hr/kspuff/terenska-krizevci-koruska1.htm |date=2008-06-20 }} Preuzeto 20. srpnja 2011.</ref> Iza visokog glavnog oltara nalaze se prozori vidljivi izvana, ali ne i iznutra. Takvo rješenje u skladu je s baroknom teatralnošću – za vrijeme jutarnje mise sunčeve zrake prolaze kroz skrivene prozore i osvjetljavaju skulpturu [[Bog Otac|Boga Oca]], stvarajući tako dojam božanske svjetlosti. Po uzoru na arhitekturu ove crkve, nastale su i dvije crkve u [[Međimurje|Međimurju]] te jedna na [[Plješivica|Plješivici]]. == Crkvena oprema == [[Svetište]] Majke Božje Koruške postalo je poznato nakon knjige "Kraljica mučenika" Nikole Bengera iz [[1730]]. godine objavljenom na [[latinski|latinskom jeziku]] u [[Poljski|Poljskoj]] i u toj su knjizi prvi put opisani spomenici u Križevcima, a među njima i spomenici crkve Majke Božje Koruške. Među razmjerno brojnom opremom ove crkve ističu se skulptura Majke Božje Žalosne (''[[Pietà]]''), koja je glavni razlog gradnje crkve, te oltarna slika [[Sveta obitelj|Svete Obitelj]] s neobičnim ikonografskim motivom vraćanja Svete Obitelji u [[Nazaret]] nakon što su [[sv. Marija]] i [[sv. Josip]] pronašli izgubljenog dvanaestogodišnjeg [[Isus]]a. Crkva Majke Božje Koruške izvana je ukrašena sa šest skulptura, među kojima se zbog rijetkosti ikonografskog motiva ističe kip Žalosnoga Krista. „Na plastično ukrašenom pročelju“, navodi Žinić,“ dominira kip Bezgrešne Djevice Marije iz 1718. g. smješten u [[Niša|niši]], a oko kipa u pravilnom su razmaku na istaknutim konzolama smješteni kipovi četiri anđela. Jedan od anđela drži u u rukama štit s grbom grada Križevaca, dok je na štitu anđela nasuprot, zapis o posveti novog zvonika iz [[1872.]] godine.“<ref name="Žinić"/> === Kip Gospe Žalosne === Crkva Majke Božje Koruške u narodu nosi naziv Majke Božje Žalosne koji je dobila prema skulpturi Gospe Žalosne koja je smještena na stupcu unutar crkve. Kip Gospe Žalosne koja u naručju drži mrtvoga sina izradio je [[varaždin]]ski kipar [[Ivan Jakov Altenbach]] [[1674.]] godine po nalogu Marije Juhrin (Jurčin). Ovom umjetničkom djelu pripisuje se epitet najstarijeg javnog kamenog spomenika u Križevcima.<ref name="Žinić"/> Kip Gospe Žalosne povezuje se s brojnim [[legenda]]ma i [[Čudo|čudesima]]. Tako Križevčanin, pavlinski povjesničar Nikola Benger, navodi u svome djelu ''Regina innumeris gratiis Corusca Dei Mater Dolorosa'' (''Kraljica mučenika'') kako se, prvo, Martinu Hundriću, zatim kasnije, Marku Lončariću usred pogibeljnih situacija ukazao kip Gospe te im pomogao, nakon čega su Hundrić (uz novčanu pomoć Mije Berkovića) i Lončarić obnovili, odnosno ponovno podigli kip Gospe Žalosne.<ref name="Benger">Benger, Nikola. Kraljica mučenika, Matica hrvatska, Ogranak Križevci, Križevci ,1996., {{ISBN|953-6298-05-8}}</ref> Bengerova knjiga objavljena je [[1730.]] godine u Čenstohovoj u [[Poljska|Poljskoj]] i upravo je ta knjižica Križevcima i crkvi Majke Božje Koruške donijela hodočasničku popularnost. === Oltar Svete Obitelji === U obnovi [[1942.]] godine rekonstruirana je unutrašnjost crkve i vraćena u prvobitno stanje prema projektu Zavoda za zaštitu spomenika kulture (tadašnjeg Konzervatorskog zavoda). Tirolski je oltar odstranjen, a u svetište je postavljen oltar Svete Obitelji, koji je 1738. bio postavljen u [[Brod (arhitektura)|lađi]].<ref name="P.O.I.N.T."/> Slika Sv. Obitelji s glavnog oltara, kao i sam oltar, pripisuju se pavlinu laiku [[Ivan Ranger|Ivanu Krstitelju Rangeru]] , značajnom hrvatskom [[Barokno slikarstvo|baroknom slikaru]]. Ikonografija ove slike razmjerno je rijetka. Prikazan je prizor iz priče opisane u [[Biblija|Bibliji]] Lk 2: 41-50. Priča govori o odlasku dvanaestogodišnjeg Isusa, zajedno s roditeljima i brojnim drugim hodočasnicima, u [[Jeruzalem]] na veliki blagdan [[Pasha|Pashe]]. Kad su na povratku roditelji primjetili da Isus nije među drugim hodočasnicima, tražili su ga i pronašli kako podučava učitelje u Hramu, nakon čega su se vratili u Nazaret. Na Rangerovoj slici prikazan je put Sv. Obitelji kako putuje iz Jeruzalema u Nazaret. Kompozicijski gledano, centar slike je dijete Isus koji s isprikom u očima gleda svoju majku. Na njezinu je licu vidljiv izraz olakšanja, a pogled koji je zemaljski otac uperio u Isusa, iako ozbiljan, više nije strog ni zabrinut. Marija i Josip drže Isusa za ruku. Na taj način prikazane su duhovna i fizička povezanost među likovima: prva trokutom pogleda otac – dijete – majka, a druga fizičkim kontaktom. Iskazivanje osjećaja brige za svoje dijete čini scenu pronalaska dvanaestogodišnjeg Isusa jednom od najljudskijih poznatih prikaza Svete Obitelji. == Orgulje == Josip Erhatić i sin izgradili su orgulje za crkvu poslije 1912. godine. Glazbalo ima ovu dispoziciju: {| border="0" cellspacing="16" cellpadding="10" style="border-collapse:collapse;" | style="vertical-align:top" | {| border="0" |colspan="4"| '''Manual''' C–f<sup>3</sup> ---- |- | 1. || Salicional || 8′ |- | 2. || Rohrflöte || 8′ |- | 3. || Salicet || 4′ |- | 4. || Flöte || 4′ |- | 5. || Rauschquinte II |} | style="vertical-align:top" | {| border="0" |colspan="4"| '''Pedal''' C–d<sup>1</sup> ---- |- | 6. || Subbass || 16′ |} |} Spojevi: Man.-Ped. <br /> Kolektivi: Forte <br/> Trakture su mehaničke s registarskim kancelama. == Reference == {{reflist}} == Literatura == * Armano, Emin: ''Orgulje hrvatskih graditelja. Tragom Ladislava Šabana'', ITG, Zagreb 2006. * Benger, Nikola. ''Kraljica mučenika'', Matica hrvatska, Ogranak Križevci, Križevci ,1996., {{ISBN|953-6298-05-8}} * Baričević, Doris. ''Kiparstvo i drvorezbarstvo'', Križevci: grad i okolica. Umjetnička topografija, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1993. {{ISBN|953-6106-00-0}} * Marković, Vladimir. ''Arhitektura u Hrvatskoj'', Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost, sv. 3, Barok i prosvjetiteljstvo, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2003. str. 604. {{ISBN|953-154-613-4}} * Web-projekt udruge P.O.I.N.T., [http://www.krizevci.eu/hr_HR/kri%C5%BEevci/lokacije/%C5%BEupna+crkva+majke+bo%C5%BEje+koru%C5%A1ke+i+sv.+marka+kri%C5%BEev%C4%8Danina/ ''Župna crkva Majke Božje Koruške i sv. Marka Križevčanina''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210509092019/https://www.krizevci.eu/hr_HR/kri%C5%BEevci/lokacije/%C5%BEupna+crkva+majke+bo%C5%BEje+koru%C5%A1ke+i+sv.+marka+kri%C5%BEev%C4%8Danina |date=2021-05-09 }} * Žinić, Krešimir, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=13845 ''Proštenjarska crkva Majke Božje Koruške u Križevcima''], CRIS: časopis Povijesnog društva Križevci, br. 1, Tiskara Horvat, Bjelovar, 2006., str. 168-172 == Vanjske veze == * [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=118620 Huzjak, Ivan. O počecima svetišta Majke Božje Žalosne u Koruškoj, Cris: časopis Povijesnog društva Križevci, Vol.XIII No.1 Travanj 2012.] * [http://www.krizevci.net/hr/html/crkve.html Crkve u Križevcima] * [http://www.index.hr/vijesti/clanak/u-krizevcima-nova-zupa-majke-bozje-koruske-i-sv-marka-krizevcanina/178821.aspx U Križevcima nova župa] * [https://hrcak.srce.hr/file/118620 Ivan Huzjak. O počecima svetišta Majke Božje Žalosne u Koruškoj, Cris: časopis Povijesnog društva Križevci, Vol.XIII No.1 Travanj 2012.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240920093327/https://hrcak.srce.hr/file/118620 |date=2024-09-20 }} Izvorni sadržaj. [[Kategorija:Katoličke crkve u Hrvatskoj]] [[Kategorija:Križevci]] [[Kategorija:Barokne crkve]] f5ear7z0prx8ygoo4m67mbbrr5hk68a 0 1468485 42690873 42684207 2026-09-22T03:15:47Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690873 wikitext text/x-wiki '''Dragutin Renarić''' ([[Dugo Selo]],<ref>[http://www.gluo.hr/pdf/Akvizicije.pdf Galerija likovnih umjetnosti Osijek]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> [[1872.]] - [[Križevci]], [[1944.]]) je bio [[hrvatsko slikarstvo|hrvatski]] [[slikar]] i [[grafičar]]. Rođen u Zagrebu 1872. Bio [[učitelj]] u Križevcima, [[likovni pedagog]] u Osijeku i profesor na gimnaziji u Vukovaru<ref>[http://www.lokalnahrvatska.hr/vukovar Lokalna Hrvatska] Vukovar </ref>. Zadnje godine života proveo je u Križevcima. Slikao je u tehnici ulja, [[akvarel]]a i [[bakropis]]a. Slikao motive gradova u kojima je živio i radio. Na zamolbu [[Fran Gundrum Oriovčanin|Frana Gundruma]] da ovjekovječi izgled i stanje grobova bračnog para Zdenčaja, a da se ne zaboravi značajnik i zaslužnik [[Nikola Zdenčaj]].<ref>Zoran Homen: [http://hrcak.srce.hr/file/137988 Doprinos očuvanju imena Nikole Zdenčaja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305134811/http://hrcak.srce.hr/file/137988 |date=2016-03-05 }}, Cris, god. V., br. l/2003., str. 62.</ref> Umro je u Križevcima 1944. Bio je sudionik [[hrvatski narodni preporod|hrvatskog narodnog preporoda]]. Dekorirao je interijer [[Aleksandar Freudenreich|Freudenreichove]] dvorane u [[Hrvatski dom u Vukovaru|Hrvatskom domu]] u Vukovaru: njegova je vukovarska veduta krasila vrh scenskog okvira, a ista je uklonjena pri adaptacijama Doma za gradsko kazalište tijekom 1960-ih i ranih 1970-ih.<ref name="prostor">Z. Karač, Đ. Šimičić: [http://www.arhitekt.unizg.hr/prostor/Lists/Clanci/Attachments/36/2_34_234_04_karac_simicic.pdf Hrvatski dom u Vukovaru... ] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160815004957/http://www.arhitekt.unizg.hr/prostor/Lists/Clanci/Attachments/36/2_34_234_04_karac_simicic.pdf |date=2016-08-15 }}, Prostor 2[34] 15[2007] , str. 213.</ref> [[Hrvatski povijesni muzej|Hrvatskom povijesnom muzeju]] je preko [[Fran Gundrum Oriovčanin|Frana Gundruma]] darovao dekoriranu bocu za rakiju.<ref>[http://public.carnet.hr/hpm/p0097002.htm HPM], Boca za rakiju</ref> == Izvori == * Terezija Horvat: [http://hrcak.srce.hr/file/118694 Obljetnice u 2011. i 2012. godini] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305134902/http://hrcak.srce.hr/file/118694 |date=2016-03-05 }}, CrIs, g. XIII., br. 1/2011., str. 465. * http://www.krizevci.info/forum/index.php?topic=10920.15{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.mgz.hr/hr/izlozbe/zagreb-na-grafickim-listovima-1900-%E2%80%93-1940,294.html Muzej Grada Zagreba - izložbe] {{izvori}} == Vanjske veze == *[http://www.mgz.hr/UserFiles/image/izlozbe/Zagreb-na-graf-listovima-4.jpg Dragutin Renarić, Kožarska ulica, 1936., kolorirani bakropis] {{Lifetime|1872|1944|Renarić, Dragutin}} [[Kategorija:Hrvatski slikari]] [[Kategorija:Hrvatski grafičari]] [[Kategorija:Hrvatski pedagozi]] [[Kategorija:Obrazovanje u Hrvatskoj]] [[Kategorija:Biografije, Križevci]] lz0rlh544geglgow0eve6ferv3p809d 0 1468571 42690839 42333077 2026-09-21T21:30:34Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690839 wikitext text/x-wiki Dr. '''David Starčević''' ([[Veliki Žitnik|Žitnik]], [[Gospić]], [[1840.]] - [[Jastrebarsko]], 18. XI. [[1908.]]), hrvatski političar == Biografija == Sinovac [[Ante Starčević]]a. Doktorirao je pravo u [[Budimpešta|Budimpešti]] 1869., bio je suplent zagrebačke gimnazije, a otpušten je [[1871.]] zbog protuaustrijskih stavova te sumnje za sudioništvo u [[Rakovička buna|Rakovičkoj buni]]. Od 1873. odvjetnik je u [[Jastrebarsko]]m. Jedan je od najaktivnijih [[Pravaši|pravaša]] nakon obnove stranke [[1878.]]; zastupnik u Hrvatskom saboru 1881. Kao gorljiv protivnik [[Khuen Héderváry|Héderváryjeve]] politike biva najpopularniji hrvatski oporbeni političar. Na saborskoj sjednici 5. listopada 1885. fizički je napao bana Khuena (popularni "[[Saborski vritnjak]]"), čime se je hvalio, a budući da je ban u javnosti opovrgavao događaj, bio je zbog klevete osuđen na šest mjeseci zatvora. U doba raskola Stranke prava ([[1895.]]) pristupio je [[Domovinaši]]ma, a 1899. ulazi u [[Josip Frank|Frankovu]] [[Čista stranka prava|Čistu stranku prava]], ali se ubrzo potpuno povlači iz politike. Zbog progona i zatvaranja štovan je kao stradalnik za hrvatske nacionalne ciljeve. 1883. ga je kotarski zastupnik Slavoljub Jansa optužio "da je Stranka prava u lakovjernu masu naroda «nečuvene stvari proturila» te između ostalog i vijest «da je prorok David Starčević od ruskoga cara sto hiljada vojske dobio, a ta da je na granici magjarskoj u tu svrhu da magjare potuče, a u korist našega cara, koga narodna stranka kao prijateljica magjara ne štiti."<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/12741 Stranka prava i izbori za Hrvatski sabor na području bivše Vojne krajine 1883. godine, God. 36., br. 3., str. 1023 ] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160303185024/http://hrcak.srce.hr/file/12741 |date=2016-03-03 }}, piše Jasna Turkalj</ref> == Saborski vritnjak Khuenu Héderváryju == U saborskoj raspravi 5. listopada 1885. godine [[ban]] [[Khuen Héderváry]] opravdavao je nezakonito otuđenje t.zv. [[Komorni spisi|Komornih spisa]] koji su nezakonito odnešeni u [[Madžarska|Madžarsku]]. Izbila je žestoka svađa i Héderváry je u jednom trenutku krenuo iz sabornice ali David Starčević je rekao Gržaniću da banu ne da samo tako izaći van pa je Gržanić krenuo za njim i izgurao ge iz sabornice pritom ga [[Saborski vritnjak Khuenu Héderváryju ‎|udarivši nogom u stražnjicu]]. Nakon tih događaja u sabornici David Starčević, [[Eugen Kumičić]] i [[Josip Gržanić]] bili su odmah pritvoreni. Khuenove pristaše su po svaku cijenu htjeli dokazati da nitko nije udario niti mogao udariti "preuzvišenoga gospodina bana". Ali pravaš [[Grga Tuškan]], odnosno do 5. listopada dr. Grga Tuškan, u istražnome je zatvoru (10. listopada 1885.) izjavio: "Ja držim da je udaren Preuzvišeni g. ban nogom..." Grgi Tuškanu je nakon toga oduzeta doktorska titula kao i Davidu Starčeviću i osuđeni su na 6 mjeseci zatvora. Završetak suđenja popratili su žestoki prosvjedi građana u Zagrebu.<ref>[http://hrcak.srce.hr/72663 Senjanin Josip Gržanić, pravaški političar, u obnovi Senja i Hrvatske]</ref> == Reference == {{reflist}} == Literatura == * [[Opća i nacionalna enciklopedija|Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga]], Zagreb, 2007. == Vanjske veze == * [http://www.hkv.hr/vijesti/dokumenti/12768-smiljana-rendic-izlazak-iz-genitiva-ili-drugi-hrvatski-preporod.html Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod], [[Smiljana Rendić]], [[Hrvatsko kulturno vijeće]] * [http://www.vila-velebita.hr/datoteke/VVbr11.pdf Poznati izdanci loze Ante Starčevića. Političari, umjetnici. Pravaški gorostas dr. David Starčević, str.30]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, piše Mirjana Greblo, Vila velebita, časopis Like i Velebitskog primorje * [http://books.google.com/books?id=i4cAAAAAcAAJ&pg=PR4#v=onepage&q&f=false Google Knjige] [[Vid Došen]]: ''Aždaja sedmoglava, bojnim kopljem udarena i nagerdjena, iliti sablast griha na sedam glavnih grihah razdiljenoga oštrom istinom pokarana i prikorena; A drugačije ukor malovridnostih čovičanskih postavljen u jednu knjigu, koju sabra, sličnorično izpisa, i na svitlo dade Vid Došen, dalmatin od mora velebitskoga, sl. biskupata zagrebskoga misnik, župe dubovičke u vitežkoj krajini slavonskoj brodskoj duševni upravitelj i pastir;'' ''(a drugiput na vidik iznese David Starčević)'', Zagreb, 1865 {{commonscat|David Starčević}} {{DEFAULTSORT:Starčević, David}} [[Kategorija:Hrvatski pravaški političari]] [[Kategorija:Hrvatski političari do 1918.]] [[Kategorija:Biografije, Gospić]] o4x5b996hbi1cts8be752q2mwtkygnf 0 1469381 42690815 42678568 2026-09-21T17:40:52Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690815 wikitext text/x-wiki '''Crkva sv. Marte''' u [[Bijaći]]ma je [[Hrvatsko Kraljevstvo|starohrvatska]] [[crkva]]. Na ovom se je mjestu prvo nalazila starorimska [[villa rustica]]. Potom je ovdje bio sakralni objekt iz starokršćanskog razdoblja. Od nje je ostala polukružna apsida koja se nalazila neposredno iza pravokutne apside crkve sv. Marte. Ime sv. Marte nalazi se uklesano u natpisu na kruni [[ciborij]]a. U 9. su stoljeću [[Hrvati]] na mjestu ovog objekta sagradili crkvu koju su posvetili [[sv. Marta|sv. Marti]]. Prema njoj se cijeli lokalitet zove Stombrate. Na ovom su lokalitetu hrvatski kraljevi iz dinastije [[Trpimirovići|Trpimirovića]] imali svoje posjede. Ovo im je bila druga lokacija gdje su stolovali, pored [[Klis]]a. Pretpostavlja se da su crkvu dali sagraditi knez [[Mislav]] ili [[Trpimir]] u prvoj polovini 9. stoljeća. Crkva je više puta bila rušena u borbama koje su se tijekom stoljeća vodile ovdje. Nova je crkva izgrađena u 17. stoljeću nedaleko od starih temelja. Don [[Frane Bulić]] 1908. je godine nakon završetka vlastitih arheoloških istraživanja ovdje dao sagraditi novu crkvu Sv. Marte. Crkva je i danas u upotrebi. Pripada župi Gospe od anđela u Trogiru. Crkva je [[brod (arhitektura)|trobrodnu]] [[bazilika]] s pravokutnom [[apsida|apsidom]]. Bila je opremljena kamenim namještajem starohrvatskog crkvenog graditeljstva. Ukrašavali su ga [[pleter]]i, dominantni ukras crkvene unutrašnjosti, krstionica, kapiteli, ciboriji, kamenice i rustikalni kipovi. Crkva se spominje u prijepisima isprava hrvatskih vladara narodne krvi. Prijepisi su iz 16. stoljeća, a crkvu datiraju u sredinu i drugu polovinu 9. stoljeća. U blizini se nalazi starohrvatsko groblje. Pavuša Vežić pretpostavlja za novu crkvu koja je podignuta u opsegu stare bazilike da je [[rana romanika|ranoromanička]] građevina kojoj je toranj na pročelju naknadno prigrađen, kao i produbljena pravokutna apsida na začelju. Arheološki su ovo područje istražili Društvo ''Bihać'' i don [[Frane Bulić]] 1902. - 1905. godine. Drugi val istraživanja bio je od 1967. do 1969., a istraživao ga je [[Muzej hrvatskih arheoloških spomenika]]. Godinu poslije [[konzervacija-restauracija|konzerviran]] je. 2005. je bila gotova analiza natpisa ''croatorum'' s kamenog ulomka iz ove crkve. Analizu je radio Muzej hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita. Zaključeno je da natpis datira s konca 8. stoljeća, čime je najstariji spomen imena Hrvat. Stariji je oko 80 godina od poznatog ulomka kneza Branimira. Prvotne analize akademika [[Nenad Cambi|Nenada Cambija]] datirale su ovaj ulomak 12. odnosno 13. stoljeće. Hrvatski arheolozi Tonči Burića i Vedrana Delonga zanimali su se za ovaj ulomak te su stilskim usporedbama pokazali da vjerojatno pripada kraju 8. ili samom početku 9. stoljeća. == Izvori == *[http://www.muzej-grada-kastela.hr/arheoStombrate.html Muzej grada Kaštela] *[[Dušan Jelovina]]: Starohrvatska crkva Sv. Marte u Bijaćima, Starohrvatska prosvjeta III/26 (1999.) [http://hrcak.srce.hr/file/136892 članak] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200324175911/https://hrcak.srce.hr/file/136892 |date=2020-03-24 }} *[http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=&conID=27577&act=view Vodič o Bijaćima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130203055337/http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=&conID=27577&act=view |date=2013-02-03 }}, Glas Koncila *Pavuša Vežić: Bazilika Sv. Marte u Bijaćima i problem njezinoga ciborija [http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=172750 članak] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060522135747/http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=172750 |date=2006-05-22 }} *Merien Jelača: Ime Hrvat spominje se krajem 8. stoljeća, Slobodna Dalmacija, 13. travnja 2005. [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050413/kultura01.asp članak] *[[Ante Milošević]]: Prva ranosrednjovjekovna skulptura iz crkve Sv. Marte u Bijaćima kod Trogira [http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=165941 članak] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304104909/http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=165941 |date=2016-03-04 }} *[http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=61592 Proslava sv. Marte u Bijaćima], IKA, 29. srpnja 2003. *[http://zupa-goa-trogir.hr/galerije/crkva-sv-marte-u-bijacima/ Župa Gospe od Anđela - Trogir] Crkva sv. Marte u Bijaćima == Vanjske veze == *[http://www.kastela.org/portal/index.php?option=com_content&view=article&id=7646:o-trpimirovoj-darovnici-i-o-danu-grada-kastela&catid=23:aktualnosti&Itemid=5 O Trpimirovoj darovnici i o Danu grada Kaštela] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304191747/http://www.kastela.org/portal/index.php?option=com_content&view=article&id=7646:o-trpimirovoj-darovnici-i-o-danu-grada-kastela&catid=23:aktualnosti&Itemid=5 |date=2016-03-04 }} [[Kategorija:Katoličke crkve u Hrvatskoj]] [[Kategorija:Kaštela]] acbx05el1ywnawd9olzzmnc1mmyla0l 0 1470423 42690879 42385693 2026-09-22T04:37:44Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690879 wikitext text/x-wiki '''Duje Rendić-Miočević''' ([[Split]], [[29. lipnja]] [[1916.]] - [[Zagreb]], [[3. travnja]] [[1993.]]), [[Hrvati|hrvatski]] [[arheologija|arheolog]]. Potomak je splitsko-bračke [[plemstvo|plemićke]] obitelji. Njegov djed [[Dujam Rendić-Miočević|Dujam]] bio je prvi hrvatski [[Dodatak:Popis splitskih gradonačelnika|načelnik grada Splita]] nakon pobjede [[Narodna stranka (Dalmacija)|narodnjaka]] [[1882.]] godine.<ref name="In memoriam - Duje Rendić-Miočević">{{Cite web |url=http://hrcak.srce.hr/file/8473 |title=In memoriam - Duje Rendić-Miočević |access-date=2014-07-26 |archive-date=2017-07-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170731150408/http://hrcak.srce.hr/file/8473 |url-status=dead }}</ref> Splitsku klasičnu gimnaziju završio je [[1934.]] godine. Studirao je i predavao klasičnu arheologiju na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]] (1955.-1983.) gdje je bio i ravnatelj [[Arheološki muzej u Zagrebu|Arheološkog muzeja]] (1966.-1979.).<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. XVII, str. 95.</ref> tijekom Drugog svjetskog rata bio je kustos pripravnik u [[Arheološki muzej u Splitu|Arheološkom muzeju u Splitu]].<ref name="In memoriam - Duje Rendić-Miočević"/> Vodio je više arheoloških iskapanja ([[Solin]], [[Murter]], [[Danilo]] i dr.). == Djela == * ''Ilirska onomastika na latinskim natpisima Dalmacije'', 1950. * ''I Greci in Adratico'', Rim, 1962. * ''Umjetnost Ilira u antičko doba'', 1984. * ''Carmina epigraphica'', 1987. * ''Iliri i antički svijet'', 1989. == Napomene == {{izvori}} == Literatura == * ''[[Opća i nacionalna enciklopedija|Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga]], sv. XVII, Pro Leksis, Zagreb, 2007.'' {{ISBN|978-953-7224-17-2}} {{mrva-biog-hrvatska}} {{Normativna kontrola}} {{DEFAULTSORT:Rendić-Miočević, Duje}} [[Kategorija:Biografije, Split]] [[Kategorija:Hrvatski arheolozi]] [[Kategorija:Hrvatsko plemstvo]] 3q6j6g2wyz8p4xjagfm5dyoza7t6v87 0 1470446 42690863 42514402 2026-09-22T01:28:27Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690863 wikitext text/x-wiki {{Naselje u Hrvatskoj |ime = Dol |regija = [[Dalmacija]] |županija = [[Splitsko-dalmatinska županija]] |općina = [[Stari Grad]] |mikroregija = otok [[Hvar]] |najgrad = |površina = |nadvisina = |z. širina = 43.173 |z. dužina = 16.619 |brojstan = 348 |gustoća = |domaćinstva = |pošta = 21460 Stari Grad |pozbroj = +385 (0)21 |autooznaka = ST |slika =Dol na Hvaru.jpg |slika_opis =Dol na Hvaru, pogled s [[Purkin kuk]]a }} '''Dol''' je malo mjesto na otoku [[Hvar]]u južno od [[Stari Grad|Starog Grada]]. Ima približno oko 350 stanovnika. == Geografija == Naselje je smješteno u dvije odvojene udoline između kojih se nalazi uzvišenje sa [[župa|župnom]] [[crkva|crkvom]] [[Sv. Mihovil]]a Arhanđela. U istočnoj dolini se nalazi Dol [[sveta Ana|sv. Ane]] (nekad [[sveta Barbara|sv. Barbare]]), a u zapadnoj Dol [[sv. Marija|sv. Marije]] (nekad [[sveti Petar|sv. Petra]]). == Ime == Smatra se da dvostruka imena dolaze od različitih bratovština ili posveta [[oltar]]a. == Historija == Prema predaji, Dol pripada među najstarija naselja na [[otok]]u što potvrđuju i [[arheologija|arheološki]] nalazi u njegovoj okolici koji ukazuju na naseljenost područja od [[prapovijest]]i nadalje: [[iliri|ilirska]] [[gradina (tip naselja)|gradina]] [[Purkin kuk]], [[rim]]ska [[villa rustica]] (gospodarsko imanje) [[Kupinovik]], [[srednji vijek|srednjovjekovna]] crkvica [[sveti Dujam|sv. Dujma]] iz 11. st. itd. == Stanovništvo == {{Kretanje broja stanovnika |naslov = '''Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.'''<ref>[http://www.dzs.hr/Hrv/pxweb2003/Dialog/varval.asp?ma=Tabela4_17&ti=Splitsko%2Ddalmatinska+%9Eupanija+%2D+broj+stanovnika+po+naseljima+&path=../Database/Naselja%20i%20stanovnistvo%20Republike%20Hrvatske/4%20Stanovnistvo%20naselja/&lang=10 Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr]</ref> |dimx = |dimy = |stanmax = 1000 |crta1 = 100 |crta2 = 50 |a1 = 1857 |a2 = 1869 |a3 = 1880 |a4 = 1890 |a5 = 1900 |a6 = 1910 |a7 = 1921 |a8 = 1931 |a9 = 1948 |a10 = 1953 |a11 = 1961 |a12 = 1971 |a13 = 1981 |a14 = 1991 |a15 = 2001 |p1 = 492 |p2 = 570 |p3 = 698 |p4 = 895 |p5 = 942 |p6 = 844 |p7 = 844 |p8 = 798 |p9 = 666 |p10 = 643 |p11 = 613 |p12 = 497 |p13 = 439 |p14 = 396 |p15 = 348 |izvor = Državni zavod za statistiku }} == Kultura == ==== Arheološki lokaliteti ==== * [[Purkin kuk]] * [[Kupinovik]] * U okolici mjesta, na starom putu za [[Vrbanj]], nalaze se neznatni ostaci srednjovjekovne crkvice sv. Dujma iz 11. st. == Sport == U Dolu djeluje Nogometni klub [[NK Sloga (Dol)|"Sloga"]], osnovan 1936. Klub sudjeluje u [[Hvarska nogometna liga|Forskoj nogometnoj ligi]]. == Sakralna arhitektura == * [[crkva sv. Ane, Dol (Hvar)|crkva sv. Ane]] * [[crkva sv. Marije, Dol (Hvar)|crkva sv. Marije]] * [[kapela sv. Roka, Dol (Hvar)|kapela sv. Roka]] * [[crkva sv. Mihovila, Dol (Hvar)|župna crkva sv. Mihovila]] == Mediji == * [[Tartajun|"Tartajun"]] - prva dolska informativno-zabavna publikacija koja izlazi jednom godišnje. Glavni i odgovorni urednik je Ivica Moškatelo, prof., a tehnički i grafički urednik je Šime Šurjak. == Značajne osobe == * [[Jordan Kuničić]], hrvatski teolog svjetskog glasa, dominikanac * [[Ivica Šurjak]], hrvatski nogometaš * [[Renco Posinković]], hrvatski vaterpolist (vratar). * [[Verka Škurla-Ilijić]], hrv. književnica, kćer hrv. književnika [[Stjepko Ilijić|Stjepka Ilijića]]<ref>Ivana Mandić Hekman: [http://hrcak.srce.hr/file/122232 Hvarske pripovijesti u Dalmatinkama Verke Škurla-Ilijić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140407085851/http://hrcak.srce.hr/file/122232 |date=2014-04-07 }}</ref> * [[Nikola Moscatello]], diplomat Kraljevine SHS pri Svetoj Stolici, savjetnik Kongregacije za istočne Crkve == Izvori== {{izvori}} {{Stari Grad}} {{Portal Hrvatska}} [[Kategorija:Stari Grad]] [[Kategorija:Naselja u Splitsko-dalmatinskoj županiji]] [[Kategorija:Hvar]] o0prnzbwiszjx8nhyyic7gm8li9zs4m 0 1471024 42690813 42262946 2026-09-21T17:25:25Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690813 wikitext text/x-wiki {{Vjerski objekt | ime = Crkva Majke Božje Remetske | slika = Crkva Majke Božje Remetske.jpg | veličina_slike = 240px | opis_slike = Crkva Majke Božje u Remetama | prijašnja_imena = | lokacija = [[Zagreb]], [[Hrvatska]] | koordinate = {{Coord|45.851007596612|N|15.9899032115936|E|region:HR-21_type:landmark_dim:100|display=inline,title|format=dms}} | cijena_izgradnje = | arhitekt = [[Hermann Bollé]] | godine izgradnje = | godina završetka = | renoviran = [[1881.]]–[[1882.]] | srušen = | religija = [[Katoličanstvo]] | patron = [[Marija (majka Isusova)|Blažena Djevica Marija]] | fasada = | arhitektonski stil= | materijal = | dimenzije = }} '''Crkva Majke Božje Remetske''' nalazi se u gradskom naselju Remete u sjevernom dijelu grada [[Zagreb]]a, a također i [[marijanska svetišta|marijansko svetište]]. Prvi pisani trag o postojanju redovničke zajednice i crkve posvećene Majci Božjoj potječe iz [[1288.]] Sagrađena je na mjestu koje prije nije bilo naseljeno, te su se ondje okupljali [[Pustinjak|pustinjaci]] (eremiti, odatle ime Remete). Svetištem su upravljali [[pavlini]]. U [[16. stoljeće|16. st.]] svetište su [[Stogodišnji hrvatsko-turski rat|poharali]] [[Turci]] koji su preostale pavline odveli i ubili u [[Vugrovec|Vugrovcu]]. Crkva je kasnije obnovljena i služila je od 1812. kao župna crkva za naselja sjeverno od Zagreba. [[1880.]] je crkvu poharao [[Potres u Zagrebu 1880.|Veliki potres]], te je obnovljena pod nadzorom [[Hermann Bollé|Hermanna Bolléa]] 1882., većim dijelom zahvaljujući sredstvima koje je osigurao, kao patron župe, nadbiskup Josip Mihalović. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] od 1963. svetištem upravljaju [[karmelićani]]. Remete su glavno marijansko svetište grada Zagreba i nakon [[Marija Bistrica|Marije Bistrice]] drugo po važnosti u [[Središnja Hrvatska|središnjoj Hrvatskoj]]. Gospa Remetska nosi naslov ''Fidelissima Mater Advocata Croatiae Sanctissima Virgo Remetensis'', tj. Najvjernija Majka Odvjetnica Hrvatske Presveta Djevica Remetska, te su joj se kroz povijest molili i utjecali brojni hrvatski vladari i velikani. U crkvi postoje [[Freska|freske]] pavlinskog slikara [[Ivan Ranger|Ivana Rangera]] koje su nažalost većim dijelom nastradale u potresu [[1880]]. Prije potresa je crkva bila tako oslikana da je nazvana "hrvatska [[Sikstinska kapela]]". == Galerija slika == <gallery> Image:Remete Barbara.jpg|Barbara, kćer Mihaela Klukarića ... Image:Remete Ivan (Ioannes).jpg|Ioannes Turko ... Image:Remete Jakov.jpg|Jakov, sin Mihaela ... Image:Remete Margareta.jpg|Margareta Brestić, iz župe Bistrica ... </gallery> == Vanjske veze == {{Commonscat|Our Lady of Remete}} * [http://remete.podsljeme.com.hr/ www.remete.com.hr // remete.podsljeme.com.hr] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121218180345/http://remete.podsljeme.com.hr/ |date=2012-12-18 }} * [http://hrcak.srce.hr/file/120991, Herman Bollé i restauracija župne (ranije pavlinske) crkve u Remetama nakon potresa 1880. godine. // Croatica Christiana periodica : časopis Instituta za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilista u Zagrebu. 35 (2011) , 68, 69-85]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} [[Kategorija:Katoličke crkve u Zagrebu]] [[Kategorija:Marijanska svetišta]] [[Kategorija:Karmelićani]] 63p7n686kk1qdhyota2a81kcy3y5g8j 0 1472338 42690881 42684222 2026-09-22T05:00:37Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 4 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690881 wikitext text/x-wiki '''Dvorac Lužnica''' barokni je dvorac smješten u [[Lužnica|Lužnici]] – prigradskom naselju [[Zaprešić]]a. Izgrađen je u drugoj polovici [[18. stoljeće|18. stoljeća]] i primjer je višekrilnog otvorenog [[Dvorac|dvorca]] kakve nalazimo i u [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskom Zagorju]].<ref name="Marković">Marković, V. ''Barokni dvorci Hrvatskog Zagorja'', Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb, 1995.</ref> Danas ima status spomenika prve kategorije.<ref name="Čegir">[http://www.luznica.com/istrazite-luznicu/dvorac/ Čegir, T. ''Dvorac Lužnica'', Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor, Lužnica]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> U vlasništvu je Družbe [[Sestre milosrdnice|sestara milosrdnica]] sv. Vinka Paulskog, a u prostorijama dvorca djeluje Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor koji vode časne sestre. == Historija == === Vlasnici dvorca === Dvorac je građen u drugoj polovici [[18. stoljeće|18. stoljeća]], vjerojatno na mjestu nekadašnjeg kaštela te se nalazi u mjestu [[Lužnica]], na prijelazu savske doline u Marijagoričko pobrđe, nekoliko kilometara zapadno od [[Zaprešić]]a. Prvi vlasnik imanja Lužnica bila je [[Plemići|plemićka]] '''obitelj Čikulin''', podrijetlom iz [[Italija|Italije]]. U [[18. stoljeće|18. stoljeću]] imanje Lužnica dijeli se između Ivana Franje Čikulina, posljednjeg potomka obitelji Čikulin, i obitelji Moscon. '''Obitelj Moscon''' otkupljuje cijeli posjed te ga dobiva Maksimilijana Moscon. Njezin suprug, podžupan Ivan Hyacinthy oporučno ostavlja Lužnicu [[Zagrebački kaptol|zagrebačkom Kaptolu]]. Međutim, njegov postupak osporava Maksimilijanina sestra Julijana Sermage koja vodi parnicu protiv Kaptola. Konačno, Lužnica dolazi u posjed Pavla Raucha. '''Pavao Rauch''' preuredio je dvorac, a vjerojatno ga je i dao ponovo sagraditi 1791. godine – godine koja je urezana na stepenicu glavnog drvenog stubišta unutar dvorca. Datacija dvorca u drugu polovicu 18. stoljeća temelji se prema toj godini sa stubišta te prema povelji o posveti kapele sv. Križa u jugoistočnom krilu dvorca koja je iz 1761. godine. Lužnica postaje glavno sjedište obitelji baruna Rauch, a o vlasništvu svjedoči i obiteljski grb baruna Raucha na kaljevoj peći u glavnom salonu dvorca.<ref>Obitelj Rauch je osim Lužnice imala u posjedu i dvorce Martijanec i Stubički Golubovec te palaču Vojković Oršić-Rauch u Zagrebu. Bila je poznata po brojnim banovima, od kojih se ističe [[Levin Rauch]] - osnivač [[Mađaroni|mađaronske stranke]]. Muška loza obitelji Rauch izumire s Levinovim unukom Pavlom mlađim.</ref> Od 1925. godine dvorac i imanje Lužnica dolaze u vlasništvo Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog te tako ostaje sve do danas. Od 1928. godine uz dvorac se veže i ime "Marijin dvor".<ref name="Čegir"/> === Namjena građevine kroz povijest i danas === Prvotna funkcija dvorca Lužnica bila je rezidencijalna, odnosno [[dvorac]] je bio namijenjen reprezentativnom stanovanju [[Plemići|plemićkih]] obitelji (Čikulini, Rauch). Nakon što je prešao u vlasništvo [[Sestre milosrdnice|sestara milosrdnica]], dvorac Lužnica počeo se koristiti kao smještaj i odmaralište za bolesne i starije sestre. Od 1935. godine neko je vrijeme bio korišten i za zbrinjavanje siromašne djece, a ubrzo i za mnoge odgojne i obrazovne sadržaje u organizaciji sestara milosrdnica, poput ženske gospodarsko-domaćinske škole pokrenute 1940. godine, dječjeg vrtića te satova pjevanja i sviranja.<ref name="Kačić-Alešić">[http://www.luznica.com/istrazite-luznicu/dvorac/ Kačić-Alesić, Z. ''Dobrotvorna i prosvjetna djelatnost'', Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor, Lužnica]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Godine 2005. pored dvorca se gradi i Dom za umirovljene časne sestre. Godine 2007. otvoren je Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor koji organizira duhovne i edukacijske programe pod vodstvom sestara milosrdnica. Prostorije dvorca danas su prilagođene modernim zahtjevima održavanja skupova i seminara te stavljene na raspolaganje i široj zajednici grada [[Zaprešić]]a i okolice.<ref name="Čegir"/> === Restauracije === Kao projekt [[Ministarstvo kulture Republike Hrvatske|Ministarstva kulture]] dvorac je doživio šestogodišnju obnovu koja je završena 2007. godine. Tijekom obnove zamijenjeno je krovište i sanirane su neke pukotine, čime je spriječeno daljnje propadanje. Što se unutrašnjosti dvorca tiče, većina je prostorija prenamijenjena.<ref name="Čegir"/> == Stilska obilježja == === Vanjski izgled dvorca === Dvorac Lužnica jednokatni je trokrilni [[barok]]ni dvorac s [[rizalit]]no istaknutom središnjom dvoranom. Bočnim krilima jednake duljine dvorac se otvara prema dvorištu. Poput mnogih baroknih dvoraca [[Sjeverozapadna Hrvatska|sjeverozapadne Hrvatske]] građen je pod utjecajem [[Austrija|austrijskog]] baroka.<ref name="Čegir"/> Sjeverno i južno pročelje dvorca gotovo su jednako oblikovani, razlikuju se jedino po veličini - južno pročelje veće je od sjevernoga. Dvorac također krase četiri ugaone [[Kula|kule]] cilindričnog oblika sa stožastim krovovima, koje su imale stambenu, a ne [[Fortifikacija|fortifikacijsku]] funkciju. Dvorac je otvorenog tipa te ga okružuje [[perivoj]] nastao krajem [[18. stoljeće|18. stoljeća]], površine osam hektara s bogatom vegetacijom, uređenom šetnicom dužine dva i pol kilometra, jezerom i sjenicama. === Unutrašnjost dvorca === Dvorac ima dvije etaže; prizemlje i prvi kat koji su u prošlosti bili funkcionalno i klasno podijeljeni. Prizemlje i podrum dvorca Lužnica služili su za poslugu i za gospodarske potrebe, dok je prvi kat služio kao stambeni prostor vlasniku dvorca, odnosno [[Plemići|plemićkoj]] obitelji. Sama namjena prostorija objašnjava razliku u izvedbi: dok su svodovi prizemlja šturi i nedekorirani, na svodovima prvog kata mogu se uočiti naznake zidnih oslika. Dvije etaže bile su povezane drvenim stubištem koje se nalazi u predvorju. Na prvom katu središnje i najvažnije mjesto u samom dvorcu zauzima glavni salon – reprezentativna prostorija za društvena okupljanja. ==== Kapela i oltar sv. Križa ==== Nakon salona, po važnosti se ističe i manja prostorija religijske namjene – Kapela svetog Križa s očuvanim [[Barok|kasnobaroknim]] inventarom. Nalazi se u uglu jugoistočnog krila dvorca. U kupolasto nadsvođenoj [[Kapela|kapeli]] smješten je oltar sv. Križa, koji je primjer barokne ideje [[Gesamtkunstwerk]]a - sinteze [[Arhitektura|arhitekture]], [[Skulptura|skulpture]] i [[Slikarstvo|slikarstva]]. [[Oltar]] je od polikromiranog drva i nosi oltarnu sliku koja prikazuje temu [[Raspeće|Raspeća]]. Oltar sv. Križa u kapeli sv. Križa nastao je u kasnobaroknom periodu i može se smatrati primjerom [[rokoko]]a zbog upotrebe motiva [[rocaille]]a. Od ostalog dvorskog inventara, navodi Obad Šćitaroci, "sačuvano je nekoliko kaljevih peći iz druge polovice 19. stoljeća, kamena balustrada na stubištu i četiri kasnobarokna ugrađena ormara u glavnoj dvorani s rezbarenim vratima i florealnim ukrasima na dovratnicima." <ref name="Obad Šćitaroci">Obad Šćitaroci, M. ''Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja'', Školska knjiga, Zagreb, 1993., str. 150</ref> == Izvori == {{izvori}} == Literatura == * Obad Šćitaroci, Mladen. ''Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja'', Školska knjiga, Zagreb, 1993. ISBN 953-0-60525-0 * Marković, Vladimir. ''Barokni dvorci Hrvatskog Zagorja'', Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb, 1995. * [http://www.luznica.com/istrazite-luznicu/dvorac/ Čegir, Tomislav. ''Dvorac Lužnica'', Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor, Lužnica]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.luznica.com/istrazite-luznicu/dvorac/ Kačić-Alesić, Zaviša. ''Dobrotvorna i prosvjetna djelatnost'', Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor, Lužnica]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} == Vanjske veze == * [http://www.luznica.com/ Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140701054054/http://www.luznica.com/ |date=2014-07-01 }}, Internet stranice dvorca Lužnica * [http://onecroatia.info/turisticke_atrakcije/dvorac-luznica/ Dvorac Lužnica, Zaprešić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210217101408/https://www.beehealthy.org/ |date=2021-02-17 }} * [http://www.mojsvijet.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=426&Itemid=139 Dvorac Lužnica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160306155727/http://www.mojsvijet.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=426&Itemid=139 |date=2016-03-06 }} [[Kategorija:Dvorci u Hrvatskoj]] [[Kategorija:Zaprešić]] [[Kategorija:Barokni dvorci]] p1ajn6higyh3gohx0a211nts3o0mus6 0 1485929 42690880 42337917 2026-09-22T04:40:04Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690880 wikitext text/x-wiki {{Naselje u Hrvatskoj |ime = Dulepska |regija = |županija = [[Zagrebačka županija]] |općina = [[Vrbovec]] |mikroregija = |najgrad = [[Vrbovec]] |površina = 1,86 |nadvisina = |z. širina = |z. dužina = |brojstan = 159 |gustoća = 85,48 |domaćinstva = |pošta = 10341 Lonjica |pozbroj = +385 (0)1 |autooznaka = ZG |slika =Dulepska.jpg |slika_opis =Kapelica u Dulepskoj }} '''Dulepska''' je [[selo]] koje se nalazi zapadno od [[Vrbovec|Vrbovca]]. Prema popisu iz [[2001.]] godine ima 159 stanovnika. == Historija == Ime Dulepska potječe od istočnoslavenskog plemena [[Duljebi|Duljeba]], koji su se s nekoliko rodova doselili ovamo u [[7. stoljeće|VII. stoljeću]] zajedno s [[Hrvati]]ma. Potok i plemićki posjed Dulepska zabilježeni su u dokumentima [[1244.]] g. Manji dio tog posjeda pripadao je gospoštiji Rakovec, a veći dio plemićima koji se često izmjenjuju. [[1480.]] g. ovdje doseljava Petar Kašnar iz Rakovca. Od [[1495.]] do [[1512.]] g. vlasnik je ovdje udova Davida Kašnar s 22 kuće. Od [[1570.]] g. do [[1782.]] g. obitelji Boros, Bosak, Blagoja, Bartaković i Zorić, svaka po 2 kuće, da bi [[1802.]] g. Erdody posjedovali Dulepsku. == Vanjske veze == *[http://hrcak.srce.hr/file/120829 The Three – Header from Vaćani (eng.)/(hrv.)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210217091900/https://hrcak.srce.hr/file/120829 |date=2021-02-17 }} {{mrva-naselje hr}} {{GN Vrbovec}} [[Kategorija:Naselja u Zagrebačkoj županiji]] osfvx016qoqpvp97ua98bi8v633r22l 0 1775497 42690801 42496862 2026-09-21T16:55:23Z SrpskiAnonimac 101643 42690801 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Srbiji |mesto=Šumarak |slika= |opis_slike= |pokrajina=Vojvodina |okrug=Južnobanatski |opština=Kovin |slika=Etelep1.jpg |opis_slika=Ulica u Šumarku |nadm visina=100 |populacija={{decrease}} 161 |površina=108,6 |gustina=13 |poštanski kod= |pozivni broj=013 |registarska oznaka=KO |gšir=44.8195 |gduž=21.137333 }} '''Šumarak''' ({{jez-hu|Emánueltelep}} – Emanueltelep) je selo u [[Opština Kovin|opštini Kovin]], [[Južnobanatski okrug]], u [[Vojvodina|Vojvodini]], [[Srbija]]. Danas ([[2006]].) ima 161 stanovnika. Smešteno je na ivici [[Deliblatska peščara|Deliblatske peščare]] i predstavlja veliko vikendaško naselje uz relativno malu starosedelačku populaciju. Nalazi se na putu između [[Gaj (Kovin)|Gaja]] i [[Dubovac (Kovin)|Dubovca]]. Porast broja stanovnika poslednjih godina je nastao promenom prebivališta ljudi koji su otišli u penziju i napustili neki od velikih gradova, najčešće [[Beograd]]. == Demografija == Prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] bilo je 180 stanovnika (prema popisu iz [[Popis stanovništva 1991. u SFRJ|1991.]] bilo je 109 stanovnika). U naselju Šumarak živi 139 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,9 godina (39,7 kod muškaraca i 40,2 kod žena). U naselju ima 59 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,02. Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno. {| width="50%" style="background:transparent; " | valign="top" width="50%" style="border:1px solid gray; " | <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka'' {| | style="padding: 0;" | <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1940 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1940 PlotData = bar:289 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:192 color:gray1 from:start till:end bar:96 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(62,157)(77,155) color:blue width:2 points:(77,155)(100,132) color:blue width:2 points:(100,132)(128,161) color:blue width:2 points:(128,161)(157,118) color:blue width:2 points:(157,118)(185,84) color:blue width:2 points:(185,84)(217,125) color:blue width:2 </timeline> |} </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> | valign="down" width="50%" | {{Popis |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 9}}</ref> |p1948=233 |p1953=231 |p1961=192 |p1971=241 |p1981=168 |p1991=109 |p1991n=109 |p2002s=179 |p2002=180 }} |} <table border="1" align="center" cellpadding="5"> <tr> <td align=“left”>'''Godina'''</td> <td style=“font-family:Monospace;”>'''Ukupno'''</td> <td align=“left”>[[Mađari]]</td> <td align=“left”>[[Jugosloveni]]</td> <td align=“left”>[[Srbi]]</td> <td align=“left”>[[Hrvati]]</td> <td align=“left”>''Ostali''</td> </tr> <tr> <td align=“left”>[[1991]]</td> <td style=“font-family:Monospace;”>109</td> <td align=“left”>55.04%</td> <td align=“left”>26.6%</td> <td align=“left”>15.59%</td> <td align=“left”>0.91%</td> <td align=“left”>2.04%</td> </tr> </table> {{Grafikon postoci |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |širina=300px |naslov=Etnički sastav prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] |pozadina=#ddd |pozicija=left |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]]|yellow|62|34.44}} {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|blue|54|30.0}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rumuni]]|red|9|5.0}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugosloveni]]|green|6|3.33}} {{Vrsta sa postotkom|[[Romi]]|orange|3|1.66}} {{Vrsta sa postotkom|[[Crnogorci]]|cyan|1|0.55}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]]|magenta|1|0.55}} {{Vrsta sa postotkom|[[Slovaci]]|black|1|0.55}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato|gray|1|0.55}} }} {{Grafikon piramida |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 2}}</ref> |širina=300px |naslov= |pozadina=#eee |levo2=m |desno2=ž |šipke levo desno= {{Vrsta levo desno|?|gray|0|0.0|0.0|0}} {{Vrsta levo desno|80+|gray|0|0.0|30.0|3}} {{Vrsta levo desno|75-79|gray|3|30.0|50.0|5}} {{Vrsta levo desno|70-74|gray|3|30.0|40.0|4}} {{Vrsta levo desno|65-69|gray|8|80.0|30.0|3}} {{Vrsta levo desno|60-64|gray|4|40.0|60.0|6}} {{Vrsta levo desno|55-59|gray|7|70.0|40.0|4}} {{Vrsta levo desno|50-54|gray|9|90.0|70.0|7}} {{Vrsta levo desno|45-49|gray|9|90.0|60.0|6}} {{Vrsta levo desno|40-44|gray|6|60.0|50.0|5}} {{Vrsta levo desno|35-39|gray|6|60.0|80.0|8}} {{Vrsta levo desno|30-34|gray|7|70.0|70.0|7}} {{Vrsta levo desno|25-29|gray|1|10.0|20.0|2}} {{Vrsta levo desno|20-24|gray|7|70.0|50.0|5}} {{Vrsta levo desno|15-19|gray|3|30.0|80.0|8}} {{Vrsta levo desno|10-14|gray|5|50.0|90.0|9}} {{Vrsta levo desno|5-9|gray|8|80.0|40.0|4}} {{Vrsta levo desno|0-4|gray|5|50.0|30.0|3}} |prosekm=39.7 |prosekž=40.2 }} {{DomaćinstvaNaseljaSrbija|76|77|62|76|50|37|59|14|13|12|10|3|6|-|-|-|1|3.02}} {{BrakNaseljaSrbija|73|19|47|5|2|-|73|15|48|9|1|-}} {{ZanimanjaNaseljaSrbija|48|32|-|-|4|-|8|1|1|1|26|18|-|-|6|-|-|1|-|-|74|50|-|-|10|-|8|2|1|1|-|-|-|-|1|-|-|-|-|-|1|-|-|-|-|-|-|-|-|1|-|-|1|-|-|-|-}} == Reference == {{reflist}} == Literatura == * Slobodan Ćurčić, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996. == Vanjske veze == {{portal|Srbija}} {{Commonscat|Šumarak}} * [http://www.fallingrain.com/world/RI/00/Sumarak.html Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)] * [http://wikimapia.org/maps?ll=44.8195,21.137333&spn=0.3,0.3 Satelitska mapa (Wikimapia)] * [http://www.maplandia.com/serbia-and-montenegro/vojvodina/sumarak/ Gugl satelitska mapa (Maplandia)] * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=44.8195&longitude=21.137333&zoom=8 Plan naselja na mapi (Mapquest)]{{Dead link|date=September 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{Opština Kovin}} [[Kategorija:Opština Kovin]] [[Kategorija:Naselja u Vojvodini]] 0qr6evnhe61wgfmlsbooqf683qqj5fy 0 1876509 42690802 41345795 2026-09-21T17:00:13Z SrpskiAnonimac 101643 Promijenjeno odredište preusmjerenja sa [[Šumarak (Kovin)]] na [[Lug]] 42690802 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Lug]] hh8en928a0brff8hfdp0eorlc6qxrvx 42690835 42690802 2026-09-21T21:01:36Z SrpskiAnonimac 101643 Uklonjeno preusmjerenje na [[Lug]] 42690835 wikitext text/x-wiki '''Šumarak''' se može odnositi na: * [[Lug]] * [[Šumarak (Kovin)]], naselje u opštini Kovin, Vojvodina, Srbija. {{razvrstavanje}} t9fn95mbnloqtx6xjki1yg3fa20swcc 42690836 42690835 2026-09-21T21:04:00Z SrpskiAnonimac 101643 42690836 wikitext text/x-wiki '''Šumarak''' se može odnositi na: * [[Lug]], šuma, gaj. * [[Šumarak (Kovin)]], naselje u opštini Kovin, Vojvodina, Srbija. {{razvrstavanje}} pmf1cd9h1fn0vg5jqtlnto1z2nbomi4 0 1963249 42690837 6302564 2026-09-21T21:04:26Z SrpskiAnonimac 101643 Promijenjeno odredište preusmjerenja sa [[Lug]] na [[Šumarak]] 42690837 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Šumarak]] cvw2iy2vucry3jbm0hqm8c5zk8a9zot 0 2132582 42690954 6474478 2026-09-22T10:25:26Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 2 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690954 wikitext text/x-wiki {{About||atinskog govornika sličnog imena|Esion|starogrčkog slikara|Eson (slikar)}} [[Datoteka:Aeson medea.jpg|thumb|right|250px|[[Medeja]] podmlađuje Esona, [[Nicolas-André Monsiau]].]] '''Eson''' ({{lang-grc|Αἴσων}}) bio je, u [[Grčka mitologija|grčkoj mitologiji]], sin [[Kretej]]a i [[Tiro (mitologija)|Tire]], te brat [[Feret (mitologija)|Feretov]] i [[Amitaon]]ov.<ref name=dgrbm>{{Citation | last = Schmitz | first = Leonhard | author-link = | contribution = Aeson | editor-last = Smith | editor-first = William | title = [[Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology]] | volume = | pages = | publisher = | place = Boston | year = 1867 | contribution-url = http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0104%3Aentry%3Daeson-bio-1}}</ref> Esonu je [[Polimela]], [[Autolik (mitologija)|Autolikova]] kći, rodila sinove [[Jason]]a i [[Promah (mitologija)|Promaha]].<ref>[[Apolodor iz Atine|Pseudo-Apolodor]], ''[[Biblioteka (Pseudo-Apolodor)|Biblioteka]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0548.tlg001.perseus-grc1:1.9.11 I, 9, 11].</ref> Prema drugim izvorima, Esonovu decu rodila je [[Alkimeda]]<ref>[[Apolonije Rođanin]], ''[[Argonautika|Doživljaji Argonauta]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0001.tlg001.perseus-grc1:1.1-1.50 I, 47].</ref> ili [[Amfinoma]].<ref name=diod4685>[[Diodor Sicilijski]], ''Istorijska biblioteka'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0060.tlg001.perseus-grc1:4.50.2 IV, 50, 2].</ref> Eson je imao i dva polubrata po majci, [[Nelej]]a i [[Pelija|Peliju]], koje je Tiro rodila bogu [[Posejdon]]u.<ref>[[Hesiod]], ''[[Katalog žena]]'', fr. 30–33(a).</ref> == Mitologija == Pelija je, u svojoj žudnji za vlašću, želeo da vlada celom [[Tesalija (oblast)|Tesalijom]]. Zbog toga je prognao Neleja i Fereta, a Esona je bacio u tamnicu u [[Jolk]]u. Eson je sina Jasona poslao [[Hiron]]u na staranje i odgoj.<ref name=dgrbm/> U međuvremenu, Peliju je jedno [[proročanstvo]] opomenulo da se čuva čoveka s jednom sandalom.{{sfn|Srejović|Cermanović-Kuzmanović|1989|loc=s.v. Pelija}} Mnogo godina kasnije Jason se pojavio u Jolku obuven samo u jednu sandalu, jer je drugu izgubio dok je boginji [[Hera|Heri]], prerušenoj u staricu, pomagao da pređe reku. Pelija je sumnjičavo upitao stranca šta bi on učinio kad bi se susreo s čovekom od koga mu preti propast, na šta je Jason odgovorio da bi ga poslao po [[zlatno runo]]. Pelija je prihvatio taj savet i poslao Jasona da iz [[Kolhida|Kolhide]] [[Argonauti|donese zlatno runo]].<ref>[[Apolodor iz Atine|Pseudo-Apolodor]], ''[[Biblioteka (Pseudo-Apolodor)|Biblioteka]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0548.tlg001.perseus-grc1:1.9.16 I, 9, 16].</ref> U Jasonovom odsustvu Pelija je hteo da ubije Eson, međutim ovaj je sam izvršio samoubistvo tako što je popio volovsku krv. Samoubistvo je izvršila i njegova supruga, a Pelija je usmrtio njihovog maloletnog sina [[Promah (mitologija)|Promaha]].<ref>[[Apolodor iz Atine|Pseudo-Apolodor]], ''[[Biblioteka (Pseudo-Apolodor)|Biblioteka]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0548.tlg001.perseus-grc1:1.9.27 I, 9, 27]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}.</ref> Prema [[Ovidije|Ovidiju]], Eson je doživeo povratak Jasona i njegove neveste, [[Medeja|Medeje]], u Jolk. Ona je Esonu prerelaza grlo i stavila njegovo telo u jednu posudu, nakon čega je Eson oživeo, i to kao mladić. Medeja je tada rekla [[Pelijade|Pelijinim kćerima]] da može isto učiniti i za njihovog oca. Devojke su ocu prerezale vrat, ali je Medeja onda odbila da ga oživi i Pelija je ostao mrtav.<ref>[[Ovidije]], ''[[Metamorfoze]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:latinLit:phi0959.phi006.perseus-lat1:7.297-7.349 VII, 297 sqq]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}.</ref> ==Reference== {{reflist|2}} == Literatura == *{{Citation | last = Schmitz | first = Leonhard | author-link = | contribution = Aeson | editor-last = Smith | editor-first = William | title = [[Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology]] | volume = | pages = | publisher = | place = Boston | year = 1867 | contribution-url = http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0104%3Aentry%3Daeson-bio-1}} *{{cite book|last1= Srejović|first1= Dragoslav|last2= Cermanović-Kuzmanović|first2= Aleksandrina|title= Rečnik grčke i rimske mitologije|location= Beograd|publisher= Srpska književna zadruga|year=1989|ref=harv}} == Vanjske veze == *{{Commonscat-inline|Aeson}} __NOTOC__ [[Kategorija:Grčka mitologija]] rzx77rmgq9rbs3bl3uenfo1aylinrag 0 2133054 42690979 42471784 2026-09-22T11:49:29Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690979 wikitext text/x-wiki '''Evipa''' ili '''Euipa''' ({{lang-grc|Σχοινεύς}}) ime je nekoliko žena u [[Grčka mitologija|grčkoj mitologiji]]. *Evipa, kći [[Danaj]]a i [[najade]] [[Polikso|Polikse]]. Udala se za [[Imbro|Imbra]], sina [[Egipt (mitologija)|Egipta]] i [[Kalijadna|Kalijadne]] i potom ga ubila.<ref name=apol215>[[Apolodor iz Atine|Pseudo-Apolodor]], ''[[Biblioteka (Pseudo-Apolodor)|Biblioteka]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0548.tlg001.perseus-grc1:2.1.5 II, 1, 5]{{Dead link|date=June 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}.</ref><ref>[[Jovan Ceces]] uz [[Likofron]]a, 22.</ref><ref name=hig170>[[Higin]], ''Fabulae'', [http://www.theoi.com/Text/HyginusFabulae4.html#170 170].</ref> *Evip, druga Danajeva kći, koju je rodila jedna [[Etiopija (mitologija)|Etiopljanka]]. Udala se za [[Argije|Argija]], sina Egipta i neke [[Fenikija|Feničanke]], ili, prema drugima, za [[Agenor]]a, sina Egiptovog.<ref name=apol215/><ref name=hig170/> *Evipa, drugo ime ua [[Melanipa|Melanipu]], kćerku [[Hiron]]ovu. *Evipa iz [[Peonija|Peonije]], koja je [[Pijer (mitologija)|Pijeru]] rodila [[Pijeride]], tj. devet sestara koje su izazvale [[Muze]] i nakon poraza bile pretvorene u svrake.<ref>[[Ovidije]], ''[[Metamorfoze]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:latinLit:phi0959.phi006.perseus-lat1:5.250-5.340 V, 268 sqq].</ref> *[[Evipa (Tirimantova kći)]], koja je [[Odisej]]u rodila sina [[Eurijal]]a, koga je kasnije greškom ubio njegov vlastiti otac.<ref>[[Partenije iz Nikeje]], ''Ljubavne povesti'', [http://www.theoi.com/Text/Parthenius.html#3 3].</ref> *Evipa, kći [[Leukon (mitologija)|Leukonova]]. Rodila je [[Andrej (mitologija)|Andreju]] sina [[Eteokle (Andrejev sin)|Eteokla]], kralja [[Beotija|beotskog]] [[Orhomen (Beotija)|Orhomena]] (koga ne treba zameniti s [[Edip]]ovim sinom [[Eteokle|Eteoklom]]).<ref>[[Pausanija (pisac)|Pausanija]], ''Opis Helade'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0525.tlg001.perseus-grc1:9.34.9 IX, 34, 9]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}.</ref> *Evipa, kći Dauna, kralja [[Rutulci|Rutula]] u drevnoj [[Apeninsko poluostrvo|Italiji]]. U nju se zaljubio Alen, polubrat [[Diomed]]ov.<ref>[[Jovan Ceces]] uz [[Likofron]]a, 603.</ref> *Evipa, majka [[Merion (mitologija)|Meriona]], koga je rodila [[Molo (mitologija)|Molu]].<ref>[[Jovan Ceces]], ''Homerske alegorije'', prolog, 588.</ref> [[Higin]] je naziva drugim imenom, koje nam je sačuvano u oštećenom obliku, *Melphis.<ref>[[Higin]], ''Fabulae'', 97.</ref> ==Reference== {{reflist}} [[Kategorija:Žene u grčkoj mitologiji]] mfwpxc755dnujnyq4463r7kc4ha7x0p 0 3466935 42690884 42333168 2026-09-22T06:21:42Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690884 wikitext text/x-wiki [[File:Studio portrait photograph of Edwin Powell Hubble (cropped).JPG|thumb|Edwin Hubble]] '''Edwin Powell Hubble''' ([[Marshfield, Missouri]], [[SAD]], [[20. studenog]] [[1889]] - [[San Marino, Kalifornija|San Marino]]{{newdsm}}, [[Kalifornija]], [[28. rujna]] [[1953]]), [[SAD|američki]] astronom, poznat po otkriću čvrstih dokaza o širenju svemira.<ref>"Faktopedija", ilustrirana enciklopedija 11. izdanje, 2004. Mozaik knjiga, str.32</ref> Edwin Hubble je bio jedan od prvih znanstvenika koji su tvrdili da [[crveni pomak]] u [[elektromagnetski spektar|spektrima]] dalekih galaktika potječe od [[Dopplerov efekt|dopplerovog efekta]] koji nastaje usljed [[širenje svemira|širenja svemira]]. Hubble je bio jedan od vodećih astronoma modernog doba i zaslužan je za stvaranje temelja na kojima danas leži [[fizikalna kozmologija]]. == Biografija == Hubble je rođen u mjestu [[Marshfield, Missouri|Marshfield]] ([[Missouri]], [[SAD]]), a kao 9-godišnjak ([[1898]].) se preselio u [[Wheaton, Illinois|Wheaton]], [[Illinois]]. U mladosti je pokazivao više talenta na polju sporta nego znanosti - godine [[1906]] odnio je 7 pobjeda na školskom natjecanju u atletici, a iste je godine postavio i rekord Illinoisa u [[skok u dalj|skoku u dalj]]. Tijekom studiranja na [[sveučilište u Chicagu|sveučilištu u Chicagu]] se posebno posvetio [[matematika|matematici]] i [[astronomija|astronomiji]]. Diplomirao je [[1910]]. godine. Slijedeće 3 godine je bio jedan od prvih korisnika Rhodesove stipendije na Oxfordu, gdje je magistrirao [[pravo]], nakon čega se vraća u SAD gdje se zapošljava kao učitelj i školski košarkaški trener u mjestu [[New Albany, Indiana|New Albany]], [[Indiana]]. Služio je u [[1. svjetski rat|1. svjetskom ratu]] i ubrzo postao [[Major]]. Nakon rata, Hubble se vratio astronomiji. Radio je u [[zvjezdarnica Yerkes|zvjezdarnici Yerkes]] (''Yerkes Observatory'') sveučilište u [[Chicago|Chicagu]], gdje je i [[doktorat|doktorirao]] [[1917]]. godine. Godine [[1919]]., [[George Ellery Hale]], osnivač i ravnatelj [[zvjezdarnica Mount Wilson|zvjezdarnice Mount Wilson]] (pored grada [[Pasadena, Kalifornija|Pasadena]], [[Kalifornija]]) ponudio mu je mjesto u svojoj zvjezdarnici, gdje je Hubble radio do kraja svog života. Kratko prije Huubleove smrti, dovršen je [[teleskop Hale]] (''Hale Telescope''), a Hubble je bio njegov prvi korisnik. Edwin Hubble umro je od [[srčani udar|srčanog udara]] [[28. rujna]] [[1953]] u mjestu [[San Marino, Kalifornija|San Marino]]{{newdsm}}, [[Kalifornija]]. Njegova supruga, Grace, nije organizirala sprovod i nikad nije otkrila gdje se nalazi njegovo tijelo. Čini se da je Hubbleova želja bila da ga se pokopa u neoznačenom grobu ili je htio da bude [[kremiranje|kremiran]]. Njegovo posljednje počivalište ni danas ([[2005]]) nije poznato. == Otkrića == === Galaksije se nalaze izvan Mliječnog puta === Hubbleov dolazak na Monut Wilson vremenski se poklopio sa dovršenjem 2.5-metarskog (100-[[inč]]nog) [[teleskop Hooker|teleskopa Hooker]] (''Hooker telescope''), tadašnjeg najjačeg svjetskog teleskopa. Huubleova promatranja [[1923]]. i [[1924]]. otklonila su sve sumnje u tvrdnje da magličaste [[Nebula|nebule]], ranije viđene kroz manje teleskope kao nejasne maglice, nisu dijelovi [[Mliječni put|Mliječnog puta]] (kako se do tada mislilo), već se radi o zasebnim [[galaktika]]ma, izvan Mliječnog puta. Hubble je ovo otkriće objavio [[30. prosinca]] [[1924]]. Hubble je stvorio klasifikaciju galaktika ([[Klasificiranje galaksija#Hubble-Sandage klasifikacija|Hubbleova viljuška]]), u kojoj se one svrstavaju u skupine prema njihovu izgledu na fotografijama. === Svemir se širi === [[Datoteka:100inchHooker.jpg|mini|desno|2.5-metarski (100-[[inč]]ni) [[teleskop Hooker]] na [[zvjezdarnica Mount Wilson|zvjezdarnici Mount Wilson]] uz pomoć kojeg je Hubble mjerio [[crveni pomak|crvene pomake]] galaktika i tako otkrio [[širenje svemira]].]] Hubbleu se pripusuje otkriće crvenog pomaka u spektru galaktika (iako je pojavu zapravo prvi uočio [[Vesto Slipher]]<ref>Crveni pomak je zapravo otkrio [[Vesto Slipher]] [[1910-ih]] godina, no otkriće je uglavnom prošlo nezapaženo.</ref>. Hubble je zajedno sa [[Milton Humason|Miltonom Humasonom]] [[1929]]. formulirao ''zakon crvenog pomaka'', empirički zakon između brzine udaljavanja galaktika i njihove udaljenosti, danas poznat kao [[Hubbleov zakon]], po kojem je brzina udaljavanja galaktike proporcionalna njezinoj udaljenosti. Hubbleov je zakon, uz pretpostavku da je crveni pomak uzrokovan udaljavanjem galaktika, sukladan sa [[Albert Einstein|Einsteinovim]] jednadžbama iz [[opća teorija relativnosti|opće teorije relativnosti]] za homogeni izotropni svemir koji se širi. Ovim je u astronomiju uveden koncept širenja svemira, što je kasnije dovelo do [[Veliki Prasak|teorije Velikog Praska]]. Nešto ranije, [[1917]]. godine, Einstein je shvatio da njegova opća teorija relativnosti zahtijeva da se svemir mora ili širiti ili sažimati. Nespreman povjerovati vlastitim formulama i prihvatiti takvu ideju, Einstein uvodi [[kozmološka konstanta|kozmološku konstantu]] (faktor odbijanja) u jednadžbe, čime zaobilazi ovaj "problem". Čuvši za Hubbleovo otkriće, Einstein je mijenjanje svojih formula nazvao "največom zabludom u svojem životu"<ref>[http://www.pbs.org/wnet/hawking/strange/html/strange_cosmo.html PBS] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110920121603/http://www.pbs.org/wnet/hawking/strange/html/strange_cosmo.html |date=2011-09-20 }} ''Cosmological Constant''</ref>. === Ostala otkrića === Hubble je [[30. kolovoza]] [[1935]]. otkrio [[asteroid]] [[1373 Cincinnati]]. U tom je razdoblju napisao i dvije knjige - "Promatrački pristup kozmologiji" (''The Observational Approach to Cosmology'') i "Kraljevstvo Maglica" (''The Realm of the Nebulae''). == Nobelova nagrada == Hubble je proveo veći dio kasnijeg dijela svoje karijere pokušavajući astronomiju svrstati pod fiziku, a ne da bude smatrana kao zasebna znanost. Motiv za ove težnje je pokušaj da se astronomima dade šansa da dobiju [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu]] zbog njihovih značajnih doprinosa [[astrofizika|astrofizici]]. Komitet za dodjelu Nobelove nagrade, ovaj je prijedlog usvojio tek [[1953]]., kratko nakon Hubbleove smrti, pa Hubble nikad nije saznao da su njegova nastojanja urodila plodom. Hubble je iste godine bio nominiran za nobelovu nagradu za fiziku koju bi bio i dobio da nije umro (samo žive osobe mogu primiti Nobelovu nagradu), o čemu je obaviještena njegova udovica. == Počasti == '''Nagrade''' * '''Bruce Medal''', [[1938]]. * '''Gold Medal''' (Royal Astronomical Society, [[1940]]). * '''Medal of Merit''' za izvanredna dostignuća u balistici, [[1946]]--''ARP'' '''Imenovano po njemu''' * [[Asteroid]] [[2069 Hubble]]. * [[Hubble (krater)|krater Hubble]] na [[Mjesec]]u. * [[Hubbleov svemirski teleskop]]. == Povezano == * [[Hubbleov zakon]] * [[HST|Hubbleov svemirski teleskop]] * [[Klasificiranje galaksija#Hubble-Sandage klasifikacija]] == Izvori == {{Izvori}} == Bibliografija == * Hubble E.P., ''The Observational Approach to Cosmology'' (Oxford, 1937). * Hubble E.P., ''The Realm of the Nebulae'' (New Haven, 1936). == Vanjske veze == {{Commonscat|Edwin Hubble}} * [http://www.time.com/time/time100/scientist/profile/hubble.html Time 100 Profile] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090421001912/http://www.time.com/time/time100/scientist/profile/hubble.html |date=2009-04-21 }} * [http://www.astro.louisville.edu/education/hubble_in_louisville/nahs/ Hubble u Louisvilleu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150923175536/http://www.astro.louisville.edu/education/hubble_in_louisville/nahs/ |date=2015-09-23 }} - Fotografije Edwina Hubblea u New Albany High School. * [http://antwrp.gsfc.nasa.gov/diamond_jubilee/1996/sandage_hubble.html Edwin Hubble bio] - autor je [[Allan Sandage]] {{Lifetime|1889|1953|Hubble, Edwin}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Američki astronomi]] 62tl5pugmg4ad3j9tveltb2n8g6syee 0 4032542 42690909 42448389 2026-09-22T08:13:09Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690909 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Bowl of chicken soup.jpg|mini|250px|Pileća supa]] '''Supa'''{{efn|Riječ ''supa'' dolazi od jela [[sop (jelo)|sop]], koje predstavlja krišku [[hljeb]]a natopljenu nekom tečnom hranom.}} ili '''juha'''{{efn|Od [[praslavenski jezik|prasl.]] i [[staroslavenski jezik|stsl.]] ''[[:wikt:en:Reconstruction:Proto-Slavic/juxa|juxa]]'' s istim značenjem.}} tečno je [[jelo]] koje se spravlja [[kuhanje|prokuhavanjem]] sastojaka. Od sastojaka se u supu stavljaju najčešće [[meso]], [[povrće]], [[tjestenina]] i [[začin]]i. Ona se obično servira kao [[predjelo]]. Tradicionalno, supe se dijele na dvije velike grupe: bistre i krem-supe. == Gotove supe == Razni proizvođači proizvode gotove supe, pakovane u kesice ili kompresovana pakovanja (tzv. "kocke") koje je dovoljno prokuhati u [[voda|vodi]] i dobiti kompletnu supu. Tu spadaju goveđe, pileće i razne druge vrste supa, u zavisnosti od proizvođača. Supe u prahu proizvode se na dva načina: napravi se supa prema recepturi s minimalnom količinom vode i iz nje se proizvede pire, koji se onda suši i pakuje u kesice ili se posebno proizvedu svi dehidrirani sastojci supe, koji se pomiješaju prema recepturi i zapakuju; za pakovanje služe kesice napravljene od ekstrudiranog [[polietilen]]a na [[aluminij]]skoj foliji ili [[plastika|plastificiranog]] čvrstog papira; kesice sa smjesom se vakumiraju, napune inertnim [[plin]]om i hermetiziraju; radi poboljšanja okusa, neki proizvođači smjesi dodaju [[limunska kiselina|limunsku kiselinu]], a neki za sprečavanje [[oksidacija|oksidacije]] dodaju [[konzervans]]e. == Historija == Juha je tijekom povijesti bila različitih značenja kao primjerice hrana [[Siromaštvo|siromašnijih]] [[ljudi]], kao [[zajutrak]], ili kao toplo predjelo kod klasičnih obroka. == Vrste juha == === Bistre juhe === Za poboljšanje ukusa ili za povećanje hranidbene vrijednosti juhama se dodaju prilozi ili garniture s čime se juhama ne mijenja naziv već ga prilog samo nadopunjuje. Kao prilozi mogu se dodati [[povrće]], [[tjestenina]] (npr. riblja bistra juha s [[rezanci]]ma), [[jaja]], meso (razne mesne okruglice). Gariniture se za bistre juhe pripremaju prema utvrđenim recepturama od jedne ili više namirnica, a pridodavanjem garniture u juhu, juha dobiva naziv po toj garnituri.<ref name="Tehnologija">http://www.vus.hr/Nastavni%20materijali/Tehnologija%20hrane/Tehnologija%2005/9.%20Juhe.pdf {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100601123938/http://www.vus.hr/Nastavni%20materijali/Tehnologija%20hrane/Tehnologija%2005/9.%20Juhe.pdf |date=2010-06-01 }} (pristupljeno 20. kolovoza 2012.)</ref> Riblje se juhe pripremaju uobičajeno na dva načina ovisno o vrsti ribe (riblja juha od krupne bijele ribe i riblja juha od sitne bijele ribe). * obična bistra juha (''bouillon'') * krepka juha (''consomme'') * pojačana krepka juha (''consomme duble'') * specijalna pojačana krepka juha === Guste juhe === [[Datoteka:Pretepena juha (Croatia).JPG|mini|250px|Tradicijska pretepena juha s [[tikva]]ma iz [[Međimurje|Međimurja]]]] * velute ili sluzave juhe * ragu juhe * kašaste juhe * krem juhe * narodne juhe * gulaš juhe<ref name="Tehnologija"/> === Egzotične juhe === Juhe koje nisu uobičajene u hrvatskim krajevima. * juha od [[kornjače]] * juha od [[klokan]]ova repa<ref name="Tehnologija"/> * juha od [[bambus]]ovih mladica == Posluživanje juhe == [[Datoteka:Zagorska juha u kruhu.JPG|mini|250px|[[Hrvatsko zagorje|Zagorska]] juha u [[kruh]]u]] Juha se u pravilu poslužuje kao drugo jelo nakon hladnog predjela, ako njega nema, onda se poslužuje kao prva. Poslužuje se vruća. Hladne se juha poslužuju ohlađene npr. hladna juha od [[krastavac]]a s [[jogurt]]om ili [[gazpacho]] - [[španjolska]] hladna juha s povrćem. Mogu se poslužiti na nekoliko načina: * u metalnoj šalici * u dubokom tanjuru * u šalici za konzumiranje * u zdjelici za konzumiranje * u šalici za posluživanje juha * u jušniku<ref name="Tehnologija"/> * u [[kruh]]u (zagorska juha u kruhu) ili drugim jestivim "zdjelicama" od [[tijesto|tijesta]] == Povezano == * [[Čorba]] * [[Brodet]] * [[Boršč]] * [[Soljanka]] * [[Harira]] == Napomene == {{notelist}} == Izvori == {{Izvori}} == Literatura == {{refbegin|2}} * Fernandez-Armesto, Felipe. ''Near a Thousand Tables: A History of Food'' (2002). New York: Free Press {{ISBN|0-7432-2644-5}} * ''Larousse Gastronomique'', Jennifer Harvey Lang, ed. American Edition (1988). New York: Crown Publishers {{ISBN|0-609-60971-8}} * Morton, Mark. ''Cupboard Love: A Dictionary of Culinary Curiosities'' (2004). Toronto: Insomniac Press {{ISBN|1-894663-66-7}} *{{cite book |author = Victoria R. Rumble |title=Soup Through the Ages |url = https://archive.org/details/soupthroughagesc0000rumb |year= 2009 |isbn=9780786439614 |publisher= McFarland }} * Arlette Sirot: ''Der Suppengourmet. Kulinarische Entdeckungen rund um die Suppe.'' Collection Rolf Heyne, München 2002, {{ISBN|3-89910-145-6}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commons|Category:Soups}} [[Kategorija:Supe]] t4vrbm7pmhkdt57tn4x8rtynjog1mkw 0 4496037 42690917 42551283 2026-09-22T08:28:37Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690917 wikitext text/x-wiki {{other uses}} [[Datoteka:Rum display in liquor store.jpg|thumb|mini|Različiti brendovi ruma u dragstoru pića.]] '''Rum''' je [[žestoka pića|destilovano]] [[alkoholno piće]] dobijeno od [[šećerna trska|šećerne trske]] ([[melasa|melase]] i soka šećerne trske) procesom [[fermentacija|fermentacije]] i [[destilacija|destilacije]]. [[Piće]] dobijeno destilacijom se obično čuva tj. stari u [[hrast]]ovim ili [[bačva|buradima]] drugog [[stablo|drveta]]. Nejveća količina ruma se proizvodi u [[Karibi|karipskim]] zemljama kao i u nekoliko [[Južna Amerika|južnoamerčkih]] zemalja poput [[Kolumbija|Kolumbije]], [[Venecuela|Venecuele]], [[Gvajana|Gvajane]] i [[Brazil]]a. Također, postoje proizvođači ruma u [[Australija|Australiji]], [[Fidži]]ju, [[Filipini]]ma, [[Indija|Indiji]], [[Mauricijus]]u... Rum bez boje se najčešće koristi u spremanju [[koktel]]a, dok se zlatni i tamni rum najčešće koriste kao samo piće ili se upotrebljavaju u [[kuhanje|kuhanju]]. Najbolji, premijum rumovi, se piju sami ili sa [[led]]om. Rum je dio kulturne baštine većine ostrva u zapadnom dijelu [[Indijski okean|Indijskog okeana]] i poznato je piće [[Royal Navy|britanske mornarice]] i [[gusari|gusara]]. == Povezano == * [[Pirati]] == Literatura == {{refbegin|2}} * {{cite book|last=Curtis|first=Wayne|title=And a bottle of rum - a history of the New World in ten cocktails|url=https://archive.org/details/andbottleofrumhi0000curt|publisher= Crown Publishers |year=2006|page=[https://archive.org/details/andbottleofrumhi0000curt/page/285 285]|isbn=9781400051670}} * {{cite book | author=Blue, Anthony Dias | title=The Complete Book of Spirits : A Guide to Their History, Production, and Enjoyment | url=https://archive.org/details/completebookofsp0000dias | publisher= HarperCollins | year=2004 | isbn=0-06-054218-7}} * {{cite book | author=Clarke, Frank G. | title=The History of Australia | url=https://archive.org/details/historyofaustral00clar | publisher=Greenwood Press | year=2002 | isbn=0-313-31498-5}} *{{cite book | author=Cooper, Rosalind | title=Spirits & Liqueurs | url=https://archive.org/details/spiritsliqueurs00coop | publisher= HPBooks | year=1982 | isbn=0-89586-194-1}} * {{cite book | author=Foley, Ray| title=Bartending for Dummies: A reference for the Rest of Us | url=https://archive.org/details/bartendingfordum0000fole_u5u3| publisher=Wiley Publishing, Inc | year=2006 | isbn=0-470-05056-X}} * {{cite book | author=Pack, James | title=Nelson's Blood: The Story of Naval Rum | url=https://archive.org/details/nelsonsbloodstor0000pack | publisher=Naval Institute Press | year=1982 | isbn=0-87021-944-8}} * {{cite book | author=Tannahill, Reay | title=Food in History | url=https://archive.org/details/foodinhistory0000tann_x3i0 | publisher=Stein and Day | year=1973 | isbn=0-8128-1437-1 }} * {{cite book | author=Rorabaugh, W.J. | title=The Alcoholic Republic | year=1979 | url=https://archive.org/details/alcoholicrepubli0000rora_s7o6 | publisher=Oxford University Press}} *{{cite book | first=Ian | last=Williams | year=2005 | title=Rum: A Social and Sociable History of the Real Spirit of 1776 | url=https://archive.org/details/rumsocialsociabl0000will | publisher=Nation Books }} ([http://www.alternet.org/story/28645/ extract] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070312171205/http://www.alternet.org/story/28645/ |date=2007-03-12 }}) *{{cite book | first=Dave | last=Broom | year=2003 | title=Rum | url=https://archive.org/details/rum0000broo | publisher=Abbeville Press }} *{{cite book | first=Julie | last=Arkell | year=1999 | title=Classic Rum | publisher=Prion Books }} *{{cite book | first=Charles A | last= Coulombe | year=2004 | title=Rum: The Epic Story of the Drink that Changed Conquered the World | url=https://archive.org/details/rumepicstoryofdr0000coul | publisher=Citadel Press }} *{{cite book | first=Frederick | last= Smith | year=2005 | title=Caribbean Rum: A Social and Economic History | url=https://archive.org/details/caribbeanrumsoci0000smit | publisher=University Press of Florida }} ([http://www.upf.com/mkt/samples/Smith2.pdf Introduction] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305185927/http://upf.com/mkt/samples/smith2.pdf |date=2016-03-05 }}) {{refend}} == Vanjske veze == {{Commons category|Rum}} * [http://www.giftedrums.com/RumBasics.html Rum Basics - What Is Rum?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160325165108/http://giftedrums.com/RumBasics.html |date=2016-03-25 }} * [http://www.therumelier.com/id17.html Rum in the Caribbean] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120103071043/http://www.therumelier.com/id17.html |date=2012-01-03 }} * [http://www.proof66.com/liquor/rum.html Proof66 Rum Product Listings and Ratings Information] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150126102751/http://www.proof66.com/liquor/rum.html |date=2015-01-26 }} [[Kategorija:Alkoholna pića]] sq4j8mk2p8seiefuof8xr9jcoumooaq 0 4537300 42690865 42684192 2026-09-22T01:31:37Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690865 wikitext text/x-wiki {{Glazbenik | Ime = Dolly Parton | Img = Dolly Parton in Nashville cropped.jpg | Img_capt = | Img_size = | Landscape = | Background = solo_izvođač | Rodno_ime = Dolly Rebecca Parton | Pseudonim = | Rođenje = [[19. siječnja]] [[1946.]] | Mjesto rođenja = {{SAD grad|Sevierville|Tennessee}} | Smrt = [[25. kolovoza]] [[2026.]] | Prebivalište = {{SAD grad|Nashville|Tennessee}} | Instrument = [[pjevanje|vokal]], [[gitara]], [[bendžo]], [[klavir]] | Žanr = [[country]], [[country pop]] | Zanimanje = [[pjevač]]ica, [[tekstopisac]], [[glumica]], [[glazbenica]] | Djelatno_razdoblje = 1959.- | Producentska_kuća = Goldband (1959.-1965.)<br>Monument (1965.-1967.)<br>RCA (1967.-1986.)<br>CBS (1987.-1995.)<br>Rising Tide (1995.-1998.)<br>Decca (1997.-1998.)<br>Blue Eye (1998.-1999.)<br>Sugar Hill (1998.-2005.)<br>Dolly (2006.-)<ref>[https://itunes.apple.com/us/album/better-day/id443835362 Dolly Records], itunes.apple.com; accessed April 19, 2014.</ref><ref>[http://www.websterpr.com/dollyparton/1423-dolly-parton-to-release-new-album-blue-smoke-in-the-u-s-on-may-13-2014 "Dolly Parton to release new album, ''Blue Smoke'', in the US on May 13, 2014"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140421064118/http://www.websterpr.com/dollyparton/1423-dolly-parton-to-release-new-album-blue-smoke-in-the-u-s-on-may-13-2014 |date=2014-04-21 }}, websterpr.com; accessed May 10, 2014.</ref> | Angažman = [[Porter Wagoner]], [[Kenny Rogers]], [[Emmylou Harris]], [[Linda Ronstadt]], [[Loretta Lynn]], [[Tammy Wynette]], [[Shania Twain]], [[Stella Parton]], [[Billy Ray Cyrus]], [[Miley Cyrus]], [[The Larkins]], [[Altan]] | URL = [http://www.dollypartonmusic.net dollypartonmusic.net] | nagrade = | Značajni instrumenti = }} '''Dolly Rebecca Parton''' ({{SAD grad|Sevierville|Tennessee}}, [[19. siječnja]] [[1946.]]<ref>{{cite web|title=Dolly Rebecca Parton - The Beginning|url=http://dollyparton.com/life-and-career/dolly-rebecca-parton/|publisher=Dolly Parton Productions|accessdate=June 14, 2015}}{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> – {{SAD grad|Nashville|Tennessee}}, [[25. kolovoza]] [[2026.]]), američka [[country]] pjevačica, autorica brojnih pjesama, kompozitorica, spisateljica, glumica i [[filantrop]]kinja. [[Wall Street Journal]] ju je uvrstio među 50 najmoćnijih žena u showu businessu, a koliko je uspješna vidi se i po tome što je, zahvaljujući i prihodima iz vlastitog zabavnog parka Dollywood, njezino bogatstvo procijenjeno na 500 milijuna dolara. Dolly Parton je također vlasnica radijske postaje, [[film]]ske tvrtke, modne kuće te lanca [[restoran]]a i zabavnih klubova Dixie Stampede. 2006. godine je, zajedno s [[redatelj]]em [[Steven Spielberg|Stevenom Spielbergom]], [[soul]] pjevačem [[Smokey Robinson|Smokeyem Robinsonom]], skladateljem Andrewom Lloydom Weberom i [[dirigent]]om Zubinom Mehtom, dobila najveće američko priznanje za umjetničke zasluge - nagradu Centra Kennedy. Dolly Parton je nagradu proslavila u svom stilu: darovala je pola milijuna dolara bolnici u gradiću Seviervilleu u [[Tennessee]]ju, iz kojeg je i otišla u svijet. == Rani život == Dolly Rebecca Parton rođena je 19. siječnja 1946. u okrugu Sevier, na planini Smokehouse u Tennesseeju. Njezina majka Avie Lee Owens udala se s 15 godina za siromašnog farmera Roberta Leeja Partona i do 35. godine rodila dvanaestero djece. Obitelj je bila toliko siromašna da nije čudno što je Dolly Parton od malena sanjala kako će jednom biti sita, slavna i bogata. Ujak, koji je uvidio da je talentirana za glazbu, pomogao joj je da se pojavi na lokalnoj televiziji kad joj je bilo 12 godina, a nešto kasnije i da snimi prvi singl. Nakon što je završila srednju školu, Dolly Parton se 1964. uputila u [[Nashville]], prijestolnicu country-glazbe.<ref>{{cite web|title=Dolly performs on Cas Walker Show - WIVK Radio|url=http://dollyparton.com/life-and-career/music/uncle-bill-owens-introduces-dolly-to-cas-walker/|publisher=Dolly Parton Productions|accessdate=June 14, 2015|archive-date=2015-08-08|archive-url=https://web.archive.org/web/20150808020545/http://dollyparton.com/life-and-career/music/uncle-bill-owens-introduces-dolly-to-cas-walker/|url-status=dead}}</ref> Kad je nakon nekog vremena dobila posao da piše pjesme za druge izvođače, uz malu tjednu plaću, još nije imala novca za normalan život, pa je odlazila u motele i ondje tražila ostatke hrane koje drugi gosti nisu pojeli. No, nije se žalila, nego je i dalje stalno pisala pjesme nadajući se da će se neka od njih svidjeti nekoj country-zvijezdi. Do uspjeha će još pričekati, ali ne i do ljubavi: iste godine je u praonici susrela Carla Deana, samozatajnog i sramežljivog malog građevinskog poduzetnika, za kojeg se udala 1966. U proteklih 40 godina braka Dean se nijednom nije s njom pojavio na nekoj premijeri ili koncertu, no unatoč glasinama koje su je povezivale s mnogim drugim muškarcima - a i ženama - njihov brak je opstao do danas. Govorkalo se, na primjer, da je bila u vezi s glumcima [[Burt Reynolds|Burtom Reynoldsom]], Jamesom Woodsom i [[Sylvester Stallone|Sylvesterom Stalloneom]], no Dolly Parton se nikada nije obazirala na te glasine. Kad ju je prije nekoliko godina Blaise Tosti, koautor nekih njezinih pjesama, optužio da ga je zavela kad mu je bilo samo 13 godina (njoj je tada bilo 20), te daje njihova tajna veza trajala 19 godina, morala je reagirati. == Stil == Dolly Parton i dalje dobro izgleda, zahvaljujući i brojnim [[plastična kirurgija|plastičnim operacijama]], što, uostalom, nikada nije skrivala. Prije nekoliko godina umetci su joj počeli stvarati zdravstvene probleme, no onda ne želi promijeniti svoj imidž umjetne plavuše prenaglašenih oblina, u čemu joj je uzor bila, stoje mnogo puta priznala, prostitutka iz susjedstva, koju je obožavala kao djevojčica. Zna li se to, nije čudno stoje toliko popularna kod transvestita, a niti da je prva [[kloniranje|klonirana]] ovca, [[ovca Dolly|Dolly]], prozvana upravo po njoj. A opet, upravo ta prenaglašena ženstvenost bila joj je na neki način najbolja maska kojom je u konzervativnoj industriji country glazbe prikrila netipičnu snagu i odlučnost. ''Potrebno je mnogo novca da bih izgledala ovako jeftino'' - jedan je do njezinih klasičnih ironičnih opisa vlastitog izgleda kakve možemo naći u zabavnoj autobiografiji "Dolly: moj život i drugi nedovršeni poslovi" objavljenoj 1994. godine. Moj život temelji se na vrlo ozbiljnoj stvari - želji djevojke sa sela da bude [[glamur]]ozna. Moji su bili siromašni i ništa nismo imali, no oduvijek sam željela biti seksi, čak i mnogo prije nego što sam shvatila što ta riječ zapravo znači. U časopisima su mi se uvijek najviše sviđale [[žene]] za koje su u mojem kraju govorili da imaju kurvinski izgled, no meni su one bile doista lijepe, mnogo ljepše od prosječnih žena. Sve je kod njih bilo prenaglašeno: [[frizura|frizure]], šminka... Nikada nisam bila prirodno lijepa i zato sam, poput tih žena, odlučila sve na sebi naglasiti do maksimuma. Kosa mi nije lijepa, pa zato oduvijek nosim [[perika|perike]], vrlo sam niska i zato hodam na visokim potpeticama. Izgledam kao da uopće nemam ukusa, ali se ljudima to na neki način sviđalo ili im jednostavno nije smetalo - opisala se u jednom od intervjua koji je dala posljednjih godina. Dolly Parton je, naime, toliko samosvjesna da nema, poput većine drugih glazbenika, tipičan, najamnički ugovor s diskografskom kućom, nego sama plaća sve troškove snimanja, a onda gotove snimke iznajmljuje izdavaču Sugar Hillu. Ta je kuća objavila i njezine posljednje bluegrass-albume, na kojima se vraća svojim korijenima, bluegrass-glazbi. == Kontroverze == Dugo se govorkalo i o njezinoj vezi sa [[škola|školskom]] prijateljicom i dugogodišnjom tajnicom, crvenokosom Judy Ogle. Sama Dolly Parton je otkrila kako Judy i ona ponekad spavaju u istom [[krevet]]u, čak i kad je njezin suprug kod kuće, no kasnije je to objasnila time što su one najbolje prijateljice još od trećeg razreda srednje škole, ali da u njihovom odnosu nema - niti je ikada bilo - [[seks]]a. Godine 2004. [[Carl Dean]] je čak zaprijetio da će je ostaviti ako na njihovu godišnjicu braka pozove Judy Ogle, kao što je bila najavila. Izgleda da ga je ipak poslušala jer su još zajedno, no ostala je činjenica da je Dolly Parton poznata kao veliki borac za prava [[homoseksualnost|homoseksualaca]] - iako joj je i više nego jasno da njezina publika gaji konzervativne stavove. Dapače, neke njezine pjesme hrabro su promicale takve nepopularne stavove, koje je ona dodatno podgrijavala u pričama o svojem burnom seksualnom životu. == Veza s Porterom Wagonerom == I na samom početku karijere, [[1967]]., kad je privukla pažnju country-zvijezde [[Porter Wagoner|Portera Wagonera]], koji ju je pozvao da pjeva s njim i nastupa u njegovom televizijskom showu, govorkalo se da među njima ima nešto više od poslovne suradnje. Iako su joj tada bile samo 24 godine i mada je prvi put bila u velikom gradu, nije se osjećala bespomoćnom. Ipak, kad je 1974. napustila Wagonera, pa ju je ovaj tužio zbog neispunjavanja nekih ugovornih obveza, a uz to se među prijateljima hvalio kako je spavao s njom, to joj je teško palo. Ali ne zbog glasina, nego zato što joj je bilo stalo do Wagonera - iako je njihova veza bila samo platonska. U [[autobiografija|autobiografiji]] je priznala da je svoj najveći hit, pjesmu "[[I Will Always Love You]]", posvetila upravo vezi s Wagonerom. Mnogo lakše se, ipak, obračunala sa zlim glasinama. Kad se druga velika pjevačica countryja, [[Tammy Wynette]], koja je također nastupala s Wagonerom, uplašila da će se on hvaliti da je spavao i s njom, kao što je to obično radio kada je riječ o njegovim ženskim partnericama, Dolly Parton joj je rekla neka se ne obazire na glasine. Bilo je to vrijeme jačanja svijesti o ženskoj neovisnosti, pa je iz tog razdoblja i njezin hit "Just Because I'm A Woman" u kojem žena suprugu priznaje da je imala seksualnu prošlost i prije ulaska u [[brak]]. Zanimljivo, ne tako davno neke su američke radiostanice odbile puštati njezine pjesme "PMS Blues" i "The Eagle When She Flies" proglasivši ih previše liberalnima. Ni takvi iskoraci nisu joj smanjili popularnost. Nakon što je pjesmama kao što su "Jolene" i "Coat Of Many Colors" osvojila country ljestvice, Dolly Parton je potkraj [[1970-ih]] odlučila osvojiti i širu publiku, što joj je uspjelo već 1977. kad je njezin hit "Here I Go Again" zauzeo treće mjesto Billboardove ljestvice. Kako je postajala sve uspješnija, Dolly Parton se nije uljuljkivala u samozadovoljstvu. I dalje je predano radila, stalno šireći svoje carstvo. Pokrenula je svoj časopis, otvarala [[restoran]]e i klubove, radijske postaje te osnovala zabavni park Dollywood u rodnom [[Tennessee]]ju koji je postao najveća turistička atrakcija te američke države. Dolly Parton sad ima pet [[kuća]], ali u njima, usprkos svom bogatstvu, ne drži poslugu jer joj njezina radnička prošlost ne dopušta da se tako odnosi prema ljudima. Njezin radni dan počinje u tri ujutro, a završava kasno u noći. Kako bi uvijek mogla raditi, posvuda nosi diktafon i CD-player, jer stalno bilježi, zapisuje i preslušava snimke. == Filmska karijera == Osim što je najuspješnija country pjevačica, Dolly Parton je i odlična glumica: 1980. je s [[Jane Fonda]] i [[Lily Tomlin]] glumila u I filmu "Nine To Five" (Od devet do pet), u kojem se tri tajnice osvećuju seksi stičkom šefu. Dolly Parton za film napisala i otpjevala naslovnu pjesmu za koju je bila nominirana za [[Oscar]]a. Uslijedili su filmovi "Steel Magnolias" ("[[Čelične magnolije]]"), 'The Best Little Whorehouse In Texas" (Najbolja mala javna kuća u Texasu") i "Rhinestone", a iako ti filmovi nisu postigli veliki uspjeh, kritičari su uvijek isticali daje dobra glumica. Na snimanju filma "Rhinestone" Dolly Parton se sprijateljila sa Sylvesterom Stalonneom, koji joj je pomogao da se izliječi od teške [[depresija|depresije]] u koju je upala sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. U 36. godini se, naime, morala podvrgnuti djelomičnoj [[histeroktomija|histeroktomiji]], nakon koje su joj liječnici kazali da više nikada moći imati djece. Osim kon operacije se počela naglo debljati, pa joj se činilo da joj se cijeli svijet prevrnuo naglavce. Tih godina čak je počela razmišljati o samoubojstvu. No, Stallone, s kojim se tada intenzivno družila, nije joj dopustio da potone u samosažaljenje, nego joj je pomogao da se izvuče iz depresije i da se s novim žarom vrati snimanju ploča. I stoga, Dolly Parton i dalje redovito snima ploče koje se dobro prodaju, a neke od njih čak su jednako dobre kao i one kojima se proslavila na početku sedamdesetih, stalno širi svoje poslovno carstvo i ni na koji način ne daje naslutiti da razmišlja o mirovini. Dolly Parton nikada nije imala djece, ali je sa suprugom Carlom Deanom, vlasnikom tvrtke za [[asfalt]]iranje, odgojila šestero rođaka. Osim toga, financijski podupire više od stotinu druge rodbine te vodi zakladu Dollywood koja pomaže nadarene siromašne učenike. == Diskografija == ;Studijski albumi {{div col|colwidth=30em}} * 1967: ''[[Hello, I'm Dolly (албум)|Hello, I'm Dolly]]'' * 1968: ''[[Just Because I'm a Woman (албум)|Just Because I'm a Woman]]'' * 1969: ''[[In the Good Old Days (When Times Were Bad) (албум)|In the Good Old Days]]'' * 1969: ''[[My Blue Ridge Mountain Boy (албум)|My Blue Ridge Mountain Boy]]'' * 1970: ''[[The Fairest of Them All (албум)|The Fairest of Them All]]'' * 1971: ''[[Golden Streets of Glory (албум)|Golden Streets of Glory]]'' * 1971: ''[[Joshua (албум)|Joshua]]'' * 1971: ''[[Coat of Many Colors (албум)|Coat of Many Colors]]'' * 1972: ''[[Touch Your Woman (албум)|Touch Your Woman]]'' * 1972: '' [[My Favorite Songwriter: Porter Wagoner (албум)|Porter Wagoner]]'' * 1973: ''[[My Tennessee Mountain Home (албум)|My Tennessee Mountain Home]]'' * 1973: ''[[Bubbling Over (албум)|Bubbling Over]]'' * 1974: ''[[Jolene (албум)|Jolene]]'' * 1974: ''[[Love Is Like a Butterfly (албум)|Love Is Like a Butterfly]]'' * 1975: ''[[The Bargain Store (албум)|The Bargain Store]]'' * 1975: '' [[Dolly: The Seeker/We Used To (албум)|The Seeker/We Used To]]'' * 1976: ''[[All I Can Do (албум)|All I Can Do]]'' * 1977: ''[[New Harvest - First Gathering (албум)|New Harvest... First Gathering]]'' * 1977: ''[[Here You Come Again (албум)|Here You Come Again]]'' * 1978: ''[[Heartbreaker (албум)|Heartbreaker]]'' * 1979: ''[[Great Balls of Fire (албум)|Great Balls of Fire]]'' * 1980: ''[[Dolly, Dolly, Dolly (албум)|Dolly, Dolly, Dolly]]'' * 1980: ''[[9 to 5 and Odd Jobs (албум)|9 to 5 and Odd Jobs]]'' * 1982: ''[[Heartbreak Express (албум)|Heartbreak Express]]'' * 1983: ''[[Burlap & Satin (албум)|Burlap & Satin]]'' * 1984: ''[[The Great Pretender (албум)|The Great Pretender]]'' * 1985: ''[[Real Love (албум)|Real Love]]'' * 1987: ''[[Rainbow (албум)|Rainbow]]'' * 1989: ''[[White Limozeen (албум)|White Limozeen]]'' * 1991: ''[[Eagle When She Flies (албум)|Eagle When She Flies]]'' * 1993: ''[[Slow Dancing with the Moon (албум)|Slow Dancing with the Moon]]'' * 1995: ''[[Something Special (албум)|Something Special]]'' * 1996: ''[[Treasures (албум)|Treasures]]'' * 1998: ''[[Hungry Again (албум)|Hungry Again]]'' * 1999: ''[[The Grass Is Blue (албум)|The Grass Is Blue]]'' * 2001: ''[[Little Sparrow (албум)|Little Sparrow]]'' * 2002: ''[[Halos & Horns (албум)|Halos & Horns]]'' * 2003: ''[[For God and Country (албум)|For God and Country]]'' * 2005: ''[[Those Were the Days (албум)|Those Were the Days]]'' * 2008: ''[[Backwoods Barbie (албум)|Backwoods Barbie]]'' * 2011: ''[[Better Day (албум)|Better Day]]'' {{div col end}} == Reference == {{Reflist|}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{cite book|last=Cash|first=Johnny|authorlink=|title=Cash; the Autobiography|url=https://archive.org/details/cashautobiograph0000cash|year=1998|ref=harv}} * {{cite book|last=Nash|first=Alanna|authorlink=|title=Dolly|url=https://archive.org/details/dolly0000nash|publisher=Reed Books|year=1978|location=Los Angeles, California|isbn=0-89169-523-0|ref=harv}} * {{cite book|last=Parton|first=Dolly|title=Dolly: My Life And Other Unfinished Business|url=https://archive.org/details/dollymylifeother00part_0|publisher=Harper Collins|year=1994|isbn=0-06-017720-9|ref=harv}} * {{cite book|last=Whitburn|first=Joel|authorlink= |title=Top Country Songs 1944–2005|publisher= Billboard charts/Record Research Inc. |year=2005|isbn=0-89820-165-9|ref=harv}} * {{cite book|last=Miller|first=Stephen|title=Smart Blonde – Dolly Parton|url=http://books.google.com/books?id=hZrxRDPPQ48C|year=2008|publisher=Music Sales Group|isbn=978-0-85712-007-6|ref=harv}} * {{Cite book|last=Nash|first=Alanna|authorlink=|title=Dolly: The Biography|url=https://archive.org/details/dollybiography0000nash|publisher=Cooper Square Press|year=2002|isbn=978-0-8154-1242-7|ref=harv}} * {{Cite book|last=Pasternak|first=Judith Mahoney|title=Dolly Parton|publisher= Sterling Publishing |year=1998|isbn=978-1-56799-557-2|ref=harv}} * {{cite book|last=Parton|first=Dolly|title=Dream More: Celebrate the Dreamer in You|url=https://archive.org/details/dreammorecelebra0000doll|year=2012|publisher=Putnam Pub Group|isbn=9780399162480}} * {{cite episode|title=Dolly Parton: The Real Queen Of All Media|url=http://www.cbsnews.com/stories/2009/04/02/60minutes/main4914137_page1.shtml|series=60 Minutes|airdate=June 7, 2009|network=CBS|credits=Reporter: Morley Safer}} {{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.cbsnews.com/stories/2009/04/02/60minutes/main4914137_page1.shtml |access-date=2015-07-19 |archive-date=2013-05-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130517095929/http://www.cbsnews.com/stories/2009/04/02/60minutes/main4914137_page1.shtml |dead-url= }} {{refend}} == Vanjske veze == {{commons}} * {{Official website|http://dollyparton.com}} * {{MusicBrainz artist|id=1d543e07-d0d2-4834-a8db-d65c50c2a856|name=Dolly Parton}} * {{IMDb name|0000573}} * {{worldcat id|lccn-n79-128064}} * [http://countrymusichalloffame.org/Inductees/InducteeDetail/dolly-parton "Dolly Parton"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140701221856/http://countrymusichalloffame.org/Inductees/InducteeDetail/dolly-parton |date=2014-07-01 }}, inductee page at Country Music Hall of Fame and Museum * [http://dollyparton.com/life-of-a-living-legend Dolly Parton Historical Archive] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150918034957/http://dollyparton.com/life-of-a-living-legend |date=2015-09-18 }} {{Nagrada Jean Hersholt}} {{Lifetime|1946|2026|Parton, Dolly}} {{normativna kontrola}} [[Kategorija:Američke country-pjevačice]] [[Kategorija:Američki gitaristi]] [[Kategorija:Američki tekstopisci]] [[Kategorija:Američke filmske glumice]] [[Kategorija:Američke televizijske glumice]] [[Kategorija:Američki filantropi]] [[Kategorija:Dobitnici i dobitnice Zlatne maline]] [[Kategorija:Dobitnici i dobitnice Grammy Award]] [[Kategorija:Umrli od raka]] h5n8m5ur65zwspjx8oo4n3morpynjsp 0 4546050 42690875 41216571 2026-09-22T03:50:34Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690875 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Pellets hand.jpg|thumb|200px|Drveni peleti]] '''Drveni peleti''' su standardizirano oblikovani štapići proizvedeni od [[biomasa|biomase]]. == Opis == Drveni pelet je proizveden iz prešanog usitnjenog drveta ili piljevine, valjkastog je oblika promjera od 6-8 mm i duljine od 10 do 30 mm. Drveni peleti proizvode se pod izrazito visokim pritiskom, pod visokim pritiskom podiže se temperatura drveta i stvara se prirodno “ljepilo” te peleti uspjevaju zadržati oblik valjka i nakon što se ohlade. Kompaktnost peleta je vidljiva i prilikom transporta gdje se pojavljuje tek oko 0,5% drvne prašine. Znači peleti se prešaju iz čiste, nekontaminirane drvne piljevine, bez ikakvih kemijski vezivih sredstava sa visokom toplinskom koncentracijom od oko 5 kWh/kg ili 18 MJ/kg. Imaju vrlo nizak sadržaj vlage (ispod 10%) što omogućava vrlo visoku učinkovitost sagorijevanja. Rabe se u pećima za grijanje stambenih objekata ili za proizvodnju električne energije kao zamjena za [[ugljen]]. Prema toplinskim vrijednostima 2 kg drvnog peleta zamjenjuje cca 1 litru [[loživa ulja|ulja za loženje]] ili 1.85kg peleta zamjenjuje 1m<sup>3</sup> [[prirodni plin|prirodnog plina]]. Peleti su CO2-neutralni. Peleti spadaju u [[Obnovljivi izvori energije|obnovljive izvore energije]] i kod izgaranja pelet ne proizvodi stakleničke plinove kao izvor topline, te se smatra jednim od rijetkih apsolutno prirodnih, sigurnih i zdravih energenata. Kao i ostala drvna [[biomasa]], peleti znatno manje onečišćuju zrak i okoliš jer imaju manje od dozvoljenih graničnih vrijednosti emisija CO, NOx i prašine. Proizvodnja drvenih peleta u [[Europa|Europi]] povećala se sa 1,4 milijuna tona u 2004. do 6,3 milijun tona u 2006. na 7,5 milijuna tona 2007. godine. Proizvodnja je u Hrvatskoj 2007. iznosila 142.300 tona <ref name="Poslovni dnevnik">[http://www.poslovni.hr/vijesti/proizvodaci-izvoze-pelete-jer-ih-u-hrvatskoj-nitko-nece-105691.aspx] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100911095407/http://www.poslovni.hr/vijesti/proizvodaci-izvoze-pelete-jer-ih-u-hrvatskoj-nitko-nece-105691.aspx |date=2010-09-11 }} 13. 01.2009</ref>. == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Wood pellets}} * [http://www.holzpellet.com/deutsch/produkte_pellet_h.htm Fotografije proizvodnje peleta] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070107222741/http://www.holzpellet.com/deutsch/produkte_pellet_h.htm |date=2007-01-07 }} * [http://www.aebiom.org/ European Biomass Association] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080511170116/http://www.aebiom.org/ |date=2008-05-11 }} (AEBIOM), Informacije i statistike u Europi * [http://www.gradimo.hr/Vrsta-grijanja-%E2%80%93-drveni-peleti-/hr-HR/13190.aspx Gradimo hr.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110709095614/http://www.gradimo.hr/Vrsta-grijanja-%E2%80%93-drveni-peleti-/hr-HR/13190.aspx |date=2011-07-09 }} * [http://www.grijanje-klima.com/grijanje/grijanje-na-pelete/ Grijanje na pelete] [[Kategorija:Kruta goriva]] [[Kategorija:Drvna industrija|Peleti]] c3ze27qyvi6ddzsio0muokayz9q2b1h 0 4547872 42690856 42182977 2026-09-22T00:50:40Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690856 wikitext text/x-wiki :''»Disambigvacija« upućuje ovamo. Za ostala značenja vidi [[disambigvacija (disambigvacija)]].'' :''Za disambigvaciju na Wikipediji vidi [[Wikipedia:Razvrstavanje|Wikipedia:Disambigvacija]].'' '''Leksička disambigvacija''' (od [[latinski jezik|lat.]] ''dis-'': raz-, na razne (protivne) strane + ''ambiguus'': dvojak; dvosmislen, dvoznačan), u [[lingvistika|lingvistici]], otklanjanje višestruka značenja u polisemičnih riječi, odn. definiranje pojedinačnih značenja polisemičnih riječi s obzirom na kontekst.<ref name="Edwards">{{cite web |url=http://www.philipedmonds.com/papers/edmonds-2006-ell2-lexical-disambiguation.pdf |title=Disambiguation, lexical |accessdate=26. novembra 2015 |author=Philip Edmonds |date=5. oktobra 2004. |work=Encyclopedia of Language & Linguistics |publisher=Elsevier |pages= 1}}</ref> Postupak izvođenja disambigvacije naziva se ''disambigviranje''; katkad ''ujednoznačivanje'' ili ''razdvosmišljavanje''.<ref>{{cite web |url=http://hrcak.srce.hr/file/103252 |title=Višeznačni odnosi u nazivlju i njihova leksikografska obradba |accessdate=26. novembra 2015 |last=Hudeček |first=Lana |coauthors=Mihaljević, Milica |date=1. lipnja 1996. |work=Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje |publisher=Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje |page=52 |archive-date=2020-03-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200325013900/https://hrcak.srce.hr/file/103252 |url-status=dead }}</ref> U [[računarska lingvistika|računarskoj lingvistici]], za ovaj diskriminativni proces upotrebljava se još i naziv ''disambigvacija smisla riječi'' (engl. ''word-sense disambiguation'', WSD)<ref name="Edwards"/> i predstavlja [[otvoreni problem]] u [[obrada prirodnog jezika|obradi prirodnog jezika]] i [[ontologija (informacijska znanost)|ontologiji]]. Leksičkom disambigvacijom identificira se [[smisao riječi|smisao]] (tj. [[značenje (lingvistika)|značenje]]) riječi u [[rečenica|rečenici]] kad riječ ima [[polisemija|višestruka značenja]]. Rješenje ovog problema utječe na druga računarska pisanja, kao npr. [[diskurs]], što poboljšava relevanciju [[tražilica|tražilicâ]], [[rezolucija anafore|rezoluciju anafore]], [[koherenecija (lingvistika)|koherenciju]], [[inferencija|inferenciju]] ''et cetera''. [[Čovječji mozak]] je prilično vješt u leksičkoj disambigvaciji. Činjenica da je [[prirodni jezik]] oblikovan na način da ju tako puno zahtijeva odraz je te neurološke realnosti. Drugim riječima, ljudski jezik se razvio na način da reflektira (ali i pomaže oblikovati) urođenu sposobnost koju pružaju moždane [[biološka neuralna mreža|neuralne mreže]]. U [[računarstvo|računarstvu]] i [[informacijska tehnologija|informacijskoj tehnologiji]] koja to omogućava, dugoročni izazov predstavljalo je razvijanje sposobnosti kompjutera da izvrši [[obrada prirodnog jezika|obradu prirodnog jezika]] i [[strojno učenje]]. Do danas je istraženo mnoštvo različitih tehnika, od metoda zasnovanih na rječnicima koje upotrebljavaju znanje kodirano u leksičkim izvorima do nadziranih metoda [[strojno učenje|strojnog učenja]] u kojima je [[klasifikator (matematika)|klasifikator]] izvježban za svaku distinktivnu riječ na korpusu primjera ručno anotiranih smislova, do kompletno nenadziranih metoda koje klasteriraju pojave riječi, inducirajući tako njihove smislove. Među njima, nenadzirani pristupi učenju pokazali su se do danas najuspješnijim [[algoritam|algoritmima]]. Teško je utvrditi aktualnu točnost, a da se ne upotrijebi mnoštvo upozorenja. U engleskom jeziku točnost na krupnozrnastom ([[homograf]]skom) nivou rutinski prelazi 90 %, pri čemu neke metode na pojedinim homografima postižu više od 96 %. Na sitnozrnastim distinkcijama smisla, vršne točnosti od 59,1 % do 69,0 % opisane su u recentnim vježbama evaluacije (SemEval-2007, Senseval-2), gdje je osnovna točnost najjednostavnijeg mogućeg algoritma koji je uvijek odabirao najčešći smisao iznosila od 51,4 % do 57 %. == Povezano == * [[ambigvitet]] * [[disambigvacija rečeničnih granica]] * [[indukcija smisla riječi]] * [[kontrolirani prirodni jezik]] * [[leksička supstitucija]] * [[Leskov algoritam]] * [[polisemija]] * [[SemEval]] * [[sintaktički ambigvitet]] * [[smisao riječi]] == Reference == {{reflist|2}} [[Kategorija:Lingvistika]] [[Kategorija:Semantika]] [[Kategorija:Leksikologija]] [[Kategorija:Računarstvo]] cswomdt9ojtvv32jt1zsa2depcfferl 0 4547967 42690977 42406420 2026-09-22T11:46:12Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690977 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Evijärvi | ime_genitiv = | izvorno_ime = | slika_panorama =Evijärvi_church.jpg | veličina_slike =280px | opis_slike= | slika_zastava= | slika_zastava_veličina= | slika_pečat = | slika_pečat_veličina = | slika_grb = | slika_grb_veličina = | slika_amblem_prazno = | slika_amblem_prazno_veličina = | slika_amblem_prazno_opis = | slika_lokacijska_karta_država =Finska | širina-stupnjevi = 63 | širina-minute =22 | širina-oznaka = N | dužina-stupnjevi =23 | dužina-minute =29 | dužina-oznaka = E | lokacija_ime =[[Popis država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Finska}} | lokacija1_ime =[[Finske regije|Regija]] | lokacija1_info =[[Južna Ostrobotnija]] | lokacija2_ime = | lokacija2_info = | lokacija3_ime = | lokacija3_info = | dijelovi = | vrsta_dijelova = | titula_vođe=[[gradonačelnik]] | ime_vođe =Teemu Kejonen | površina_bilješke = | površina_ukupna = 354.01 [[km²]]<ref name=mam/> | površina_kopna = | površina_vode = | postotak_vode = | površina_uža = | površina_šira = | površina_prazno1_ime = | površina_prazno1 = | površina_prazno2_ime = | površina_prazno2 = | visina = | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina =[[2014]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo = | stanovništvo_gustoća= | stanovništvo_uže = | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire =2,651<ref name=mam/> | stanovništvo_šire_gustoća =7.5 stan. / [[km²]]<ref name=mam/> | vremenska_zona=[[UTC+2]] | utc_pomak =+3 | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST= | poštanski_broj = | pozivni_broj= | gradovi_prijatelji = | web_stranica =[http://www.evijarvi.fi/ www.evijarvi] | bilješke = }} '''Evijärvi''' je [[općina]] na [[zapad]]u [[Finska|Finske]] od 2,651 stanovnika.<ref name=mam>{{cite web | url =http://www.citypopulation.de/php/finland-etelapohjanmaa.php | title =Finland: South Ostrobothnia | accessdate = 14. 12. 2015. | language=engleski | publisher=City population}}</ref> == Geografija == Općina Evijärvi leži u [[Južna Ostrobotnija|Regiji Južna Ostrobotnija]], oko istoimenog [[jezero|jezera]], udaljena 84 [[km]] [[sjever]]no od [[državna uprava|administrativnog]] centra [[Južna Ostrobotnija|regije]] [[Seinäjoki]]ja i 72,4 [[km]] [[istok|istočno]] od [[Vaasa|Vaase]] i [[Botnijski zaliv|Botnijskog zaljeva]]. ==Historija== Evijarvi se prvi put spominje sredinom [[16. vijek]]a. Zna se da je [[1760]]. podpadao pod ''[[parohija|Parohiju]] Lappajärvi'', ali se [[1865]]. od nje odvojio i postao samostalna parohija. Općina Evijärvi osnovana je [[1867]].<ref name=his>{{cite web | url =http://www.evijarvi.fi/Default.aspx?id=287125 | title =Evijärvi-Info | accessdate =14. 12. 2015. | language =finski | publisher =Evijärven kunta | archive-date =2016-03-04 | archive-url =https://web.archive.org/web/20160304111115/http://www.evijarvi.fi/Default.aspx?id=287125 | url-status =dead }}</ref> Krajem [[19. vijek]]a nastupila je kriza, pa je velik broj stanovnika emigrirao u [[Sjeverna Amerika|Sjevernu Ameriku]]. Kasnije se stanje popravilo pa je oko [[1920]] općina imala 4159 stanovnika, ali odtad uz povremene oporavke, broj stanovnika opada. == Pobratimske općine== * {{flag|Estonija}}, [[Vändra]]<ref name=his/> == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat|Evijärvi}} * [http://www.evijarvi.fi/ ''Službene stranice Općine Evijärvi''] {{fi icon}} [[Kategorija:Općine Finske]] 3qpxko7fp87kisnr9e092ca75htv9al 0 4549017 42690829 42689898 2026-09-21T19:48:08Z Zavičajac 76707 42690829 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Chewa mask - Malawi.jpg|mini|Ritulana maska koja se koristi u ritualu [[Gule Wamkulu]] kulta naroda [[Chewa]] u [[Malavi]]ju, [[Zambija|Zambiji]] i [[Mozambik]]u.]] '''Popis nematerijalne svjetske baštine u Africi''' čini [[UNESCO]]-va [[nematerijalna svjetska baština]] [[Afrika|afričkih]] država, prema abecednom redu i godini upisa. Oznakom (*) je označena [[Popis nematerijalne svjetske baštine za hitnu zaštitu|nematerijalna baština na popisu hitne zaštite]]. === Alžir === * 2008. - [[Ahelil]] * 2012. - [[Običaji i umješnost svadbenih kostima u Tlemcenu]] * 2013. - [[Anualno hodočašće do mauzoleja Sidi Čeika]] * 2013. - [[Imzad]] * 2014. - [[Sebeiba]] * 2015. - [[Sbua]] * 2018. - [[Znanje i vještine mjerača vode fogara]] * 2020. - [[Proizvodnja i potrošnja kuskusa]] * 2021. - [[Arapska kaligrafija]] * 2021. - [[Narodna pjesma Rai u Alžiru]] * 2023. - [[Graviranje|Graviranje metala]] * 2024. - [[Ženski svečani kostimi u Alžiru]] * 2024. - [[Hena]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/algeria-DZ Nematerijalna kulturna baština u Alžiru - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Angola === * 2021. - [[Sona]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/angola-AO Nematerijalna kulturna baština u Angoli - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Benin === * 2008. - [[Usmena baština naroda Gelede]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/benin-BJ Nematerijalna kulturna baština u Beninu - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Bocuana === * 2012. - [[Kgatleng porcelan]] * 2017. - [[Dikopelo folk muzika]] * 2019. - [[Narodna igra Seperu]] * 2012. - [[Vosala]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/botswana-BW Nematerijalna kulturna baština u Bocuani - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Burkina Faso === * 2024. - [[Običaji i izričaji na balafonu naroda Senufo]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/burkina-faso-BF Nematerijalna kulturna baština u Borkuni Faso - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Burundi === * 2014. - [[Ritualni ples kraljevskog bubnja]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/burundi-BI Nematerijalna kulturna baština u Burundiju - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Čad === * 2025. - [[Guruna]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/chad-TD Nematerijalna kulturna baština u Čadu - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Demokratska Republika Kongo === * 2021. - [[Kongoanska rumba]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/democratic-republic-of-the-congo-CD Nematerijalna kulturna baština u Demokratskoj Republici Kongo - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Džibuti === * 2023. - [[Xeedho]] * 2024. - [[Kongoanska rumba]] * 2024. - [[Usmeni običajni zakoni hrišćanskih zajednica ]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/djibouti-DJ Nematerijalna kulturna baština u Džibutiju - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Egipat === * 2008. - [[Al-Sirah Al-Hilaliyyah]] * 2016. - [[Tahteeb]] * 2018. - [[Ručno lutkarstvo u Egiptu]] * 2020. - [[Ručno tkanje u Gornjem Egiptu]] * 2021. - [[Arapska kaligrafija]] * 2022. - [[Datulja]] * 2022. - [[Festivali povezani s putovanjem Svete obitelji u Egiptu]] * 2023. - [[Graviranje|Graviranje na metalima]] * 2024. - [[Semsemiah]] * 2024. - [[Hena]] * 2025. - [[Koshary]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/egypt-EG Nematerijalna kulturna baština u Egiptu - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Ekvatorijalna Gvineja === <ref>[https://ich.unesco.org/en/state/equatorial-guinea-GQ Nematerijalna kulturna baština u Ekvatorijalnoj Gvineji - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Eritreja === <ref>[https://ich.unesco.org/en/state/eritrea-ER Nematerijalna kulturna baština u Eritreji - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Esvatini === * 2024. - [[Marula feestilav]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/eswatini-SZ Nematerijalna kulturna baština u Esvatiniju - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Etiopija === * 2013. - [[Proslava pronalaska Pravog Križa]] * 2015. - [[Fichee-Chambalaalla]] * 2016. - [[Gada sistem]] * 2019. - [[Etiopska epifanija]] * 2023. - [[Shuwalid festival]] * 2024. - [[Usmeni običajni zakoni hrišćanskih zajednica]] * 2025. - [[Gifaataa]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/ethiopia-ET Nematerijalna kulturna baština u Etiopiji - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Gabon === * 2025. - [[Mvet Oieng]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/gabon-GA Nematerijalna kulturna baština u Gabonu - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Gambija === * 2008. - [[Kankurang]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/gambia-GM Nematerijalna kulturna baština u Gambiji - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Gana === * 2024. - [[Izrada tradicionalnog tkanog tekstila Kente]] * 2025. - [[Highlife muzika i ples]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/ghana-GH Nematerijalna kulturna baština u Gani - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> [[Datoteka:Kaya-skog.jpg|mini|Šuma [[Kaya svetišta]] naroda [[Mijikenda]], [[Kenija]]]] === Gvineja === * 2008. - Kulturni prostor [[Sosso-Bala]] === Kamerun === * 2023. - [[Nguon]] * 2024. - [[Ngondo]] * 2021. - [[Guruna]] * 2021. - [[Mvet Oieng]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/cameroon-CM Nematerijalna kulturna baština u Kamerunu - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Kenija === * 2009. - Tradicije i običaji naroda [[Mijikenda]] u [[Kaya svetišta]]-šumama* * 2014. - [[Isukuti]] ples zajednica [[Isukha]] i [[Idakho]] u zapadnoj Keniji === Komori === * 2025. - [[Zaffa u tradicionalnom vjenčanju]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/comoros-KM Nematerijalna kulturna baština u Komorima - ich.unesco.org - Pristupljeno 19. avgust 2026.]</ref> === Kongo === * 2021. - [[Kongoanska rumba]] * 2025. - [[Mvet Oieng]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/congo-CG Nematerijalna kulturna baština u Kongu - ich.unesco.org - Pristupljeno 19. avgust 2026.]</ref> [[Datoteka:Zafimaniry house.JPG|mini|Tradicionalna drvena kuća naroda [[Zafimaniry]], [[Madagaskar]]]] === Madagaskar === * 2008. - [[Drvorezbarstvo naroda Zafimaniri]] === Malavi === * 2008. - Ritualni ples [[Gule Wamkulu]] kulta naroda [[Chewa]] u [[Malavi]]ju, [[Zambija|Zambiji]] i [[Mozambik]]u * 2008. - [[Vimbuza]] ples za izliječenje * 2014. - [[Tchopa]], žrtveni ples naroda [[Lhomwe]] iz južnog Malavija === Mali === * 2008. - [[Yaral]] i [[Degal]] * 2009. - [[Sedmogodišnje krovopokrivanje Kamablona]] * 2009. - [[Povelja Manden]] * 2009. - [[Sanké mon]] * 2011. - [[Kôrêdugaw]] * 2013. - [[Imzad]], * 2014. - [[Dolazak maski i lutaka kod Markala]] * 2021. - [[M’Bolon]] * 2024. - [[Običaji i izričaji na balafonu naroda Senufo]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/mali-ML Nematerijalna kulturna baština u Maliju - ich.unesco.org - Pristupljeno 19. avgust 2026.]</ref> [[Datoteka:Djemaa_el_Fna,_evening.JPG|mini|Trg [[Džama el Fna]] u [[Marakeš]]u ([[Maroko]])]] === Maroko === * 2008. - Anualno okupljanje stanovnika [[Sahara|Sahare]] [[Moussem]] u [[Tan-Tan]]u * 2008. - Kulturni prostor trga [[Jemaa el-Fna]] u [[Marakeš]]u * 2010. - [[Mediteranska prehrana]] * 2012. - [[Festival trešnje u Safrou]] * 2012. - [[Sokolarstvo]] * 2021. - [[Arapska kaligrafija]] * 2023. - [[Graviranje|Graviranje metala]] === Mauritanija === * 2011. - [[Mauri|Maurski]] [[ep]] [[T’heydinn]] * 2021. - [[Arapska kaligrafija]] * 2023. - [[Graviranje|Graviranje metala]] === Mozambik === * 2008. - Ritualni ples [[Gule Wamkulu]] kulta naroda [[Chewa]] u [[Malavi]]ju, [[Zambija|Zambiji]] i [[Mozambik]]u * 2008. - [[Chopi Timbila]], glazba na tradicionalnim [[ksilofon]]ima naroda [[Chopi]] [[Datoteka:Yoruba divination board.jpg|mini|Drvena ploča bogova naroda [[Ife]], [[Nigerija]]]] === Namibija === * 2015. - [[Oshituthi shomagongo]], festival voća [[marula]] === Niger === * 2008. - [[Usmena baština naroda Gelede]] * 2008. - Sustav bogoštovlja naroda [[Ife]] * 2009. - Maskarada [[Ijele]] * 2013. - [[Imzad]], običaji i znanja [[Tuarezi|tuareške]] zajednice * 2015. - [[Prakse i izričaji šaljivih veza u Nigeru]] === Obala Bjelokosti === * 2008. - [[Gbofe iz Afounkahe]] * 2017. - [[Zaouli]] * 2023. - [[Tradicionalne vještine tkanja pregača u Obali Bjelokosti]] * 2024. - [[Običaji i izričaji na balafonu naroda Senufo]] * 2024. - [[Vještine povezane s proizvodnjom Attiékéa]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/cote-d-ivoire-CI Nematerijalna kulturna baština u Obali Slonovače- ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Senegal === * 2008. - [[Kankurang]] * 2013. - [[Xooy]], ceremonija obožavanja bogova naroda [[Serer]] === Somalija === * 2024. - [[Usmeni običajni zakoni hrišćanskih zajednica]] === Srednjoafrička Republika === * 2008. - [[Polifono pjevanje Aka Pigmeja]] <ref>[https://ich.unesco.org/en/state/central-african-republic-CF Nematerijalna kulturna baština u Srednjoafričkoj Republici - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Sudan === * 2021. - [[Arapska kaligrafija]] * 2023. - [[Graviranje|Graviranje metala]] === Togo === * 2008. - Usmena baština naroda [[Gelede]] [[Datoteka:FatuIva TapaMaking 4 20061111.jpg|mini|Pravljenje Bark tkanina, [[Uganda]]]] === Tunis === * 2021. - [[Arapska kaligrafija]] * 2023. - [[Graviranje|Graviranje metala]] === Uganda === * 2008. - Tradicionalno pravljenje tkanina [[Bark]] naroda [[Baganda]] * 2011. - [[Bigwala]], glazba tikvi i ples kraljevstva [[Busoga]]* * 2013. - [[Empaako]] običaj naroda [[Batooro]], [[Banyoro]], [[Batuku]], [[Batagwenda]] i [[Banyabindi]] iz zapadne [[Uganda|Ugande]] * 2014. - Čišćenje beba dječaka naroda [[Lango]] u središnjoj sjevernoj Ugandi* * 2015. - [[Koogere]] oralna tradicija naroda [[Basongora]], [[Banyabindi]] i [[Batooro]]* === Zambija === * 2008. - [[Gule Wamkulu]] * 2008. - [[Makishi]] * 2018. - [[Mooba]] * 2020. - [[Budima]] * 2022. - [[Kalela]] * 2024. - [[Mangwengwe]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/zambia-ZM Nematerijalna kulturna baština u Zambiji - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Zelenortska Ostrva === * 2021. - [[Morna]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/cabo-verde-CV Nematerijalna kulturna baština u Zelenortskim Ostrvima - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> === Zimbabve === * 2008. - [[Mbende Jerusarema]] * 2020. - [[Mbira (Sansi)]]<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/zimbabwe-ZW Nematerijalna kulturna baština u Zimbabveu - ich.unesco.org - Pristupljeno 14. septembar 2026.]</ref> == Povezano == * [[Popis nematerijalne svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]] * [[Popis nematerijalne svjetske baštine u Americi]] * [[Popis nematerijalne svjetske baštine u Evropi]] * [[Popis nematerijalne svjetske baštine za hitnu zaštitu]] == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?lg=en&pg=00001 UNESCO Nematerijalna svjetska baština] - službene stranice [[Kategorija:Svjetska baština u Africi|#]] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Africi]] [[Kategorija:Liste svjetske baštine|Afrika]] 6kskk4ucfkox8sqwaxylwdvekt5iwc7 0 4562700 42690968 42682061 2026-09-22T11:27:11Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690968 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Pesma Evrovizije | ekavica = da | naslov = Pesma Evrovizije | godina = 2016. | izvorni_slogan = {{jez|en|iskošeno=ne|Come together}}<br>({{prev|Zbližimo se}}) | slika = | veličina_slike = | opis_slike = Evrovizija 2016. godine se održala u Stokholmu | datum = | četvrtfinale = | polufinale = | polufinale1 = [[10. maj]] [[2016]]. | polufinale2 = [[12. maj]] [[2016]]. | druga_šansa = | finale = [[14. maj]] [[2016]]. | mesto_održavanja = {{flagicon|ŠVE}} [[Globen arena]], [[Stokholm]], [[Švedska]] | voditelji = [[Petra Mede]]<br />[[Mons Selmerlev]] | dirigent = | režiser = [[Sven Stojanović]] | izvršni_supervizor = [[Jon Ola Sand]] | izvršni_producent = [[Martin Esterdal]] | emiter = {{flagicon|ŠVE}} [[Sveriges Television|SVT]] | čin_otvaranja = <small>'''Prvo polufinale:''' ''[[Heroes (pesma)|Heroes]]''<br />'''Drugo polufinale:''' ''That's Eurovision''&zwj;<ref name="SF2 Opening Number">{{cite web|last1 = Bayley|first1 = Matheson|title = ''That's Eurovision'' – Music by Matheson Bayley, Lyric by Matheson Bayley, Edward af Sillén and Daniel Réhn|url = http://www.mathesonbayley.com/thats_eurovision.php|accessdate = 13. 5. 2016|archivedate = 2016-05-14|archiveurl = https://web.archive.org/web/20160514120338/http://www.mathesonbayley.com/thats_eurovision.php|deadurl = yes}}</ref><br />'''Finale:''' ''Parade of Flags: A tribute to Swedish fashion design and dance music''</small> | u_pauzi = <small>'''Prvo polufinale:''' ''The Grey People''<br />'''Drugo polufinale:''' ''Man vs Machine''<br />'''Finale:''' [[Džastin Timberlejk]]; ''[[Rock Your Body]]'', ''[[Can't Stop the Feeling!]]''</small> | reprizni_čin = | broj_pesama = 42 | zemlje_debitanti = | zemlje_povratnice = {{Evrovizija|Bosna i Hercegovina}}<br />{{Evrovizija|Bugarska}}<br />{{Evrovizija|Ukrajina}}<br />{{Evrovizija|Hrvatska}} | povukle_se = {{Evrovizija|Portugal}}<br />{{Evrovizija|Rumunija}} | sistem_glasanja = Žiri svake zemlje dodelio je<br />(redom) 12, 10, 8, 7, 6, 5, 4, 3, 2 i 1 poen(a) za svojih top 10 pesama.<br />Zatim su, po završetku glasanja, voditelji objavili isti set poena ali obrnutim redosledom; ovaj drugi set su poeni dobijeni obradom glasova publike.&zwj;<sup>1</sup> | mapa = ESC 2016 Map.svg | legenda = {{colorbox|#22b14c}} Države učesnice finala<br>{{colorbox|#d40000}} Države koje su ispale u polufinalima<br>{{colorbox|#ffc20e}} Države koje su učestvovale nekada u prošlosti, ali ne i 2024. | pobednička_pesma = {{Evrovizija|Ukrajina}} — ''[[1944 (pesma)|1944]]'' | pobednički_ples = | prethodna = 2015 | naredna = 2017 | naziv = Pesma Evrovizije | fusnote = <sup>1</sup> promena u sistemu glasanja je to što se glasovi publike i ocene žirija od ovog takmičenja više ne kombinuju u jedinstvene ocene za pojedinu pesmu koje objavljuju prezenteri nacionalnog žirija&zwj;<ref name="voting changes">{{cite web|last=Jordan|first=Paul|url=http://www.eurovision.tv/page/news?id=biggest_change_to_eurovision_song_contest_voting_since_1975|title=Biggest change to Eurovision Song Contest voting since 1975|publisher=Eurovision.tv|accessdate=18. 2. 2016|date=18. 2. 2016}}</ref> }} '''Pesma Evrovizije 2016.''' ({{jez-engl|Eurovision Song Contest 2016}}; {{jez-fr|Concours Eurovision de la chanson 2016}}) bio je 61. po redu izbor za [[Pesma Evrovizije|Pesmu Evrovizije]]. Održan je u [[Stokholm]]u, glavnom gradu [[Švedska|Švedske]], zahvaljujući pobedi [[Mons Selmerlev|Monsa Selmerleva]] na [[Pesma Evrovizije 2015.|Evroviziji 2015.]] godine u [[Beč]]u, sa pesmom ''[[Heroes (pesma)|Heroes]]''.‍<ref name="LocationChosen"/> Švedska je po treći put ugostila takmičare festivala, a prva dva domaćinstva imala je [[Pesma Evrovizije 1975.|1975]]. i [[Pesma Evrovizije 2000.|2000]]. godine. Emiter takmičenja bio je švedski javni servis [[Sveriges Television|SVT]]. Polufinalne večeri bile su [[10. maj|10]]. i [[12. maj]]a [[2016]]. godine, a veliko finale je održano [[14. maj]]a [[2016]]. godine. Voditelji šoua su bili [[Petra Mede]] i Mons Selmerlev. Na takmičenju su učestvovale ukupno 42 zemlje, a kao zemlje povratnice učešće su uzeli [[Ukrajina]] (nakon jednogodišnje pauze), [[Bugarska]] i [[Hrvatska]] (nakon dvogodišnje pauze) te [[Bosna i Hercegovina]] (nakon trogodišnje pauze), dok su [[Portugalija|Portugal]] i [[Rumunija]] ovo takmičenje preskočili zbog finansijskih razloga i dugova neizmirenih EBU. Debitanata 2016. godine na Evroviziji nije bilo. Nakon napetog procesa glasanja baziranog na dodeljivanju poena od strane nacionalnog žirija i publike u omjeru 50:50, pobedu na takmičenju je odnela [[Ukrajina na izboru za Pesmu Evrovizije|Ukrajina]] sa pesmom ''[[1944 (pesma)|1944]]'', izvođačice [[Džamala|Džamale]], dok je [[Rusija na izboru za Pesmu Evrovizije|Rusija]] — sa pesmom ''[[You Are the Only One (pesma Sergeja Lazareva)|You Are the Only One]]'' ({{jez-srp|Ti si jedina}}) — osvojila prvo mesto po glasovima publike. Drugoplasirana je [[Dami Im]] iz [[Australija na izboru za Pesmu Evrovizije|Australije]] sa pesmom ''[[Sound of Silence (pesma Dami Im)|Sound of Silence]]'' ({{jez-srp|Zvuk tišine}}), a trećeplasirana Rusija. Australija je, međutim, prikupivši većinu glasova žirija dobila dovoljno poena da nadmaši volju gledalaca. Ovo je bio prvi put od [[Pesma Evrovizije 1975.|1975]]. godine da se uvede novi sistem glasanja; glasovi žirija i ocene publike se od 2016. godine više ne spajaju u jedan set poena koje objavljuje žiri odnosno čitaju prezenteri, već rezultate televotinga — nakon što se objavi zaseban set poena (12, 10, 8—1) žirija — kao drugi set poena u obrnutom redosledu (1—8, 10, 12) objavljuju voditelji. Ukrajina je ostvarila drugu pobedu u poslednjih dvanaest godina, a sveukupno takođe drugu (posle pobede [[Ruslana|Ruslane]] [[Pesma Evrovizije 2004.|2004]]. pesmom ''[[Wild Dances]]''). Prvi put na Evroviziji desilo se da pobednik ne osvoji prvo mesto ni po glasovima žirija ni po televotingu (Džamala je bila druga na oba glasanja). Do ovog takmičenja, nikada se nije otpevala pesma na [[Krimskotatarski jezik|krimskotatarskom jeziku]]. [[Bosna i Hercegovina na izboru za Pesmu Evrovizije|Bosna i Hercegovina]] i [[Grčka na izboru za Pesmu Evrovizije|Grčka]] prvi put nisu prošle u finale (Grčka prvi put posle [[Pesma Evrovizije 2000.|2000]]). Australija je u finalu imala bolji plasman u odnosu na prošlogodišnje takmičenje na kom je učestvovala kao debitant, dok je [[Bugarska na izboru za Pesmu Evrovizije|Bugarska]] takođe imala najbolji plasman u finalu od [[Pesma Evrovizije 2005.|2005]]. od kada je počela da se takmiči. Takmičenje 2016. godine bilo je najuspešniji rezultat ikada za predstavnike [[Češka|Češke Republike]] jer su prvi put prošli u finale. Rekordnih 200 miliona gledalaca širom sveta pratilo je takmičenje, a ovime je oboren rekord iz 2015. godine, i to za 3 miliona.‍<ref name="200 million">{{cite web |url=http://www.ebu.ch/contents/news/2016/05/ukraine-wins-61st-eurovision-son.html |title=Eurovision Song Contest 2016 reaches 200 million worldwide |publisher=Eurovision.tv |last=Goodman |first=Dave |date=14. 5. 2016 |accessdate=16. 5. 2016 |archive-date=2016-05-16 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160516100947/http://www.ebu.ch/contents/news/2016/05/ukraine-wins-61st-eurovision-son.html }}</ref>‍<ref name="197 million">{{cite web|last1=Storvik-Green|first1=Simon|title=Nearly 200 million people watch Eurovision 2015|url=http://www.eurovision.tv/page/news?id=nearly_200_million_people_watch_eurovision_2015|website=eurovision.tv|publisher=European Broadcasting Union|accessdate=8. 6. 2015|date=3. 6. 2015}}</ref> == Izbor grada domaćina == {{glavni|Stokholm}} [[Datoteka:Stockholm Globe Arena 2012.jpg|mini|levo|270p|Mesto održavanja — [[Globen arena|Erikson gloub]]]] U sledećoj tabeli dati su gradovi koji su iskazali interesovanje za domaćinstvo takmičenja 2016. godine.‍<ref name="Bidding Cities">{{cite web|last1=Jiandani|first1=Sanjay|title=Malmö to host Eurovision again?|url=http://esctoday.com/104452/eurovision-2015-malmo-to-host-eurovision-again/|website=esctoday,com|publisher=ESCToday|accessdate=1. 6. 2015|date=1. 6. 2015}}</ref> [[Sveriges Television|SVT]] ({{jez-šve|Sveriges Television}} — „Švedska televizija”) je 24. maja 2015. godine objavio da je njihov prvi izbor arene, koja će da ugosti pevače Evrosonga, stokholmska [[Tele2 arena]]. Međutim, i drugi gradovi i dalje su bili u mogućnosti da se „takmiče”. Nakon pobede Švedske u Beču, svi oni koji su želeli da predaju aplikacijsku ponudu Švedskoj televiziji, to su mogli da učine u roku od tri sedmice. Više informacija od emitera u vezi sa izborom arene očekuje se sredinom leta.‍<ref name="expressen.se_29May"/>‍<ref>{{cite web|last1=Jiandani|first1=Sanjay|title=Preparations in full swing in Sweden|url=http://www.esctoday.com/104336/eurovision-2016-preparations-in-full-swing-in-sweden/|website=Esctoday.com|publisher=ESCToday|accessdate=29. 5. 2015|date=26. 5. 2015}}</ref> [[Evropska radiodifuzna unija]] (EBU) objavila je određene uslove i detalje koje dvorana koja će da ugosti takmičenje i domaćin moraju da ispoštuju. * Rečeno je da grad domaćin mora da ima određen broj hotela i hotelskih soba koje se nalaze u neposrednoj blizini arene. * Arena mora da bude u mogućnosti da ponudi lože. * Pres-centar specifične veličine mora da bude obezbeđen. * SVT mora da ima omogućen pristup domaćinskoj dvorani najmanje 4—6 nedelja pre prenosa, kako bi se bina, osvetljenje i ostali tehnički detalji mogli detaljno pripremiti. * Grad domaćin mora da bude u blizini većeg aerodroma. [[8. jul]]a [[2015]]. godine konačno je određeno da će domaćin biti glavni grad Švedske, a izabrana arena bila je stokholmska dvorana [[Globen arena|Erikson gloub]].‍<ref name="LocationChosen">{{cite web|last=Granger|first=Anthony|url=http://eurovoix.com/2015/07/08/esc16-stockholm-to-host-eurovision-2016/|title=ESC’16: Stockholm To Host Eurovision 2016|website=eurovoix.com|accessdate=8. 7. 2015|date=8. 7. 2015}}</ref>‍<ref>{{cite web|title=Stockolm to host 2016 Eurovision|url=http://www.eurovision.tv/page/news?id=stockholm_to_host_2016_eurovision_song_contest|website=eurovision.tv|publisher=Eurovision official|accessdate=8. 7. 2015|date=26. 5. 2015}}</ref> Ovo je bio drugi put da Erikson gloub ugosti takmičenje, a prvi put je ova arena bila domaćin [[Pesma Evrovizije 2000.|Pesme Evrovizije 2000]].‍<ref name="eurovision.tv">{{cite web|url=http://www.eurovision.tv/page/news?id=stockholm_to_host_2016_eurovision_song_contest|title=Stockholm to host 2016 Eurovision Song Contest|work=Eurovision.tv|accessdate=8. 7. 2015}}</ref> Erikson gloub je takođe postao i prva arena koja je takmičenje ugostila dva puta; prvi je to učinio Svetski forum u [[Hag]]u koji je ugostio takmičenje [[Pesma Evrovizije 1976.|1976]]. i [[Pesma Evrovizije 1980.|1980]]. godine, a drugi Međunarodni centar za konvenciju u [[Jerusalim]]u koji je Evrosong ugostio [[Pesma Evrovizije 1979.|1979]]. i [[Pesma Evrovizije 1999.|1999]]. godine.‍<ref name="eurovision.tv"/> {{location map+ |Sweden |float=right |width=310|caption=Gradovi koji su konkurisali za domaćinstvo<br /><small>(izabrani grad domaćin je označen crvenom tačkom)</small> |places= <small>{{location map~ |Sweden |lat=57.7 |long=11.966667 |label=[[Geteborg]]|mark=Orange pog.svg|marksize=7}}</small> <small>{{location map~ |Sweden |lat=63.290833 |long=18.715556 |label=[[Ernšeldsvik]]|position=left|mark=Orange pog.svg|marksize=7}}</small> <small>{{location map~ |Sweden |lat=58.4158 |long=15.6253 |label=[[Linćeping]]|position=left|mark=Orange pog.svg|marksize=7}}</small> <small>{{location map~ |Sweden |lat=60.616667 |long=16.783333 |label=[[Sandviken]]|position=left|mark=Orange pog.svg|marksize=7}}</small> <small>{{location map~ |Sweden |lat=60.674722 |long=17.141667 |label=[[Jevle]]|mark=Orange pog.svg|marksize=5}}</small> <u> '''{{location map~ |Sweden |lat=59.329444 |long=18.068611 |label=[[Stokholm]]|mark=Red pog.svg|marksize=7}}'''</u> <small>{{location map~ |Sweden |lat=59.273889 |long=15.2075 |label=[[Erebro]]|position=left|mark=Blue pog.svg|marksize=7}}</small> <small>{{location map~ |Sweden |lat=55.583333 |long=13.033333 |label=[[Malme]]|mark=Blue pog.svg|marksize=7}}</small> <small>{{location map~ |Sweden |lat=59.858056 |long=17.644722 |label=[[Upsala]]|position=left|mark=Blue pog.svg|marksize=7}}</small> }} {| class="wikitable" |- ! Grad‍<ref name="Bidding Cities"/> ! Arena‍<ref name="Bidding Cities"/> ! Kapacitet ! Napomene‍<ref name="Bidding Cities"/> |- ! colspan="4" | Gradovi kandidati |- | [[Geteborg]] | [[Skandinavijum]] | <div style="text-align:right">14.000&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;</div> | Domaćin [[Pesma Evrovizije 1985.|Pesme Evrovizije 1985.]] godine. |- | [[Ernšeldsvik]]‍<ref>{{Cite web|title=Örnsköldsvik enters the race with Fjällräven Center|url=http://esctoday.com/104692/eurovision-2016-ornskoldsvik-enters-the-race-with-fjallraven-center/|accessdate=12. 6. 2015}}</ref> | {{nowrap|[[Fjelreven centar]]}} | <div style="text-align:right">9.800&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;</div> | — |- | [[Linćeping]] | [[SAAB arena]] | <div style="text-align:right">11.500&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;</div> | — |- | {{nowrap|[[Sandviken]] i [[Jevle]]}}‍<ref>{{Cite web|title = Eurovision Eurovision 2016: Sandviken enters the host city race with Göransson Arena!|url = http://esctoday.com/104533/eurovision-2016-sandviken-enters-the-host-city-race-with-goransson-arena/|accessdate=2. 6. 2015}}</ref> | {{nowrap|[[Jeranson arena]]}} | <div style="text-align:right">10.000&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;</div> | Ako ova opcija bude odabrana, Sandviken će ugostiti polufinala i finale u [[Jeranson arena|Jeranson areni]], dok će se u Jevlu održavati drugi, sporedni delovi takmičenja.‍<ref>{{Cite web|title = ESC '16: Gävle & Sandviken Submit Joint Bid|url = http://eurovoix.com/2015/06/09/esc16-gavle-sandviken-submit-joint-bid/|accessdate=9. 6. 2015}}</ref> |- | rowspan=3 | '''[[Stokholm]]'''‍<ref name="Stockholm3Bids">{{cite web|url=http://esctoday.com/104526/eurovision-2016-stockholms-bid-to-host-esc-includes-3-pontential-venues/|title=Eurovision 2016: Stockholm’s bid to host ESC includes 3 potential venues|website=esctoday.com|accessdate=20. 7. 2015|date=2. 6. 2015|last=Jiandani|first=Sanjay}}</ref>‍<ref name="StockholmBid">{{cite web|url=http://wiwibloggs.com/2015/06/12/eurovision-2016-host-city-stockholm-globen-area/97994/|title=Eurovision 2016 Host City: Stockholm applies with Globen Area, not Friends Arena|website=wiwibloggs.com|accessdate=12. 6. 2015|date=12. 6. 2015|last=Xifaras|first=Billy}}</ref> | [[Anekset]] | <div style="text-align:right">4.000&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;</div> | — |- | style="background:#ccf;"| '''[[Globen arena|Erikson gloub]]''' | <div style="text-align:right">16.000&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;</div> | Domaćin [[Pesma Evrovizije 2000.|Pesme Evrovizije 2000.]] godine i finālā stokholmskog [[Melodifestivalen]]a od 2002. do 2012. godine. Stokholmska arena je za domaćina je izabrana [[8. jul]]a [[2015]]. godine.‍<ref name="LocationChosen" /> |- | [[Hovet]] | <div style="text-align:right">9.000&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;</div> | — |- ! colspan="4" | Neuspeli pokušaji |- | [[Geteborg]]‍<ref name="UlleviWithdrawal">{{cite web|url=http://www.gp.se/kulturnoje/1.2744807-inget-eurovision-pa-ullevi|title=Inget Eurovision på Ullevi|website=GP.se|accessdate=13. 6. 2015|date=12. 6. 2015}}</ref> | [[Stadion Ulevi]] | <div style="text-align:right">75.000&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;</div> | Predlog za domaćinstvo je zavisio od toga da li će gradnja krova za stadion [[Stadion Ulevi|Ulevi]] biti odobrena ili ne. Ideja je kasnije propala zbog troškova koje bi rekonstrukcija zahtevala.‍<ref name="UlleviWithdrawal"/> |- | [[Erebro]] | | | — |- | [[Malme]]‍<ref>{{cite web|url=http://esctoday.com/104545/eurovision-2016-malmo-is-very-much-in-the-host-city-race/|title=Eurovision 2016: Malmö is very much in the host city race!|website=esctoday.com|publisher=ESCToday|accessdate=2. 6. 2015|date=2. 6. 2015}}</ref>‍<ref name="MalmöWithdrawal">{{cite web|url=http://eurovoix.com/2015/06/11/esc16-malmo-withdraws-its-bid-to-host/|title=ESC’16: Malmö Withdraws It’s Bid To Host|website=eurovoix.com|accessdate=11. 6. 2015|date=11. 6. 2015}}</ref> | [[Malme arena]] | <div style="text-align:right">15.500&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;</div> | Domaćin [[Pesma Evrovizije 2013.|Pesme Evrovizije 2013.]] godine. Iz utrke za domaćinstvo povukao se [[11. jun]]a [[2015]]. godine, navodeći kao razlog nedostupnost arene tokom nekoliko sedmica pre samog takmičenja, a što je jedan od uslova [[Evropska radiodifuzna unija|EBU]]-a. |- | rowspan=2 | [[Stokholm]]‍<ref name="StockholmBid"/> | [[Tele2 arena]] | <div style="text-align:right">45.000&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;</div> | Prema izveštavanjima medija, [[Tele2 arena]] je bila prvi izbor za SVT posle [[Pesma Evrovizije 2015.|Evrovizije 2015]].‍<ref name="expressen.se_29May">{{cite web|last1=Selåker|first1=Johannes|last2=Olausson|first2=Mathilda|title=Här är arenan där SVT vill anordna Eurovision|url=http://www.expressen.se/noje/har-ar-arenan-dar-svt-vill-anordna-eurovision/|website=expressen.se|publisher=Expressen|accessdate=29. 5. 2015|language=švedskom|trans-title=This is the arena where the SVT want to organize Eurovision|date=24. 5. 2015}}</ref>‍<ref>{{cite web|url=http://www.escdaily.com/eurovision-2016-what-do-we-know-so-far/|title=Eurovision 2016: What do we know so far?|website=Escdaily.com|accessdate=26. 6. 2015|date=26. 5. 2015|archive-date=2015-10-15|archive-url=https://web.archive.org/web/20151015064934/http://www.escdaily.com/eurovision-2016-what-do-we-know-so-far/}}</ref> Međutim, arena neće da posluži održavanju Evrovizije zbog uslova SVT-a koji mora da ima omogućen pristup domaćinskoj dvorani najmanje 4—6 nedelja pre prenosa (švedski fudbalski tim Hamarbi IF arenu treba u ovo vreme za potrebe održavanja domaćinskih utakmica).‍<ref name="NoBigArena"/> |- | [[Frends arena]] | <div style="text-align:right">65.000&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;</div> | Frends arena je najveći fudbalski stadion i arena zatvorenog tipa u Švedskoj, ali i u ostalim [[Nordijske zemlje|nordijskim zemljama]]. Bila je domaćin finala [[Melodifestivalen]]a 2013, 2014. i 2015. godine, ali je na kraju objavljeno da više nije deo stokholmske ponude.‍<ref name="StockholmBid"/>‍<ref name="NoBigArena">{{cite web|url=http://www.dn.se/kultur-noje/melodifestivalen/friends-och-tele2-ute-ur-eurovision-leken/|title=Friends och Tele2 ute ur Eurovision-leken|work=DN.SE|accessdate=5. 7. 2015}}</ref> |- | [[Upsala]] | | | — |} == Format == Preliminarne datume objavili su šefovi delegacije nakon sastanka održanog [[16. mart]]a [[2015]]. godine u [[Beč]]u. Polufinala su prema odluci održana 10. i 12. maja 2016. godine, a finale 14. maja 2016. godine.‍<ref>{{cite web|last1=Corner|first1=Natalie|title=When is Eurovision 2016? Date, location, entry details|url=http://www.mirror.co.uk/tv/tv-news/eurovision-2016-date-location-entry-5751430|website=mirror.co.uk|publisher=Daily Mirror|accessdate=24. 5. 2015|date=24. 5. 2015}}</ref> Ovi datumi nisu bili fiksni i mogli su da se promene da nisu odgovarali televizijskom domaćinu,‍<ref>{{cite web|last1=Brey|first1=Marco|title=Heads of Delegations meet in Vienna|url=http://www.eurovision.tv/page/news?id=follow_live_heads_of_delegations_meet_in_vienna|website=eurovision.tv|publisher=European Broadcasting Union|accessdate=16. 3. 2015|date=16. 3. 2015}}</ref> ali su na kraju ipak potvrđeni tokom proglašavanja grada domaćina.‍<ref name="LocationChosen"/> Godine 2014, [[Evropska radiodifuzna unija]] (EBU) i [[Azijskopacifička difuzna unija]] (ABU) vodili su razgovore oko gostovanja izvođača sa televizijskog takmičenja u pevanju koje organizuje ABU ({{jez-eng|ABU TV Song Festival}}) na Pesmi Evrovizije. U julu 2015. godine, EBU je izdao saopštenje da se ovaj predlog još uvek razmatra te da postoji mogućnost prihvatanja predloga iznesenog na sastanku prošle godine.‍<ref>{{cite web|last1=Granger|first1=Anthony|title=EBU to look at possibility of Asian guest star|url=http://eurovoix.com/2015/07/16/eurovision-ebu-to-look-at-possibility-of-asian-guest-star/|website=eurovoix.com|publisher=Eurovoix|accessdate=8. 8. 2015|date=16. 7. 2015}}</ref> Glasanje je prvi put dobilo značajne promene posle [[Pesma Evrovizije 1975.|1975]]. godine. Svaka zemlja je dodeljivala 1—8, 10 i 12 poena, i to posebno glasovi publike i posebno glasovi žirija. Prezenteri glasova su saopštiti samo rezultate žirija. Nakon što su rezultati žirija predstavljeni, voditelji takmičenja su objavili kompletne rezultate publike iz svake zemlje.‍<ref name="voting changes"/> === Voditelji === U noći kada je ostvario pobedu na Evrosongu, [[Mons Selmerlev]] je iskazao interesovanje da bude jedan od voditelja Pesme Evrovizije 2016. godine.‍<ref>{{cite web|last1=Lindqvist|first1=Anton|title=Måns Zelmerlöw öppnar för att leda Eurovision Song Contest 2016|url=http://www.svt.se/melodifestivalen/mans-zelmerlow-oppnar-for-att-leda-eurovision-song-contest-2016|website=svt.se|publisher=Sveriges Television|accessdate=24. 5. 2015|language=švedskom|trans-title=Mans Zelmerlöw opens for leading Eurovision 2016|date=24. 5. 2015}}</ref> Selmerleva prethodna iskustva u vezi sa vođenjem TV emisija uključuju [[Melodifestivalen|Melodifestivalen 2010.]] godine, švedski izbor za predstavnika na [[Pesma Evrovizije 2010.|Evroviziji 2010.]] godine‍<ref>{{cite web|last1=Linndqvist|first1=Anton|title=Måns Zelmerlöw – Heroes|url=http://www.svt.se/melodifestivalen/artister/2015/mans-zelmerlow-heroes|website=svt.se|publisher=Sveriges Television|accessdate=25. 5. 2015|language=švedskom|date=21. 11. 2014}}</ref> te popularni švedski ''sing-along'' šou ''[[Allsång på Skansen]]'' ({{jez-engl|sing-along}}; {{jez-šved|allsång på skansen}} — „pevajte s nama”).‍<ref>{{cite web|last1=Lindqvist|first1=Anton|title=Följ med på Allsångshistoria|url=http://www.svt.se/allsang/folj-med-pa-allsangshistoria|website=svt.se|publisher=[[Sveriges Television]]|accessdate=25. 5. 2015|language=švedskom|trans-title=Follow on song history|date=17. 6. 2013}}</ref> [[Krister Bjerkman]] je 25. maja 2015. godine za švedski ''[[Expressen]]'' izjavio da su [[Žina Diravi]], [[Petra Mede]] i [[Sana Nilsen]] takođe potencijalni kandidati za ulogu voditelja.‍<ref>{{cite web|last1=Selåker|first1=Johannes|last2=Färsjö|first2=Therese|title=Måns öppnar för nytt jobb efter ESC-succén|url=http://www.expressen.se/noje/mans-oppnar-for-nytt-jobb-efter-esc-succen/|website=expressen.se|publisher=Expressen|accessdate=25. 5. 2015|language=švedskom|trans-title=Mans opens for a new job after the ESC success|date=24. 5. 2015}}</ref> Ovo bi bio drugi put u istoriji da sastav voditelja čine tri žene (ovo se prvi put desilo na prošlom Evrosongu 2015. godine, kog je vodio ženski trio: [[Mirjam Vajkselbraun]], [[Alis Tumler]] i [[Arabela Kizbauer]]). ''[[Expressen]]'' je 1. juna 2015. godine takođe objavio da [[Sveriges Television|SVT]] razmatra i pozivanje glumca [[Dolf Lundgren|Dolfa Lundgrena]] da vodi festival 2016. godine zajedno sa Monsom Selmerlevom, koji bi tada činili voditeljski duo.‍<ref>{{cite web|url=http://wiwibloggs.com/2015/06/02/eurovision-2016-dolph-lundgren-host-mans-zelmerlow/97275/|title=Eurovision 2016: Dolph Lundgren to host alongside Måns Zelmerlöw|author=William Lee Adams|work=Eurovision 2015 Predictions, Polls, Odds, Rankings — wiwibloggs|accessdate=2. 6. 2015}}</ref> 1. avgusta, [[Sana Nilsen]] je izjavila da bi volela voditi takmičenje sledeće godine ukoliko dobije poziv od SVT-a.‍<ref>{{cite web|last1=Alexandrovic|first1=A.|title=Eurovision 2016 round up of latest news|url=http://oikotimes.com/2015/08/01/eurovision-2016-round-up-of-latest-news/|website=Oikotimes|publisher=oikotimes.com|accessdate=6. 8. 2015|date=1. 8. 2015|archive-date=2015-08-06|archive-url=https://web.archive.org/web/20150806012958/http://oikotimes.com/2015/08/01/eurovision-2016-round-up-of-latest-news/|dead-url=yes}}</ref> 19. avgusta, ''Expressen'' je otkrio da je duo Petra Mede i Mons Selmerlev u stvari i bio SVT-ov prvi izbor za domaćina takmičenja.‍<ref>{{cite web|url=http://www.expressen.se/noje/svt-vill-att-mede-och-zelmerlow-leder-esc/|title=SVT vill att Mede och Zelmerlöw leder ESC|work=Expressen|accessdate=26. 8. 2015}}</ref> 14. decembra, švedska televizija je na pres-konferenciji potvrdila priče sajta ''Expressen'' da će voditelji takmičenja biti Petra Mede i Mons Selmerlev.‍<ref>{{Cite web|title = Petra Mede and Måns Zelmerlöw to host in Stockholm!|url = http://www.eurovision.tv/page/news?id=petra_mede_and_mans_zelmerloew_to_host_in_stockholm|website = Eurovision.tv|accessdate=14. 12. 2015}}</ref> === Žreb za polufinale === Žreb za polufinale je bio održan [[25. januar]]a 2016. godine u Stokholmu. Zemlje učesnice, sem direktnih finalista (domaćina Švedske i velike petorke), bile su podeljene u šest šešira, formiranih na osnovu istorijata razmene poena među državama u poslednjih 10 godina, po čemu će kasnije biti izvučeni učesnici po polufinalima.‍<ref>{{cite web|last1=Van Eersel|first1=Dennis|title=Eurovision 2016: Semi-finals Allocation Draw on 25th of January|url=http://www.escdaily.com/eurovision-2016/|website=ESCDaily.com|accessdate=2. 1. 2016|date=23. 12. 2015|archive-date=2015-12-25|archive-url=https://web.archive.org/web/20151225063105/http://www.escdaily.com/eurovision-2016/|dead-url=yes}}</ref> Sastav šešira je bio sledeći:‍<ref>{{cite web|last1=Jordan|first1=Paul|title=Semi-Final Allocation Draw on Monday, pots revealed|url=http://www.eurovision.tv/page/news?id=semi-final_allocation_draw_on_monday_pots_revealed|publisher=eurovision.tv|accessdate=21. 1. 2016|date=21. 1. 2016}}</ref> {| class="wikitable" |- ! style="width:15%;"| Šešir broj 1 ! style="width:15%;"| Šešir broj 2 ! style="width:15%;"| Šešir broj 3 ! style="width:15%;"| Šešir broj 4 ! style="width:15%;"| Šešir broj 5 ! style="width:15%;"| Šešir broj 6 |- | valign="top" | * {{Evrovizija (SR)|Albanija}} * {{Evrovizija (SR)|Bosna i Hercegovina}} * {{Evrovizija (SR)|Makedonija}} * {{Evrovizija (SR)|Slovenija}} * {{Evrovizija (SR)|Srbija}} * {{Evrovizija (SR)|Hrvatska}} * {{Evrovizija (SR)|Crna Gora}} | valign="top" | * {{Evrovizija (SR)|Danska}} * {{Evrovizija (SR)|Estonija}} * {{Evrovizija (SR)|Island}} * {{Evrovizija (SR)|Letonija}} * {{Evrovizija (SR)|Norveška}} * {{Evrovizija (SR)|Finska}} | valign="top" | * {{Evrovizija (SR)|Azerbejdžan}} * {{Evrovizija (SR)|Belorusija}} * {{Evrovizija (SR)|Gruzija}} * {{Evrovizija (SR)|Jermenija}} * {{Evrovizija (SR)|Rusija}} * {{Evrovizija (SR)|Ukrajina}} | valign="top" | * {{Evrovizija (SR)|Australija}} * {{Evrovizija (SR)|Belgija}} * {{Evrovizija (SR)|Bugarska}} * {{Evrovizija (SR)|Grčka}} * {{Evrovizija (SR)|Kipar}} * {{Evrovizija (SR)|Holandija}} | valign="top" | * {{Evrovizija (SR)|Irska}} * {{Evrovizija (SR)|Litvanija}} * {{Evrovizija (SR)|Malta}} * {{Evrovizija (SR)|Poljska}} * {{Evrovizija (SR)|San Marino}} * {{Evrovizija (SR)|Češka}} | valign="top" | * {{Evrovizija (SR)|Austrija}} * {{Evrovizija (SR)|Izrael}}{{#tag:ref|Iako je Izrael bio smešten u šeširu 6, Izrael je već bio smešten da nastupi u drugom polufinalu kako se datum održavanja prvog polufinala poklapa sa državnim praznikom.|group=lower-alpha}} * {{Evrovizija (SR)|Mađarska}} * {{Evrovizija (SR)|Moldavija}} * {{Evrovizija (SR)|Rumunija}}{{#tag:ref|Rumunija je bila žrebovana da učestvuje u drugom polufinalu, ali je izbačena iz takmičenja od strane ERU zbog dugova od 16 miliona švajcarskih franaka.|group=lower-alpha}} * {{Evrovizija (SR)|Švajcarska}} |} <small>''Napomene:''</small><br /> <small><references group="lower-alpha"/></small> == Zemlje učesnice == 26. novembra 2015. je objavljeno da će učestvovati 43 zemlje. Bosna i Hercegovina se vraća posle trogodišnje pauze, Bugarska i Hrvatska se vraćaju posle dvogodišnje pauze, Ukrajina se vraća posle jednogodišnje pauze, dok će Portugal preskočiti ovo takmičenje iz finansijskih razloga, takođe i zbog nezadovoljstva sa nacionalnim izborom.‍<ref name=Participants>{{cite web|first=Paul|last=Jordan|title=43 countries represented in Stockholm!|url=https://www.eurovision.tv/page/news?id=176263|website=eurovision.tv|publisher=European Broadcasting Union|accessdate=26. 11. 2015|date=26. 11. 2015}}</ref> 22. aprila 2016. ERU je objavila da Rumunija neće učestvovati na ovom takmičenju zbog duga od 16 miliona švajcarskih franaka. Tako je broj učesnika smanjen na 42.‍<ref name="romanian_disqualification"/> === Izvođači koji su učestvovali ranije === [[Kaliopi]] je ranije predstavljala Makedoniju na [[Pesma Evrovizije 2012.|Pesmi Evrovizije 2012.]] godine sa pesmom ''Crno i belo'' gde je završila na 13. mestu u finalu. Ona je takođe pokušala da predstavi Makedoniju na [[Pesma Evrovizije 1996.|Pesmi Evrovizije 1996.]] godine sa pesmom ''Samo ti'', ali nije prošla kvalifikacionu rundu.‍<ref>{{cite web|last1=Jordan|first1=Paul|title=Kaliopi returns for FYR Macedonia!|url=http://www.eurovision.tv/page/news?id=kaliopi_returns_for_fyr_macedonia|website=eurovision.tv|accessdate=24. 11. 2015}}</ref> [[Fuad Backović Din|Din]] je ranije predstavljao Bosnu i Hercegovinu na [[Pesma Evrovizije 2004.|Pesmi Evrovizije 2004.]] godine sa pesmom ''In The Disco'' gde je završio na 9. mestu u finalu.‍<ref>{{cite web|title=Deen i Dalal će predstavljati BiH na Eurosongu|url=http://www.klix.ba/magazin/muzika/deen-i-dalal-ce-predstavljati-bih-na-eurosongu/151125047|website=klix.ba|publisher=Klix|accessdate=25. 11. 2015|date=25. 11. 2015}}</ref> Bojan Jovović, član grupe [[Highway|Hajvej]], je nekada bio član grupe [[No nejm]] koja je predstavljala Srbiju i Crnu Goru na [[Pesma Evrovizije 2005.|Pesmi Evrovizije 2005.]] sa pesmom ''Zauvijek moja'' gde su završili na 7. mestu u finalu.‍<ref>{{Cite web|title = Montenegro: No Name member Bojan Jovovic joins Highway|url = http://wiwibloggs.com/2015/12/18/montenegro-no-name-member-highway/111425/|website = Eurovision 2016 Predictions, Polls, Odds, Rankings {{!}} wiwibloggs|access-date = 2016-01-21|last = Mario|archive-date = 2016-01-26|archive-url = https://web.archive.org/web/20160126102116/http://wiwibloggs.com/2015/12/18/montenegro-no-name-member-highway/111425/|url-status = dead}}</ref> Ira Losko je ranije predstavljala Maltu na [[Pesma Evrovizije 2002.|Pesmi Evrovizije 2002.]] godine sa pesmom ''7th Wonder'' gde je završila na drugom mestu.‍<ref>{{cite web|url=http://esctoday.com/108371/malta-ira-losco-to-stockholm/|title=Eurovision Malta: Ira Losco to Stockholm!|work=esctoday.com|accessdate=23. 1. 2016}}</ref> Poli Genova je ranije predstavljala Bugarsku na [[Pesma Evrovizije 2011.|Pesmi Evrovizije 2011.]] godine sa pesmom ''Na Inat'' gde se nije plasirala u finale.‍<ref name="Bulgaria">{{cite web|last1 = Brey|first1 = Marco|title = Bulgaria: Poli Genova returns to Eurovision|url = http://www.eurovision.tv/page/news?id=190113|website = eurovision.tv|publisher = [[Evropska radiodifuzna unija|European Broadcasting Union]]|accessdate=19. 2. 2016|date=19. 2. 2016}}</ref> [[Grjeta Saloume]] je zajedno sa Jounsijem ranije predstavljala Island na [[Pesma Evrovizije 2012.|Pesmi Evrovizije 2012.]] godine sa pesmom ''Never Forget'' gde je završila na 20. mestu u finalu.‍<ref name="Iceland">{{cite web|last=Escudero|first=Victor|title=Greta Salome to represent Iceland!|url=http://www.eurovision.tv/page/news?id=greta_salome_to_represent_iceland|website=eurovision.tv|publisher=European Broadcasting Union|accessdate=20. 2. 2016|date=20. 2. 2016}}</ref> Doni Montel je ranije predstavljao Litvaniju na [[Pesma Evrovizije 2012.|Pesmi Evrovizije 2012.]] godine sa pesmom ''Love Is Blind'' gde je završio na 14. mestu u finalu.‍<ref name="Lithuania">{{cite web|last=Leon|first=Jakov|title=It's Donny Montell for Lithuania!|url=http://www.eurovision.tv/page/news?id=its_donny_montell_for_lithuania|website=eurovision.tv|publisher=European Broadcasting Union|accessdate=12. 3. 2016|date=12. 3. 2016}}</ref> === Prvo polufinale === 18 zemalja je učestvovalo u prvom polufinalu. Pravo glasa su imali publika i članovi žirija iz [[Francuska na izboru za Pesmu Evrovizije|Francuske]], [[Španija na izboru za Pesmu Evrovizije|Španije]] i [[Švedska na izboru za Pesmu Evrovizije|Švedske]].‍<ref name=allocation>{{cite web|last1=Jordan|first1=Paul|title=Allocation Draw: The results!|url=http://www.eurovision.tv/page/news?id=allocation_draw_the_results|website=eurovoix.com|publisher=European Broadcasting Union|accessdate=25. 1. 2016|date=25. 1. 2016}}</ref> {| class="sortable wikitable" style="width:100%" |- ! style="width:4%;" | #‍<ref name=semis_draw>{{cite web|last1=Jordan|first1=Paul|title=Running order of the Semi-Finals revealed|url=http://www.eurovision.tv/page/news?id=running_order_of_the_semi-finals_revealed|website=eurovision.tv|publisher=[[Evropska radiodifuzna unija|European Broadcasting Union]]|accessdate=8. 4. 2016|date=8. 4. 2016}}</ref> ! style="width:12%;" | Država‍<ref name=Participants/> ! style="width:12%;" | Jezik ! style="width:18%;" | Izvođač(i)‍<ref name=Semi1>{{cite web|first=|last=|title=Eurovision Song Contest 2016 First Semi-Final|url=http://www.eurovision.tv/page/history/by-year/contest?event=2123|website=eurovision.tv|publisher=European Broadcasting Union|accessdate=25. 1. 2016|date=25. 1. 2016}}</ref> ! style="width:21%;" | Pesma‍<ref name=Semi1/> ! style="width:33%;" | Srpski prevod ! style="width:6%;" | Plasman ! style="width:6%;" | Poeni |- | style="text-align:center;" | 01 | {{Evrovizija (SR)|Finska}} | [[engleski jezik|engleski]] | [[Sandja]] | ''Sing It Away'' | ''Pevaj dalje'' | 15. | 51 |- | style="text-align:center;" | 02 | {{Evrovizija (SR)|Grčka}} | engleski, [[grčki jezik|grčki]] | [[Argo (grupa)|Argo]] | ''Utopian Land'' | ''Utopijska zemlja'' | 16. | 44 |- | style="text-align:center;" | 03 | {{Evrovizija (SR)|Moldavija}} | engleski | [[Lidija Isak]] | ''Falling Stars'' | ''Zvezde padalice'' | 17. | 33 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 04 | {{Evrovizija (SR)|Mađarska}} | engleski | [[Gabor Alfred Fehervari|Fredi]] | ''Pioneer'' | ''Pionir'' | 4. | 197 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 05 | {{Evrovizija (SR)|Hrvatska}} | engleski | [[Nina Kraljić]] | ''Lighthouse'' | ''Svetionik'' | 10. | 133 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 06 | {{Evrovizija (SR)|Holandija}} | engleski | [[Dauve Bob]] | ''Slow Down'' | ''Uspori'' | 5. | 197 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 07 | {{Evrovizija (SR)|Jermenija}} | engleski | [[Iveta Mukučjan]] | ''LoveWave'' | ''Ljubavni talas'' | 2. | 243 |- | style="text-align:center;" | 08 | {{Evrovizija (SR)|San Marino}} | engleski | [[Serhat (pevač)|Serhat]] | ''I Didn't Know'' | ''Nisam znao'' | 12. | 68 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 09 | {{Evrovizija (SR)|Rusija}} | engleski | [[Sergej Lazarev]] | ''[[You Are the Only One (pesma Sergeja Lazareva)|You are the only one]]'' | ''Ti si jedina'' | 1. | 342 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 10 | {{Evrovizija (SR)|Češka}} | engleski | [[Gabrijela Gunčikova]] | ''I Stand'' | ''Ja stojim'' | 9. | 161 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 11 | {{Evrovizija (SR)|Kipar}} | engleski | [[Minus One|Majnus van]] | ''Alter Ego'' | ''Alter ego'' | 8. | 164 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 12 | {{Evrovizija (SR)|Austrija}} | [[francuski jezik|francuski]] | [[Zoi Štraub|Zoi]] | ''Loin d'ici'' | ''Daleko odavde'' | 7. | 170 |- | style="text-align:center;" | 13 | {{Evrovizija (SR)|Estonija}} | engleski | [[Juri Potsman]] | ''Play'' | ''Igraj'' | 18. | 24 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 14 | {{Evrovizija (SR)|Azerbejdžan}} | engleski | [[Samra Rahimli|Samra]] | ''Miracle'' | ''Čudo'' | 6. | 185 |- | style="text-align:center;" | 15 | {{Evrovizija (SR)|Crna Gora}} | engleski | [[Highway|Hajvej]] | ''The Real Thing'' | ''Prava stvar'' | 13. | 60 |- | style="text-align:center;" | 16 | {{Evrovizija (SR)|Island}} | engleski | [[Grjeta Saloume]] | ''Hear Them Calling'' | ''Čujem ih kako me dozivaju'' | 14. | 51 |- | style="text-align:center;" | 17 | {{Evrovizija (SR)|Bosna i Hercegovina}} | [[bošnjački jezik|bošnjački]] | [[Dalal Midhat Talakić|Dalal]], [[Fuad Backović Din|Din]], [[Ana Rucner]] i [[Jasmin Fazlić Džala|Džala]] | ''Ljubav je'' | — | 11. | 104 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 18 | {{Evrovizija (SR)|Malta}} | engleski | [[Ira Losko]] | ''Walk on Water'' | ''Hodati po vodi'' | 3. | 209 |} === Drugo polufinale === 18 zemalja je učestvovalo u drugom polufinalu. Pravo glasa su imali publika i članovi žirija iz [[Nemačka na izboru za Pesmu Evrovizije|Nemačke]], [[Italija na izboru za Pesmu Evrovizije|Italije]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo na izboru za Pesmu Evrovizije|Ujedinjenog Kraljevstva]].‍<ref name=allocation/> [[Rumunija na izboru za Pesmu Evrovizije|Rumunija]] bi trebala da učestvuje u ovom polufinalu pod rednim brojem 12, ali je zbog dugova od 16 miliona švajcarskih franaka izbačena iz takmičenja od strane ERU.‍<ref name="romanian_disqualification"/> {| class="sortable wikitable" style="width:100%" |- ! style="width:4%;" | #‍<ref name=semis_draw/> ! style="width:12%;" | Država‍<ref name=Participants/> ! style="width:12%;" | Jezik ! style="width:18%;" | Izvođač(i)‍<ref name=Semi2>{{cite web|first=|last=|title=Eurovision Song Contest 2016 Second Semi-Final|url=http://www.eurovision.tv/page/history/by-year/contest?event=2133|website=eurovision.tv|publisher=European Broadcasting Union|accessdate=25. 1. 2016|date=25. 1. 2016}}</ref> ! style="width:21%;" | Pesma‍<ref name=Semi2/> ! style="width:21%;" | Srpski prevod ! style="width:6%;" | Plasman ! style="width:6%;" | Poeni |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 01 | {{Evrovizija (SR)|Letonija}} | engleski | [[Justs Sirmais|Justs]] | ''Heartbeat'' | ''Otkucaj srca'' | 8. | 132 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 02 | {{Evrovizija (SR)|Poljska}} | engleski | [[Mihal Špak]] | ''Color of Your Life'' | ''Boja tvog života'' | 6. | 151 |- | style="text-align:center;" | 03 | {{Evrovizija (SR)|Švajcarska}} | engleski | [[Kristina Rajder|Rajka]] | ''The Last of Our Kind'' | ''Poslednji naše vrste'' | 18. | 28 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 04 | {{Evrovizija (SR)|Izrael}} | engleski | [[Hovi Star]] | ''Made of Stars'' | ''Stvoren od zvezda'' | 7. | 147 |- | style="text-align:center;" | 05 | {{Evrovizija (SR)|Belorusija}} | engleski | [[Aleksandar Ivanov|Ivan]] | ''Help You Fly'' | ''Pomoći ću ti da letiš'' | 12. | 84 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 06 | {{Evrovizija (SR)|Srbija}} | engleski | [[Sanja Vučić]] | ''[[Goodbye (Shelter)]]'' | ''Doviđenja (Sklonište)'' | 10. | 105 |- | style="text-align:center;" | 07 | {{Evrovizija (SR)|Irska}} | engleski | [[Niki Birn]] | ''Sunlight'' | ''Sunčev zrak'' | 15. | 46 |- | style="text-align:center;" | 08 | {{Evrovizija (SR)|Makedonija}} | [[makedonski jezik|makedonski]] | [[Kaliopi]] | ''Dona'' | — | 11. | 88 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 09 | {{Evrovizija (SR)|Litvanija}} | engleski | [[Doni Montel]] | ''I've Been Waiting for This Night'' | ''Čekao sam ovu noć'' | 4. | 222 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 10 | {{Evrovizija (SR)|Australija}} | engleski | [[Dami Im]] | ''Sound of Silence'' | ''Zvuk tišine'' | 1. | 330 |- | style="text-align:center;" | 11 | {{Evrovizija (SR)|Slovenija}} | engleski | [[Manuela Brečko|ManuEla]] | ''Blue and Red'' | ''Plavo i crveno'' | 14. | 57 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 12 | {{Evrovizija (SR)|Bugarska}} | engleski, [[Bugarski jezik|bugarski]] | [[Poli Genova]] | ''If Love Was a Crime'' | ''Ako je ljubav bila zločin'' | 5. | 220 |- | style="text-align:center;" | 13 | {{Evrovizija (SR)|Danska}} | engleski | [[Lighthouse X|Lajthaus eks]] | ''[[Soldiers of Love (Lajthaus eks)|Soldiers of Love]]'' | ''Vojnici ljubavi'' | 17. | 34 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 14 | {{Evrovizija (SR)|Ukrajina}} | engleski, [[krimskotatarski jezik|tatarski]] | [[Džamala]] | ''1944'' | — | 2. | 287 |- | style="text-align:center;" | 15 | {{Evrovizija (SR)|Norveška}} | engleski | [[Agnete]] | ''Icebreaker'' | ''Ledolomac'' | 13. | 63 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 16 | {{Evrovizija (SR)|Gruzija}} | engleski | [[Nika Kočarov i Jang džordžijan lolitaz]] | ''Midnight Gold'' | ''Ponoćno zlato'' | 9. | 123 |- | style="text-align:center;" | 17 | {{Evrovizija (SR)|Albanija}} | engleski | [[Eneda Tarifa]] | ''Fairytale'' | ''Bajka'' | 16. | 45 |- style="font-weight: bold; background: navajowhite;" | style="text-align:center;" | 18 | {{Evrovizija (SR)|Belgija}} | engleski | [[Laura Tesoro]] | ''What's the Pressure'' | ''Čemu pritisak?'' | 3. | 274 |} === Finalisti === Redosled nastupa je određen posle pres-konferencije pobednika iz drugog polufinala. {| class="sortable wikitable" style="width:100%" |- ! style="width:4%;" | #‍<ref>{{cite web|title=Running order for Grand Final revealed|url=http://www.eurovision.tv/page/news?id=113running_order_for_grand_final_revealed|website=eurovision.tv|accessdate=13. 5. 2016}}</ref> ! style="width:12%;" | Država‍<ref name=Participants/> ! style="width:12%;" | Jezik ! style="width:18%;" | Izvođač(i)‍<ref name=Final>{{cite web|first=|last=|title=Eurovision Song Contest 2016 Grand Final|url=http://www.eurovision.tv/page/history/by-year/contest?event=2113|website=eurovision.tv|publisher=European Broadcasting Union|accessdate=25. 1. 2016|date=25. 1. 2016}}</ref> ! style="width:21%;" | Pesma‍<ref name=Final/> ! style="width:21%;" | Srpski prevod ! style="width:6%;" | Plasman ! style="width:6%;" | Poeni |- | style="text-align:center;" | 01 | {{Evrovizija (SR)|Belgija}} | engleski | [[Laura Tesoro]] | ''What's the Pressure'' | ''Čemu pritisak?'' | 10. | 181 |- | style="text-align:center;" | 02 | {{Evrovizija (SR)|Češka}} | engleski | [[Gabrijela Gunčikova]] | ''I Stand'' | ''Ja stojim'' | 25. | 41 |- | style="text-align:center;" | 03 | {{Evrovizija (SR)|Holandija}} | engleski | [[Dauve Bob]] | ''Slow Down'' | ''Uspori'' | 11. | 153 |- | style="text-align:center;" | 04 | {{Evrovizija (SR)|Azerbejdžan}} | engleski | [[Samra Rahimli|Samra]] | ''Miracle'' | ''Čudo'' | 17. | 117 |- | style="text-align:center;" | 05 | {{Evrovizija (SR)|Mađarska}} | engleski | [[Gabor Alfred Fehervari|Fredi]] | ''Pioneer'' | ''Pionir'' | 19. | 108 |- | style="text-align:center;" | 06 | {{Evrovizija (SR)|Italija}} | [[italijanski jezik|italijanski]], engleski | [[Frančeska Mikjelin]] | ''No Degree of Separation'' | ''Nijedan stepen razdvajanja'' | 16. | 124 |- | style="text-align:center;" | 07 | {{Evrovizija (SR)|Izrael}} | engleski | [[Hovi Star]] | ''Made of Stars'' | ''Stvoren od zvezda'' | 14. | 135 |- | style="text-align:center;" | 08 | {{Evrovizija (SR)|Bugarska}} | engleski, bugarski | [[Poli Genova]] | ''If Love Was a Crime'' | ''Ako je ljubav bila zločin'' | 4. | 307 |- | style="text-align:center;" | 09 | {{Evrovizija (SR)|Švedska}} | engleski | [[Frans Džepson-Val|Frans]] | ''If I Were Sorry'' | ''Da mi je žao'' | 5. | 261 |- | style="text-align:center;" | 10 | {{Evrovizija (SR)|Nemačka}} | engleski | [[Džejmi-Li Krivic|Džejmi-Li]] | ''Ghost'' | ''Duh'' | 26. | 11 |- | style="text-align:center;" | 11 | {{Evrovizija (SR)|Francuska}} | francuski, engleski | [[Amir Hadad|Amir]] | ''J'ai cherché'' | ''Tražio sam'' | 6. | 257 |- | style="text-align:center;" | 12 | {{Evrovizija (SR)|Poljska}} | engleski | [[Mihal Špak]] | ''Color of Your Life'' | ''Boja tvog života'' | 8. | 229 |- style="font-weight:bold; background:silver;" | style="text-align:center;" | 13 | {{Evrovizija (SR)|Australija}} | engleski | [[Dami Im]] | ''Sound of Silence'' | ''Zvuk tišine'' | 2. | 511 |- | style="text-align:center;" | 14 | {{Evrovizija (SR)|Kipar}} | engleski | [[Minus One|Majnus van]] | ''Alter Ego'' | ''Alter ego'' | 21. | 96 |- | style="text-align:center;" | 15 | {{Evrovizija (SR)|Srbija}} | engleski | [[Sanja Vučić]] | ''[[Goodbye (Shelter)]]'' | ''Doviđenja (Sklonište)'' | 18. | 115 |- | style="text-align:center;" | 16 | {{Evrovizija (SR)|Litvanija}} | engleski | [[Doni Montel]] | ''I've Been Waiting for This Night'' | ''Čekao sam ovu noć'' | 9. | 200 |- | style="text-align:center;" | 17 | {{Evrovizija (SR)|Hrvatska}} | engleski | [[Nina Kraljić]] | ''Lighthouse'' | ''Svetionik'' | 23. | 73 |- style="font-weight:bold; background: #CD7F32;" | style="text-align:center;" | 18 | {{Evrovizija (SR)|Rusija}} | engleski | [[Sergej Lazarev]] | ''[[You Are the Only One (pesma Sergeja Lazareva)|You are the only one]]'' | ''Ti si jedina'' | 3. | 491 |- | style="text-align:center;" | 19 | {{Evrovizija (SR)|Španija}} | engleski | [[Barei]] | ''Say Yay!'' | ''Kaži da!'' | 22. | 77 |- | style="text-align:center;" | 20 | {{Evrovizija (SR)|Letonija}} | engleski | [[Justs Sirmais|Justs]] | ''Heartbeat'' | ''Otkucaj srca'' | 15. | 132 |- style="font-weight:bold; background: gold;" | style="text-align:center;" | 21 | {{Evrovizija (SR)|Ukrajina}} | engleski, [[krimskotatarski jezik|tatarski]] | [[Džamala]] | ''1944'' | — | 1. | 534 |- | style="text-align:center;" | 22 | {{Evrovizija (SR)|Malta}} | engleski | [[Ira Losko]] | ''Walk on Water'' | ''Hodati po vodi'' | 12. | 153 |- | style="text-align:center;" | 23 | {{Evrovizija (SR)|Gruzija}} | engleski | [[Nika Kočarov i Jang džordžijan lolitaz]] | ''Midnight Gold'' | ''Ponoćno zlato'' | 20. | 104 |- | style="text-align:center;" | 24 | {{Evrovizija (SR)|Austrija}} | francuski | [[Zoi Štraub|Zoi]] | ''Loin d'ici'' | ''Daleko odavde'' | 13. | 151 |- | style="text-align:center;" | 25 | {{Evrovizija (SR)|Ujedinjeno Kraljevstvo}} | engleski | [[Džo i Džejk]] | ''You're Not Alone'' | ''Nisi sama'' | 24. | 62 |- | style="text-align:center;" | 26 | {{Evrovizija (SR)|Jermenija}} | engleski | [[Iveta Mukučjan]] | ''LoveWave'' | ''Ljubavni talas'' | 7. | 249 |} == Rezultati == U sledećim tabelama nalaze se detaljniji statistički podaci o rezultatima glasanja po državama. === Rezultati prvog polufinala === {| class="wikitable" style="float: left; text-align:center; font-size:85%;" |- | colspan="2" rowspan="2" style="text-align:left; background:#F2F2F2"| <small>Način glasanja:</small><br /><small>{{nowrap|{{legend|#59E817|50% žiri|outline=#AAAAAA}}}}</small><small>{{nowrap|{{legend|#F88017|50% teleglasanje|outline=#AAAAAA}}}}</small></td> ! colspan="23" | Rezultati glasanja‍<ref>{{cite web|url=http://www.eurovision.tv/page/history/by-year/contest?event=2123#Scoreboard|title=Eurovision Song Contest 2016 - Semi-final 1 Scoreboard|publisher=European Broadcasting Union|website=eurovision.tv|date=16. 5. 2016|accessdate=16. 5. 2016}}</ref> |- ! <small>Ukupan<br />{{nowrap|br. poena}}</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#F88017;" | <small>TG</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Finska}}<br /><small>FIN</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Grčka}}<br /><small>GRČ</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Moldavija}}<br /><small>MOL</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Mađarska}}<br /><small>MAĐ</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Hrvatska}}<br /><small>HRV</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Holandija}}<br /><small>HOL</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Jermenija}}<br /><small>JER</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|San Marino}}<br /><small>SMR</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Rusija}}<br /><small>RUS</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Češka}}<br /><small>ČEŠ</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Kipar}}<br /><small>KIP</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Austrija}}<br /><small>AUT</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Estonija}}<br /><small>EST</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Azerbejdžan}}<br /><small>AZE</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Crna Gora}}<br /><small>CG</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Island}}<br /><small>ISL</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Bosna i Hercegovina}}<br /><small>BIH</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Malta}}<br /><small>MLT</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Francuska}}<br /><small>FRA</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Španija}}<br /><small>ŠPA</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Švedska}}<br /><small>ŠVE</small> |- style="background:#f2f2f2;" ! rowspan="18" | <small>Takmičari</small> | style="text-align:left; background:#f2f2f2;" | Finska | style="text-align:right; background:#f2f2f2;" | 51&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 16 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || || 4 || || 2 || 8 || || || 7 || || 2 || || || || || || 5 || || 3 ||4 |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;" | Grčka | style="text-align:right; background:#f2f2f2;" | 44&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 22 || || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || || || || 3 || || 7 || || 3 || || || 6 || 3 || || || || || || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;" | Moldavija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;" | 33&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 9 || || 3 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || || || 6 || || 6 || || || || || 5 || || || || 4 || || || |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Mađarska''' | style="text-align:right; " | 197&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 119 || || 7 || 3 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || 8 || 3 || || || 4 || '''12''' || 6 || || 6 || 8 || 1 || 2 || 4 || || 5 || 10 || |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Hrvatska''' | style="text-align:right; " | 133&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 53 || 5 || || 5 || 3 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || '''12''' || 2 || 1 || 1 || 6 || 7 || 7 || 3 || || 7 || 7 || 5 || || 6 || || 3 |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Holandija''' | style="text-align:right; " | 197&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 95 || '''12''' || 1 || 4 || 6 || 2 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || 4 || '''12''' || || 10 || || 6 || '''12''' || || 2 || '''12''' || 1 || || 8 || 4 || 6 |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Jermenija''' | style="text-align:right; " | 243&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 116 || 7 || 10 || 10 || 5 || 5 || 5 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || '''12''' || || 10 || 5 || 2 || || '''12''' || 5 || 7 || '''12''' || 3 || '''12''' || 5 |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;" | San Marino | style="text-align:right; background:#f2f2f2;" | 68&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 49 || || || || || || || || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || || || || || 3 || || || 10 || 6 || || || |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Rusija''' | style="text-align:right; " | 342&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 194 || 6 || '''12''' || '''12''' || 10 || 6 || 1 || 7 || 3 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || '''12''' || 8 || 1 || '''12''' || 8 || 10 || 8 || 10 || 8 || 2 || '''12''' |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Češka''' | style="text-align:right; " | 161&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 41 || 10 || || 8 || 8 || '''12''' || 4 || 5 || 4 || 5 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || 5 || 10 || || 2 || 4 || 8 || '''12''' || 3 || 1 || 6 || 7 |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Kipar''' | style="text-align:right; " | 164&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 93 || || 8 || 7 || 2 || 10 || 10 || || 8 || || 1 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || 10 || || || 1 || || 8 || 4 || 1 ||1 |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Austrija''' | style="text-align:right; " | 170&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 133 || 3 || 2 || || || || 6 || || || || 5 || 2 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || || || 4 || || 1 || '''12''' || ||2 |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;" | Estonija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;" | 24&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 15 || 1 || || 2 || || || || || || 2 || || || 1 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || 1 || || || || 2 || || || |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Azerbejdžan''' | style="text-align:right; " | 185&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 93 || 2 || 5 || || 7 || 3 || 7 || || 6 || 10 || 3 || 4 || 4 || 7 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || 5 || 3 || 6 || || 7 || 5 || 8 |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;" | Crna Gora | style="text-align:right; background:#f2f2f2;" | 60&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 14 || || 6 || || || || || 10 || 10 || 3 || || || || || 7 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || 3 || 7 || || || || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;" | Island | style="text-align:right; background:#f2f2f2;" | 51&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 24 || 4 || || || 1 || 1 || || || 7 || || 4 || 1 || 3 || 4 || || || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || || || 2 || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;" | Bosna i Hercegovina | style="text-align:right; background:#f2f2f2;" | 104&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 78 || || || 1 || || 4 || || 1 || 2 || || 2 || || || || 10 || 6 || || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || || || |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Malta''' | style="text-align:right; " | 209&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 54 || 8 || 4 || 6 || '''12''' || 7 || 8 || '''12''' || 5 || 8 || 8 || 8 || '''12''' || 8 || 4 || 10 || 6 || 2 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || 10 || 7 || 10 |} {| class="wikitable collapsible collapsed" style="float:right; font-size:90%; margin:10px; width:30%" |- ! colspan=5 | Zasebni glasovi publike i žirija u PF 1‍<ref>{{cite web|title=2016 First Semi-Final Scoreboard|url=http://www.eurovision.tv/page/history/by-year/contest?event=2123#Scoreboard|website=eurovision.tv|publisher=European Broadcasting Union|accessdate=15. 5. 2016}}</ref> |- " ! style="width: 6%;" | Plasman ! style="width: 40%;" | Teleglasanje ! style="width: 7%;" | Poeni ! style="width: 40%;" | Žiri ! style="width: 7%;" | Poeni |- | style="text-align:right;" | 1.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Rusija}} | style="text-align:right;" | 194&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Malta}} | style="text-align:right;" | 155&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 2.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Austrija}} | style="text-align:right;" | 133&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Rusija}} | style="text-align:right;" | 148&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 3.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Mađarska}} | style="text-align:right;" | 119&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Jermenija}} | style="text-align:right;" | 127&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 4.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Jermenija}} | style="text-align:right;" | 116&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Češka}} | style="text-align:right;" | 120&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 5.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Holandija}} | style="text-align:right;" | 95&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Holandija}} | style="text-align:right;" | 102&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 6.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Kipar}} | style="text-align:right;" | 93&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Azerbejdžan}} | style="text-align:right;" | 92&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 7.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Azerbejdžan}} | style="text-align:right;" | 93&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Hrvatska}} | style="text-align:right;" | 80&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 8.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Bosna i Hercegovina}} | style="text-align:right;" | 78&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Mađarska}} | style="text-align:right;" | 78&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 9.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Malta}} | style="text-align:right;" | 54&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Kipar}} | style="text-align:right;" | 71&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 10.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Hrvatska}} | style="text-align:right;" | 53&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Crna Gora}} | style="text-align:right;" | 46&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 11.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|San Marino}} | style="text-align:right;" | 49&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Austrija}} | style="text-align:right;" | 37&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 12.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Češka}} | style="text-align:right;" | 41&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Finska}} | style="text-align:right;" | 35&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 13.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Island}} | style="text-align:right;" | 24&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Island}} | style="text-align:right;" | 27&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 14.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Grčka}} | style="text-align:right;" | 22&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Bosna i Hercegovina}} | style="text-align:right;" | 26&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 15.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Finska}} | style="text-align:right;" | 16&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Moldavija}} | style="text-align:right;" | 24&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 16.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Estonija}} | style="text-align:right;" | 15&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Grčka}} | style="text-align:right;" | 22&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 17.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Crna Gora}} | style="text-align:right;" | 14&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|San Marino}} | style="text-align:right;" | 19&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 18.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Moldavija}} | style="text-align:right;" | 9&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Estonija}} | style="text-align:right;" | 9&ensp;&nbsp; |} {{col-begin}} {{col-end}} ==== 12 poena u prvom polufinalu ==== Tabele ispod sadrže informacije o dodeljivanjima maksimalnih 12 poena u prvom polufinalu. Zemlje u trećoj koloni čija su imena podebljana, dobile su sva 24 poena (maksimalnih 12 poena žirija i maksimalnih 12 poena teleglasanja).<!-- {| class="wikitable" style="width:68%; font-size:80%;" |- ! style="width: 14%;" | Broj dobijenih 12 poena !! style="width: 17%;" | Zemlje koje dobijaju 12 poena !! style="width: 69%;" | Zemlje koje daju 12 poena |- | style="text-align:right; " | 5&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Rusija}} || Austrija, Belorusija, Grčka, Mađarska, '''Rumunija''' |- | style="text-align:right; " | 4&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Belgija}} || Danska, Finska, Francuska, Holandija |- | rowspan="2" style="text-align:right; " | 2&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Jermenija}} || '''Belgija''', '''Rusija''' |- | {{Evrovizija (SR)|Srbija}} || Australija, '''Makedonija''' |- | rowspan="7" style="text-align:right; " | 1&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Belorusija}} || Gruzija |- | {{Evrovizija (SR)|Gruzija}} || Jermenija |- | {{Evrovizija (SR)|Grčka}} || Albanija |- | {{Evrovizija (SR)|Estonija}} || Španija |- | {{Evrovizija (SR)|Mađarska}} || '''Estonija''' |- | {{Evrovizija (SR)|Makedonija}} || '''Srbija''' |- | {{Evrovizija (SR)|Rumunija}} || Moldavija |- |-> {| class="wikitable collapsible collapsed" style="float:left; margin:-6px 0 10px 2px; width:33.85%; font-size:80%;" |- ! colspan=3|Zasebna dodeljivanja 12 poena publike u PF 1 |- ! style="width: 14%;" | Broj<br />dobijenih<br />12 poena !! style="width: 17%;" | Zemlje koje<br />dobijaju<br />12 poena !! style="width: 69%;" | Zemlje koje<br />daju 12 poena |- | style="text-align:right; " | 6&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Rusija}} || '''Azerbejdžan''', Estonija, Island, Jermenija, Malta, San Marino |- | rowspan="2" style="text-align:right; " | 4&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Bosna i Hercegovina}} || Austrija, Hrvatska, Crna Gora, Češka |- | {{Evrovizija (SR)|Jermenija}} || '''Rusija''', Francuska, Holandija, Češka |- | style="text-align:right; " | 2&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Azerbejdžan}} || Mađarska, Moldavija |- | rowspan="5" style="text-align:right; " | 1&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Austrija}} || Španija |- | {{Evrovizija (SR)|Grčka}} || Kipar |- | {{Evrovizija (SR)|Estonija}} || Finska |- | {{Evrovizija (SR)|Kipar}} || Grčka |- | {{Evrovizija (SR)|Hrvatska}} || Bosna i Hercegovina |} {| class="wikitable collapsible collapsed" style="float:left; margin:-6px 2px 10px 0; width:33.85%; font-size:80%;" |- ! colspan=3|Zasebna dodeljivanja 12 poena žirija u PF 1 |- ! style="width: 14%;" | Broj<br />dobijenih<br />12 poena !! style="width: 17%;" | Zemlje koje<br />dobijaju<br />12 poena !! style="width: 69%;" | Zemlje koje<br />daju 12 poena |- | style="text-align:right; " | 5&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Rusija}} || '''Azerbejdžan''', Grčka, Kipar, Moldavija, Švedska |- | rowspan="2" style="text-align:right; " | 4&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Jermenija}} || Malta, '''Rusija''', Crna Gora, Španija |- | {{Evrovizija (SR)|Holandija}} || Estonija, Island, San Marino, Finska |- | style="text-align:right; " | 3&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Malta}} || Jermenija, Austrija, Mađarska |- | style="text-align:right; " | 2&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Češka}} || Bosna i Hercegovina, Hrvatska |- | rowspan="3" style="text-align:right; " | 1&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Austrija}} || Francuska |- | {{Evrovizija (SR)|Mađarska}} || Češka |- | {{Evrovizija (SR)|Hrvatska}} || Holandija |} {{col-begin}} {{col-end}} === Rezultati drugog polufinala === {| class="wikitable" style="float: left; text-align:center; font-size:85%;" |- | colspan="2" rowspan="2" style="text-align:left; background:#F2F2F2"| <small>Način glasanja:</small><br /><small>{{nowrap|{{legend|#59E817|50% žiri|outline=#AAAAAA}}}}</small><small>{{nowrap|{{legend|#F88017|50% teleglasanje|outline=#AAAAAA}}}}</small></td> ! colspan="23" | Rezultati glasanja&zwj;<ref>{{cite web|url=http://www.eurovision.tv/page/history/by-year/contest?event=2133#Scoreboard|title=Eurovision Song Contest 2016 - Semi-final 2 Scoreboard|publisher=European Broadcasting Union|website=eurovision.tv|date=16. 5. 2016|accessdate=16. 5. 2016}}</ref> |- ! <small>Ukupan<br />{{nowrap|br. poena}}</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#F88017;" | <small>TG</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Letonija}}<br /><small>LET</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Poljska}}<br /><small>POLJ</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Švajcarska}}<br /><small>ŠVA</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Izrael}}<br /><small>IZR</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Belorusija}}<br /><small>BLR</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Srbija}}<br /><small>SRB</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Irska}}<br /><small>IRS</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Makedonija}}<br /><small>MAK</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Litvanija}}<br /><small>LIT</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Australija}}<br /><small>AUS</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Slovenija}}<br /><small>SLO</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Bugarska}}<br /><small>BUG</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Danska}}<br /><small>DAN</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Ukrajina}}<br /><small>UKR</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Norveška}}<br /><small>NOR</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Gruzija}}<br /><small>GRU</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Albanija}}<br /><small>ALB</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Belgija}}<br /><small>BEL</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Nemačka}}<br /><small>NEM</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Italija}}<br /><small>ITA</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|UK}}<br /><small>UK</small> |- style="background:#ffdead;" ! rowspan="18" | <small>Takmičari</small> | style="text-align:left; " | '''Letonija''' | style="text-align:right; " | 132&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 68 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || 6 || 6 || 7 || || || 4 || 2 || 7 || || 10 || || 3 || 6 || 2 || 5 || 1 || 5 || || || |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Poljska''' | style="text-align:right; " | 151&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 131 || || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || || || 1 || || || 3 || || 3 || || || 1 || 4 || 3 || 2 || || || 3 || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;" | Švajcarska | style="text-align:right; background:#f2f2f2;" | 28&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 3 || || || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || 1 || || || 5 || || || 1 || 7 || || 2 || || || 7 || || 1 || 1 || || |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Izrael''' | style="text-align:right; " | 147&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 20 || 2 || 8 || 10 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || 1 || 7 || 7 || 6 || 6 || 10 || 4 || 5 || 5 || 7 || 5 || 6 || 4 || 10 || '''12''' || 8 || 4 |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;" | Belorusija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;" | 84&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 52 || 1 || 4 || 1 || || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || 2 || || || 6 || 2 || 6 || || 5 || || || || || 2 || || 3 |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Srbija''' | style="text-align:right; " | 105&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 50 || 5 || 1 || 3 || || 5 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || '''12''' || || 3 || || 8 || || 3 || || || 8 || 2 || || 5 || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;" | Irska | style="text-align:right; background:#f2f2f2;" | 46&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 31 || || || || 2 || || || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || || || || || 4 || 2 || 3 || || || || || 2 || 2 |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;" | Makedonija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;" | 88&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 54 || || || || 8 || || '''12''' || || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || 2 || || || || || || || '''12''' || || || || |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Litvanija''' | style="text-align:right; " | 222&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 118 || '''12''' || 3 || 8 || 4 || 10 || 5 || 3 || 5 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || 7 || 1 || 3 || 10 || 8 || 8 || 2 || || 3 || 3 || 1 || 8 |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Australija''' | style="text-align:right; " | 330&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 142 || 8 || 10 || '''12''' || '''12''' || 8 || 4 || 6 || 4 || '''12''' || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || 5 || '''12''' || '''12''' || '''12''' || '''12''' || 8 || 10 || '''12''' || 7 || '''12''' || 10 |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;" | Slovenija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;" | 57&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 8 || 3 || || || || || 6 || 8 || 7 || 1 || 4 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || 1 || || || || || 6 || 7 || || 6 || |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Bugarska''' | style="text-align:right; " | 220&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 122 || 7 || 5 || 4 || 3 || 4 || 2 || 10 || 8 || 2 || 8 || 6 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || 7 || || 10 || || 7 || 6 || 4 || || 5 |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;" | Danska | style="text-align:right; background:#f2f2f2;" | 34&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 24 || || || || || 3 || || || || || || || || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || || 4 || 3 || || || || |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Ukrajina''' | style="text-align:right; " | 287&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 152 || 10 || '''12''' || 5 || 10 || 7 || 10 || || 10 || 8 || || 8 || 4 || 1 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || 6 || '''12''' || 5 || 5 || 6 || 10 || 6 |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;" | Norveška | style="text-align:right; background:#f2f2f2;" | 63&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 34 || || || 2 || || 6 || || || || 4 || 5 || || || 6 || || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || 1 || || 4 || || || 1 |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Gruzija''' | style="text-align:right; " | 123&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 39 || 6 || 7 || || 5 || 2 || 3 || 1 || 1 || 10 || || || 7 || || 4 || 1 || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || 8 || 10 || 7 || '''12''' |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;" | Albanija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;" | 45&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 35 || || || || || || 8 || || || || || || 2 || || || || || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || || || || |- style="background:#ffdead;" | style="text-align:left; " | '''Belgija''' | style="text-align:right; " | 274&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 135 || 4 || 2 || 7 || 6 || '''12''' || || '''12''' || 3 || 5 || '''12''' || '''12''' || 10 || 8 || 10 || 7 || 10 || || style="text-align:left; background:#AAAAAA;" | || 8 || 4 || 7 |} {| class="wikitable collapsible collapsed" style="float:right; font-size:90%; margin:10px; width:30%" |- ! colspan=5 | Zasebni glasovi publike i žirija u PF 2&zwj;<ref>{{cite web|title=2016 Second Semi-Final Scoreboard|url=http://www.eurovision.tv/page/history/by-year/contest?event=2133#Scoreboard|website=eurovision.tv|publisher=European Broadcasting Union|accessdate=15. 5. 2016}}</ref> |- " ! style="width: 6%;" | Plasman ! style="width: 40%;" | Teleglasanje ! style="width: 7%;" | Poeni ! style="width: 40%;" | Žiri ! style="width: 7%;" | Poeni |- | style="text-align:right;" | 1.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Ukrajina}} | style="text-align:right;" | 152&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Australija}} | style="text-align:right;" | 188&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 2.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Australija}} | style="text-align:right;" | 142&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Belgija}} | style="text-align:right;" | 139&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 3.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Belgija}} | style="text-align:right;" | 135&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Ukrajina}} | style="text-align:right;" | 135&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 4.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Poljska}} | style="text-align:right;" | 131&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Izrael}} | style="text-align:right;" | 127&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 5.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Bugarska}} | style="text-align:right;" | 122&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Litvanija}} | style="text-align:right;" | 104&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 6.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Litvanija}} | style="text-align:right;" | 118&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Bugarska}} | style="text-align:right;" | 98&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 7.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Letonija}} | style="text-align:right;" | 68&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Gruzija}} | style="text-align:right;" | 84&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 8.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Makedonija}} | style="text-align:right;" | 54&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Letonija}} | style="text-align:right;" | 64&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 9.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Belorusija}} | style="text-align:right;" | 52&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Srbija}} | style="text-align:right;" | 55&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 10.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Srbija}} | style="text-align:right;" | 50&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Slovenija}} | style="text-align:right;" | 45&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 11.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Gruzija}} | style="text-align:right;" | 39&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Makedonija}} | style="text-align:right;" | 34&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 12.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Albanija}} | style="text-align:right;" | 35&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Belorusija}} | style="text-align:right;" | 32&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 13.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Norveška}} | style="text-align:right;" | 34&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Norveška}} | style="text-align:right;" | 29&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 14.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Irska}} | style="text-align:right;" | 31&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Švajcarska}} | style="text-align:right;" | 25&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 15.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Danska}} | style="text-align:right;" | 24&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Poljska}} | style="text-align:right;" | 20&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 16.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Izrael}} | style="text-align:right;" | 20&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Irska}} | style="text-align:right;" | 15&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 17.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Slovenija}} | style="text-align:right;" | 8&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Danska}} | style="text-align:right;" | 10&ensp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 18.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Švajcarska}} | style="text-align:right;" | 3&ensp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Albanija}} | style="text-align:right;" | 10&ensp;&nbsp; |} {{col-begin}} {{col-end}} ==== 12 poena u drugom polufinalu ==== Tabele ispod sadrže informacije o dodeljivanjima maksimalnih 12 poena u drugom polufinalu. Zemlje u trećoj koloni čija su imena podebljana, dobile su sva 24 poena (maksimalnih 12 poena žirija i maksimalnih 12 poena teleglasanja).<!-- {| class="wikitable" style="width:68%; font-size:80%;" |- ! style="width: 14%;" | Broj dobijenih 12 poena !! style="width: 17%;" | Zemlje koje dobijaju 12 poena !! style="width: 69%;" | Zemlje koje daju 12 poena |- | style="text-align:right; " | 14&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Švedska}} || Australija, Izrael, Island, Kipar, Letonija, Malta, Nemačka, Norveška, Poljska, Portugal, San Marino, Slovenija, Češka, Švajcarska |- | rowspan="3" style="text-align:right; " | 2&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Izrael}} || Italija, Ujedinjeno Kraljevstvo |- | {{Evrovizija (SR)|Letonija}} || Irska, Litvanija |- | {{Evrovizija (SR)|Slovenija}} || Azerbejdžan, Crna Gora |- | style="text-align:right; " | 1&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Norveška}} || Švedska |- |-> {| class="wikitable collapsible collapsed" style="float:left; margin:-6px 2px 10px 0; width:33.85%; font-size:80%;" |- ! colspan=3|Zasebna dodeljivanja 12 poena publike u PF 2 |- ! style="width: 14%;" | Broj<br />dobijenih<br />12 poena !! style="width: 17%;" | Zemlje koje<br />dobijaju<br />12 poena !! style="width: 69%;" | Zemlje koje<br />daju 12 poena |- | style="text-align:right; " | 6&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Ukrajina}} || Belorusija, Bugarska, '''Gruzija''', Italija, Letonija, '''Poljska''' |- | rowspan="2" style="text-align:right; " | 3&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Litvanija}} || Irska, Norveška, Ujedinjeno Kraljevstvo |- | {{Evrovizija (SR)|Poljska}} || Belgija, Nemačka, Ukrajina |- | rowspan="3" style="text-align:right; " | 2&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Belgija}} || '''Australija''', Danska |- | {{Evrovizija (SR)|Makedonija}} || '''Albanija''', '''Srbija''' |- | {{Evrovizija (SR)|Srbija}} || Slovenija, Švajcarska |- | rowspan="3" style="text-align:right; " | 1&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Albanija}} || Makedonija |- | {{Evrovizija (SR)|Australija}} || '''Izrael''' |- | {{Evrovizija (SR)|Letonija}} || Litvanija |} {| class="wikitable collapsible collapsed" style="float:left; margin:-6px 0 10px 2px; width:33.85%; font-size:80%;" |- ! colspan=3|Zasebna dodeljivanja 12 poena žirija u PF 2 |- ! style="width: 14%;" | Broj<br />dobijenih<br />12 poena !! style="width: 17%;" | Zemlje koje<br />dobijaju<br />12 poena !! style="width: 69%;" | Zemlje koje<br />daju 12 poena |- | style="text-align:right; " | 9&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Australija}} || Belgija, Bugarska, Danska, '''Izrael''', Italija, Letonija, Norveška, Ukrajina, Švajcarska |- | style="text-align:right; " | 4&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Belgija}} || '''Australija''', Belorusija, Irska, Slovenija |- | rowspan="2" style="text-align:right; " | 2&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Makedonija}} || '''Albanija''', '''Srbija''' |- | {{Evrovizija (SR)|Ukrajina}} || '''Gruzija''', '''Poljska''' |- | rowspan="4" style="text-align:right; " | 1&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Gruzija}} || Ujedinjeno Kraljevstvo |- | {{Evrovizija (SR)|Izrael}} || Nemačka |- | {{Evrovizija (SR)|Litvanija}} || Letonija |- | {{Evrovizija (SR)|Srbija}} || Makedonija |} {{col-begin}} {{col-end}} === Rezultati finala === Ovo je prvi put ikada da pobednik nije osvojio i najviše poena ili na [[Teleglasanje|teleglasanju]] ili od ocena stručnog žirija.&zwj;<ref name="Split vote results">{{cite web|title=2016 Final Scoreboard|url=http://www.eurovision.tv/page/history/by-year/contest?event=2113#Scoreboard|website=eurovision.tv|publisher=European Broadcasting Union|accessdate=15. 5. 2016}}</ref> {| class="wikitable" style="text-align:center; font-size:85%;" |- | colspan="2" rowspan="2" style="text-align:left; background:#F2F2F2"| <small>Način glasanja:</small><br /><small>{{nowrap|{{legend|#59E817|50% žiri|outline=#AAAAAA}}}}</small><small>{{nowrap|{{legend|#F88017|50% teleglasanje|outline=#AAAAAA}}}}</small></td> !colspan="44"|Rezultati glasanja&zwj;<ref>{{cite web|url=http://www.eurovision.tv/page/history/by-year/contest?event=2113#Scoreboard|title=Eurovision Song Contest 2016 - Grand final Scoreboard|publisher=European Broadcasting Union|website=eurovision.tv|date=15. 5. 2016|accessdate=15. 5. 2016}}</ref> |- ! <small>Ukupan<br />{{nowrap|br. poena}}</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#F88017;" | <small>TG</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Austrija}}<br /><small>AUT</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Island}}<br /><small>ISL</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Azerbejdžan}}<br /><small>AZE</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|San Marino}}<br /><small>SM</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Češka}}<br /><small>ČEŠ</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Irska}}<br /><small>IRS</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Gruzija}}<br /><small>GRU</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Bosna i Hercegovina}}<br /><small>BIH</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Malta}}<br /><small>MAL</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Španija}}<br /><small>ŠPA</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Finska}}<br /><small>FIN</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Švajcarska}}<br /><small>ŠVA</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Danska}}<br /><small>DAN</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Francuska}}<br /><small>FRA</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Moldavija}}<br /><small>MOL</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Jermenija}}<br /><small>JER</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Kipar}}<br /><small>KIP</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Bugarska}}<br /><small>BUG</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Holandija}}<br /><small>HOL</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Letonija}}<br /><small>LET</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Izrael}}<br /><small>IZR</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Belorusija}}<br /><small>BLR</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Nemačka}}<br /><small>NEM</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Rusija}}<br /><small>RUS</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Norveška}}<br /><small>NOR</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Australija}}<br /><small>AUS</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Belgija}}<br /><small>BEL</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|UK}}<br /><small>UK</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Hrvatska}}<br /><small>HRV</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Grčka}}<br /><small>GRČ</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Litvanija}}<br /><small>LIT</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Srbija}}<br /><small>SRB</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Makedonija}}<br /><small>MAK</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Albanija}}<br /><small>ALB</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Estonija}}<br /><small>EST</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Ukrajina}}<br /><small>UKR</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Italija}}<br /><small>ITA</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Poljska}}<br /><small>POLJ</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Slovenija}}<br /><small>SLO</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Mađarska}}<br /><small>MAĐ</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Crna Gora}}<br /><small>CG</small> ! style="vertical-align:bottom;background:#59E817;" | {{zas|Švedska}}<br /><small>ŠVE</small> |- ! rowspan="26" | <small>Takmičari</small> | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Belgija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 181&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 51 || 5 || 3 || || || 2 || '''12''' || 10 || || || || || 10 || 8 || || || 4 || || 10 || 4 || || 6 || 4 || 5 || || 5 || '''12''' || style="text-align:left; background:#aaa;" | || || || || 5 || || 4 || || || 10 || || || 8 || || 3 || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Češka | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 41&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 0 || 4 || 5 || || || style="text-align:left; background:#aaa;" | || 2 || || 6 || || || 3 || || || || || 1 || || || || || || || || || || || 1 || || 10 || || || || || || || || || 4 || || 2 || || 3 |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Holandija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 153&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 39 || || '''12''' || || 4 || 7 || 8 || || || || 3 || 10 || 5 || 7 || 7 || || || || 2 || style="text-align:left; background:#aaa;" | || 3 || || || 4 || || 6 || 3 || 4 || || || || || 5 || 2 || || 6 || || 4 || || 1 || 6 || ||5 |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Azerbejdžan | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 117&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 73 || || || style="text-align:left; background:#aaa;" | || || || || || 1 || || 2 || || || || || || || 2 || || 1 || || || 2 || || 10 || || || || || || 1 || || || 1 || || || 7 || || || || 7 || || 10 |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Mađarska | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 108&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 56 || || || 4 || 2 || 10 || || || || || 10 || || || || || || || 4 || || || || || || || 1 || || || || || 5 || 3 || || || || 1 || || 2 || || || 3 || style="text-align:left; background:#aaa;" | || 7 || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Italija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 124&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 34 || || || || 10 || || 6 || || || 8 || 5 || 2 || 2 || || '''12''' || || || 3 || || 6 || || || || 3 || || '''12''' || || 10 || || 3 || || || || || 8 || || || style="text-align:left; background:#aaa;" | || || || || 4 || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Izrael | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 135&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 11 || || || 3 || || || 4 || 3 || || 1 || 1 || 7 || 8 || 2 || || || || 5 || || 7 || 2 || style="text-align:left; background:#aaa;" | || || '''12''' || || 3 || 10 || 2 || 3 || 7 || || 6 || 7 || 5 || 3 || || 6 || 8 || 7 || 2 || || || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Bugarska | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 307&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 180 || || || 8 || || || 10 || || 3 || 10 || || || 1 || 6 || 10 || || 7 || || style="text-align:left; background:#aaa;" | || || 1 || 7 || 1 || || || 8 || 8 || 6 || 5 || || || 2 || 4 || 10 || 4 || || 1 || || 3 || 10 || || 2 || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Švedska | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 261&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 139 || 8 || 6 || || || '''12''' || 5 || 6 || || || || '''12''' || || 4 || 5 || 6 || || || || 10 || 8 || || 8 || 10 || || || || || || || || || || || || '''12''' || 4 || 2 || || || 4 || || style="text-align:left; background:#aaa;" | |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Nemačka | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 11&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 10 || || || || || || || 1 || || || || || || || || || || || || || || || || style="text-align:left; background:#aaa;" | || || || || || || || || || || || || || || || || || || || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;" | Francuska | style="text-align:right; background:#f2f2f2;" | 257&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 109 || 7 || 2 || || || 5 || 3 || 4 || 7 || 6 || 7 || 1 || || || style="text-align:left; background:#aaa;" | || || '''12''' || 7 || || 5 || || 8 || || || 7 || || 6 || 8 || || 8 || 6 || 1 || || || 10 || 1 || || 7 || || || || 5 || 8 |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Poljska | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 229&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 222 || || || 2 || || || || || || || || || || || || || || || || || || || || || || 1 || || || || || || 3 || || || || || || || style="text-align:left; background:#aaa;" | || || || 1 || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Australija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 511&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 191 || '''12''' || 10 || 7 || || || || 8 || 10 || 3 || 8 || 8 || '''12''' || 10 || 6 || 10 || 5 || 10 || 8 || '''12''' || 5 || 10 || 6 || 6 || 2 || 10 || style="text-align:left; background:#aaa;" | || '''12''' || 8 || '''12''' || 7 || '''12''' || 6 || 8 || '''12''' || 10 || 5 || 6 || 10 || 6 || '''12''' || 4 || '''12''' |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Kipar | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 96&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 53 || || || || 5 || || || || || 5 || || || || || || 2 || 6 || style="text-align:left; background:#aaa;" | || || || || || || || 4 || || || || 7 || 1 || 8 || || || || || 4 || || 1 || || || || || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Srbija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 115&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 80 || || || || || || || || 8 || || || || || || || || || || 5 || || || || || || || || || || 2 || 2 || || || style="text-align:left; background:#aaa;" | || 7 || || || || || || 5 || || 6 || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Litvanija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 200&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 96 || 1 || || 5 || || 3 || || 5 || || || || 6 || 7 || 5 || || 4 || || || 1 || || 10 || 1 || 10 || 1 || || 2 || 7 || || 4 || || || style="text-align:left; background:#aaa;" | || 8 || || || 5 || '''12''' || || 2 || || 3 || || 2 |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Hrvatska | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 73&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 33 || 6 || 7 || || || 8 || || 2 || 4 || || || || || || || 1 || || 1 || || || || 3 || || || || || 1 || || 1 || style="text-align:left; background:#aaa;" | || || || || 6 || || || || || || || || || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Rusija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 491&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 361 || 3 || 8 || '''12''' || 7 || || || || 5 || 4 || 4 || || || || 1 || 7 || 2 || '''12''' || 6 || || 7 || || '''12''' || || style="text-align:left; background:#aaa;" | || || || || || 6 || '''12''' || || 1 || || 7 || || || || || || || 8 || 6 |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Španija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 77&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 10 || || || 1 || || || || || || 2 || style="text-align:left; background:#aaa;" | || || || 1 || 3 || 8 || 3 || || 4 || || || 4 || || || || 7 || 5 || || || || || || || || || || || '''12''' || 5 || || 5 || || 1 |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Letonija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 132&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 63 || || || || || 1 || 1 || 7 || || || || || 3 || || || || || || || || style="text-align:left; background:#aaa;" | || 5 || || 2 || 3 || || || || || || || 7 || || 3 || 6 || 8 || 8 || || 6 || 7 || 8 || || |- style="background:gold;" | style="text-align:left;"| '''Ukrajina''' | style="text-align:right;"| '''534'''&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 323 || || || 10 || '''12''' || || || '''12''' || '''12''' || || || || 6 || '''12''' || || '''12''' || || || || 3 || '''12''' || '''12''' || 7 || 7 || || 4 || 2 || 3 || 10 || || 2 || 8 || '''12''' || '''12''' || || 7 || style="text-align:left; background:#aaa;" | || 10 || '''12''' || '''12''' || || || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Malta | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 153&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 16 || 10 || 4 || 6 || 3 || 6 || || || || style="text-align:left; background:#aaa;" | || 6 || 5 || || || 4 || 3 || 8 || 6 || 7 || || 4 || || 5 || || 8 || || || || || || 4 || || 10 || || 2 || 2 || || 5 || || || 10 || '''12''' || 7 |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Gruzija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 104&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 24 || || || || 6 || || || style="text-align:left; background:#aaa;" | || || || || || || || || || 10 || || 3 || || || || || 8 || 5 || || || 7 || '''12''' || || 5 || 10 || || || || || 3 || 3 || 8 || || || || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Austrija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 151&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 120 || style="text-align:left; background:#aaa;" | || 1 || || 1 || || || || || || || 4 || 4 || || 8 || || || || || 8 || || || || || || || || 5 || || || || || || || || || || || || || || || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| UK | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 62&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 8 || || || || 8 || 4 || 7 || || || '''12''' || || || || 3 || || || || || || || || || || || 6 || || || || style="text-align:left; background:#aaa;" | || || || || 2 || || 5 || 3 || || || || || || || |- | style="text-align:left; background:#f2f2f2;"| Jermenija | style="text-align:right; background:#f2f2f2;"| 249&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | style="text-align:right;" | 134 || 2 || || || || || || || 2 || 7 || '''12''' || || || || 2 || 5 || style="text-align:left; background:#aaa;" | || 8 || '''12''' || 2 || 6 || 2 || 3 || || '''12''' || || || || || 4 || 10 || 4 || 3 || || || || || || || 4 || 1 || 10 || 4 |} {| class="wikitable collapsible collapsed" style="float:right; font-size:90%; margin:10px; width:30%" |- ! colspan=5 | Zasebni glasovi publike i žirija u finalu&zwj;<ref name="Split vote results"/> |- " ! style="width: 6%;" | Plasman ! style="width: 40%;" | Teleglasanje ! style="width: 7%;" | Poeni ! style="width: 40%;" | Žiri ! style="width: 7%;" | Poeni |- | style="text-align:right;" | 1.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Rusija}} | style="text-align:right;" | 361&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Australija}} | style="text-align:right;" | 320&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 2.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Ukrajina}} | style="text-align:right;" | 323&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Ukrajina}} | style="text-align:right;" | 211&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 3.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Poljska}} | style="text-align:right;" | 222&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Francuska}} | style="text-align:right;" | 148&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 4.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Australija}} | style="text-align:right;" | 191&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Malta}} | style="text-align:right;" | 137&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 5.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Bugarska}} | style="text-align:right;" | 180&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Rusija}} | style="text-align:right;" | 130&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 6.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Švedska}} | style="text-align:right;" | 139&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Belgija}} | style="text-align:right;" | 130&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 7.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Jermenija}} | style="text-align:right;" | 134&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Bugarska}} | style="text-align:right;" | 127&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 8.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Austrija}} | style="text-align:right;" | 120&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Izrael}} | style="text-align:right;" | 124&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 9.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Francuska}} | style="text-align:right;" | 109&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Švedska}} | style="text-align:right;" | 122&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 10.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Litvanija}} | style="text-align:right;" | 96&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Jermenija}} | style="text-align:right;" | 115&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 11.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Srbija}} | style="text-align:right;" | 80&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Holandija}} | style="text-align:right;" | 114&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 12.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Azerbejdžan}} | style="text-align:right;" | 73&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Litvanija}} | style="text-align:right;" | 104&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 13.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Letonija}} | style="text-align:right;" | 63&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Italija}} | style="text-align:right;" | 90&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 14.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Mađarska}} | style="text-align:right;" | 56&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Gruzija}} | style="text-align:right;" | 80&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 15.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Kipar}} | style="text-align:right;" | 53&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Letonija}} | style="text-align:right;" | 69&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 16.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Belgija}} | style="text-align:right;" | 51&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Španija}} | style="text-align:right;" | 67&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 17.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Holandija}} | style="text-align:right;" | 39&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|UK}} | style="text-align:right;" | 54&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 18.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Italija}} | style="text-align:right;" | 34&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Mađarska}} | style="text-align:right;" | 52&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 19.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Hrvatska}} | style="text-align:right;" | 33&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Azerbejdžan}} | style="text-align:right;" | 44&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 20.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Gruzija}} | style="text-align:right;" | 24&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Kipar}} | style="text-align:right;" | 43&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 21.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Malta}} | style="text-align:right;" | 16&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Češka}} | style="text-align:right;" | 41&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 22.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Izrael}} | style="text-align:right;" | 11&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Hrvatska}} | style="text-align:right;" | 40&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 23.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Nemačka}} | style="text-align:right;" | 10&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Srbija}} | style="text-align:right;" | 35&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 24.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Španija}} | style="text-align:right;" | 10&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Austrija}} | style="text-align:right;" | 31&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 25.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|UK}} | style="text-align:right;" | 8&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Poljska}} | style="text-align:right;" | 7&nbsp;&nbsp;&nbsp; |- | style="text-align:right;" | 26.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Češka}} | style="text-align:right;" | 0&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Nemačka}} | style="text-align:right;" | 1&nbsp;&nbsp;&nbsp; |} ==== 12 poena u finalu ==== Tabela ispod sadrži informacije o dodeljivanjima maksimalnih 12 poena u finalu. Zemlje u trećoj koloni čija su imena podebljana, dobile su sva 24 poena (maksimalnih 12 poena žirija i maksimalnih 12 poena teleglasanja).<!-- {| class="wikitable" style="width:68%; font-size:80%;" |- ! style="width: 14%;" | Broj dobijenih 12 poena !! style="width: 17%;" | Zemlje koje dobijaju 12 poena !! style="width: 69%;" | Zemlje koje daju 12 poena |- | style="text-align:right; " | 12&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | '''{{Evrovizija (SR)|Švedska}}''' || Australija, Belgija, Danska, Island, Italija, Letonija, Norveška, Poljska, Slovenija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Finska, Švicarska |- | style="text-align:right; " | 9&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Italija}} || Albanija, Grčka, Izrael, Kipar, Malta, Portugal, Rumunija, Rusija, Španija |- | style="text-align:right; " | 5&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Rusija}} || Azerbejdžan, Belorusija, Estonija, Jermenija, Nemačka |- | rowspan="2" style="text-align:right; " | 3&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Belgija}} || Mađarska, Francuska, Holandija |- | {{Evrovizija (SR)|Letonija}} || Irska, Litvanija, San Marino |- | style="text-align:right; " | 2&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Australija}} || Austrija, Švedska |- | rowspan="6" style="text-align:right; " | 1&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Azerbejdžan}} || Češka |- | {{Evrovizija (SR)|Albanija}} || Makedonija |- | {{Evrovizija (SR)|Jermenija}} || Gruzija |- | {{Evrovizija (SR)|Rumunija}} || Moldavija |- | {{Evrovizija (SR)|Srbija}} || Crna Gora |- | {{Evrovizija (SR)|Crna Gora}} || Srbija |- |-> {| class="wikitable collapsible collapsed" style="float:left; margin:-6px 2px 10px 0; width:33.85%; font-size:80%;" |- ! colspan=3|Zasebna dodeljivanja 12 poena publike u finalu |- ! style="width: 14%;" | Broj<br />dobijenih<br />12 poena !! style="width: 17%;" | Zemlje koje<br />dobijaju<br />12 poena !! style="width: 69%;" | Zemlje koje<br />daju 12 poena |- | style="text-align:right; " | 10&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | '''{{Evrovizija (SR)|Rusija}}''' || '''Azerbejdžan''', '''Belorusija''', Bugarska, Estonija, Jermenija, Letonija, Moldavija, Nemačka, Srbija, Ukrajina |- | rowspan="2" style="text-align:right; " | 6&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Srbija}} || Bosna i Hercegovina, Makedonija, Slovenija, Hrvatska, Crna Gora, Švajcarska |- | {{Evrovizija (SR)|Ukrajina}} || Češka, Finska, Mađarska, Italija, '''Poljska''', '''San Marino''' |- | rowspan="3" style="text-align:right; " | 3&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Australija}} || '''Albanija''', Malta, '''Švedska''' |- | {{Evrovizija (SR)|Jermenija}} || Gruzija, Francuska, '''Rusija''' |- | {{Evrovizija (SR)|Litvanija}} || Irska, Norveška, Ujedinjeno Kraljevstvo |- | rowspan="4" style="text-align:right; " | 2&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Belgija}} || '''Australija''', Holandija |- | {{Evrovizija (SR)|Bugarska}} || Kipar, Španija |- | {{Evrovizija (SR)|Poljska}} || Austrija, Belgija |- | {{Evrovizija (SR)|Švedska}} || Danska, Island |- | rowspan="3" style="text-align:right; " | 1&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Kipar}} || Grčka |- | {{Evrovizija (SR)|Letonija}} || Litvanija |- | {{Evrovizija (SR)|Francuska}} || Izrael |} {| class="wikitable collapsible collapsed" style="float:left; margin:-6px 0 10px 2px; width:33.85%; font-size:80%;" |- ! colspan=3|Zasebna dodeljivanja 12 poena žirija u finalu |- ! style="width: 14%;" | Broj<br />dobijenih<br />12 poena !! style="width: 17%;" | Zemlje koje<br />dobijaju<br />12 poena !! style="width: 69%;" | Zemlje koje<br />daju 12 poena |- | style="text-align:right; " | 11&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | '''{{Evrovizija (SR)|Ukrajina}}''' || Bosna i Hercegovina, Gruzija, Danska, Izrael, Letonija, Makedonija, Moldavija, '''Poljska''', '''San Marino''', Srbija |- | style="text-align:right; " | 9&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Australija}} || '''Albanija''', Austrija, Belgija, Litvanija, Mađarska, Holandija, Hrvatska, Švajcarska, '''Švedska''' |- | style="text-align:right; " | 4&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Rusija}} || '''Azerbejdžan''', '''Belorusija''', Kipar, Grčka |- | rowspan="2" style="text-align:right; " | 3&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Jermenija}} || Bugarska, '''Rusija''', Španija |- | {{Evrovizija (SR)|Švedska}} || Estonija, Finska, Češka |- | rowspan="2" style="text-align:right; " | 2&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Belgija}} || '''Australija''', Irska |- | {{Evrovizija (SR)|Italija}} || Norveška, Francuska |- | rowspan="8" style="text-align:right; " | 1&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; | {{Evrovizija (SR)|Gruzija}} || Ujedinjeno Kraljevstvo |- | {{Evrovizija (SR)|Izrael}} || Nemačka |- | {{Evrovizija (SR)|Litvanija}} || Ukrajina |- | {{Evrovizija (SR)|Malta}} || Crna Gora |- | {{Evrovizija (SR)|Ujedinjeno Kraljevstvo}} || Malta |- | {{Evrovizija (SR)|Francuska}} || Jermenija |- | {{Evrovizija (SR)|Holandija}} || Island |- | {{Evrovizija (SR)|Španija}} || Italija |} {{col-begin}} {{col-end}} == Ostale zemlje == {{Poseban članak|Države na izborima za Pesmu Evrovizije}} Da bi određena država mogla da stekne pravo učešća na takmičenju [[Pesma Evrovizije|Evrosonga]], ona mora da bude aktivna članica [[Evropska radiodifuzna unija|Evropske radiodifuzne unije]] (EBU-a).&zwj;<ref name=Eligibility>{{cite web|title=Which countries? FAQs|url=http://www.eurovision.tv/page/about/which-countries-can-take-part#Which_countries?|website=eurovision.tv|publisher=EBU|accessdate=22. 5. 2014}}</ref> EBU je poslao poziv za učešće na Pesmi Evrovizije 2016. godine svim aktivnim članovima, kojih je trenutno 56.&zwj;<ref name=Eligibility/> Svoje učešće je do sada potvrdilo nekoliko zemalja, a sledeće države iskazale su jasnu (ne)zainteresovanost. === Aktivni članovi EBU-a === <!-- Pri navođenju emitera koristiti prvo puni naziv televizije ili odrednicu kojom se označava (po mogućnosti sa adekvatnom unutrašnjom vezom), a potom skraćenicu u zagradi. Na primer: „[[LRT (litvanska TV stanica)|Litvanska nacionalna {{nowrap|radio-televizija}}]] (LRT)”. --> * {{Evrovizija (SR)|Andora}} — Zbog finansijskih poteškoća, [[RTVA (andorska TV stanica)|{{nowrap|Radio-televizija}} Andora]] (RTVA) je izjavila da se Andora neće vratiti na takmičenje 2016. godine. Takođe je rečeno od strane RTVA da je veoma malo verovatno da će se Andora pojaviti i na nekom od sledećih takmičenja Evrosonga u bliskoj budućnosti.‍<ref>{{cite web|last1=Tarbuck|first1=Sean|title=Andorra no return in 2016|url=http://www.escunited.com/home/andorra-no-return-in-2016/#|website=Escunited.com|publisher=ESC United|accessdate=21. 6. 2015|date=30. 5. 2015|archivedate=2015-06-26|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150626103609/http://www.escunited.com/home/andorra-no-return-in-2016/|deadurl=yes}}</ref> * {{Evrovizija (SR)|Luksemburg}} — [[RTL (luksemburška TV stanica)|Luksemburška televizija]] (RTL) je 4. juna 2015. godine potvrdio da Luksemburg neće da učestvuje na takmičenju 2016. godine.‍<ref>{{cite news|last1=Tarbuck|first1=Sean|url=http://www.escunited.com/home/luxembourg-will-not-take-part-in-2016/|title=Luxembourg will not take part in 2016|date=4. 6. 2015|website=escunited.com|publisher=ESC United|accessdate=4. 6. 2015|archive-date=2015-06-05|archive-url=https://web.archive.org/web/20150605002112/http://www.escunited.com/home/luxembourg-will-not-take-part-in-2016/}}</ref>‍<ref>{{cite web|last1=Granger|first1=Anthony|title=Luxembourg: Will Not Participate In Eurovision 2016|url=http://eurovoix.com/2015/06/10/luxembourg-will-not-participate-in-eurovision-2016/|website=eurovoix.com|publisher=Eurovoix|accessdate=10. 6. 2015|date=10. 6. 2015}}</ref> * {{Evrovizija (SR)|Monako}} — [[TMC (TV stanica)|Monegaška televizija]] (TMC) je potvrdila da se Monako neće vratiti na takmičenje ni 2016. godine.‍<ref>{{cite web|title=Monaco: TMC will not return to Eurovision in 2016|url=http://esctoday.com/105110/monaco-tmc-will-not-return-to-eurovision-in-2016/|accessdate=21. 7. 2015|last=Jiandani|first=Sanjay|date=21. 7. 2015|website=esctoday.com|publisher=ESCToday}}</ref> * {{Evrovizija (SR)|Portugal}} — [[RTP (portugalska TV stanica)|Portugalska radio-televizija]] (RTP) izjavila je da želi da njeni gledaoci predlože promene za izbor portugalskog predstavnika, pretpostavljajući da će zemlja 2016. godine ostvariti učešće. Portugalci se nisu uspeli kvalifikovati još od 2010. godine, a većina publike je pod dojmom da je to zbog trenutnog načina na koji se odabire državni predstavnik — preko nacionalnog ''[[Festival pesme (portugalski nacionalni festival)|Festivala pesme]]'' ({{jez-port|Festival da Canção}}).‍<ref name="Portugal">{{cite web|last1=Kiernan|first1=Emma|title=Portuguese websites call for changes to Portugal's 2016 Eurovision selection|url=http://escreporter.com/portuguese-websites-call-changes-2016-eurovision-selection/|website=escreporter.com|publisher=ESC Reporter|accessdate=19. 7. 2015|date=9. 6. 2015|archive-date=2015-10-09|archive-url=https://web.archive.org/web/20151009105522/http://escreporter.com/portuguese-websites-call-changes-2016-eurovision-selection/}}</ref> Sestra [[Kristijano Ronaldo|Kristijana Ronalda]], Kaća Aveiro, pokrenula je kampanju na [[Tviter]]u tražeći od fanova da je podrže u ulaganju novog zahteva za učešće na Evrosongu kao predstavnica Portugala.‍<ref>{{cite web|url=http://www.kildare-nationalist.ie/2015/08/15/cristiano-ronaldos-sister-launches-eurovision-bid/|title=Kildare Nationalist — Cristiano Ronaldo’s sister launches Eurovision bid|publisher=|accessdate=26. 8. 2015|archive-date=2015-08-28|archive-url=https://web.archive.org/web/20150828060118/http://www.kildare-nationalist.ie/2015/08/15/cristiano-ronaldos-sister-launches-eurovision-bid/|dead-url=yes}}</ref> Ali 7. oktobra 2015. portugalska televizija (RTP) je potvrdila da će se Portugal povući sa takmičenja.‍<ref>{{cite web|last1=Jiandani|first1=Sanjay|url=http://esctoday.com/105187/portugal-rtp-confirms-non-participation-in-eurovision-2016/|title=Portugal: RTP will not participate in Eurovision 2016|website=esctoday.com|publisher=ESCToday|accessdate=7. 10. 2015|date=7. 10. 2015}}</ref> * {{Evrovizija (SR)|Rumunija}} — Rumunska televizija (TVR) je prvobitno planirala da učestvuje na takmičenju u drugom polufinalu, ali je zbog dugova od 16 miliona švajcarskih franaka izbačena od strane ERU. Predstavnik Rumunije bi bio Ovidiju Anton sa pesmom ''Moment of Silence''.‍<ref name="romanian_disqualification">{{cite web|url=http://www.eurovision.tv/page/news?id=tvr_romania_no_longer_entitled_to_take_part_in_eurovision_2016|title=TVR (Romania) no longer entitled to take part in Eurovision 2016|website=eurovision.tv|publisher=European Broadcasting Union|accessdate=22. 4. 2016|date=22. 4. 2016}}</ref> * {{Evrovizija (SR)|Slovačka}} — [[Radio-televizija Slovačka]] (RTVS) se 2015. godine vratila na takmičenje ''[[Eurovision Young Dancers]]'', a odluka Slovačke oko povratka na Evroviziju izneta je od strane javnog servisa, čiji je stav da država treba da podržava domaću produkciju i promoviše nacionalnu kulturu na evropskom nivou. Odluka u vezi sa samim Evrosongom 2016. godine nije još uvek donesena.‍<ref>{{cite news|url=http://eurovoix.com/2015/06/05/slovakia-eurovision-young-dancers-costing-less-than-5000-euro/|title=Slovakia: Eurovision Young Dancers Costing Less Than 5,000 Euro|publisher=Eurovoix|accessdate=5. 6. 2015}}</ref> Kasnije, 26. avgusta 2015, objavljeno je da Radio-televizija Slovačka (RTVS) još uvek treba da odluči o učešću na Evroviziji 2016. godine.‍<ref>{{cite news|url=http://eurovoix.com/2015/08/26/slovakia-hope-of-a-return-in-2016/|title=Slovakia: Hope Of A Return In 2016?|publisher=Eurovoix|accessdate=26. 8. 2015}}</ref> Krajem septembra, slovačka televizija je potvrdila da se Slovačka neće vratiti na takmičenje 2016. godine.‍<ref>{{cite web|last1=Jiandani|first1=Sanjay|title=Slovakia: RTVS will not participate in Eurovision 2016|url=http://esctoday.com/105438/slovakia-rtvs-will-not-participate-in-eurovision-2016/|website=esctoday.com|publisher=ESCToday|accessdate=28. 9. 2015|date=28. 9. 2015}}</ref> * {{Evrovizija (SR)|Turska}} — Uprkos tome da su bile objavljene neke informacije vezane za povratak Turske na takmičenju, 2. oktobra 2015. je ERU objavila da Turska radio televizija (TRT) još uvek treba da odluči hoće li učestvovati ili ne.‍<ref>{{cite web|title=Turkey : TRR yet to decide on Eurovision participation|url=http://eurovoix.com/2015/10/02/turkey-trt-yet-to-decide-on-eurovision-participation/}}</ref> Ali je TRT 3. novembra 2015. potvrdio da Turska neće učestvovati na takmičenju 2016. godine, jer ERU nije promenila pravila glasanja.‍<ref>{{cite web|title=It’s now official: Turkey will not be in Eurovision 2016|url=http://eurovoix.com/2015/11/03/its-now-official-turkey-will-not-be-in-eurovision-2016/}}</ref> === Zahtevaju aktivno članstvo u EBU-u === * {{Evrovizija (SR)|Kina}} — Kineski provincijalni TV kanal [[Hunan TV]] ({{jez-kin|湖南卫视}}) potvrdio je interesovanje za učešće [[Kina|Kine]] na [[Pesma Evrovizije|Pesmi Evrovizije]]. Evropska radiodifuzna unija je odgovorila da je „otvorena [za nove zahteve članstva]” i da su „novi elementi na svakoj Pesmi Evrovizije uvek dobrodošli”.‍<ref>{{cite web|url=http://wiwibloggs.com/2015/05/22/china-hunan-tv-eurovision-participation/96106/|title=China: Exclusive: China’S Hunan TV exploring Eurovision participation|publisher=wiwibloggs|last=Lee Adams|first=William|accessdate=22. 5. 2015|date=22. 5. 2015|archive-date=2015-05-24|archive-url=https://web.archive.org/web/20150524233506/http://wiwibloggs.com/2015/05/22/china-hunan-tv-eurovision-participation/96106/|url-status=dead}}</ref> Međutim, 3. juna 2015. godine, EBU je odbio zahtev Kine za učešće 2016. godine, bilo kao gosta ili ravnopravnog takmičara.‍<ref name="KosChn"/> * {{Evrovizija (SR)|Kosovo}} — Ministar spoljnih poslova [[Republika Kosovo|Kosova]] na [[Tviter]]u je objavio da će „njegova zemlja” (koja nije priznata od strane 15 evropskih država i koja ne može da bude aktivna članica EBU-a) da učestvuje na Pesmi Evrovizije 2016. godine, te tako ostvari svoj debitantski nastup. U objavi na ovoj [[Društvena mreža|društvenoj mreži]] se kaže da ministar spoljnih poslova potvrđuje učešće, ali ne može da potvrdi na koji način će ono da bude ostvareno.‍<ref>{{cite web|last1=Milani|first1=Nash|title=Let's kick of June with highlights of Eurovision news|url=http://oikotimes.com/2015/06/01/lets-kick-of-june-with-highlights-of-eurovision-news/|website=Oikotimes|publisher=fotiskonstantopoulos/|accessdate=1. 6. 2015|date=1. 6. 2015|archivedate=2015-06-02|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150602133302/http://oikotimes.com/2015/06/01/lets-kick-of-june-with-highlights-of-eurovision-news/|deadurl=yes}}</ref> Međutim, 3. juna 2015. godine — kako se i očekivalo — EBU je odbio potpuno neosnovan zahtev Kosova za učešće 2016. godine, jer jednostrano proglašena država na teritoriji [[Srbija|Republike Srbije]] nije niti saradnik niti aktivni član u okviru EBU-a, a nacionalni emiter [[Radio-televizija Kosovo]] (RTK) učešće može da ostvari samo nastupom same Republike Srbije.‍<ref name="KosChn">{{cite web|last1=Muldoon|first1=Padraig|title=Eurovision 2016: EBU denies Kosovo and China rumours|url=http://wiwibloggs.com/2015/06/03/ebu-denies-china-or-kosovo-debut-at-2016-song-contest/97374/|website=Wiwibloggs|publisher=www.wiwibloggs.com|accessdate=4. 6. 2015|date=3. 6. 2015|archive-date=2015-06-30|archive-url=https://web.archive.org/web/20150630221519/http://wiwibloggs.com/2015/06/03/ebu-denies-china-or-kosovo-debut-at-2016-song-contest/97374/|url-status=dead}}</ref> * {{Evrovizija (SR)|Farska Ostrva}} — Farska publikacija ''Portal'' objavila je 9. juna 2015. godine da je lokalni emiter [[Kringvarp Føroya]] (KVF) imao interesovanje za učešće na takmičenju 2010. godine, te da je slao zahteve za aktivno članstvo u EBU-u, ali da su ovi zahtevi bili odbijeni iz razloga što [[Farska Ostrva|Ostrva]] pripadaju [[Dansko kraljevstvo|Danskom kraljevstvu]] ''(ne poistovećivati sa [[Danska|Kraljevinom Danskom]])''. Ministar obrazovanja Farskih Ostrva, [[Bjern Kalse]], podržavao je slanje zahteva sa obrazloženjem da je „opravdanje [EBU-a] do sada bilo da države moraju da budu priznate od strane Ujedinjenih nacija kao nezavisne da bi mogle da učestvuju”, ali da „nema sumnje da bi se ovakve barijere mogle lako prevazići, ali samo ako se zaista odluči ostvariti zacrtani cilj”. Kalse je takođe dodao da je „odluka u potpunosti na Kringvarpið-u, a u vezi sa obnavljanjima aplikacije na redovnoj bazi i pokazivanju EBU-u da su Farska Ostrva ravnopravan rival ostalim državama, kada se govori o učestvovanju na Pesmi Evrovizije”.‍<ref>{{cite web|last1=Granger|first1=Anthony|title=Faroe Islands: Wants To Participate In The Eurovision Song Contest|url=http://eurovoix.com/2015/06/10/faroe-islands-wants-to-participate-in-the-eurovision-song-contest/|website=eurovoix.com|publisher=Eurovoix|accessdate=10. 6. 2015|date=10. 6. 2015}}</ref>‍<ref>{{cite web|url=http://wiwibloggs.com/2015/06/09/faroe-islands-participate-eurovision/97791/|title=The Faroe Islands want to participate in Eurovision|publisher=wiwibloggs|last=Kristjans|first=Kristian|accessdate=10. 6. 2015|date=9. 6. 2015|archive-date=2015-09-26|archive-url=https://web.archive.org/web/20150926033237/http://wiwibloggs.com/2015/06/09/faroe-islands-participate-eurovision/97791/|url-status=dead}}</ref> == Međunarodni prenosi i glasanja == === Glasanja i objavljivači rezultata === Redosled glasanja je objavljen ujutru na dan finala.‍<ref>{{cite web|last1=|first1=|title=The 42 spokespersons for the 2016 Grand Final|url=http://www.eurovision.tv/page/news?id=the_42_spokespersons_for_the_2016_grand_final|website=eurovision.tv|publisher=[[Evropska radiodifuzna unija|EBU]]|accessdate=14. 5. 2016|language=|date=14. 5. 2016}}</ref> {{Div col|cols=2}} # {{Evrovizija (SR)|Austrija}} — [[Kati Belovič]] # {{Evrovizija (SR)|Island}} — [[Unstejn Manuel Stefanson]] # {{Evrovizija (SR)|Azerbejdžan}} — [[Tural Asadov]] # {{Evrovizija (SR)|San Marino}} — [[Irol MS]] # {{Evrovizija (SR)|Češka}} — [[Danijela Pisarovicova]] # {{Evrovizija (SR)|Irska}} — [[Šinejd Kenedi]] # {{Evrovizija (SR)|Gruzija}} — [[Nina Sublati]] <small>(gruzijska predstavnica na [[Pesma Evrovizije 2015.|Pesmi Evrovizije 2015]])</small> # {{Evrovizija (SR)|Bosna i Hercegovina}} — [[Ivana Crnogorac]] # {{Evrovizija (SR)|Malta}} — [[Ben Kamil]] # {{Evrovizija (SR)|Španija}} — [[Hota Abril]] # {{Evrovizija (SR)|Finska}} — [[Jusi-Peka Rantanen]] # {{Evrovizija (SR)|Švajcarska}} — [[Sebalter]] <small>(švajcarski predstavnik na [[Pesma Evrovizije 2014.|Pesmi Evrovizije 2014]])</small> # {{Evrovizija (SR)|Danska}} — [[Ula Esendrop]] # {{Evrovizija (SR)|Francuska}} — [[Elodi Gosujin]] # {{Evrovizija (SR)|Moldavija}} — [[Olivija Furtuna]] # {{Evrovizija (SR)|Jermenija}} — [[Arman Margarijan]] # {{Evrovizija (SR)|Kipar}} — [[Lukas Hamacos]] # {{Evrovizija (SR)|Bugarska}} — [[Ana Angelova]] # {{Evrovizija (SR)|Holandija}} — [[Trajntje Osterhojs]] <small>(holandska predstavnica na [[Pesma Evrovizije 2015.|Pesmi Evrovizije 2015]])</small> # {{Evrovizija (SR)|Letonija}} — [[Toms Grevinš]] # {{Evrovizija (SR)|Izrael}} — [[Ofer Nahšon]] # {{Evrovizija (SR)|Belorusija}} — [[Uzari]] <small>(beloruski predstavnik na [[Pesma Evrovizije 2015.|Pesmi Evrovizije 2015]])</small> # {{Evrovizija (SR)|Nemačka}} — [[Barbara Šuneberger]] # {{Evrovizija (SR)|Rusija}} — [[Njuša]] # {{Evrovizija (SR)|Norveška}} — [[Elizabet Andreasen]] <small>(norveška predstavnica na [[Pesma Evrovizije 1985.|Pesmi Evrovizije 1985]], [[Pesma Evrovizije 1994.|Pesmi Evrovizije 1994]] i [[Pesma Evrovizije 1996.|Pesmi Evrovizije 1996]]; pobednica [[Pesma Evrovizije 1985.|Pesme Evrovizije 1985.]] kao član dua Bobisoks; švedska predstavnica na [[Pesma Evrovizije 1982.|Pesmi Evrovizije 1982.]] kao član grupe [[Čips (grupa)|Čips]])</small> # {{Evrovizija (SR)|Australija}} — [[Li Lin Čin]] # {{Evrovizija (SR)|Belgija}} — [[Umeš Vangaver]] # {{Evrovizija (SR)|Ujedinjeno Kraljevstvo}} — [[Ričard Osman]] # {{Evrovizija (SR)|Hrvatska}} — [[Nevena Rendeli]] # {{Evrovizija (SR)|Grčka}} — [[Konstantinos Hristoforu|Konstantinos Kristoforou]] <small>(kiparski predstavnik na [[Pesma Evrovizije 1996.|Pesmi Evrovizije 1996]], [[Pesma Evrovizije 2002.|Pesmi Evrovizije 2002.]] kao član grupe [[Van (grupa)|Van]] i [[Pesma Evrovizije 2005.|Pesmi Evrovizije 2005]])</small> # {{Evrovizija (SR)|Litvanija}} — [[Ugne Galadauskaite]] # {{Evrovizija (SR)|Srbija}} — [[Dragana Kosjerina]] # {{Evrovizija (SR)|Makedonija}} — [[Dijana Gogova]] # {{Evrovizija (SR)|Albanija}} — [[Andri Džahu]] # {{Evrovizija (SR)|Estonija}} — [[Danijel Levi Vinalas]] # {{Evrovizija (SR)|Ukrajina}} — [[Verka Serdjučka]] <small>(ukrajinski predstavnik na [[Pesma Evrovizije 2007.|Pesmi Evrovizije 2007]])</small> # {{Evrovizija (SR)|Italija}} — [[Klaudija Andreati]] # {{Evrovizija (SR)|Poljska}} — [[Ana Popek]] # {{Evrovizija (SR)|Slovenija}} — [[Marjetka Vovk]] <small>(slovenačka predstavnica na [[Pesma Evrovizije 2015.|Pesmi Evrovizije 2015.]] kao član dua [[Mareja]])</small> # {{Evrovizija (SR)|Mađarska}} — [[Čila Tatar]] # {{Evrovizija (SR)|Crna Gora}} — [[Danijel Alibabić]] <small>(predstavnik Srbije i Crne Gore na [[Pesma Evrovizije 2005.|Pesmi Evrovizije 2005.]] kao član grupe [[No nejm]])</small> # {{Evrovizija (SR)|Švedska}} — [[Đina Diravi]] {{Div col end}} {{Div col end}} === Komentatori === {{čišćenje|Potrebno je proveriti transkripciju imena i srediti vikiveze.|odeljak=da}} {{Div col|cols=2}} * {{zastava|Azerbejdžan}} — Azer Sulejmanli <small>([[İctimai Television|İTV]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title="Eurovision 2016" yarışmasının 1-ci yarımfinalı İTV-də canlı yayımlanacaq|url=http://az.trend.az/azerbaijan/culture/2531336.html|website=trend.az|publisher=Trend News Agency|accessdate=10. 5. 2016|language=azerskom|date=10. 5. 2016|archivedate=2016-05-13|archiveurl=https://web.archive.org/web/20160513021635/http://az.trend.az/azerbaijan/culture/2531336.html|deadurl=yes}}</ref> * {{zastava|Albanija}} — [[Andri Džahu]] <small>([[Radio Televizioni Shqiptar#Analogue TV|TVSH]], [[Radio Televizioni Shqiptar#Digital TV|RTSH HD]], RTSH Muzikë i [[Radio Televizioni Shqiptar#Radio|Radio Tirana]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|last1=Lako|first1=Niko|title=Andri Xhahu konfirmohet si komentues dhe prezantues i pikëve të Shqipërisë në Eurovision 2016|url=http://www.imalbania.com/andri-xhahu-konfirmohet-si-komentues-dhe-prezantues-i-pikeve-te-shqiperise-ne-eurovision-2016/|website=imalbania.com|publisher=Infomedia Albania|accessdate=24. 4. 2016|language=albanskom|trans-title=Andri Xhahu confirmed as Albanian commentator and spokesperson for Eurovision 2016|date=24. 4. 2016}}</ref> * {{zastava|Australija}} — [[Džulija Zemiro]] i [[Sam Pang]] <small>([[SBS One (australijska TV stanica)|SBS One]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|url=http://www.9news.com.au/entertainment/2015/11/17/14/35/australia-to-compete-in-eurovision-song-contest-for-the-second-year-in-a-row|title=Australia to compete in Eurovision Song Contest for the second year in a row|publisher=9News|first=Leith|last=Marshall|date=17. 11. 2015|accessdate=17. 11. 2015|archive-date=2015-11-18|archive-url=https://web.archive.org/web/20151118031913/http://www.9news.com.au/entertainment/2015/11/17/14/35/australia-to-compete-in-eurovision-song-contest-for-the-second-year-in-a-row|url-status=dead}}</ref> * {{zastava|Austrija}} — [[Andi Knol]] <small>([[ORF eins]], polufinala i finale)</small>‍<ref name=Austrian_commentator>{{cite web|title=Startnummer 12 für Österreich im ersten ESC-Semifinale am 10. Mai|url=http://www.ots.at/presseaussendung/OTS_20160408_OTS0148/startnummer-12-fuer-oesterreich-im-ersten-esc-semifinale-am-10-mai|website=ots.at|publisher=Austria Press Agency|accessdate=8. 4. 2016|language=nemačkom|date=8. 4. 2016}}</ref> * {{zastava|Belgija}} — ''Holandski'': [[Piter van de Vajr]] <small>([[één]], polufinala i finale)</small>;‍<ref>{{cite web|title=Eurovisiesongfestival: tegen wie neemt Laura het op?|url=http://www.vrt.be/nieuws/2016/04/eurovisiesongfestival-tegen-wie-neemt-laura-het-op|website=vrt.be|publisher=Vlaamse Radio- en Televisieomroeporganisatie|accessdate=28. 4. 2016|language=holandskom|date=28. 4. 2016}}</ref> ''Francuski'': Žan-Luj Lahaj i [[Moren Lojs]] <small>([[La Une]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Eurovision de la chanson Demi-finale 1|url=http://www.rtbf.be/tv/guide-tv/detail_eurovision-de-la-chanson?uid=1169954645668&idschedule=56ec1df00f7134282827872b9be237ba|website=rtbf.be|publisher=RTBF|accessdate=28. 4. 2016|language=francuskom}}</ref>‍<ref>{{cite web|title=Eurovision de la chanson Demi-finale 2|url=https://www.rtbf.be/tv/laune/guide-tv/detail_eurovision-de-la-chanson?uid=1169954933668&idschedule=93afac2c9263a7a2542da76979c21927|website=rtbf.be|publisher=RTBF|accessdate=28. 4. 2016|language=francuskom}}</ref> * {{zastava|Belorusija}} — [[Evgenij Perlin]] <small>([[Belarus-1]] i [[Belarus 24]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=IVAN vыstupit na "Evrovidenii" vo vtorom polufinale pod 5-m nomerom|url=http://www.tvr.by/company/novosti-kompanii/ivan-vystupit-na-evrovidenii-vo-vtorom-polufinale-pod-5-m-nomerom/|website=tvr.by|publisher=BTRC|accessdate=19. 4. 2016|language=ruskom|trans-title=IVAN will perform fifth in the second semi final of Eurovision|date=8. 4. 2016}}</ref>‍<ref>{{cite web|title=BT: vыstuplenie Ivanova nikak ne diskreditiruet Belarusь|url=http://sputnik.by/culture/20160425/1022031474.html|website=sputnik.by|publisher=Sputnik|accessdate=26. 4. 2016|language=ruskom|date=25. 4. 2016}}</ref> * {{zastava|Bosna i Hercegovina}} — Dejan Kukrić <small>([[BHT 1]], BHT HD i [[BH Radio 1]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=BH EUROSONG - Danas je važan dan za učesnike prvog polufinala na...|url=https://www.facebook.com/bheurosong/photos/a.497696235897.312380.406760675897/10154810978190898|website=facebook.com|publisher=BHRT|accessdate=9. 5. 2016|language=bošnjačkom|date=9. 5. 2016}}</ref> * {{zastava|Bugarska}} — Elena Rozberg i Georgi Kušvalijev <small>([[BNT 1]] i [[BNT HD]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Poli Genova: ZAVRЪЩANETO MI NA EVROVIZIЯ PRIEMAM... - BNT Eurovision Bulgaria|url=https://www.facebook.com/eurovision.bnt.bg/posts/1172577079442334:0|website=facebook.com|publisher=BNT|accessdate=9. 5. 2016|language=bugarskom|date=8. 5. 2016}}</ref> * {{zastava|Gruzija}} — [[Tuta Čkeidže]] <small>([[First Channel (Georgian TV channel)|GPB First Channel]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Tuta Chkheidze will be announcer of the live broadcasting of 2016 ESC|url=http://eurovision-georgia.ge/?page=news&id=124278|website=eurovision-georgia.ge|publisher=Georgian Public Broadcaster|accessdate=5. 5. 2016|date=27. 4. 2016}}</ref> * {{zastava|Grčka}} — Marija Kozaku i [[Jorgos Kapuzidis]] <small>([[ERT1]], [[ERT HD]] i [[ERT World]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Eurovision 2016: Πως σας φάνηκε το ελληνικό τραγούδι; ΨΗΦΙΣΤΕ|url=http://news247.gr/eidiseis/psixagogia/music/eurovision-2016-pws-sas-fanhke-to-ellhniko-tragoudi-pshfiste.3948671.html|website=news247.gr|publisher=News247|accessdate=10. 3. 2016|language=grčkom|trans-title=Eurovision 2016:What did you think of the Greek song? VOTE!|date=10. 3. 2016|archive-date=2016-04-04|archive-url=https://web.archive.org/web/20160404214046/http://news247.gr/eidiseis/psixagogia/music/eurovision-2016-pws-sas-fanhke-to-ellhniko-tragoudi-pshfiste.3948671.html}}</ref> * {{zastava|Danska}} — Ole Topholm <small>([[DR1]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Historisk ændring af afstemningen: nu bliver Eurovision mere spændende|url=http://www.dr.dk/event/melodigrandprix/nyheder/historisk-aendring-af-afstemningen-nu-bliver-eurovision-mere|publisher=dr.dk|accessdate=19. 2. 2016|date=18. 2. 2016|language=danskom|trans-title=Historical change of voting: now the Eurovision is more exciting}}</ref> * {{zastava|Estonija}} — ''Estonski'': [[Marko Rejkop]] <small>([[Eesti Televisioon|ETV]], polufinala i finale)</small>;‍<ref name=EE_commentary>{{cite web|title=Eurovisiooni lauluvõistlus 2016: Finaal|url=http://etv.err.ee/v/meelelahutus/eurovisioon/saated/e011b3c3-31f1-4dec-b07f-07c06fcfa40e/eurovisiooni-lauluvoistlus-2016-finaal|website=err.ee|publisher=Eesti Rahvusringhääling|accessdate=1. 5. 2016|language=estonskom|archivedate=2016-05-06|archiveurl=https://web.archive.org/web/20160506065816/http://etv.err.ee/v/meelelahutus/eurovisioon/saated/e011b3c3-31f1-4dec-b07f-07c06fcfa40e/eurovisiooni-lauluvoistlus-2016-finaal|deadurl=yes}}</ref> ''Ruski'': Aleksandr Hobotov <small>([[ETV+]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Evrovidenie vmeste s ETV+|url=http://etvpluss.err.ee/v/eurovision/008204ee-5938-484f-9e85-bd9d01b76b91/evrovidenie-vmeste-s-etv|website=err.ee|publisher=Eesti Rahvusringhääling|accessdate=1. 5. 2016|language=ruskom|date=19. 4. 2016|archivedate=2016-08-10|archiveurl=https://web.archive.org/web/20160810111704/http://etvpluss.err.ee/v/eurovision/008204ee-5938-484f-9e85-bd9d01b76b91/evrovidenie-vmeste-s-etv|deadurl=yes}}</ref> * {{zastava|Izrael}} — ''Hebrejski'': Hebrejski titlovi <small>([[Channel 1 (Israel)|Channel 1]], drugo polufinale i finale (uživo), prvo polufinale (u snimku))</small>; ''TBA'' <small>([[Israel Broadcasting Authority#Radio stations|88 FM]], drugo polufinale i finale)</small>; ''Arapski'': Arapski titlovi <small>([[Channel 33 (Israel)|Channel 33]], drugo polufinale i finale)</small>; ''TBA'' <small>([[Kol Yisrael|Kol Yisrael Arabic]], drugo polufinale i finale)</small>‍<ref name=broadcast_IBA>{{cite web|url=http://www.iba.org.il/spokesman/spokesman.aspx?entity=1157916&type=1|title=נבחרו חברי צוות השיפוט הישראלי לאירוויזיון|date=3. 5. 2016|website=iba.org.il|publisher=Israel Broadcasting Authority|accessdate=5. 5. 2016|language=hebrejskom}}</ref> * {{zastava|Irska}} — Marti Velan <small>([[RTÉ2]], polufinala; [[RTÉ One]], finale); biće određeno ([[RTÉ Radio 1]], drugo polufinale i finale)</small>‍<ref>{{cite web|url=http://m.rte.ie/ten/blogs/television/2016/0506/786118-tv-preview-ten-shows-you-shouldnt-miss/|title=TV Preview: TEN shows you shouldn't miss|access-date=7. 5. 2016|date=7. 5. 2016|last1=Byrne|first1=John|website=RTÉ.ie|publisher=Raidió Teilifís Éireann|archive-date=2016-05-14|archive-url=https://web.archive.org/web/20160514071107/http://m.rte.ie/ten/blogs/television/2016/0506/786118-tv-preview-ten-shows-you-shouldnt-miss/|dead-url=yes}}</ref> * {{zastava|Island}} — Gisli Martein Baldurson <small>([[RÚV (television channel)|RÚV]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{Cite web|url=http://www.ruv.is/frett/gisli-marteinn-kynnir-eurovision-a-ny|title=Gísli Marteinn kynnir Eurovision á ný|date=15. 4. 2016|website=RÚV.is|publisher=Ríkisútvarpið|language=islandskom|trans-title=Gísli Marteinn presents Eurovision again|access-date=22. 4. 2016}}</ref> * {{zastava|Italija}} — Filipo Solibelo i Marko Ardemanji <small>([[Rai 4]], polufinala; [[Rai Radio 2]], polufinala i finale)</small>;‍<ref>{{cite web|last=Granger|first=Anthony|title=Italy: Rai 4 to broadcast both semi finals|url=http://eurovoix.com/2016/02/10/italy-rai-4-to-broadcast-both-semi-finals/|publisher=Eurovoix|website=eurovoix.com|accessdate=10. 2. 2016|date=10. 2. 2016}}</ref> Flavio Insina i Federiko Ruso <small>([[Rai 1]], finale)</small>‍<ref>{{cite web|last1=Muldoon|first1=Padraig|title=Movin’ on up: Italy migrates Eurovision to main channel RAI 1|url=http://wiwibloggs.com/2015/10/02/italy-eurovision-rai-1/103696/|publisher=wiwibloggs.com|accessdate=2. 10. 2015|date=2. 10. 2015}}</ref>‍<ref>{{cite web|last=Granger|first=Anthony|url=http://eurovoix.com/2016/04/04/italy-flavio-insinna-federico-russo-announced-commentators/|title=Italy: Flavio Insinna & Federico Russo Announced As Commentators|date=4. 4. 2016|accessdate=4. 4. 2015|publisher=Eurovoix.com}}</ref> * {{zastava|Jermenija}} — Avet Barsegjan <small>([[Armenia 1]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Հետևեք #եվրատեսիլ 2016-ի ընթացքին Առաջին ալիքի և...|url=https://www.facebook.com/PublicTVArmenia/photos/a.285856124855194.64797.273072886133518/1004237053017094/?type=3|website=facebook.com|publisher=Armenia 1|accessdate=10. 5. 2016|language=jermenskom|date=10. 5. 2016}}</ref> * {{zastava|Kazahstan}}* — Dijana Snegina i Kaldibek Žajsanbaj <small>([[Khabar Agency|Khabar TV]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|last=Granger|first=Anthony|url=http://eurovoix.com/2016/05/02/kazakhstan-khabar-broadcasting-three-shows/|title=Kazakhstan Khabar broadcasting three shows|date=2. 5. 2016|accessdate=2. 5. 2016|publisher=Eurovoix.com}}</ref> * {{zastava|Kina}}* — Kubert Leunf i Vu Zoutong <small>([[Hunan TV]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|last=Granger|first=Anthony|url=http://eurovoix.com/2016/04/25/china-hunan-television-broadcast-eurovision-live-tv/|title=China: Hunan Television to broadcast Eurovision live on TV|date=25. 4. 2016|accessdate=26. 4. 2016|publisher=Eurovoix.com}}</ref> * {{zastava|Kipar}} — Melina Karageorgiju <small>([[RIK 1]], [[Cyprus Broadcasting Corporation|RIK SAT]], [[Cyprus Broadcasting Corporation|RIK HD]] i [[Cyprus Broadcasting Corporation|Trito Programma]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Στην τελική ευθεία οι προετοιμασίες για τον διαγωνισμό τραγουδιού της Eurovision|url=http://www.foni-lemesos.com/agenda/politismos/23476-stin-teliki-eftheia-oi-proetoimasies-gia-ton-diagonismo-tragoudioy-tis-eurovision.html|website=foni-lemesos.com|publisher=I Foni tis Lemesou|accessdate=6. 5. 2016|language=grčkom|date=5. 5. 2016}}</ref> * {{zastava|Letonija}} — Valters Fridenbergs i Toms Grevinš <small>([[Latvijas Televīzija|LTV]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=TIEŠRAIDE! Starptautiskais Eirovīzijas dziesmu konkurss. 1. pusfināls|url=http://ltv.lsm.lv/lv/raksts/10.05.2016-tiesraide-starptautiskais-eirovizijas-dziesmu-konkurss.-1.-pusfi.id71333/|website=ltv.lsm.lv|publisher=Latvijas Televīzija|accessdate=9. 5. 2016|language=letonskom|archive-date=2016-06-03|archive-url=https://web.archive.org/web/20160603062347/http://ltv.lsm.lv/lv/raksts/10.05.2016-tiesraide-starptautiskais-eirovizijas-dziesmu-konkurss.-1.-pusfi.id71333/|dead-url=yes}}</ref> * {{zastava|Litvanija}} — Darijus Užkuraitis <small>([[LRT televizija|LRT]], [[Lithuanian National Radio and Television|LRT HD]] i [[LRT Radijas]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|last1=Pabiržis|first1=Dovaidas|title=„Eurovizija“: loterija be pralaimėjimo|url=http://www.veidas.lt/%E2%80%9Eeurovizija%E2%80%9C-loterija-be-pralaimejimo|website=veidas.lt|publisher=Veidas|accessdate=10. 5. 2016|language=litvanskom|date=9. 5. 2016|archive-date=2016-05-10|archive-url=https://web.archive.org/web/20160510101336/http://www.veidas.lt/%E2%80%9Eeurovizija%E2%80%9C-loterija-be-pralaimejimo|url-status=dead}}</ref> * {{zastava|Mađarska}} — Gabor Gundel Takač <small>([[Duna TV|Duna]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Eurovíziós Dalfesztivál, 2016|url=http://tv.24.hu/musorok/musor/eurovizios-dalfesztival-2016/|website=24.hu|publisher=24.hu|accessdate=26. 4. 2016|language=mađarskom}}</ref> * {{zastava|Makedonija}} — Karolina Petkovska <small>([[MRT 1]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|last1=Dzarovska|first1=M|title=Specijalno so trite dami na makedonskata evroviziska delegacija - Evrosong e zabava i neprospieni noći|url=http://www.vest.mk/?ItemID=060F2D720CD07C438DC5C57DCD2B59CE|website=vest.mk|publisher=Vest|accessdate=9. 5. 2016|language=makedonskom|date=30. 3. 2016|archive-date=2016-04-13|archive-url=https://web.archive.org/web/20160413130020/http://www.vest.mk/?ItemID=060F2D720CD07C438DC5C57DCD2B59CE|dead-url=yes}}</ref>‍<ref>{{cite web|title=Evrovizija 2016|url=http://mrt.com.mk/node/32135|website=mrt.com.mk|publisher=MRT|accessdate=9. 5. 2016|language=makedonskom}}</ref> * {{zastava|Malta}} — Artur Karuana <small>(TVM, polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Segwi b'mod DIRETT l-ewwel semi-finali... - Television Malta|url=https://www.facebook.com/TelevisionMalta/photos/a.193398227464510.52255.138329512971382/807373332733660/|website=facebook.com|publisher=TVM|accessdate=11. 5. 2016|language=malteškom|date=10. 5. 2016}}</ref>‍<ref>{{cite web|last1=Flask|first1=Wayne|title=Ira Losco takes Malta to the Eurovision Song Contest finals|url=http://www.maltatoday.com.mt/arts/music/65090/live_blogging_the_eurovision_semifinal_as_ira_sings_for_maltas_glory#.VzM_24QrKHs|website=maltatoday.com.mt|publisher=Malta Today|accessdate=11. 5. 2016|date=11. 5. 2016}}</ref> * {{zastava|Moldavija}} — Glorija Gorceag <small>([[Moldova 1]], [[Radio Moldova]], Radio Moldova Muzical i [[Radio Moldova Tineret]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Ceremonia de deschidere a Eurovision 2016: Lidia Isac a strălucit pe covorul roşu|url=http://www.trm.md/ro/eurovision-2016/ceremonia-de-deschidere-a-eurovision-2016-lidia-isac-a-stralucit-pe-covorul-rosu/|website=trm.md|publisher=TRM|accessdate=9. 5. 2016|language=rumunskom|date=9. 5. 2016}}</ref> * {{zastava|Nemačka}} — Piter Urban <small>([[EinsFestival]] i [[Phoenix (German TV station)|Phoenix]], polufinala; [[Das Erste]], finale)</small>‍<ref>{{cite web|last1=Granger|first1=Anthony|title=Phoenix to broadcast both semi-finals|url=http://eurovoix.com/2016/04/05/germany-phoenix-broadcast-semi-finals/|website=eurovoix.com|publisher=Eurovoix|accessdate=6. 4. 2016|date=5. 4. 2016}}</ref>‍<ref>{{cite web|title=ESC 2016: Sendetermine im Fernsehen und Online|url=https://www.eurovision.de/news/ESC-2016-Die-Sendetermine-im-Fernsehen-und-Online,fernsehtermine106.html|website=eurovision.de|publisher=ARD|accessdate=24. 4. 2016|language=nemačkom|trans-title=ESC 2016: broadcast dates on television and online|date=22. 4. 2016|archive-date=2016-04-22|archive-url=https://web.archive.org/web/20160422170702/https://www.eurovision.de/news/ESC-2016-Die-Sendetermine-im-Fernsehen-und-Online,fernsehtermine106.html}}</ref> * {{zastava|Novi Zeland}}* — Bez komentatora <small>(UKTV, finale)</small>‍<ref>http://www.bbcnewzealand.com/shows/eurovision/</ref> * {{zastava|Norveška}} — Olav Viksmo Sletan <small>(NRK1, polufinala i finale)</small>;‍<ref>{{cite news|url=https://tv.nrk.no/serie/eurovision-song-contest/MUHU12006316/14-05-2016|title=NRK TV - Eurovision Song Contest 2016 - Finale - 14.05.2016|website=nrk.no|publisher=NRK|language=norveškom|trans-title=NRK TV - Eurovision Song Contest 2016 - Final - 14.05.2016|accessdate=24. 4. 2016}}</ref> Roni Brede Ase, Silje Reiten Nordes i Markus Ekrem Nebi <small>(NRK3, finale)</small>‍<ref>{{cite news|url=https://tv.nrk.no/serie/p3morgens-store-eurovisions-fest/MYNR50200216/14-05-2016|title=NRK TV - P3morgens store Eurovision-fest - 14.05.2016|website=nrk.no|publisher=NRK|language=norveškom|trans-title=P3morgen's great Eurovision party|accessdate=24. 4. 2016}}</ref> * {{zastava|Poljska}} — Artur Orzeč <small>([[TVP 1]] i [[TVP Polonia]] (uživo); [[TVP Rozrywka]] i [[TVP HD]] (dan kasnije), polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|url=http://centruminformacji.tvp.pl/25116985/eurowizyjna-rywalizacja-w-tvp|title=Eurowizyjna rywalizacja w TVP|date=29. 4. 2016|accessdate=6. 5. 2015|website=tvp.pl|publisher=TVP|language=poljskom|trans-title=Eurowizyjna competition in TVP|archive-date=2016-06-02|archive-url=https://web.archive.org/web/20160602002736/http://centruminformacji.tvp.pl/25116985/eurowizyjna-rywalizacja-w-tvp|url-status=dead}}</ref> * {{zastava|Portugal}}* — Helder Reis <small>([[Rádio e Televisão de Portugal|RTP]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|last=Granger|first=Anthony|url=http://eurovoix.com/2016/04/15/portugal-rtp-will-now-broadcast-eurovision-2016/|title=Portugal: RTP will now broadcast Eurovision 2016|date=15. 4. 2016|accessdate=15. 4. 2016|publisher=Eurovoix.com}}</ref>‍<ref>{{cite web|url=http://www.dn.pt/media/interior/rtp-volta-atras-afinal-habemus-eurovisao-5128565.html|title=RTP volta atrás. Afinal, "habemus" Eurovisão!|trans-title=RTP turn back. After all that, "we have" Eurovision!}}</ref>‍<ref>{{cite web|url=http://www.escportugal.pt/2016/04/esc2016-helder-reis-sera-o-comentador.html|title=Hélder Reis será o comentador da RTP|trans-title=Hélder Reis will be the commentator for RTP}}</ref> * {{zastava|Rusija}} — Dimitrij Gubernijev i Ernest Mackevičijus <small>([[Russia-1]] i [[All-Russia State Television and Radio Broadcasting Company#Television|Russia HD]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|last1=Belikova|first1=Ekaterina|title=Laйfu stali izvestnы imena rossiйskih kommentatorov konkursa "Evrovidenie-2016"|url=https://life.ru/t/%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D0%B4%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%B5/406384/laifu_stali_izviestny_imiena_rossiiskikh_kommientatorov_konkursa_ievrovidieniie-2016|website=life.ru|publisher=Life.ru|accessdate=6. 5. 2016|language=ruskom|date=5. 5. 2016}}</ref> * {{zastava|SAD}}* — Karson Kresli i Mišel Kolins <small>([[Logo TV]], finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Eurovision Song Contest 2016 - About the Show|url=http://www.logotv.com/shows/eurovision-song-contest-2016|website=logotv.com|publisher=Logo TV|accessdate=2. 5. 2016|archive-date=2016-06-02|archive-url=https://web.archive.org/web/20160602193932/http://www.logotv.com/shows/eurovision-song-contest-2016|dead-url=yes}}</ref> * {{zastava|San Marino}} — Lia Fjorio i Điđi Restivo <small>([[SMtv San Marino (TV channel)|SMtv San Marino]] i [[SMtv San Marino|Radio San Marino]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite news|url=http://www.eurofestivalnews.com/2016/01/13/eurovision-2016-san-marino-rtv-conferma-al-commento-duo-fiorio-restivo/|title=Eurovision 2016: San Marino RTV conferma al commento il duo Fiorio-Restivo|date=13. 1. 2016|website=eurofestivalnews.com|publisher=Eurofestival News|language=italijanskom|accessdate=19. 4. 2016|trans-title=Eurovision 2016: San Marino RTV confirms the commentary duo Fiorio-Restivo}}</ref> * {{zastava|Slovenija}} — Andrej Hofer <small>([[Radiotelevizija Slovenija#National 2|RTV SLO2]], polufinala; RTV SLO1, finale; [[Radio Val 202]], drugo polufinale i finale; Radio Maribor, polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Evrovizijski teden na Televiziji Slovenija|url=http://www.rtvslo.si/sporocila-za-javnost/evrovizijski-teden-na-televiziji-slovenija/391496|website=rtvslo.si|publisher=[[Radiotelevizija Slovenija]]|accessdate=26. 4. 2016|language=slovenačkom|trans-title=Eurovision week at Televizija Slovenija|date=25. 4. 2016}}</ref> * {{zastava|Srbija}} — Dragan Ilić <small>([[RTS 1]], [[RTS HD]] i [[RTS Satelit|RTS SAT]], prvo polufinale)</small>; Duška Vučinić-Lučić <small>([[RTS 1]], [[RTS HD]] i [[RTS Satelit|RTS SAT]], drugo polufinale i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Pesma Evrovizije 2016, polufinale 1, prenos|url=http://www.rts.rs/page/tv/sr/story/20/rts-1/2308255/.html|website=rts.rs|publisher=RTS|accessdate=10. 5. 2016}}</ref>‍<ref>{{cite web|title=Pesma Evrovizije 2016, polufinale 2, prenos|url=http://www.rts.rs/page/tv/sr/story/20/rts-1/2311272/prenos-evrovizije-2016-polufinale-2-prenos.html|website=rts.rs|publisher=RTS|accessdate=10. 5. 2016}}</ref>‍<ref>{{cite web|title=Pesma Evrovizije 2016, Finale, prenos|url=http://www.rts.rs/page/tv/ci/story/17/rts-1/2316494/.html|website=rts.rs|publisher=RTS|accessdate=13. 5. 2016}}</ref> * {{zastava|Ujedinjeno Kraljevstvo}} — Skot Mils i Mel Gijedrojk <small>([[BBC Four]], polufinala); Grejam Norton ([[Bi-Bi-Si One|BBC One]], finale); Ken Brus ([[BBC Radio 2]], finale)</small>‍<ref>{{cite web|last1=Palmer|first1=Siobhan|title=When is Eurovision 2016 and how can I watch it?|url=http://www.telegraph.co.uk/tv/2016/04/04/when-is-eurovision-2016-and-how-can-i-watch-it/|website=telegraph.co.uk|publisher=The Daily Telegraph|accessdate=21. 4. 2016|date=4. 4. 2016}}</ref>‍<ref>{{cite web|title=Radio 2 info and Q&A with Ken Bruce|url=http://www.bbc.co.uk/mediacentre/mediapacks/eurovision2016/ken|website=bbc.co.uk|publisher=[[Bi-Bi-Si|BBC]]|accessdate=28. 4. 2016|date=25. 4. 2016}}</ref> * {{zastava|Ukrajina}} — Timur Mirošničenko i Tetijana Terekhova <small>([[Pershyi Natsionalnyi|UA:Pershyi]], polufinala i finale)</small>;‍<ref>{{cite web|title=Džamala vistupitь 15-ю u drugomu pіvfіnalі Єvrobačennя-2016|url=http://1tv.com.ua/news/channel/78211|website=1tv.com.ua|publisher=National Television Company of Ukraine|accessdate=19. 4. 2016|language=ukrajinskom|trans-title=Jamala will perform fifteenth in the second semi-final of Eurovision 2016|date=8. 4. 2016|archive-date=2016-04-25|archive-url=https://web.archive.org/web/20160425161825/http://1tv.com.ua/news/channel/78211|dead-url=yes}}</ref> Olena Zelenčenko <small>([[Radio Ukraine]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Ukraїnsьke radіo translюvatime Mіžnarodniй pіsenniй konkurs «Єvrobačennя-2016»|url=http://schedule.nrcu.gov.ua/news.html?newsID=24437|website=nrcu.gov.ua|publisher=Radio Ukraine|accessdate=6. 5. 2016|language=ukrajinskom|date=4. 5. 2016|archive-date=2016-05-14|archive-url=https://web.archive.org/web/20160514120607/http://schedule.nrcu.gov.ua/news.html?newsID=24437}}</ref> * {{zastava|Finska}} — ''Finski'': Miko Silvenojnen <small>([[Yle TV2]] i [[TV Finland]], polufinala i finale)</small>;‍<ref name="Finland">{{cite web|url=http://yle.fi/aihe/artikkeli/2016/04/29/viisukommentaattori-mikko-silvennoinen|title=Viisukommentaattori Mikko Silvennoinen|date=29. 4. 2016|accessdate=29. 4. 2016|website=yle.fi|publisher=Yle|language=finskom}}</ref>‍<ref>{{cite web|title=Eurovision Song Contest 2016 Semifinaali 1|url=http://areena.yle.fi/1-3257835|website=yle.fi|publisher=Yle|accessdate=29. 4. 2016|language=finskom|archivedate=2016-05-14|archiveurl=https://web.archive.org/web/20160514120455/http://areena.yle.fi/1-3257835|deadurl=yes}}</ref> Sana Pirkalajnen i Jorma Hietamaki <small>([[Yle Radio Suomi]], polufinala i finale)</small>;‍<ref>{{cite web|title=Eurovision laulukilpailu 2016: Ensimmäinen semifinaali|url=http://areena.yle.fi/1-3409781|website=yle.fi|publisher=Yle|accessdate=2. 5. 2016|language=finskom|date=2. 5. 2016}}</ref> ''Švedski'': Eva Franc i Johan Lindros <small>([[Yle TV2]], [[TV Finland]] i [[Yle Radio Vega]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=ESC 2016 - Eurovisionens FINAL|url=http://arenan.yle.fi/1-3396198|website=yle.fi|publisher=Yle|accessdate=29. 4. 2016|language=Swedish}}</ref> * {{zastava|Francuska}} — Marijan Džejms i Džeri <small>([[France 4]], polufinala); Marijan Džejms i Stefan Bern ([[France 2]], finale)</small>‍<ref>{{cite web|last1=Omelyanchuk|first1=Olena|title=Amir is the French choice for Stockholm!|url=http://www.eurovision.tv/page/news?id=amir_haddad_is_the_french_choice_for_stockholm|website=eurovision.tv|publisher=[[Evropska radiodifuzna unija|European Broadcasting Union]]|accessdate=29. 2. 2016|date=29. 2. 2016}}</ref> * {{zastava|Holandija}} — Jan Smit i Kornald Mas <small>([[NPO 1]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|url=http://www.npo.nl/AT_2047246|title=Eurovisie Songfestival 2016 halve finale|website=NPO.nl|language=holandskom|trans-title=Eurovision Song Contest 2016 semi-final|access-date=5. 5. 2016}}{{Dead link|date=June 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>‍<ref>{{cite web|url=http://www.npo.nl/AT_2047247|title=Eurovisie Songfestival 2016 halve finale|website=NPO.nl|language=holandskom|trans-title=Eurovision Song Contest 2016 semi-final|access-date=5. 5. 2016}}{{Dead link|date=June 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>‍<ref>{{cite web|url=http://www.npo.nl/AT_2047245|title=Eurovisie Songfestival 2016 finale|website=NPO.nl|language=holandskom|trans-title=Eurovision Song Contest 2016 final|access-date=5. 5. 2016|archive-date=2021-07-29|archive-url=https://web.archive.org/web/20210729203339/https://www.npostart.nl/eurovisie-songfestival-2016-finale/14-05-2016/AT_2047245|dead-url=yes}}</ref> * {{zastava|Hrvatska}} — Duško Ćurlić <small>([[HRT 1]], polufinala i finale)</small>; Zlatko Turkalj Turki <small>([[HR 2]], polufinala i finale)</small>‍<ref name="HR_delegation">{{cite web|title=Otkriveni posljednji detalji uoči odlaska na Eurosong: "Nina Kraljić stvorena za velike pozornice"|url=http://www.index.hr/black/clanak/otkriveni-posljednji-detalji-uoci-odlaska-na-eurosong-nina-kraljic-je-stvorena-za-velike-pozornice/889389.aspx|website=index.hr|publisher=Index.hr|accessdate=25. 4. 2016|language=hrvatskom|date=25. 4. 2016}}</ref> * {{zastava|Crna Gora}} — Dražen Bauković i Tijana Mišković <small>(TVCG 1 i TVCG SAT, polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Eurosong 2016|url=http://www.rtcg.me/tv/tvcg-1/ostalo/128195/eurosong-2016.html|website=rtcg.me|publisher=[[RTCG]]|accessdate=10. 5. 2016|language=crnogorskom|date=10. 5. 2016}}</ref> * {{zastava|Češka}} — Libor Bouček <small>([[ČT2]], polufinala; [[ČT1]], finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Eurovision Song Contest 2016 opět s účastí České republiky|url=http://www.satcentrum.com/clanky/22944/eurovision-song-contest-2016-opet-s-ucasti-ceske-republiky/|website=satcentrum.com|publisher=satCentrum|accessdate=19. 4. 2016|language=češkom|trans-title=Eurovision Song Contest 2016, again with representation from the Czech Republic|date=12. 3. 2016|archive-date=2016-04-03|archive-url=https://web.archive.org/web/20160403020323/http://www.satcentrum.com/clanky/22944/eurovision-song-contest-2016-opet-s-ucasti-ceske-republiky/|url-status=dead}}</ref> * {{zastava|Švajcarska}} — ''Nemački'': Sven Epinej <small>([[SRF zwei]], polufinala; [[SRF 1]], finale)</small>; Piter Šnajder i Gabrijel Veter <small>([[SRF 1]] i [[Radio SRF 3]], finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=«Eurovision Song Contest» 2016 – Der Countdown|url=http://www.srf.ch/sendungen/eurovision-song-contest/eurovision-song-contest-2016-der-countdown|website=srf.ch|publisher=Schweizer Radio und Fernsehen|accessdate=19. 4. 2016|language=nemačkom|trans-title=«Eurovision Song Contest» 2016 – the countdown|date=18. 4. 2016}}</ref> ''Francuski'': Žan-Mark Ričard i Nikolas Taner <small>([[RTS Deux]], drugo polufinale i finale)</small>;‍<ref>{{cite web|title=Eurosong 2016 Finale internationale|url=http://tvprogramm.srf.ch/details/1964076089|website=srf.ch|publisher=Schweizer Radio und Fernsehen|accessdate=3. 5. 2016|language=francuskom}}</ref> ''Italijanski'': Klarisa Tami <small>([[RSI La 2]], drugo polufinale)</small>;‍<ref>{{cite web|title=Eurovision Song Contest 2016 La semifinale|url=http://tvprogramm.srf.ch/details/1952833898|website=srf.ch|publisher=Schweizer Radio und Fernsehen|accessdate=3. 5. 2016|language=italijanskom}}</ref> Klarisa Tami i Mikele Karnobio <small>([[RSI La 1]], finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Eurovision Song Contest 2016 Spettacoli|url=http://tvprogramm.srf.ch/details/1954458265|website=srf.ch|publisher=Schweizer Radio und Fernsehen|accessdate=3. 5. 2016|language=italijanskom}}</ref> * {{zastava|Švedska}} — Lota Brome <small>([[SVT1]], polufinala i finale)</small>;‍<ref>{{cite web|url=http://www.svt.se/melodifestivalen/lotta-brome-kommenterar-eurovision-song-contest-2016-det-ar-lite-av-en-drom|title=Lotta Bromé kommenterar Eurovision Song Contest 2016: ”Det är lite av en dröm”|language=švedskom|trans-title=Lotta Bromé to commentate on Eurovision Song Contest 2016: "This is a bit of a dream"|work=sverigesradio.se|accessdate=13. 4. 2016}}</ref> Karolina Noren i Bjorn Kelman <small>([[SR P4]], polufinala i finale)</small>‍<ref>{{cite web|title=Eurovisionfesten kan börja – här är Sveriges Radios bevakning|url=http://sverigesradio.se/sida/gruppsida.aspx?programid=4922&grupp=22873&artikel=6415442|website=sverigesradio.se|publisher=Sveriges Radio|accessdate=28. 4. 2016|language=švedskom|date=20. 4. 2016}}</ref> * {{zastava|Španija}} — Hose Marija Injigo i Hulija Varela <small>([[La 2 (Spain)|La 2]], polufinala; [[La 1 (Spain)|La 1]], finale)</small>‍<ref>{{cite web|url=http://www.rtve.es/television/20160413/jose-maria-inigo-julia-varela-repiten-como-comentaristas-eurovision-2016-para-tve/1336582.shtml|title=José María Iñigo y Julia Varela repiten como comentaristas de Eurovisión 2016 para TVE|language=španskom|trans-title=José María Iñigo and Julia Varela return as commentators of Eurovision 2016 for TVE|work=rtve.es|accessdate=13. 4. 2016}}</ref> {{Div col end}} <small>''Napomene:''</small><br /> <small>* Nije zemlja učesnica.</small> == Službeni album == {{Album | ime_albuma = ''Eurovision Song Contest: Stockholm 2016'' | ime_izvođača = [[Pesma Evrovizije]] | tip = kompilacija | boja = | slika = ESC 2016 album kover.jpg | veličina_slike = | žanr = [[Pop muzika|pop]] | datum = [[22. april]] [[2016]]. | izdavač = ''[[Universal Music Group]]'' | trajanje = 65:26 <small>(CD&nbsp;1)</small><br />62:56 <small>(CD&nbsp;2)</small> | godina1 = 2016 | producent = | ovaj_album = '''{{nowrap|Eurovision Song}} Contest: {{nowrap|Stockholm 2016}}''' | album_pre = [[Pesma Evrovizije 2015.#Službeni album|{{nowrap|Eurovision Song}} Contest: {{nowrap|Vienna 2015}}]] | album_posle = {{nowrap|Eurovision Song}} Contest: {{nowrap|TBA 2017}} | godina0 = 2015 | godina2 = 2017 }} '''''Eurovision Song Contest: Stockholm 2016''''' je službeni [[kompilacijski album]] takmičenja održanog 2016. godine, koji je sastavila [[Evropska radiodifuzna unija]], a [[22. april]]a [[2016]]. godine je izdala [[Izdavačka kuća|kuća]] ''[[Universal Music Group]]''. Album sadrži sve 42 pesme izvedene na Evrosongu 2016. godine, uključujući i Rumuniju koja je diskvalifikovana sa takmičenja.‍<ref>{{cite web|title=Official Eurovision Song Contest 2016 CD + FREE Coaster Set|url=https://shop.eurovision.tv/default/collectibles/cd/the-official-eurovision-song-contest-cd-2016.html|website=eurovision.tv|publisher=European Broadcasting Union|accessdate=29. 3. 2016|date=29. 3. 2016|archivedate=2016-04-02|archiveurl=https://web.archive.org/web/20160402112500/https://shop.eurovision.tv/default/collectibles/cd/the-official-eurovision-song-contest-cd-2016.html|deadurl=yes}}</ref> {{Pesme na muzičkom albumu sa izvođačima | naslov = CD&nbsp;1 | dodatna_kolona = Izvođač | ukupno_trajanje = 65:26 | naziv1 = [[Fairytale]] | beleška1 = [[Albanija na izboru za Pesmu Evrovizije|Albanija]] | dodatna1 = [[Eneda Tarifa]] | trajanje1 = 3:00 | naziv2 = [[LoveWave]] | beleška2 = [[Jermenija na izboru za Pesmu Evrovizije|Jermenija]] | dodatna2 = [[Iveta Mukučjan]] | trajanje2 = 2:58 | naziv3 = [[Loin d'ici]] | beleška3 = [[Austrija na izboru za Pesmu Evrovizije|Austrija]] | dodatna3 = [[Zoi Štraub|Zoi]] | trajanje3 = 3:00 | naziv4 = [[Sound of Silence]] | beleška4 = [[Australija na izboru za Pesmu Evrovizije|Australija]] | dodatna4 = [[Dami Im]] | trajanje4 = 3:03 | naziv5 = [[Miracle]] | beleška5 = [[Azerbejdžan na izboru za Pesmu Evrovizije|Azerbejdžan]] | dodatna5 = [[Samra Rahimli|Samra]] | trajanje5 = 3:00 | naziv6 = [[Ljubav je]] | beleška6 = [[Bosna i Hercegovina na izboru za Pesmu Evrovizije|Bosna i Hercegovina]] | dodatna6 = [[Dalal Midhat Talakić|Dalal]], [[Fuad Backović Din|Din]], [[Ana Rucner]] i [[Jasmin Fazlić Džala|Džala]] | trajanje6 = 3:00 | naziv7 = [[What's the Pressure]] | beleška7 = [[Belgija na izboru za Pesmu Evrovizije|Belgija]] | dodatna7 = [[Laura Tesoro]] | trajanje7 = 2:52 | naziv8 = [[If Love Was a Crime]] | beleška8 = [[Bugarska na izboru za Pesmu Evrovizije|Bugarska]] | dodatna8 = [[Poli Genova]] | trajanje8 = 2:59 | naziv9 = [[Help You Fly]] | beleška9 = [[Belorusija na izboru za Pesmu Evrovizije|Belorusija]] | dodatna9 = [[Aleksandar Ivanov|Ivan]] | trajanje9 = 3:02 | naziv10 = [[The Last of Our Kind]] | beleška10 = [[Švajcarska na izboru za Pesmu Evrovizije|Švajcarska]] | dodatna10 = [[Kristina Rajder|Rajka]] | trajanje10 = 3:00 | naziv11 = [[Alter Ego]] | beleška11 = [[Kipar na izboru za Pesmu Evrovizije|Kipar]] | dodatna11 = [[Minus One|Majnus van]] | trajanje11 = 3:00 | naziv12 = [[I Stand]] | beleška12 = [[Češka na izboru za Pesmu Evrovizije|Češka]] | dodatna12 = [[Gabrijela Gunčikova]] | trajanje12 = 3:00 | naziv13 = [[Ghost (Džejmi-Li)|Ghost]] | beleška13 = [[Nemačka na izboru za Pesmu Evrovizije|Nemačka]] | dodatna13 = [[Džejmi-Li Krivic|Džejmi-Li]] | trajanje13 = 2:55 | naziv14 = [[Soldiers of Love (Lajthaus eks)|Soldiers of Love]] | beleška14 = [[Danska na izboru za Pesmu Evrovizije|Danska]] | dodatna14 = [[Lighthouse X|Lajthaus eks]] | trajanje14 = 3:00 | naziv15 = [[Play]] | beleška15 = [[Estonija na izboru za Pesmu Evrovizije|Estonija]] | dodatna15 = [[Juri Potsman]] | trajanje15 = 3:00 | naziv16 = [[Say Yay!]] | beleška16 = [[Španija na izboru za Pesmu Evrovizije|Španija]] | dodatna16 = [[Bareji]] | trajanje16 = 2:57 | naziv17 = [[Sing It Away]] | beleška17 = [[Finska na izboru za Pesmu Evrovizije|Finska]] | dodatna17 = [[Sandja]] | trajanje17 = 2:59 | naziv18 = [[J'ai cherché]] | beleška18 = [[Francuska na izboru za Pesmu Evrovizije|Francuska]] | dodatna18 = [[Amir Hadad|Amir]] | trajanje18 = 3:00 | naziv19 = [[You're Not Alone]] | beleška19 = [[Ujedinjeno Kraljevstvo na izboru za Pesmu Evrovizije|Ujedinjeno Kraljevstvo]] | dodatna19 = [[Džo i Džejk]] | trajanje19 = 2:50 | naziv20 = [[Midnight Gold]] | beleška20 = [[Gruzija na izboru za Pesmu Evrovizije|Gruzija]] | dodatna20 = [[Nika Kočarov i Jang džordžijan lolitaz]] | trajanje20 = 2:56 | naziv21 = [[Utopian Land]] | beleška21 = [[Grčka na izboru za Pesmu Evrovizije|Grčka]] | dodatna21 = [[Argo (grupa)|Argo]] | trajanje21 = 2:55 | naziv22 = [[Lighthouse]] | beleška22 = [[Hrvatska na izboru za Pesmu Evrovizije|Hrvatska]] | dodatna22 = [[Nina Kraljić]] | trajanje22 = 3:00 }} {{Pesme na muzičkom albumu sa izvođačima | naslov = CD&nbsp;2 | dodatna_kolona = Izvođač | ukupno_trajanje = 62:56 | naziv1 = [[Pioneer (Fredi)|Pioneer]] | beleška1 = [[Mađarska na izboru za Pesmu Evrovizije|Mađarska]] | dodatna1 = [[Gabor Alfred Fehervari|Fredi]] | trajanje1 = 2:59 | naziv2 = [[Sunlight]] | beleška2 = [[Irska na izboru za Pesmu Evrovizije|Irska]] | dodatna2 = [[Niki Birn]] | trajanje2 = 2:59 | naziv3 = [[Made of Stars]] | beleška3 = [[Izrael na izboru za Pesmu Evrovizije|Izrael]] | dodatna3 = [[Hovi Star]] | trajanje3 = 3:01 | naziv4 = [[Hear Them Calling]] | beleška4 = [[Island na izboru za Pesmu Evrovizije|Island]] | dodatna4 = [[Grjeta Saloume]] | trajanje4 = 2:57 | naziv5 = [[No Degree of Separation]] | beleška5 = [[Italija na izboru za Pesmu Evrovizije|Italija]] | dodatna5 = [[Frančeska Mikjelin]] | trajanje5 = 3:08 | naziv6 = [[I've Been Waiting for This Night]] | beleška6 = [[Litvanija na izboru za Pesmu Evrovizije|Litvanija]] | dodatna6 = [[Doni Montel]] | trajanje6 = 3:03 | naziv7 = [[Heartbeat]] | beleška7 = [[Letonija na izboru za Pesmu Evrovizije|Letonija]] | dodatna7 = [[Justs Sirmais|Justs]] | trajanje7 = 2:57 | naziv8 = [[Falling Stars]] | beleška8 = [[Moldavija na izboru za Pesmu Evrovizije|Moldavija]] | dodatna8 = [[Lidija Isak]] | trajanje8 = 2:57 | naziv9 = [[The Real Thing]] | beleška9 = [[Crna Gora na izboru za Pesmu Evrovizije|Crna Gora]] | dodatna9 = [[Highway|Hajvej]] | trajanje9 = 3:01 | naziv10 = [[Dona (Kaliopi)|Dona]] | beleška10 = [[Makedonija na izboru za Pesmu Evrovizije|Makedonija]] | dodatna10 = [[Kaliopi]] | trajanje10 = 3:01 | naziv11 = [[Walk on Water]] | beleška11 = [[Malta na izboru za Pesmu Evrovizije|Malta]] | dodatna11 = [[Ira Losko]] | trajanje11 = 3:03 | naziv12 = [[Slow Down]] | beleška12 = [[Holandija na izboru za Pesmu Evrovizije|Holandija]] | dodatna12 = [[Dauve Bob]] | trajanje12 = 2:45 | naziv13 = [[Icebreaker]] | beleška13 = [[Norveška na izboru za Pesmu Evrovizije|Norveška]] | dodatna13 = [[Agnete]] | trajanje13 = 2:54 | naziv14 = [[Color of Your Life]] | beleška14 = [[Poljska na izboru za Pesmu Evrovizije|Poljska]] | dodatna14 = [[Mihal Špak]] | trajanje14 = 3:00 | naziv15 = [[Moment of Silence]] | beleška15 = [[Rumunija na izboru za Pesmu Evrovizije|Rumunija]] | dodatna15 = [[Ovidiju Anton]] | trajanje15 = 2:59 | naziv16 = [[Goodbye (Shelter)]] | beleška16 = [[Srbija na izboru za Pesmu Evrovizije|Srbija]] | dodatna16 = [[Sanja Vučić]] | trajanje16 = 3:03 | naziv17 = [[You Are the Only One]] | beleška17 = [[Rusija na izboru za Pesmu Evrovizije|Rusija]] | dodatna17 = [[Sergej Lazarev]] | trajanje17 = 3:06 | naziv18 = [[If I Were Sorry]] | beleška18 = [[Švedska na izboru za Pesmu Evrovizije|Švedska]] | dodatna18 = [[Frans Džepson-Val|Frans]] | trajanje18 = 3:04 | naziv19 = [[Blue and Red]] | beleška19 = [[Slovenija na izboru za Pesmu Evrovizije|Slovenija]] | dodatna19 = [[Manuela Brečko|ManuEla]] | trajanje19 = 2:57 | naziv20 = [[I Didn't Know]] | beleška20 = [[San Marino na izboru za Pesmu Evrovizije|San Marino]] | dodatna20 = [[Serhat (pevač)|Serhat]] | trajanje20 = 3:01 | naziv21 = [[1944 (Džamala)|1944]] | beleška21 = [[Ukrajina na izboru za Pesmu Evrovizije|Ukrajina]] | dodatna21 = [[Džamala]] | trajanje21 = 3:01 }} == Reference == {{reflist|30em}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Eurovision Song Contest 2016}} * {{URL|http://www.eurovision.tv/|Zvanični veb-sajt‎}} {{Pesma Evrovizije}} {{Pobednici Pesme Evrovizije}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Eurosong po godinama| 2016.]] [[Kategorija:2016. u muzici]] [[Kategorija:Švedska na Eurosongu]] [[Kategorija:Kultura u Stockholmu]] [[Kategorija:Historija Stockholma]] 4clys2ytmr75wdybj8k391txppo4t8s 0 4565556 42690922 42636443 2026-09-22T08:42:08Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690922 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija | ime = Emil Čop | slika = | širina_slike = 250p | opis_slike = | ime_po_rođenju = | datum_rođenja = 23. novembra 1894. | mjesto_rođenja = [[Sinac]], [[Austrougarska]] | datum_smrti = 1969. | mjesto_smrti = [[Čeljabinsk]], [[Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika|SSSR]] }} '''Emil Čop''' ([[1894]] — [[1967]]) je bio komandant u oktobarskoj revoluciji. Rođen u [[Sinac|Sincu]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Istupio iz Prve srpske dobro­voljačke divizije. Sa Jovanom Šipošem organizovao u [[Kijev]]u manji odred Crvene garde ([[1918]]). Na molbu ukrajin­ske sovjetske vlade ovaj odred je evakuisao vrednosti Državne banke iz [[Kijev]]a u [[Samara|Samaru]] i [[Moskva|Moskvu]]. Kasnije je sa [[Stojko Ratkov|Stojkom Ratkovom]] organizovao Internacionalni puk u Samari ([[1918]]) čiji je bio komandant. Borio se na petrogradskom frontu kao komandant 11. puka ([[1919]]). Kao član [[Jugoslovenska komunistička grupa|Jugoslovenske komunističke grupe]] pri [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|RKP(b)]] kra­jem [[1919]]. i početkom [[1920]]. radio je kao partijski radnik u Čeljabinsku. == Literatura == * [[Nikola Grulović]], „Jugosloveni u ratu i oktobarskoj revoluciji“, Beograd 1965. == Povezano == * [[Jugosloveni u Oktobarskoj revoluciji]] == Vanjske veze == * [http://hrcak.srce.hr/file/201386 Ivan Očak, Emil Čop, sudionik Oktobarske revolucije i borbe za sovjetsku vlast]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{klica-biografija}} {{lifetime|1894|1967}} [[Kategorija:Jugosloveni u Oktobarskoj revoluciji]] [[Kategorija:Jugoslavenski komunisti]] gepsh98kj2dyz7rz8sp6oagdzjmu50e 0 4567074 42690771 42376815 2026-09-21T12:04:06Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690771 wikitext text/x-wiki '''Iračka istraga''' ({{jez-sh|Iraq inquiry}}), također poznata i kao '''Chilcotova istraga''' ({{jez-sh|Chilcot inquiry}}) je [[javna istraga]] koju je u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]] provela posebna komisija [[Britanski tajni savjet|Tajnog savjeta]] pod vodstvom Sir [[John Chilcot|Johna Chilcota]] u svrhu ispitivanja uloge koje je ta zemlja imala u [[Rat u Iraku|ratu u Iraku]] sa posebnim naglaskom na okolnosti koje su prethodile [[Operacija Iračka sloboda|američkoj]] invaziji 2003. godine. Komisija je osnovana 2009. godine na inicijativu tadašnjeg premijera [[Gordon Brown|Gordona Browna]], a njen rad kroz javna saslušanja je trajao od 2009. do 2011. godine. Izvještaj temeljen na njenom radu je objavljen 6. jula 2016. godine i u njemu je vlada premijera [[Tony Blair|Tonyja Blaira]] optužena da je u rat ušla na temelju nepouzdanih i nedovoljno provjerenih informacija o navodnom iračkom [[oružje za masovno uništenje|oružju za masovno uništenje]], da nije iscrpila [[diplomacija|diplomatska]] sredstva za izbjegavanje oružanog sukoba te da britanske snage koje su sudjelovale u sukobu nisu bile adekvatno obučene i pripremljene. ==Vanjske veze== {{Commonscat|Iraq Inquiry}} *{{Official website|http://www.iraqinquiry.org.uk}} ** [http://www.iraqinquiry.org.uk/the-report/ Download list] {{Webarchive|url=http://webarchive.nationalarchives.gov.uk/20171123122743/http://www.iraqinquiry.org.uk/the-report/ |date=2017-11-23 }} (in chapters) ** [http://www.iraqinquiry.org.uk/media/246416/the-report-of-the-iraq-inquiry_executive-summary.pdf Executive summary] (1 MB, 150 p.) * [http://officialinquiries.atomatic.net/uk-parliament-iraq-inquiry/ Searchable text version] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160710124515/http://officialinquiries.atomatic.net/uk-parliament-iraq-inquiry/ |date=2016-07-10 }} *[http://www.iraqinquirydigest.org/ Iraq Inquiry Digest] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20091001161400/http://www.iraqinquirydigest.org/ |date=2009-10-01 }} - commentary site edited by journalist Chris Ames. [[Kategorija:2016.]] [[Kategorija:Politika Ujedinjenog Kraljevstva]] [[Kategorija:Rat u Iraku]] drqkqgwz31eh4w55u6agzcogdh2k6ym 0 4568299 42690939 42675376 2026-09-22T09:11:05Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690939 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film | naslov = Fitna | tip = kratki | slika = Fitna - The Movie.png | širina_slike = 275px | border = | alt = | opis = | režija = Scarlet Pimpernel | producent = Scarlet Pimpernel | scenario = [[Geert Wilders]]<br />Scarlet Pimpernel | sinopsis = | temeljen_na = <!-- {{based on|naslov originalnog djela|pisac (autor) originalnog djela}} --> | narator = | uloge = | muzika = [[Petar Iljič Čajkovski]]<br />[[Edvard Grieg]] | fotografija = | montaža = | studio = | distributer = ''[[LiveLeak]]'' | premijera = {{film date|2008|3|27|df=y}} | trajanje = 17 min. | zemlja = {{flag|Nizozemska}} | jezik = [[Nizozemski jezik|nizozemski]]<br />[[Engleski jezik|engleski]] | budžet = | bruto = }} '''''Fitna''''' je [[Kratkometražni film|kratkometražni]] [[propagandni film]] [[Islamofobija|antiislamskog]] sadržaja koji je [[2008]]. sastavio [[Nizozemska|nizozemski]] radikalni desničar [[Geert Wilders]]. Najavljen je u novembru [[2007]]. i postavljen je na ''[[LiveLeak]]'' krajem marta sljedeće godine. U filmu se [[islam]]u imputiraju [[terorizam]], [[mizoginija]], [[nasilje]] i vjerska isključivost, pri čemu se služi raznim [[manipulacija]]ma, [[Masovna obmana|obmanama]] i [[dezinformacija]]ma. Također, oslanjajući se na [[Teorija zavjere|teorije zavjere]], ''Fitna'' upozorava i na navodnu prijetnju [[Islamizacija|islamizacije]] Nizozemske i [[Evropa|Evrope]]. Film ima format [[Prezentacija|prezentacije]] i ne predstavlja nikakvo [[Kinematografija|kinematografsko]] ostvarenje, a u potpunosti se sastoji od postojećeg [[multimedija]]lnog sadržaja odnosno propagandnih filmova sličnog tipa. ''Fitna'' je naišla na osude stručnjaka, [[političar]]a, [[vlada]] i [[organizacija]] za [[ljudska prava]], kao i poklonike među [[Neofašizam|neofašističkim]], [[Neokonzervativizam u SAD|neokonzervativnim]], [[Neocionizam|neocionističkim]] i [[Novi ateizam|neoateističkim]] grupama i pojedincima. Tokom četveromjesečnog perioda između najave i objave Wilders je opetovano odgađao [[internet]]sku premijeru, privlačeći tako pažnju [[Masovni mediji|masovnih medija]] i jačajući potporu za svoju stranku ([[Stranka za slobodu|PVV]]). Usprkos njegovim očekivanjima, film nije prouzročio ni [[Neredi|nerede]] ni bitniju polarizaciju nizozemskog društva, ali je doveo do porasta antiislamskog raspoloženja i diskriminacije [[Muslimani (vjernici)|muslimana]]. ''Fitna'' je popularizirala [[web 2.0]] tehnologije kao sredstvo medijske komunikacije i stotine filmova sličnog formata izrađeni su kao odgovor na Wildersov film. == Sinopsis == ;Pregled [[Video]][[prezentacija]] traje približno 17 [[minuta]]<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 43.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 151.<br />• [[#Martinson2015|Martinson (2015)]], str. 23.</ref> i sastoji se od ukupno 51 grafičkog prikaza,<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 288-306.</ref> mahom postojećih [[fotografija]] i videosnimaka prikupljenih s [[internet]]a i [[Televizija|televizije]], te [[crtež]]a, [[ilustracija]], [[tekst]]ova i [[Novine|novinskih]] naslova.<ref name="VisZoonenMihelj2011.111.Brown2012.43.202">Vidi:<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 111.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 43. i 202.</ref> Za [[Soundtrack|pozadinsku muziku]] preuzeti su sniženi tonovi ''Arapskog plesa'' iz [[balet]]a ''[[Ščelkunčik]]'' od ruskog kompozitora [[Petar Iljič Čajkovski|Petra I. Čajkovskog]], odnosno ''Åsova smrt'' iz [[Scenska muzika|scenskog djela]] ''[[Peer Gynt (Grieg)|Peer Gynt]]'' od norveškog kompozitora [[Edvard Grieg|Edvarda Griega]], zbog stvaranja osjećaja misterije i napetosti.<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 19.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 251. i 288.</ref> Film je sadržajno podijeljen u dva dijela – prvi traje 9,5 minuta,<ref name="Larsson2013.153">[[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 153.</ref> a drugi oko 6,0 [[minuta]].<ref>[[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 155.</ref> Dramaturgija početnog i dužeg segmenta fokusira se na kompilaciju odlomaka [[Kuran]]a<ref name="Larsson2013.153"/> ([[Sura|sure]] [[Al-Anfal|8:60]], [[An-Nisa|4:56]], [[Muhamed (sura)|47:4]], [[An-Nisa|4:89]] i [[Al-Anfal|8:39]])<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 19-20.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 289-297.<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 15-16.</ref> kojima se pokušava ukazati da [[islam]]ska sveta knjiga potiče na [[Mržnja|mržnju]], [[ekstremizam]], [[terorizam]], [[Nasilje nad ženama|nasilje protiv žena]] i nemuslimana,<ref name="VisZoonenMihelj2011.111.ZoonenVisMihelj62011.1284.Lean2012.175.KnottPooleTaira2013a.139.Larsson2013.153">Vidi:<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 111.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1284.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.<br />• [[#KnottPooleTaira2013a|Knott; Poole; Taira (2013a)]], str. 139.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 153.</ref> paralelno ilustrirajući stihove prikazima [[smrt]]i i destrukcije, kao i agresivnom retorikom određenih [[Muslimani (vjernici)|muslimanskih]] lidera i [[kler]]ika.<ref name="Larsson2013.154">[[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 154.</ref> Nastavak tj. kraći segment filma ima sličan pristup i predočava [[Distopija|distopijsku]] budućnost [[Islamizacija|islamizirane]] [[Nizozemska|Nizozemske]],<ref name="Long32009.127.Brown2012.45.Larsson2013.155">Vidi:<br />• [[#Long32009|Long (mart 2009)]], str. 127.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 45.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 155.</ref> te u konačnici šalje [[Politika|političke]] poruke.<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 47.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 155.</ref> ;I dio Film započinje upozorenjem [[Publika|gledaocima]] da sadrži "izuzetno [[šok]]antne prikaze",<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 19.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 43.</ref> nakon čega se iz tame zajedno pojavljuju korice [[Kuran]]a i svjetlucavi naslov ''Fitna''<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 42-43.</ref> što je popraćeno ispreplitanjem tonova [[Petar Iljič Čajkovski|Čajkovskijevog]] ''Arapskog plesa'' i zvuka pucketanja iskrećeg [[Sporogoreći štapin|fitilja]].<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 42.</ref> Korice knjige potom se otvaraju i na početnim dvjema stranicama nalaze se crtež [[Muhamed]]a s [[Bomba|bombom]] u [[turban]]u<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.19.Brown2012.43.Kinkhouwers52014.23">Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 19.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 43.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 23.</ref> (reprodukcija [[Kurt Westergaard|Westergaardove]] [[Karikatura|karikature]]; u kasnijim verzijama filma zamijenjena [[globus]]-bombom na leđima "muslimanskog [[Atlas (mitologija)|Atlasa]]")<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 40. i 43.</ref> i digitalni [[Sat (instrument)|sat]] koji otkucava od [[Minuta|15]]:[[Sekunda|00]] prema unatrag.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.19.Brown2012.43.Kinkhouwers52014.23"/> Fitilj se skraćuje i listovi knjige se nadalje okreću, otkrivajući [[Kaligrafija|kaligrafske]] [[Arapsko pismo|arapske]] [[ajet]]e zdesna odnosno njihov [[prijevod]] na [[Engleski jezik|engleski]] (u drugoj verziji [[Nizozemski jezik|nizozemski]]) slijeva.<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 43. i 289.</ref> Usporedno uz ove dvojezične prikaze javlja se i glas [[Arapski jezik|arapskog]] recitiranja [[Sura|sure]].<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 43. i 289.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 23.</ref> {{Dvostruka slika|right|Fitna - Sura Al-Anfal 60.png|200|Fitna - Madrid.png|200|<center>Sura [[Al-Anfal|''Al-Anfal'' (Plijen, 8:60)]]<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.19.Brown2012.289.Kinkhouwers52014.23">Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 19.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 289.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 23.</ref> prezentirana je kao poticaj za [[Terorizam|terorističke]] napade u [[Napadi 11. septembra 2001.|New Yorku]] [[2001]].<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.19.Brown2012.43.290.Larsson2013.153.Kinkhouwers52014.23">Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 19.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 43. i 290.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 153.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 23.</ref> i [[Napadi u Madridu 2004.|Madridu]] [[2004]]. godine<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.19.Brown2012.4344.290.Larsson2013.153">Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 19.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 43-44. i 290.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 153.</ref>}} Prvi prezentirani kuranski stih je sura [[Al-Anfal|''Al-Anfal'' (Plijen, 8:60)]]<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.19.Brown2012.289.Kinkhouwers52014.23"/> koju prati popularna snimka udara [[avion]]a u [[New York|njujorške]] [[Svjetski trgovački centar|Blizance]] tokom [[Napadi 11. septembra 2001.|napada 11. septembra]] [[2001]]. godine.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.19.Brown2012.43.290.Larsson2013.153.Kinkhouwers52014.23"/> Nakon prikazanog udara prikazuju se mase ljudi u bijegu po ulicama, padajuća tijela sa zgrade, te depresivan [[telefon]]ski razgovor između žene zarobljene u plamtećem neboderu i službi sigurnosti.<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 43. i 290.</ref> Sličan šablon prati i sljedeća scena [[Napadi u Madridu 2004.|napada na željeznički kolodvor]] u [[Madrid]]u [[2004]].<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.19.Brown2012.4344.290.Larsson2013.153"/> prilikom koje [[Španija|Špankinja]] vodi paničan razgovor o detaljima bombaškog udara.<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 44. i 290.</ref> Nakon prizora madridskog kaosa iznad dima se uzdiže lik radikalnog [[Vahabizam|vahabitskog]] imama [[Abu Hamza al-Masri|Abu Hamze al-Masrija]]<ref name="VisZoonenMihelj2011.112">[[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 112.</ref> koji izjavljuje da je "[[Alah]] sretan kad nemuslimani bivaju [[Ubojstvo|ubijeni]]",<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 19.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 290.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 154.</ref> a potom slijedi drugi govor neidentificiranog propovjednika koji poziva na "anihilaciju nevjernika i [[Politeizam|politeista]]".<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 44. i 291.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 154.</ref> Slijedi niz [[fotografija]] mrtvih i ozlijeđenih,<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 291.</ref> odnosno raznesenog [[Double-decker (autobus)|autobusa]] i [[Londonski metro|metroa]] neposredno nakon [[Napadi u Londonu 7. 7. 2005.|napada u Londonu 7. jula]] [[2005]]. godine.<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 19.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 43. i 291.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 153.</ref> Periodički, [[Soundtrack|pozadinska muzika]] uz prizore nasilja istovremeno ostavlja prostor za eksplozije, rušenja, sirene i vriskove.<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 44.</ref> Drugi predstavljeni [[kuran]]ski stih jest sura [[An-Nisa|''An-Nisa'' (Žene, 4:56)]]<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 19.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 291.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 23.</ref> iza koje slijedi više govora kojima se sugerira da [[islam]]ski tekstovi potiču na [[antisemitizam]]<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.19.Amarasingam42009.Brown2012.44">Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 19.<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 44.</ref> i ubijanje [[Jevreji|Jevreja]].<ref name="Larsson2013.154"/> Odmah nakon sure prikazuje se govor [[Irak|iračkog]] šeika Bakra al-Samaraija<ref>Vidi:<br />• [[#Santoso2011|Santoso (2011)]], str. 49.<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 112.</ref> koji poziva na [[Dekapitacija|dekapitaciju]] Jevreja, uzvikuje [[tekbir]] i traži [[džihad]], sve uz skandiranje i odobravanje [[Publika|publike]].<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 19.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 292.</ref> U sljedećem videoisječku pojavljuje se trogodišnja [[egipat]]ska djevojčica sa [[Saudijska Arabija|saudijske]] [[Iqraa TV]] koja naziva [[Jevreji|Jevreje]] "[[Čovjekoliki majmuni|majmunima]] i [[svinja]]ma", pozivajući se na Kuran.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.19.Brown2012.44.293.Larsson2013.154">Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 19.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 44. i 293.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 154.</ref> Daljnji segmenti prikazuju trupla vučena po ulicama ([[Hamas]]ovo linčovanje [[izrael]]skog špijuna u [[Pojas Gaze|Gazi]]), zatim nanovo slijede prizori uništenog autobusa i metroa nakon [[Napadi u Londonu 7. 7. 2005.|bombaških napada]] u [[London]]u, a potom idu govor neidentificiranog [[Arapi]]na o nužnosti ubijanja Jevreja,<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 293.</ref> snimka [[marš]]a arapske djece u [[Vojna uniforma|vojnim uniformama]],<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 294.</ref> fotografije londonskog prosvjeda protiv [[Kontroverza oko Jyllands-Postenovih karikatura Muhameda|danskih karikatura]] gdje žene u [[nikab]]ima nose [[plakat]]e s natpisima "Pripremite se za pravi [[Holokaust]]" ({{jez-en|Be prepared for the real Holocaust}}) i "Bože blagoslovi [[Adolf Hitler|Hitlera]]" ({{jez-en|God bless Hitler}}),<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 294.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 154.</ref> te scene postrojenih pripadnika [[Hezbolah]]a koji salutiraju nečim nalik [[Nacistički pozdrav|nacističkom pozdravu]].<ref name="VisZoonenMihelj2011.112.Brown2012.294">Vidi:<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 112.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 294.</ref> Treći prezentirani kuranski stih jest sura [[Muhamed (sura)|''Muhammad'' (Muhamed, 47:4)]]<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 19.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 294.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 24.</ref> iza koje se pojavljuje isječak [[intervju]]a s [[Theo van Gogh|Theom van Goghom]] u kojem izražava nedostatak [[strah]]a od [[Odmazda|odmazde]] zbog režiranja filma ''[[Submission (film)|Podčinjenost]]'',<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 44. i 294.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 24.</ref> a potom novinska naslovnica o njegovom [[Atentat|ubojstvu]].<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 19.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 44. i 294.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 24.</ref> Nakon toga slijedi slika i [[sud]]ska izjava njegovog ubojice Muhameda Bujerija, potpisanog kao "Muhamed B.",<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 40. i 295.</ref> koji veli da bi učinio isto da mu se pruži prilika.<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 19.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 295.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 154.</ref> U prvoj verziji ''Fitne'' za ilustraciju atentatora pogrešno je postavljena fotografija [[Nizozemska|nizozemsko]]-[[Maroko|marokanskog]] repera [[Salah Edin|Salaha Edina]], no u drugoj verziji filma zamijenjena je ispravnim portretom Bujerija.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.18.Santoso2011.58.Brown2012.40">Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 18.<br />• [[#Santoso2011|Santoso (2011)]], str. 58.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 40.</ref> Slijede videosegmenti [[prosvjed]]a muslimanskih radikala uz plakate s natpisima "[[Džihad]] protiv [[Evropa|evropskih]] [[križar]]a" ({{jez-en|Jihad against European crusaders}}) i uzvicima "Uzmite lekciju od Thea van Gogha" ({{jez-en|Take lesson of Theo van Gogh}}),<ref name="Brown2012.295">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 295.</ref> zatim ''[[De Telegraaf|Telegraafova]]'' naslovnica s Bujerijevom listom za odstrel, na kojoj se nalaze [[Theo van Gogh|van Gogh]], [[Ayaan Hirsi Ali|Hirsi Ali]] i [[Geert Wilders|Wilders]],<ref>Vidi:<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 111.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 295.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 24.</ref> te govor [[Vahabizam|vahabitskog]] klerika o "žrtvovanju [[kuća]] i [[Djeca|djece]] zbog pobjede" sa saudijske [[Iqraa TV]].<ref name="Brown2012.295"/> Kao posljednja scena u nizu prikazana je snimka pogubljenja Eugena Armstronga (pojedini izvori kao žrtvu pogrešno navode novinara [[Daniel Pearl|Daniela Pearla]]),<ref name="VisZoonenMihelj2011.113">[[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 113.</ref> [[SAD|američkog]] radnika koji je [[2004]]. otet i [[Dekapitacija|obezglavljen]] od strane [[Al-Kaida|al-Kaidinih]] terorista u [[Irak]]u.<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 20.<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 43. i 296.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 154.</ref> {{Dvostruka slika|right|Fitna - Sura An-Nisa 89.png|200|Fitna - Death threats to Hirsi Ali.png|200|<center>Nakon sure [[An-Nisa|''An-Nisa'' (Žene, 4:89)]]<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.19.Brown2012.296.Kinkhouwers52014.24">Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 19.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 296.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 24.</ref> redaju se ekstremistički ispadi i [[Novine|novinski]] naslovi s prijetnjama (npr. protiv [[Ayaan Hirsi Ali|Hirsi Ali]])<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.20.Brown2012.297">Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 20.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 297.</ref>}} Četvrti predstavljeni [[kuran]]ski stih jest sura [[An-Nisa|''An-Nisa'' (Žene, 4:89)]],<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.19.Brown2012.296.Kinkhouwers52014.24"/> nakon koje slijedi sadržajno kraći [[Multimedija|multimedijski]] niz u usporedbi s ostalima.<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 296-297.</ref> Prvo se prikazuje videoisječak grupe muslimanskih radikala na ulici, među kojima jedan izjavljuje da je "[[islam]] najbolja [[religija]]" i da "konvertiti na [[kršćanstvo]] zaslužuju [[Smrtna kazna|smrtnu kaznu]]",<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 20.<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 113.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 44. i 296.</ref> zatim ide govor neidentificiranog [[Vahabizam|vahabitskog]] propovjednika koji proglašava islam "superiornijim od kršćanstva, [[Judaizam|judaizma]], [[Budizam|budizma]] i [[Hinduizam|hinduizma]]" (popraćeno snimkom [[Albanci|albanskog]] vandaliziranja [[Srpska Pravoslavna Crkva|srpske pravoslavne]] crkve na [[Kosovo|Kosovu]] tokom [[Nemiri na Kosovu i Metohiji 2004.|nemira]] [[2004]]),<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.20.Brown2012.297"/> te se u konačnici nižu [[Novine|novinski]] naslovi s prijetnjama usmjerenim protiv [[Ehsan Jami|Džamija]], [[Salman Rushdie|Rušdija]] i [[Ayaan Hirsi Ali|Hirsi Ali]].<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.20.Brown2012.297"/> Peti i posljednji prezentirani kuranski stih jest sura [[Al-Anfal|''Al-Anfal'' (Plijen, 8:39)]],<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 20.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 294.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 24.</ref> iza koje se redaju snimke raznih [[Muslimani (vjernici)|muslimanskih]] lidera, [[kler]]ika i aktivista čiji govori sugeriraju da [[islam]] ima u planu "ovladati čitavim [[svijet]]om".<ref>Vidi:<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 44.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 154.</ref> Kao prvi takav predstavnik prikazan je [[iran]]ski ajatolah [[Ali Meškini]] čiji je govor titlovan kao "Islam je religija koja želi vladati svijetom; vladala je ranije i ponovo će",<ref name="Santoso2011.49">[[#Santoso2011|Santoso (2011)]], str. 49.</ref> potom se nakratko prikazuje iranski vrhovni vođa [[Ali Hamenei]], a onda slijedi izjava tadašnjeg predsjednika [[Mahmud Ahmadinežad|Mahmuda Ahmadinežada]] da je "poruka [[Iranska revolucija|revolucije]] globalna" i da će "[[islam]] osvojiti sve planinske vrhove svijeta".<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 20.<br />• [[#Santoso2011|Santoso (2011)]], str. 50.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 298.</ref> Nakon njih slijede gotovo identični govori [[Palestinci|palestinskog]] propovjednika Ibrahima Mudeirisa i britanskog [[Salafizam|salafističkog]] aktivista Abdul-Rehmana Salema, u kojima se navodi da će "islam ovladati [[SAD|Amerikom]] i [[UK|Britanijom]]".<ref>Vidi:<br />• [[#Santoso2011|Santoso (2011)]], str. 50.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 298.</ref> Prvi dio filma završava prizorima protestirajućih radikala i žena s [[nikab]]ima, preuzetih s prosvjeda ispred [[Danska|danske]] [[Ambasada|ambasade]] u [[London]]u, na kojima nose plakate s natpisima "Islam će dominirati svijetom" ({{jez-en|Islam will dominate the World}}) i "[[Sloboda|slobodo]], idi kvragu!" ({{jez-en|Freedom go to hell}}).<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 20.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 298.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 154.</ref> ;II dio Drugi dio filma naslovljen je kao "[[Nizozemska]] pod [[islam]]skom vladavinom" ({{jez-en|The Netherlands under the spell of Islam}}; {{jez-niz|Nederland in de ban van de islam}})<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.20.Brown2012.45.299.Larsson2013.155.Kinkhouwers52014.24">Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 20.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 45. i 299.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 155.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 24.</ref> i uvodno je ilustriran [[Depresija (raspoloženje)|depresivnim]] prizorom tmurnog i oblačnog [[Vrijeme (klima)|vremena]] sa [[Džamija|džamijom]] i [[minaret]]ima na horizontu, te pojačanim volumenom i intenzitetom [[Soundtrack|pozadinske muzike]].<ref name="Brown2012.299">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 299.</ref> Nakon toga pojavljuju se još dvije srodne snimke – [[tramvaj]] s minaretima u pozadini i džamija ispred koje stoje tri stijega s [[Zastava Nizozemske|nizozemskom]], [[Zastava Pakistana|pakistanskom]] i [[Zastava Turske|turskom zastavom]], uz koju se javlja naracija i titl "Džamija će biti dio sistema nizozemske vlade".<ref name="Brown2012.299"/> Odmah iza toga slijedi snimka [[Muslimani (vjernici)|muslimanke]] s [[nikab]]om koja gura dječja kolica na ulici, što je popraćeno novinskim naslovom "Kabinet: Nema [[Antimaskirni zakoni|zabrane burki]]".<ref name="Brown2012.299"/> {{Dvostruka slika|right|Fitna - The Netherlands under the spell of Islam.png|200|Fitna - Greetings from the Netherlands.png|200|<center>[[Distopija|Distopijski]] prizori s natpisima "[[Nizozemska]] pod [[islam]]skom vladavinom"<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.20.Brown2012.45.299.Larsson2013.155.Kinkhouwers52014.24"/> (lijevo) i "Pozdrav iz Nizozemske"<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.20.Brown2012.45.301">Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 20.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 45. i 301.</ref> (desno)}} Sljedeći vizualni segment filma sadrži osam scena ljudi na ulici s fokusom na žene pod [[Hidžab|maramama]], zatim fasade zgrada sa [[Parabolična antena|satelitskim antenama]] (aluzija na [[Imigracija|imigrantska]] [[Predgrađe|predgrađa]]), te snimku izuvanja [[Policija|policajaca]] pri ulasku u [[Džamija|džamiju]].<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 45. i 300.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 155.</ref> Istovremeno, preko tih scena pojavljuje se [[stupčani grafikon]] s [[Demografija|demografskom]] [[Statistika|statistikom]] o broju [[Muslimani (vjernici)|muslimana]] u [[Nizozemska|Nizozemskoj]], na kojem stoji da ih je [[1909]]. bilo 54, [[1960]]. 1399, [[1990]]. 458.000 i [[2004]]. 944.000, a za završni stupac pilaže se broj od 54,000.000 muslimana u [[Evropa|Evropi]] [[2007]]. godine.<ref>Vidi:<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 45. i 300.</ref> Ovim brojkama autori filma sugeriraju da se udio muslimanskog stanovništva drastično povećao od [[1990-ih]] godina<ref>Vidi:<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 155.</ref> i da Nizozemskoj, odnosno evropskom kontinentu slijedi neminovna [[islamizacija]],<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 249-250.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 25-26.</ref> te da bi domicilno stanovništvo trebalo biti zabrinuto kako zbog tih demografskih trendova, tako i zbog ostalog prezentiranoga u filmu.<ref name="Amarasingam42009">[[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]</ref> Nadalje se nižu isječci televizijskih [[intervju]]a s nizozemskim muslimanskim radikalima – prvi opravdava [[ubojstvo]] iz časti i izjavljuje da bi osobno ubio vlastitu [[Majka|majku]] ili [[Sestra|sestru]] ukoliko počine [[preljub]], a drugi kritizira nizozemske [[zakon]]e jer dopuštaju preljub i [[istospolni odnos]], navodeći da nisu kompatibilni s islamskim učenjem.<ref>Vidi:<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 300.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 155.</ref> Potonji je identificiran kao Favaz Džneid, [[Nizozemska|nizozemsko]]-[[Sirija|sirijski]] salafistički imam s prebivalištem u [[Den Haag]]u.<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 300.</ref> Kao idući grafički prikaz javlja se [[kolaž]] s pet fotografija [[džamija]] i [[minaret]]a na mjestima nizozemskih turističkih atrakcija, oblikovan kao dekorativna [[razglednica]] i s natpisom "Pozdrav iz Nizozemske" ({{jez-en|Greetings from the Netherlands}}; {{jez-niz|Groeten uit Nederland}}).<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.20.Brown2012.45.301"/> U isto vrijeme puštaju se dva audio zapisa na kojima prvi govornik iz nepoznate nizozemske džamije osuđuje koncepte [[Politička stranka|političkih stranaka]], [[Liberalizam|liberalizma]], [[Demokracija|demokracije]] i [[Socijalizam|socijalizma]], a drugi iz [[Salafizam|salafističke]]<ref name="Koning2932008">[[#Koning2932008|Koning (29.3.2008)]]</ref> džamije al-Tevhid u [[Amsterdam]]u navodi da vjenčane [[preljub]]nike treba kazniti [[kamenovanje]]m.<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 45. i 301.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 155.</ref> <div style="width: 280px; float: right; margin-left: 10px; margin-bottom: 10px; padding: 3px; border: 1px solid darkgrey; height: 280px; overflow: auto;"> <center>'''Serija novinskih naslova'''<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 303-304.</ref></center> * ''Islamisti žele preuzeti vlast'' * ''Laakkwartier s Madridom na terorističkom webu'' * ''Sudanci traže pogubljenje Britanke zbog plišanog medvjedića'' * ''Trojica osumnjičenih za napad'' * ''Prijetnja teškim bombaškim napadom'' * ''Ne slažemo se sa slobodom govora i demokracijom, alternativa je islam'' * ''Eksplozivni porast ubojstava iz časti u Amsterdamu'' * ''Škole se zatvaraju na muslimanske praznike'' * ''Lekcije džihada u osnovnoj školi'' * ''Slobodni izleti u Meku od strane islamske škole'' * ''Ankara traži turski jezik u školama'' * ''Stranim imamima dopušten brži dolazak'' * ''Muhamed B.: Moji sljedbenici su spremni'' * ''Van Gogh ubijen nakon proglašene fetve'' * ''Gotovo polovina mladih Marokanaca antizapadnjački nastrojeni'' * ''Džamije pod utjecajem radikalnih muslimanskih grupa'' * ''Samoubilački komandosi u Nizozemskoj'' * ''Okupljanje Hamasa u Rotterdamu'' * ''Marokanci bacili geja u vodu'' * ''Imami ne vole gejeve'' * ''Imam odobrio nasilje protiv gejeva'' * ''Bacite gejeve s visokih zgrada'' * ''Džamija: preobrazba Nizozemske u muslimansku državu'' * ''Djevojčice se i dalje genitalno sakate'' * ''Muslimani ometaju doktorsku skrb o ženama'' * ''Halal-zaklada: investicija za muslimane'' * ''Al-Kaida proglasila smrtnu kaznu i džihad protiv Wildersa'' * ''Hans Jansen tvrdi: Kuran je dozvola za ubojstvo'' </div> Slijedi [[Distopija|distopijska]] sekvenca pod naslovom "[[Nizozemska]] u [[budućnost]]i?!" ({{jez-en|The Netherlands in the future?!}}), podijeljena u tri dijela – "[[Gej]]evi" ({{jez-en|Gays}}), "[[Djeca]]" ({{jez-en|Children}}) i "[[Žene]]" ({{jez-en|Women}}).<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 46. i 301-302.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 24.</ref> Kod prvog dijela nižu se četiri fotografije [[Vješanje|vješanja]] dvaju mladića<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 46. i 301.</ref> (smaknuće Mahmuda Asgarija i Ajaza Marhonija u [[Iran]]u),<ref name="Long32009.127.131">[[#Long32009|Long (mart 2009)]], str. 127. i 131.</ref> kod drugog četiri slike [[krv]]ave djece koje oštricama sijeku odrasle osobe<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 46. i 302.</ref> (ritual [[tatbir]]a u [[Južna Azija|Južnoj Aziji]]), te kod trećeg prizori [[Žensko genitalno sakaćenje|genitalnog sakaćenja]] djevojčica, [[Dekapitacija|dekapitirana]] ženska glava s [[Hidžab|maramom]], priprema vješanja žene pod [[nikab]]om i snimka [[Talibani|talibanskog]] strijeljanja žene u [[Burka|burki]] na stadionu.<ref>Vidi:<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 112.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 46. i 302.</ref> Odmah nakon ovog slijedi 1,5-minutna serija od preko 25 naslova iz nizozemskih [[Novine|novina]]<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 46. i 303-304.</ref> (v. desno) koje govore primarno o [[Islamski fundamentalizam|islamskom fundamentalizmu]]<ref name="VisZoonenMihelj2011.111">[[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 111.</ref> i zbirno pokušavaju ukazati da su [[Muslimani (vjernici)|muslimani]] generalno protiv [[Sloboda govora|slobode govora]], [[Demokracija|demokracije]], [[homoseksualnost]]i i [[Rodna ravnopravnost|rodne ravnopravnosti]], odnosno da žele [[Islamizacija|uvesti ili nametnuti]] islamske ideje, vrijednosti, zakone i kulturne norme, ugrožavajući time nizozemski [[mir]], [[Nacionalna sigurnost|sigurnost]] i [[Liberalna demokracija|liberalno demokratsko]] društvo.<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 46.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 155.</ref> Posljednji segment filma započinje kratkim [[video]] isječkom na kojem osoba čita [[Kuran]] i rukom okreće stranicu (pogled iz prvog lica), nakon čega se ekran zacrnjuje i potom čuje zvuk trganja [[papir]]a, iza kojeg slijedi ispisani [[tekst]] "zvuk kojeg ste čuli je list uklonjen iz telefonskog imenika".<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 47. i 304.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 155.</ref> [[Geert Wilders|Wilders]] tekstom nadalje poručuje da "nije na njemu nego na [[Muslimani (vjernici)|muslimanima]] da potrgaju [[Nasilje|nasilne]] stranice Kurana", da "muslimani traže prostor za [[islam]], ali islam ne ostavlja prostora za ostale", da "vlada inzistira na poštivanju islama, ali islam nema poštovanja za druge", te da "islam želi nadvladati, pokoriti i uništiti [[Zapadna civilizacija|zapadnu civilizaciju]]".<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 47. i 305.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 155.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 115.</ref> Završna tekstualna poruka poručuje da je "[[Evropa]] [[1945]]. porazila [[nacizam]], [[1989]]. godine [[komunizam]], i da je sada na redu islamska ideologija", uz [[Parola|parole]] "Stop [[Islamizacija|islamizaciji]]" i "Branimo našu [[Sloboda|slobodu]]".<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 47. i 305.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 155.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 25.</ref> Zadnji prizor replikacija je uvodne scene u kojoj se nakon okretanja stranice knjige ponovo prikazuje crtež [[Muhamed]]a s [[Bomba|bombom]] u [[turban]]u iz [[Provokacija|provokativnih]] danskih [[Kontroverza oko Jyllands-Postenovih karikatura Muhameda|karikatura]], zatim zumira iskreći [[Sporogoreći štapin|fitilj]] uz zvuk otkucavanja [[Sat (instrument)|sata]] koji otkucava od 00:03 do 00:00, te se naposljetku javlja prikaz i zvuk udara [[Munja|munje]].<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 48. i 305-306.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 155.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 25.</ref> Konačno, ponovo se iz tame pojavljuju zamračene korice [[Kuran]]a i svjetlucavi naslov ''Fitna''.<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 306.</ref> Slijedi završna traka na kojoj se uz [[scenarist]]a [[Geert Wilders|Geerta Wildersa]] kao [[režiser]], [[Filmski producent|producent]] i montažer potpisuje i neidentificirani Scarlet Pimpernel<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 49. i 189.</ref> ([[pseudonim]] po [[Scarlet Pimpernel|fiktivnom liku]] iz romana spisateljice [[Emma Orczy|Emme Orczy]]), zatim klasični komadi preuzeti za [[Soundtrack|pozadinsku muziku]], lista [[Novine|novina]], [[web-sajt]]ova i [[TV]]-stanica korištenih za izvor, te članak ''[[:en:Fitna (film)|Fitna]]'' s [[Engleska Wikipedija|Engleske Wikipedije]] kao službena stranica filma.<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 49.</ref> == Distribucija == ;Najava Prisutnost ''Fitne'' u [[Nizozemska|nizozemskom]] javnom i političkom životu otpočela je [[27. novembra|27.]] odnosno [[28. novembra]] [[2007]]. godine<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 17. i 39.<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 209.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 48.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 33.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 176.<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 109.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 168.</ref> kada je [[Geert Wilders]] u [[Politička desnica|desničarskom]] listu ''[[De Telegraaf|Telegraaf]]'' prvi put najavio plasiranje [[film]]a o [[islam]]u.<ref name="Brown2012.32">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 32.</ref> Prema prvotnim [[Novine|novinskim]] izvješćima, film je trebao biti dovršen u [[januar]]u<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 21.<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 209.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 48.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 32.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 176.</ref> i objavljen na [[Javna televizija|javnoj televiziji]], iako niti jedan emiter još nije bio osiguran.<ref name="Brown2012.32"/> Detalji filma ostali su nepoznanica jer Wilders je otkrio samo da je tema [[Kuran]], bez ikakvih daljnjih naznaka, te da će "ljudi samo morati gledati".<ref name="Brown2012.32"/> [[Vijest]] o planiranom filmu i njegovom [[Kontroverza|kontroverznom]] karakteru široko je odjeknula zemljom i pokrenula lavinu [[#Reakcije|medijskih reakcija]] ne samo u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] već i u [[Benelux|regiji]],<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 32-33.</ref> [[Evropa|Evropi]]<ref name="Cherribi2010.207.Cherribi2011.48">Vidi:<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 207.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 48.</ref> i širom [[svijet]]a,<ref name="Larsson2013.152">[[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 152.</ref> dok je [[Geert Wilders|Wilders]] istovremeno opetovano branio svoju poziciju.<ref name="Larsson2013.152"/> Uz ''[[De Telegraaf|Telegraaf]]'' za kojeg se najčešće navodi da je prvi najavio film, najzaslužniji za medijsku pompu bili su [[Konzervativizam|konzervativni]] dnevni listovi ''[[De Volkskrant|Volkskrant]]'', ''[[Trouw]]'' i ''[[Reformatorisch Dagblad]]'', zajedno objavivši gotovo polovinu svih novinskih članaka o temi.<ref name="Brown2012.33">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 33.</ref> Kroz sljedećih nekoliko mjeseci kao glavni akteri pozicionirali su se nizozemska [[vlada]] (reagiranjem na Wildersove postupke u obliku službenih izjava [[ministar]]a) i lokalni [[masovni mediji]] (izvještavanjima, komentiranjima i nagađanjima).<ref name="Brown2012.33"/> Međutim, u nedostatku konkretnih detalja o filmu, i mediji i politički dužnosnici uglavnom su pribjegavali nagađanjima o sadržaju filma odnosno reakcijama koje bi mogle uslijediti njegovim objavljivanjem.<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 40.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 33.</ref> Najčešće navođene špekulacije bile su da će Wildersov film usvojiti stil ''[[Submission (film)|Podčinjenosti]]'' od [[Theo van Gogh|Thea van Gogha]], da će prikazati trganje ili spaljivanje [[Kuran]]a, ili da će objava filma izazvati žestoke reakcije među [[Muslimani (vjernici)|muslimanima]] zbog spornog korištenja njihove [[svete knjige]].<ref name="Brown2012.33"/> U posljednjoj sedmici [[januar]]a, kada se bližio zakazani datum objave,<ref name="Brown2012.37">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 37.</ref> [[Geert Wilders|Wilders]] je otkazao prikazivanje filma<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 21.<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 209.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 48.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 37.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 176.</ref> odnosno najavio odgodu od dvije [[Sedmica|sedmice]].<ref name="Brown2012.37"/> Odgoda je učinkovito rasplamsala užarenu [[Mediji|medijsku]] atmosferu i potaknula dodatne špekulacije, osobito nakon što je Wilders ubrzo kasnije na svojim [[internet]]skim stranicama postavio uvodnu ilustraciju s koricama [[Kuran]]a i upozorenjem da film sadrži "izuzetno [[šok]]antne prikaze".<ref name="Brown2012.37"/> Nekoliko dana poslije, točnije sredinom [[februar]]a, [[Geert Wilders|Wilders]] je otkrio i naslov filma (''Fitna'') čime je ponovo podigao medijsku prašinu.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.39.40.Brown2012.37.39">Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 39-40.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 37. i 39.</ref> Istovremeno je objavio i da film sadrži [[Karikatura|karikature]] koje su dovele do [[Kontroverza oko Jyllands-Postenovih karikatura Muhameda|nemira]] u [[Danska|Danskoj]] [[2006]]. godine, no nije razotkrio u kakvom se točno kontekstu pojavljuju.<ref name="Brown2012.37"/> Usprkos novim [[Podatak|informacijama]], detalji filma i datum prikazivanja su ostali nepoznanicom sve do konačne objave,<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.18.Brown2012.39">Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 18.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 39.</ref> koja je u međuvremenu odgađana još nekoliko puta.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.22.39.Cherribi2010.209.Cherribi2011.48.Lean2012.176">Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 22. i 39.<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 209.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 48.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 176.</ref> [[Nizozemska]] vlada sedmicama je pokušavala spriječiti objavljivanje filma,<ref name="Amarasingam42009"/> a još krajem januara tadašnji premijer [[Jan Peter Balkenende]] pozvao je Wildersa da otkaže njegovo puštanje s obrazloženjem da bi ono moglo ugroziti [[Nacionalna sigurnost|nacionalnu sigurnost]] i nizozemske interese diljem [[svijet]]a.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.18.39.Amarasingam42009.Ihsanoglu2010.161.162.Brown2012.35.36.38.Larsson2013.152">Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 18. i 39.<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#Ihsanoglu2010|İhsanoğlu (2010)]], str. 161-162.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 35-36. i 38.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 152.</ref> [[Geert Wilders|Wilders]] je odbio zahtjev premijera i prozvao ga za "kukavičko vodstvo".<ref name="Larsson2013.153"/> [[Datoteka:Hoofdredacteurendebat @ Nieuwspoort.jpg|mini|desno|250px|Novinarski centar ''[[Nieuwspoort]]'' jedan je u nizu [[Mediji|medija]] koji su odbili prikazivati [[Geert Wilders|Wildersov]] film<ref name="Larsson2013.152"/>]] Nakon što je dovršio film, Wilders je pokušao pronaći emitera koji će objaviti film,<ref name="Amarasingam42009"/> no unatoč svoj medijskoj pozornosti naišao je na odbijenice kod raznih [[Nizozemska|nizozemskih]]<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 18.<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 232.<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 111.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 152.</ref> i [[Evropa|evropskih]] [[TV]]-stanica.<ref>Vidi:<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 207.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 48.<br />• [[#DereskyChristopher2011|Deresky; Christopher (2011)]], str. 362.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 39.</ref> Također, negativan odgovor dobio je i od strane [[Satelitska televizija|satelitskih TV-stanica]] koje su odbile prikazivati film čak i uz [[Novac|novčanu naknadu]],<ref name="Amarasingam42009"/> a na poteškoće je naišao i kod pregovaranja s brojnim [[web-sajt]]ovima.<ref name="Cherribi2010.207.Cherribi2011.48"/> Među onima koji su odbili emitiranje bili su i nizozemska [[javna televizija]] i novinarski centar ''[[Nieuwspoort]]'',<ref name="Larsson2013.152"/> dok su kao najčešći argumenti za navođeni bojazan za [[sigurnost]]<ref name="Larsson2013.152"/> odnosno zabrinutost oko [[zakon]]itosti sadržaja filma.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.18">[[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 18.</ref> Suočen s takvom situacijom, [[Geert Wilders|Wilders]] je [[5. marta]] [[2008]]. podigao [[web-sajt]] <tt>www.fitnathemovie.com</tt> ([[SAD|američka]] [[Internetski nastavak|domena]]) s ciljem da film objavi na [[internet]]u,<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.18.Brown2012.39"/> međutim, nekoliko dana kasnije stranica je ugašena.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.18"/> Dana [[22. marta]] [[Nederlandse Moslim Omroep|Nizozemska muslimanska radio-televizija]] ({{jez-niz|Nederlandse Moslim Omroep}}, NMO) ponudila je Wildersu prikazivanje filma na svom TV-kanalu, s preduvjetima zadržavanja prava na uklanjanje potencijalno ilegalnog sadržaja koji krši [[autorska prava]]<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 18.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 153.</ref> i da nakon objave sudjeluje u debati s pobornicima i protivnicima, no Wilders je odbio njihovu ponudu.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.18"/> Prema raportu Nizozemskog [[institut]]a za praćenje medija ({{jez-niz|De Nederlandse Nieuwsmonitor}}) izdanom u [[april]]u [[2008]]. godine,<ref name="Lean2012.176">[[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 176.</ref> [[Geert Wilders|Wilders]] je tokom razdoblja najave pokazao vještinu iskorištavanja [[Kontroverza|kontroverze]] za osobnu korist – opetovano je najavljivao odnosno odgađao objavljivanje filma<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.22.39.Cherribi2010.209.Cherribi2011.48.Lean2012.176"/> i time periodički podizao medijske pompe, izazivajući pritom žestoku i izrazito negativnu javnu debatu o [[islam]]u u [[Nizozemska|nizozemskom]] društvu.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.22.39.Cherribi2010.209.Cherribi2011.48.Lean2012.176"/> ;Objava Film je naposljetku objavljen [[27. marta]] [[2008]].<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 18. i 21.<br />• [[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 232.<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 209.<br />• [[#Ihsanoglu2010|İhsanoğlu (2010)]], str. 161.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 48.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1284.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 39.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 176.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 151.<br />• [[#Akkerman2016|Akkerman (2016)]], str. 154.</ref> u [[Sat (jedinica)|19]]:[[Minuta|00]] ([[Srednjoevropsko vrijeme|CET]]),<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.18.Brown2012.39"/> na [[UK|britanskom]] internetskom servisu ''[[LiveLeak]]''.<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 18.<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 232.<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 111.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1284. i 1288.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 39.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 153.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 168.</ref> Dvije verzije filma, jedna na [[Nizozemski jezik|nizozemskom]] odnosno druga na [[Engleski jezik|engleskom jeziku]],<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 39.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 153.</ref> ubrzo su stekle iznimno veliku posjećenost na [[internet]]u.<ref>Vidi:<br />• [[#DereskyChristopher2011|Deresky; Christopher (2011)]], str. 362.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 40.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 157.</ref> Sat vremena nakon objave oko 75.000 ljudi pogledalo je film, a neposredno kasnije broj prikaza skočio je na 700.000 kod nizozemske odnosno na 200.000 kod engleske verzije.<ref name="Larsson2013.157">[[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 157.</ref> Procjenjuje se da je tokom prva dva sata film otvorilo preko 1,000.000 [[Nizozemci|Nizozemaca]], uz dodatnih 800.000 u inozemstvu,<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.21">[[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 21.</ref> te da je tri sata nakon objavljivanja brojka ukupnih pregleda porasla na 3,000.000.<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1284.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 39-40.</ref> Suočeno s virtualnim prijetnjama, uredništvo ''LiveLeaka'' sljedećeg dana ([[28. marta]]) uklonilo je film sa svog [[Web-server|servera]],<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 18.<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1284.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 40.</ref> no ponovno je postavljen [[30. marta]] nakon što je implementirana poboljšana [[Računarska sigurnost|sigurnosna zaštita]].<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 18.<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 40.</ref> Dana [[6. aprila]] [[2008]]. [[Geert Wilders|Wilders]] je na ''[[LiveLeak]]'' postavio i drugu verziju ''Fitne'' s dvije promjene u sadržaju,<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 18.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 40.</ref> prouzročene [[sud]]skim tužbama karikaturista [[Kurt Westergaard|Kurta Westergaarda]] i repera [[Salah Edin|Salaha Edina]].<ref name="Brown2012.40">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 40.</ref> Zbog kršenja [[Autorska prava|autorskih prava]], reprodukcija Westergaardove karikature [[Muhamed]]a s [[Bomba|bombom]] u [[turban]]u zamijenjena je [[globus]]-bombom na leđima "muslimanskog [[Atlas (mitologija)|Atlasa]]",<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 18.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 40. i 43.</ref> dok je slika Salaha Edina (pogrešno opisan kao ubojica [[Theo van Gogh|Thea van Gogha]]) zamijenjena ispravnom fotografijom Muhameda Bujerija.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.18.Santoso2011.58.Brown2012.40"/> Neposredno nakon što je film prvi put postavljen na ''LiveLeak'', postao je široko dostupan za preuzimanje<ref name="Larsson2013.153"/> i ubrzo je redistribuiran i na ''[[YouTube]]'',<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 40.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 168.</ref> ''[[BitTorrent]]e'',<ref name="Larsson2013.153"/> privatne [[web-server]]e, razne [[blog]]ove<ref name="Brown2012.40"/> i [[Islamofobija|islamofobne]] medije kao što je ''[[Jihad Watch]]'',<ref name="Larsson2013.153"/> čime je njegova [[internet]]ska prisutnost postala nepovratna.<ref name="ZoonenVisMihelj62011.1284">[[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1284.</ref> Tokom [[2010-ih]] sve verzije filma ostale su virtualno dostupne i nadalje su primale komentare od [[Publika|gledalaca]].<ref name="Brown2012.55">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 55.</ref> ;Prikazivanja {| class="wikitable" style="float:right; font-size: 86%; margin: 10px;" ![[Datum]] ![[Popis država|Država]] ![[Grad]] !Sponzor |- |align="right"| [[1. 6.]] [[2008]]. || {{flag|Danska}} || [[Kopenhagen]] || [[Danska narodna stranka|DF]] i [[Konzervativna narodna stranka (Danska)|DKF]] |- |align="right"| [[14. 12.]] [[2008]]. || {{flag|Izrael}} || [[Jeruzalem]] || [[Arje Eldad]] ([[Nacionalna unija (Izrael)|HH]]), [[Centar Ariel za politička istraživanja|ACPR]], ''[[Ruder Finn]]'' |- |align="right"| [[19. 2.]] [[2009]]. || {{flag|Italija}} || [[Rim]] || Armando Manocchia (zaklada "[[Oriana Fallaci]]") |- |align="right"| [[26. 2.]] [[2009]]. || {{flag|SAD}} || [[Washington, D.C.|Washington]] || [[Jon Kyl]] ([[Republikanska stranka SAD|GOP]]), [[David Horowitz]] ([[David Horowitz Freedom Center|DHFC]]), [[Frank Gaffney]] ([[Center for Security Policy|CSP]]) |- |align="right"| [[juni]] [[2009]]. || {{flag|Australija}} || [[Canberra]] || [[Cory Bernardi]] ([[Liberalna stranka Australije|LPA]]) |- |align="right"| [[22. 10.]] [[2009]]. || {{flag|SAD}} || [[Philadelphia]] || [[David Horowitz]] ([[David Horowitz Freedom Center|DHFC]]) |- |align="right"| [[oktobar]] [[2009]]. || {{flag|UK}} || [[London]] || [[Caroline Cox]] ({{abbr|n|nezavisna}}), [[Malcolm Pearson]] ([[Stranka nezavisnosti UK|UKIP]]) |- |align="right"| [[20. 1.]] [[2010]]. || {{flag|Kanada}} || [[Toronto]] || [[Jewish Defense League|JDL]], Cionistički centar Toronto |- |align="right"| [[4. 3.]] [[2010]]. || {{flag|UK}} || [[London]] || [[Caroline Cox]] ({{abbr|n|nezavisna}}), [[Malcolm Pearson]] ([[Stranka nezavisnosti UK|UKIP]]) |} Uz kontinuiranu prisutnost i cirkulaciju ''Fitne'' na [[internet]]u, važnu ulogu u njenom opstanku u [[Javnost|javnoj sferi]] i stjecanju dodatne pozornosti odigralo je [[Geert Wilders|Wildersovo]] prikazivanje filma na raznim konferencijama i u [[parlament]]ima.<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1284.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 54.</ref> Organizatori takvih okupljanja bile su [[Individua|individue]] i razne [[Međunarodna organizacija|međunarodne organizacije]],<ref name="Brown2012.54">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 54.</ref> primarno iz krugova [[Evropa|evropske]] [[Radikalna desnica|radikalne desnice]], [[izrael]]skih [[Neocionizam|neocionista]] i [[SAD|američkih]] [[Neokonzervativizam u SAD|neokonzervativaca]].<ref name="BotjeVuijst15102009">[[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]</ref> Neposredno nakon internetskog objavljivanja, Wilders je pokušao dogovoriti prikazivanje u [[Evropski parlament|parlamentu]] [[Evropska unija|Evropske unije (EU)]], ali je odbijen uz obrazloženje da je film neprikladan.<ref name="Brown2012.54"/> Prvo uspješno prikazivanje zabilježeno je [[1. juna]] [[2008]]. u [[Danska|danskom]] [[Kopenhagen]]u,<ref name="ZoonenVisMihelj62011.1284"/> gdje je došao na poziv [[Danska narodna stranka|Danske narodne stranke (DF)]] i [[Konzervativna narodna stranka (Danska)|Konzervativne narodne stranke (DKF)]]. Pokušaj prikazivanja u [[Češka|češkom]] [[Parlament Češke|parlamentu]] uz angažman ultranacionalističke [[Narodna stranka (Češka)|Narodne stranke]] završio je neuspjehom, isto kao i planirano prikazivanje u [[izrael]]skom [[Kneset]]u zbog prigovora [[Arapi|arapske]] [[Etnička manjina|manjine]].<ref name="BotjeVuijst15102009"/> Zbog toga, film je naposljetku prezentiran [[14. decembra]] [[2008]]. na 300-članoj konferenciji "Suočeni s džihadom" ({{jez-en|Facing Jihad}}) u prepunim prostorijama [[Memorijalni centar Menahem Begin|Memorijalnog centra Menahem Begin]] u [[Jeruzalem]]u, pod pokroviteljstvom [[Centar Ariel za politička istraživanja|ACPR]]-a i [[Arje Eldad|Arja Eldada]] iz [[Nacionalna unija (Izrael)|Nacionalne unije (HH)]].<ref name="BotjeVuijst15102009"/> Istovremeno, među glavnim [[Filmski distributer|distributerima]] filma bila je [[SAD|američka]] [[Odnosi s javnošću|PR]]-kompanija ''[[Ruder Finn]]'',<ref name="Jusova2014.211.r35">[[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 211, ref. 35.</ref> otprije poznata po proizraelskom odnosno antiiranskom angažmanu.<ref name="Schiffer2010.370">[[#Schiffer2010|Schiffer (2010)]], str. 370.</ref> Dana [[19. februara]] [[2009]]. [[Geert Wilders|Wilders]] je prikazao ''Fitnu'' u [[italija]]nskom [[Rim]]u gdje ga je ugostio Armando Manocchia, [[Islamofobija|antiislamski]] aktivist i lider zaklade "[[Oriana Fallaci]]" ({{jez-it|Una via per Oriana Fallaci}}).<ref name="BotjeVuijst15102009.ZoonenVisMihelj62011.1284">Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1284.</ref> Turneja filma po [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] započeta je [[26. februara]] [[2009]]. u [[Washington, D.C.|Washingtonu]]<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1284.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 54.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 172.</ref> i privatna [[prezentacija]] je održana u [[Kongres SAD|kongresnoj]] sobi Lyndona Bainesa Johnsona.<ref name="Lean2012.175">[[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.</ref> Domaćin događaja bio je [[Republikanska stranka SAD|republikanski]] [[Senat SAD|senator]] [[Jon Kyl]] iz [[Arizona|Arizone]],<ref name="Lean2012.175.Ghere2015.172">Vidi:<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 172.</ref> a glavni sponzor [[Frank Gaffney]] iz [[Center for Security Policy|CSP]]-a.<ref name="Lean2012.175"/> Film je [[22. oktobra]] [[2009]]. prikazan i u [[Philadelphia|Philadelphiji]] gdje je organizirana konferencija s [[VIP]]-stolovima za 2500 [[USD]], uz napomenu na pozivnicama da prikupljeni [[novac]] odlazi k "Zakladi za pravnu obranu Geerta Wildersa".<ref name="BotjeVuijst15102009"/> [[Geert Wilders|Wilders]] je ''Fitnu'' dodatno prikazivao u [[New York]]u, na [[Florida|Floridi]] i u [[Kalifornija|Kaliforniji]], a sa 20.000 [[USD]] po prezentaciji glavni sponzor bio je [[Robert Bruce Spencer|Spencerov]] šef i [[Konzervativizam u SAD|konzervativni]] aktivist [[David Horowitz]] odnosno njegova organizacija [[David Horowitz Freedom Center|DHFC]].<ref name="Lean2012.176"/> U [[Juni|junu]] [[2009]]. Wilders je film prezentirao u [[Australija|Australiji]]<ref>Vidi:<br />• [[#DereskyChristopher2011|Deresky; Christopher (2011)]], str. 362.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 171.</ref> na poziv [[Cory Bernardi|Coryja Bernardija]] iz [[Liberalna stranka Australije|Liberalne stranke (LPA)]], a [[20. januara]] [[2010]]. prikazan je i u [[Kanada|kanadskom]] [[Toronto|Torontu]] uz skup potpore [[Jewish Defense League|JDL]]-a i pod pokroviteljstvom lokalnog [[Cionizam|Cionističkog]] centra.<ref name="Brown2012.54"/> [[Kontroverza|Najkontroverzniji]] i [[Mediji|medijski]] najpopraćeniji slučaj bio je [[Geert Wilders|Wildersov]] pokušaj prikazivanja u britanskom [[Dom lordova|Domu lordova]], gdje su ga sredinom [[februar]]a [[2009]]. pozvali lord [[Malcolm Pearson]] iz [[Stranka nezavisnosti UK|Stranke nezavisnosti (UKIP)]]<ref name="Brown2012.54.KnottPooleTaira2013a.139.KnottPooleTaira2013b.44.Grillo2015.139">Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 54.<br />• [[#KnottPooleTaira2013a|Knott; Poole; Taira (2013a)]], str. 139.<br />• [[#KnottPooleTaira2013b|Knott; Poole; Taira (2013b)]], str. 44.<br />• [[#Grillo2015|Grillo (2015)]], str. 139.</ref> i [[Konzervativizam|konzervativna]] političarka [[Caroline Cox]].<ref name="Grillo2015.139.227">[[#Grillo2015|Grillo (2015)]], str. 139. i 227.</ref> Međutim, tadašnja [[Ministar unutrašnjih poslova UK|ministrica unutrašnjih poslova]] [[Jacqui Smith]] proglasila je Wildersa [[Persona non grata|nepoželjnom osobom]] i zabranila mu pristup [[UK|Ujedinjenom Kraljevstvu]].<ref name="ZoonenVisMihelj112010.250.ZoonenVisMihelj62011.1284.Brown2012.54.55.Lean2012.175.ZoonenVisMihelj2012.26.KnottPooleTaira2013a.139.KnottPooleTaira2013b.44.Grillo2015.139">Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 250.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1284.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 54-55.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 26.<br />• [[#KnottPooleTaira2013a|Knott; Poole; Taira (2013a)]], str. 139.<br />• [[#KnottPooleTaira2013b|Knott; Poole; Taira (2013b)]], str. 44.<br />• [[#Grillo2015|Grillo (2015)]], str. 139.</ref> Film je naposljetku (uz Wildersovu odsutnost) ipak prikazan u [[Oktobar|oktobru]] iste godine – prva prezentacija održana je u slabo posjećenom Domu lordova,<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 250.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 55.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 26.</ref> a druga na [[Pres-konferencija|konferenciji za medije]].<ref name="Brown2012.55"/> Nakon što mu je ukinuta zabrana pristupa, [[Geert Wilders|Wilders]] je posjetio [[London]] i [[4. marta]] [[2010]]. osobno prezentirao film u [[Dom lordova|Domu lordova]],<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 55.<br />• [[#Grillo2015|Grillo (2015)]], str. 139. i 146.</ref> izazvavši veliku medijsku pažnju odnosno skupove osude i potpore.<ref name="Brown2012.55"/> Wildersove projekcije ''Fitne'' nastavile su se i ranih [[2010-ih]] godina, često na poziv [[Međunarodna organizacija|međunarodnih]] [[Grupe za pritisak|interesnih grupa]] s [[Populizam|populističkim]] agendama i s izlikom promoviranja [[Sloboda govora|slobode govora]].<ref name="BotjeVuijst15102009.Vossen102011.187.Brown2012.55.Lean2012.175.Ghere2015.171">Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 187.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 55.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 171.</ref> Analitičari ističu važnost ovakvog tipa redistribucije gdje [[Geert Wilders|Wilders]] djeluje kao filmski [[kurir]] i opetovano oživljava javnu pozornost, s obzirom da su takva internacionalna izlaganja stekla jednako ili čak više medijske pažnje u odnosu na [[internet]]sko objavljivanje.<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 54-55.</ref> == Kritička analiza == ;Karakter filma ''Fitna'' je od strane profesionalnih [[Analiza|analitičara]] okarakterizirana kao amaterski<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 29, 236-237, 242. i 250.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 28.<br />• [[#Martinson2015|Martinson (2015)]], str. 23.</ref> [[propagandni film]],<ref>Vidi:<br />• [[#Koning2932008|Koning (29.3.2008)]]<br />• [[#Mul52009|Mul (maj 2009)]], str. 103.<br />• [[#Warman22011|Warman (feb. 2011)]], str. 1-2. i 4-5.<br />• [[#DereskyChristopher2011|Deresky; Christopher (2011)]], str. 362.<br />• [[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 93.<br />• [[#MullerZoonenHirzalla2014|Müller; Zoonen; Hirzalla (2014)]], str. 82.<br />• [[#Maussen2015|Maussen (2015)]], str. 99.</ref> politički [[pamflet]],<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 21.<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 208.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 48.</ref> vizualna [[demagogija]]<ref name="VisZoonenMihelj2011.111"/> i [[agitprop]]-djelo,<ref name="BotjeVuijst15102009"/> a njen sadržaj žestoko antiislamskim<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 17.<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Gerhold2010|Gerhold (2010)]], str. 351.<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 249. i 257.<br />• [[#DereskyChristopher2011|Deresky; Christopher (2011)]], str. 362.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.<br />• [[#Taras2012|Taras (2012)]], str. 134.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 25. i 33.<br />• [[#Abdullah2013|Abdullah (2013)]], str. 42.<br />• [[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 93.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 3. i 30.<br />• [[#MullerZoonenHirzalla2014|Müller; Zoonen; Hirzalla (2014)]], str. 82.<br />• [[#Grillo2015|Grillo (2015)]], str. 227.</ref> odnosno [[Islamofobija|islamofobnim]].<ref>Vidi:<br />• [[#Allen2010|Allen (2010)]], str. 3.<br />• [[#Ihsanoglu2010|İhsanoğlu (2010)]], str. 161-162.<br />• [[#Kundnani2012|Kundnani (2012)]], str. 52.<br />• [[#Dommering2013|Dommering (2013)]], str. 22-23.<br />• [[#KnottPooleTaira2013a|Knott; Poole; Taira (2013a)]], str. 11.<br />• [[#KnottPooleTaira2013b|Knott; Poole; Taira (2013b)]], str. 44.<br />• [[#Grillo2015|Grillo (2015)]], str. 146.</ref> Sam [[Geert Wilders|Wilders]] u [[intervju]]ima (zajedno s poklonicima njegovih političkih stavova odnosno poruke filma) nazivao je ''Fitnu'' "[[Dokumentarni film|dokumentarcem]] o [[islam]]u"<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 200.</ref> i ta se tvrdnja dokazala kao krucijalan defenzivni faktor prilikom političkog opravdavanja filma.<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 201.</ref> Analitičari navode da ''Fitna'' predstavlja pokušaj ostvarenja novog realizma,<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 213.<br />• [[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 93.</ref> [[žanr]]a u nizozemskoj politici kojeg je [[2002]]. definirala filozofkinja [[Baukje Prins]], čija se tipologija temelji na razbijanju [[tabu]]a, govorenju [[Istina|istine]], [[Realnost|realističnosti]], direktnosti i izbjegavanju [[Politička korektnost|političke korektnosti]].<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 212-214.</ref> Međutim, usprkos tvrdnjama da se radi o dokumentarnom filmu, ''Fitna'' nije točno izložila bilo kakvu istinu o islamu<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 238. i 243.</ref> i njenim jedinim [[Dokumentarni film|dokumentarnim]] elementom smatra se zbirka konsekutivnih prizora.<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 208-209.</ref> Kod samih [[fotografija]] i [[Video|snimaka]] opet se javlja niz drugih problema kao što su pogrešne identifikacije [[portret]]a i nedozvoljeno korištenje materijala zaštićenog [[Autorska prava|autorskim pravima]] (rezultirajući brzim stvaranjem izmijenjene verzije), ali i evidentne [[Manipulacija|manipulacije]] popratnim [[Podatak|informacijama]], [[prijevod]]ima i drugim sadržajem.<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 29, 209-210 i 243-244.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 28-29.</ref> Zbog ovih razloga stručnjaci navode da film ne spada u domenu [[Kritika religije|kritike]] islama već [[Govor mržnje|širenja mržnje]].<ref>Vidi:<br />• [[#Schiffer2010|Schiffer (2010)]], str. 365-366.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.<br />• [[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 93.</ref> Uz floskule da je karakter ''Fitne'' dokumentarnog tipa, [[Geert Wilders|Wilders]] je vjerodostojnost pokušao pospješiti i tvrdnjama da su ga pri izradi filma asistirali eksperti za [[Kuran]], čiji je identitet ostao anoniman zbog zaštite [[privatnost]]i.<ref>[[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 168.</ref> Analitičari takve navode odbacuju uz opasku da sam Wilders nije ni iskren ni ozbiljan kritičar [[islam]]a,<ref name="Malik2012.17">[[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 17.</ref> kao ni [[Ayaan Hirsi Ali|Hirsi Ali]] i slični [[Aktivizam|aktivisti]] na koje se indirektno poziva.<ref name="Kinkhouwers52014.33">[[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 33.</ref> Prema stručnjacima, radi se o [[Oportunizam|oportunističkim]] pseudo-intelektualcima i šarlatanima bez akademskih kvalifikacija u [[Islamistika|islamistici]], [[Masovni mediji|medijski]] eksponiranim od strane [[Neokonzervativizam u SAD|američke neokonzervativne desnice]].<ref name="Sheehi2011.III">[[#Sheehi2011|Sheehi (2011)]], III.</ref> [[Geert Wilders|Wilders]] se izvornim informatorima služi na identičan način, prezentirajući navedene aktiviste kao kredibilne "insajdere" ili "žrtve" čija osobna svjedočenja imaju težinu zbog njihovog [[orijent]]alnog porijekla, koje djeluje kao [[A priori|apriorno]] pokriće za stručnost o [[islam]]u i [[Muslimani (vjernici)|muslimanskim]] društvima.<ref name="Kinkhouwers52014.33"/> Wilders u filmu također prividno ostavlja prostor izlaganjima brojnih muslimana, međutim, njihov uzorak je ciljano izrazito sužen i [[Selektivan dokaz|selektivan]], [[Ekstremizam|ekstremističke]] iznimke se uzimaju se kao [[Generalizacija|opće pravilo]], dok se većinski i prevladavajući stavovi sistematski ignoriraju.<ref>Vidi:<br />• [[#Schiffer2010|Schiffer (2010)]], str. 366.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 161.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 27-28. i 33.</ref> Osim primjedbi na tipologiju i funkciju, ''Fitna'' je dobila kritike i na temelju vizualne neoriginalnosti s obzirom da je gotovo sav [[multimedija]]lni materijal preuzet iz [[Mediji|medijskih]] arhiva, ''[[YouTube]]a'' ili [[#Komparativna analiza|filmova sličnog tipa]],<ref name="VisZoonenMihelj2011.111.Brown2012.43.202"/> te zbog loše kvalitete odnosno ništavne [[Estetika|estetske]] vrijednosti,<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 29. i 237.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 28.</ref> usporedive s ''[[Microsoft PowerPoint|PowerPoint]]'' [[Prezentacija|prezentacijom]].<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 236.</ref> Ovaj nedostatak tehničke sofisticiranosti često se dovodi u direktnu korelaciju s manjkavim [[Politika|političkim]] utjecajem filma odnosno neuspjehom u pokušaju izazivanja [[Nasilje|nasilnih]] reakcija kod muslimanskih [[Publika|gledalaca]].<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 29. i 237.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 28.</ref> ;Stručni osvrti Unatoč velikoj [[Masovni mediji|medijskoj]] pozornosti, o sadržaju ''Fitne'' postoji relativno malo sveobuhvatnih [[Recenzija (nauka)|recenzija]] u stručnoj literaturi.<ref name="Kinkhouwers52014.25">[[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 25.</ref> Kapitalno djelo o filmu je disertacija kanadsko-nizozemske [[Antropologija|antropologinje]] Alexandre Brown na temelju koje je [[2012]]. stekla [[doktorat]] na [[Univerzitet McMaster|Univerzitetu McMaster]].<ref name="Kinkhouwers52014.25"/> Osim sadržajem, Brown se u djelu intenzivno bavi i širim [[#Politički kontekst|društveno-političkim kontekstom]] odnosno rasprostranjenim osjećajem nesigurnosti i [[strah]]a u [[Nizozemska|Nizozemskoj]], kao i [[#Reakcije|reakcijama]].<ref name="Kinkhouwers52014.25"/> Izuzetno važnim smatraju se i detaljni kritički osvrti [[Kulturna antropologija|kulturnog antropologa]] Martijna de Koninga, pravovremeno publicirani na njegovom [[blog]]u ''ReligionResearch'' i kasnije reproducirani u okviru stručnih radova.<ref name="Kinkhouwers52014.25"/> Kao utjecajna kritika također se navodi [[otvoreno pismo]] šestorice nizozemskih [[Islamistika|stručnjaka]] za [[islam]] i [[Kuran]] iz [[2010]]. u kojem se izrijekom osporavaju filmske tvrdnje i rezimiraju brojne netočnosti.<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 244.</ref> Potpisnici ovog pisma su Jan Michiel Otto, Gerard Wiegers, Fred Leemhuis, Ruud Peters, Pieter Sjoerd van Koningsveld i [[Marlies ter Borg]].<ref name="Brown2012.285">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 285.</ref> Uz Nizozemsku, ponajviše kritičkih radova dolazi iz [[Indonezija|Indonezije]], većinski [[Muslimani (vjernici)|muslimanske]] zemlje i [[Nizozemska Istočna Indija|bivše nizozemske kolonije]]. Kod ostalih stručnjaka ''Fitna'' se spominje uglavnom usputno i to primarno kada se analiziraju [[Geert Wilders|Wildersova]] politička karijera, uspon [[Radikalna desnica|ultradesničarskih]] [[Politička stranka|političkih stranaka]] po [[Evropa|Evropi]], te [[Islamofobija|antiislamsko]] raspoloženje u [[Nizozemska|Nizozemskoj]].<ref name="Kinkhouwers52014.25"/> Među istaknutim autorima takvih analiza su [[Sociologija|sociolog]] [[Sam Cherribi|Sam Šeribi]], politički [[historičar]] Koen Vossen i [[Politologija|politologinja]] Tjitske Akkerman.<ref name="Kinkhouwers52014.25"/> U specijalnu kategoriju ubraja se i niz [[Recenzija (nauka)|recenzija]] koje su fokusirane na [[#Reakcije|reakcije]], a potpisuju ih sociologinje Liesbet van Zoonen, Farida Vis i Sabina Mihelj.<ref name="Kinkhouwers52014.27.28">[[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 27-28.</ref> ;Analiza sadržaja <u>''Naslov:''</u> Wildersove [[Manipulacija|manipulacije]] evidentne su već iz samog naslova filma (''[[fitna]]''; {{jez-ar|فتنة}}), termina kojeg [[historičar]]i [[Islamistika|islama]] rabe za periode iskušenja koja su prijetila jedinstvu [[Ummet|muslimanske zajednice]].<ref name="Amarasingam42009"/> [[Prva fitna]] u [[Historija islama|islamskoj historiji]] tako se odnosi na razdoblje nakon atentata na trećeg [[kalif]]a [[Utman]]a, a ostale na [[Fitna (razvrstavanje)|posljedične sukobe]] oko [[Ali ibn Abi Talib|Alijevog]] prava na vladavinu, što je u konačnici dovelo do [[Muslimani (vjernici)|muslimanskog]] raskola na [[Sunizam|sunitsku]] i [[Šijitizam|šijitsku]] [[Pravci u islamu|granu]].<ref name="Amarasingam42009"/> U suvremenom [[Standardni arapski|standardnom arapskom]], riječ [[fitna]] koristi se za široku paletu različitih značenja, u rasponu od [[wikt:iskušenje|iskušenja]], [[wikt:privlačnost|privlačnosti]] i [[wikt:zanos|zanosa]]<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 18.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 151.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 168.</ref> do [[wikt:nesloga|nesloge]], [[wikt:disonanca|disonance]], [[wikt:razdor|razdora]] i [[wikt:metež|meteža]],<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 18.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.<br />• [[#KnottPooleTaira2013a|Knott; Poole; Taira (2013a)]], str. 139.<br />• [[#KnottPooleTaira2013b|Knott; Poole; Taira (2013b)]], str. 44.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 151.</ref> a u historijskom kontekstu može podrazumijevati i [[wikt:progon|progon]].<ref name="Santoso2011.1.Malik2012.16.Nasr2015.490">Vidi:<br />• [[#Santoso2011|Santoso (2011)]], str. 1.<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 16.<br />• [[#Nasr2015|Nasr (2015)]], str. 490.</ref> [[Geert Wilders|Wildersovo]] naslovljivanje prati drugu skupinu značenja i koristi se kao [[sinonim]] za borbu, sukob ili svađu, čime pokušava [[Masovna obmana|obmanuti]] publiku da se radi o konfliktu na međureligijskoj razini.<ref>Vidi:<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 16.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 151.</ref> Potvrda tome dolazi iz sadržaja filma, kao i brojnih izjava iz [[intervju]]a koje je davao po [[Novine|novinama]] i [[Televizijska emisija|televizijskim emisijama]].<ref>[[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 151.</ref> Nakon što je u januaru [[2008]]. otkrio ime filma, Wilders je tako tvrdio da je termin "dobro poznat svakom muslimanu" i da označava "sve što izaziva njihovu vjeru: nepokrivene [[žene]], [[Alkoholna pića|alkohol]], [[Nevjernik|nevjernici]] i dr.", odnosno da ga je izabrao jer sebe smatra "kontrapozicijom opasnom izazovu zvanom [[islam]]".<ref name="Brown2012.37"/> Drugim riječima, [[Geert Wilders|Wilders]] takvim simboličnim naslovom sugerira da [[Muslimani (vjernici)|muslimani]] izazivaju razdor na [[Zapadni svijet|Zapadu]] i iz temelja ugrožavaju tamošnje [[Zapadna kultura|kulturno]] jedinstvo.<ref>Vidi:<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 151.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 168.</ref> ---- <u>''I dio – Kuran:''</u> Najviše kritika oko sadržaja ''Fitne'' fokusirano je na Wildersovo tumačenje [[Ajet|stihova]] [[Kuran]]a s tendencijom da se [[islam]]u pripišu [[ekstremizam]], [[mržnja]] i [[nasilje]] protiv nemuslimana.<ref name="VisZoonenMihelj2011.111.ZoonenVisMihelj62011.1284.Lean2012.175.KnottPooleTaira2013a.139.Larsson2013.153"/> [[Geert Wilders|Wilders]] to pokušava postići na različite načine, od eksplicitnih korelacija [[sura]] i prizora destrukcije do ponešto suptilnije prezentacije izjava muslimana, sve s ciljem da svetu knjigu islama predstavi kao monstruozno i brutalno djelo koje potiče ljude na strašna zlodjela.<ref>Vidi:<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 15.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 25.</ref> [[Islamofobija|Napadi na islam]] takve vrste nisu se promijenili vjekovima i oslanjaju se na vrijeđanja, divlje optužbe o [[Ibadet|vjerskim praksama]], kao i [[Zapadni svijet|zapadnjačko]] nerazumijevanje [[Islamska filozofija|islamske filozofije]].<ref>[[#Abdullah2013|Abdullah (2013)]], str. 42.</ref> Wilders očigledno vjeruje da Kuran predstavlja svetu i vječno obvezujuću [[Alah|Božju]] riječ zbog čega [[Muslimani (vjernici)|muslimani]] nikada nisu i neće podvrgnuti [[tekst]]ove interpretaciji i(li) reformi, te na osnovi toga zaključuje da ne postoji umjereno ili moderno [[Tefsir|tumačenje Kurana]].<ref name="Larsson2013.149">[[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 149.</ref> Prema takvom scenariju, [[islam]] je reduciran na monolitan i statičan [[Religija|religijski sistem]], dok su muslimani svedeni na [[robot]]ske sljedbenike bez ikakvih [[Egzegeza|interpretativnih]] sposobnosti.<ref name="Larsson2013.149"/> Ovakav zaključak, međutim, moguć je samo uz ignoriranje kako [[Historija islama|duge historije]] teoloških tumačenja unutar islamske tradicije, tako i afirmiranog [[Društvene nauke|naučnog]] razumijevanja da sve interpretacije religije ovise o nizu složenih procesa koji uključuju makro- ([[Društvo|društvene]]), mezo- ([[Zajednica|grupne]]) i mikro- ([[individua]]lne) razine utjecaja.<ref name="Larsson2013.149"/> Sudeći strogo prema sadržaju, ''Fitna'' nimalo ne mari za opće [[Premisa|premise]], [[Iskustvo|empirijska]] otkrića i historijske [[Spoznaja|spoznaje]] na kojima je razvijena akademska disciplina [[Religijske studije|religijskih studija]].<ref name="Larsson2013.161">[[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 161.</ref> Kao posljedica toga, fanatična i nasilna predodžba [[Kuran]]a, [[islam]]a i [[Muslimani (vjernici)|njegovih sljedbenika]] je izrazito [[Selektivan dokaz|selektivna]], [[stereotip]]na i lišena ikakve suptilnosti.<ref name="Larsson2013.161"/> U [[Otvoreno pismo|otvorenom pismu]] kojeg potpisuju šestorica [[Nizozemska|nizozemskih]] stručnjaka iz oblasti [[Islamistika|islamistike]] (Otto, Wiegers, Leemhuis, Peters, van Koningsveld i [[Marlies ter Borg|ter Borg]]),<ref name="Brown2012.285"/> [[Geert Wilders|Wildersa]] se kritizira zbog nesuvisle [[Metodologija|metodologije]] na kojoj gradi percepciju o "inherentno [[Nasilje|nasilnoj]] prirodi islama", što je u suprotnosti s [[činjenica]]ma i [[Naučna metoda|naučnom metodom]].<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010.Brown2012.244">Vidi:<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 244.</ref> Šestorka i drugi analitičari kao prvi problem ističu [[Selektivan dokaz|selektivan]] i [[Redukcionizam|redukcionistički]] pristup s obzirom da cjelokupnu sliku o [[islam]]u temelji na svega pet (od ukupno 6236) [[ajet]]a.<ref>Vidi:<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 244-245.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.<br />• [[#Abdullah2013|Abdullah (2013)]], str. 42.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 161.</ref> Kao druga i ozbiljnija primjedba navodi se opetovano [[vađenje iz konteksta]]<ref>Vidi:<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 206.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 48.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 244.<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 15-16.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 25-26.</ref> prilikom čega se ističe samo nasilni segment [[Rečenica|rečenice]], dok se [[mir]]oljubivi ostatak ignorira (v. tabelu).<ref>Vidi:<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 244.<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 15-16.</ref> Usto, popratna kritika ide i na račun pogrešnih i tendencioznih [[prijevod]]a specifičnih termina.<ref>Vidi:<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Santoso2011|Santoso (2011)]], str. 1.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 244.<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 16.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 26.</ref> Wildersov pristup [[Islamistika|islamolozi]] sumiraju kao šarlatanski,<ref name="Koning2932008"/> sugestivan i [[Manipulacija|manipulativan]],<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010">[[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]</ref> dok ga muslimanski kritičari opisuju ridikulizacijom Kurana jer je takvo [[Subjektivnost|subjektivno]] tumačenje strano [[Tefsir|mufesirima]] svih [[Pravci u islamu|islamskih pravaca]].<ref>Vidi:<br />• [[#KazhimHamzah2008|Kazhim; Hamzah (2008)]], str. 55-92.<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Faliq2010|Faliq (zima 2010)]], str. 6.<br />• [[#Santoso2011|Santoso (2011)]], str. 47-52.</ref> Uz stručnjake, salva srodnih kritika dolazi i od muslimanskih organizacija i laika, najčešće uz [[argument]]e da se shodno takvoj metodologiji nasilni segmenti iz konteksta mogu vaditi i iz [[Biblija|Biblije]] ili bilo koje druge [[svete knjige]].<ref>Vidi:<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 257.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1294.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 244.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 33.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 26.</ref> Naime, korektno prevedeni i kontekstualizirani, prezentirani [[kuran]]ski stihovi dobijaju posve različito ili čak dijametralno suprotno značenje.<ref>Vidi:<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 244-245.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 25-26.</ref> {| style="width:30%; float:right; font-size: 86%; border: 1px solid darkgrey; background: #fafafa; margin: 10px;" |- | colspan="2" style="text-align:center;" | '''[[Al-Anfal|''Al-Anfal'' (Plijen)]]''' |- | style="vertical-align:top; width:3em; text-align:right;"| '''<tt>8:60</tt>''' | <p style="font-family: times, serif; font-size:10pt; font-style:italic">{{color|#e60000|I protiv njih,}} pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Alahove i vaše neprijatelje{{color|#e60000|, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Alah ih zna. Sve što na Alahovom putu potrošite naknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti.}}</p> |- | style="vertical-align:top; width:3em; text-align:right;"| '''<tt>{{color|#e60000|8:61}}</tt>''' | <p style="font-family: times, serif; font-size:10pt; font-style:italic">{{color|#e60000|Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Alaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna.}}</p> |- | colspan="2" style="text-align:center;" | '''[[An-Nisa|''An-Nisa'' (Žene)]]''' |- | style="vertical-align:top; width:3em; text-align:right;"| '''<tt>{{color|#e60000|4:55}}</tt>''' | <p style="font-family: times, serif; font-size:10pt; font-style:italic">{{color|#e60000|I bilo ih je koji su u nju vjerovali, a bilo ih je koji su od nje odvraćali – njima je dovoljan džehenem, oganj užareni!}}</p> |- | style="vertical-align:top; width:3em; text-align:right;"| '''<tt>4:56</tt>''' | <p style="font-family: times, serif; font-size:10pt; font-style:italic">One koji ne vjeruju u dokaze naše mi ćemo sigurno u vatru baciti; kad im se kože ispeku, zamijenit ćemo im ih drugim kožama da osjete pravu patnju. Alah je, zaista silan i mudar.</p> |- | style="vertical-align:top; width:3em; text-align:right;"| '''<tt>{{color|#e60000|4:57}}</tt>''' | <p style="font-family: times, serif; font-size:10pt; font-style:italic">{{color|#e60000|A one koji vjeruju i čine dobra djela uvešćemo, sigurno, u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek ostati, a u njima će čisto društvo imati, i u debelu hladovinu ćemo ih uvesti.}}</p> |- | colspan="2" style="text-align:center;" | '''[[Muhamed (sura)|''Muhammad'' (Muhamed)]]''' |- | style="vertical-align:top; width:3em; text-align:right;"| '''<tt>47:4</tt>''' | <p style="font-family: times, serif; font-size:10pt; font-style:italic">Kada se {{color|#e60000|u borbi}} sretnete s onima koji ne vjeruju, po šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih vežite{{color|#e60000|, i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtjevajte, sve dok borba ne prestane. Tako učinite! Da Alah hoće, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jedne pomoću drugih. On neće poništiti djela onih koji na Alahovu putu poginu.}}</p> |- | colspan="2" style="text-align:center;" | '''[[An-Nisa|''An-Nisa'' (Žene)]]''' |- | style="vertical-align:top; width:3em; text-align:right;"| '''<tt>4:89</tt>''' | <p style="font-family: times, serif; font-size:10pt; font-style:italic">Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su i oni nevjernici, pa da budete jednaki. Zato ih ne prihvaćajte kao prijatelje dok se radi Alaha ne isele. A ako okrenu leđa, onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih nađete, i nijednog od njih kao prijatelja i pomagača ne prihvaćajte,</p> |- | style="vertical-align:top; width:3em; text-align:right;"| '''<tt>{{color|#e60000|4:90}}</tt>''' | <p style="font-family: times, serif; font-size:10pt; font-style:italic">{{color|#e60000|osim onih koji se sklone kod nekog plemena s kojim vi imate ugovor o nenapadanju, ili vam dođu, a teško im je da se bore protiv vas ili plemena svog. A da Alah hoće, okrenuo bi ih protiv vas i oni bi se, uistinu, protiv vas borili. Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Alah ne daje nikakva prava protiv njih.}}</p> |- | colspan="2" style="text-align:center;" | '''[[Al-Anfal|''Al-Anfal'' (Plijen)]]''' |- | style="vertical-align:top; width:3em; text-align:right;"| '''<tt>{{color|#e60000|8:38}}</tt>''' | <p style="font-family: times, serif; font-size:10pt; font-style:italic">{{color|#e60000|Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, biće im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane – pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo.}}</p> |- | style="vertical-align:top; width:3em; text-align:right;"| '''<tt>8:39</tt>''' | <p style="font-family: times, serif; font-size:10pt; font-style:italic">I borite se protiv njih dok razdor ne iščezne i dok samo Alahova vjera ne ostane{{color|#e60000|. Ako se oni okane – pa, Alah dobro vidi šta oni rade;}}</p> |- | style="vertical-align:top; width:3em; text-align:right;"| '''<tt>{{color|#e60000|8:40}}</tt>''' | <p style="font-family: times, serif; font-size:10pt; font-style:italic">{{color|#e60000|a ako leđa okrenu, znajte da je Alah vaš zaštitnik, a divan je On zaštitnik i divan pomagač!}}</p> |- | colspan="2" style="text-align:center;" | ____________________________________________________ |- | colspan="2" style="text-align:center;" | Napomena: Sure su poredane u skladu s filmskim redoslijedom;<br />{{color|#e60000|crvenom bojom}} označen je izostavljen kontekst.<ref>[[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 15-16.</ref> |- |} <u>''Stih 8:60:''</u> Sve navedene primjedbe evidentne su kod prvog [[ajet]]a u filmu ([[Al-Anfal|8:60]]), iznesenog kao: "pripremite koliko god možete snage i [[Konjica|konja]] za boj, da udarate teror, udarate teror u srca [[Alah]]ovih i vaših [[Neprijateljstvo|neprijatelja]]".<ref>Vidi:<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 289.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 26.</ref> [[Geert Wilders|Wilders]] time [[Muslimani (vjernici)|muslimanima]] imputira [[Agresorski rat|agresivnost]] protiv nemuslimana, zbog čega [[Vađenje iz konteksta|iz konteksta]] namjerno izostavlja sljedeći ajet (8:61) koji [[mir]]oljubivo nalaže: "ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon".<ref>Vidi:<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 15-16.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 26.</ref> Prema islamskim [[Tefsir|mufesirima]], sam prvi segment je defenzivnog karaktera jer upućuje muslimane kako spriječiti [[Rat|oružani sukob]], a ne kako ga inicirati.<ref name="Malik2012.15.16.Nasr2015.495">Vidi:<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 15-16.<br />• [[#Nasr2015|Nasr (2015)]], str. 495.</ref> Kao argument se navodi da je stajaća [[vojska]] oduvijek bila glavna prepreka potencijalnim agresorima i osvajačima, osobito tokom zaoštravanja odnosa s pretencioznim protivnicima poput [[Sasanidska Monarhija|Perzijanaca]] i [[Bizantsko Carstvo|Bizantinaca]] u [[7. vijek]]u kada su formulirani [[kuran]]ski tekstovi.<ref name="Malik2012.15.16.Nasr2015.495"/> Isto ističu i nizozemski [[Islamistika|islamolozi]] koji smjernicu uspoređuju s dokazanom [[NATO]]-vom doktrinom [[Teorija odvraćanja|odvraćanja]] odnosno sposobnosti [[Drugi udar|drugog udara]] iz vremena [[Hladni rat|Hladnog rata]],<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010"/> usput navodeći da je jedan od vojnih [[slogan]]a [[Zapadni blok|Zapadnog bloka]] (točnije [[Oružane snage Sjedinjenih Država|američkog]] [[Strategic Air Command|SAC]]-a) u to vrijeme bio "Mir je naša profesija" ({{jez-en|Peace is our profession}}).<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010"/> Za dodatne argumente navode se i srodni [[ajet]]i obrambenog tipa s uputama o podizanju [[bedem]]a zbog odvraćanja stranih snaga od napada na [[Muslimani (vjernici)|muslimanske]] gradove.<ref name="Malik2012.16">[[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 16.</ref> Zamjerke idu i na to što je u filmu "[[wikt:zastrašivanje|zastrašivanje]]" ({{jez-ar|تُرْهِبُونَ}}; ''tarhabūna'') tendenciozno [[Prijevod|prevedeno]] kao "[[teror]]"<ref>Vidi:<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 26.</ref> i usto naglašeno proizvoljnom [[Anadiploza|anadiplozom]] "da udarate teror" ({{jez-en|to strike terror}}; {{jez-niz|te terroriseren}}).<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 289.</ref> Konačno, smisaono izvrnuti nalog za vojnike u (pred)ratnim okolnostima popratno je ilustriran scenama [[civil]]nih žrtava<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010"/> iz [[Napadi 11. septembra 2001.|New Yorka]], [[Napadi u Londonu 7. 7. 2005.|Londona]] i [[Napadi u Madridu 2004.|Madrida]], čime se nedvosmisleno sugerira da je [[Kuran]] inspiracija za [[terorizam]].<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 20-21.<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 232.<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 206.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 48.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1284.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 153.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 26, 29. i 32-33.</ref> U odbacivanju takvog tumačenja suglasni su i muslimanski autoriteti i zapadnjački islamolozi<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010"/> – [[Orijentalistika|orijentalist]] [[Bernard Lewis]] tako navodi da [[Napadi 11. septembra 2001.|napadi 11. septembra]] nemaju nikakvu podlogu u [[islam|islamskoj doktrini]] ili [[Islamsko pravo|zakonima]], te da su bez presedana u [[Historija islama|historiji]].<ref>[[#Ryan2014|Ryan (2014)]], str. 67.</ref> Kritičari ističu da se kod takvih neutemeljenih prozivki ignorira socio-politički kontekst,<ref name="Amarasingam42009"/> te da je prilikom napada na [[Napadi u Madridu 2004.|Madrid]] i [[Napadi u Londonu 7. 7. 2005.|London]] ključna motivacija terorista ležala u njihovom učešću u [[Rat u Iraku 2003.|invaziji na Irak]].<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 26.<br />• [[#Sageman2008|Sageman (2008)]], str. 28. i 139-141.</ref> Stručnjaci dodatno navode da [[terorizam]] odbacuje i velika većina običnih [[Muslimani (vjernici)|muslimana]], kao i da u takvim napadima gine više muslimanskih nego [[Zapadni svijet|zapadnjačkih]] žrtava.<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010"/> <u>''Stih 4:56:''</u> Drugi ajet u filmu ([[An-Nisa|4:56]]) izložen je kao: "one koji ne vjeruju u dokaze naše mi ćemo sigurno u [[Vatra|vatru]] baciti; kad im se [[Koža|kože]] ispeku, zamijenit ćemo im ih drugim kožama da osjete pravu [[Bol|patnju]]"<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 292.</ref> čime se (zajedno s kompilacijom scena uništenja i agresivnih govora) pokušava ukazati da se radi o naredbi muslimanima da čine [[nasilje]].<ref name="Malik2012.16"/> Međutim, prezentirani stih uopće nije [[Dunjaluk|ovosvjetovnog]] karaktera o čemu svjedoči prethodni [[ajet]] (4:55) koji izričito spominje [[džehenem]] ([[pakao]]), isto kao i sljedeći ajet (4:57) koji spominje [[dženet]] ([[raj]]).<ref>Vidi:<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 16.<br />• [[#Nasr2015|Nasr (2015)]], str. 215-216.</ref> Analitičari stoga navode da film iznosi neosnovane kritike s obzirom da je pakao nekontroverzan koncept koji se javlja i u [[Judaizam|judaizmu]] i [[Kršćanstvo|kršćanstvu]], uz jedinu razliku što u [[islam]]u postoji koncept privremenog i popravnog pakla gdje "[[Zlo|zli]] slojevi kože" bivaju spaljeni, nakon čega [[Grijeh|grešnik]] s "novom kožom spiritualnosti" odlazi u raj.<ref>Vidi:<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 16.<br />• [[#Nasr2015|Nasr (2015)]], str. 215.</ref> Najvažnijim što kritičari filma ističu jest da će prema stihu [[Alah|Bog]] sam kazniti grešnike i to nakon [[smrt]]i, a ne [[Muslimani (vjernici)|muslimani]] (kako je implicirano od strane [[Geert Wilders|Wildersa]]).<ref name="Malik2012.16"/> Iza predstavljenog ajeta u filmu slijedi niz [[Video|snimaka]] i [[fotografija]] kojima se sugerira da islamska literatura potiče na [[antisemitizam]]<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.19.Amarasingam42009.Brown2012.44"/> i ubijanje [[Jevreji|Jevreja]],<ref name="Larsson2013.154"/> što analitičari opisuju [[Teorija zavjere|teorijom zavjere]].<ref>[[#Schiffer2010|Schiffer (2010)]], str. 366.</ref> Američko-jevrejski orijentalisti [[Norman Stillman]] i [[Bernard Lewis]], vodeći autoriteti za historijske jevrejsko-muslimanske odnose, navode da antisemitizam nema nikakvog uporišta u [[islam]]skim tekstovima i da se po tome razlikuju od kršćanskih.<ref>[[#Achcar2011|Achcar (2011)]], str. 107-108.</ref> Wilders se kod ovog tipa obmanjivanja služi raznim [[manipulacija]]ma, poput podmetanja da su [[Jevreji]] prema [[Kuran]]u "[[Čovjekoliki majmuni|majmuni]] i [[Svinja|svinje]]".<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.19.Brown2012.44.293.Larsson2013.154"/> Preobražaj Jevreja u majmune i svinje spominje se u tri [[Sura|sure]] ([[Al-Bakara|2:65]], [[Al-Ma'ide|5:60]] i [[Al-A'raf|7:166]]), međutim, sukladno tumačenju srednjovjekovnih i suvremenih [[Tefsir|mufesira]], takva figurativna ili doslovna transformacija odnosi se na grupicu koja se u davna vremena nije pridržavala [[Šabat]]a, a ne svevremeno na sve [[Jevreji|Jevreje]].<ref>Vidi:<br />• [[#Esack2013|Esack (2013)]], str. 220-223.<br />• [[#Nasr2015|Nasr (2015)]], str. 31, 307. i 462.</ref> [[Vađenje iz konteksta|Vađenja iz konteksta]] javljaju se i kod snimki, npr. od energičnog govora [[bagdad]]skog šeika Bakra al-Samaraija (održanog mjesec dana uoči [[Rat u Iraku 2003.|invazije na Irak]]) u kojem je izvrijeđao [[SAD|Amerikance]], [[UK|Britance]] i [[Cionizam|cioniste]], istrgnut je samo zadnji dio i prezentiran kao poziv na pokolj Jevreja.<ref name="Santoso2011.49"/> Dotični šeik inače je bio vatreni pristaša [[Sadam Husein|Sadama Huseina]] i nakon izbijanja rata [[2003]]. izgubio mu se svaki trag.<ref name="VisZoonenMihelj2011.112"/> Dodatni primjer je sugestivni "[[nacistički pozdrav]]" na priloženoj slici postrojenih članova [[Hezbolah]]a,<ref name="VisZoonenMihelj2011.112.Brown2012.294"/> iako se zapravo radi o varijaciji [[Rimski pozdrav|pozdrava ispruženom rukom]] rasprostranjenog na sjevernom [[Levant]]u, tradicionalnog karaktera i bez nacifašističkih konotacija.<ref>[[#Nordbruch2009|Nordbruch (2009)]], str. 49. i 156.</ref> Sve navedene scene u kojima se muslimanima imputira [[antisemitizam]] preuzete su od ekstremističkih [[Izrael|proizraelskih]] organizacija [[Middle East Media Research Institute|MEMRI]] i [[Palestinian Media Watch|PMW]].<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 177.<br />• [[#Swaim2012|Swaim (2012)]], str. 145-146.</ref> Dok se film bavi [[Reductio ad Hitlerum|jukstapozicijama]] [[Muslimani (vjernici)|muslimana]] i [[Nacizam|nacista]],<ref>Vidi:<br />• [[#Schiffer2010|Schiffer (2010)]], str. 370.<br />• [[#Martinson2015|Martinson (2015)]], str. 23.</ref> analitičari navode da ''Fitna'' i njen [[#Komparativna analiza|predložak]] ''[[Obsession: Radical Islam's War Against the West|Opsesija]]'' u strukturi i tehnologiji zapravo vjerno kopiraju formule [[Nacistička propaganda|nacističke propagande]] iz [[1930-ih]] godina, usmjerene [[Antisemitizam|protiv Jevreja]].<ref name="Nachmani2010.133.134.Schiffer2010.365.366.Swaim2012.144.Dommering2013.23">Vidi:<br />• [[#Nachmani2010|Nachmani (2010)]], str. 133-134.<br />• [[#Schiffer2010|Schiffer (2010)]], str. 365-366.<br />• [[#Swaim2012|Swaim (2012)]], str. 144.<br />• [[#Dommering2013|Dommering (2013)]], str. 23.</ref> <u>''Stih 47:4:''</u> Kod trećeg prezentiranog [[ajet]]a ([[Muhamed (sura)|47:4]]) [[Geert Wilders|Wilders]] ponovo preuzima samo onaj dio kojeg smatra prikladnim za film: "kada se sretnete s onima koji ne vjeruju, po šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih vežite",<ref>Vidi:<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 244. i 294.<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 16.</ref> dok ignorira ostatak iz iste [[Rečenica|rečenice]] gdje stoji: "poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtjevajte, sve dok borba ne prestane".<ref>Vidi:<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 244.<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 16.</ref> Isječen na takav način i doveden u korelaciju s likvidacijom [[Theo van Gogh|Thea van Gogha]], sugerira se da [[kuran]]ski stih naređuje [[Ubojstvo|ubijanje]] nemuslimana u svakoj prilici,<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010.Malik2012.16">Vidi:<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 16.</ref> što analitičari opisuju besmislenim<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010"/> i potpuno suludim.<ref name="Malik2012.16"/> U prvom redu, eksperti ističu da je priloženi tekst decidirano [[rat]]nog karaktera tj. da se odnosi na [[Neprijateljstvo|neprijateljske]] [[vojnik]]e na [[Ratište|bojnom polju]],<ref>Vidi:<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 16.<br />• [[#Nasr2015|Nasr (2015)]], str. 1234-1235.</ref> o čemu svjedoče i odstranjeni dio rečenice<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010"/> kao i ostali stihovi iz [[Sura|sure]] koja se još naziva "Ratovanje" ({{jez-ar|القتال}}; ''al-Kital''),<ref name="Malik2012.16"/> te da nikako nije primjenjiv za napade protiv [[civil]]a u [[mir]]nodopskim okolnostima.<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010.Malik2012.16"/> Dodatno se navodi da iz citata proizlazi izričita zabrana eliminacije svladanih neprijatelja odnosno uputa o njihovoj [[Razmjena zarobljenika|razmjeni]] tokom sukoba ili oslobađanju nakon rata, što se podudara sa suvremenim [[Ženevske konvencije|međunarodnim zakonima]] o [[Ratni zarobljenici|ratnim zarobljenicima]].<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010"/> Također, pojašnjava se i da Kuran opravdava samo defenzivne [[Bitka|bitke]], zabranjuje [[Agresorski rat|agresije]] i upućuje [[Muslimani (vjernici)|muslimane]] da ustraju na putu prema miru ukoliko to čine i njihovi neprijatelji.<ref name="Malik2012.16"/> Wildersov pristup opisuje se [[Historijski revizionizam|revizionističkim]] i ignorantskim iz [[Historija islama|historijske]] odnosno suvremene perspektive, budući da navedenom sugestijom pokušava negirati 1400 godina mirnog suživota muslimana i nemuslimana u pretežito [[islam]]skim državama.<ref name="Malik2012.16"/> <u>''Stih 4:89:''</u> Četvrti ajet u filmu ([[An-Nisa|4:89]]) izložen je kao: "Oni bi jedva čekali da i vi budete [[Nevjernik|nevjernici]] kao što su i oni nevjernici, pa da budete jednaki. Zato ih ne prihvaćajte kao [[Prijateljstvo|prijatelje]] dok se radi Alaha ne isele. A ako okrenu leđa, onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih nađete, i nijednog od njih kao prijatelja i pomagača ne prihvaćajte",<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 296.<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 16.</ref> pri čemu se ponovo izostavlja sljedeći ajet (4:90) u kojem se rečenica nastavlja riječima: "...osim onih koji se sklone kod nekog [[pleme]]na s kojim vi imate [[Mirovni ugovor|ugovor o nenapadanju]], ili vam dođu, a teško im je da se bore protiv vas ili plemena svog. A da Alah hoće, okrenuo bi ih protiv vas i oni bi se, uistinu, protiv vas borili. Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude [[mir]], onda vam Alah ne daje nikakva prava protiv njih".<ref name="Malik2012.16"/> Skupa sa serijom ispada muslimanskih radikala, ovom se prezentacijom pokušava ukazati da je [[islam]] inherentno neprijateljski nastrojen prema sljedbenicima [[Kršćanstvo|kršćanstva]], [[Judaizam|judaizma]] i drugih [[religija]].<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.20.Brown2012.297"/> Takva [[manipulacija]] ignorira ne samo [[Vađenje iz konteksta|tekstualni kontekst]] i ponovo preslikava ratne okolnosti na mirnodopske, već zanemaruje i [[Historija islama|historijske prilike]] s obzirom da se stihovi odnose na [[Arabija|arabijske]] [[Politeizam|politeiste]] koji su u [[7. vijek]]u jednostrano prekršili mirovni sporazum i pokrenuli napad na [[Muslimani (vjernici)|muslimane]] u [[Medina|Medini]].<ref>Vidi:<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 16.<br />• [[#Nasr2015|Nasr (2015)]], str. 230-231.</ref> Također, o obrambenoj naravi ajeta svjedoči i idući stih (4:91) u kojem se pojašnjavaju potrebni uvjeti za ulazak u [[rat]], a to su protivničko kršenje [[Mirovni ugovor|mirovnog ugovora]], nenuđenje istog, te [[Agresorski rat|pokretanje agresije]] protiv muslimana.<ref>Vidi:<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 16.<br />• [[#Nasr2015|Nasr (2015)]], str. 231.</ref> Analitičari navode da [[Geert Wilders|Wilders]] u javnim nastupima često koristi i srodan ajet [[At-Tavba|9:5]] ("kada prođu sveti mjeseci, ubijajte idolopoklonike gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakome prolazu dočekujte") kao dokaz da islam zove na [[nasilje]] protiv nemuslimana,<ref name="Malik2012.17"/> međutim, konsenzus [[Tefsir|mufesira]] je da se stih odnosi na navedene politeističke agresore koji su prekršili mirovni sporazum.<ref>Vidi:<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 17.<br />• [[#Nasr2015|Nasr (2015)]], str. 504-505.</ref> Protivno općeprihvaćenom tumačenju muslimanskih autoriteta, Wilders tu historijsku uputu pokušava preslikati svevremenski protiv svih nemuslimana, osobito kršćana i Jevreja koji su prema Kuranu [[narodi knjige]] tj. imaju drugačiji status od arabijskih [[Mušrici|mušrika]].<ref name="Malik2012.17"/> Dodatne kritike idu i na račun filmskih tvrdnji o zabranjenoj [[Religijska konverzija|konverziji]] s [[islam]]a (fenomen prisutan kod marginalnih [[Pravci u islamu|pokreta]] poput [[Vahabizam|vahabizma]]), što je u kontradikciji sa samim [[Kuran]]om gdje stoji: "u vjeri nema prisiljavanja" ([[Al-Bakara|2:256]])<ref>Vidi:<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 17.<br />• [[#Nasr2015|Nasr (2015)]], str. 109-110.</ref> i "vama vaša vjera, a meni moja" ([[Al-Kafirun|109:6]]).<ref>Vidi:<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 17.<br />• [[#Nasr2015|Nasr (2015)]], str. 1570.</ref> <u>''Stih 8:39:''</u> Kao i kod prethodna četiri, sadržaj petog i posljednjeg [[ajet]]a u filmu ([[Al-Anfal|8:39]]) također je iščupan iz cjeline i prezentiran kao: "I borite se protiv njih dok razdor ([[fitna]]) ne iščezne i dok samo [[Alah]]ova vjera ne ostane".<ref>Vidi:<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 297.<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 16.</ref> Analitičari ovo nazivaju najgorim pokušajem prikazivanja [[Kuran]]a u negativnom svjetlu jer se sugerira da stih zove na potpunu anihilaciju nemuslimana.<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010.Malik2012.16"/> [[Geert Wilders|Wilders]] pritom zanemaruje ostatak stiha koji glasi: "Ako se oni okane – pa, Alah dobro vidi šta oni rade", a ignorira se i prethodni ajet (8:38) gdje stoji: "Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, biće im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane – pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo".<ref name="Malik2012.16"/> Sagledani u cjelini, ovi stihovi odnose se na [[meka]]nske politeiste koji su proganjali i činili zločine, no [[Muslimani (vjernici)|muslimane]] se usprkos tome upućuje na nuđenje [[mir]]a i [[Oprost|praštanje]] neprijateljima ukoliko prestanu sa zvjerstvima.<ref name="Malik2012.16.Nasr2015.490">Vidi:<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 16.<br />• [[#Nasr2015|Nasr (2015)]], str. 490.</ref> Međutim, u slučaju da druga strana nastavi s [[progon]]ima i [[Agresorski rat|napadima]], muslimanima je zapovjeđeno da se brane sve dok to ne prestane,<ref name="Malik2012.16.Nasr2015.490"/> što je u skladu i sa suvremenim [[Međunarodno pravo|međunarodnim pravom]].<ref name="Malik2012.16"/> Analitičari ističu da se Wilders kod ovog ajeta (kao i kod naslova filma) namjerno služi iskrivljenim [[prijevod]]om termina ''[[fitna]]'' i pokušava obmanuti publiku da je "razdor" svevremenski jaz između muslimana i nemuslimana, iako se prema tumačenju svih [[Tefsir|mufesira]] izričito odnosi na progon i to od strane [[Mušrici|mušrika]] u okružju drevne [[Meka|Meke]].<ref name="Santoso2011.1.Malik2012.16.Nasr2015.490"/> [[Teorija zavjere|Teoriju zavjere]] o "[[Muslimani (vjernici)|muslimanskoj]] prijetnji osvajanja [[svijet]]a" [[Geert Wilders|Wilders]] pokušava potkrijepiti manipulativnim [[Middle East Media Research Institute|MEMRI]]-jevim snimkama govora [[iran]]skog ajatolaha [[Ali Meškini|Alija Meškinija]] i tadašnjeg predsjednika [[Mahmud Ahmadinežad|Mahmuda Ahmadinežada]] (pri čemu se ponovo oslanja na [[vađenje iz konteksta]]), međutim, takva tvrdolinijaška retorika o izvozu [[Iranska revolucija|revolucije]] nije vojno-intervencionističke naravi tj. uključuje širenje [[Ideologija|ideologije]] i to po pretežito [[Šijitizam|šijitskim]] zemljama poput [[Irak]]a i [[Libanon]]a.<ref>Vidi:<br />• [[#Menashri1989|Menashri (1989)]], str. 51-53.<br />• [[#Louer2008|Louër (2008)]], str. 177-186.<br />• [[#Santoso2011|Santoso (2011)]], str. 49-50.</ref> Osobito kritizirana je i učestala Wildersova analogija [[Kuran]]a i ''[[Mein Kampf]]a'' s argumentom da "obje nalažu eliminaciju drugačijih" što [[Islamistika|islamolozi]] odbacuju kao neumjesno jer [[Adolf Hitler|Hitlerova]] knjiga poziva na isključivost i [[Agresorski rat|osvajačke ratove]], a Kuran na [[mir]] i koegzistenciju ([[Sura|sure]] [[Al-Bakara|2:84]], [[Al-Bakara|2:224]], [[Ali-Imran|3:103]] i [[Junus (sura)|10:25]]).<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010.Brown2012.244"/> Šestorica nizozemskih stručnjaka također navode da teza o [[islam]]u kao "nasilnoj religiji" nema uporišta ni u [[prošlost]]i ili [[sadašnjost]]i.<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010"/> Naime, [[Historija islama|historija]] pokazuje da islam nije ništa nasilniji od [[Kršćanstvo|kršćanstva]], da je globalna [[islamizacija]] u velikoj mjeri bila dobrovoljna kao i [[kristijanizacija]], te da je u interreligijskim muslimanskim i kršćanskim sukobima stradalo više ljudi nego u međusobnim ratovima.<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010"/> Kao primjeri se ističu [[Tridesetogodišnji rat]] ([[1618]]–[[1648]]) i [[Iransko-turski ratovi]] ([[1514]]–[[1823]]) koji su pojedinačno uzeli više žrtava nego svi [[Osmansko Carstvo|osmansko]]-[[Historija Evrope|evropski]] sukobi zajedno.<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010"/> Islamolozi naposljetku navode da se svakog muslimana uči da riječ ''[[islam]]'' dolazi iz istog korijena (''[[Šin|S]]-[[Lamed|L]]-[[Mem|M]]'') kao i [[Arapski jezik|arapski]] ''[[selam]]'' odnosno [[Hebrejski jezik|hebrejski]] ''[[šalom]]'' što na oba [[Semitski jezici|jezika]] podrazumijeva [[mir]],<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010"/> te da je u tom duhu [[2007]]. grupa od 307 muslimanskih [[političar]]a, [[kler]]ika i [[intelektualac]]a poslala utjecajno [[otvoreno pismo]] svojim kršćanskim kolegama u kojem stoji da [[budućnost]] svijeta ovisi o miru muslimana i kršćana, da se ljubav prema [[Bog]]u i bližnjemu propovijeda u obje [[Religija|religije]], odnosno da se okosnica za isto nalazi i u [[Biblija|Bibliji]] i [[Kuran]]u.<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010"/> ---- <u>''II dio – Nizozemska pod islamom:''</u> U drugom dijelu ''Fitne'' [[Geert Wilders|Wilders]] pokušava dočarati [[Distopija|distopijsku]] budućnost [[Nizozemska|Nizozemske]] pod islamskom dominacijom,<ref name="Long32009.127.Brown2012.45.Larsson2013.155"/> prilikom čega se ponovo služi nizom [[manipulacija]]. U prvom redu navode se iskrivljene [[Demografija|demografske]] [[Statistika|statistike]] o broju [[Muslimani (vjernici)|muslimana]] u Nizozemskoj i [[Evropa|Evropi]], opovrgnute od strane [[Centraal Bureau voor de Statistiek|nizozemskog]] i [[Eurostat|evropskog]] statističkog zavoda na koje se referirao.<ref name="VisZoonenMihelj2011.111"/> [[Kulturna antropologija|Kulturni antropolog]] Martijn de Koning ističe da se Wilders pozvao na procjenu sveukupnog broja [[Imigracija|doseljenika]] iz pretežito islamskih zemalja koja također uključuje oko 100.000 [[Kršćanstvo|kršćana]] i drugih nemuslimana, kao i velik broj [[Ireligioznost|ireligioznih]] muslimana.<ref name="Koning2932008"/> Daleko problematičnijim smatra se to što Wilders rabi navedene podatke kao indikaciju [[Apokalipsa|apokaliptičnog]] scenarija muslimanske [[Kolonizacija|kolonizacije]] i [[Islamizacija|islamizacije]] Evrope<ref>Vidi:<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 149.<br />• [[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 93.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> i [[svijet]]a,<ref name="BotjeVuijst15102009"/> što analitičari opisuju [[Paranoja|paranoidnom]] teorijom zavjere.<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 184. i 187.<br />• [[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 93.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> U prilog tome idu i njegove izjave da se "bliži kraj [[Zapadna civilizacija|zapadne civilizacije]] kakvu poznajemo", da je [[islam]] "[[trojanski konj]] u [[Evropa|Evropi]]" i da su "Evrabija" ({{jez-en|Eurabia}}) i "Nizoarabija" ({{jez-en|Netherabia}}) samo pitanje vremena<ref name="Larsson2013.149"/> (dočarano ubrzanim [[Ritam|ritmom]] filma, agresivnim naslovima i iskrenjem [[Sporogoreći štapin|fitilja]] [[Bomba|bombe]] u [[turban]]u).<ref>[[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 31.</ref> Koncipiranje ove [[Teorija zavjere|konspirative teorije]] stručnjaci pripisuju [[UK|britansko]]-[[Jevreji|jevrejskoj]] polemičarki [[Bat Ye'or]] čija se ideja o [[Evrabija|Evrabiji]] tj. smišljenoj demografsko-kulturnoj dominaciji islama nad Evropom drži precijenjenom i neostvarivom,<ref name="Meer2014.9">[[#Meer2014|Meer (2014)]], str. 9.</ref> a njena prezentacija evropskih muslimana (tobože agenata u urotničkom planu svjetske dominacije) usporedivom s onom jevrejskom iz [[Antisemitizam|antisemitskog]] falsifikata ''[[Protokoli sionskih mudraca]]''.<ref name="Meer2014.9"/> Takve teorije zavjere o [[Muslimani (vjernici)|muslimanskom]] populacijskom nadjačavanju nisu karakteristične samo za [[Nizozemska|Nizozemsku]] već i čitavu [[Zapadna Evropa|Zapadnu Evropu]] gdje ih koordinirano šire [[Radikalna desnica|ekstremno desničarske]] [[Politička stranka|stranke]],<ref name="Vossen102011.187.Jusova2014.93">Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 187.<br />• [[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 93.</ref> kao i u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] gdje ih propagiraju [[Kršćanska desnica|radikalni kršćani]].<ref>[[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 87. i 111.</ref> Na udaru kritika našla se i prezentirana serija [[Novine|novinskih]] naslova koja je uglavnom preuzeta iz [[Senzacionalizam|senzacionalističkih]] [[Politička desnica|desničarskih]] glasila i čiji sadržaj prema Martijnu de Koningu generalno ne odgovara [[stvarnost]]i:<ref>Vidi:<br />• [[#Koning2932008|Koning (29.3.2008)]]<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 26-27.</ref> * ''Islamisti žele preuzeti vlast'' – Naslov je preuzet iz subjektivne [[Kolumna|kolumne]] gdje autori pokušavaju opovrgnuti [[intervju]] s [[Philip Jenkins|Philipom Jenkinsom]] koji je izjavio da "nije [[islam]] u usponu, već [[Evropa]]". Autori se u članku pozivaju na muslimansko "demografsko nadjačavanje" (komparabilno [[Geert Wilders|Wildersovim]] sugestijama), prozivaju [[Demokršćanstvo|demokršćane]] zbog gradnje političkog saveza s [[Muslimani (vjernici)|muslimanima]] (čime navodno ugrožavaju [[Kršćanstvo|kršćanski]] identitet stranke), te bez dokaza optužuju [[Muslimansko bratstvo]] za kooperaciju s [[Nacizam|nacistima]].<ref name="Koning2932008"/> * ''Laakkwartier s Madridom na terorističkom webu'' – Odnosi se na sporne komentare s [[web-sajt]]a [[Hizb ut-Tahrir]]a koji su uslijedili nakon što je pokrenuta [[internet]]ska [[peticija]] protiv Wildersa. Iako se ova malobrojna organizacija drži [[Radikalizam|radikalnom]], izneseni komentari bili su anonimnog tipa i ne predstavljaju službeno stajalište njenog vodstva. Uvredljive poruke ispod peticije naišle su na osudu raznih islamskih web-sajtova koji su im kontrirali citatima [[Kuran]]a.<ref name="Koning2932008"/> * ''Trojica osumnjičenih za napad'' i ''Prijetnja teškim bombaškim napadom'' – Govori se o trojici [[Hapšenje|uhapšenih]] pod sumnjom planiranja [[Terorizam|terorističkog]] napada, međutim, naposljetku su pušteni zbog nedostatka dokaza.<ref name="Koning2932008"/> * ''Ne slažemo se sa slobodom govora i demokracijom, alternativa je islam'' – Radi se o osobnoj izjavi jednog muslimanskog [[političar]]a. S druge strane, postoje i oni kojima je islam argument za izgradnju [[Demokracija|demokracije]].<ref name="Koning2932008"/> * ''Eksplozivni porast ubojstava iz časti u Amsterdamu'' – Poziva se na članak u kojem se uspoređuje deset slučajeva [[Ubojstvo|ubojstava]] iz časti u [[2006]]. s dvanaest slučajeva iz [[2007]]. godine, međutim, podaci se ne temelje na stručnom istraživanju već pukoj procjeni.<ref name="Koning2932008"/> * ''Škole se zatvaraju na muslimanske praznike'' – Odnosi se na javnu raspravu o usvajanju specifičnih [[Religija|religijskih]] blagdana kao [[Praznik|neradnih dana]]. [[Muslimani (vjernici)|Muslimanski]] [[škola]]rci i [[Radnik|zaposlenici]] u Nizozemskoj ostvaruju [[Sloboda religije|pravo]] na neradni dan za [[Ramazanski bajram]] isto kao i druge vjerske [[Manjina|manjine]] tokom svojih blagdana. * ''Lekcije džihada u osnovnoj školi'' – Govori se o istrazi [[Algemene Inlichtingen- en Veiligheidsdienst|Opće obavještajno-sigurnosne službe]] provedene zbog [[Glasine|glasina]] da su [[Učenik|učenici]] bili podvrgnuti "antizapadnjačkim" materijalima i to izvan redovnih sati i standardnog [[kurikulum]]a. U cijelom novinskom članku termin "[[džihad]]" se javlja isključivo u naslovu, dok se u samom tekstu niti ne spominje.<ref name="Koning2932008"/> * ''Ankara traži turski jezik u školama'' – Službena [[Ankara]] predložila je uvođenje [[Turski jezik|turskog]] kao dodatnog izbornog predmeta i to samo za [[Turci|turske]] đake. * ''Stranim imamima dopušten brži dolazak'' – U članku se ne govori samo o [[imam]]ima već i o stranim kršćanskim [[Svećenik|svećenicima]], i to zato što se u oba slučaja radi o deficitarnim [[Zanimanje|zanimanjima]] u [[Nizozemska|Nizozemskoj]].<ref name="Koning2932008"/> * ''Van Gogh ubijen nakon proglašene fetve'' – Ne postoji ikakav dokaz da je [[Fetva|fetvu]] protiv [[Theo van Gogh|Thea van Gogha]] izrekao ili odobrio iti jedan islamski [[kler]]ik.<ref name="Koning2932008.Kinkhouwers52014.27">Vidi:<br />• [[#Koning2932008|Koning (29.3.2008)]]<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 27.</ref> * ''Gotovo polovina mladih Marokanaca antizapadnjački nastrojeni'' – Netočan naslov se poziva na istraživanje o radikalizaciji koje uopće ne izvlači takav zaključak već spominje da je jedna studija pokazala da 40&#8239;[[%]] nizozemske mladeži [[Maroko|marokanskog]] porijekla ima poteškoća sa spajanjem islamskih i evropskih [[Sistem vrijednosti|vrijednosti]], što nikako ne implicira antizapadnjački stav.<ref name="Koning2932008.Kinkhouwers52014.27"/> * ''Džamije pod utjecajem radikalnih muslimanskih grupa'' – Odnosi se na špekulacije da su dvije [[Džamija|džamije]] povezane s [[Muslimansko bratstvo|Muslimanskim bratstvom]], no takva veza nije dokazana.<ref name="Koning2932008"/> * ''Samoubilački komandosi u Nizozemskoj'' – Temelji se na glasinama o [[Samoubilački napad|samoubilačkim]] [[Terorizam|teroristima]] i njihovim trenažnim kampovima po Nizozemskoj koje su se pojavile nakon ubojstva van Gogha, međutim, nikada nisu potvrđene niti se kasnije više pisalo o tome u [[Masovni mediji|medijima]].<ref name="Koning2932008"/> * ''Okupljanje Hamasa u Rotterdamu'' – Govori se o planiranom skupu lokalnih [[Palestinci|palestinskih]] aktivista koji su pozvali premijera [[Ismail Hanija|Ismaila Haniju]] iz [[Palestinska samouprava|Palestinske samouprave]] i to neposredno nakon što je njegov [[Hamas]] pobijedio na demokratskim izborima u [[Palestina (država)|Palestini]].<ref name="Koning2932008.Kinkhouwers52014.27"/> Hanija naposljetku nije ni došao jer mu je [[viza]] odbijena od strane [[Nizozemska|nizozemskih]] vlasti.<ref name="Koning2932008"/> * ''Imami ne vole gejeve'' – Članak govori o [[Homofobija|homofobiji]] četvorice "imama", no direktno se poziva na izjavu pojedinca koji uopće nije [[imam]] i koji je dobio otkaz od [[islam]]ske organizacije u kojoj je bio zaposlen.<ref name="Koning2932008"/> * ''Imam odobrio nasilje protiv gejeva'' – Tendenciozan i činjenično kontradiktoran naslov odnosi se na incident s [[Televizijska emisija|TV-emisije]] o homofobnom nasilju u kojoj je jedan imam izjavio da [[homoseksualnost]] nije kompatibilna s islamom i da je smatra [[poremećaj]]em (komparabilno stavu [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]]). Iako je dotični otvoreno odbacio i osudio upotrebu [[Nasilje|nasilja]] protiv [[LGBT]] osoba, taj segment emisije je jednostavno [[Vađenje iz konteksta|izbačen]] i ubrzo su uslijedile brojne kritike, ali [[imam]] je kasnije oslobođen tužbi.<ref name="Koning2932008"/> * ''Džamija: preobrazba Nizozemske u muslimansku državu'' – Članak se poziva na govore iz [[Salafizam|salafističke]] džamije al-Tevhid u [[Amsterdam]]u, međutim, novinski tekst uopće ne potvrđuje naslov.<ref name="Koning2932008"/> * ''Djevojčice se i dalje genitalno sakate'' – Tekst članka pogrešno navodi da je [[žensko genitalno sakaćenje]] "islamski [[fenomen]]" i to na temelju 50 zabilježenih slučajeva u Nizozemskoj. U odnosu na cjelokupnu [[Muslimani (vjernici)|muslimansku]] populaciju, takav udio broji se u [[promil]]ima.<ref name="Koning2932008"/> * ''Muslimani ometaju doktorsku skrb o ženama'' – Odnosi se na nekolicinu [[Konzervativizam|konzervativnih]] muslimanskih [[žena]] koje su odbile da ih pregledavaju [[Muškarac|muški]] [[Liječnik|liječnici]]. Podizanje medijske rasprave na temelju takvih izoliranih slučajeva smatra se pretjeranim jer prema [[Bolnica|bolničkom]] pravilniku pacijent ima pravo na odabir [[spol]]a liječnika, a osim toga postoje i domaće [[Nizozemci|nizozemske]] žene koje odbijaju muške [[Babica (zanimanje)|babice]]. Također, većina muslimana takvo ponašanje drži neosnovanim i ridikuloznim, osobito kada je riječ o hitnoj pomoći.<ref name="Koning2932008"/> * ''Halal-zaklada: investicija za muslimane'' – Osim [[halal]]-[[zaklada]] postoje i srodne organizacije za [[košer]] i [[Vegetarijanstvo|vegetarijansku]] [[Hrana|hranu]], stoga muslimani po ničem ne predstavljaju izuzetak. * ''Al-Kaida proglasila smrtnu kaznu i džihad protiv Wildersa'' – [[Al-Kaida]] zapravo nije ništa proglasila protiv [[Geert Wilders|Wildersa]], niti [[fetva]] sama po sebi podrazumijeva [[Smrtna kazna|smrtnu kaznu]] (kako se pogrešno navodi u članku).<ref name="Koning2932008"/> * ''Hans Jansen tvrdi: Kuran je dozvola za ubojstvo'' – Govori se o [[Subjektivnost|subjektivnoj]] analizi [[Hans Jansen|Hansa Jansena]], Wildersovog istomišljenika i kolege iz [[Stranka za slobodu|Stranke za slobodu (PVV)]].<ref name="Koning2932008"/> Koning na temelju priloženih novinskih naslova sumira ''Fitnu'' kao zbirku [[laž]]i, [[Glasine|glasina]], [[Medijska manipulacija|manipulacija]], [[Masovna obmana|obmana]], klišeja, [[predrasuda]], [[difamacija]], uvreda, lažnih optužbi, ponižavanja i [[provokacija]].<ref name="Koning2932008"/> Jednako [[Kontroverza|kontroverznom]] drži se i Wildersova tripartitna prezentacija [[homoseksualac]]a, [[Djeca|djece]] i [[žena]] u zamišljenom [[Islamizacija|islamiziranom]] nizozemskom društvu. Kod prvog primjera, potencijalna pogibeljna sudbina [[Položaj LGBT osoba u Nizozemskoj|lokalnih LGBT osoba]] u filmu je ilustrirana prizorima [[iran]]skog [[Vješanje|vješanja]] Mahmuda Asgarija i Ajaza Marhonija,<ref name="Long32009.127.131"/> smaknutih [[2005]]. zbog otmice i [[Silovanje|silovanja]] 13-godišnjeg dječaka.<ref>[[#Long32009|Long (mart 2009)]], str. 123-125, 127. i 130.</ref> Netočne glasine o "[[Smrtna kazna|smrtnoj kazni]] zbog [[homoseksualnost]]i", na koje se ''Fitna'' poziva, baziraju se na [[Masovni mediji|medijskoj]] hajci koju je inicirao i predvodio [[UK|britanski]] aktivist [[Peter Tatchell]],<ref>[[#Long32009|Long (mart 2009)]], str. 122-127. i 129-133.</ref> usprkos tome što su iste bile brzo opovrgnute od strane iranskih vlasti i [[Međunarodna organizacija|međunarodnih organizacija]] za [[Prava LGBT osoba|LGBT]] i [[ljudska prava]].<ref>[[#Long32009|Long (mart 2009)]], str. 125.</ref> Kod drugog primjera, fotografije djece [[krv]]avih glava preuzete su s ceremonije [[tatbir]]a,<ref name="Koning2932008"/> [[ritual]]nog samoozljeđivanja rasprostranjenog primarno kod manjih [[Šijitizam|šijitskih]] zajednica u [[Južna Azija|Južnoj Aziji]] odnosno zabranjenog u [[Iran]]u (najvećoj šijitskoj državi) i diljem [[Zapadna Azija|Zapadne Azije]] nalozima vodećih [[ajatolah]]a.<ref>[[#Louer2008|Louër (2008)]], str. 94-95. i 215.</ref> Analitičari dodatno navode da je takva praksa irelevantna za [[Nizozemska|Nizozemsku]] jer je velika većina tamošnjih muslimana [[Sunizam|sunitska]].<ref name="Koning2932008"/> Za treći i posljednji primjer u filmu je prikazano [[Žensko genitalno sakaćenje|genitalno sakaćenje]] djevojčica u [[Afrika|afričkim]] sredinama, što kritičari opisuju reproduciranjem [[Demagogija|demagogije]] [[Ayaan Hirsi Ali|Hirsi Ali]] koja je javno propagirala mit da se radi o "[[islam]]skoj" praksi.<ref name="Cherribi2010.210">[[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 210.</ref> Takvo tumačenje naišlo je na osude stručnjaka koji ističu da je fenomen [[Regija|regionalan]]<ref name="Koning2932008"/> tj. karakterističan uglavnom za društva [[sahel]]ske i [[Istočna Afrika|istočne Afrike]] neovisno o [[Religija|religiji]], kao i na zgražanje samih nizozemskih [[Muslimani (vjernici)|muslimanki]] jer ih golema većina dolazi iz zemalja gdje je taj [[običaj]] potpuno stran.<ref name="Cherribi2010.210"/> Uz genitalno sakaćenje, serija o ženama također sadrži [[Arabija|arabijske]] [[nikab]]e i [[Paštuni|paštunske]] [[Burka|burke]] koje se predstavlja kao reprezentativnu muslimansku nošnju.<ref>[[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 112-114.</ref> [[Geert Wilders|Wilders]] se time poziva na vlastitu agendu s obzirom da se zajedno sa svojom [[Stranka za slobodu|strankom]] pozicionirao kao glavni zagovornik [[Antimaskirni zakoni|zabrane maski]],<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 19, 109-110, 162. i 180-181.<br />• [[#Overbeeke2016|Overbeeke (2016)]], str. 103-104.</ref> iako takvu vrst [[Odjeća|odjeće]] prema stručnim [[Antropologija|antropološkim]] procjenama nosi maksimalno 400 žena odnosno manje od 0,1&#8239;[[%]] muslimanki u Nizozemskoj.<ref>[[#Overbeeke2016|Overbeeke (2016)]], str. 104.</ref> Uz [[Činjenica|faktografske]] netočnosti, analitičari navode da ''Fitna'' prati [[Orijentalizam|orijentalistički]] diskurs i iskorištava [[Rod (sociologija)|rodne]] razlike, što se ponajviše odražava u prezentaciji muslimanskih i nemuslimanskih [[žena]] i [[muškarac]]a tj. u njihovim distinktivnim ulogama žrtava, počinitelja i junaka.<ref>Vidi:<br />• [[#Koning2932008|Koning (29.3.2008)]]<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 112.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 67-68.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 30-32. i 34.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 172.</ref> [[Muslimani (vjernici)|Muslimanske]] žene predstavljene su na tri načina: kao žrtve ekstremnog [[Nasilje nad ženama|nasilja]] (prizori [[Žensko genitalno sakaćenje|genitalnog sakaćenja]] i [[Smrtna kazna|pogubljenja]]), kao suučesnice u poticanju [[Nasilje|nasilja]], [[Antisemitizam|antisemitizma]] i [[Mržnja|mržnje]] prema [[Zapadni svijet|Zapadu]] (scene s rezanjem dječjih glava tokom [[tatbir]]a, djevojčicom koja govori protiv [[Jevreji|Jevreja]] i maskiranim prosvjednicama s [[plakat]]ima koji veličaju [[Adolf Hitler|Hitlera]]), te kao faktor koji navodno mijenja [[Nizozemska|nizozemsko]] [[društvo]] (sekvence žena s [[nikab]]ima i [[Hidžab|maramama]] na [[Javni prostor|javnim mjestima]]).<ref name="VisZoonenMihelj2011.112.Ghere2015.172">Vidi:<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 112.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 172.</ref> Kao sušta suprotnost, nemuslimanske žene su pak prikazane isključivo kao [[Humanitarna pomoć|humanitarci]] ili žrtve [[Terorizam|terorizma]] (audio zapisi [[telefon]]skih razgovora uslijed napada na [[Napadi 11. septembra 2001.|New York]] i [[Napadi u Madridu 2004.|Madrid]]).<ref name="VisZoonenMihelj2011.112.Ghere2015.172"/> S druge strane, muslimanski muškarci su predstavljeni ili [[individua]]lno kao radikalni propovjednici, ili [[Zajednica|kolektivno]] kao agresivna i opasna gomila (npr. [[Al-Kaida|al-Kaidino]] smaknuće američkog radnika), odnosno indirektno i kao izvršitelji spomenutog [[Nasilje nad ženama|nasilja nad ženama]] i [[Homofobija|homoseksualcima]].<ref>Vidi:<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 112-113.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 172.</ref> U kontrastu na njih, nemuslimanski tj. zapadnjački muškarci prikazani su samo kao stvarne ili moguće žrtve [[islam]]a (prizori užasnutih stradalnika u terorističkim napadima, zarobljenog Amerikanca, ubojstva van Gogha i novinskog naslova s navodnim prijetnjama Wildersu).<ref>Vidi:<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 113.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 30.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 172.</ref> Navedena [[stereotip]]na i simplificirana raspodjela uloga prije svega odražava politički aktivizam [[Geert Wilders|Wildersa]], njegove [[Stranka za slobodu|stranke]] i evropske [[Radikalna desnica|ultradesnice]] koji se redovito pozivaju na [[Ženska prava|prava žena]] i [[Prava LGBT osoba|homoseksualaca]] zbog opravdavanja radikalnih [[Islamofobija|islamofobnih]] i [[Ksenofobija|antiimigracijskih]] stavova.<ref name="Jusova2014.93">[[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 93.</ref> U drugom redu, iskrivljena predodžba također reflektira onu koja se učestalo pojavljuje u [[Populizam|populističkim]] [[Masovni mediji|masovnim medijima]], gdje se [[islam]] dovodi u kontekst raznih oblika [[Nasilje nad ženama|zlostavljanja žena]] i u kojima se pokrivala poput [[Hidžab|marame]], [[džilbab]]a, [[nikab]]a i [[Burka|burke]] tretiraju kao jedinstven vizualni simbol njihove [[Ugnjetavanje|opresije]], islamske [[drugost]]i i nespojivosti s evropskim [[Sekularizam|sekularnim]] [[Sistem vrijednosti|vrijednostima]].<ref>Vidi:<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 206.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 48.<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 113-114.</ref> Treće, film na taj način nizozemske [[Bijelci|bijele]] muškarce postavlja u ulogu "[[Bijeli spasilac|spasioca]]" (muslimanki i gejeva), utjelovljenih u likovima [[Theo van Gogh|van Gogha]] i samog Wildersa.<ref>Vidi:<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 113.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 172.</ref> Sve navedene prenešene poruke kritičari navode kao problematične, počevši od prastarih [[Orijentalizam|orijentalističkih]] klišeja o "inherentno [[Mizoginija|mizoginijskoj]] naravi islama" odnosno ženama kao "objektima pod jarmom muslimanskih muškaraca".<ref>Vidi:<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 113.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1284.<br />• [[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 93.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 34.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 172.</ref> Usvajanju ovih stereotipova u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] (i šire) bitno je doprinijela [[Ayaan Hirsi Ali|Hirsi Ali]],<ref>Vidi:<br />• [[#Sheehi2011|Sheehi (2011)]], III.<br />• [[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 93.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 33.</ref> propagirajući [[Lažna dilema|lažnu dihotomiju]] između "potlačene [[Muslimani (vjernici)|muslimanke]]" i "oslobođene [[Zapadni svijet|zapadnjakinje]]" tj. da je [[emancipacija]] žena isključivo zapadnjački i sekularni fenomen, te da muslimanske žene u svrhu stjecanja iste moraju odbaciti svoj kulturni i vjerski identitet.<ref name="Jusova2014.93"/> Druga komponenta ove polarizacijske retorike javlja se i [[LGBT]] slučaju – [[islam]] i [[homoseksualnost]] postavljaju se u [[Antagonizam|antagonistički]] i [[Dihotomija|nepreklapajući]] odnos koji ne ostavlja prostor za glasove samih [[queer]] muslimana, navodno suviše potlačenih da bi govorili u svoje ime.<ref name="Jusova2014.93"/> Sukladno ovoj [[Homonacionalizam|homonacionalističkoj]] konceptualizaciji, osoba može biti ili homoseksualac ili musliman, dok sinteza dviju kategorija predstavlja "[[oksimoron]]"<ref name="Jusova2014.93"/> (fenomen poznat kao ''[[pinkwashing]]'').<ref>[[#ElTayeb22012|El-Tayeb (feb. 2012)]], str. 84-87.</ref> Analitičari dodaju da je zbog takvog binarnog političkog diskursa nizozemska i evropska [[javnost]] postala opasno hiperpolarizirana jer se ostavlja malo mjesta za one koji nastoje premostiti dihotomiju LGBT/ženskih odnosno muslimanskih/imigracijskih prava.<ref>[[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 93-94.</ref> Najoštrije opaske kod spomenute distribucije uloga zaradila je aluzija o [[Bijeli spasilac|bijelom spasiocu]] jer sadrži [[Rasizam|rasističke]] elemente i (sukladno [[Gayatri Chakravorty Spivak|Spivakinoj]] tezi o "scenariju zaštite") reproducira [[Kolonijalizam|kolonijalističko]]-[[Imperijalizam|imperijalistički]] narativ prema kojem "zapadnjački bijeli muškarci spašavaju tamnopute žene od tamnoputih muškaraca".<ref name="VisZoonenMihelj2011.113"/> Analitičari ističu da je ova retorika korištena još [[1880-ih]] prilikom [[Anglo-egipatski rat|britanskog osvajanja]] [[Egipatski Kedivat|Egipta]],<ref name="VisZoonenMihelj2011.113"/> isto kao i uoči [[Rat u Afganistanu (2001–2014)|američke invazije]] na [[Afganistan]], te da su u oba slučaja argumenti o "oslobađanju potlačenih [[orijent]]alnih žena" rabljeni samo kao pokriće za [[Ratna okupacija|okupaciju]] stranih zemalja i uništavanje njihove [[Infrastruktura|infrastrukture]].<ref name="VisZoonenMihelj2011.113.114">[[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 113-114.</ref> Također, takav scenarij zaštite uz [[stereotip]]ni prikaz naroda [[Bliski Istok|Bliskog Istoka]] podudara se sa [[Edward Said|Saidovom]] tezom o [[Orijentalizam|orijentalizmu]], prema kojoj se [[Predrasuda|predrasude]] o [[Ljudska seksualnost|seksualnoj]] nazadnosti [[paradoks]]alno iskorištavaju za legitimizaciju [[Zapadni svijet|zapadnjačkog]] podčinjavanja, ugnjetavanja i izrabljivanja.<ref name="VisZoonenMihelj2011.113.114"/> Kritičari naposljetku obrazlažu da je prezentirani [[Rod (sociologija)|rodni]] diskurs "muške aktivnosti vs. ženske pasivnosti" odnosno "zavisnosti muslimanki o benevolentnoj intervenciji nemuslimanskih zapadnjačkih muškaraca" sam po sebi isključiv i kontradiktoran tj. u strukturi identičan [[patrijarhat]]u (protiv čega tobože istupa), s obzirom da se u oba slučaja [[žena]]ma uskraćuje djelovanje i [[Muškarac|muškarce]] postavlja u poziciju jedinih odgovornih.<ref>Vidi:<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 113-114.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 172.</ref> Isti [[Diskriminacija|diskriminatorski]] princip navodi se i za krinku zastupanja [[Prava LGBT osoba|prava]] muslimanskih [[Homoseksualac|gejeva]] čija se gledišta u filmu zapravo ignoriraju.<ref name="Jusova2014.93"/> Uz sveprisutni [[orijentalizam]], kao ključna karakteristika filma navodi se i pozivanje na [[Samuel P. Huntington|Huntingtonovu]] tezu o "[[Sukob civilizacija|sukobu civilizacija]]", jedno od najinspirativnijih djela za suvremenu [[Islamofobija|islamofobiju]] i [[Istočni svijet|istočno]]-[[Zapadni svijet|zapadnu]] polarizaciju.<ref>Vidi:<br />• [[#Schiffer2010|Schiffer (2010)]], str. 365.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 117-118.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 149.</ref> Vizija o [[Kultura|kulturno]]-[[Religija|religijskim]] razlikama kao osnovi za nadolazeće političke obračune oblikovana je [[1990-ih]] kao posljedica [[Raspad Sovjetskog Saveza|raspada Sovjetskog Saveza]], globalnog [[Ideologija|ideološkog]] vakuuma i tadašnjih tenzija [[SAD|Sjedinjenih Država]] s nekolicinom muslimanskih država, pri čemu u fokus novog [[Neprijateljstvo|neprijatelja]] Zapada stavlja ne samo [[islamski fundamentalizam]] već islamski svijet u cjelini.<ref>[[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 149-150.</ref> Inklinacija ovom tumačenju iščitava se u [[Geert Wilders|Wildersovoj]] filmskoj poruci o tobožnjem ratu između [[islam]]a i [[Zapadna civilizacija|zapadne civilizacije]] odnosno [[Kršćanstvo|kršćanstva]].<ref name="Larsson2013.149"/> Uz postavljanje [[civilizacija]] u suprostavljen položaj, druga bitna komponenta teze je homogenizacija blokova odnosno pretjerano naglašavanje razlika, zbog čega je poslužila kao podloga za izgradnju novog zapadnjačkog identiteta i postala općeprihvaćenom kod [[Populizam|populističkih]] [[Politička desnica|desničarskih]] pokreta koji se protive [[Imigracija|imigraciji]] (uključujući Wildersov [[Stranka za slobodu|PVV]]).<ref name="Larsson2013.150">[[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 150.</ref> Navedeni kontrast u ''Fitni'' doveden je do izražaja na način da se [[Sekularizam|sekularna]] [[Evropa]] idealizira kao superiorna, prosvijećena i [[Racionalizam|racionalna]],<ref>Vidi:<br />• [[#Koning2932008|Koning (29.3.2008)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 117-120. i 257.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 30-32.</ref> dok se islam demonizira kao inferioran i (kongruentno [[Edward Said|Saidovoj]] i [[Henk Driessen|Driessenovoj]] analizi) orijentalistički [[Redukcionizam|reducira]] na fanatizam i netoleranciju,<ref>Vidi:<br />• [[#Koning2932008|Koning (29.3.2008)]]<br />• [[#Long32009|Long (mart 2009)]], str. 127.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 25. i 28-32.</ref> odnosno [[Neoorijentalizam|neoorijentalistički]] i na [[terorizam]].<ref>[[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 26.</ref> Također, [[Muslimani (vjernici)|muslimani]] su implicitno svedeni na nelojalne i opasne stanovnike, te im se predbacuje kolektivna odgovornost za sva zlodjela pojedinaca.<ref>Vidi:<br />• [[#Koning2932008|Koning (29.3.2008)]]<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 206.<br />• [[#Schiffer2010|Schiffer (2010)]], str. 366.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 48.<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 113-114.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 150.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 25-27. i 29-33.</ref> Stereotipizacija ovog tipa gradi se na temelju radikalnih [[Salafizam|salafističkih]] propovjednika (čiju ideologiju slijedi vrlo mali dio muslimanske populacije) ili čak osuđivanih [[kriminal]]aca poput [[Abu Hamza al-Masri|al-Masrija]],<ref name="VisZoonenMihelj2011.112"/> [[Selektivan dokaz|selektivno]] preuzetih u filmu za reprezentativne ličnosti islama.<ref>Vidi:<br />• [[#Koning2932008|Koning (29.3.2008)]]<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 33.</ref> Analitičari neutemeljenim drže i sam stav da je religija esencijalna determinanta ljudskog mišljenja i djelovanja, s obzirom da ignorira širok dijapazon različitih [[Etnička grupa|etniciteta]], [[Pravci u islamu|vjerovanja]], praksi, kulturnih normi i religijskih pristupa koji su prisutni kod muslimanskog stanovništva.<ref>Vidi:<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 113-114.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 150.</ref> Konačno, kritičari ističu da film sadrži razne [[Šovinizam|šovinističke]] i [[Rasizam|rasističke]] elemente,<ref>Vidi:<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.</ref> navodeći za primjere crtež [[Muhamed]]a s [[Bomba|bombom]] na glavi<ref name="Martinson2015.23">[[#Martinson2015|Martinson (2015)]], str. 23.</ref> ([[Generalizacija|generaliziranje]] muslimana kao [[Terorizam|terorista]]),<ref>[[#Faliq2010|Faliq (zima 2010)]], str. 6.</ref> iskrivljene [[Rod (sociologija)|rodne]] razlike<ref name="VisZoonenMihelj2011.113"/> i druge kulturne [[stereotip]]ove.<ref name="Larsson2013.150"/> === Komparativna analiza === Brojni analitičari navode razne [[Grafika|grafičke]] i [[film]]ske materijale koji su ''Fitni'' slični po sadržaju, tematskoj strukturi, političkim motivima, porijeklu financiranja ili priželjkivanim reakcijama. [[Jytte Klausen]], danska akademičarka koja je detaljno istraživala srodnu kontroverzu u vlastitoj zemlji, u članku za ''[[Der Spiegel|Spiegel]]'' [[28. marta]] [[2008]]. povlačila je paralele između nizozemske medijske pompe i [[Kontroverza oko Jyllands-Postenovih karikatura Muhameda|krize oko ''Jyllands-Postenovih'' karikatura]], te došla do zaključka da su zapravo bitno različite.<ref name="Cherribi2010.207.Cherribi2011.49">Vidi:<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 207.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 49.</ref> Klausen u prvom redu ističe da je uredništvo ''[[Jyllands-Posten]]a'' karikaturama pokušalo testirati reakciju nekolicine danskih [[imam]]a koji su javno prigovarali o tretmanu [[islam]]a u [[mediji]]ma, dok kod [[Geert Wilders|Wildersa]] nije bilo nikakvog pokusa već je poučen [[neredi]]ma iz [[Danska|Danske]] namjerno pokušao izazvati iste u svojoj zemlji.<ref name="Cherribi2010.207.Cherribi2011.49"/> Drugo, navodi se da je među danskom redakcijom vođena rasprava o sudjelovanju i karakteru [[crtež]]a, nakon koje se velik broj karikaturista odbio angažirati na projektu.<ref name="Cherribi2010.207.Cherribi2011.49"/> S druge strane, u stožeru Wildersovog [[Stranka za slobodu|PVV]]-a nije bilo nikakve introspektivne diskusije nego samo jasnih namjera, niti je njihov plan sadržavao imalo [[humor]]a.<ref name="Cherribi2010.207.Cherribi2011.49"/> Kao treću bitnu razliku [[Jytte Klausen|Klausen]] ističe da je danski test bio lokalnog karaktera<ref name="Cherribi2010.207.Cherribi2011.49"/> i da je međunarodna kriza izbila posve neplanirano, tek nakon [[egipat]]sko-[[Danska|danskog]] diplomatskog spora odnosno prijetnji ekonomskim bojkotom.<ref name="Cherribi2010.208.Cherribi2011.50">Vidi:<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 208.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 50.</ref> Nasuprot tome, Wilders je prije premijere privlačio globalnu pozornost, gostovao na [[CNN]]-u i ''[[Al Jazeera|Al Jazeeri]]'', te izričito navodio da želi od [[Muslimani (vjernici)|muslimana]] diljem [[svijet]]a da pogledaju film.<ref>Vidi:<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 207-208.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 49.</ref> Klausen na koncu sumira da je danskom i nizozemskom slučaju zajednička jedino [[karikatura]] Muhameda, uz opasku da je njen autor [[Kurt Westergaard|Westergaard]] tužio [[Geert Wilders|Wildersa]] zbog nedozvoljenog korištenja [[Autorsko pravo|autorskog djela]].<ref name="Cherribi2010.208.Cherribi2011.50"/> Među filmovima koji su tematski najviše inspirirali ''Fitnu'' navodi se ''[[Submission (film)|Podčinjenost]]'' ({{jez-en|Submission}}), djelo [[Theo van Gogh|Thea van Gogha]] i [[Ayaan Hirsi Ali]] iz [[2004]]. godine.<ref>Vidi:<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 209.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 50.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 176-177.<br />• [[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 93.</ref> Nakon ovog filma u [[Evropa|Evropi]] je uslijedila široka rasprava na temu slobode [[Mediji|medija]] i [[islam]]a,<ref>[[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 50.</ref> a navodi se da je utjecao i na samu [[Kontroverza oko Jyllands-Postenovih karikatura Muhameda|dansku krizu]].<ref>Vidi:<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 209.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 50.</ref> ''Fitna'' i ''Podčinjenost'' imaju brojne dodirne točke, kao i razlike – ponajprije izložene teme odnosno drugačiju [[Ciljana publika|ciljanu publiku]] i opseg poruke.<ref name="Kinkhouwers52014.30">[[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 30.</ref> ''[[Submission (film)|Podčinjenost]]'' (bolje rečeno Hirsi Ali) poziva muslimanke da se oslobode "[[Patrijarhat|patrijarhalnih]] lanaca", govori u njihovo ime i široj publici razotkriva navodnu "islamsku [[Mizoginija|mizoginiju]]".<ref name="Kinkhouwers52014.30"/> S druge strane, ''Fitna'' se ne fokusira toliko o [[žena]]ma već o islamu u cjelini,<ref>[[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 25-26, 31. i 34.</ref> nazivajući ga "nasilnom [[Ideologija|ideologijom]]" koju treba zaustaviti i poraziti.<ref>[[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 30. i 34.</ref> Također, mjesto radnje u ''Podčinjenosti'' je Islamistan, izmišljena [[islam]]ska zemlja,<ref>[[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 30-31.</ref> dok je u ''Fitni'' naglasak na [[Stvarnost|stvarnom]] svijetu i na poruci da su opasni [[Muslimani (vjernici)|muslimani]] "među nama".<ref name="Kinkhouwers52014.30.32">[[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 30-32.</ref> Zajednička karakteristika oba filma je [[Orijentalizam|orijentalistička]] prezentacija muslimana i nemuslimana odnosno [[Dihotomija|dihotomije]] između islamskog i [[Zapadni svijet|zapadnog svijeta]],<ref>[[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 30-31. i 34.</ref> što se očituje u [[Etnocentrizam|etnocentričnim]] sugestijama da su [[ekstremizam]] i [[nasilje nad ženama]] isključivo nezapadnjački, konkretno islamski fenomen.<ref name="Kinkhouwers52014.30.32"/> Najviše sličnosti javlja se kod [[stereotip]]nog prikaza muslimanki kao podređenih i pasivnih objekata, potpuno ovisnih o [[Muškarac|muškoj]] volji.<ref>[[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 31. i 34.</ref> Sveobuhvatno, tri glavne dodirne točke dvaju filmova su da imaju [[Islamofobija|antiislamsku]] narav, ne nude nikakva nova saznanja o temi i samo doprinose postojećim mišljenjima,<ref name="Kinkhouwers52014.30"/> uvelike formiranim pojednostavljenom slikom [[islam]]a u [[Masovni mediji|masovnim medijima]].<ref>[[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 34.</ref> S obzirom da ''Fitna'' predstavlja kompilaciju postojećih [[video]] materijala,<ref name="VisZoonenMihelj2011.111.Brown2012.43.202"/> u specijalnu kategoriju ubrajaju se [[film]]ska djela odakle je izravno preuzet sadržaj. Kao najutjecajniji takav ističe se notorni islamofobni film ''[[Obsession: Radical Islam's War Against the West|Opsesija: Rat radikalnog islama protiv Zapada]]'' ({{jez-en|Obsession: Radical Islam's War Against the West}})<ref>Vidi:<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Schiffer2010|Schiffer (2010)]], str. 366.<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 249.<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 111.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 176.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 25.</ref> kojeg su [[2005]]. izradili južnoafrički Jevrej [[Wayne Kopping]]<ref name="BotjeVuijst15102009.Lean2012.176">Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 176.</ref> i [[Raphael Shore]], kanadsko-izraelski [[rabin]], zaposlenik ''[[HonestReporting]]a'' i direktor [[Hasbara Fellowships|Hasbare]].<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 127-129. i 141.<br />• [[#Swaim2012|Swaim (2012)]], str. 145.</ref> Producenti ovog filma bili su ''HonestReporting'',<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 128. i 135.</ref> ''[[Clarion Fund]]''<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 127. i 141.<br />• [[#Swaim2012|Swaim (2012)]], str. 144.</ref> i njihova matična organizacija [[Aish HaTorah|Aiš HaTora]], financijski moćna [[Ortodoksni judaizam|ortodoksna jevrejska]] grupa sa sjedištem u [[Jeruzalem]]u, usko povezana s [[Likud]]om i [[Izraelska naselja|naseljeničkim pokretom]].<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 128, 135, 151, 170. i 176.<br />• [[#Swaim2012|Swaim (2012)]], str. 144-145.</ref> Drugim utjecajnim filmom navodi se ''[[The Third Jihad: Radical Islam's Vision For America|Treći džihad: Vizija radikalnog islama za Ameriku]]'' ({{jez-en|The Third Jihad: Radical Islam's Vision For America}}) koji nosi nosi isti autorski<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 141.</ref> i [[Donacija|sponzorski]] potpis.<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 151.<br />• [[#Swaim2012|Swaim (2012)]], str. 144.</ref> Prema analitičarima iz časopisa [[Vrij Nederland|''Vrij Nederland'' (VN)]], [[Geert Wilders|Wilders]] ne samo da je preuzeo čitave scene iz ''Opsesije'', već se javljaju istim redoslijedom.<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 111.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 176.</ref> Među takvim snimkama su [[intervju]] s egipatskom djevojčicom koja vrijeđa [[Jevreji|Jevreje]]<ref>Vidi:<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 176.</ref> (scena se javlja i drugim [[Islamofobija|antiislamskim]] filmovima),<ref name="Amarasingam42009"/> [[Palestinci|palestinsko]] [[linč]]ovanje izraelskog [[špijun]]a na ulicama [[Gaza (grad)|Gaze]], maskirani [[Arapi|arapski]] ratnici koji pozdravljaju [[Rimski pozdrav|ispruženom rukom]], [[Nemiri na Kosovu i Metohiji 2004.|vandaliziranje]] crkve na [[Kosovo|Kosovu]],<ref name="BotjeVuijst15102009.Lean2012.176"/> te govori svih devet muslimanskih [[propovjednik]]a i [[iran]]skog predsjednika [[Mahmud Ahmadinežad|Ahmadinežada]].<ref name="BotjeVuijst15102009"/> ''Fitna'' je ''Trećem džihadu'' slična prvenstveno po [[Teorija zavjere|teorijama zavjera]], s obzirom da se u potonjem također javlja naracija o "kulturnom [[džihad]]u"<ref>[[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 141.</ref> i tvrdi se da su [[Vijeće za američko-islamske odnose|CAIR]] i slične [[Muslimani (vjernici)|muslimanske]] organizacije dijelom "[[Zavjera|urotničkog]] plana [[Islamizacija|islamizacije]] [[SAD|Sjedinjenih Država]]".<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Swaim2012|Swaim (2012)]], str. 144.</ref> Sva tri navedena filma (''Fitna'', ''[[Obsession: Radical Islam's War Against the West|Opsesija]]'' i ''[[The Third Jihad: Radical Islam's Vision For America|Treći džihad]]'') karakterizira [[Generalizacija|generalizacijski]] prikaz muslimana,<ref>[[#Swaim2012|Swaim (2012)]], str. 144.</ref> kao i intenzivne [[Reductio ad Hitlerum|analogije s nacizmom]].<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 127. i 130.<br />• [[#Swaim2012|Swaim (2012)]], str. 144.</ref> Analitičari takve paralele odbacuju kao neumjesne i dodaju da su sva tri filma zapravo usporediva s [[Antisemitizam|antisemitskom]] [[Nacistička propaganda|nacističkom propagandom]].<ref name="Nachmani2010.133.134.Schiffer2010.365.366.Swaim2012.144.Dommering2013.23"/> Konačno, svim filmovima je zajedničko i to da koriste snimke [[Middle East Media Research Institute|MEMRI]]-ja,<ref name="BotjeVuijst15102009"/> proizraelske [[Propaganda|propagandne]] organizacije poznate po falsifikatima,<ref>Vidi:<br />• [[#Achcar2011|Achcar (2011)]], str. 175.<br />• [[#Swaim2012|Swaim (2012)]], str. 145-146.</ref> odnosno [[Palestinian Media Watch|PMW]]-a kojeg vode [[Itamar Marcus]] i radikalni [[izrael]]ski naseljenici.<ref name="BotjeVuijst15102009.Lean2012.177">Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 177.</ref> Usprkos evidentnim vezama, i Marcus i Kopping (autor ''Opsesije'') negirali su ikakvu suradnju s Wildersom na izradi ''Fitne'' i tvrdili su da je jednostavno preuzeo njihov materijal s [[internet]]a ili [[DVD]]-a, međutim, obojica su pohvalili film i opisali ga "pozivom na buđenje".<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 176-177.</ref> Osim sadržajnih i tematskih sličnosti, ''Fitni'' i dvama [[Wayne Kopping|Koppingovim]] filmovima zajedničko je da su korišteni kao alat za identične političke agende. Godine [[2008]]. ''[[Clarion Fund]]'' je tako uz multimilijunsku financijsku potporu [[Donors Capital Fund|DCF]]-a izradio 28,000.000 DVD-ova ''[[Obsession: Radical Islam's War Against the West|Opsesije]]'' i zajedno s [[Neokonzervativizam u SAD|neokonzervativnim]] [[David Horowitz Freedom Center|DHFC]]-om i [[Endowment for Middle East Truth|EMET]]-om dijelio ih širom [[SAD|Sjedinjenih Država]], sve s ciljem utjecaja na ishod [[Izbori za predsjednika SAD 2008|predsjedničkih izbora]] odnosno pobjede [[John McCain|Johna McCaina]], kandidata koji je obećavao veću političku i vojnu podršku [[Izrael]]u.<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 127. i 130-134.<br />• [[#Swaim2012|Swaim (2012)]], str. 144.</ref> Usto, prikazivanje ''[[The Third Jihad: Radical Islam's Vision For America|Trećeg džihada]]'' u [[Washington, D.C.|Washingtonu]] bilo je sponzorirano od strane [[International Free Press Society|Međunarodnog društva za slobodnu štampu (IFPS)]], [[Radikalna desnica|ekstremne desničarske]] organizacije koja se ranije angažirala i na promociji [[Geert Wilders|Wildersove]] ''Fitne''.<ref>[[#Swaim2012|Swaim (2012)]], str. 146.</ref> Ostali filmovi od kojih je Wilders crpio materijal ili inspiraciju su ''[[Islam: What the West Needs to Know|Islam: Što Zapad treba znati]]'' ({{jez-en|Islam: What the West Needs to Know}})<ref name="Amarasingam42009"/> i ''Nasilno ugnjetavanje žena u islamu'' ({{jez-en|The Violent Oppression of Women in Islam}})<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 249.<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 111.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 25.</ref> od [[David Horowitz|Horowitzevog]] [[David Horowitz Freedom Center|Slobodarskog centra (DHFC)]]. Određeni analitičari ističu i film ''[[Innocence of Muslims|Nevinost muslimana]]'' ({{jez-en|Innocence of Muslims}}) koji dijeli sličnost u skretanju javne pozornosti na [[islam]],<ref>[[#Rippin2014|Rippin (2014)]], str. 38.</ref> a neki ga grupiraju u specifičan [[Filmski žanr|žanr]] [[Antireligija|antireligijskih]] (prvenstveno [[Islamofobija|antiislamskih]] i [[Kristijanofobija|antikršćanskih]]) filmova koji se pojavio kao posljedica [[Napadi 11. septembra 2001.|napada 11. septembra 2001.]] godine.<ref name="Amarasingam42009"/> === Politički kontekst === [[Datoteka:Geert Wilders op Prinsjesdag 2014 (cropped).jpg|mini|desno|200px|[[Geert Wilders]] [[2014]].]] Uzimajući u obzir da ''Fitna'' predstavlja kulminaciju [[Geert Wilders|Wildersove]] antiislamske misli,<ref>Vidi:<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 209.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 47.<br />• [[#Kundnani2012|Kundnani (2012)]], str. 52.<br />• [[#Taras2012|Taras (2012)]], str. 134.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 115.</ref> brojni stručnjaci pri analiziranju filma obrađuju evoluciju njegove [[Politika|političke]] karijere, inspirativne ličnosti, međunarodne veze i [[Manipulacija|manipulacije]] ''Fitnom'' sa svrhom samopromocije. Wildersov [[Ideologija|ideološki]] razvoj dijeli se na tri faze – [[Konzervativni liberalizam|konzervativno-liberalnu]] ([[1989]]–[[2002]]), [[Neokonzervativizam u SAD|neokonzervativnu]] (2002–2006) i [[Populizam|populističku]] fazu ([[2006]]–).<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 179-182.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> Tokom prvog perioda [[Geert Wilders|Wilders]] se istaknuo kao član [[Narodna stranka za slobodu i demokraciju (Nizozemska)|Narodne stranke za slobodu i demokraciju (VVD)]]<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 109-110.<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 180-182.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 148.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.<br />• [[#Akkerman2016|Akkerman (2016)]], str. 144.</ref> i na njega je najveći utjecaj izvršio [[Frits Bolkestein]],<ref name="Vossen102011.180.181.183">[[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 180-181. i 183.</ref> tadašnji vođa stranke koji je zastupao novi konfrontacijski politički stil tj. mješavinu [[Neoliberalizam|neoliberalnih]] gledišta o [[Ekonomija|ekonomiji]] i izraženijih [[Konzervativizam|konzervativnih]] stavova o [[Društvo|socio]]-[[Kultura|kulturnim]] pitanjima, uz kritike [[Multikulturalizam|multikulturalizma]] i pozivanje na obnovu starih [[Sistem vrijednosti|vrijednosti]] kao [[moral]]nih temelja društva.<ref>[[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 181.</ref> Krajem [[1990]]-ih Wilders se snažno zbližio s izraelskim političarima i počeo iskazivati interes za [[Bliski Istok|bliskoistočnu]] politiku, [[Kontrola naoružanja|kontrolu naoružanja]] i islamski [[ekstremizam]],<ref name="BotjeVuijst15102009.Vossen102011.181">Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 181.</ref> tvrdeći pritom da će se potonji preseliti u [[Evropa|Evropu]] putem [[Imigracija|imigracije]].<ref>[[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 181-182.</ref> U prvoj polovini [[2000-ih]] udružio se s [[Bart Jan Spruyt|Bartom Janom Spruytom]] iz konzervativne zaklade "[[Edmund Burke Stichting|Edmund Burke]]" i zajedno s njim redovito je putovao u [[Izrael]] i [[SAD|Sjedinjene Države]] gdje su se upoznali s idejama i metodama neokonzervativnih organizacija,<ref name="Vossen102011.182.Pauwels2014.117">Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 182.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> prije svega [[American Enterprise Institute|AEI]]-ja i [[The Heritage Foundation|HF]]-a.<ref name="Vossen102011.182">[[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 182.</ref> Konvergencija [[Neokonzervativizam u SAD|američkom neokonzervativizmu]] rezultirala je otklonom od stavova njegovog mentora Bolkesteina i tradicionalnog nizozemskog [[Socijalni liberalizam|liberalizma]],<ref>[[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 182-184.</ref> što se održava u četiri glavna zaokreta.<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 183-184.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> U prvom redu, [[Geert Wilders|Wilders]] je postao vjerni pobornik [[George W. Bush|Bushovg]] [[Rat protiv terorizma|rata protiv terorizma]] i podržao je američke intervencije u [[Rat u Afganistanu (2001–2014)|Afganistanu]] i [[Rat u Iraku|Iraku]], kao i otvaranje zatočeničkog kampa u [[Vojna baza Guantanamo|Guantanamu]].<ref name="Vossen102011.183.Pauwels2014.117">Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 183.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> Zajedno s [[Ayaan Hirsi Ali]] također je tražio angažman [[Evropska unija|Evropske unije (EU)]] na "[[Demokracija|demokratizaciji]] Bliskog Istoka",<ref name="Vossen102011.183">[[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 183.</ref> te pod izgovorom [[Antiterorizam|antiterorističke]] borbe zagovarao [[Agresorski rat|vojni napad]] na [[Iran]], [[Sirija|Siriju]] i [[Saudijska Arabija|Saudijsku Arabiju]].<ref name="Vossen102011.183.Pauwels2014.117"/> Drugo, Wilders je počeo zastupati sve vrste radikalnih mjera protiv potencijalnih prijetnji za nizozemsku [[Nacionalna sigurnost|nacionalnu sigurnost]],<ref name="Vossen102011.183.Pauwels2014.117"/> često po uzoru na američke i izraelske modele.<ref name="Vossen102011.183"/> Takve mjere uključuju uvođenja [[Izvanredno stanje|izvanrednog stanja]], preventivnih i administrativnih [[Hapšenje|pritvaranja]], te [[Naturalizacija|denaturalizacije]] i [[Deportacija|deportacije]] osumnjičenika<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 183.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 152.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> (ne samo [[Terorizam|terorista]] već i radikalnih [[imam]]a i [[Maroko|marokanskih]] [[kriminal]]aca).<ref name="Vossen102011.183"/> Treće, počeo je istupati protiv sistema,<ref name="Vossen102011.183.Pauwels2014.117"/> tvrdeći da [[Progresivizam|progresivistička]] elita "zloupotrebljava demokraciju" i da "provodi [[Indoktrinacija|indoktrinaciju]] putem [[Javna televizija|javne televizije]]".<ref name="Vossen102011.183"/> Konačno, najznačajnija promjena u [[Geert Wilders|Wildersovim]] stavovima bila je pojava žestokog animoziteta prema [[islam]]u i [[Muslimani (vjernici)|muslimanima]]<ref name="Vossen102011.183"/> – inspiriran neokonzervativcima poput [[Daniel Pipes|Daniela Pipesa]] i [[Norman Podhoretz|Normana Podhoretza]], počeo je identificirati islam kao "[[Totalitarizam|totalitarnu ideologiju]] nalik [[Komunizam|komunizmu]] i [[Fašizam|fašizmu]]" i kao "prijetnju [[Zapadni svijet|Zapadu]]"<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 183. i 187.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 151.<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 105.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> (kao i Hirsi Ali),<ref name="Vossen102011.183"/> odnosno tražiti potpunu [[Asimilacija (sociologija)|asimilaciju]] muslimana i kulturnu eliminaciju islama u [[Nizozemska|Nizozemskoj]].<ref>Vidi:<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 183.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 148.</ref> Tokom [[2001]]. i [[2002]]. na Wildersovu preobrazbu bitno je utjecao i [[Pim Fortuyn]]<ref name="Fekete2009.200.Long32009.131.Vossen102011.180.182.187.Brown2012.24.110.111.221.Larsson2013.150.Oomen2013.107.108">Vidi:<br />• [[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 200.<br />• [[#Long32009|Long (mart 2009)]], str. 131.<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 180, 182. i 187.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 24, 110-111. i 221.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 150.<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 107-108.</ref> kao utemeljitelj nizozemske [[Nova desnica|nove desnice]], pokreta kojeg karakterizira kritika navodne [[progres]]ivne hegemonije, skepsa glede [[Socijalna država|socijalne države]], te konstrukt moralno [[zlo]]g neprijatelja ({{jez-niz|feindmarkierung}}) kojem se treba suprotstavljati svim sredstvima.<ref name="Vossen102011.182"/> U ulogu tog društvenog antipoda postavljeni su [[Muslimani (vjernici)|muslimanski]] imigranti.<ref name="Vossen102011.182"/> Premda su na prijelazu u [[21. vijek]] brojni komentatori vidjeli [[Geert Wilders|Wildersa]] kao novog lidera [[Narodna stranka za slobodu i demokraciju (Nizozemska)|VVD]]-a,<ref name="Vossen102011.182"/> krajem ljeta [[2004]]. napustio je stranku zbog rezolutnog odbijanja prijema [[Turska|Turske]] u [[EU]]<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 184.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 148.<br />• [[#Akkerman2016|Akkerman (2016)]], str. 144.</ref> i tako postao [[Nezavisni (politika)|nezavisnim]] članom [[Predstavnički dom (Nizozemska)|parlamenta]].<ref name="Vossen102011.182"/> Dvije godine kasnije utemeljio je [[Stranka za slobodu|Stranku za slobodu (PVV)]] čime je otpočela nova – [[Populizam|populistička]], [[Radikalna desnica|ultradesničarska]] i [[Etnički nacionalizam|etničko-nacionalistička]] faza njegove političke karijere.<ref>Vidi:<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 123.<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 184.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 148.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.<br />• [[#Akkerman2016|Akkerman (2016)]], str. 144.</ref> Počeo je zastupati [[iredentizam]] prema [[Flandrija|Flandriji]],<ref name="Vossen102011.185">[[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 185.</ref> promoviranje nacionalnog ponosa u [[škola]]ma<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 185.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> i [[Evroskepticizam|skepticizam]] prema [[EU]] i njenom širenju.<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 185.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 148.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> Međutim, najdrastičnija promjena u njegovim nastupima i [[intervju]]ima bila je manifestacija radikalnijih oblika [[Islamofobija|islamofobije]].<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 184.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 148.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> Pozivajući se na [[Oriana Fallaci|Orianu Fallaci]],<ref>[[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> tvrdio je da "ne postoji umjereni [[islam]]"<ref>Vidi:<br />• [[#Swaim2012|Swaim (2012)]], str. 147.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> i da je [[Kuran]] "[[Reductio ad Hitlerum|fašistička]] knjiga"<ref>Vidi:<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 149. i 151-152.<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 107.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 25.</ref> odnosno "islamski ''[[Mein Kampf]]''",<ref>Vidi:<br />• [[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 131.<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 209.<br />• [[#Ihsanoglu2010|İhsanoğlu (2010)]], str. 161.<br />• [[#OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|Otto; Wiegers; Leemhuis; Peters; Koningsveld; Borg (feb. 2010)]]<br />• [[#Schiffer2010|Schiffer (2010)]], str. 370.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 47.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 149.<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 105.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 115. i 117.<br />• [[#Maussen2015|Maussen (2015)]], str. 99.</ref> te predložio njenu zabranu u [[Nizozemska|Nizozemskoj]].<ref>Vidi:<br />• [[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 200.<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 209.<br />• [[#Ihsanoglu2010|İhsanoğlu (2010)]], str. 161.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 47.<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 185. i 187.<br />• [[#Kundnani2012|Kundnani (2012)]], str. 52.<br />• [[#Swaim2012|Swaim (2012)]], str. 147.<br />• [[#Taras2012|Taras (2012)]], str. 99.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 149.<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 107.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> Islam je dodatno nazivao "bolesnom ideologijom [[Alah]]a i [[Muhamed]]a",<ref>Vidi:<br />• [[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 131.<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 209.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 47.</ref> a u razgovoru za ''[[Fox Broadcasting Company|Fox News]]'' izjavio je da nije [[Kulturni relativizam|kulturni relativist]] i da svoju kulturu smatra "boljom od retardirane islamske kulture".<ref name="Amarasingam42009"/> Svoju poziciju opetovano je pravdao argumentima da "štiti [[Zapadna kultura|zapadnjačko nasljeđe]] zasnovano na [[Kršćanstvo|kršćanstvu]], [[Judaizam|judaizmu]] i [[Humanizam|humanizmu]]".<ref>[[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 148. i 151.</ref> Wilders se istovremeno počeo pozivati i na razne [[Apokalipsa|apokaliptične]] [[Teorija zavjere|teorije zavjere]],<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 184-185. i 187.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 149.<br />• [[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 93.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> počevši od nazivanja muslimanske imigracije "[[Trojanski konj|trojanskim konjem]]" za [[Islamizacija|islamizaciju]] i [[Kolonizacija|kolonizaciju]] [[Evropa|Evrope]]<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 184.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 149.<br />• [[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 93.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> (koncept [[Evrabija|Evrabije]] od [[Bat Ye'or]]),<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 184.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 149.<br />• [[#Meer2014|Meer (2014)]], str. 9.</ref> zatim na navodni [[Sukob civilizacija|međucivilizacijski rat]] između [[islam]]a i [[Zapadno kršćanstvo|kršćanskog Zapada]],<ref name="Larsson2013.149"/> te na [[Tukija|tukiju]] kao tobožnje svemuslimansko [[Urota|urotničko]] sredstvo zavaravanja zapadnjaka.<ref>[[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 184-185.</ref> Navedeni stavovi u praksi su se odrazili kroz žestoko protivljenje [[Imigracija|imigraciji]]<ref>Vidi:<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 185.<br />• [[#Abdullah2013|Abdullah (2013)]], str. 43.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 152.<br />• [[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 93.<br />• [[#Akkerman2016|Akkerman (2016)]], str. 144, 149. i 161-163.</ref> (često nazivano novim [[Makartizam|makartizmom]])<ref>[[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 123. i 131.</ref> odnosno zahtjevima za potpunom marginalizacijom [[Muslimani (vjernici)|muslimana]]<ref name="Vossen102011.185"/> – pozivao je da se milijuni "neasimiliranih" izbace iz Evrope,<ref name="Vossen102011.185"/> doseljavanja je opisivao "cunamijem islamizacije"<ref>Vidi:<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 111.<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 105.</ref> i tražio je uvođenje [[porez]]a za "krpenoglave".<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 185.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 115.<br />• [[#Akkerman2016|Akkerman (2016)]], str. 144.</ref> Osim muslimana, na meti ksenofobnih i vulgarnih ispada našli su mu se još doseljenici iz [[Istočna Evropa|Istočne Evrope]]<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 185.<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 15.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.<br />• [[#Akkerman2016|Akkerman (2016)]], str. 151. i 153-154.</ref> i [[Nizozemski Antili|Nizozemskih Antila]].<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 185-186.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> Evoluciji [[Geert Wilders|Wildersove]] političke karijere pogodovali su višestruki faktori – javno raspoloženje, [[masovni mediji]] i internacionalni [[Politika|politički]] trendovi. Naime, sredinom [[2000-ih]] godina [[Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije|Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI)]] zabilježila je porast [[Ksenofobija|ksenofobije]] i [[Islamofobija|islamofobije]] u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] i ostatku [[Evropa|Evrope]].<ref>Vidi:<br />• [[#Allen2010|Allen (2010)]], str. 3.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 50-51.</ref> U samoj Nizozemskoj, osobito nakon [[2004]]. godine, [[islam]] je često percipiran kao monolitni blok i poistovjećivan s [[Ekstremizam|ekstremizmom]], [[Klerofašizam|religijskim fašizmom]], gušenjem [[Ženska prava|prava žena]], [[Ubojstvo|ubojstvima]] iz časti i [[burka]]ma, drugim riječima sa svim nekompatibilnim [[Liberalna demokracija|liberalnoj demokraciji]].<ref>[[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 13.</ref> Oblikovanju takve perspektive doprinijeli su zapadnjački mediji (shodno njima i nizozemski) i to zbog nerazlikovanja [[Etnička grupa|etniciteta]] i [[Religija|religije]], nepružanja balansiranog pristupa o pitanjima imigracije i [[generalizacija]] muslimana kao [[Terorizam|terorista]], što je rezultiralo jačanjem [[Rasizam|rasizma]] i napadima na [[Muslimani (vjernici)|muslimane]].<ref>[[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 13. i 17.</ref> Zabrinutost zbog takvog razvoja događaja izrazilo je [[Evropsko vijeće]], optuživši [[Nizozemska|Nizozemsku]] da previše podilazi [[Radikalna desnica|ultradesničarskim]] [[Politička stranka|strankama]].<ref>[[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 17.</ref> Sam Wilders nije prvi evropski političar koji je [[islam]] i [[multikulturalizam]] postavio u fokus glavnog problema na kontinentu, uzimajući u obzir da se još od [[1990-ih]] pojavio niz individua i grupa s istim stajalištima.<ref name="Larsson2013.148">[[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 148.</ref> Među strankama nalik njegovom [[Stranka za slobodu|PVV]]-u ističu se [[Flamanski interes|Flamanski interes (VB)]], [[Nacionalni front (Francuska)|Nacionalni front (FN)]], [[Švicarska narodna stranka|Švicarska narodna stranka (SVP)]], [[Slobodarska stranka Austrije|Slobodarska stranka Austrije (FPÖ)]], [[Danska narodna partija|Danska narodna partija (DF)]], [[Istinski Finci|Istinski Finci (PS)]], [[Švedski demokrati|Švedski demokrati (SD)]], [[Jobbik]], [[Sjeverna liga za neovisnost Padanije|Sjeverna liga (LN)]] i [[Nacionalna alijansa (Italija)|Nacionalna alijansa (AN)]].<ref>Vidi:<br />• [[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 129.<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 187.<br />• [[#Swaim2012|Swaim (2012)]], str. 147.<br />• [[#Taras2012|Taras (2012)]], str. 99-101.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 148.</ref> Većini takvih zajedničko je da šire [[Teorija zavjere|teorije zavjere]] o islamskom osvajanju [[Evropa|Evrope]],<ref name="Vossen102011.187.Jusova2014.93"/> a jedan od relativno novijih fenomena je da se služe [[Ženska prava|pravima žena]] i [[Prava LGBT osoba|homoseksualaca]] kao pokrićem za radikalne ksenofobne stavove.<ref name="Jusova2014.93"/> Slične antiislamske tendencije nisu prisutne samo kod ekstremne desnice već i kod stranaka [[Desni centar|desnog centra]].<ref name="Larsson2013.149"/> Kao pojedinci koji su na [[Geert Wilders|Wildersov]] način vješto iskorištavali [[Islamofobija|islamofobiju]] za samopromociju navode se [[Martin Amis]] i [[Christopher Hitchens]] u [[Engleska|Engleskoj]], [[Michel Houellebecq]] u [[Francuska|Francuskoj]], te [[Oriana Fallaci]] u [[Italija|Italiji]].<ref>[[#Taras2012|Taras (2012)]], str. 134.</ref> ;Inspirativne ličnosti {{Trostruka slika|desno|Pim Fortuyn - May 4.jpg|133|TheoVanGogh.jpg|148|Ayaan Hirsi Ali by Gage Skidmore.jpg|126|<center>Slijeva nadesno: [[Pim Fortuyn]], [[Theo van Gogh]] i [[Ayaan Hirsi Ali]], trojac kojeg se smatra ključnom inspiracijom za Wildersov [[Islamofobija|antiislamski]] aktivizam}} Među najinspirativnijim ličnostima prvi se ističe [[Frits Bolkestein]],<ref name="Vossen102011.180.181.183"/> šef [[Narodna stranka za slobodu i demokraciju (Nizozemska)|VVD]]-a od kojeg je [[Geert Wilders|Wilders]] [[1990-ih]] preuzeo ideje o superiornosti [[Zapadni svijet|zapadnjačkih]] [[Sistem vrijednosti|vrijednosti]] odnosno kritike [[Multikulturalizam|multikulturalnog društva]] i [[Imigracija|imigracijske]] politike.<ref>[[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 181. i 183.</ref> Međutim, Bolkestein je ujedno zagovarao [[Sloboda religije|slobodu religije]], međukulturalni dijalog, prijem [[Turska|Turske]] u [[EU]] i osudu [[SAD|američkih]] intervencija na [[Bliski Istok|Bliskom Istoku]], po čemu se bitno razlikuje od Wildersovih stavova razvijenih tokom neokonzervativne faze.<ref>[[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 183-184.</ref> Druga utjecajna ličnost u prijelaznoj ideološkoj fazi bila je [[Bart Jan Spruyt]], protestantski pisac koji je zajedno s [[Geert Wilders|Wildersom]] crpio ideje od [[Neokonzervativizam u SAD|američkih neokonzervativaca]]<ref name="Vossen102011.182.Pauwels2014.117"/> i na čijoj se interpretaciji nizozemskog konzervativizma temelji [[Stranka za slobodu|PVV]]-ov osnivački [[statut]].<ref name="Vossen102011.184">[[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 184.</ref> Wilders je ipak ubrzo nakon utemeljenja krenuo u novom smjeru ([[populizam]]), napuštajući pritom određene stavove odnosno usvajajući nove.<ref name="Vossen102011.184"/> U trojac kojeg se smatra ključnom inspiracijom za Wildersov [[Islamofobija|antiislamski]] aktivizam spadaju [[Pim Fortuyn]],<ref name="Fekete2009.200.Long32009.131.Vossen102011.180.182.187.Brown2012.24.110.111.221.Larsson2013.150.Oomen2013.107.108"/> [[Theo van Gogh]]<ref>Vidi:<br />• [[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 200.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 24, 110-111, 176-177. i 221.<br />• [[#Taras2012|Taras (2012)]], str. 134.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 150.<br />• [[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 93.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 172.</ref> i [[Ayaan Hirsi Ali]].<ref>Vidi:<br />• [[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 200.<br />• [[#Long32009|Long (mart 2009)]], str. 131.<br />• [[#Allen2010|Allen (2010)]], str. 3.<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 209.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 50.<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 183.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 24, 110-111, 176-177. i 221.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 150.<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 108-109.<br />• [[#Jusova2014|Jusová (2014)]], str. 93.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 33.</ref> Fenomen nove [[Radikalna desnica|ultradesnice]] pripisuje se Fortuynu, [[Coming out|otvorenom]] [[Homoseksualac|homoseksualcu]] i [[Populizam|populističkom]] političaru koji je prvi u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] počeo s agresivnim ispadima protiv [[Muslimani (vjernici)|muslimana]],<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 183.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 163.<br />• [[#Kundnani2012|Kundnani (2012)]], str. 52.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 150.<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 107.</ref> napadajući [[islam]] kao "antizapadnjačku" i "nazadnu" kulturu.<ref>Vidi:<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 150.<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 107.</ref> Usprkos tome što se [[Pim Fortuyn|Fortuyn]] i [[Geert Wilders|Wilders]] zapravo nikad nisu ni sreli, često ih se smatra istomišljenicima s obzirom da su obojica kritizirali [[progresivizam]] i zagovarali antiimigracijsku politiku, građanski [[nacionalizam]] umjesto nativizma, te načela [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]].<ref name="Vossen102011.183"/> Uzimajući u obzir pozive da se zabrani [[Kuran]], uvede specijalni porez za imigrante i prognaju neintegrirani muslimani, Wilders se u odnosu na njega ipak pokazao kao dosta radikalniji.<ref name="Vossen102011.183"/> Fortuynova karijera okončana je [[2002]]. kada ga je usmrtio radikalni aktivist za [[Zaštita okoliša|zaštitu okoliša]],<ref>Vidi:<br />• [[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 200.<br />• [[#Kundnani2012|Kundnani (2012)]], str. 52.<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 108.</ref> čime je otvoren put za političare sličnog kova, među njima i samom Wildersu.<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 179. i 183.<br />• [[#Kundnani2012|Kundnani (2012)]], str. 52.<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 108.</ref> Stavovi [[Pim Fortuyn|Fortuyna]] jako su utjecali i na [[Theo van Gogh|Thea van Gogha]],<ref name="Larsson2013.150"/> suradnika Hirsi Ali i aktivista koji je također gradio popularnost na islamofobiji<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 163.<br />• [[#Taras2012|Taras (2012)]], str. 134.</ref> i skončao kao žrtva atentata [[2004]]. godine.<ref>Vidi:<br />• [[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 200.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 14, 33, 101, 105, 108, 110. i 135.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 150.</ref> I Fortuyn i van Gogh vremenom su kod [[Geert Wilders|Wildersa]] i nizozemskih [[Radikalna desnica|ultradesničara]] stekli status junačkih [[mučenik]]a, zaštitnika zapadnjačkih vrijednosti i boraca za "istinu" o [[islam]]u, [[Muslimani (vjernici)|muslimanima]] i [[Imigracija|imigraciji]].<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 105.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 150.</ref> Kao bliska Wildersova suradnica i istomišljenica ističe se još [[Ayaan Hirsi Ali]], [[Oportunizam|oportunistička]] političarka koja je karijeru gradila na raznim [[manipulacija]]ma, uključujući lažiranje vlastite biografije zbog dobivanja [[azil]]a.<ref>Vidi:<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 209.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 108.<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 108-109.</ref> Popularnost u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] stekla je tvrdnjama da je [[Žensko genitalno sakaćenje|genitalno sakaćenje]] "islamska" praksa<ref name="Cherribi2010.210"/> i da je [[emancipacija]] žena isključivo [[Zapadni svijet|zapadnjački]] i [[Sekularizam|sekularni]] fenomen,<ref name="Jusova2014.93"/> a zajedno s Wildersom dodatno je pozivala na "liberalni džihad" tj. vojni intervencionizam po [[Bliski Istok|bliskoistočnim]] zemljama.<ref name="Vossen102011.183"/> Njeni stavovi svejedno se drže blažim od [[Geert Wilders|Wildersovih]] s obzirom da je povezivao islam sa svakom mogućom vrstom problema ([[kriminal]]om, [[Ubojstvo|ubojstvima]], [[nezaposlenost]]i).<ref name="Vossen102011.183"/> Nakon izbijanja afere oko krivotvorenja životopisa i prijetnji ministrice [[Rita Verdonk|Verdonk]] da će joj poništiti državljanstvo, Hirsi Ali se [[2006]]. preselila u [[SAD|Sjedinjene Države]]<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 108.<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 108-109.</ref> i zaposlila na [[Neokonzervativizam u SAD|neokonzervativnom]] [[American Enterprise Institute|Američkom poduzetničkom institutu (AEI)]],<ref>Vidi:<br />• [[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 200.<br />• [[#Sheehi2011|Sheehi (2011)]], III.</ref> što je u konačnici omogućilo Wildersu da zauzme njeno mjesto na nizozemskoj političkoj sceni.<ref>[[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 108-109.</ref> Ostale ličnosti koje su utjecale na razvoj njegove [[Islamofobija|islamofobije]] još su [[Oriana Fallaci]],<ref>Vidi:<br />• [[#Allen2010|Allen (2010)]], str. 3.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 117.</ref> [[Daniel Pipes]] i [[Norman Podhoretz]].<ref name="Vossen102011.183"/> ;Međunarodne veze Brojni analitičari ukazuju da je [[Geert Wilders|Wilders]] samo karika u lancu dobro organizirane i financirane [[Islamofobija|antiislamske]] kampanje.<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 186.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 17.<br />• [[#Abdullah2013|Abdullah (2013)]], str. 43.</ref> Dotični se postavio u ulogu centralne figure takvog kontinentalnog pokreta, predvodeći masu [[političar]]a i [[Aktivizam|aktivista]] koji žestoko napadaju [[Muslimani (vjernici)|muslimane]] i predstavljaju se kao obični ljudi umorni od ograničenja [[Politička korektnost|političke korektnosti]].<ref>[[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 173.</ref> U [[Evropa|Evropi]], njegovi glavni suradnici su [[UK|britanski]] [[Konzervativizam|konzervativni]] političari [[Malcolm Pearson]]<ref name="Brown2012.54.KnottPooleTaira2013a.139.KnottPooleTaira2013b.44.Grillo2015.139"/> i [[Caroline Cox]].<ref name="Grillo2015.139.227"/> Njihov savez kritičari opisuju "problematičnim", ističući da je potonja suosnivačica radikalnog ''[[One Jerusalem]]a'' i patron [[Evangelizam|evangeličkim]] organizacijama koje se bore protiv [[abortus]]a i [[LGBT prava]].<ref>[[#Grillo2015|Grillo (2015)]], str. 227.</ref> Osim s britanskim dvojcem, Wilders je na promoviranju ''Fitne'' u Evropi surađivao i s više drugih [[Radikalna desnica|ultradesničarskih]] odnosno [[Populizam|populističkih]] stranaka i organizacija.<ref name="BotjeVuijst15102009.Vossen102011.187.Brown2012.55.Lean2012.175.Ghere2015.171"/> Ipak, njegovi najbliži politički saveznici nalaze se u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] i [[Izrael]]u,<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 186.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 15.<br />• [[#Abdullah2013|Abdullah (2013)]], str. 43.</ref> što je karakteristika po kojoj se [[Stranka za slobodu|PVV]] generalno bitno razlikuje od navedenih evropskih grupa.<ref name="Vossen102011.186">[[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 186.</ref> Među američkim krugom kooperanata izdvajaju se [[Republikanska stranka SAD|republikanski]] senator [[Jon Kyl]],<ref name="Lean2012.175.Ghere2015.172"/> [[Frank Gaffney]] iz [[Center for Security Policy|CSP]]-a,<ref name="Lean2012.175"/> [[Konzervativizam u SAD|konzervativni]] aktivist [[David Horowitz]] iz [[David Horowitz Freedom Center|DHFC]]-a,<ref>Vidi:<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 186.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 176.</ref> [[Daniel Pipes]] iz [[Middle East Forum|MEF]]-a,<ref name="BotjeVuijst15102009.Vossen102011.186.Lean2012.175">Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 186.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.</ref> [[Robert Bruce Spencer|Robert Spencer]] s ''[[Jihad Watch]]a''<ref name="Vossen102011.186"/> i [[Pamela Geller]].<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 186.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 174-175.<br />• [[#Abdullah2013|Abdullah (2013)]], str. 43.</ref> Zajedničko svim navedenima je da kao i Wilders propagiraju navodnu prijetnju uništenja Izraela i [[Islamizacija|islamizacije]] [[Zapadni svijet|Zapada]].<ref name="BotjeVuijst15102009.Vossen102011.186.Lean2012.175"/> Poseban slučaj predstavlja [[Geert Wilders|Wildersov]] čvrst odnos s [[Izrael]]om, državom u kojoj je proveo mladost i koju je posjećivao na desetine puta.<ref name="BotjeVuijst15102009.Vossen102011.181"/> Još tokom karijere u [[Narodna stranka za slobodu i demokraciju (Nizozemska)|VVD]]-u izražavao je simpatije prema izraelskoj politici i upozoravao na potencijalnu prijetnju od iranskog [[:Kategorija:Iranske balističke rakete|balističkog programa]],<ref name="BotjeVuijst15102009.Vossen102011.181"/> međutim, njegovi stavovi bili su prilično umjereni – zalagao se za postizanje izraelsko-palestinskog mira, zgražavao se nad [[Izraelska sigurnosna ograda|sigurnosnom ogradom]] i kritizirao [[Ariel Šaron|Ariela Šarona]] zbog iste.<ref name="BotjeVuijst15102009"/> Izraelska veza pomogla je Wildersu da se ogradi od [[Fašizam|fašizma]] koji se pokazao fatalnim za ranije [[Nizozemska|nizozemske]] populističke stranke.<ref>[[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 187.</ref> U prijelaznoj [[Neokonzervativizam u SAD|neokonzervativnoj]] fazi postao je ekstremniji i počeo otvoreno poticati [[Agresorski rat|vojne napade]] na izraelske regionalne suparnike ([[Iran]] i [[Sirija|Siriju]]),<ref name="Vossen102011.183.Pauwels2014.117"/> a još drastičnija radikalizacija nastupila je nakon osnivanja [[Stranka za slobodu|PVV]]-a kada se zbližio s [[Neocionizam|neocionistima]] i [[Izraelska naselja|izraelskim naseljenicima]], osobito [[Avigdor Lieberman|Avigdorom Liebermanom]] iz [[Jisra'el bejtenu]]a odnosno [[Arje Eldad|Arjom Eldadom]] iz [[Hatikva (politička stranka)|Hatikve]] i [[Nacionalna unija (Izrael)|Nacionalne unije (HH)]].<ref name="BotjeVuijst15102009.Vossen102011.186">Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 186.</ref> Najednom je počeo nazivati [[Izrael]] "[[Mit o bedemu|bedemom civilizacije]]",<ref name="BotjeVuijst15102009"/> zagovarati izraelsku [[Aneksija|aneksiju]] [[Zapadna Obala|Zapadne Obale]]<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 186.<br />• [[#Kundnani2012|Kundnani (2012)]], str. 52.</ref> i progon svih [[Palestinci|Palestinaca]] u [[Jordan]].<ref name="BotjeVuijst15102009.Vossen102011.186"/> ''Fitna'', za koju brojni analitičari navode da nosi snažnu proizraelsku poruku,<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Majid2009|Majid (2009)]], str. 122.<br />• [[#DereskyChristopher2011|Deresky; Christopher (2011)]], str. 363.<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 181. i 186-187.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 176-177.</ref> prikazivana je u [[Kanada|Kanadi]] posredstvom lokalnih [[Cionizam|cionističkih]] organizacija,<ref name="Brown2012.54"/> kao i u [[jeruzalem]]skom [[Memorijalni centar Menahem Begin|Memorijalnom centru Menahem Begin]] (zbog odbijanja [[Kneset]]a) pod pokroviteljstvom [[Centar Ariel za politička istraživanja|ACPR]]-a.<ref name="BotjeVuijst15102009"/> Jedan od glavnih [[Filmski distributer|distributera]] filma bila je grupa ''[[Ruder Finn]]'',<ref name="Jusova2014.211.r35"/> proizraelska [[Odnosi s javnošću|PR]]-kompanija koja se dvije godine ranije aktivno angažirala na [[Spin (odnosi sa javnošću)|izvrtanju]] izjava tadašnjeg [[Predsjednik Irana|iranskog predsjednika]] [[Mahmud Ahmadinežad|Mahmuda Ahmadinežada]], povlačenju [[Reductio ad Hitlerum|paralela]] između dotičnog i [[Adolf Hitler|Hitlera]], te propagiranju tobožnje opasnosti od [[Iranski nuklearni program|iranskog]] izazivanja "[[Nuklearni holokaust|nuklearnog holokausta]]".<ref name="Schiffer2010.370"/> Usprkos tome što su na jeruzalemskoj konferenciji sudjelovali samo neocionisti i američki neokonzervativci, Wilders je najavljivao ambiciozni plan okupljanja "svih evropskih domoljuba protiv [[džihad]]a" pod jednu krovnu organizaciju, do čega naposljetku nije došlo.<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Vossen102011|Vossen (okt. 2011)]], str. 187.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 174.</ref> Nizozemski analitičari na temelju navedenih političkih veza i korištenog video materijala ističu izglednu mogućnost da iza pseudonima "Scarlet Pimpernel" i izvora financiranja filma stoje upravo ekstremistički [[Izraelska naselja|izraelski naseljenici]].<ref name="BotjeVuijst15102009"/> ;Rast popularnosti {{Quote box|width=35%|align=right|citat=''Da nije bilo njegove mržnje prema islamu, Geert Wilders bi ostao provincijski nizozemski parlamentarac malog značaja. Danas je svjetski poznat, uglavnom zbog traženja zabrane Kurana u svojoj zemlji, te zbog izrade sirovog kratkog filma koji prikazuje islam kao terorističku religiju.''|izvor=&nbsp;[[Ian Buruma]]<ref name="Cherribi2010.209.Cherribi2011.47.Lean2012.175.176">Vidi:<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 209.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 47.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175-176.</ref>}} Analitičari su suglasni u procjeni da je ''Fitna'' izuzetno pomogla [[Geert Wilders|Wildersu]] u proboju na nacionalnoj i međunarodnoj političkoj sceni,<ref>Vidi:<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 207.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 49.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175-176.<br />• [[#Taras2012|Taras (2012)]], str. 134.<br />• [[#KnottPooleTaira2013a|Knott; Poole; Taira (2013a)]], str. 139.<br />• [[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 115.</ref> a neki navode da bi bez filma ostao običan provincijski parlamentarac malog značaja.<ref name="Cherribi2010.209.Cherribi2011.47.Lean2012.175.176"/> Dvije godine prije objave ''Fitne'', na generalnim izborima [[2006]]. [[Stranka za slobodu|Stranka za slobodu (PVV)]] osvojila je devet od 150 zastupničkih mjesta u [[Predstavnički dom (Nizozemska)|Predstavničkom domu]] i time postala peta najjača stranka u državi.<ref name="Larsson2013.148"/> Takav rezultat navodi se kao relativno loš i njegovi uzroci ležali su u suradnji s nepopularnim [[Nacionalni front (Francuska)|Nacionalnim frontom (FN)]] i [[Flamanski interes|Flamanskim interesom (VB)]], odnosno u prisustvovanju [[Neofašizam|neofašista]] i [[Neonacizam|neonacista]] na stranačkim skupovima.<ref>[[#Akkerman2016|Akkerman (2016)]], str. 144.</ref> Međutim, anketa [[Maurice de Hond|de Hondove]] agencije ''[[Peil.nl|Peil]]'' pokazala je da bi Wilders osvojio dodatnih šest parlamentarnih mjesta u slučaju da su izbori održani dan nakon objave filma.<ref>Vidi:<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 207.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 49.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 176.</ref> Popularnost PVV-a kontinuirano je rasla i na sljedećim izborima održanim [[2010]]. osvojili su čak 24 mjesta, postavši tako trećom najjačom strankom.<ref>Vidi:<br />• [[#Taras2012|Taras (2012)]], str. 99.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 148.</ref> Određeni analitičari značaj ''Fitne'' donekle umanjuju i tvrde da se njeno postavljanje na [[internet]] nije toliko odrazilo na [[Anketa|anketne]] rezultate prvih par mjeseci, te da je do naglog uspona [[Stranka za slobodu|PVV]]-a došlo tek nakon dezintegracije konkurentske stranke [[Ponosni na Nizozemsku|Ponosni na Nizozemsku (TON)]] od [[Rita Verdonk|Rite Verdonk]].<ref>[[#Pauwels2014|Pauwels (2014)]], str. 115.</ref> Usprkos rastu popularnosti, najvećim [[Geert Wilders|Wildersovim]] neuspjehom smatra se izostanak toliko priželjkivanih [[Neredi|nereda]] i većih političkih promjena.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.40.Dijk32011.152.Brown2012.29.50.53.240.241.Larsson2013.157.158.161.Kinkhouwers52014.28.29">Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 40.<br />• [[#Dijk32011|Dijk (mart 2011)]], str. 152.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 29, 50, 53. i 240-241.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 157-158. i 161.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 28-29.</ref> ''Fitna'' je svejedno doprinijela jačanju [[Islamofobija|islamofobije]] u [[Nizozemska|Nizozemskoj]], polarizaciji društva i izraženijoj [[Diskriminacija|diskriminaciji]] [[Muslimani (vjernici)|muslimana]].<ref name="Oomen2013.110.126">[[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 110. i 126.</ref> Također, Wildersov aktivizam doveo je i do jačanja [[Rasizam|rasizma]] diljem zemlje,<ref>[[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 201.</ref> čemu se ponajviše suprostavljaju organizacije predvođene lokalnim muslimanskim aktivistima (poput [[Miriyam Aouragh|Mirijam Aurag]]).<ref>[[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 200-201.</ref> == Reakcije == ;Reakcije prije objave Reakcije na ''Fitnu'' uslijedile su još mjesecima prije njenog objavljivanja na [[internet]]u, počevši od [[28. novembra]] [[2007]]. kada je desničarski list ''[[De Telegraaf|Telegraaf]]'' objavio članak pod naslovom "Wildersov provokativni film".<ref name="Brown2012.31">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 31.</ref> Ubrzo je pokrenuta lavina novih reportaža o filmu, u čemu su lokalno prednjačili [[Konzervativizam|konzervativni]] dnevni listovi ''[[De Volkskrant|Volkskrant]]'', ''[[Trouw]]'' i ''[[Reformatorisch Dagblad]]'',<ref name="Brown2012.33"/> dok je na globalnoj razini bilo popraćeno od [[SAD|američkog]] ''[[The New York Times|New York Timesa]]'' do [[Indonezija|indonezijskog]] ''[[The Jakarta Post|Jakarta Posta]]''.<ref name="Brown2012.31"/> Njihove glavne teme bile su špekulacije o eskalaciji tenzija, [[datum]]u objavljivanja i [[Istina|istinitosti]] sadržaja.<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 29. i 31.</ref> Period iščekivanja na koncu se pokazao kao krucijalan za javni život ''Fitne'' jer je usprkos fizičkoj odsutnosti dobila spektakularne količine pažnje, ne samo po [[Masovni mediji|masovnim medijima]] već i u [[Politika|političkim]] diskusijama odnosno javnim [[Glasine|glasinama]].<ref name="Brown2012.32"/> Nekoliko sedmica uoči najave u ''Telegraafu'', [[Geert Wilders|Wilders]] je obznanio svoj projekt pojedinim vladinim dužnosnicima, alarmiravši pritom nacionalnog koordinatora za [[antiterorizam]] [[Tjibbe Joustra|Tjibbea Joustru]], ministra pravosuđa [[Ernst Hirsch Ballin|Ernsta Hirscha Ballina]], ministricu unutrašnjih poslova [[Guusje ter Horst]] i ministra vanjskih poslova [[Maxime Verhagen|Maximea Verhagena]].<ref name="Brown2012.32"/> Prvotna reakcija među političkim vrhom bila je relativno blaga,<ref>[[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 39.</ref> iako je ter Horst sedmicu prije novinske objave upozorila [[gradonačelnik]]e nizozemskih [[Popis gradova u Nizozemskoj|gradova]] na potencijalne napetosti.<ref name="Brown2012.32"/> Međutim, nakon što je krajem novembra o filmu informirana i [[javnost]], pretpostavljena [[Nasilje|nasilna]] reakcija kod domaćih i stranih [[Muslimani (vjernici)|muslimana]] postala je dominantna tema u [[mediji]]ma i jako je utjecala na formiranje službenih vladinih izvješća.<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 33.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 157.</ref> Prvi odgovor na najavu došao je od ministra [[Ernst Hirsch Ballin|Hirscha Ballina]] iz [[Kršćansko-demokratski apel|Kršćansko-demokratskog apela (CDA)]], koji je pozvao Wildersa da izbalansira [[Sloboda govora|slobodu izražavanja]] s poštovanjem i [[dijalog]]om, dodavši da je "validna rasprava moguća samo uz poštivanje tuđih uvjerenja".<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 33-34.</ref> [[A priori|Apriornu]] izjavu također je dao i ministar Verhagen (CDA), naglasivši da Wildersovi osobni stavovi nisu odraz onih nizozemske [[Vlada|vlade]] u cjelini.<ref name="Brown2012.34">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 34.</ref> Ostali političari odbijali su iznijeti [[Subjektivnost|subjektivno]] ili [[Politička stranka|stranačko]] stajalište, ističući da ne mogu unaprijed komentirati neobjavljen film – jedna od takvih bila je [[Femke Halsema]], liderka [[GroenLinks|Zelene ljevice (GL)]].<ref name="Brown2012.34"/> Istovremeno, nizozemska vlada se unatoč nepoznatom filmskom sadržaju pripremila na najgori mogući scenarij reakcija, naglašavajući da je spremna provesti mjere u slučaju izbijanja [[Neredi|nemira]].<ref name="Brown2012.34"/> Njeni [[Državna služba|službenici]] generalno su bili toliko zabrinuti zbog potencijalnih reperkusija da je [[Maxime Verhagen|Verhagen]] optužio [[Geert Wilders|Wildersa]] da svojim [[provokacija]]ma stavlja [[Nizozemci|Nizozemce]] diljem [[svijet]]a u opasnost.<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 34.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 157.</ref> Uz vladu i [[Tajna policija|tajnu policiju]], slično mišljenje izrazili su i dužnosnici van [[Nizozemska|Nizozemske]], poput [[NATO]]-vog [[Generalni sekretar NATO-a|generalnog sekretara]] [[Anders Fogh Rasmussen|Andersa Fogha Rasmussena]].<ref name="Larsson2013.157"/> Wilders je uzvratio da nema takvih namjera i da "jest loše" ukoliko se dogodi, ali da to "nije njegov problem".<ref name="Brown2012.34"/> Ova politička prepucavanja bila su [[Senzacionalizam|senzacionalistički]] popraćena u brojnim nizozemskim medijima.<ref name="Brown2012.34"/> U međuvremenu, gledišta nizozemskih [[Muslimani (vjernici)|muslimana]] bila su marginalizirana tj. pod sjenom daleko istaknutijih senzacionalističkih i špekulativnih [[vijest]]i, raportiranih (i produciranih) od strane medijskih glasila.<ref name="Brown2012.34"/> Analitičari ističu da je takva praksa u skladu s općom tendencijom nacionalnih rasprava o [[islam]]u, pri čemu se muslimane sistematski isključuje iz aktivnog sudjelovanja.<ref name="Brown2012.34"/> Usprkos tome što je velik broj nemuslimanskih komentatora (od [[političar]]a do [[Mediji|medija]]) predviđao salve [[Ljutnja|bijesa]] i [[Nasilje|nasilja]] kao odgovor na predstojeći film,<ref name="Brown2012.34"/> u dokumentiranim muslimanskim reakcijama zapravo nije bilo nikakve [[Panika|panike]].<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 34-35.</ref> Primjerice, dan nakon najave ''[[Trouw]]'' je objavio članak "Muslimani sliježu ramenima na Wildersov film o islamu" pozivajući se na članove [[Internetski portal|internetskog portala]] ''Maroc.nl'', Platforme za strance u Rijnmondu ({{jez-niz|Platform Buitenlanders Rijnmond}}, PBR) i Glasa marokanskih demokrata u Nizozemskoj ({{jez-niz|Stem van Marokkaanse Democraten Nederland}}, SMDN), navodeći pritom da su svi odreda mirno reagirali na javno obznanjivanje.<ref name="Brown2012.35">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 35.</ref> Iznimka među ovim prevladavajućim reakcijama bila je izjava Abdelmadžida Hajruna, čelnika [[Nederlandse Moslimraad|Nizozemskog muslimanskog vijeća]] ({{jez-niz|Nederlandse Moslimraad}}, NMR), čiji su komparativno drastični komentari o [[strah]]u da bi "alohtona [[Omladina|mladež]] mogla paliti [[automobil]]e po ulicama" [[Selektivan dokaz|selektivno preuzeti]] i naširoko cirkulirani u [[Masovni mediji|masovnim medijima]].<ref name="Brown2012.35"/> Interes je istovremeno postajao toliko jak da su na nizozemskim [[univerzitet]]ima održavana predavanja o još neprikazanom filmu.<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 53-54.</ref> Drugi i dramatičniji val anticipacijskih reakcija nastupio je u drugoj polovini januara [[2008]]. kada se bližio najavljeni datum objave filma odnosno kada je predsjednik vlade proglasio [[Izvanredna situacija|izvanrednu situaciju]].<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 39.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 35-36.</ref> Javna [[polemika]] je eskalirala, politički pritisak i medijska popraćenost intenzivirali, uz razliku da su se slutnje iščekivanja i straha proširile i van državnih granica.<ref name="Brown2012.35"/> Naime, ovoga puta oči međunarodne javnosti bile su uprte u [[Nizozemska|Nizozemsku]] i stoga se više nije raspravljalo samo o potencijalnim lokalnim izgredima nego i onim globalnim, kao i o izglednim [[Neprijateljstvo|neprijateljskim]] reakcijama političkih i [[Ulema|vjerskih vođa]] muslimanskog svijeta.<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 35-36.</ref> Učestale medijske reportaže o vladinim pripremnim i preventivnim mjerama samo su doprinijele ovom vidu [[Moralna panika|moralne panike]] i dodatno rasplamsale osjećaj nadolazeće opasnosti.<ref name="Brown2012.36">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 36.</ref> Premijer [[Jan Peter Balkenende]] preuzeo je ulogu glavnog posrednika krize, distancirao se od filma u ime [[Vlada|vlade]] i pozvao [[Geert Wilders|Wildersa]] na otkazivanje prikazivanja, uz obrazloženje da bi ono moglo naškoditi [[Nacionalna sigurnost|nacionalnoj sigurnosti]], nizozemskim državljanima u inozemstvu i [[Ekonomija|ekonomskim]] interesima.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.18.39.Amarasingam42009.Ihsanoglu2010.161.162.Brown2012.35.36.38.Larsson2013.152"/> U cilju smirivanja situacije, ministrica integracije [[Ella Vogelaar]] ([[Radnička stranka (Nizozemska)|PvdA]]) konzultirala se s islamskim organizacijama i zatražila da je kontaktiraju prije bilo kakvog javnog reagiranja, državni sekretar za socijalna pitanja [[Ahmed Aboutaleb|Ahmed Abutaleb]] (PvdA) pozvao je lokalne [[Muslimani (vjernici)|muslimane]] da se "drže zajedno" s ostalim [[Nizozemci]]ma, a ministrica unutrašnjih poslova [[Guusje ter Horst|ter Horst]] upozorila je sve [[Policija|policijske]], [[Vatrogasci|vatrogasne]] i [[Hitna medicina|hitne medicinske]] službe da budu pripravni i usredotočeni.<ref name="Brown2012.36"/> Zbog bojazni od ponavljanja [[Kontroverza oko Jyllands-Postenovih karikatura Muhameda|danske krize]] (dvije godine ranije), mjere predostrožnosti poduzete su i na međunarodnom planu.<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 40.<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 111.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 36.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 157.</ref> Nizozemska [[ambasada]] u pakistanskom [[Islamabad]]u postavila je obavijest o filmu na svom [[web-sajt]]u i uputila veleposlanike da prijave sve javne reakcije,<ref name="Brown2012.36"/> dok su u brojnim muslimanskim državama izrađivani i planovi [[Evakuacija|evakuacije]] nizozemskih državljana.<ref name="Larsson2013.157"/> Tokom februara također su provedeni razgovori s [[Evropska unija|Evropskom unijom]] i [[Arapska liga|Arapskom ligom]] prilikom kojih je [[Ahmed Aboutaleb|Abutaleb]] upozorio da bi [[Nasilje|nasilne]] reakcije na film bile "upravo ono što Wilders želi".<ref name="Brown2012.37"/> Službeni [[Teheran]] pozvao je na zabranu filma s obrazloženjem da "krši prava svih [[Muslimani (vjernici)|muslimana]]",<ref name="Brown2012.37"/> [[egipat]]ski ministar vanjskih poslova [[Ahmed Abul Gejt]] opisao je "žalosnim" da evropski političari grade popularnost napadajući [[Religija|religiju]] drugih,<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 37-38.</ref> a [[Pakistan]] je u znak [[Diplomatska nota|diplomatskog protesta]] privremeno opozvao svog veleposlanika iz [[Den Haag]]a.<ref name="Brown2012.38">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 38.</ref> Usto, po [[Popis gradova u Pakistanu|pakistanskim gradovima]] zabilježeni su i organizirani [[prosvjed]]i, kao i u [[Afganistan]]u, [[Indonezija|Indoneziji]] i samoj [[Nizozemska|Nizozemskoj]].<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 40.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 38.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 157.</ref> Vlade Pakistana, Indonezije, [[Turska|Turske]] i [[Tajland]]a dodatno su pokušale [[Cenzura na internetu|blokirati]] ''[[YouTube]]'' i tako onemogućiti distribuciju filma.<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 39.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 157.</ref> Komentirajući ovakav razvoj događaja, ministar vanjskih poslova [[Maxime Verhagen|Verhagen]] istaknuo je da se imidž Nizozemske ne narušava samo u državama poput [[Iran]]a, [[Sirija|Sirije]] i [[Sudan]]a, već i u [[Zapadna kultura|prozapadnim]] zemljama poput [[Indonezija|Indonezije]], [[Kuvajt]]a i [[Jordan]]a.<ref name="Brown2012.38"/> Također, pozvao je [[Evropska unija|EU]] na [[solidarnost]] s nizozemskom vladom i njenim stavom prema filmu.<ref name="Brown2012.38"/> Treći i posljednji val reakcija prije objave uslijedio je polovinom februara [[2008]]. kada je [[Geert Wilders|Wilders]] razotkrio naslov filma (''Fitna''), iza čega je nastupila žustra javna rasprava o tome treba li vlada zabraniti film ili ne.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.39.40.Brown2012.37.39"/> Kao glavni argumenti za [[Filmska cenzura|cenzuru]] navođeni su zabrinutost za nizozemske [[Kompanija|kompanije]] i građane u inozemstvu, odnosno neminovno ugrožavanje [[Nacionalna sigurnost|državne sigurnosti]].<ref name="Brown2012.38"/> Premijer [[Jan Peter Balkenende|Balkenende]] tako je ustvrdio da nije pitanje hoće li biti [[Neredi|nemira]], već "kada i gdje će doći do eskalacije".<ref name="Brown2012.38"/> S druge strane, protivnici zabrane invocirali su pravo na [[Sloboda govora|slobodu izražavanja]]<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 40.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 39.</ref> i inzistirali da vlada ne može blokirati prikazivanje na temelju nepoznatog i špekulativnog sadržaja, što se u konačnici pokazalo presudnim za odluku.<ref name="Brown2012.39">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 39.</ref> Sam Wilders opetovano je isticao da potencijalni incidenti "nisu njegov problem"<ref name="Brown2012.34"/> i odbio je ponudu čelnika [[Antiterorizam|antiterorističkog]] odjela [[Tjibbe Joustra|Tjibbea Joustre]] da pregleda film i utvrdi potrebne sigurnosne mjere.<ref name="Brown2012.39"/> Također, prozivao je premijera za "kukavičluk"<ref name="Larsson2013.153"/> i opisivao vladu kao "primjer slabe i propale [[Politička korektnost|političke korektnosti]]", tvrdeći da će sve to biti kompenzirano njegovim filmom i da će otvoriti "objektivnu" raspravu o [[islam]]u.<ref name="Larsson2013.157"/> Krajem februara, [[SAD|američki]] ''[[Fox Broadcasting Company|Fox News]]'' izvijestio je da Wilders dobiva prijetnje smrću od članova [[Al-Kaida|al-Kaide]],<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 51.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 157.</ref> no informacija se kasnije pokazala [[Laž|neistinitom]].<ref name="Koning2932008"/> ;Reakcije u Nizozemskoj {{Quote box|width=35%|align=right|citat=''U ime nizozemske vlade, želio bih reagirati na internetski film g. Wildersa. Film prikazuje slike nasilnih djela i tvrdi da su islam i Kuran odgovorni za iste. Vlada osuđuje takve postupke i one koji su ih počinili. Film izjednačava islam s nasiljem, no mi odbacujemo takvu interpretaciju jer velika većina muslimana odbacuje ekstremizam i nasilje. Štoviše, žrtve toga često su sami muslimani i stoga žalimo što je g. Wilders objavio ovaj film. Vjerujemo da nema nikakvu drugu svrhu osim vrijeđanja. Međutim, uvrijeđenost se nikada ne smije koristiti kao izgovor za agresivnost i prijetnje. Vlada je ohrabrena inicijalnim suzdržanim reakcijama nizozemskih muslimanskih organizacija. Muslimani, kršćani i ljudi drugih uvjerenja mogu lako živjeti zajedno u miru. Problem nije religija, nego zloupotreba religije za sijanje mržnje i netolerancije, zbog čega pozivamo na poštivanje svačijih najdubljih uvjerenja. Svjesni smo briga i emocija u međunarodnoj muslimanskoj zajednici proizašlih zbog filma. Nedavno smo razgovarali s mnogim ljudima u zemlji i inozemstvu o promicanju međusobnog razumijevanja, i nastaviti ćemo takvim smjerom. Nizozemska vlada zalaže se za društvo u kojem sloboda i poštovanje idu ruku pod ruku, a takvo društvo zahtjeva posvećenost i predanost. Protivimo se ekstremizmu i svatko tko prekrši zakon biti će strogo kažnjen. Riješimo probleme radeći skupa, prionimo jedni drugima i izgradimo pouzdanje i povjerenje. Pobijedimo predrasude zajedno, sigurno ćemo uspjeti.''|izvor=&nbsp;[[Jan Peter Balkenende|J. P. Balkenende]], premijer Nizozemske<ref name="Larsson2013.158">[[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 158.</ref>}} Usprkos silnoj [[Mediji|medijskoj]] pompi, atmosfera nakon [[internet]]ske objave ''Fitne'' bila je [[mir]]na i obilježena službenim osudama [[Islamofobija|antiislamske]] poruke filma,<ref name="Brown2012.50">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 50.</ref> pristignutih od nizozemskog [[premijer]]a, [[Vlada|vlade]] i istaknutih [[političar]]a.<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 21.<br />• [[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 123. i 232.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 51.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 161.</ref> Prvi se oglasio predsjednik vlade [[Jan Peter Balkenende]],<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 51.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 169.</ref> izdavši vladino [[priopćenje za javnost]] (v. desno) u kojem se decidirano odbacuje predbacivanje zlodjela [[Kuran]]u i izjednačavanje [[islam]]a s [[nasilje]]m, uz napomenu da velika većina [[Muslimani (vjernici)|muslimana]] odbacuje [[ekstremizam]] i da su nerijetko sami žrtve istog.<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 51-52.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 158.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 169.</ref> Nadalje se izražava žaljenje zbog objavljivanja filma jer nema nikakvu drugu svrhu osim vrijeđanja,<ref>Vidi:<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 158.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 169.</ref> ali se istovremeno napominje da uvrijeđenost ne smije biti izgovor za [[agresivnost]] i prijetnje,<ref name="Brown2012.52.Larsson2013.158">Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 52.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 158.</ref> odnosno upozorava da će svatko tko prekrši [[zakon]] biti strogo kažnjen.<ref name="Larsson2013.158"/> Priopćenje dodatno hvali suzdržanu reakciju nizozemskih muslimanskih organizacija,<ref name="Brown2012.52.Larsson2013.158"/> ističe da nije problem [[religija]] već zloupotreba religije za sijanje [[Mržnja|mržnje]] i [[Diskriminacija|netolerancije]],<ref name="Larsson2013.158"/> te na kraju poziva na zajedništvo, suradnju i povjerenje.<ref name="Brown2012.52.Larsson2013.158"/> [[Jan Peter Balkenende|Balkenendeov]] pristup analitičari uspoređuju s onim [[Švedska|švedskog]] premijera [[Fredrik Reinfeldt|Fredrika Reinfeldta]] koji je [[2007]]. slično reagirao na kontroverzu [[Lars Vilks|Vilksovih]] karikatura, ostvarivši produktivan [[dijalog]] s lokalnom muslimanskom zajednicom i poslavši snažnu poruku [[Ummet|islamskom svijetu]] da vlasti ne podržavaju stajališta autora.<ref name="Larsson2013.158"/> Na identičan način, nizozemska vlada se ogradila od ''Fitne'' i [[Geert Wilders|Wildersovih]] stavova, iako se očitovala da dotični zadržava pravo na [[Sloboda govora|slobodu izražavanja]].<ref name="Larsson2013.158"/> Osim vlade, ovu poziciju također je zauzela i većina nizozemskih političara.<ref name="Larsson2013.158"/> Glavna tema među [[Predstavnički dom (Nizozemska)|parlamentarcima]] bila je usmjerena na Wildersove motive<ref name="VisZoonenMihelj2011.111"/> i svi su bili suglasni da je riječ o pokušaju generiranja [[strah]]a.<ref name="Brown2012.52">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 52.</ref> [[Mariëtte Hamer]] iz [[Radnička stranka (Nizozemska)|Radničke stranke (PvdA)]] osudila je filmsku poruku kao "[[Anksioznost|anksioznu]]", a [[Jan Marijnissen]] iz [[Socijalistička stranka (Nizozemska)|Socijalističke stranke (SP)]] opisao ju je "[[Paranoja|paranoidnom]]".<ref name="Brown2012.52"/> [[Mark Rutte]] iz [[Narodna stranka za slobodu i demokraciju (Nizozemska)|Narodne stranke za slobodu i demokraciju (VVD)]] nazvao je Wildersa "političkim [[Piromanija|piromanom]]",<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 40.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 52.</ref> dok ga je [[Alexander Pechtold]] iz [[Demokrati 66|Demokrata 66 (D66)]] opisao kao "izuzetno preplašenog čovjeka".<ref name="Brown2012.52"/> Svi navedeni komentari naišli su na velik odjek u domaćim [[mediji]]ma.<ref name="Brown2012.51">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 51.</ref> Arnoud van Doorn, jedan od bliskih [[Geert Wilders|Wildersovih]] stranačkih kolega iz [[Stranka za slobodu|PVV]]-a i sudionik na [[Filmski producent|produkciji]] ''Fitne'', ranih [[2010-ih]] distancirao se od filma, stranke i njihove [[Islamofobija|islamofobije]], te [[2013]]. konvertirao na [[islam]].<ref>[[#Bunyamin2014|Bunyamin (2014)]], str. 143.</ref> Uz političare, nezadovoljstvo filmom izrazili su i [[Poslovanje|poslovni]] odnosno [[Radnik|radnički]] vođe koji su strahovali od međunarodnog bojkota nizozemskih [[proizvod]]a,<ref name="Ghere2015.169">[[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 169.</ref> a neke multinacionalne kompanije najavile su i tužbu protiv Wildersa ukoliko dođe do problema u [[Međunarodna trgovina|vanjskoj trgovini]].<ref>[[#Fekete2009|Fekete (2009)]], str. 232.</ref> Reakcija nizozemskog [[Javno mnijenje|javnog mnijenja]] bila je pretežito negativna<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 69.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 50.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 28.</ref> i film je naišao na ekstenzivne kritike muslimanskih i nemuslimanskih [[organizacija]] i [[individua]].<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 240.<br />• [[#KnottPooleTaira2013a|Knott; Poole; Taira (2013a)]], str. 139.</ref> Studije iz jula [[2008]]. pokazale su da je ''Fitnu'' pogledalo 52&#8239;[[%]] [[Nizozemci|Nizozemaca]] (71&#8239;% [[muškarac]]a i 29&#8239;[[%]] [[žena]]),<ref>[[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 68.</ref> odnosno da je {{nowrap|11 – 18&#8239;%}} populacije izrazilo pozitivan, {{nowrap|26 – 40&#8239;[[%]]}} suzdržan i {{nowrap|44 – 63&#8239;%}} negativan stav.<ref>[[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 69.</ref> Također, ista istraživanja ukazala su da gledanje filma jest utjecalo na jačanje animoziteta prema [[Muslimani (vjernici)|muslimanima]] i [[Imigracija|imigrantima]].<ref>[[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 70.</ref> Analitičari kao dodatan zabrinjavajući podatak ističu da se ''Fitna'' pokazala efikasnom kod [[Ciljana publika|ciljane publike]], uzimajući u obzir [[Anketa|anketne]] rezultate [[Maurice de Hond|de Hondove]] agencije ''[[Peil.nl|Peil]]'' prema kojima 49&#8239;[[%]] gledalaca vjeruje da je film [[Istina|istinit]] (provedeno dan nakon premijere).<ref>Vidi:<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 207.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 48-49.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 176.</ref> Nasuprot tome, stotine antirasističkih aktivista održalo je [[Nenasilni otpor|nenasilne]] [[prosvjed]]e na ulicama [[Popis gradova u Nizozemskoj|nizozemskih gradova]],<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 21.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 241.</ref> argumentirajući da film samo doprinosi postojećem raspoloženju [[Mržnja|mržnje]] i [[Tjeskoba|tjeskobe]] u [[Nizozemska|Nizozemskoj]].<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.21"/> Glavni organizator skupa u [[Amsterdam]]u bila je udruga [[Nederland Bekent Kleur|Nizozemska priznaje boje]] ({{jez-niz|Nederland Bekent Kleur}}, NBK).<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.21"/> U nizozemskim medijima, [[Karikatura|karikaturisti]] i [[Intelektualac|intelektualci]] ridikulizirali su [[Geert Wilders|Wildersa]].<ref name="Cherribi2010.207.Cherribi2011.48"/> Nakon virtualne premijere, oči nizozemske [[javnost]]i bile su uprte u lokalnu muslimansku zajednicu,<ref name="Brown2012.50"/> međutim, njihovi [[autoritet]]i dali su suzdržane odgovore<ref name="Brown2012.52.Larsson2013.158"/> i uspješno su se angažirali na smirivanju globalnih reakcija,<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 50-51.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 161.</ref> a neki među njima čak su izrazili olakšanje poslije gledanja filma.<ref name="Larsson2013.157"/> [[Mohamed Rabbae|Muhamed Rabai]], čelnik [[Landelijk Beraad Marokkanen|Marokanskog nacionalnog vijeća]] ({{jez-niz|Landelijk Beraad Marokkanen}}, LBM), poručio je građanima [[islam]]skih zemalja da su nizozemski [[Muslimani (vjernici)|muslimani]] u najboljoj poziciji za analiziranje situacije u državi i za determiniranje odgovora Wildersu, pozvavši ih pritom da slijede njihovu strategiju i izbjegavaju nasilne incidente jer će svaki sukob s [[Nizozemska|Nizozemskom]] značiti i koliziju s njima samima.<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 50-51.</ref> ''Fitnu'' su osudile i druge muslimanske organizacije,<ref name="Brown2012.50"/> među njima i Arapska evropska liga ({{jez-niz|Arabisch-Europese Liga}}, AEL) koja je prozvala [[Geert Wilders|Wildersa]] za [[rasizam]].<ref name="Amarasingam42009"/> Brojni muslimanski građani u Nizozemskoj bili su uvrijeđeni, ljuti i uzrujani zbog filma,<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 241.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 158.</ref> ali ujedno i svjesni da uradak ne odražava stavove političkog vodstva.<ref name="Larsson2013.158"/> Suzdržane reakcije zabilježene su i u komentarima po islamskim [[Internetski forum|internetskim forumima]] gdje je apelirano na mirne odgovore i proteste protiv filma.<ref name="Larsson2013.161"/> Podršku [[Muslimani (vjernici)|muslimanskoj]] zajednici izrazio je i [[Centraal Joods Overleg|Centralni jevrejski odbor]] ({{jez-niz|Centraal Joods Overleg}}, CJO),<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 21.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 158.</ref> krovna organizacija nizozemskih [[Jevreji|Jevreja]], kritiziravši filmski fokus na antijevrejska propovijedanja kao kontraproduktivan<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.21"/> i osudivši [[Generalizacija|generalizacijski]] odnosno [[stereotip]]ni prikaz muslimana kao [[Terorizam|terorista]].<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 21.<br />• [[#Majid2009|Majid (2009)]], str. 122.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 158.</ref> Najvećim neuspjehom ''Fitne'' drži se činjenica da film nije izazvao nikakve [[Nasilje|nasilne]] reakcije i [[Neredi|nerede]],<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.40.Dijk32011.152.Brown2012.29.50.53.240.241.Larsson2013.157.158.161.Kinkhouwers52014.28.29"/> usprkos žarkim željama samog [[Geert Wilders|Wildersa]],<ref>Vidi:<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 207.<br />• [[#Cherribi2011|Cherribi (2011)]], str. 49.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 37.</ref> kao i predviđanjima [[Mediji|medija]],<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 40.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 34, 50, 53. i 240.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 29.</ref> [[političar]]a<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 40.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 38, 50. i 240.</ref> i [[Policija|policijskih službi]].<ref>[[#Dijk32011|Dijk (mart 2011)]], str. 135.</ref> [[Prosvjed]]i protiv filma jesu održani, međutim, bili su relativno malobrojni i [[Nenasilni otpor|nenasilnog karaktera]].<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 50. i 241.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 29.</ref> Euforiju oko iščekivanih nemira analitičari opisuju [[humor]]ističnom, navodeći da su ljudi zbog praćenja [[Televizijski program|TV-programa]] napuštali radna mjesta i da su se horde [[Novinar|reportera]] satima skupljale na frekventnim [[Javni prostor|javnim mjestima]], iako nije bilo ničeg za izvijestiti.<ref name="Brown2012.53">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 53.</ref> Razlozi neučinkovitosti filma su višestruki i u prvom redu navode se [[Kinematografija|kinematografska]] neprofesionalnost, vulgarna [[estetika]] i očita [[Medijska manipulacija|manipulativna]] retorika, zbog čega ga [[publika]] nije doživljavala ni [[Objektivnost|objektivnim]] ni [[Provokacija|provokativnim]].<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 29, 50. i 240.</ref> Drugi važan faktor bio je angažman nizozemske [[Vlada|vlade]] protiv Wildersa odnosno njihova uska kooperacija s lokalnom i globalnom muslimanskom zajednicom, što eksperti ističu kao dobar model za potencijalne tenzije u [[budućnost]]i.<ref>[[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 158-159. i 161.</ref> Konačno, ključnim faktorom pokazale su se indiferentne reakcije samih [[Muslimani (vjernici)|muslimana]],<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 240.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 161.</ref> parcijalno uvjetovane razumijevanjem da su [[vlast]]i protiv prikazivanja i sadržaja ''Fitne''.<ref name="Larsson2013.158"/> Njihove odgovore i pozive na [[mir]] analitičari dovode u proturječnost s filmskom porukom o tobožnjoj "nasilnoj prirodi [[islam]]a".<ref name="Larsson2013.161"/> Kao i u Nizozemskoj, [[neredi]] nisu zabilježeni ni u muslimanskim zemljama,<ref name="BotjeVuijst15102009.Brown2012.50.51.Kinkhouwers52014.29">Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 50-51.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 29.</ref> niti su se ostvarila predviđanja o ekonomskom bojkotu<ref name="BotjeVuijst15102009"/> – jedini ovjereni primjer bila je trgovina u [[Oman]]u koja je bojkotirala [[Nizozemska|nizozemske]] i [[Danska|danske]] proizvode.<ref name="Brown2012.38"/> Godinama nakon premijere film više nije bio predmetom [[Kontroverza|kontroverzi]]<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 57.</ref> i među stanovnicima Nizozemske očvrsnula je raširena percepcija o njegovom debaklu.<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 28.</ref> ;Međunarodne reakcije Objava ''Fitne'' također je rezultirala negativnim reakcijama i prigovorima na [[Međunarodni odnosi|međunarodnoj razini]],<ref name="Brown2012.52"/> osobito od strane političkih dužnosnika iz [[Muslimani (vjernici)|muslimanskih]]<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 52. i 240.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 159.</ref> i [[Arapski svijet|arapskih zemalja]].<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.21"/> [[Saudijska Arabija|Saudijska]] [[ambasada]] u [[Den Haag]]u napomenula je da je film pun grešaka i netočnih navoda, što bi moglo dovesti do [[Islamofobija|mržnje prema muslimanima]].<ref>[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 52-53.</ref> Glasnogovornik [[iran]]skog ministarstva vanjskih poslova opisao je film odvratnim i pozvao na obustavu daljnjeg prikazivanja.<ref name="Brown2012.53"/> [[Indonezija]] je nazvala film uvredom za [[islam]], skrivenom pod krinkom [[Sloboda govora|slobode izražavanja]],<ref name="Brown2012.53"/> a njen predsjednik [[Susilo Bambang Yudhoyono|Susilo Bambang Judojono]] Wildersu je potpisao doživotnu [[Persona non grata|zabranu]] ulaska u zemlju.<ref name="Ghere2015.169"/> [[Pakistan]] je cenzurirao ''[[YouTube]]'' na period od jednog [[dan]]a tj. sve dok film nije uklonjen.<ref name="Cherribi2010.207.Cherribi2011.48"/> Indonezijska i pakistanska vlada dodatno su izdale upozorenja [[web-sajt]]ovima da će biti [[Cenzura na internetu|blokirani]] na nacionalnom nivou ukoliko prikažu film.<ref name="ZoonenVisMihelj62011.1284"/> Osude ''Fitne'' pristigle su i iz [[Turska|Turske]] koja je krajem [[2009]]. objavila da neće primiti nizozemsku [[Predstavnički dom (Nizozemska)|parlamentarnu]] [[Delegacija|delegaciju]] ako [[Geert Wilders|Wilders]] bude među njima.<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 250.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1284.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 26.</ref> Ukupno 26 [[ambasador]]a iz većinski muslimanskih država pozvalo je [[Nizozemska|nizozemske]] vlasti da [[Filmska cenzura|zabrane film]].<ref name="Lean2012.175"/> Navedene političke opaske bile su popraćene manjim [[prosvjed]]ima po gradovima [[Afganistan]]a, [[Indija|Indije]], [[Pakistan]]a i [[Južna Afrika|Južne Afrike]],<ref name="Brown2012.51"/> proteklih bez ikakvih incidenata.<ref name="BotjeVuijst15102009.Brown2012.50.51.Kinkhouwers52014.29"/> [[Filipini|Filipinska]] vlada izrazila je [[solidarnost]] s islamskim svijetom i osudila sadržaj filma, uz napomenu da eventualne nasilne reakcije neće smatrati opravdanima.<ref name="Brown2012.53"/> Oštre kritike na račun ''Fitne'' uputili su još [[Australija]],<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.21"/> [[Danska|danski]] ministar vanjskih poslova [[Per Stig Møller]],<ref name="Brown2012.52"/> te brojni drugi [[Evropa|evropski]] [[diplomat]]i.<ref name="Brown2012.52"/> Wildersovi pokušaji prikazivanja filma naišli su na odbijenicu od [[Češka|češkog]] [[Parlament Češke|parlamenta]], [[izrael]]skog [[Kneset]]a,<ref name="BotjeVuijst15102009"/> [[Evropski parlament|parlamenta]] [[Evropska unija|Evropske unije]]<ref name="Brown2012.54"/> i [[UK|britanskog]] [[Dom lordova|Doma lordova]], a britanska [[Ministar unutrašnjih poslova UK|ministrica unutrašnjih poslova]] [[Jacqui Smith]] dodatno mu je izrekla šestomjesečnu zabranu ulaska u zemlju.<ref name="ZoonenVisMihelj112010.250.ZoonenVisMihelj62011.1284.Brown2012.54.55.Lean2012.175.ZoonenVisMihelj2012.26.KnottPooleTaira2013a.139.KnottPooleTaira2013b.44.Grillo2015.139"/> {{Quote box|width=35%|align=right|citat=''(1) Najoštrije osuđujemo ovaj očiti pokušaj napada na islam i njegove svetinje, koji zloupotrebljava vrijednosti tolerancije na kojima je uspostavljena suvremena Evropa.<br />(2) Cijenimo i aplaudiramo usvojenom stavu nizozemske vlade o osudi ove gole agresije i pozivamo evropske političare da postupe odgovorno i okončaju val mržnje i animoziteta usmjeren protiv muslimana.<br />(3) Pozivamo mudre i odgovorne ljude u evropskim društvima da ustraju protiv takvih koji zloupotrebljavaju slobodu izražavanja i rabe je za promoviranje poruka mržnje.<br />(4) Nadalje, pozivamo muslimane da usvoje mudar stav pri obrani svoje vjere, da se ne daju isprovocirati jer takve reakcije koriste ciljevima navedene zlonamjerne manjine, te da u suočavanju slijede civiliziran pristup koji utjelovljuje toleranciju islama.<br />(5) Naglašavamo da smo partneri svim mudrim inicijativama i da ćemo poduprijeti sve odgovorne akcije čiji je cilj okončavanje ovog vala mržnje protiv muslimana. Njegujemo sve čime se postiže miran suživot između pripadnika različitih kultura i religija.''|izvor=&nbsp;priopćenje [[Organizacija islamske konferencije|Organizacije islamske konferencije (OIC)]]<ref>[[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 159-160.</ref>}} Uz dužnosnike i vlade specifičnih [[država]], protiv ''Fitne'' su se angažirale i [[Međunarodna organizacija|internacionalne organizacije]], među kojima se posebno ističe [[Organizacija islamske konferencije|Organizacija islamske konferencije (OIC)]].<ref name="Ihsanoglu2010.161">[[#Ihsanoglu2010|İhsanoğlu (2010)]], str. 161.</ref> Odmah nakon objave filma, generalni sekretarijat OIC-a uputio je [[Diplomatska nota|protestnu notu]] nizozemskim [[ambasada]]ma, zatraživši od njihove vlade i ministra vanjskih poslova [[Maxime Verhagen|Maximea Verhagena]] da postupe u skladu s odredbama čl. 10. [[Evropska konvencija o ljudskim pravima|Evropske konvencije o ljudskim pravima (ECHR)]] i poduzmu hitne preventivne mjere tj. zaustave daljnja prikazivanja.<ref name="Ihsanoglu2010.161"/> Verhagen je uzvratio da vlada shvaća ozbiljnost situacije i u njeno ime se distancirao od filma.<ref name="Ihsanoglu2010.162">[[#Ihsanoglu2010|İhsanoğlu (2010)]], str. 162.</ref> [[Organizacija islamske konferencije|OIC]] je također uputila prigovore na adrese više [[Evropa|evropskih]] čelnika, uključujući [[Slovenija|slovenskog]] ministra vanjskih poslova [[Dimitrij Rupel|Dimitrija Rupela]] čija je država [[Predsjedništvo Vijeća Evropske unije|predsjedala]] [[Vijeće Evropske unije|Vijećem Evropske unije]], [[Finska|finskog]] ministra vanjskih poslova [[Ilkka Kanerva|Ilkke Kanerve]] koji je predsjedao [[Organizacija za evropsku sigurnost i suradnju|Organizacijom za evropsku sigurnost i suradnju (OESS)]], generalnog sekretara [[Vijeće Evrope|Vijeća Evrope]] [[Terry Davis (političar)|Terryja Davisa]] i [[UN]]-ovog visokog predstavnika [[Savez civilizacija|Saveza civilizacija (UNAOC)]] [[Jorge Sampaio|Jorgea Sampaija]], prenoseći duboku zabrinutost muslimanskog svijeta i pozivajući na hitnu intervenciju temeljem čl. 20. st. 2. [[Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima|Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (ICCPR)]], relevantnog za slučaj.<ref name="Ihsanoglu2010.162"/> Paralelna pisma u kojima se poziva na intervenciju Organizacija islamske konferencije uputila je i [[Sekretarijat Ujedinjenih naroda|Sekretarijatu]] [[UN]]-a, [[Evropska unija|Evropskoj uniji]] i drugim [[institucija]]ma.<ref name="Ihsanoglu2010.162"/> U [[Priopćenje|priopćenju]] izdanom dan nakon objave ''Fitne'' (v. desno), [[Organizacija islamske konferencije|OIC]] je najoštrije osudila film kao evidentan pokušaj napada na [[islam]],<ref>Vidi:<br />• [[#Ihsanoglu2010|İhsanoğlu (2010)]], str. 162.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 159.</ref> pohvalila je usvojeni kritički stav [[Nizozemska|nizozemske]] vlade, pozvala [[Evropa|evropske]] političare da postupe odgovorno i spriječe val [[Islamofobija|antimuslimanskog animoziteta]],<ref name="Larsson2013.159">[[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 159.</ref> apelirala Evropljanima da ustraju protiv onih koji zloupotrebljavaju [[Sloboda govora|slobodu izražavanja]] za raspačavanje poruka [[Mržnja|mržnje]],<ref name="Larsson2013.159"/> pozvala muslimane da brane svoju vjeru na [[Mudrost|mudar]] i [[Civilizacija|civiliziran]] način odnosno da se ne daju [[Provokacija|isprovocirati]],<ref name="Larsson2013.160">[[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 160.</ref> te pozdravila sve [[mir]]ne inicijative čiji je cilj zaustavljanje lavine netrpeljivosti i promicanje [[Multikulturalizam|multikulturalne]] koegzistencije.<ref name="Larsson2013.160"/> Uz dva odvojena priopćenja koji osuđuju film,<ref name="Ihsanoglu2010.162"/> OIC-ovi bilteni za [[mart]] i [[april]] [[2008]]. dokumentirali su 57 odnosno 44 različita [[Novine|novinska]] članka koji se bave ''Fitnom''.<ref name="Brown2012.51"/> Film je osudio i [[Generalni sekretar Ujedinjenih naroda|UN-ov generalni sekretar]] [[Ban Ki-moon]], opisavši ga "uvredljivo antiislamskim"<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 21.<br />• [[#Ihsanoglu2010|İhsanoğlu (2010)]], str. 162.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.</ref> i dodavši da "stvarni razdor nije između [[Muslimani (vjernici)|muslimanskih]] i [[Zapadni svijet|zapadnih]] društava kao što neki uvjeravaju, već između malog broja [[Ekstremizam|ekstremista]] na suprotnim stranama i sa zajedničkim interesima izazivanja sukoba".<ref>Vidi:<br />• [[#KazhimHamzah2008|Kazhim; Hamzah (2008)]], str. 22.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 52.</ref> Dodatne kritike pristigle su od dužnosnika [[Evropska unija|Evropske unije]],<ref>Vidi:<br />• [[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 21.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 52.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 169.</ref> među njima i [[Terry Davis (političar)|Terryja Davisa]] koji je opisao film "neukusnom [[Manipulacija|manipulacijom]] i iskorištavanjem neznanja, [[predrasuda]] i [[strah]]ova",<ref name="Ihsanoglu2010.162"/> te [[Dimitrij Rupel|Dimitrija Rupela]] koji je izjavio da "nema drugu svrhu osim širenja mržnje".<ref name="Ihsanoglu2010.162"/> Prema mišljenju OIC-a, snažna reakcija međunarodne zajednice protiv filma bila je poruka da [[islamofobija]] više neće prolaziti olako.<ref name="Ihsanoglu2010.162"/> Opaske na račun ''Fitne'' izrazile su i brojne [[Međunarodna organizacija|međunarodne organizacije]] za [[ljudska prava]],<ref>[[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 116.</ref> uključujući [[Jevreji|jevrejsku]] i [[Izrael|proizraelsku]] [[Antidifamacijska liga|Antidifamacijsku ligu (ADL)]].<ref>[[#Swaim2012|Swaim (2012)]], str. 147.</ref> Internacionalne reakcije na film zabilježene su i u raznim [[mediji]]ma.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.40">[[#BoomgaardenVliegenthart72008|Boomgaarden; Vliegenthart (juli 2008)]], str. 40.</ref> Primjerice, [[egipat]]sko-[[katar]]ski web-sajt ''[[IslamOnline]]'' pokrenuo je specijalni [[Internetski portal|portal]] posvećen pružanju [[Podatak|informacija]] o ''Fitni'', kao i [[kontroverza]]ma i raspravama na temu njene objave.<ref name="Larsson2013.159"/> Uredništvo portala prikupljalo je brojne [[Masovni mediji|medijske]] članke, [[Recenzija|recenzije]], [[video]] datoteke, [[intervju]]e i osvrte, sve sa svrhom pružanja širokog dijapazona [[islam]]skih stavova o [[Geert Wilders|Wildersu]] i njegovom filmu.<ref name="Larsson2013.159"/> Kompilacija materijala je sadržavala i razne upute o tome kako odgovoriti na Wildersove provokacije, optužbe i napade na islam, među kojima se osobito ističu smjernice [[Jusuf al-Karadavi|Jusufa al-Karadavija]].<ref name="Larsson2013.159"/> Ovaj egipatski [[teolog]] pozvao je islamske [[učenjak]]e na izradu [[Islamistika|stručnih]] osvrta koji će pojasniti suštinu islama i dokazati da su Wildersovi zaključci pogrešni, istovremeno predloživši i [[prijevod]]e takvih osvrta na više različitih [[jezik]]a da budu podjednako dostupni i muslimanima i nemuslimanima.<ref name="Larsson2013.159"/> Druge al-Karadavijeve sugestije [[Muslimani (vjernici)|muslimanima]] bile su da potiču svoje [[Vlada|vlade]] na zauzimanje stava protiv [[Diskriminacija|diskriminacije]] i [[Govor mržnje|govora mržnje]], da koriste [[Novi mediji|nove medijske]] i [[film]]ske tehnologije za pobijanje iskrivljene percepcije o [[islam]]u i [[Kuran]]u, te da bojkotiraju [[proizvod]]e zemalja koje svojim građanima dopuštaju nesmetano [[Difamacija|blaćenje]] islama.<ref name="Larsson2013.159"/> Također, vladama je savjetovao da su osuda filma i obrazloženje o nemogućnosti obustave njegovog prikazivanja zbog slobode govora najbolji recept za izbjegavanje [[Neredi|nereda]].<ref name="Larsson2013.159"/> Sukladno [[Jusuf al-Karadavi|al-Karadavijevim]] preporukama, brojni muslimani izrađivali su [[#Filmski odgovori|filmske odgovore]] i postavljali ih na ''[[YouTube]]'' i ''[[LiveLeak]]''.<ref name="Larsson2013.160"/> U [[UK|Ujedinjenom Kraljevstvu]], [[Liberalizam|liberalni]] mediji opisali su [[Geert Wilders|Wildersa]] kao [[Rasizam|rasista]], virulentnog [[Islamofobija|islamofoba]] i [[Oportunizam|oportunista]], a njegov film sirovim i vulgarnim.<ref>[[#KnottPooleTaira2013a|Knott; Poole; Taira (2013a)]], str. 142.</ref> Od Wildersa su se distancirali i [[Konzervativizam|konzervativni]] mediji, nazivajući ga ekscentrikom, idiotom i čudakom, ali na osnovi toga što [[Generalizacija|generalizira]] muslimane i pravu prijetnju ne vidi među njihovim [[Ekstremizam|ekstremistima]].<ref name="KnottPooleTaira2013a.143">[[#KnottPooleTaira2013a|Knott; Poole; Taira (2013a)]], str. 143.</ref> Klevetnički karakter filma u britanskim medijima gurnut je u drugi plan i uglavnom se raspravljalo o [[Sloboda govora|slobodi govora]], [[Multikulturalizam|multikulturalizmu]], te identitetu i smjeru [[Britanci|nacije]].<ref>[[#KnottPooleTaira2013a|Knott; Poole; Taira (2013a)]], str. 154.</ref> U odnosu na [[Evropa|evropsku]] medijsku pompu, popraćenost ''Fitne'' u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] bila je bitno manje izražena.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.40"/> Primjerice, ''[[The New York Times|New York Times]]'' je posljednju [[vijest]] o filmu objavio dan nakon premijere.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.40"/> ''[[The Washington Post|Washington Post]]'', druge utjecajne američke [[novine]], prenijele su članak ''[[Associated Press]]a'' koji se nije bavio sadržajem filma već isključivo reakcijama, citirajući pritom [[Muslimani (vjernici)|muslimanske]] političke lidere i uspoređujući situaciju s [[Kontroverza oko Jyllands-Postenovih karikatura Muhameda|danskom krizom]].<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.40"/> Isti slučaj javlja se i kod ranijih reportaža ''Washington Posta'' koje su prenosile tekstove britanskog ''[[Reuters]]a'' s vrlo kratkim opisom filmskog sadržaja.<ref name="BoomgaardenVliegenthart72008.40"/> ;Pozitivne reakcije Usprkos tome što su prevladavajuće [[Nizozemska|nizozemske]] i [[Svijet|globalne]] reakcije bile generalno negativne, ''Fitna'' je također dobila i pohvale. Primjerice, [[Australija|Australijsko]] konzervativno društvo ({{jez-en|Australian Conservative Association}}) [[Geert Wilders|Wildersa]] je nazvalo "borcem za zapadnjačku [[Demokracija|demokraciju]]",<ref>[[#DereskyChristopher2011|Deresky; Christopher (2011)]], str. 364.</ref> a podršku je dobio i od određenih [[Konzervativizam|konzervativnih]] [[UK|britanskih]] medija u kojima je opisan "herojem [[Sloboda govora|slobode govora]]"<ref name="Lean2012.175"/> odnosno "žrtvom" koja prima prijetnje i koja je pod 24-[[Sat (jedinica)|satnom]] zaštitom.<ref name="KnottPooleTaira2013a.143"/> Srodne pohvale ''Fitna'' i Wilders dobili su od raznih [[Grupe za pritisak|interesnih grupa]] i [[Individua|pojedinaca]] koji su organizirali internacionalna prikazivanja filma,<ref name="Brown2012.55"/> među kojima su [[danska]] [[Danska narodna stranka|Narodna stranka (DF)]] i [[Konzervativna narodna stranka (Danska)|Konzervativna narodna stranka (DKF)]], [[češka]] ultranacionalistička [[Narodna stranka (Češka)|Narodna stranka]], [[izrael]]ski [[Centar Ariel za politička istraživanja|Centar Ariel za politička istraživanja (ACPR)]] i političar [[Arje Eldad]] iz [[Nacionalna unija (Izrael)|Nacionalne unije (HH)]],<ref name="BotjeVuijst15102009"/> [[italija]]nski aktivist Armando Manocchia iz zaklade "[[Oriana Fallaci]]",<ref name="BotjeVuijst15102009.ZoonenVisMihelj62011.1284"/> [[SAD|američki]] senator [[Jon Kyl]],<ref name="Lean2012.175.Ghere2015.172"/> [[Frank Gaffney]] iz [[Center for Security Policy|Centra za sigurnosnu politiku (CSP)]],<ref name="Lean2012.175"/> [[David Horowitz]] iz [[David Horowitz Freedom Center|Slobodarskog centra David Horowitz (DHFC)]],<ref name="Lean2012.176"/> [[Australija|australijski]] političar [[Cory Bernardi]] iz [[Liberalna stranka Australije|Liberalne stranke (LPA)]], [[Kanada|kanadski]] Cionistički centar [[Toronto]],<ref name="Brown2012.54"/> te [[UK|britanski]] lord [[Malcolm Pearson]] iz [[Stranka nezavisnosti UK|Stranke nezavisnosti (UKIP)]]<ref name="Brown2012.54.KnottPooleTaira2013a.139.KnottPooleTaira2013b.44.Grillo2015.139"/> i nezavisna konzervativna političarka [[Caroline Cox]] iz [[Dom lordova|Doma lordova]].<ref name="Grillo2015.139.227"/> {{Dvostruka slika|right|Sam Harris.jpg|180|Richard Dawkins 5 Cooper Union Shankbone.jpg|161|<center>Novoateisti [[Sam Harris]] (lijevo) i [[Richard Dawkins]] (desno)<ref name="Martinson2015.23.24">[[#Martinson2015|Martinson (2015)]], str. 23-24.</ref> izrazili su podršku autoru filma ''Fitna'' u prikazivanju "ekstremističkih pojava u islamu" (Dawkins) i obrani njegovog prava na slobodu izražavanja (Harris).}} Navedena prikazivanja rezultirala su i javnim okupljanjima potpore, među kojima se ističu marš [[Jewish Defense League|Jevrejske obrambene lige (JDL)]] prilikom prezentacije filma u organizaciji Cionističkog centra Toronto,<ref name="Brown2012.54"/> odnosno skup podrške [[English Defence League|Engleske obrambene lige (EDL)]] povodom prikazivanja u britanskom [[Dom lordova|Domu lordova]],<ref>Vidi:<br />• [[#Kundnani2012|Kundnani (2012)]], str. 52.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 178.<br />• [[#Grillo2015|Grillo (2015)]], str. 146.</ref> tokom kojeg je zabilježeno i mahanje [[izrael]]skim [[Zastava Izraela|zastavama]].<ref name="Lean2012.178">[[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 178.</ref> Podršku potonjem skupu na svom [[blog]]u izrazila je [[SAD|američka]] [[Islamofobija|antiislamska]] i [[Cionizam|cionistička]] aktivistkinja [[Pamela Geller]],<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 178.</ref> izrazivši želju za sudjelovanjem na istom jer "dijeli ciljeve EDL-a"<ref name="Lean2012.178"/> i nazvavši [[Geert Wilders|Wildersa]] njenim "idealnim muškarcem".<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 174.</ref> Gellerin kolega [[Robert Bruce Spencer|Robert Spencer]] dodao je da "Wilders zbog filma zaslužuje [[Nobelova nagrada za mir|Nobelovu nagradu za mir]]".<ref name="Lean2012.177">[[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 177.</ref> Potporu ''Fitni'' u obliku amaterskih filmova su izrazili i [[Neokonzervativizam u SAD|američki neokonzervativni]] aktivisti odnosno nizozemski [[Neofašizam|neofašisti]].<ref name="ZoonenVisMihelj62011.1290">[[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1290.</ref> [[Anders Behring Breivik|Anders Breivik]], [[Norveška|norveški]] [[Neonacizam|neonacist]] i počinitelj [[Napadi u Norveškoj 2011.|terorističkog masakra na Utøyji]], u svom manifestu citira [[Geert Wilders|Wildersa]] i ''Fitnu'' na ukupno 30 mjesta.<ref name="Lean2012.177"/> Također, izrazio je želju da jednom upozna nizozemskog političara, nazvavši ga "vrijednim dobivanja [[Nobelova nagrada|Nobelove nagrade]] za [[mir]]" (kao i Spencer).<ref name="Lean2012.177"/> Sam [[Geert Wilders|Wilders]] za Breivikov masakr krivio je evropsku [[Politička ljevica|ljevicu]], argumentirajući da za "negativne utjecaje [[islam]]a nisu krive njegove riječi, već njihova šutnja".<ref>[[#Kundnani2012|Kundnani (2012)]], str. 61.</ref> Zadovoljstvo filmom izrazili su i [[Neocionizam|neocionistički]] aktivisti – [[Wayne Kopping]], autor ''[[Obsession: Radical Islam's War Against the West|Opsesije]]'' od koje je Wilders preuzeo scene za ''Fitnu'', opisao je film "važnim iznošenjem [[Istina|istine]]" i pojasnio da "brojni na [[Zapadni svijet|Zapadu]] ne znaju da postoje [[Muslimani (vjernici)|muslimani]] koji [[Mržnja|mrze]] i misle samo o [[Ubojstvo|ubojstvu]] i [[masakr]]u svih onih koji ne slijede volju [[Alah]]a", dodavši na kraju da su filmovi poput ''Fitne'' i ''Opsesije'' "poziv na buđenje".<ref name="BotjeVuijst15102009.Lean2012.177"/> Slične pohvale uputio je i [[Itamar Marcus]], lider [[Palestinian Media Watch|PMW]]-a čije se snimke pojavljuju u oba navedena filma, izjavivši da je ''Fitna'' "zvono za uzbunu" s obzirom da "postoje brojni muslimani koji razmišljaju o pokoravanju [[Kršćanstvo|kršćanskog]] i [[Judaizam|jevrejskog]] svijeta".<ref name="BotjeVuijst15102009.Lean2012.177"/> David Bukay iz [[Centar Ariel za politička istraživanja|ACPR]]-a film je opisao "blagim", pozvavši se na navodne "milijunske žrtve islamizacije".<ref name="BotjeVuijst15102009"/> Osim [[Ksenofobija|ksenofobnih]] [[Konzervativizam|konzervativnih]] i [[Radikalna desnica|ultradesničarskih]] krugova, uradak je dobio podršku i od nekih ličnosti iz miljea [[Novi ateizam|novog ateizma]].<ref name="Martinson2015.23.24"/> [[Sam Harris]] je tako izjavio da u filmu ''Fitna'' ne vidi nikakvu kontroverziju u prikazu veze između stihova Kurana i ekstremističkih pojava u islamu, kad ti isti islamski ekstremisti citiraju te stihove prilikom izvršenja zločina, a stao je i u obranu prava na slobodu izražavanja autora filma.<ref>[http://www.huffingtonpost.com/sam-harris/losing-our-spines-to-save_b_100132.html Članak Sama Harrisa u Huffington postu], pristupljeno 8. augusta 2016.</ref> [[Richard Dawkins]] je na temelju filma pohvalio Wildersa kao čovjeka koji je imao hrabrosti prikazati ekstremističke pojave i aktere u islamu koje je definirao "monstruoznim neprijateljima"<ref name="Martinson2015.23"/> s rezervom da će povući podršku Wildersu ako se ispostavi da je rasist i provokator.<ref>[[#Sargeant1182013|Sargeant (11.8.2013)]]</ref> === Suđenje Wildersu === Na temelju 45 prijava koje su podnijeli razni pojedinci i grupe,<ref>[[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 109.</ref> krajem januara [[2009]]. protiv [[Geert Wilders|Wildersa]] je pokrenut [[Kazneno pravo|krivični postupak]] zbog širenja [[Islamofobija|islamofobije]] i poticanja na [[Mržnja|mržnju]] prema [[Muslimani (vjernici)|muslimanima]],<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#DereskyChristopher2011|Deresky; Christopher (2011)]], str. 362.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 56.<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 109.<br />• [[#Temperman2016|Temperman (2016)]], str. 115.</ref> pri čemu je ''Fitna'' predstavljala jedan od ključnih faktora za sudski proces.<ref name="Brown2012.56">[[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 56.</ref> [[Suđenje]] je započelo u januaru [[2010]].<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 244.</ref> i branio ga je nizozemsko-jevrejski [[advokat]] Bram Moszkowicz, a sudske troškove mu je osigurao [[Daniel Pipes]] iz [[SAD|američke]] antiislamske organizacije [[Middle East Forum|MEF]].<ref>Vidi:<br />• [[#BotjeVuijst15102009|Botje; Vuijst (15.10.2009)]]<br />• [[#Lean2012|Lean (2012)]], str. 175.<br />• [[#Abdullah2013|Abdullah (2013)]], str. 43.</ref> Predstavljajući se kao "ekspert za islam", u Wildersovu korist svjedočila je [[Vafa Sultan]], pulenka [[Neokonzervativizam u SAD|američke neokonzervativne]] [[Politička desnica|desnice]] i islamofobna aktivistkinja bez ikakvih visokoškolskih kvalifikacija u [[Islamistika|islamistici]].<ref>Vidi:<br />• [[#KazhimHamzah2008|Kazhim; Hamzah (2008)]], str. 49.<br />• [[#Sheehi2011|Sheehi (2011)]], III.</ref> S druge strane, protiv [[Geert Wilders|Wildersa]] su svjedočila šestorica istaknutih [[Nizozemci|nizozemskih]] islamologa (Jan Michiel Otto, Gerard Wiegers, Fred Leemhuis, Ruud Peters, Pieter Sjoerd van Koningsveld i [[Marlies ter Borg]]),<ref name="Brown2012.285"/> izrijekom osporavajući filmske tvrdnje i rezimirajući brojne [[Činjenica|faktografske]] netočnosti.<ref name="OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010.Brown2012.244"/> Wildersu je suđeno na osnovi pet točaka (s fokusom na [[govor mržnje]]),<ref>[[#Temperman2016|Temperman (2016)]], str. 115.</ref> a glavni argument obrane bio je pravo na [[Sloboda govora|slobodu izražavanja]].<ref>Vidi:<br />• [[#Schiffer2010|Schiffer (2010)]], str. 370.<br />• [[#Abdullah2013|Abdullah (2013)]], str. 43.<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 105.</ref> Naposljetku, postupak je okončan oslobađajućom presudom u oktobru [[2011]]. godine,<ref>Vidi:<br />• [[#Schiffer2010|Schiffer (2010)]], str. 370.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 56.<br />• [[#Maussen2015|Maussen (2015)]], str. 99.</ref> sa sudskim obrazloženjem da [[Geert Wilders|Wildersov]] film nije poziv na [[nasilje]]<ref name="Schiffer2010.370"/> odnosno da se u svim njegovim spornim izjavama ne ciljaju muslimani već [[islam]] i [[Kuran]],<ref name="Temperman2016.116">[[#Temperman2016|Temperman (2016)]], str. 116.</ref> zaključujući da takvi ispadi prema [[Nizozemska|nizozemskom]] krivičnom pravu ipak ne predstavljaju [[Krivično djelo|kriminalno djelo]].<ref>Vidi:<br />• [[#Ihsanoglu2010|İhsanoğlu (2010)]], str. 162.<br />• [[#Temperman2016|Temperman (2016)]], str. 115-116. i 119.</ref> Tužilac Okružnog suda u [[Amsterdam]]u također je argumentirao da određene Wildersove izjave jesu na granici [[Kazneno pravo|krivičnog zakona]] i da se mogu smatrati uvredljivim za [[Muslimani (vjernici)|muslimane]], ali da su izrečene u kontekstu javne debate.<ref name="Temperman2016.116"/> Nizozemski [[Vrhovni sud Nizozemske|Vrhovni sud]] dodatno je obrazložio da vrijeđanje [[Religija|religije]] automatski ne predstavlja napad na grupu ljudi, što se u konačnici pokazalo krucijalnim za oslobađanje od optužbi.<ref>[[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 119.</ref> Među nizozemskim [[političar]]ima, [[Pravnik|pravnicima]] i [[Javno mnijenje|javnim mnijenjem]] generalno nije postojala želja za sudskim progonom i brojni su nazivali proces "nenizozemskim slučajem".<ref>Vidi:<br />• [[#Schiffer2010|Schiffer (2010)]], str. 370.<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 117-118.</ref> Nakon oslobađajuće presude, nizozemska muslimanska zajednica na čelu s [[advokat]]om Gerardom Spongom kao pravnim zastupnikom uložila je žalbu na odluku [[Evropski sud za ljudska prava|Evropskom sudu za ljudska prava]] u [[Strasbourg]]u, ističući da neprocesuiranje Wildersa predstavlja kršenje prava na mirnu [[Sloboda religije|slobodu vjeroispovijesti]], zaštićenog čl. 9. [[Evropska konvencija o ljudskim pravima|Evropske konvencije o ljudskim pravima (ECHR)]].<ref name="Oomen2013.125">[[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 125.</ref> Spong se u zahtjevu pozvao i na [[Evropa|evropske]] [[Sudski presedan|sudske presedane]] u kojima je prepoznata potreba determiniranja [[Sloboda govora|slobode izražavanja]], kao primjer izdvajajući proces protiv [[UK|Britanca]] Marka Anthonyja Norwooda čiji je transparent "Islam van iz Britanije – zaštitimo britanski narod" ({{jez-en|Islam out of Britain – protect the British people}}) od strane [[sud]]a protumačen kao žestoki napad na vjersku grupu, nespojiv s vrijednostima proklamiranim i zajamčenim ECHR-ovom konvencijom ([[tolerancija]], socijalni [[mir]] i borba protiv [[Diskriminacija|diskriminacije]]).<ref name="Oomen2013.125"/> Druga [[Pravo|pravna]] skupina sastavljena od žrtava diskriminacije obratila se i [[Odbor za ljudska prava Ujedinjenih naroda|Odboru za ljudska prava]] [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]], navodeći u prijavi da [[Geert Wilders|Wilders]] vodi organiziranu [[Islamofobija|antiislamsku]] kampanju i da njegovi sistematski napadi na [[Imigracija|imigrante]] i [[Muslimani (vjernici)|muslimane]] krše njihova prava zajamčena čl. 20, 26. i 27. [[Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima|Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (ICCPR)]],<ref>Vidi:<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 125.<br />• [[#Temperman2016|Temperman (2016)]], str. 116-118.</ref> da je na [[Suđenje|suđenju]] protiv dotičnog napravljen propust jer su u obzir uzeti isključivo pojedinačni slučajevi umjesto njihovog kumulativnog učinka, te da je ignorirana distinkcija između [[Kritika religije|kritike]] [[islam]]a i ponižavanja muslimana.<ref name="Oomen2013.125"/> UN-ov odbor izrazio je zabrinutost zbog cijelog slučaja.<ref>[[#Temperman2016|Temperman (2016)]], str. 120-121.</ref> Oslobađajuća presuda također je naišla i na brojne kritike [[Građanin|građana]], [[Međunarodna organizacija|međunarodnih organizacija]], [[pravnik]]a i [[Sociologija|sociologa]]. Nizozemski i drugi [[Muslimani (vjernici)|muslimani]] bili su razočarani i frustrirani odlukom suda, a zabrinutost je izrazila i [[Organizacija islamske konferencije|Organizacija islamske konferencije (OIC)]].<ref>Vidi:<br />• [[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 208.<br />• [[#Ihsanoglu2010|İhsanoğlu (2010)]], str. 162.</ref> Kritičari ističu da je prilikom suđenja sistematski ignorirana perspektiva [[Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije|Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI)]] i drugih organizacija za [[ljudska prava]].<ref>Vidi:<br />• [[#Oomen2013|Oomen (2013)]], str. 126.<br />• [[#Temperman2016|Temperman (2016)]], str. 119-120.</ref> Primjerice, uoči seminara o ljudskim pravima pri [[Vijeće Evrope|Vijeću Evrope]], [[Terry Davis (političar)|Terry Davis]] je istaknuo da sloboda izražavanja u određenim slučajevima može biti podložna restrikcijama sukladno [[Evropska konvencija o ljudskim pravima|Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima]] i da je [[Evropski sud za ljudska prava]] već podržavao takva ograničenja protiv [[Umjetničko djelo|umjetničkih djela]] koja su smatrana uvredljivim za [[Religija|religiju]], uz jedinu razliku da se tada nije radilo o [[islam]]u već [[Kršćanstvo|kršćanstvu]].<ref name="Ihsanoglu2010.162"/> Na dvostruka mjerila ukazali su i drugi pravnici, navodeći da uradak protiv [[Judaizam|judaizma]] nalik ''Fitni'' sigurno ne bi prošao bez pravnih posljedica, s obzirom da je zbog gorke [[Historija Nizozemske|historije]] [[Antisemitizam|antisemitizma]] u privilegiranom položaju.<ref>[[#Dommering2013|Dommering (2013)]], str. 23.</ref> [[Richard Warman]], kanadski [[advokat]] specijaliziran za sprečavanje širenja mržnje na [[internet]]u, drži da ''Fitna'' definitivno predstavlja [[Propaganda|propagiranje]] [[Govor mržnje|mržnje]]<ref>[[#Warman22011|Warman (feb. 2011)]], str. 1-2. i 4-5.</ref> i da bi njena diseminacija u [[Kanada|Kanadi]] predstavljala [[kazneno djelo]].<ref>[[#Warman22011|Warman (feb. 2011)]], str. 5.</ref> Nizozemska [[Pravnik|pravnica]] i [[profesor]]ica Barbara M. Oomen ističe da Wilders filmom jest pomogao rasplamsavanju [[Islamofobija|islamofobije]] u državi, što se u praksi od ranih [[2000-ih]] odražava kroz napade na [[Džamija|džamije]], fizičke [[Nasilje|nasrtaje]] na muslimane, te [[Diskriminacija|diskriminaciju]] u [[škola]]ma i na [[Ljudski rad|radnim mjestima]].<ref name="Oomen2013.110.126"/> Presudu dodatno kritiziraju sociolozi jer navode da ostavlja prostor za nesmetano etiketiranje [[Muslimani (vjernici)|muslimana]] "[[Reductio ad Hitlerum|nacifašistima]]" pod krinkom [[Sloboda govora|slobode govora]].<ref name="Schiffer2010.370"/> Identičan stav dijeli i [[Organizacija islamske konferencije|OIC]], ističući da sudska odluka ohrabruje i pomaže neodgovornu [[Difamacija|difamaciju]] kakvu se često viđa u [[mediji]]ma, odnosno da doprinosi osjećajima [[Mržnja|mržnje]], [[Neprijateljstvo|neprijateljstva]] i [[Antipatija|antipatije]] prema muslimanima.<ref>[[#Cherribi2010|Cherribi (2010)]], str. 208.</ref> === Filmski odgovori === Jedna od posljedica ''Fitne'' bila je masovna izrada [[film]]skih odgovora,<ref>Vidi:<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 250.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1289.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 55.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 26.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 160.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 27-28.</ref> mahom amaterskih i niskobudžetnih [[Kratki film|kratkih filmova]]<ref>Vidi:<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 250.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 26.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 160.</ref> postavljenih na [[blog]]ove, ''[[YouTube]]'', ''[[LiveLeak]]'' i ''[[Google Video]]''.<ref>Vidi:<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 255.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 31.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 160.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 28.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 172-173.</ref> [[Mediji|Medijski]] stručnjaci ističu važnost ovakvog tipa političke [[komunikacije]] jer su nove [[Interakcija čovjeka i kompjutera|interaktivne]] [[web 2.0]] tehnologije omogućile raznim grupama (muslimanima i nemuslimanima, muškarcima i ženama, protivnicima i pobornicima filma) s margina društva da se priključe [[Svijet|globalnoj]] diskusiji i pokušaju osporiti [[Geert Wilders|Wildersovu]] filmsku poruku.<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 250.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1284.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 26.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 160.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 27.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 170. i 174.</ref> Ovaj [[internet]]ski [[fenomen]] studiozno je obrađen u nizu [[Recenzija (nauka)|recenzija]] koje potpisuju nizozemske [[Sociologija|sociologinje]] Liesbet van Zoonen, Farida Vis i Sabina Mihelj.<ref name="Kinkhouwers52014.27.28"/> Prema njihovim [[analiza]]ma, kao odgovor na ''Fitnu'' do [[2010]]. postavljeno je ukupno 776 [[Video|videa]] koji su zajedno ostvarili preko 10,000.000 pregleda i gotovo 250.000 komentara.<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 253-254.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1289.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 29-30.</ref> Polovina ih je uploadana u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]], [[UK|Ujedinjenom Kraljevstvu]] i [[Nizozemska|Nizozemskoj]],<ref name="ZoonenVisMihelj62011.1290"/> a po [[Filmski žanr|žanru]] se dijele na puke izjave, komparacije i učena osporavanja.<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 257-258.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1296.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 33-34.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 160.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 27-28.</ref> Prema karakteru poruke, 44,6&#8239;[[%]] filmskih odgovora izražava eksplicitno protivljenje ''Fitni'', 38,3&#8239;% direktno ne obrađuje njenu tematiku, dok joj svega 6&#8239;[[%]] daje podršku.<ref name="ZoonenVisMihelj112010.254.ZoonenVisMihelj2012.30.Kinkhouwers52014.28">Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 254.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 30.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 28.</ref> Apologijski filmovi gotovo automatski podrazumijevaju [[Islamofobija|antiislamski]] stav, međutim, oni opozicijski nužno ne impliciraju proislamsku poziciju, niti proislamski podrazumijevaju izričit protest protiv ''Fitne''.<ref name="ZoonenVisMihelj112010.254.ZoonenVisMihelj2012.30">Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 254.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 30.</ref> Analizirajući [[tekst]]ualne komentare na navedene virtualne filmove, stručnjakinje konstatiraju da ih se generalno može podijeliti na nemuslimanske i muslimanske, te da se potonja grupa pokazala otvorenijom i konstruktivnijom za diskusiju.<ref name="ZoonenVisMihelj112010.252.Kinkhouwers52014.28">Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 252.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 28.</ref> Ovo se pak navodi kao izravna posljedica stanja na nizozemskoj političkoj sceni gdje Wilders vodi [[monolog]]e i uporno izbjegava debate.<ref name="ZoonenVisMihelj112010.252.Kinkhouwers52014.28"/> Prvi filmski odgovori uslijedili su još prije objavljivanja ''Fitne'' i među njima se izdvajaju "videa isprike", serija kratkih izjava nastala kao rezultat organiziranog virtualnog [[prosvjed]]a.<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 255.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1288.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 56.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 31.</ref> Inicijativa je pokrenuta od strane [[Multimedija|multimedijske]] zaklade ''[[Mediamatic]]'' iz [[Amsterdam]]a koja je poticala građane da snime vlastite kritičke iskaze i postave ih na [[internet]] pod istim naslovom (''Fitna''),<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 255.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 56.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 31.</ref> sa svrhom masovne distrakcije tj. ometanja zainteresiranih pri upisivanju ključnog pojma u [[Web search engine|web-pretraživače]].<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 256.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 56.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 32.</ref> Sveukupno je postavljeno više od 200 takvih filmova,<ref>[[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1289.</ref> prosječnog trajanja od 7 do 20 [[Sekunda|sekundi]],<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 256.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1289.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 32.</ref> a autori su pretežito [[Nizozemci]]<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 255.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1288.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 31.</ref> koji u [[Videokamera|videokameru]] izražavaju zgroženost [[Geert Wilders|Wildersom]] i upućuju ispriku globalnoj [[Publika|publici]].<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 255.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1289.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 56.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 31.<br />• [[#Kinkhouwers52014|Kinkhouwers (maj 2014)]], str. 28.</ref> Zajedno s [[parodija]]ma, [[satira]]ma i drugim oblicima ismijavanja Wildersovog lika i djela, videa isprike odigrala su bitnu ulogu u medijskom [[Zaglušivanje|zaglušivanju]] tokom internetske premijere ''Fitne''.<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 256.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 32.</ref> Najpopularniji pojedinačni filmski odgovori su: * ''De Tegenfilm'' ({{jez-sh|Kontrafilm}}),<ref name="VisZoonenMihelj2011.120">[[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 120.</ref> 28-minutni film čiji su autori [[Filmski producent|producent]] Ersin Kiris (musliman [[Turci|turskog]] porijekla) i Vincent van der Lem ([[Ateizam|ateistički]] aktivist).<ref>Vidi:<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 120.<br />• [[#Larsson2013|Larsson (2013)]], str. 160.</ref> Koristeći slične retoričke i multimedijske metode, dvojac pokazuje da je [[Geert Wilders|Wilders]] taj koji predstavlja prijetnju za evropsku i nizozemsku [[Demokracija|demokraciju]], kao i da njegovi stavovi o [[islam]]u nisu reprezentativni za većinu [[Evropa|Evropljana]].<ref name="Larsson2013.160"/> Osim toga, film nudi [[Ironija|ironičan]] pogled na tobožnju [[Islamizacija|islamizaciju]] [[Nizozemska|Nizozemske]] i na [[Filmska komedija|komičan]] način istražuje uzroke Wildersove [[Islamofobija|islamofobije]], nalazeći ih u njegovim mladenačkim traumama, psihološkoj nestabilnosti i nedostatku pažnje.<ref>[[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 119.</ref> U [[intervju]]u za ''[[IslamOnline]]'', dvoje autora objašnjavaju da njihov film "testira granice [[Sloboda govora|slobode izražavanja]] i napada Wildersa njegovim vlastitim oružjem".<ref name="Larsson2013.160"/> Film se pokazao kao relativno popularan i na [[internet]]u je ostvario preko 140.000 ukupnih pregleda.<ref name="VisZoonenMihelj2011.120"/> * ''Al Mouftinoun'' ({{jez-sh|Provokator}}), 7-minutni film u izradi Arapske evropske lige (AEL) koja [[Geert Wilders|Wildersa]] proziva za [[rasizam]] i tijesne veze s [[izrael]]skim i [[SAD|američkim]] [[Ekstremizam|ekstremistima]] (ilustrirano fotografijama Wildersa u Izraelu i koricama knjige [[Chris Hedges|Chrisa Hedgesa]] o američkom fašizmu), te uz prizore [[Agresorski rat|agresija]] protiv muslimanskih država argumentira da [[Zapadni svijet|zapadnjaci]] često ignoriraju socio-politički kontekst koji uzrokuje gnjevne [[Muslimani (vjernici)|muslimanske]] reakcije.<ref name="Amarasingam42009"/> Film započinje i završava porukom da se nasilni citati mogu selektivno [[Vađenje iz konteksta|vaditi]] iz bilo koje druge [[svete knjige]], osobito [[Biblija|Biblije]] i [[Talmud]]a.<ref name="Amarasingam42009"/> * ''Beyond Fitna'' ({{jez-sh|Iza Fitne}}), 18-minutni film u produkciji iranske Nevladine organizacije za islam i kršćanstvo (NGOIC).<ref name="Amarasingam42009"/> Prvi dio filma prikazuje stihove [[Kuran]]a koji veličaju [[Isus]]a i [[Mojsije|Mojsija]], [[Sloboda religije|slobodu vjeroispovijesti]] kršćana i Jevreja u [[Iran]]u,<ref name="Amarasingam42009"/> slavne [[Perzijanci|perzijske]] i [[Islamska nauka|muslimanske naučnike]], te objašnjava značenje [[džihad]]a. U drugom dijelu filma, [[Stari zavjet|starozavjetni]] stihovi i isječci [[križar]]a iz ''[[Kingdom of Heaven|Kraljevstva nebeskog]]'' isprepliću se sa scenama [[Oružane snage Sjedinjenih Država|američke vojske]] u [[Rat u Iraku 2003.|Iraku]], bombardiranja [[Bagdad]]a, [[George W. Bush|Bushevih]] govora, [[Nacistička Njemačka|njemačkih nacista]], [[Bosanski genocid|bosanskog genocida]], [[Ratni zločini u Kosovskom ratu|pokolja Kosovara]], sastanka [[Sadam Husein|Sadama]] i [[Donald Rumsfeld|Rumsfelda]] tokom [[Iračko-iranski rat|rata protiv Irana]], [[mučenja i zlostavljanja zatvorenika u Abu Graibu]], [[Masakr u Sabri i Šatili|masakra u Sabri i Šatili]], dječjih žrtava [[Rat u Afganistanu (2001–2014)|Afganistanskog rata]], [[izrael]]skih zlostavljanja [[Palestinci|palestinskih]] civila i [[Izraelsko-libanonski rat 2006.|razaranja Libanona]], [[Ariel Šaron|Šaronovog]] prisustvovanja skupu radikalnih [[Evangelizam|evangelista]], te agresivnih izjava [[Cionizam|cionističkih]] ekstremista i [[Kršćanski fundamentalizam|kršćanskih fundamentalista]] (Ed McAteer, Kay Arthur, Jerry Falwell i Gary Cristofaro) u kojima se [[islam]] naziva "[[Paganizam|paganskom]] i [[Satanizam|satanskom]] religijom".<ref name="Amarasingam42009"/> Film u konačnici završava prizorima [[Islam|muslimanskih]], [[Judaizam|jevrejskih]] i [[Kršćanstvo|kršćanskih]] prosvjednika na [[Pacifizam|pacifističkim]] skupovima i [[ajet]]om [[Ali-Imran|3:64]] koji [[Narodi knjige|narode knjige]] poziva na jedinstvo. * ''Schism'' ({{jez-sh|Šizma}}), 9,5-minutni uradak [[Saudijska Arabija|saudijskog]] [[blog]]era Raida al-Saida,<ref name="Amarasingam42009.ZoonenVisMihelj112010.257.ZoonenVisMihelj2012.33">Vidi:<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 257.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 33.</ref> ujedno najpoznatiji i najpopularniji filmski odgovor.<ref name="ZoonenVisMihelj112010.257.ZoonenVisMihelj2012.33">Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 257.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 33.</ref> Naslovljen je po [[Velika šizma|terminu]] koji u kršćanstvu ima slično značenje kao [[fitna]] u islamu, zbog čega sadrži i podnaslov ''The Bible version of Fitna'' ({{jez-sh|Biblijska verzija Fitne}}).<ref name="Amarasingam42009.ZoonenVisMihelj112010.257.ZoonenVisMihelj2012.33"/> Nakon prvog postavljanja na ''[[YouTube]]'', uklonjen je pod izgovorom neprikladnog sadržaja, na što je al-Said podnio žalbu i objasnio da se provode dvostruka mjerila u odnosu na ''Fitnu''.<ref name="ZoonenVisMihelj112010.257.ZoonenVisMihelj2012.33"/> Servis je na kraju ipak omogućio upload i film je redistribuiran na još devet različitih mjesta.<ref name="ZoonenVisMihelj112010.257.ZoonenVisMihelj2012.33"/> Poput ''Fitne'' (ili drugog dijela ''Beyond Fitna''), ''Schism'' također prati sličnu sistematsku strukturu i uz minimalističku [[Soundtrack|pozadinsku muziku]] isprepliće stihove nasilja iz judeokršćanskih tekstova s raznim degutantnim scenama.<ref>Vidi:<br />• [[#Amarasingam42009|Amarasingam (apr. 2009)]]<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 257.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1294.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 33.</ref> Film tako sadrži neprovocirane napade [[Kopnena vojska Sjedinjenih Država|američkih vojnika]] na stado [[pastir]]a u [[Irak]]u, prizore [[Masakr u Srebrenici|masakra u Srebrenici]], ratnohuškačke govore [[Ann Coulter]], [[Zakletva|zakletve]] [[Nacizam|nacista]] i [[Neonacizam|neonacista]], američko uništavanje [[Džamija|džamije]] i zlostavljanje iračkih [[civil]]a, [[Kršćanska desnica|kršćansko-desničarske]] skupove potpore [[George W. Bush|Georgeu W. Bushu]], scene iz ''[[Jesus Camp|Isusovog kampa]]'', [[Filipini|filipinsko]] pribijanje živih na [[križ]], ritual [[Ku Klux Klan]]a, [[napad na groblje Milltown]] u [[Belfast]]u, te govore [[Jim Jones|Jima Jonesa]] i žrtve masovnog suicida sljedbenika [[Hram naroda|Hrama naroda]] u gvajanskom [[Jonestown]]u.<ref name="Amarasingam42009.ZoonenVisMihelj112010.257.ZoonenVisMihelj2012.33"/> Međutim, za razliku od [[Geert Wilders|Wildersovog]] filma, ''Schism'' završava s dijametralno suprotnom porukom – sumorne tonove mijenja veselija muzika i prezentira se [[kuran]]ski [[ajet]] [[Al-Ma'ide|5:48]] koji poziva na zajedništvo.<ref>[[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1294.</ref> Autor dodatno pojašnjava da cilj njegovog filma nije [[Kristijanofobija|demoniziranje kršćanstva]] već demonstracija da se bilo koja [[religija]] uz [[vađenje iz konteksta]] i [[Selektivan dokaz|selektivne dokaze]] može predstaviti kao [[Nasilje|nasilna]], napominje da je njegov film "smeće baš kao i ''Fitna''", te da je utrošio samo jedan [[dan]] na izradu nečeg za što je Wildersu trebalo puna tri [[Mjesec (jedinica)|mjeseca]].<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 257.<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1294.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 33.</ref> Velik broj komparativnih odgovora tipološki je sličan dvama potonjim filmovima i u fokus kritike najčešće stavljaju [[kršćanstvo]] i [[judaizam]] (citate iz [[Biblija|Biblije]] i [[Tora|Tore]]) odnosno snimke iz [[Rat u Iraku|napadnutog Iraka]] i [[Palestinski teritoriji|okupirane Palestine]], ali završavaju s porukama ekumenizma i pomirbe.<ref name="ZoonenVisMihelj112010.257.ZoonenVisMihelj2012.33"/> Drugi komparativni filmovi su primarno [[Politički film|političkog tipa]] i bave se npr. razotkrivanjem [[izrael]]skih [[Ratni zločin|ratnih zločina]] u [[Palestina (država)|Palestini]].<ref>[[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1296.</ref> Postoje i odgovori koji kritiziraju ''Fitnu'' zajedno s komparativnim filmovima, poput videa koji tvrdi da ni ''Fitna'' ni ''Schism'' ne govore o [[Religija|religiji]] već [[Politika|politici]], a završava prikazujući [[U2]]-ovog pjevača [[Bono Vox|Bona Voxa]] s povezom na kojem piše ''Coexist'' ({{jez-sh|koegzistirati}}).<ref name="ZoonenVisMihelj112010.257.ZoonenVisMihelj2012.33"/> Uz izjave i komparacije, treća vrsta odgovora su filmovi [[Religijske studije|religiološkog]] karaktera koji poglavito dekonstruiraju [[Demagogija|demagogiju]] ''Fitne'', [[Analiza|analiziraju]] nadigrane i jeftine taktike diskreditiranja [[islam]]a (poput vađenja iz konteksta),<ref name="ZoonenVisMihelj112010.257.ZoonenVisMihelj2012.33"/> obrađuju neznanje, [[Antireligioznost|mržnju]], [[Predrasuda|predrasude]] i [[stereotip]]ove o religijama, te zagovaraju [[mir]], [[Multikulturalizam|koegzistenciju]], [[dijalog]] i [[Tolerancija|toleranciju]].<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj112010|Zoonen; Vis; Mihelj (nov. 2010)]], str. 258.<br />• [[#ZoonenVisMihelj2012|Zoonen; Vis; Mihelj (2012)]], str. 34.</ref> Autori većine ovakvih filmova su muslimani, potaknuti uputama [[Jusuf al-Karadavi|al-Karadavija]] i drugih islamskih [[autoritet]]a da se [[Geert Wilders|Wildersu]] suprostave [[znanje]]m.<ref name="Larsson2013.160"/> Određeni filmski odgovori usmjereni su i na pokušana [[Argumentum ad passiones|manipuliranja emocijama]] publike, pa se kao i ''Fitna'' služe dramatičnom [[Klasična muzika|klasičnom muzikom]] i [[Satira|satirički]] prikazuju [[zvijeri]] kako [[Predacija|love i kolju plijen]].<ref name="ZoonenVisMihelj112010.257.ZoonenVisMihelj2012.33"/> Kao specijalnu podgrupu analitičari izdvajaju 63 filma s ''[[YouTube]]a'' čiju izradu potpisuju [[Muslimani (vjernici)|muslimanske]] [[Žena|žene]],<ref>Vidi:<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 117-119, 123. i 125.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 172-173.</ref> uglavnom mlade [[Egipat|Egipćanke]],<ref name="VisZoonenMihelj2011.123.Ghere2015.173">Vidi:<br />• [[#VisZoonenMihelj2011|Vis; Zoonen; Mihelj (2011)]], str. 123.<br />• [[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 173.</ref> ističući pritom da su odgovori značajni ne samo jer ukazuju na Wildersove [[Manipulacija|manipulacije]] već i zato što samom pojavom razbijaju [[Rod (sociologija)|rodne]] stereotipove iz [[Orijentalizam|orijentalističkog]] diskursa i [[Masovni mediji|masovnih medija]].<ref name="VisZoonenMihelj2011.123.Ghere2015.173"/> U ovim filmovima najčešće se obrađuje cjelovit kontekst kuranskih stihova, odnosno Wildersov [[šovinizam]] i [[ksenofobija]] – primjerice, u jednom videu mlada [[Maroko|Marokanka]] i [[Nizozemska|Nizozemka]] poziraju zajedno i poručuju mu da nije uspio u nakani njihovog okretanja jednih protiv drugih.<ref name="VisZoonenMihelj2011.123.Ghere2015.173"/> Filmovi s egipatskim djevojkama ostvarili su slabiju popularnost u odnosu na odgovore drugih tipova i pogledani su ukupno 9000 puta.<ref name="VisZoonenMihelj2011.120"/> Ipak, stručnjaci naglašavaju da je Wildersova antagonistička retorika izazvala svojevrsni [[paradoks]] i doprinijela globalnim [[Ljudska prava|ljudskim pravima]], s obzirom da je pokušajem ponižavanja muslimanki zapravo nagnala iste na savladavanje novih [[web 2.0]] tehnologija i priključenje virtualnoj diskusiji.<ref>[[#Ghere2015|Ghere (2015)]], str. 174.</ref> Pozitivnih filmskih odgovora bilo je sedamnaest puta manje u odnosu na negativne (ukupno 44) i najčešće se radilo o ponovnom postavljanju čitavog filma ili njegovih dijelova uz [[prijevod]] na druge [[jezik]]e,<ref name="ZoonenVisMihelj112010.254.ZoonenVisMihelj2012.30.Kinkhouwers52014.28"/> među kojima su [[Španski jezik|španski]], [[Ruski jezik|ruski]], [[Poljski jezik|poljski]] i [[Perzijski jezik|perzijski]].<ref name="ZoonenVisMihelj112010.254.ZoonenVisMihelj2012.30"/> Identificirane grupe angažirane na ovom tipu redistribucije uključuju malu [[Nizozemska|nizozemsku]] mrežu od tri kanala na kojima je promoviran [[neofašizam]], te [[SAD|američku]] mrežu gdje je postavljanje ''Fitne'' bilo dijelom [[Neokonzervativizam u SAD|neokonzervativne]] agende.<ref name="ZoonenVisMihelj62011.1290"/> U međuvremenu, [[Geert Wilders|Wilders]] je u aprilu [[2009]]. obznanio da sprema vlastiti odgovor i to u obliku ''Fitne 2'',<ref>Vidi:<br />• [[#ZoonenVisMihelj62011|Zoonen; Vis; Mihelj (juni 2011)]], str. 1284.<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 56.<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 15.</ref> navodno "spektakularnog nastavka" na temu "negativnih posljedica masovne [[Migracija|migracije]] iz [[Muslimani (vjernici)|muslimanskih]] zemalja, [[Sloboda govora|slobode izražavanja]] i [[Islamsko pravo|islamskog prava]]".<ref name="ZoonenVisMihelj62011.1284"/> Najavu je ponovio i u aprilu [[2011]]. godine, ovaj put specificiravši da će se sadržaj baviti "perverznim životom" [[islam]]skog poslanika [[Muhamed]]a,<ref>Vidi:<br />• [[#Brown2012|Brown (2012)]], str. 56.<br />• [[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 15.</ref> a krajem [[2010]]. također je najavljivao i knjigu na sličnu temu (kao priručnik za film).<ref name="Brown2012.56"/> Ipak, obje najave ranih [[2010-ih]] nisu bile materijalizirane.<ref name="Brown2012.56"/> Kao zamjenu za filmski nastavak, u maju [[2012]]. Wilders je posredstvom [[SAD|američkog]] [[Konzervativizam u SAD|konzervativnog]] nakladnika ''[[Regnery Publishing|Regnery]]'' izdao [[Autobiografija|autobiografiju]] pod naslovom ''Obilježen za smrt: islamski rat protiv mene i Zapada'' ({{jez-en|Marked for Death: Islam's War Against the West and Me}}),<ref name="Brown2012.56"/> za koju analitičari navode da također sadrži neznanje, [[Predrasuda|predrasude]], [[laž]]i i [[Dezinformacija|dezinformacije]] odnosno još slabije pokušaje kritike od onih viđenih u ''Fitni'',<ref>[[#Malik2012|Malik; Malik (ljeto 2012)]], str. 15.</ref> te da predstavlja jednu u nizu srodnih knjiga koje se bave [[Islamofobija|islamofobnim]] [[Teorija zavjere|teorijama zavjere]] o "[[Islamizam|islamističkim]] težnjama za kontrolom i [[Preobraćenje|konverzijom]] svijeta".<ref>[[#AbouElFadl2014|Abou El Fadl (2014)]], str. xxiii. i 422, ref. 6.</ref> == Povezano == * [[Geert Wilders]] * [[Islamofobija]] * [[Propagandni film]] == Izvori == === Reference === {{reflist}} === Literatura === ;Monografije {{div col}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Abdullah2013|last=Abdullah|first=Mohamad Ridhuan|coauthors=Taylor, Kay Ann|title=Islamophobia & Muslims' Religious Experiences in the Midwest: Proposing Critical Muslim Theory: A Muslim Autoethnography|publisher=[[Kansas State University]]|location=Manhattan, Kansas|url=http://krex.k-state.edu/dspace/bitstream/handle/2097/16904/MohamadAbdullah2013.pdf|year=2013|oclc=864623490}} * {{en icon}} {{cite book|ref=AbouElFadl2014|last=Abou El Fadl|first=Khaled|title=Reasoning with God: Reclaiming Shari‘ah in the Modern Age|publisher=[[Rowman & Littlefield]]|location=Lanham|year=2014|isbn=9780742552326|oclc=879583551}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Achcar2011|last=Achcar|first=Gilbert|title=The Arabs and the Holocaust: The Arab-Israeli War of Narratives|url=https://archive.org/details/arabsholocaustar0000achc_t5b6|publisher=[[Saqi Books]]|location=London|year=2011|isbn=9780863566394|oclc=760048208}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Akkerman2016|last=Akkerman|first=Tjitske|editor1-last=Akkerman|editor1-first=Tjitske|editor2-last=(de) Lange|editor2-first=Sarah Leah|editor3-last=Rooduijn|editor3-first=Matthijs|chapter=7. The Party for Freedom: Balancing Between Mission, Votes and Office|title=Radical Right-Wing Populist Parties in Western Europe: Into the Mainstream?|series=Routledge Studies in Extremism and Democracy|publisher=[[Routledge]]; [[Taylor & Francis]]|location=Abingdon, Oxfordshire; New York|pages=144-168|year=2016|isbn=9781138914834|doi=10.4324/9781315687988|oclc=929862733}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Allen2010|last=Allen|first=Christopher|title=Islamophobia|url=https://archive.org/details/islamophobia0000alle|publisher=[[Ashgate Publishing]]|location=Farnham|year=2010|isbn=9780754651406|oclc=764538918}} * {{en icon}} {{cite book|ref=BoomgaardenVliegenthart72008|last1=Boomgaarden|first1=Hajo G.|last2=Vliegenthart|first2=Rens|title=Perception of Dutch Citizens Towards Muslims: Case Study – Anti-Islam Movie “Fitna”|publisher=International School for Humanities and Social Sciences (ISHSS), [[Univerzitet u Amsterdamu|University of Amsterdam]]|location=Amsterdam|url=http://dare.uva.nl/cgi/arno/show.cgi?fid=111479|date=juli 2008}}{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * {{en icon}} {{cite book|ref=Brown2012|last=Brown|first=Alexandra|coauthors=Rethmann, Petra; O`Brien, Susie; Yong, Kee|title=Visualizing Uncertainty: Opposition to Islam in the Netherlands Through the Lens of Fitna: The Movie|publisher=[[McMaster University]]|location=Hamilton, Ontario|url=http://macsphere.mcmaster.ca/bitstream/11375/12550/1/fulltext.pdf|year=2012}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Cherribi2010|last=Cherribi|first=Sam|authorlink=Sam Cherribi|title=In the House of War: Dutch Islam Observed|url=https://archive.org/details/inhouseofwardutc0000cher|series=Religion and Global Politics|publisher=[[Oxford University Press]]|location=Oxford; New York|year=2010|isbn=9780199734115|oclc=433055458}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Cherribi2011|last=Cherribi|first=Sam|authorlink=Sam Cherribi|editor1-last=Esposito|editor1-first=John L.|editor2-last=Kalin|editor2-first=‎Ibrahim|chapter=3. An Obsession Renewed: Islamophobia in the Netherlands, Austria, and Germany|title=Islamophobia: The Challenge of Pluralism in the 21st Century|url=https://archive.org/details/islamop_xxx_2011_00_7922|publisher=[[Oxford University Press]]|location=Oxford; New York|pages=[https://archive.org/details/islamop_xxx_2011_00_7922/page/47 47]-62|year=2011|isbn=9780199753659|oclc=589017867}} * {{en icon}} {{cite book|ref=DereskyChristopher2011|last1=Deresky|first1=Helen|last2=Christopher|first2=Elizabeth|title=International Management: Managing Cultural Diversity|url=https://archive.org/details/internationalman0000dere|edition=2.|publisher=[[Pearson PLC|Pearson Australia]]|location=Frenchs Forest, New South Wales|year=2011|origyear=2008|isbn=9781442539679|oclc=702101907}} * {{nl icon}} {{cite book|ref=Dijk32011|last=(van) Dijk|first=Auke J.|editor1-last=(van) Stokkom|editor1-first=Bas|editor2-last=Terpstra|editor2-first=Jan|editor3-last=Easton|editor3-first=Marleen|chapter=Theorie en praktijk van de politiële voorbereiding op ordeverstoring: de casus Fitna|title=Social Disorder|series=Cahiers Politiestudies (Journal of Police Studies)|volume=18 (1)|publisher=Maklu Uitgevers|location=Antwerpen; Apeldoorn; Portland|pages=135-154|url=http://www.lokaalcentraal.com/wp-content/uploads/2013/04/Moors-Witte-2011-Voorbij-het-incident-in-Social-Disorder.pdf#page=135|date=mart 2011|isbn=9789046604090|issn=1784-5300|oclc=706790346}}{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * {{nl icon}} {{cite book|ref=Dommering2013|last=Dommering|first=Egbert|editor1-last=Jacobs|editor1-first=Frans|editor2-last=Pessers|editor2-first=Dorien|chapter=Maris, Wanftidè, tuftamara en Wilders: enige tegenwerpingen|title=Stof en blik: opstellen, aangeboden aan Cees Maris van Sandelingenambacht|publisher=[[Univerzitet u Amsterdamu|Universiteit van Amsterdam]]|location=Amsterdam|pages=21-28|url=http://dare.uva.nl/document/2/160400|year=2013|oclc=876890488}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Esack2013|last=Esack|first=Farid|editor-last=Khalil|editor-first=Mohammad Hassan|chapter=9. The Portrayal of Jews and the Possibilities for Their Salvation in the Qur’an|title=Between Heaven and Hell: Islam, Salvation, and the Fate of Others|url=https://archive.org/details/betweenheavenhel0000unse|publisher=[[Oxford University Press]]|location=Oxford; New York|pages=[https://archive.org/details/betweenheavenhel0000unse/page/207 207]-233|year=2013|isbn=9780199945399|doi=10.1093/acprof:oso/9780199945399.003.0009|oclc=793726652}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Fekete2009|last=Fekete|first=Liz|title=A Suitable Enemy: Racism, Migration and Islamophobia in Europe|url=https://archive.org/details/suitableenemyrac0000feke|publisher=[[Pluto Press]]; [[Palgrave Macmillan]]|location=London; New York|year=2009|isbn=9780745327921|oclc=495194670}} * {{de icon}} {{cite book|ref=Gerhold2010|last=Gerhold|first=Markus|editor-last=Schneiders|editor-first=Thorsten Gerald|chapter=Islam-bashing für jedermann: Onlinekommentare und Leserbriefe als Orte privater Stimmungsmache|title=Islamfeindlichkeit: Wenn die Grenzen der Kritik verschwimmen|publisher=VS Verlag für Sozialwissenschaften; [[Springer Science+Business Media]]|location=Wiesbaden|pages=345-352|year=2010|isbn=9783531174402|doi=10.1007/978-3-531-92385-7_22|oclc=614440313}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Ghere2015|last=Ghere|first=Richard Kenneth|chapter=5. Rhetoric in Moral Projects|title=Rhetoric in Human Rights Advocacy: A Study of Exemplars|url=https://archive.org/details/rhetoricinhumanr0000gher|publisher=[[Lexington Books]]|location=Lanham; Boulder; New York; London|pages=[https://archive.org/details/rhetoricinhumanr0000gher/page/133 133]-176|year=2015|isbn=9780739193938|oclc=898910825}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Grillo2015|last=Grillo|first=Ralph David|title=Muslim Families, Politics and the Law: A Legal Industry in Multicultural Britain|series=Cultural Diversity and Law|publisher=[[Ashgate Publishing]]; [[Routledge]]|location=Farnham; Burlington, Vermont|year=2015|isbn=9781472451217|oclc=892620586}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Ihsanoglu2010|last=İhsanoğlu|first=Ekmeleddin|authorlink=Ekmeleddin İhsanoğlu|title=The Islamic World in the New Century: The Organisation of the Islamic Conference, 1969–2009|publisher=[[Hurst Publishers]]|location=London|year=2010|isbn=9781849040631|oclc=551435553}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Jusova2014|last=Jusová|first=Iveta|editor1-last=Goswami|editor1-first=Namita|editor2-last=O'Donovan|editor2-first=Maeve M.|editor3-last=Yount|editor3-first=Lisa|chapter=6. Continental Feminist Philosophy Meets Intersectionality: Rosi Braidotti's Work|title=Why Race and Gender Still Matter: An Intersectional Approach|publisher=[[Routledge|Pickering & Chatto]]; [[Taylor & Francis]]|location=London; New York|pages=87-100|year=2014|isbn=9781848934511|oclc=830370338}} * {{id icon}} {{cite book|ref=KazhimHamzah2008|last1=Kazhim|first1=Musa|last2=Hamzah|first2=Alfian|title=Fitnah Fitna|publisher=Penerbit Hikmah; PT Mizan Pustaka|location=Jakarta; Surabaya|year=2008|isbn=9789791141789|oclc=271814642}} * {{nl icon}} {{cite book|ref=Kinkhouwers52014|last=Kinkhouwers|first=Diantha Gervaise|author2=(ter) Laan, Nina|title=Oriëntalisme in de Nederlandse media: Submission en Fitna|publisher=Faculteit der Sociale Wetenschappen, [[Univerzitet u Leidenu|Universiteit Leiden]]|location=Leiden|date=maj 2014}} * {{en icon}} {{cite book|ref=KnottPooleTaira2013a|last1=Knott|first1=Kim|last2=Poole|first2=Elizabeth|last3=Taira|first3=Teemu|title=Media Portrayals of Religion and the Secular Sacred: Representation and Change|series=Ashgate AHRC/ESRC Religion and Society Series|publisher=[[Ashgate Publishing]]|location=Farnham; Burlington|year=2013a|isbn=9781409448068|oclc=890402869}} * {{en icon}} {{cite book|ref=KnottPooleTaira2013b|last1=Knott|first1=Kim|last2=Poole|first2=Elizabeth|last3=Taira|first3=Teemu|editor1-last=Gillespie|editor1-first=Marie|editor2-last=Herbert|editor2-first=David Eric John|editor3-last=Greenhill|editor3-first=Anita|chapter=3. Christianity, Secularism and Religious Diversity in the British Media|title=Social Media and Religious Change|series=Religion and Society|volume=53|publisher=[[Walter de Gruyter]]|location=Berlin; Boston|pages=37-58|year=2013b|isbn=9783110270457|issn=1437-5370|doi=10.1515/9783110270488.37|oclc=862963274}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Kundnani2012|last=Kundnani|first=Arun|editor1-last=Sardar|editor1-first=Ziauddin|editor1-link=Ziauddin Sardar|editor2-last=Yassin-Kassab|editor2-first=Robin|chapter=Twenty-First Century Crusaders|title=Fear and Loathing|series=Critical Muslim|volume=3|publisher=The Muslim Institute; [[Hurst Publishers]]; [[Oxford University Press]]|location=London; New York|pages=41-64|url=http://criticalmuslim.com/issues/03-fear-and-loathing/twenty-first-century-crusaders-arun-kundnani|date=juli – septembar 2012|isbn=9781849042222|issn=2048-8475|oclc=799998944}}{{Dead link|date=August 2024 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * {{en icon}} {{cite book|ref=Larsson2013|last=Larsson|first=Göran|editor1-last=Hoffmann|editor1-first=Thomas|editor2-last=Larsson|editor2-first=Göran|chapter=Geert Wilders and the Anti-Muslim Movie Fitna|title=Muslims and the New Information and Communication Technologies: Notes from an Emerging and Infinite Field|series=Muslims in Global Societies Series|volume=7|publisher=[[Springer Science+Business Media]]|location=Dordrecht|pages=147-162|year=2013|isbn=9789400772465|doi=10.1007/978-94-007-7247-2_9|oclc=870257622}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Lean2012|last=Lean|first=Nathan|authorlink=Nathan Lean|title=The Islamophobia Industry: How the Right Manufactures Fear of Muslims|url=https://archive.org/details/islamophobiaindu0000lean|publisher=[[Pluto Press]]; [[Palgrave Macmillan]]|location=London; New York|year=2012|isbn=9780745332536|oclc=809781135}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Louer2008|last=Louër|first=Laurence|title=Transnational Shia Politics: Religious and Political Networks in the Gulf|url=https://archive.org/details/transnationalshi0000lour|series=CERI Series in Comparative Politics and International Studies|publisher=[[Hurst Publishers]]; Centre de recherches internationales (CERI)|location=London; Paris|year=2008|isbn=9781850659112|oclc=227910094}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Majid2009|last=Majid|first=Anouar|title=We Are All Moors: Ending Centuries of Crusades against Muslims and Other Minorities|url=https://archive.org/details/weareallmoorsend0000maji|publisher=[[University of Minnesota Press]]|location=Minneapolis; London|year=2009|isbn=9780816660803|oclc=271648075}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Martinson2015|last=Martinson|first=Mattias|editor1-last=Bornemark|editor1-first=Jonna|editor2-last=Martinson|editor2-first=Mattias|editor3-last=Svenungsson|editor3-first=Jayne|chapter=2. Towards a 'Theology' of Christian Monumentality: Post-Christian Reflections on Grace and Nature|title=Monument and Memory: 4th Nordic Conference in Philosophy of Religion|series=Nordic Studies in Theology|volume=1|publisher=[[LIT Verlag]]|location=Wien; Zürich; Berlin; Münster|pages=21-42|year=2015|isbn=9783643904676|issn=2311-1194|oclc=905013167}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Maussen2015|last=Maussen|first=Marcel|editor1-last=Burchardt|editor1-first=Marian|editor2-last=Michalowski|editor2-first=Ines|chapter=Institutional Change and the Incorporation of Muslim Populations: Religious Freedoms, Equality and Cultural Diversity|title=After Integration: Islam, Conviviality and Contentious Politics in Europe|series=Islam und Politik|publisher=[[Springer Science+Business Media]]|location=Weisbaden|pages=79-104|year=2015|isbn=9783658025939|doi=10.1007/978-3-658-02594-6_5|oclc=891555278}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Meer2014|last=Meer|first=Nasar|editor-last=Meer|editor-first=Nasar|chapter=1. Racialization and Religion: Race, Culture and Difference in the Study of Antisemitism and Islamophobia|title=Racialization and Religion: Race, Culture and Difference in the Study of Antisemitism and Islamophobia|series=Ethnic and Racial Studies|publisher=[[Routledge]]; [[Taylor & Francis]]|location=London; New York|pages=1-14|year=2014|isbn=9780415715010|oclc=857524289}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Menashri1989|last=Menashri|first=David|editor-last=Karsh|editor-first=Efraim|chapter=3. Iran: Doctrine and Reality|title=The Iran-Iraq War: Impact and Implications|publisher=[[St. Martin's Press]]; [[Palgrave Macmillan]]; Jaffee Center for Strategic Studies, [[Univerzitet u Tel Avivu|Tel Aviv University]]|location=Basingstoke|pages=42-57|year=1989|isbn=9780333486863|doi=10.1007/978-1-349-20050-4_4|oclc=898880553}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Mul52009|last=(de) Mul|first=Jos|editors=Schäfer, Mirko Tobias; Lehmann, Ann-Sophie; Raessens, Joost; (van den) Boomen, Marianne; Lammes, Sybille|chapter=The Work of Art in the Age of Digital Recombination|title=Digital Material: Tracing New Media in Everyday Life and Technology|series=MediaMatters|publisher=[[Amsterdam University Press]]|location=Amsterdam|pages=95-106|url=http://www.demul.nl/nl/publicaties/publicaties-per-categorie/boekbijdragen/item/1549-the-work-of-art-in-the-age-of-digital-recombination|date=maj 2009|isbn=9789089640680|oclc=317754134|access-date=2016-08-01|archivedate=2017-07-25|archiveurl=https://web.archive.org/web/20170725165458/http://www.demul.nl/nl/publicaties/publicaties-per-categorie/boekbijdragen/item/1549-the-work-of-art-in-the-age-of-digital-recombination|deadurl=yes|archive-date=2017-07-25|archive-url=https://web.archive.org/web/20170725165458/http://www.demul.nl/nl/publicaties/publicaties-per-categorie/boekbijdragen/item/1549-the-work-of-art-in-the-age-of-digital-recombination|url-status=dead}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Nachmani2010|last=Nachmani|first=Amikam|title=Europe and Its Muslim Minorities: Aspects of Conflict, Attempts at Accord|publisher=[[Sussex Academic Press]]|location=Brighton; Portland|year=2010|origyear=2009|isbn=9781845194000|oclc=619953514}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Nasr2015|editor-last=Nasr|editor-first=Seyyed Hossein|editor-link=Husein Nasr|title=The Study Quran: A New Translation and Commentary|url=https://archive.org/details/studyqurannewtra0000unse|publisher=[[HarperCollins|HarperOne]]|location=New York|year=2015|isbn=9780061125867|oclc=931531100}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Nordbruch2009|last=Nordbruch|first=Götz|title=Nazism in Syria and Lebanon: The Ambivalence of the German Option, 1933–1945|series=SOAS/Routledge Studies on the Middle East|publisher=[[Routledge]]; [[Taylor & Francis]]|location=London; New York|year=2009|isbn=9780415457149|oclc=223867119}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Oomen2013|last=Oomen|first=Barbara Margreta|chapter=5. A very un-Dutch case?|title=Rights for Others: The Slow Home-Coming of Human Rights in the Netherlands|url=https://archive.org/details/rightsforotherss0000oome|series=Cambridge Studies in Law and Society|publisher=[[Cambridge University Press]]|location=Cambridge, UK; New York|pages=[https://archive.org/details/rightsforotherss0000oome/page/105 105]-127|year=2013|isbn=9781107041837|doi=10.1017/CBO9781107323476.005|oclc=843955886}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Overbeeke2016|last=Overbeeke|first=Adriaan|editor1-last=Ferrari|editor1-first=Alessandro|editor2-last=Pastorelli|editor2-first=Sabrina|chapter=7. Introducing a general burqa ban in the Netherlands|title=The Burqa Affair Across Europe: Between Public and Private Space|series=Cultural Diversity and Law in Association With Religare|publisher=[[Ashgate Publishing]]; [[Routledge]]; [[Taylor & Francis]]|location=Farnham; Burlington, Vermont; Abingdon, Oxfordshire; New York|pages=101-126|year=2016|origyear=2013|isbn=9781409470656|oclc=829961778}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Pauwels2014|last=Pauwels|first=Teun|chapter=8. Defending Henk and Ingrid from Islamification: The PVV in the Netherlands|title=Populism in Western Europe: Comparing Belgium, Germany and The Netherlands|series=Routledge Studies in Extremism and Democracy|volume=21|publisher=[[Routledge]]; [[Taylor & Francis]]|location=London; New York|pages=114-127|year=2014|isbn=9780415814034|doi=10.4324/9781315764313|oclc=877561733}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Rippin2014|last=Rippin|first=Andrew|editors=Morris, Paul; Shepard, William E.; Tidswell, Toni; Trebilco, Paul R|chapter=3. The role of the study of Islam at the university: A Canadian perspective|title=The Teaching and Study of Islam in Western Universities|series=Routledge Islamic Studies|publisher=[[Routledge]]; [[Taylor & Francis]]|location=Abingdon, Oxfordshire; New York|pages=34-48|year=2014|isbn=9780415824156|oclc=816031054}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Ryan2014|last=Ryan|first=Phil|title=After the New Atheist Debate|url=https://archive.org/details/afternewatheistd0000ryan|series=UTP Insights|publisher=[[University of Toronto Press|University of Toronto Press (UTP)]]|location=Toronto; Buffalo; London|year=2014|isbn=9781442649521|oclc=889649490}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Sageman2008|last=Sageman|first=Marc|title=Leaderless Jihad: Terror Networks in the Twenty-First Century|url=https://archive.org/details/leaderlessjihadt0000sage|publisher=[[University of Pennsylvania Press]]|location=Philadelphia|year=2008|isbn=9780812240658|oclc=173243814}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Santoso2011|last=Santoso|first=Agus|coauthors=Candraningrum, Dewi; Hidayat, Nur|title=Factors Influencing Geert Wilders Creating Fitna (2008): A Behaviorist Approach|publisher=Keguruan dan Ilmu Pendidikan (FKIP), [[Universitas Muhammadiyah Surakarta]]|location=Pabelan, Kartasura|url=http://eprints.ums.ac.id/11627/|year=2011}} * {{de icon}} {{cite book|ref=Schiffer2010|last=Schiffer|first=Sabine|editor-last=Schneiders|editor-first=Thorsten Gerald|chapter=Grenzenloser Hass im Internet: Wie „islamkritische” Aktivisten in Weblogs argumentieren|title=Islamfeindlichkeit: Wenn die Grenzen der Kritik verschwimmen|publisher=VS Verlag für Sozialwissenschaften; [[Springer Science+Business Media]]|location=Wiesbaden|pages=355-376|year=2010|isbn=9783531174402|doi=10.1007/978-3-531-92385-7_23|oclc=614440313}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Sheehi2011|last=Sheehi|first=Stephen|title=Islamophobia: The Ideological Campaign Against Muslims|url=https://archive.org/details/islamophobiaideo0000shee|publisher=[[Clarity Press]]|location=Atlanta|year=2011|isbn=9780932863676|oclc=449891976}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Swaim2012|last=Swaim|first=Lawrence|title=The Death of Judeo-Christianity: Religious Aggression and Systemic Evil in the Modern World|publisher=Circle Books; [[John Hunt Publishing]]|location=Winchester; Washington, D.C.|year=2012|isbn=9781780992990|oclc=824171796}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Taras2012|last=Taras|first=Raymond|title=Xenophobia and Islamophobia in Europe|url=https://archive.org/details/xenophobiaislamo0000tara|publisher=[[Edinburgh University Press]]|location=Edinburgh|year=2012|isbn=9780748650729|oclc=769744422}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Temperman2016|last=Temperman|first=Jeroen|chapter=5. Article 20(2) ICCPR: Prohibition per se or also a Human Right?|title=Religious Hatred and International Law: The Prohibition of Incitement to Violence or Discrimination|series=Cambridge Studies in International and Comparative Law|publisher=[[Cambridge University Press]]|location=Cambridge, UK|pages=80-121|year=2016|isbn=9781107124172|doi=10.1017/CBO9781316440513|oclc=910914881}} * {{en icon}} {{cite book|ref=ZoonenVisMihelj2012|last1=(van) Zoonen|first1=Liesbet|last2=Vis|first2=Farida|last3=Mihelj|first3=Sabina|editor-last=Chouliaraki|editor-first=Lilie|chapter=Performing citizenship on YouTube: activism, satire and online debate around the anti-Islam video Fitna|title=Self-Mediation: New Media, Citizenship and Civil Selves|publisher=[[Routledge]]; [[Taylor & Francis]]|location=London|pages=25-38|year=2012|isbn=9780415672122|oclc=780329507}} {{div col end}} ;Periodika {{div col}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Amarasingam42009|last=Amarasingam|first=Amarnath|title=Film Review: Fitna|series=Journal of Religion and Film|volume=13 (1)|publisher=[[University of Nebraska Omaha]]|location=Omaha, Nebraska|url=http://www.unomaha.edu/jrf/vol13.no1/reviews/Fitna.htm|date=april 2009|issn=1092-1311|access-date=2016-08-01|archivedate=2015-11-18|archiveurl=https://web.archive.org/web/20151118060311/http://www.unomaha.edu/jrf/vol13.no1/reviews/Fitna.htm|deadurl=yes|archive-date=2015-11-18|archive-url=https://web.archive.org/web/20151118060311/http://www.unomaha.edu/jrf/vol13.no1/reviews/Fitna.htm|url-status=dead}} * {{nl icon}} {{cite web|ref=BotjeVuijst15102009|last1=Botje|first1=Harm Ede|last2=Vuijst|first2=Freke|title=De Israël-connectie van Geert Wilders|series=[[Vrij Nederland|Vrij Nederland (VN)]]|publisher=WPG Uitgevers|location=Amsterdam|url=http://www.vn.nl/de-israel-connectie-van-geert-wilders/|date=15. 10. 2009|accessdate=1. 8. 2016|issn=0165-666X}} * {{id icon}} {{cite book|ref=Bunyamin2014|last=Bunyamin|first=H.|title=Menyelami Sifat Kasih Sayang Rasulullah Saw (Renungan Sufistik)|series=Lentera: Jurnal Komunikasi dan Sosial Keagamaan|volume=16 (2)|publisher=Sekolah Tinggi Agama Islam Negeri (STAIN)|location=Samarinda|pages=134-145|url=http://iain-samarinda.ac.id/ojs/index.php/lentera_journal/article/view/185/138|date=juli – decembar 2014|issn=1829-9075}}{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * {{en icon}} {{cite book|ref=ElTayeb22012|last=El-Tayeb|first=Fatima|title=‘Gays who cannot properly be gay’: Queer Muslims in the neoliberal European city|series=[[European Journal of Women's Studies]]|volume=19 (1)|publisher=[[SAGE Publications]]|location=London; Thousand Oaks, California|pages=79-95|url=http://ejw.sagepub.com/content/19/1/79.full.pdf|date=februar 2012|issn=1350-5068|doi=10.1177/1350506811426388|oclc=5723685399}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Faliq2010|last=Faliq|first=Abdullah|chapter=From the Editor|title=Islamophobia and Anti-Muslim Hatred: Causes & Remedies|series=Arches Quarterly|volume=4 (7)|publisher=The Cordoba Foundation|location=London|pages=6-7|url=http://www.thecordobafoundation.com/attach/ARCHES_Vol%204_Edition%207.PDF|date=zima 2010|issn=1756-7335|oclc=721314025|access-date=2016-08-01|archivedate=2016-11-11|archiveurl=https://web.archive.org/web/20161111070246/http://www.thecordobafoundation.com/attach/ARCHES_Vol%204_Edition%207.PDF|deadurl=yes|archive-date=2016-11-11|archive-url=https://web.archive.org/web/20161111070246/http://www.thecordobafoundation.com/attach/ARCHES_Vol%204_Edition%207.PDF|url-status=dead}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Long32009|last=Long|first=Scott|title=Unbearable Witness: How Western Activists (Mis)recognize Sexuality in Iran|series=Contemporary Politics|volume=15 (1)|publisher=[[Routledge]]; [[Taylor & Francis]]|location=London|pages=119-136|date=mart 2009|issn=1356-9775|doi=10.1080/13569770802698054|oclc=362957073}} * {{en icon}} {{cite book|ref=Malik2012|last1=Malik|first1=Naveed|last2=Malik|first2=Humera|editor-last=Shams|editor-first=Falahud Din|chapter=Marked for Debate: Geert Wilders' (Mis)Reading of the Holy Qur'an|title=In Defense of Islam: Confronting the Critics|series=The Muslim Sunrise|volume=92 (2)|publisher=The Ahmadiyya Muslim Community|location=Silver Spring, Maryland|pages=14-17|url=http://muslimsunrise.com/dmddocuments/2012_summer.pdf#14|date=ljeto 2012|issn=1085-3677|access-date=2016-08-01|archivedate=2016-03-10|archiveurl=https://web.archive.org/web/20160310132600/http://muslimsunrise.com/dmddocuments/2012_summer.pdf#14|deadurl=yes|archive-date=2016-03-10|archive-url=https://web.archive.org/web/20160310132600/http://muslimsunrise.com/dmddocuments/2012_summer.pdf#14|url-status=dead}} * {{en icon}} {{cite book|ref=MullerZoonenHirzalla2014|last1=Müller|first1=Floris|last2=(van) Zoonen|first2=Liesbet|last3=Hirzalla|first3=Fadi|title=Anti-Islam Propaganda and Its Effects: Fitna, Fear-based Communication and the Moderating Role of Public Debate|series=Middle East Journal of Culture and Communication|volume=7 (1)|publisher=[[Brill]]|location=Leiden; Boston|pages=82-100|year=2014|issn=1873-9857|doi=10.1163/18739865-00701006|oclc=6017740260}} * {{en icon}} {{cite book|ref=VisZoonenMihelj2011|last1=Vis|first1=Farida|last2=(van) Zoonen|first2=Liesbet|last3=Mihelj|first3=Sabina|title=Women Responding to the Anti-Islam Film Fitna: Voices and Acts of Citizenship on YouTube|series=Feminist Review|volume=97 (1)|publisher=[[Palgrave Macmillan]]|location=London|pages=110-129|url=http://www.lboro.ac.uk/media/wwwlboroacuk/content/socialsciences/downloads/PDF3%20Feminist%20Review%20as%20publilshed.pdf|date=2011|issn=0141-7789|doi=10.1057/fr.2010.29|oclc=709755297}}{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * {{en icon}} {{cite book|ref=Vossen102011|last=Vossen|first=Koen|title=Classifying Wilders: The Ideological Development of Geert Wilders and His Party for Freedom|series=Politics|volume=31 (3)|publisher=Political Studies Association; [[SAGE Publications]]|location=Manchester|pages=179-189|url=http://users.dickinson.edu/~mitchelk/courses/POSC290/PVV%20readings/Classifying%20Wilders.pdf|date=oktobar 2011|issn=0263-3957|doi=10.1111/j.1467-9256.2011.01417.x|oclc=5960354942|access-date=2016-08-01|archive-date=2017-03-31|archive-url=https://web.archive.org/web/20170331115330/http://users.dickinson.edu/~mitchelk/courses/POSC290/PVV%20readings/Classifying%20Wilders.pdf}} * {{en icon}} {{cite book|ref=ZoonenVisMihelj112010|last1=(van) Zoonen|first1=Liesbet|last2=Vis|first2=Farida|last3=Mihelj|first3=Sabina|title=Performing citizenship on YouTube: activism, satire and online debate around the anti-Islam video Fitna|series=Critical Discourse Studies|volume=7 (4)|publisher=[[Routledge]]; [[Taylor & Francis]]|location=Abingdon, Oxfordshire|pages=249-262|date=novembar 2010|issn=1740-5904|doi=10.1080/17405904.2010.511831|oclc=4839630275}} * {{en icon}} {{cite book|ref=ZoonenVisMihelj62011|last1=(van) Zoonen|first1=Liesbet|last2=Vis|first2=Farida|last3=Mihelj|first3=Sabina|title=YouTube Interactions between Agonism, Antagonism and Dialogue: Video Responses to the Anti-Islam Film Fitna|series=New Media & Society|volume=13 (8)|publisher=[[SAGE Publications]]|location=London; Thousand Oaks, California|pages=1283-1300|date=juni 2011|issn=1461-4448|doi=10.1177/1461444811405020|oclc=768117140}} {{div col end}} ;Otvorena pisma * {{nl icon}} {{cite web|ref=OttoWiegersLeemhuisPetersKoningsveldBorg22010|last1=Otto|first1=Jan Michiel|last2=Wiegers|first2=Gerard|last3=Leemhuis|first3=Fred|last4=Peters|first4=Ruud|last5=(van) Koningsveld|first5=Pieter Sjoerd|last6=(ter) Borg|first6=Marlies|authorlink6=Marlies ter Borg|title=Persbericht: Wilders manipuleert Koranteksten, Suggestief en misleidend|publisher=Blogspot (Marlies ter Borg)|location=Nederland|url=http://marliesterborg.blogspot.com/2010/02/persbericht-wilders-manipuleert.html|date=februar 2010|accessdate=1. 8. 2016}} ;Web-stranice * {{en icon}} {{cite web|ref=Koning2932008|last=(de) Koning|first=Martijn|title=Coming soon... Fitna: Analysing political propaganda|publisher=ReligionResearch|location=Amsterdam|url=http://religionresearch.org/closer/2008/03/29/coming-soonfitna-v-analysing-political-propaganda/|date=29. 3. 2008|accessdate=1. 8. 2016}} * {{en icon}} {{cite web|ref=Sargeant1182013|last=Sargeant|first=John|title=Richard Dawkins On Fitna and Geert Wilders|publisher=[[The Huffington Post]]|location=New York|url=http://www.huffingtonpost.co.uk/john-sargeant/richard-dawkins-fitna-geert-wilders_b_3729214.html|date=11. 8. 2013|accessdate=8. 8. 2016}} * {{en icon}} {{cite web|ref=Warman22011|last=Warman|first=Richard|authorlink=Richard Warman|title=Fitna as criminal hate propaganda|publisher=The Official Website of Richard Warman|location=Ottawa|url=http://religionresearch.org/closer/2008/03/29/coming-soonfitna-v-analysing-political-propaganda/|date=februar 2011|accessdate=1. 8. 2016}} == Vanjske veze == * [https://web.archive.org/web/20080322204946/http://www.fitnathemovie.com/ Službene stranice ''Fitne''] (arhivirano 22. 3. 2008) {{en icon}} * {{Imdb title|id=1198399|title=Fitna}} * {{Rotten Tomatoes|fitna|Fitna}} {{en icon}} {{Izabran}} [[Kategorija:Nizozemski filmovi]] [[Kategorija:Kratki filmovi]] [[Kategorija:Propagandni filmovi]] [[Kategorija:Distopijski filmovi]] [[Kategorija:Islamofobija]] [[Kategorija:Teorije zavjere]] cd4r13bbprkluabsbqu49y26ba20ee2 0 4576422 42690920 40757019 2026-09-22T08:38:46Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690920 wikitext text/x-wiki '''Besmislena supresija''', poznatija kao '''nonsens supresija''', je tip suzbijanja efekata [[nonsens kodon]]a (nonsens [[mutacija|mutacije]]) na termonaciju [[polipeptid|polipeptidnog lanca]] i djelomične ili potpune obnove normalnog [[fenotip]]a. U tom slučaju, [[nonsens kodon]]i mogu djelovati kao smisleni ([[aminokiselina|aminokiselinski]] specifični) [[kodon]]i.<ref name=<“Hadzip“>{{cite book |author=Hadžiselimović R., Pojskić N. |year=2005|title= Uvod u humanu imunogenetiku.|publisher= Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo|isbn=9958-9344-3-4}}</ref><ref name="Bajrović">{{Cite book |author=Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds.|title=Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju|publisher=Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo|year=2005|isbn= 9958-9344-1-8}}</ref><ref name=<“king“>{{cite book|authors=King R. C., Stransfield W. D.|year=1998|title=Dictionary of genetics|publisher=Oxford niversity Press|place= New York, Oxford|isbn=0-19-50944-1-7}}</ref> Ova supresija može nastati zbog prisustva nonsens supresorskog [[gen]]a ili hemijskog supresora (kao što su [[5-fluor-uracil]] (5FU) ili [[streptomicin]]). Ako je, naprimjer, nonsens triplet UAA, onda se 5-fluoro-uracil zamjenjuje sa U, pa [[iRNK]] FUAA može očitati kao CAA, tj. [[kodon|smisleni kodon]]. Ovo neće dozvoliti nastavak translacije jer će [[tRNK]] prepoznati zamjenu FU za C sa većom vjererovatnoćom nego da je bio prisutan [[uracil]] (U). Efikasnost nonsens supresije zavisi od ravnoteže između terminacije polipeptidnog lanca i insercije [[aminokiselina]], a može drastično promijeniti sastav [[nukleotid]]a koji graniče sa besmislenim [[kodon]]om. [[Mutacija|Mutacije]] koje suprotstavljaju se nonsens supresiji zovu se [[antisupresor]]i.<ref name=<“RjeGen“>{{cite book|authors=Berberović Lj., Hadžiselimović R. |year=1986|title=Rječnik genetike|publisher=Svjetlost, Sarajevo|isbn= 86-01-00723-6}}</ref><ref name=<“riger“>{{cite book|authors=Rieger R. Michaelis A., Green M. M.|year=1976|title=Glossary of genetics and cytogenetics: Classical and molecular|url=https://archive.org/details/glossaryofgeneti0000unse_i2n4|publisher=Springer-Verlag|place=Heidelberg - New York|isbn= 3-540-07668-9}}</ref> == Povezano == *[[Ekspresija gena]] == Reference == {{izvori}} [[Kategorija:Molekulska genetika]] [[Kategorija:Ekspresija gena]] 63bdrk6vd2vag56njcqzp6nxfyf28tc 0 4611256 42690780 41357950 2026-09-21T12:49:18Z CommonsDelinker 806 Zamjenjujem datoteku Hans_Gude--Likferd_Pa_Sognefjorden--1853.jpg datotekom [[:File:Hans_Gude_&_Adolph_Tidemand_-_Likferd_på_Sognefjorden_-_1853.jpg|Hans_Gude_&_Adolph_Tidemand_-_Likferd_på_Sognefjorden_-_1853.jpg]] (izvršilac: [[c:User:CommonsDelinker|Co 42690780 wikitext text/x-wiki {{Infokutija umjetnik | ime = Adolph Tidemand | pokret = norveški romantizam | slika = Adolph Tidemand Selvportrett.jpg | opis_slike = Autoportret (1838) | veličina = | rodno_ime = | datum_rođenja = {{birthdate|1814|8|14|df=y}} | mjesto_rođenja = [[Mandal (Norveška)|Mandal]], [[Vest-Agder]], [[Norveška]] | datum_smrti = {{dda|1876|8|8|1814|8|14|df=y}} | mjesto_smrti = [[Oslo]], [[Norveška]] | počivalište = | pseudonim = | državljanstvo = | rodbina = | supružnik = | partner = | djeca = | obrazovanje = [[Kunstakademie Düsseldorf]] | zanimanje = | polje = slikanje | pokrovitelji = | mentori = | učenici = | suradnici = | postignuća = | djela = | nagrade = | utjecaj_od = | utjecaj_na = | potpis = }} '''Adolf Tidemand''' (14. avgust 1814 – 8. avgust 1876. godine) je bio priznati slikar norveškog romantičarskog nacionalizma. Njegove najpoznatije slike su ''Haugianerne'' (1852) i ''Brudeferd i Hardanger'' (1848), koje je naslikao zajedno sa [[Hans Gude]].<ref>{{cite web|url=http://www.snl.no/Adolph_Tidemand|title=Adolph Tidemand|work=Store norske leksikon}}</ref> == Biografija == Adolf Tidemand je rođen u Mandalu, [[Norveška]], kao sin carinske inspektorke i predstavnika parlamenta Kristin Tidemand (1779-1838) i Johana Henriet Henrik Hasta (1779-1859). U svom rodnom gradu je imao privatne časove iz umetnosti i njegov talenat je ubrzo prepoznat. Upisao je umetničku školu u Kristijaniji, da bi od 1832-37. boravio u [[Kopenhagen]]. Najpre ga je po dolasku u [[Kopenhagen]] odbila Danska kraljevska akademija lepih umetnosti te je studirao u privatnoj školi umetnosti, ali je već 1833. upisao Akademiju i izlagao već 1835. i 1836. godine. Tamo je studirao pet godina, da bi zatim krenuo u Italiju na dalje studije. Na tom putu mu se [[Dizeldrof]], [[Nemačka]] jako dopao, te odlučuje da se tu skrasi.<ref>{{cite web|url=http://www.snl.no/.nbl_biografi/Adolph_Tidemand/utdypning|title=Adolph Tidemand|work=Store norske leksikon}}</ref> Od 1837-41. je studirao na Akademiji umetnosti u Dizeldorfu, koja je u to vreme bila svetski poznata i priznata. Veliki uticaj na njega je imao njegov profesor Teodor Hildebrant. Tu je 1838. godine i nastalo njegovo poznato delo “Hjemvendte fiskere ved den sjællandske kyst”. Slika “Gustav Vasa taler til dalalmuen i Mora kirke” (1841) je prodata nemačkom muzeju, da bi kasnije bila vraćena u Kristijaniju. Radio je u Školi slikanja u Dizeldorfu. Na jesen 1841. godine studio u Italiji sa svojim bra tom Emilom. Sačuvano je nekoliko njegovih dela iz ovog perioda, osim slike “Napolitansk fisker” (1842). Tidemanda je jako zanimala norveška istorija, naročito po povratku u Norvešku. Za vreme putovanja u [[Hardanger]] 1843. godine, upoznaje 18-godišnjeg [[Hans Gude]]. To je rezultiralo bliskim prijateljstvom ali i saradnjom na nekoliko pejsaža kod kojih je Tidemand slikao figure. [[Datoteka:Adolph Tidemand - Low Church Devotion - Google Art Project.jpg|right|thumb|''Haugianerne'' ''Low Church Devotion'', (The Haugeans. 1852)]] U periodu između 1842-45. godine često putuje u Norvešku ([[Østerdalen]], [[Gudbrandsdalen]], [[Sogn]], [[Hardanger]] i [[Telemark]]). Dosta njegovih dela iz ovog perioda je sačuvano, uključujući “Eventyrfortellersken” (1844), “Søndagskveld i en hardangersk røkstue” (1843), i “Gudstjeneste i en norsk landsens kirke” (1845). Tokom svojih kasnijih putovanja na jug Norveške, od kojih je poslednje bilo 1875, Tidemand je proučavao narodne nošnje, kao i alatke kako bi se upoznao sa oralnim tradicijama, narodnim pričama i legendama. Njegova verzija rustičnosti se pokazala izuzetno popularna da bi mu 1848. godine Oskar I, kralj Švedske i Norveške, naručio da naslika serijal života norveškog seljaka za kraljevsku palatu [[Oscarshall]], nedaleko od Kristijanije. Danas je Adolf Tidemand najpoznatiji upravo po takvom predstavljanju norveške farme i kulture i smatra se jednim od pionira norveškog istorijskog slikarstva. Tidemand je na slikama stare, norveške kulture farme prikazao seljaka sa novim dostojanstvom, humanošću i kulturom. Nacionalni muzej za umetnost, arhitekturu i dizajn ("Nasjonalgalleriet") u [[Oslo]] poseduje više od 100 njegovih radova.<ref>{{cite web|url=http://arts.jrank.org/pages/16932/Adolph-Tidemand.html|title=Online 1911 Encyclopedia Britannica|publisher=}}</ref> == Privatni život == 1845. godine je oženio svoju ljubav iz mladosti, Claudine Marie Bergitte Jager (1817–1887). Preselili su se u Dizeldorf 1845. Njihovo jedino dete, sin Adolf, umro je 1874. sa 28 godina. Tidemand je dobitnik brojnih nagrada. == Poznata dela == [[Datoteka:Adolph Tidemand & Hans Gude - Bridal Procession on the Hardangerfjord - Google Art Project.jpg|thumb|''Brudeferden i Hardanger '' (Bridal party, with Hans Gude. 1848)]] * 1838 - ''Hjemvendte fiskere ved den sjællandske kyst'' * 1841 - ''Gustav Vasa taler til dalkarlene i Mora kirke'' * 1843 - ''Søndagskveld i en hardangersk røkstue'' * 1844 - ''Eventyrfortellersken'' * 1845 - ''Søndagskveld i en røykstue i Hardanger'' * 1846 - ''Norsk juleskikk'' * 1848 - ''Brudeferden i Hardanger'' (painted together with [[Hans Gude]]) * 1848 - ''Signe Halvorsdatter Valle i Sætersdalen'' * 1848 - ''Haugianerne'' (painted again in 1852) * 1849 - ''De ensomme gamle'' (Also known as ''Husandakt'') * 1849 - ''Ingeborg Andersdatter Gulsvik, Flå, som brud'' * 1851 - ''Aften på Krøderen'' (painted together with Hans Gude) * 1852 - series ''Bondeliv'' i [[Oscarshall]] * 1852 - ''Haugianerne'' * 1853 - ''Likferd på Sognefjorden'' (painted together with Hans Gude) * 1854 - ''Den foreldreløse'' * 1859 - ''Fiskere i havsnød'' (painted together with Hans Gude) * 1865 - ''Bestemors brudekrone'' * 1865 - ''Fanatikerne'' * 1874 - ''Syneve'' * 1874 - ''Nød'' == Galerija == <gallery mode="packed" heights="188px"> File:Adolph Tidemand Norsk juleskik.jpg| ''Norsk juleskik'' (Norwegian Christmas customs. 1846) File:Hans Gude & Adolph Tidemand - Lystring på Krøderen - Google Art Project.jpg| ''Fiskere i havsnød'', Hans Gude and Adolph Tidemand (Fishing with a harpoon. 1851) File:A Tidemand-Parti fra Oslo Strandgate.jpg|''Parti fra Oslo Strandgate'' (View from Oslo Beach Street. 1852) File:Hans Gude & Adolph Tidemand - Likferd på Sognefjorden - 1853.jpg|''Likferd Pa Sognefjorden'' (Burial at Sognefjord, with Hans Gude. 1853) File:Folkelivsbilleder Titel.JPG| ''Norske Folkelivsbilleder'' (Norwegian folk pictures. 1854) File:Norske Folkelivsbilleder 06 - Kortspillerne (Adolph Tidemand).jpg|''The player at cards'', before 1858 File:Bestefaderens Erindringer (Adolph Tidemand).jpg|''Bestefaderens Erindringer'' (Grandfather's Memories. 1865) File:Adolph Tidemand - Skovinteriör (1869).jpg| ''Skovinteriör'' (Forest interior. 1869) File:Adolph Tidemand Sinclairs landing.jpg| ''Sinclairs landing i Romsdal'' (Sinclair's landing. 1876 - see [[George Sinclair (mercenary)]]) </gallery> == Reference == {{reflist}} == Drugi izvori == {{Commonscat|Adolph Tidemand}} * Askeland, Jan ''Adolph Tidemand og hans tid'' (Oslo: Aschehoug), 1991, {{ISBN|978-82-03-16670-9}} * Askeland, Jan ''Norsk Malerkunst, Hovedlinjen gjennom 200år – uten stedsangivelse'' (Oslo: Aschehoug), 1981, {{ISBN|978-82-02-04898-3}} * Dietrichson, Lorentz ''Adolph Tidemand, Hans Liv Og Hans Værker, Volumes 1-2'' (Nabu Press), 1923, {{ISBN|978-1-145-67978-8}} * Noss, Aagot ''Adolph Tidemand og folk han møtte, studiar frå reisene i norske dalføre, akvarellar, målarstykke og teikningar'' (Universitetsforlaget), 1981, {{ISBN|978-82-00-05712-3}} * Haverkamp, Frode ''Adolph Tidemand 1814-1876, Hans Fredrik Gude 1825-1903'' (Blaafarveværket, 1984), {{ISBN|978-82-990568-6-1}} {{Authority control}} {{Lifetime|1814|1876|Tidemand, Adolph}} [[Kategorija:Norveški slikari]] denffi1h9ghmz4fsjiutnlnfofq5ip4 0 4612283 42690942 42463485 2026-09-22T09:34:14Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690942 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Gray1239.png|mini|200px|left|Lijeva noga čovjeka (sa latinskim oznakama)]] [[Datoteka:Human leg bones labeled.svg|mini|250px|Kostur ljudske noge]] [[Datoteka:InsectLeg.png|thumb|250px|Dijagram noge [[insekt]]a]] '''Noge''' su donji [[ekstremitet]]i [[čovjek]]a i drugih [[životinja]], koji nose težinu [[tijelo|tijela]] i daju podršku održavanju položaja i stabilnosti pri kretanju. Tokom kretanja, noge funkcioniraju kao "proširivi podupirači". Noge se javljaju kao jednostruko ili višestruko parni organi, cilindričnog oblika.<ref>{{cite web |title=Studies in the Mechanics of the Tetrapod Skeleton |publisher=Biologists.org |url= http://jeb.biologists.org/cgi/content/abstract/20/2/88}}</ref> Noga je sastavljena od jednog ili više segmenata i obložena [[mišić]]ima i kožom, što joj omogućava pokretljivost. Kod brojnih životinja, noga se, na završnom dijelu, završava [[stopalo]]m. Kombinacija pokreta na svim mogu se [[zglob]]ovima omogućuje modeliranje kao jednog, linearnog elementa koji je sposoban da mijenja dužinu i rotaciju u omnidirekcijskom [[kuk]]nom [[zglob]]u.<ref name= <“Campbell“>{{cite book|author=Campbell N. A. et al.|year=2008|title=Biology. 8th Ed. |publisher=Person International Edition, San Francisco|isbn=978-0-321-53616-7}}</ref><ref name="Sofradzija">{{cite book|author=Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. |year= 2004|title= Biologija 1.|publisher= Svjetlost, Sarajevo|isbn=9958-10-686-8}}</ref><ref name="Međedović">{{cite book|author=Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R.|year=2002|title=Biologija 2. |publisher=Svjetlost, Sarajevo|isbn=9958-10-222-6}}</ref><ref name="Hadži-Masl">{{cite book|author=Hadžiselimović R., Maslić E. |year= 1996|title=Biologija 1|publisher=Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta|place= Sarajevo}}</ref><ref name=<“Korene“>{{cite book|authors=Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. |year=2001|title=Biologija 8|publisher=Svjetlost|place=Sarajevo|isbn=9958-10-396-6}}</ref> Kao komponenta [[namještaj]]a se koristi za ekonomiju materijala koji su potrebnih za pružanje podrške za korisne površine, [[sto]]lova ili sjedala [[stolica]]. == Terminologija == * [[Uniped]]i: jedna noga, kao [[mehkušci]] * [[Biped]]i: dvije noge, kao [[čovjek]] i [[ptice]] * [[Triped]]i: tri noge, koje se prirodno ne javljaju kod zdravih [[životinja]] * [[Kvadriped]]i: ćetiri noge, kao većina [[sisar]]a ([[pas|psi]] i [[konj]]i, naprimjer) Mnogi [[takson]]i su obilježeni brojem nogu: * [[Tetrapoda]] imaju četiri noge. * [[Arthropoda]]: 4, 6 ([[Insecta]]), 8, 12 ili 14 nogu. Neki člankonošci imaju više od desetaka nogu; nekoliko vrsta ima i više od 100. Uprkos tome šta bi se iz njihovog imena moglo zaključiti, [[stonoga|stonoge]] mogu imati manje od 20 ili više od 300 nogu, a [[Millipeda]] ("hiljada nogu") imaju manje od 1000, ali do 750 nogu. == Komponente == Noga je struktura sa [[bruto anatomija|bruto anatomijom]], što znači da je dovoljno velika da se vidi bez posebne pomoći. Njene komponente zavise od složenosti plana građe životinja. U ljudi i drugih sisara, noga uključuje [[kost]]i, [[mišić]]e, [[tetive]], [[ligament]]e, [[krvni sud|krvne sudove]], [[živac|živce]] i [[koža|kožu]], sa njenim tv orevinama. U [[insekt|insekata]], nogu također sadrži većinu tih elemenata, osim što oni imaju [[egzoskelet]], koji zamjenjuje funkciju kostiju i kože. Ponekad se kraj nogu ili [[stopalo]], smatra dijelom noge; drugi put smatra se zasebnom strukturom. Slično tome, [[zglob kuka]] ili drugog mjesta gdje se noga pridaje glavnini tijela, može se smatrati odvojeno ili dijelom noge. == Tetrapodne noge == [[Datoteka:Mammoth leg.png|thumb|Noga vunastog [[mamut]]a (rekonstrukcija)]] U [[tetrapoda]], [[anatomija]], ''noge'' se koristi na cijeli [[ud]]. U medicini i preciznoj definiciji, odnosi se samo na segment između [[koljena]] i [[gležanj|gležnja]].<ref>{{cite web |date= |title=Leg |work=Medical Subject Headings (MeSH) |publisher=National Library of Medicine |url=http://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2007/MB_cgi?mode=&term=Leg&field=entry |accessdate=2009-04-18}}</ref><ref>{{cite web |date= |title=Leg |work=Dorland's Medical Dictionary for Healthcare Consumers |publisher=Mercksource |url=http://www.mercksource.com/pp/us/cns/cns_hl_dorlands_split.jsp?pg=/ppdocs/us/common/dorlands/dorland/five/000058188.htm |accessdate=2009-04-18}}</ref> Tanki donji segment se zove ''goljenica'' ili ''potkoljenica'',<ref>{{cite book |last=Kardong |first=Kenneth V. |date=2009 |title=Vertebrates: Comparative anatomy, function, evolution |url=https://archive.org/details/vertebratescompa0000kard_f8u5 |edition=5th |publisher=McGraw-Hill |isbn=978-0-07-304058-5 |page=[https://archive.org/details/vertebratescompa0000kard_f8u5/page/340 340]}}</ref> a prednji dio se zove ''cjevanica'' ili ''pretibija''. U [[bipedalizam|dvonožnih]] [[tetrapoda]], dva donja ekstremiteta se nazivaju "noge", a dva gornja ekstremiteta kao "[[ruke]]" ili "[[krila]]". == Povezano == * [[Ruka]] == Reference == {{izvori|2}} {{Commonscat|Legs}} {{Ljudska anatomija}} {{Kosti čovjeka}} [[Kategorija:Anatomija čovjeka]] [[Kategorija:Anatomija životinja]] [[Kategorija:Kretanje]] plrr4cqgpprwjz9jk604dxeplwsomde 0 4614870 42690855 42511188 2026-09-22T00:48:59Z ~2026-51068-29 394358 42690855 wikitext text/x-wiki '''Upredanje parova''' ({{jez-eng|twisted pair}}) je način kabliranja kod kojeg se parice zasebnih [[provodnik]]a upreda u jedan a svrha toga je izbegavanje [[Elektromagnetno zračenje|elektromagnetnih smetnji]] iz spoljašnjih izvora. Ovakav način kabliranja izumeo je [[Aleksander Grejam Bel]]. [[Datoteka:4 twisted pairs.svg|mini|TP kabl sa 4 parice]] === Definicija === Tokom prenosa, dva provodnika imaju jednake ali suprotne signale koje odredište detektuje kao razliku ta dva signala. Ovo je poznato kao [https://en.wikipedia.org/wiki/Differential_signaling diferencijal prenosnog moda]. [[Elektromagnetno zračenje|Spoljašnji izvori smetnji]] deluju na oba provodnika podjednako tako da na kraju, gledajući razliku ta dva provodnika, nemamo nikakvih promena. Problem nastaje kada uticaj [[Elektromagnetno zračenje|spoljašnjih smetnji]] više deluju na jedan provodnik nego na drugi i tada odredišna razlika između njih nije ista kao na izvoru signala. Ovo se najčešće javlja u telekomunikacionim kablovima koji su jedan do drugog na većim dužinama. Jedan par može izazvati preslušavanje(eng. [https://en.wikipedia.org/wiki/Crosstalk_(electronics) crosstalk]) u drugom celom dužinom kablova ako su blizu jedan drugom. Zbog toga se parice upredaju. Stepen upredanja obično se meri u broju obrta po jednom [[Metar|metru]], mada to ne mora da bude uvek tako. Stepen upredanja čini jednu od specifikacija za datu vrstu [[kabl]]a. Ukoliko parice sa istim stepenom upredanja stoje jedna do druge takođe može doći do preslušavanja između njih. U tom slučaju svaka od parica mora imati različit stepen upredanja da bi diferencijal na odredištu ostao nepromenjen .<ref>{{Cite web |title="Crosstalk dependence on number of turns/inch for twisted pair versions of the end-cap umbilical cable" |url=http://www.hep.ph.ic.ac.uk/~dmray/pdffiles/TP_umbilical_studies.pdf |access-date=2018-03-24 |archive-date=2015-09-24 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150924025726/http://www.hep.ph.ic.ac.uk/~dmray/pdffiles/TP_umbilical_studies.pdf |dead-url=yes }}</ref> === Historija === U najranijim [[telefon]]skim linijama prvo su korišćeni jednostavni – jednožični kablovi i [[Povratna sprega|povratna kola]]. Od osamdesetih godina 19 veka sve više gradova je imalo električne [[tramvaj]]e a samim tim i više kablova sa visokim naponom koji su bili najveći izvor smetnji na [[telefon]]sku liniju u tadašnje vreme. Inženjeri su na sve načine pokušavali da neutrališu uticaje [[Elektromagnetno zračenje|elektromagnetnih smetnji]] a jedna od metoda je bila i transpozicija žica(eng. [https://en.wikipedia.org/wiki/Transposition_(telecommunications) wire transposition]). [[Datoteka:Wire Transposition.svg|mini|Transpozicija žica]] Glavni princip ovog rešenja je bilo promena pozicije žica na svakim stubovima. Na ovaj način obe žice će dobiti slično [[elektromagnetno zračenje]] od naponskog kabla. Slobodno se može reći da je ovo rešenje preteča upredanju parica. Ovakav princip se i danas može videti u nekim ruralnim područjima. Kabl sa upredenim paricama izumeo je [[Aleksandar Grejem Bel]] 1881. godine. Nakon toga je sve više telefonskih linija bivalo zamenjeno ovakvim principom kabliranja.<ref>{{Cite web |title=US 244426, Bell, Alexander Graham, "Telephone-circuit", issued 1881. |url=http://worldwide.espacenet.com/publicationDetails/biblio?CC=US&NR=244426&KC=&FT=E&locale=en_EP |access-date=2018-03-24 |archive-date=2018-09-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180903010524/https://worldwide.espacenet.com/publicationDetails/biblio?CC=US&NR=244426&KC=&FT=E&locale=en_EP }}</ref> === Zaštita u kablovima === [[Datoteka:25 pair color code chart.svg|mini|25 pair color code]] Kablovi sa uprednim paricama najčešće imaju dodatni omotač (štit) koji ima ulogu da spreči uticaj jakih [[Elektromagnetno zračenje|elektromagnetnih zračenja]]. Omotač oko kabla je zapravo [[provodnik]] koji [[Elektricitet|elktricitet]], koji je nastao prilikom elktromagnetnih smetnji, spovodi do [[Uzemljenje|uzemljenja]]. Omotač može biti u vidu folije koja je obavijena oko parica, skupa parica ili celog kabla. [https://en.wikipedia.org/wiki/ISO/IEC_11801 ISO/IEC 11801]:2002 (Annex E) pokušava da napravi međunarodni [[standard]] za oznake kablova sa dodatnom zaštitom od smetnji pomoću tri slova. U – za nezaštićene, S – za kabl kod kojeg su zaštićene svake parice pojedinačno i F – za kabl sa omotačem od folije. STP(U/UTP) je vrsta TP kod kojeg je svaka invidualna parica ili skup više njih obavijen folijom (tzv. ekran) kao omotač da bi se sprečili spoljašnji elktromagnetni uticaji ili efekat preslušavanja kod susednih parica. Za razliku od ove vrste, običan UTP kabl nema nikakvu dodatnu zaštitu pa se u situciji, gde kablovi prolaze pored jakih elektromagnetnih zračenja, koristi STP kabl. Zbog svog omotača rukovanje sa STP kablom je otežano.<ref>{{Cite web |title=Anitech Systems MP 4000 Manual |url=http://www.anitech-systems.com/MP4000/manual/briefs/ICM-4020E_Hub_Switch_Route_Cable_BR120501.pdf |access-date=2018-03-24 |archive-date=2008-07-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20080726182744/http://www.anitech-systems.com/MP4000/manual/briefs/ICM-4020E_Hub_Switch_Route_Cable_BR120501.pdf }}</ref> ==== TP kabl bez omotača (UTP) ==== UTP ([https://en.wikipedia.org/wiki/Twisted_pair#Unshielded_twisted_pair_.28UTP.29 Unshielded twisted pair]) je vrsta tp kabla koji se sastoji od upredenih parica bez dodatnog omotača oko njih. Najveću primenu imaju u [[Eternet]] mrežama i telefonskim sistemima. Za potrebe [[Telefonija|telefonije]] se najčešće koristi UTP sa 25 parica u skladu sa [https://en.wikipedia.org/wiki/25-pair_color_code 25-pair color code] standardu koji je razvijen od strane [https://en.wikipedia.org/wiki/AT%26T_Corporation AT&T Corporation]. U slučaju kada se se radi o otvorenim-spoljašnjim kablovima telefonske linije, koristi se kabl sa stotinama ili hiljadama parica koje su podeljene u više manjih ali identičnih snopova. Svaki snop se sastoji od parica koje imaju različit stepen upredanja. Parovi koji imaju isti stepen upredanja može da iskusi neki stepen preslušavanja (eng [https://en.wikipedia.org/wiki/Crosstalk_(electronics) crosstalk]).<ref>[http://books.google.com/books?id=iWMDf4ciB1AC&pg=SA6-PA2#v=onepage&q&f=false Networks: Design and Management]</ref> [[Datoteka:Twisted pair uutp.svg|mini|U/UTP kabl]] UTP kabl se takođe dosta koristi u [[Računarska mreža|računarskim mrežama]]. Moderni [[Eternet]], najčešće korišćeni mrežni standard, koristi ovaj tip kabla. Ovaj tip kabla najčešće je korišćen na kratkim i srednjim rastojanjima u mreži, razlog tome je zato što su dosta povoljniji od optičkih kablova. UTP kabl takođe pronalazi primenu i u [[video kamera]]ma, pre svega u sigurnosnim kamerama koje imaju konektor namenjen ovoj vrsti kabla. === STP - FTP === [[Datoteka:Twisted pair uftp.svg|mini|U/FTP kabl]] [[Datoteka:Twisted pair sutp.svg|mini|S/UTP kabl]] [[Datoteka:Twisted pair sfftp.svg|mini|SF/FTP kabl]] FTP kabl štiti podatke koji prolaze kroz njega od elektromagnetnog zračenja iz spoljašnje sredine kao i od emitovanja elektromagnetnog zračenja koje se [[Indukcija (fizika)|indukuje]] tokom prenosa. Zbog ovih osobina ovaj tip kabla se najčešće koristi u situacijama kad je veoma bitna sigurnost podataka. Za realizaciju zaštite u FTP kablu koriste se [[Aluminijum Al|aluminijumska]] folija debljine 25 mikrona koja se obavija oko parica. Folija ima za cilj da [[Elektromagnetska indukcija|indukovano]] elektromagnetno zračenje spovede do [[Uzemljenje|uzemljenja]]. Ovakva metoda obezbeđuje zaštitu od zračenja do 600 MhHz [[Frekvencija|frekvencije]]. Sličnu zaštitu imaju i STP kablovi u kojima se [[Aluminijum Al|aluminijumska folija]] obmotava oko pojedinačnih parica a zatim i oko celog kabla. Zbog ovolike zaštite, STP kablovi se smatraju najotpornijim na [[elektromagnetno zračenje]] ali su ujedno i glomazniji a samim tim teži za rukovanje, ne treba zanemariti ni cenu koja je znatno veća od FTP. U praksi se najčešće koriste FTP kablovi upravo zbog svog odnosa cena/kvalitet, dok se STP kablovi koriste u situacijama gde je zaštita od jakih elektromagnetnih zračenja preko potrebna.<ref>{{Cite web |title=OPTIMA OSN-Kablovi |url=http://www.optima-osn.co.rs/kablovi.html |access-date=2018-03-24 |archive-date=2017-08-06 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170806232038/http://www.optima-osn.co.rs/kablovi.html |dead-url=yes }}</ref> === Konektori === [[Datoteka:Rj45plug-8p8c.png|mini|UTP konektor-RJ-45]] Standardni konektor za UTP kabl ima oznaku RJ-45 i najčešće se koristi u [[Računarska mreža|računarskim mrežama]] dok za telefonsku liniju najkorišćeniji je RJ-11 konektor. Da bi se konektor uspešno namontirao na kabl, potrebna su nam krimp klešta kao i znanje o pravilnom rasporedu žica u konektoru. === Kategorije UTP kabla === Kategorizacija na osnovu [https://en.wikipedia.org/wiki/TIA/EIA-568 EIA/TIA-568] standardu. {| class="wikitable" |- ! Kategorija !! Odlike |- | Nivo 1 || Omogućava prenos govora i faks poruka |- | Nivo 2 || Omogućava prenos podataka do 4Mbps |- | Kategorija 3 || Omogućava prenos podataka do 10Mbps |- | Kategorija 4 || Omogućava prenos podataka do 20 Mbps |- | Kategorija 5 || Omogućava prednos podataka do 100 Mbps |- | Kategorija 5e || Omogućava prenos podataka do 1Gbps do 550m razdaljine |- | Kategorija 6 || Omogućava prenos podataka do 1Gbps do 700m razdaljine |} == Povezano == * [[Kabl]] * [[Koaksijalni kabl]] * [[Računarska mreža]] == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Twisted-pair cables}} * [http://www.telcomhistory.org/vm/sciencePhonesWork.shtml Telecommunications Virtual Museum] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20161206012737/http://www.telcomhistory.org/vm/sciencePhonesWork.shtml |date=2016-12-06 }} [[Kategorija:Elektronički krugovi]] [[Kategorija:Telekomunikacije]] [[Kategorija:Prenos podataka]] 7u2omor3pbjpmbiic149ln6j1u6jwxo 0 4619542 42690869 42498320 2026-09-22T01:47:16Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690869 wikitext text/x-wiki '''Domaslava''' je hipotetsko [[Osobno ime|ime]] neidentificirane [[Hrvati|hrvatske]] plemkinje, predloženo od strane povjesničara [[Neven Budak|N. Budaka]] na temelju vlastite rekonstrukcije fragmentiranog [[Epigrafika|epigrafskog]] natpisa otkrivenog u zapadnom zidu [[Klis|kliške]] [[Crkva sv. Vida na Klisu|crkve sv. Vida]]. [[Arheologija|Arheološko]] istraživanje ovog objekta na [[Kliška tvrđava|Kliškoj tvrđavi]] provedeno je [[2001]]. kada je potvrđeno postojanje [[Predromanika|predromaničke]] crkve, konvertirane sredinom [[16. vijek|16. stoljeća]] u [[Osmansko Carstvo|tursku]] džamiju, te potom u [[Mletačka Republika|mletačku]] crkvu. Prilikom ovih [[Novi vijek|novovjekovnih]] prenamjena i intenzivnih pregradnji došlo je do korištenja starijeg srednjovjekovnog [[Građevinski materijal|materijala]], među kojim su [[2011]]. otkrivena i četiri [[kamen]]a ulomka s vladarskim natpisom. Fragmente je pronašao konzervator [[Radoslav Bužančić|R. Bužančić]], ponudivši iste godine studiju prema kojoj se i predromanička crkva i natpisi na temelju arheološko-umjetničkih karakteristika datiraju u [[9. vijek|9. stoljeće]], zajedno s vladarskim [[mecena]]ma istih. Četiri mjeseca kasnije uslijedila je i Budakova kritička analiza koja životni vijek plemkinje ({{jez-lat|regina}}) smješta u prvu polovicu [[10. vijek|10. stoljeća]]. Osim razilaženja oko datiranja, dvojac je ponudio i različita tumačenja natpisa odnosno identifikacije. Prema Bužančiću, tekst spominje neimenovanu vladaricu s titulom [[Slaveni|slavenske]] kraljice, pretpostavljajući da je riječ o [[Trpimir]]ovoj supruzi, dok se prema Budaku radi o dosad nepoznatoj hrvatskoj [[Kraljica|kraljici]] Domaslavi. == Epigrafski natpis == === Lokalitet === {{glavni|Crkva sv. Vida na Klisu|Kliška tvrđava|l1=Crkva sv. Vida}} [[Datoteka:Pevnost Klis v poloze nad stejnojmennym prusmykem.jpg|mini|desno|225px|Pogled na zapadnu fasadu [[Crkva sv. Vida na Klisu|crkve sv. Vida]] na kojoj su otkrivena četiri kamena segmenta s vladarskim natpisom]] [[Kamen]]i fragmenti s vladarskim natpisom pronađeni su [[2011]]. prilikom [[Arheologija|arheoloških]] istraživanja i [[Konzervacija arhitekture|konzervacije]] [[Crkva sv. Vida na Klisu|crkve sv. Vida]],<ref name="Vidović32014.22">[[#Vidović32014|Vidović (2014)]], str. 22.</ref> među blokovima njene zapadne fasade.<ref>[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 33-35.</ref> Crkva je smještena na gornjem dijelu [[Kliška tvrđava|tvrđave]] u [[Klis]]u, posred [[Kasna antika|kasnoantičkog]] i poslije [[Povijest Hrvatske|starohrvatskog]] kaštela,<ref name="Bužančić82011.30">[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 30.</ref> impostirana je na visokom podnožju koje dominira okolicom.<ref name="Bužančić82011.31">[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 31.</ref> Pristupa joj se s juga, visokim [[Stepenice|stubama]] kroz masivne [[zid]]ove uspinjući se gotovo dva metra od ulice prema središtu građevine, na razinu današnjeg [[pod]]a.<ref>[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 30-31.</ref> Unutrašnjost joj je polumračna i oskudno svjetlo ulazi kroz [[vrata]] i četiri [[prozor]]a, po dva na jugu i sjeveru.<ref name="Bužančić82011.31"/> Tokom svoje tisućljetne povijesti, građevina je prošla više faza funkcionalne prenamjene, rušenja i radikalne nadogradnje. Prema konzervatoru [[Radoslav Bužančić|R. Bužančiću]], originalna crkva je iz doba postanka [[Primorska Hrvatska (kneževina)|hrvatske srednjovjekovne države]]<ref name="Bužančić82011.29">[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 29.</ref> i može se datirati u [[9. vijek|9. stoljeće]].<ref>[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 29-30, 33-34. i 37-38.</ref> Tipološki se klasificira kao [[privatna crkva]] ({{jez-lat|ecclesia propria}}, {{jez-njem|eigenkirche}}) i upućuje na novi način [[Karolinško Carstvo|franačke]] organizacije teritorija s utvrđivanjem [[Feudalizam|feudalnog]] [[Ordensburg|posjeda]] ({{jez-njem|ordensburg}}).<ref name="Bužančić82011.29"/> Crkva je [[Brod (arhitektura)|jednobrodna]] s [[atrij]]em pred [[Portal|glavnim ulazom]], sagrađenim na način koji odaje posve osobitu arhitektonsku matricu [[Predromanika|predromaničke]] arhitekture [[Karolinška umjetnost|karolinškog doba]] s [[westwerk]]om.<ref>[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 29-30. i 33.</ref> Centralnog je oblika i jednostavnog [[Volumen (likovni element)|volumena]], podignutim nad [[kvadrat]]nim [[tlocrt]]om s upisanom [[Kupola|kupolom]] oslonjenom na [[Trompa|trompe]].<ref name="Bužančić82011.30"/> Od ostataka izvorne građevine znatno je bolje sačuvan atrij na zapadnoj fasadi nego [[svetište]] s [[oltar]]om zatvoreno kamenim septumom koje je stoljećima stajalo neistraženo pod [[Cisterna|cisternom]] istočno od crkve.<ref name="Bužančić82011.30"/> Iznimno značenje koje crkva ima u graditeljstvu tog vremena je njena direktna povezanost s visokim [[Hrvati|hrvatskim]] dostojanstvenicima koji su je dali podići.<ref name="Bužančić82011.29"/> Naime, nalaz [[Skulptura|skulpture]] i [[tekst]]ovi ispisani na [[Oltarna pregrada|oltarnoj pregradi]] pokazuju da se radi o crkvi pripadnika srednjovjekovne vladarske elite, odnosno [[Kapela|kapeli]] [[Hrvatski vladari|hrvatskog vladara]].<ref name="Bužančić82011.29"/> Nakon [[Bitka kod Klisa 1537.|opsade]] iz [[1537]]. kojom su [[Osmansko Carstvo|osmanlijske]] snage zauzele [[Klis]], sandžak-beg [[Murat-beg Tardić]] na mjestu predromaničke crkve dao je sagraditi [[Džamija|džamiju]].<ref name="Bužančić82011.30"/> Tlocrt nove bogomolje gotovo je udvostručen širenjem prema sjevernoj strani gdje se nalazila [[klisura]], uz čiju je vertikalu bila podignuta stara crkva.<ref name="Bužančić82011.32">[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 32.</ref> Graditelji džamije su se našli pred velikim građevinskim izazovom i umjesto kompliciranog kopanja [[stijena]] odlučili su samo poravnati vrh klisure i na toj razini započeti novu gradnju.<ref name="Bužančić82011.32"/> Taj mukotrpni posao iziskivao je poravnanje stijene na koti koja je gotovo dva [[Metar|metra]] viša od razine poda crkve, te potom rušenje gornjeg dijela građevine kojim je onda zatrpana do razine klisure radi proširenja površine namijenjene postavi novog kvadratičnog tlocrta.<ref name="Bužančić82011.32"/> [[Pod]] džamije je, upravo iz razloga što je poravnanje litice bilo iznimno teško i nikada nije bio do kraja završen, u sjeverozapadnom kutu ostao podignut za visinu jedne [[Stepenice|stube]].<ref name="Bužančić82011.32"/> U ovom kutu sagrađen je i vitki [[minaret]],<ref name="Bužančić82011.30"/> dok je [[kupola]] džamije podignuta je nad osmerokutnim [[tambur]]om i pretpostavlja se da je izvorno imala [[Lim (metalni)|limeni]] pokrov.<ref name="Bužančić82011.31"/> Prilikom [[Religijska konverzija|konverzije]] građevine došlo je do temeljitog rušenja prijašnje crkve<ref name="Bužančić82011.32"/> i njen [[Rani srednji vijek|ranosrednjovjekovni]] materijal, uključujući kamene fragmente s dedikacijskim vladarskim natpisom, uzidan je u [[zid]]ove džamije iznad razine njezina poda i u vrata minareta.<ref name="Bužančić82011.34">[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 34.</ref> Za vrijeme [[Kandijski rat|Kandijskog rata]], godine [[1648]]. [[Kliška tvrđava|Klišku tvrđavu]] opsjedaju i zauzimaju [[Mletačka Republika|Mlečani]] predvođeni generalom [[Leonardo Foscolo|L. Foscolom]], tokom čijeg [[Artiljerija|artiljerijskog]] [[Bombardiranje|bombardiranja]] stradava turska džamija i jamačno pada minaret.<ref name="Bužančić82011.30"/> Građevina je ponovo postala [[Crkva (zgrada)|kršćanska crkva]], posvećena [[Sveti Vid|sv. Vidu]], kao uspomena na rekonkvistu i povratak [[Klis]]a u [[Kršćanstvo|kršćanske]] ruke.<ref name="Bužančić82011.30"/> Mletačkim preuzimanjem kontrole ponovo dolazi do značajnijih [[Građevinarstvo|građevinskih]] zahvata.<ref name="Bužančić82011.31"/> Nad tjemenom kupole dograđen je tambur približne visine 1,5 [[Metar|m]] iznad kojeg je postavljeno [[Drvo (materijal)|drveno]] krovište s [[kamen]]im pločama, vremenom zamijenjeno pokrovom od [[Kupa kanalica|kupe kanalice]].<ref name="Bužančić82011.31"/> Također, na mjestu porušenog minareta sagrađena je mala preslica sa [[zvono]]m (danas nesačuvana).<ref name="Bužančić82011.30"/> Izvorna rekonstrukcija eksterijera ovjerena je na grafikama mletačkih crtača poput [[Giuseppe Santini (inženjer)|G. Santinija]] koji je [[1668]]. izradio [[Veduta|vedute]] tvrđave i tlocrte crkve s tri oltara.<ref name="Bužančić82011.32.33">[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 32-33.</ref> Zapadno od nove crkve, izvan zidova džamije odnosno na mjestu predvorja starohrvatske crkve, stajala je dvokatna jednobrodna građevina koja je u [[17. vijek|17. stoljeću]] služila za smještaj [[vojnik]]a.<ref name="Bužančić82011.32.33"/> Vojarna je podignuta uz samu fasadu s pronađenim vladarskim natpisom, dok je na sjeveru bila prislonjena uz klisuru.<ref name="Bužančić82011.32.33"/> Novi objekt Mlečani su podigli i uz istočni zid crkve, presvođen je bačvastim [[svod]]om i na skicama označen kao [[cisterna]].<ref>[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 31-33.</ref> O višestrukim [[Novi vijek|novovjekovnim]] obnovama crkve svjedoče [[Gotička arhitektura|kasnogotički]] elementi<ref name="Bužančić82011.32"/> i [[Barokna arhitektura|barokni]] ukrasi iz 17. stoljeća,<ref name="Bužančić82011.31"/> zatim datirani [[mramor]]ni natpisi iz [[1658]]. i [[1743]]. godine,<ref name="Bužančić82011.31"/> te porušeni ostaci sklopa na istoku s vidljivim tragovima čestih pregradnji.<ref>[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 31-32.</ref> === Arheološko istraživanje === [[Arheologija|Arheološko]] istraživanje [[Crkva sv. Vida na Klisu|crkve sv. Vida]] provedeno je u ljeto [[2001]]. pod vodstvom arheologa [[Miroslav Katić (arheolog)|M. Katića]]<ref>[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 32, ref. 8.</ref> i rezultati su donijeli nove spoznaje o prijašnjoj građevini, uključujući posebno značajne podatke o izvornoj razini njezina [[pod]]a koji se nalazio 147 [[cm]] ispod kote današnjeg popločenja crkve.<ref name="Bužančić82011.32"/> Prije istraživanja, jedini vidljivi ostatak koji je mogao upućivati na postojanje neke starije građevine bio je [[kamen]]i okvir [[vrata]] koja vode iz crkve u [[Svod|presvođenu]] prostoriju na sjeveroistočnom dijelu objekta.<ref name="Bužančić82011.32"/> Sam okvir vrata nije na izvornom mjestu i pripadao je [[Gotička arhitektura|kasnogotičkom]] [[portal]]u s tordiranom pletenicom kojom je ukrašen rub njegovog svijetlog otvora.<ref name="Bužančić82011.32"/> Arheolozi su pažljivim promatranjem [[Struktura|strukture]] zida uočili dodatne starije elemente [[Konstrukcija|konstrukcije]], sačuvane samo u podnožju južne strane građevine, čija visina ne prelazi razinu poda današnje crkve.<ref name="Bužančić82011.32"/> Postalo je jasno da rezultati arheoloških istraživanja interijera crkve provedenih prije 2001. nisu mogli razjasniti njezino [[Predromanika|predromaničko]] oblikovanje, zbog radikalnih pregradnji i temeljitog rušenja prijašnje crkve tokom gradnje džamije.<ref name="Bužančić82011.32"/> Iskapanjem i istraživanjem unutrašnjosti razjašnjeno je da je starijoj crkvi pripadala samo polovica površine današnje građevine (njen južni dio), odnosno da je [[tlocrt]] još u [[Osmansko Carstvo|osmanlijsko doba]] gotovo udvostručen proširenjem prema sjeveru.<ref name="Bužančić82011.32"/> Istovremeno, pri oblikovanju novog [[kvadrat]]ičnog tlocrta došlo je do niveliranja klisure, kao i rušenja gornjeg dijela odnosno zatrpavanja najmanje trećine visine predromaničke crkve.<ref>[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 32. i 35.</ref> Arheološkim sondiranjem nije se uspjelo razjasniti raspored [[Svetište|svetišta]] i [[oltar]]a u istočnom dijelu s obzirom da su položeni izvan gabarita džamije tj. u produžetku crkve, na mjestu kasnije [[Mletačka Republika|mletačke]] [[Cisterna|cisterne]], međutim, na zapadu izvan zidova džamije pronađeni ostaci arhitekture koja je identificirana kao zapadno predvorje starohrvatske crkve sv. Vida.<ref name="Bužančić82011.32"/> Zidovi zapadne prostorije, namijenjene za boravak mletačkih vojnika, građeni su od vrlo nepravilna lomljena kamena zidana u obilnom [[Vapno|vapnenom]] [[mort]]u, a na njenom [[pod]]u bila je kaldrma od nepriklesana [[kamen]]a.<ref name="Bužančić82011.33">[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 33.</ref> Na zapadnom zidu crkve, na spoju s predvorjem, razabiru se ne posve jasni tragovi ulaznih vrata u prostor stare crkve jer su [[zid]]ovi podnožja [[Džamija|džamije]] bili temeljito prezidani.<ref name="Bužančić82011.33"/> [[Prostorija|Prostorije]] su nedvojbeno bile spojene i na isti način uklopljene u sjevernu klisuru, isto kao i istočni dio građevine.<ref name="Bužančić82011.33"/> Na osnovi ovih otkrića, arheolozi su zaključili da su pronađeni ostaci [[Rani srednji vijek|ranosrednjovjekovne]] građevine zapadno od crkve po svoj prilici njeno predvorje, po obliku usporedivo s tipičnim primjerima [[westwerk]]a [[9. vijek|9. stoljeća]].<ref name="Bužančić82011.33"/> Svi nalazi upućuju na to da je u [[16. vijek|16. stoljeću]] porušena vrlo stara srednjovjekovna crkva i pregrađena u tursku džamiju, a pretpostavlja se i da joj je predvorje nakon rušenja fizički odvojeno i da potom imalo funkciju [[Vojarna|vojarne]].<ref name="Bužančić82011.33"/> Postojanje srednjovjekovne crkve čvrsto potkrepljuju istraživanja zidova koja su pokazala da je kod gradnje džamije ugrađen velik broj [[mramor]]nih ulomaka sakralne [[Skulptura|skulpture]] iz razdoblja od [[9. vijek|9.]] do [[12. vijek|12. stoljeća]],<ref name="Bužančić82011.33"/> među kojima su i fragmenti s vladarskim natpisom.<ref>[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 33-34.</ref> === Kameni fragmenti === [[Datoteka:Vladarski natpis crkve sv. Vida u Klisu.png|mini|desno|225px|Četiri ulomka s vladarskim natpisom]] Ulomke s dedikacijskim natpisom početkom [[2011]]. otkrio je splitski konzervator [[Radoslav Bužančić|R. Bužančić]] i u ljeto iste godine objavio je sveobuhvatni znanstveni članak o pronalascima.<ref>Vidi:<br />• [[#Budak122011|Budak (2011)]], str. 317.<br />• [[#Vidović32014|Vidović (2014)]], str. 22.<br />• [[#Zekan122014|Zekan (2014)]], str. 369, ref. 6.</ref> Osim četiri fragmenta s [[Latinski jezik|latinskim]] tekstom, pronađena su još dva ukrašena komada bez natpisa.<ref name="Bužančić82011.34"/> Ovih šest ulomaka klesarije su identificirani kao [[Pilastar|pilastri]], [[Plutej (skulptura)|pluteji]] i [[trabeacija]] kamene [[Oltarna pregrada|oltarne pregrade]] (septuma) iz vremena [[Rani srednji vijek|ranog srednjeg vijeka]].<ref name="Bužančić82011.34"/> Sav [[Srednjovjekovna umjetnost|srednjovjekovni materijal]] izrađen je od [[Prokoneški marmor|prokoneškog mramora]] i kasnije je uzidan u [[zid]]ove džamije iznad razine njena [[pod]]a, na način da se natpisi i [[Dekoracija|dekoracije]] nisu vidjeli.<ref name="Bužančić82011.34"/> U zapadnom zidu pronađena su četiri ulomka s dijelovima natpisa, za koje je utvrđeno da izvorno pripadaju [[Greda (konstrukcija)|gredi]] ([[arhitrav]]u) oltarne pregrade.<ref name="Bužančić82011.34"/> Od preostala dva ulomka, jedan je otkriven u doprozorniku istočnog [[prozor]]a uz glavni ulaz i originalno pripada gredi pluteja ({{nowrap|19 x 84 x 17 [[cm]]}}), dok je drugi nađen u zazidanim [[Vrata|vratima]] nekadašnjeg [[minaret]]a i izvorno predstavlja pilastar s bazom [[stup]]a pregrade ({{nowrap|114 x 26 x 15 [[cm]]}}).<ref name="Bužančić82011.34"/> Ova dva ulomka septuma sadrže [[pleter]]ne [[ornament]]e (perece) tipične za [[Predromanika|predromaničku umjetnost]].<ref name="Bužančić82011.34"/> Dekoracije se također javljaju i na dva veća komada s natpisom, u vidu karakterističnog ukrasa s kukama iznad vrpce grede oltarne pregrade na kojoj se nalazi tekst.<ref name="Bužančić82011.34"/> [[Spirala|Spiralne]] kuke prvog ispisanog ulomka nakošene su na desnu, odnosno drugog na lijevu stranu (Bužančićeva numeracija).<ref>[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 36. i 39.</ref> Prvi fragment ({{nowrap|21 x 35 x 11 [[cm]]}}) sadrži tekst s formulom vladara <tt>ORUM&#8239;FILIU</tt>, na drugom ({{nowrap|21 x 37 x 11 [[cm]]}}) je napisano <tt>MEA&#8239;DOMAS</tt>, a na trećem ({{nowrap|10 x 16 x 11 [[cm]]}}) i četvrtom ({{nowrap|10 x 19 x 11 [[cm]]}}) sačuvan je samo ulomak natpisa <tt>LAVA</tt> i u nastavku <tt>REGINA</tt>, koji se spajaju a riječi nastavljaju:<ref>Vidi:<br />• [[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 34, 36. i 39.<br />• [[#Budak122011|Budak (2011)]], str. 317.</ref> {| class="wikitable" |- ! Br. ! [[Dimenzija|Dimenzije]] ! [[Slovo|Grafemi]] |- | align=center | '''1''' | align=right | 21 x 35 x 11 [[cm]] | align=center | '''<big><tt>ORUM&#8239;FILIU</tt></big>''' |- | align=center | '''2''' | align=right | 21 x 37 x 11 [[cm]] | align=center | '''<big><tt>MEA&#8239;DOMAS</tt></big>''' |- | align=center | '''3''' | align=right | 10 x 16 x 11 [[cm]] | align=center | '''<big><tt>LAVA</tt></big>''' |- | align=center | '''4''' | align=right | 10 x 19 x 11 [[cm]] | align=center | '''<big><tt>REGINA</tt></big>''' |} Uz šest navedenih ulomaka [[Oltarna pregrada|oltarne pregrade]], tokom radova na obnovi [[Crkva sv. Vida na Klisu|crkve sv. Vida]] pronađena je i jedna ploča s [[Reljef (skulptura)|reljefom]] ({{nowrap|46 x 24 x 11,5 [[cm]]}}), uzidana ploštimice kao [[građevinski kamen]] u prstenastom zidu [[tambur]]a.<ref name="Bužančić82011.40">[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 40.</ref> Ovaj ulomak ranosrednjovjekovne figuralne plastike također je izrađen od [[Prokoneški marmor|prokoneškog mramora]]<ref name="Bužančić82011.40"/> i prikazuje motiv [[Maiestas Domini|Krista u slavi]] ({{jez-lat|Maiestas Domini}}).<ref>[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 29. i 40.</ref> Od [[Kompozicija (likovna)|kompozicije]] je sačuvan samo dio, centralni lik [[Isus|Krista]] u [[Mandorla|mandorli]] i [[anđeo]] s njegove desne strane.<ref name="Bužančić82011.40"/> Sudeći prema obliku, reljef je mogao pripadati nadvratniku [[portal]]a ranosrednjovjekovne crkve, premda bi se prema utoru na njegovoj gornjoj strani moglo jednako tako pretpostaviti da je ulomak nekog kamenog [[namještaj]]a koji se sastojao od [[stup]]ova i [[Greda (konstrukcija)|greda]].<ref name="Bužančić82011.41">[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 41.</ref> Po [[skulptura]]lnim karakteristikama, kliški reljef srodan je [[Srednjovjekovna umjetnost|ranosrednjovjekovnim]] reljefima s prikazima ljudskih likova iz [[Solin]]a i [[Split]]a,<ref name="Bužančić82011.41"/> na osnovi čega ga se može datirati u isti period tj. drugu polovicu [[11. vijek|11.]] ili početak [[12. vijek|12. stoljeća]].<ref>[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 45-47.</ref> Ovo pak implicira da sama predromanička crkva nije plod jednog vremena nego se umjetnički razvijala u više etapa ([[9. vijek|9]]–[[12. vijek|12. st]]),<ref>[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 33. i 46-47.</ref> što je od važnosti za datiranje životnog vijeka plemkinje s natpisa.<ref>[[#Budak122011|Budak (2011)]], str. 317. i 320.</ref> Generalno, arheološka istraživanja diljem srednje [[Dalmacija|Dalmacije]] provedena od [[1970-ih]] dovela su do novih spoznaja o graditeljskoj baštini i dan danas se teško uklapaju u starije teze.<ref>[[#Zekan122014|Zekan (2014)]], str. 368-369, ref. 6.</ref> == Prijevodi i identifikacije == Rekonstrukciju fragmentiranog teksta s [[prijevod]]om dosad su ponudili [[Radoslav Bužančić|R. Bužančić]] i [[Neven Budak|N. Budak]], oba u publikacijama objavljenim [[2011]]. godine. Četiri ulomka u niz (1–4) numerirao je Bužančić, fokusiravši se na tumačenje posljednja tri.<ref>[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 34. i 36.</ref> On ističe da se zadnja dva ulomka (zajedno dajući <tt>LAVA&#8239;REGINA</tt>) pouzdano mogu spojiti iz više razloga, iako je mjesto loma [[Klesarstvo|preklesano]], a najočitiji je onaj koji upućuje na to da su komadi bili jednako tretirani u sekundarnoj upotrebi kada im je odstranjen gornji dio mramornog ukrasa i tek su potom razdvojeni.<ref name="Bužančić82011.36">[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 36.</ref> Puno problematičnijom smatra vezu između drugog i trećeg ulomka, budući da je potonji naknadno preklesan u pravilan [[kvadar]] pa je mjesto loma uništeno.<ref name="Bužančić82011.36"/> Prilikom kasnije obrade oštećen je i završni [[Slovo|grafem]] drugog ulomka (<tt>MEA&#8239;DOMAS</tt>), no posve je sigurno da se radi o slovu <tt>S</tt>.<ref name="Bužančić82011.36"/> Prema Bužančiću, iako se radi o razdvojenim komadima, potpuno je jasno da je posrijedi dio jedinstvenog natpisa na kojem se spominje [[vladar]]ova žena.<ref>[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 36-37.</ref> Nadalje navodi da tekst sadrži kraljevsku [[Titula|titulu]] žene vladara i nudi vlastito čitanje, pri čemu radi dvije proizvoljne intervencije (označene zagradama):<ref name="Bužančić82011.34.36.40.Budak122011.317">Vidi:<br />• [[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 34, 36. i 40.<br />• [[#Budak122011|Budak (2011)]], str. 317.</ref> :<tt>MEA&#8239;DOM(N)A&#8239;S(C)LAVA&#8239;REGINA</tt><ref name="Bužančić82011.34.36.40.Budak122011.317"/> Svoju prvu intervenciju Bužančić opravdava pokušajem dobivanja ženske vladarske titule ''domna'', pandana muškoj tituli ''[[Dominus (titula)|dominus]]'', poznate iz nekoliko [[Primarni izvori|izvora]] koji govore o hrvatskim vladarima [[9. vijek|9. stoljeća]].<ref>Vidi:<br />• [[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 37-38.<br />• [[#Budak122011|Budak (2011)]], str. 318.</ref> Među takvim primjerima su natpis iz crkve sv. Mihovila u [[Nin]]u (knez [[Branimir]] kao <tt>DOMNO B[ra]NNIMERO DUX SLCAUORUM…</tt>), natpis septuma crkve sv. Petra u Otresu kod [[Bribir (Vinodol)|Bribira]] (Branimir kao <tt>DOMNO [br]ANNI[mero]</tt>), ulomak iz [[Samostanski vrt sv. Lovre|crkve sv. Lovre]] u šibenskom [[Donje Polje|Donjem Polju]] (<tt>TEM[pori]BUS DOMNO D…</tt>), te [[Čedadsko evanđelje|Čedadski evanđelistar]] ([[Trpimir]] kao ''Domno Tripimiro'' i ''Domno Trepimiro'').<ref>Vidi:<br />• [[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 37-38. i 40.<br />• [[#Budak122011|Budak (2011)]], str. 318, ref. 4.</ref> Bužančićevo umetanje slova <tt>N</tt> u jasno čitljivu riječ <tt>DOMA</tt> kritizirano je od strane Budaka koji to opisuje [[Metodologija|metodološkom]] pogreškom, ističući da bi takvo umetanje bilo dopustivo jedino ako bi iznad slova <tt>M</tt> stajao znak kraćenja, no njega nema.<ref name="Budak122011.318">[[#Budak122011|Budak (2011)]], str. 318.</ref> Budak dodaje da u literaturi inače nema poznatih komparativnih primjera kraćenja <tt>MN</tt> s <tt>M</tt> iznad kojeg bi bila vodoravna crta.<ref>[[#Budak122011|Budak (2011)]], str. 318, ref. 5.</ref> Kod druge intervencije, sam Bužančić navodi da čitanje <tt>S(C)LAVA</tt> nije toliko pouzdano jer se može čitati i kao <tt>SLAVA</tt>, zbog čega ostaje sporno radi li se tu o [[Osobno ime|imenu]] ili rodu plemkinje, ili pak o njezinoj tituli <tt>SCLAVA&#8239;REGINA</tt> kao izvedenici iz <tt>REGINA&#8239;SCLAVORUM</tt> (dosl. slavenska kraljica ili kraljica [[Slaveni|Slavena]]).<ref name="Bužančić82011.37">[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 37.</ref> Bužančić i u ovom slučaju izdvaja analogne primjere koji uključuju spomenuti ninski natpis o Branimiru (<tt>SLCAUORUM</tt> ili <tt>SCLAUORUM</tt>), septum crkve sv. Bartula u [[Ždrapanj|Ždrapnju]] kod [[Skradin]]a s istom Branimirovom titulom (<tt>DUCE[m]&#8239;CLAVITNORV[m]</tt>), [[Gottschalk iz Orbaisa|Gottschalkov]] tekst koji Trpimira naziva ''rex Sclavorum'', pismo pape [[Papa Ivan VIII|Ivana VIII]] iz [[879]]. u kojem se [[Zdeslav]]u obraća s ''glorioso comiti Sclavorum'', te titulu ''rex Sclavorum'' koju je u drugoj polovici [[11. vijek|11. stoljeća]] ponovo nosio [[Dmitar Zvonimir|Zvonimir]].<ref>[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 37-38.</ref> Budak također kritizira i umetanje slova <tt>C</tt> uz opaske da nije sačuvano u fragmentu i da se radi o pretpostavci koja se ne zasniva na bilo kakvom materijalnom dokazu ili barem indiciji, navodeći pritom da je oblik ''Sclava regina'' sporan (što priznaje i Bužančić) jer bi ispravan glasio ''Sclavorum regina''.<ref name="Budak122011.318"/> Najznačajnijim otkrićem Bužančić smatra dio teksta u kojem se vladarica neosporno naziva ''regina'', iz čega se može zaključiti da je njezin muž (subjekt natpisa) vladar koji nosi titulu ''rex'' ([[kralj]]).<ref name="Bužančić82011.37"/> To pak znači da se radi o prvom natpisu na kojem se izravno spominje titula hrvatske [[Kraljica|kraljice]], koja nosi taj naziv kao vladareva [[supruga]].<ref>[[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 34. i 37.</ref> Prije pronalaska ulomaka iz kliške crkve, najstariji poznati [[artefakt]] s napisanom kraljevskom titulom u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] bio je [[Nadgrobni natpis kraljice Jelene|epitaf sa sarkofaga]] kraljice [[Jelena Slavna|Jelene]] iz kasnog [[10. vijek|10. stoljeća]],<ref>Vidi:<br />• [[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 34. i 37.<br />• [[#Budak122011|Budak (2011)]], str. 319.</ref> na kojem se dotična ipak direktno ne oslovljava titulom ''regina''.<ref name="Bužančić82011.37"/> U ranijim vremenima, [[hrvatski vladari]] se u dokumentima [[9. vijek|9. stoljeća]] ne spominju s titulom kralja (''rex'') nego se najčešće nazivaju [[Knez|kneževima]] (''[[dux]]'') ili gospodarima (''[[comes]]''), uz izuzetak spomenutog Gottschalkova teksta gdje je [[Trpimir]] naveden kao slavenski kralj (''rex Sclavorum'').<ref>Vidi:<br />• [[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 37.<br />• [[#Budak122011|Budak (2011)]], str. 319.</ref> Na temelju vlastite rekonstrukcije natpisa (<tt>DOMNA&#8239;SCLAVA&#8239;REGINA</tt>), spomena Trpimira s titulama ''rex'' i ''domno'', kao i arheološko-umjetničkih karakteristika [[Predromanika|predromaničke]] građevine, Bužančić u konačnici zaključuje da bi votivni natpis mogao pripadati vladaru iz prve polovice 9. stoljeća, po svoj prilici [[Trpimir]]u, odnosno da je neimenovana kraljica njegova supruga.<ref>Vidi:<br />• [[#Bužančić82011|Bužančić (2011)]], str. 38. i 40.<br />• [[#Budak122011|Budak (2011)]], str. 317, ref. 2.</ref> Dodatan argument mu je da se sama [[Crkva sv. Vida na Klisu|crkva sv. Vida]] može pripisati [[Kapela|kapeli]] dugo tražene Trpimirove rezidencije na [[Klis]]u.<ref name="Bužančić82011.29"/> Povjesničar [[Neven Budak|N. Budak]] zbog gore navedenih opaski tvrdi da Bužančićev prijedlog čitanja nije prihvatljiv,<ref name="Budak122011.318"/> kao ni njegovo datiranje i identifikacija.<ref name="Budak122011.317">[[#Budak122011|Budak (2011)]], str. 317.</ref> Budak u svom osvrtu izostavlja analiziranje arhitekture, opisujući ga svejedno nedvojbeno važnim za datiranje, te se više fokusira na punu rekonstrukciju natpisa.<ref name="Budak122011.317"/> Sadržaj prvog ulomka s tekstom <tt>ORUM&#8239;FILIUS</tt> pokazuje da se radi o muškoj osobi, što je i očekivano uzimajući u obzir da zasad ne postoje natpisi koji spominju isključivo ženu kao nalogodavca gradnje ili opremanja [[Crkva (zgrada)|crkve]].<ref name="Budak122011.318"/> <tt>ORUM</tt> kao nastavak [[genitiv]]a [[Množina|množine]] znači da se tu nalazila riječ koja nije određivala rodbinski odnos spomenutog [[sin]]a, nego je vjerojatno bila dio njegove vladarske [[Titula|titule]] (<tt>CROATORUM</tt> ili <tt>SCLAVORUM</tt>).<ref name="Budak122011.318"/> Dotični je dakle bio vladar [[Hrvati|Hrvata]] ili [[Slaveni|Slavena]], a u tekstu se pobliže određivalo njegovo porijeklo time što se navodilo čiji je bio sin.<ref name="Budak122011.318"/> Iako veći dio natpisa nedostaje, Budak pretpostavlja da je na natpisu stajalo:<ref name="Budak122011.318"/> :<tt>EGO ''xy'' REX CROATORUM FILIUS ''xy-i''.</tt><ref name="Budak122011.318"/> Ili: :<tt>EGO ''xy'' REX SCLAVORUM FILIUS ''xy-i''.</tt><ref name="Budak122011.318"/> Budak također ostavlja mogućnost da je umjesto titule [[kralj]]a (''rex'') stajala ona [[knez]]a (''[[dux]]'').<ref name="Budak122011.318"/> Riječ <tt>MEA</tt> govori da je [[kraljica]] koja se spominje bila u nekom [[Rodbina|rodbinskom]] odnosu s prijespomenutim vladarom, te bi vjerojatno bilo ispravno čitati:<ref name="Budak122011.318"/> :<tt>UNA CUM CONIUGE MEA.</tt><ref name="Budak122011.318"/> Ili: :<tt>UNA CUM MATRE MEA.</tt><ref name="Budak122011.318"/> Za komparativan primjer Budak navodi da je [[Željko Rapanić|Ž. Rapanić]], slijedeći rješenja [[Ljubo Karaman|Lj. Karamana]], na sličan način rekonstruirao tekst na zabatu oltarne pregrade iz crkve sv. Petra Starog u [[Split]]u (<tt>[CUM CONIU]GE MEA EDIFICAVI DOMUS DEI AD ONORE S(AN)C(T)I PETRI ET S(AN)C(T)I ANDREA</tt>), te da je još analognih primjera zabilježeno u [[Bijaći]]ma, [[Ždrapanj|Ždrapnju]], [[Uzdolje|Uzdolju]], [[Donje Biljane|Donjim Biljanima]] i [[Novalja|Novalji]] na [[Pag]]u.<ref>[[#Budak122011|Budak (2011)]], str. 318-319.</ref> Iza riječi <tt>MEA</tt> bi moralo slijediti ime dotične žene, a ono počinje, kako natpis potvrđuje, slovima <tt>DOMAS</tt>.<ref name="Budak122011.319">[[#Budak122011|Budak (2011)]], str. 319.</ref> Budak se slaže s Bužančićevom pretpostavkom da su drugi i treći ulomak bili fizički spojeni, međutim, odbacuje njegovu ideju umetanja dodatnih slova i čita postojeći sadržaj kao <tt>DOMASLAVA</tt>.<ref name="Budak122011.319"/> To implicira da se dotična [[kraljica]] zvala Domaslava.<ref name="Budak122011.319"/> Kao i Bužančić, Budak također pokušava datirati životni vijek vladarice na temelju titule ''regina'' odnosno muškog pandana ''rex'', ali ne na osnovi [[Trpimir]]a kao iznimke već na kontinuiranoj upotrebi.<ref name="Budak122011.319"/> Naime, budući da se [[Hrvatski vladari|hrvatske vladare]] počelo nazivati kraljevima tek u [[10. vijek|10. stoljeću]], Budak zaključuje da se natpis s imenom kraljice Domaslave ne može se datirati u 9. nego najranije u 10. stoljeće.<ref name="Budak122011.319"/> Sukladno tome, ističe i da je vjerojatnije da se u nesačuvanoj vladarskoj tituli spominju [[Hrvati]], a ne [[Slaveni]], s obzirom da se hrvatsko ime u 10. stoljeću pojavljuje češće od onog slavenskog, što stoljeće ranije nije bio slučaj.<ref>[[#Budak122011|Budak (2011)]], str. 319-320.</ref> Budak navodi da se o točnim rodbinskim vezama Domaslave može samo nagađati.<ref name="Budak122011.320">[[#Budak122011|Budak (2011)]], str. 320.</ref> S obzirom da je žena [[Mihajlo Krešimir II.|Mihajla Krešimira II]] otprije poznata ([[Jelena Slavna|Jelena]]), najizglednija mogućnost je da se radi o njegovoj majci, ili majci nekog od njegovih neposrednih prethodnika.<ref name="Budak122011.320"/> Kada se uzme da izradu natpisa prema njegovim umjetničkim karakteristikama treba staviti prije u ranije nego kasnije razdoblje, manje je vjerojatno da ga je dao napraviti netko od [[Stjepan Držislav|Držislavovih]] sinova (u kojem slučaju bi Domaslava bila Držislavova žena).<ref name="Budak122011.320"/> Budak naposljetku zaključuje da je Domaslava po svoj prilici hrvatska kraljica iz prve polovice 10. stoljeća, što pak osnažuje tvrdnju da su hrvatski vladari već od [[Tomislav]]a koristili titulu ''rex'', te u skladu sa svim iznesenim nudi prijedlog potpune rekonstrukcije natpisa:<ref name="Budak122011.320"/> :<tt>EGO ''xy'' REX CROATORUM FILIUS ''xy-i'' REGIS UNA CUM CONIUGE MEA DOMASLAVA REGINA (HOC OPUS) FIERI IUSSI.</tt><ref name="Budak122011.320"/> Nedostatak Budakove analize, prema njegovom vlastitom navođenju, jest taj što hipotetsko [[Osobno ime|ime]] Domaslava nije poznato u hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj [[Onomastika|onomastici]], pa ni u [[Primarni izvori|izvorima]] iz kasnijih stoljeća.<ref name="Budak122011.319"/> Ipak, ime je uobičajene tvorbe i najsrodnije muško ime je Domagoj, a to što nije sačuvano u tekstovima ne znači da nije postojalo.<ref name="Budak122011.319"/> Budak kao komparativni primjer navodi muško ime Domaslav iz [[Češka|Češke]] i [[Poljska|Poljske]], gdje je korišteno od [[13. vijek|13. stoljeća]].<ref name="Budak122011.319"/> Nadalje ističe mogućnost da je dotična bila porijeklom iz Češke, ali da samo ime ne može biti argument za takvu tvrdnju.<ref name="Budak122011.319"/> Komentirajući Budakovo predloženo ime, lingvist i onomastičar [[Domagoj Vidović|D. Vidović]] naglašava da bi ono bilo tek treće zabilježeno osobno ime jedne hrvatske vladarice (uz Marušu i dvije Jelene), odnosno da su sve do pojave sustavnoga vođenja matičnih knjiga sredinom [[16. vijek|16. stoljeća]] zapisi osobnih imena bili gotovo isključivo muška povlastica, uz pokoju rijetku udovicu, sluškinju ili robinju.<ref name="Vidović32014.22"/> Ime Domaslava spadalo bi u imenski fond karakterističan za razdoblje do prve polovice 10. stoljeća kada su hrvatski narodni vladari (i Hrvati općenito) nosili gotovo isključivo hrvatska narodna imena, najčešće dvočlana od kojih je većina sadržavala tvorbeni formant ''-mir'' ili ''-slav''.<ref name="Vidović32014.22"/> == Reference == {{izvori|4}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{cite journal|ref=Budak122011|last=Budak|first=Neven|authorlink=Neven Budak|title=O novopronađenom natpisu s imenom kraljice Domaslave iz crkve sv. Vida na Klisu|journal=[[Historijski zbornik]]|volume=64|issue=2|publisher=[[Društvo za hrvatsku povjesnicu]]|location=Zagreb|pages=317-320|url=http://www.historiografija.hr/Budak_HZ_2-2012.pdf|date=decembar 2011|issn=0351-2193|oclc=985190862}} * {{cite journal|ref=Bužančić82011|last=Bužančić|first=Radoslav|authorlink=Radoslav Bužančić|title=Crkve sv. Vida na Klisu i sv. Marije u Blizni Gornjoj: Prilog proučavanju vladarske predromaničke arhitekture IX. stoljeća|journal=[[Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji]]|volume=42|issue=1|publisher=Konzervatorski odjel [[Ministarstvo kulture Republike Hrvatske|Ministarstva kulture Republike Hrvatske]] za područje Splitsko-dalmatinske županije|location=Split|pages=29-67|url=http://bib.irb.hr/datoteka/546649.PPUD_42_Buzancic.pdf|date=august 2011|issn=0555-1145|access-date=2018-06-04|archive-date=2015-02-15|archive-url=https://web.archive.org/web/20150215150410/http://bib.irb.hr/datoteka/546649.PPUD_42_Buzancic.pdf}} * {{cite journal|ref=Vidović32014|last=Vidović|first=Domagoj|authorlink=Domagoj Vidović|title=Od Domaslave do Sarah|journal=[[Hrvatski jezik (časopis)|Hrvatski jezik]]|volume=1|issue=1|publisher=[[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje]]|location=Zagreb|pages=22-24|url=https://www.bib.irb.hr/705489/download/705489.Hrv_jezik_1401_kb_05.pdf|date=mart 2014|issn=1849-3394}} * {{cite journal|ref=Zekan122014|last=Zekan|first=Mate|authorlink=Mate Zekan|title=Što je Durana (Hurania, Doranua) iz srednjovjekovnih izvora - Dvorine ili Vranjic?|journal=[[Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku]]|volume=107|issue=1|publisher=[[Arheološki muzej u Splitu]]|location=Split|pages=367-384|url=https://hrcak.srce.hr/file/196511|date=decembar 2014|issn=1849-5672|archive-date=2015-06-19|access-date=2018-06-08|archive-url=https://web.archive.org/web/20150619002910/http://hrcak.srce.hr/file/196511|url-status=dead}} {{refend}} == Vanjske veze == * [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=69339 ''Domaslava''] u [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatskoj enciklopediji (LZMK)]] {{Normativna kontrola}} {{Izabran}} [[Kategorija:Hrvatsko plemstvo]] [[Kategorija:Hrvatska za narodnih vladara]] 777zxcakbf0xy5qjnza4mu7eg91epi9 0 4624089 42690845 42675774 2026-09-21T23:35:53Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690845 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija | ime = Dijana Budisavljević | slika = | širina_slike = 250p | opis_slike = Dijana Budisavljević. | ime_po_rođenju = | datum_rođenja = 15. januar 1891. | mjesto_rođenja = [[Inzbruk]], {{zastava|Austrougarska}} | datum_smrti = 20. avgust 1978. | mjesto_smrti = [[Inzbruk]], {{zastava|Austrija}} }} '''Dijana Budisavljević''' rođena '''Obekser'''<ref name="šindler" /> ({{jez-njem|Obexer}}; [[Inzbruk]], [[15. januar]] [[1891]] — [[Inzbruk]], [[20. avgust]] [[1978]]<ref name="politika">Magazin Politika br. 827: „O Dijani Budisavljević drugi put u Magazinu", Boško Lomović, pp. 27-29, 4.8.2013</ref>) je bila [[humanitarni rad|humanitarka]] [[Austrija|austrijskog]] porijekla, poznata po tome što je tokom [[Drugi svetski rat|Drugog svjetskog rata]] vodila akciju izvlačenja i zbrinjavanja dece iz [[ustaše|ustaških]] [[koncentracioni logor|logora]] u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Djeca koju je udomljavala su bila uglavnom srpska i partizanska djeca sa [[Kordun]]a, [[Kozara|Kozare]], hrvatskih i bosanskih sela.<ref name="šindler">{{cite web|title=Diana veća od Šindlera|url=http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:269688-Diana-veca-od-Sindlera|work=novosti.rs|publisher=Večernje novosti|accessdate=18. 10. 2013.|author=Marko Prelević|date=4. 4. 2010.}}</ref> Ova akcija je bila jedna od najtežih i po broju spasenih najobimnijih humanitarnih akcija vezanih za koncentracione logore u Drugom svjetskom ratu. Procenjuje se da je tokom rata iz raznih [[ustaše|ustaških]] [[koncentracioni logor|logora]] logora izvučeno više hiljada djece (12.623<ref name="znaci.org">https://www.znaci.org/00001/106_2.htm</ref> ili 15.336<ref name="dijanaknjiga" >{{Cite book|title=Knjiga o Dijani Budisavljević|year=2013|publisher=Svet Knjige|location=Beograd|url=http://svetknjige.net/book.php?var=500|author=Boško Lomović|date=2013|access-date=2018-08-30|archive-date=2016-04-01|archive-url=https://web.archive.org/web/20160401165728/http://www.svetknjige.net/book.php?var=500|deadurl=yes}}</ref>). Umrlo je 3.254 djece, tokom spasavanja ili odmah po napuštanju logora, iscrpljeno torturom, glađu i bolešću, dok je više od 12.000 izbavljene dece preživelo rat.<ref name="dijanaknjiga" /> Akcija je organizovana u ljeto 1942. godine, nakon masovnog odvođenja dece u logore posle [[Bitka na Kozari|bitke na Kozari]]. Inicijatori i najistaknutiji organizatori ove humane akcije bili su Dijana Budisavljević, profesor [[Kamilo Bresler]] (visoki činovnik u Ministarstvu udružbe NDH), Jana Koh, [[Tatjana Marinić]] (zagrebačka komunistkinja), Dragica Habazin Majka, Vladimir Broz, [[Velimir Deželić mlađi|Velimir Deželić]] (katolički socijalni radnik i visoki činovnik u Ministarstvu udružbe NDH), [[Ante Dumbović]] (aktivista Crvenog križa) i drugi.<ref name="znaci.org"/> U akciji spašavanja djece iz ustaških logora je učestvovala široka mreža ljudi ljudi iz Zagreba, koji su time rizikovali sopstvene živote. Zahvaljujući požrtvovanju više od stotinu učesnika ove jedinstvene akcije, zdravstvenog osoblja, dobrovoljnih sestara Crvenog krsta i više stotina porodica iz Zagreba i okoline, učinjeno je sve da se zaustavi masovni pomor djece. Samo iz Stare Gradiške, Jablanca i Mlake izvučeno je više od 6.000 malih Kozarčana.<ref name="znaci.org"/> Da bi sačuvala podatke o djeci koju je zbrinjavala tokom rata, Diana Budisavljević je vodila kartoteku o njima, s nadom da bi jednoga dana mogla biti vraćena svojim biološkim porodicama.<ref name="novosti">[http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=10&status=jedna&vest=175957&title_add=Otrgnimo%20Dianu%20od%20zaborava&kword_add=logor,%20diana%20budisavljevic „Otrgnimo Dijanu od zaborava“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100412180927/http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=10&status=jedna&vest=175957&title_add=Otrgnimo%20Dianu%20od%20zaborava&kword_add=logor%2C%20diana%20budisavljevic |date=2010-04-12 }} M. Prelević i A. Macanović, Večernje novosti, reportaže, 10. april 2010.</ref> == Biografija == Rodila se i školovala u Innsbrucku, [[Austrija]]. Nakon završene srednje škole udala se za dr. med. [[Julije Budisavljević|Julija Budisavljevića]] te se s njim 1919. preselila u [[Zagreb]]. Po osnutku [[Medicinski fakultet u Zagrebu|Medicinskog fakulteta]] dr. Budisavljević je zasnovao Zavod za kirurgiju te je imenovan profesorom kirurgije [[medicinski fakultet|Medicinskog fakulteta]] u [[Zagreb]]u.<ref name="Ajduković">Marina Ajduković: [http://hrcak.srce.hr/file/11445 Djelovanje Diane Budisavljević s djecom stradalom u 2. svjetskom ratu]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>{{Cite web |url=http://www.womenngo.org.rs/feministicka/tekstovi/dvije-ruke.pdf |title=Archive copy |access-date=2018-08-30 |archive-date=2016-03-04 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160304093337/http://www.womenngo.org.rs/feministicka/tekstovi/dvije-ruke.pdf |url-status=dead }}</ref><ref>Dragoje Lukić, ''Rat i djeca Kozare'' (Beograd: Književne novine, 1990) str. 27</ref> On je bio jedan od zagrebačkih Srba pošteđenih ubijanja, protjerivanja ili pljačke imovine za vrijeme [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Saznavši za stradanje srpskih žena i djece u ustaškom logoru [[Loborgrad]], u jesen 1941., Diana Budisavljević sa skupinom suradnika organizira akciju spasavanja. === Akcija zbrinjavanja djece === [[Datoteka:Djeca Kozare u logoru Stara Gradiška.jpg|minijatura|Djeca sa Kozare u ustaškom logoru [[Logor Stara Gradiška|Stara Gradiška]] 1942.]] [[File:Djeca iz ustaških logora, Plavić S.jpg|thumb|Originalne fotografije djece iz 1942., koja su iz ustaških logora dovedena u Zagreb. Novorođenče Plavšić S.]] Prema dnevniku koji je vodila za vrijeme rata, rad na pomoći i spasavanju srpskih žena i djece iz logora je započela u drugoj polovini oktobra 1941. kada je saznala za veliku akciju pomoći koju je Jevrejska opština u Zagrebu organizovala za svoje zatočene članove. Prema istom dnevniku, njena inicijativa u prvom trenutku nije naišla na pravi odziv, posebno iz straha od odmazde, ali se to kasnije promijenilo. Dijana se više puta obraćala tadašnjem duhovnom poglavaru katoličkih Hrvata nadbiskupu [[Alojzije Stepinac|Alojziju Stepincu]]. Od njega je nekoliko puta tražila pomoć u spasavanja srpske djece iz ustaških koncentracionih logora, o čemu je zapisala <ref>{{Cite book|last= Budisavljević|first= Dijana|authorlink= |title= Dnevnik Diane Budisavljević, str. 20, 54, |year=2003|url= |publisher= Hrvatski državni arhiv|location= Zagreb |id=}}</ref> : {{izdvojeni citat|''3.12.1941. Moj prvi prijem kod nadbiskupa dr. Stepinca. I tamo je rezultat razgovora bio potpuno negativan. Nadbiksup mi je rekao da nema nikakvog utjecaja na vladu, tamo da ništa ne može ishoditi. Spreman je zauzeti se za stvar, ali unaprijed zna da ne može ništa postići... Druga audijencija kod nadbiskupa... Nadbiskup je vrlo suzdržan. Ne želi se zainteresirati. Kaže da nema nikakvog upliva na vladu. Ispričao mi je da je zbog stana jedne Židovke bio kod nekog ministra. Taj mu je obećao da će žena moći ostati u stanu, a sad ju se usprkos tome namjerava iz stana izbaciti. Kažem da sam došla tražiti da spasi jedan narod, a on mi priča o nekom stanu. Onda je počeo kritizirati Nijemce, nacizam, Hitlera, da su oni svemu krivi. Kažem mu da se njemački biskupi jako zauzimaju za svoje vjernike i suprostavljaju Hitleru. Mnogi od ovdje progonjenih su prešli na katoličku vjeru i njegova je dužnost zauzeti se za njih... Na kraju obećava da će se zauzeti. Budući da u to mnogo ne vjerujem, nazivam... kanonika Bakšića i molim za prijem. Molim da sa svoje strane utječe na nadbiskupa. Molim da se kanonici sastanu i da se svi zajedno zauzmu za progonjene s Korduna.''}} I pored mnogobrojnih teškoća na koje je nailazila, uspijevala je da pronađe ljude koji su činili što je bilo u njihovoj moći da prikupljena pomoć stigne u prave ruke<ref name="nova">[http://www.inisbgd.co.rs/celo/2007_2.pdf Tokovi istorije, stranica 191-207]</ref> U radu je imala i saradnike kao što su profesor Kamilo Bresler, tada zaposlen u Ministarstvu socijalnog staranja NDH, sestra [[Crveni krst|Crvenog krsta]] Dragica Habazin, arhitekta Marko Vidaković, Jana Koh i zagrebačka komunistkinja [[Tatjana Marinić]].<ref name="gost">{{cite web|title="Novosti" ugostile praunuka Diane Budisavljević|url=http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:459062-Novosti-ugostile-praunuka-Diane-Budisavljevic|work=novosti.rs|publisher=Večernje novosti|accessdate=18. 10. 2013.|author=Vuk Mijatović|date=16. 10. 2013.}}</ref> Kasnije joj je pomagao i nadbiskup [[Alojzije Stepinac|Stepinac]], kod koga se nalazila kartoteka spasene djece.<ref name="Dnevnik, str 166">Dnevnik, str 166.</ref> Da bi pomogla srpskoj djeci i sama je puno rizikovala u susretu sa ustaškim dužnosnicima: {{izdvojeni citat|''[[10. jul]] [[1942]], [[Stara Gradiška]]: Neka djeca već pre su bila predviđena za transport u Gornju Rijeku, a onda su zbog bolesti morala ostati. Umrla su djelimično tamo, a djelimično od nas preuzeta kasnije, kao i toliko tih malih mučenika, kao nepoznata, bezimena djeca. A svako je imalo majku koja je za njim gorko plakala, imalo je svoj dom, svoju odjeću, a sad je trpano golo u masovnu grobnicu. Nošeno devet mjeseci, u bolu rođeno, s oduševljenjem pozdravljeno, s ljubavlju njegovano i odgajano, a onda - Hitler treba radnike, dovedite žene, oduzmite im djecu, pustite ih da propadnu; kakva neizmjerna tuga, kakva bol (...) Prije podne je došao i [[Vjekoslav Luburić|Luburić]]. Bio je bijesan što mora da preda djecu. Kazao je da ima dovoljno katoličke djece koja u Zagrebu rastu u bijedi. Neka se za njih brinemo. Onda nam je opet prijetio, da samo o njegovoj dobroj volji zavisi hoće li nas pustiti iz logora.''<ref name='"spasila"'>{{cite web|title=Spasila 12.000 srpske djece iz hrvatskih logora|url=http://www.vesti-online.com/Riznica/Spomenar/42307/Spasila-12000-srpske-dece-iz-hrvatskih-logora|work=vesti-online.com|publisher=Vesti onlajn|accessdate=18. 10. 2013.|date=5. 4. 2010.|archive-date=2017-04-23|archive-url=https://web.archive.org/web/20170423151334/http://www.vesti-online.com/Riznica/Spomenar/42307/Spasila-12000-srpske-dece-iz-hrvatskih-logora|url-status=dead}}</ref>|Citat iz dnevnika Dijane Budisavljević}} Neke od Dijaninih saradnica nisu bile te sreće u susretu sa ustašama. Tako [[Tatjana Marinić]] nakon obilaska dece u logoru u Jaski 1942. godine i sama biva tamo zadržana.<ref name="Život">[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=11451 Život i vrijeme Tatjane Marinić, jedne od osnivača Studija socijalnog rada u Hrvatskoj]</ref> Spasena djeca su bila smještena na razne načine. Dio njih je bio smješten po raznim hrvatskim porodicama, dio po objektima katoličke crkve, a dio po objektima koji su bili malo bolji od koncentracionih logora iz kojih su spasena. Zbog opstrukcije i otvorenog negodovanja vlasti NDH, hrana i smještaj su dobrim dijelom obezbijeđeni privatnim dobrovoljnim prilozima građana. Poglavnik NDH [[Ante Pavelić]] je dozvoljavao da Zagrepčani udomljavaju logorašku decu samo pod uslovom da budu vaspitana u hrvatskom i ustaškom duhu, usled čega su djeca pokrštavana. Mnoga djeca odrasla su sa promijenjenim identitetom i nikada nisu saznala istinu o svom porijeklu, vjeri ili identitetu.<ref name="politika" /> Obilazeći logore zarazila se bolestima koje su harale i ubijale mališane. Preležala je [[tifus]] i doživjela tri [[nervni slom|nervna sloma]]. === Poslijeratni period === {{izdvojeni citat|Budući da se kod Vas nalazi kartoteka i ostali spisi o kretanju partizanske djece, dopremljene iz raznih logora i razmještene po zavodima i privatnim porodicama, koja više nema svrhe da se čuva kod privatnika, moli se da je odmah predate izaslaniku ovoga Ministarstva, te će Vam on ujedno potvrditi što je sve preuzeto.<ref>Dnevnik, str 257.</ref>|Dokument od 28. svibnja 1945. koji je potpisala [[Tatjana Marinić]], jedna od učesnica akcije i tadašnja Načelnica Odjela socijalne zaštite i skrbi.}} Po završetku rata, Ministarstvo socijalne politike je preuzelo njenu datoteku sa imenima i slikama djece zbrinute tokom rata, o čemu joj je izdata potvrda. To je zapravo bila kopija kartoteke, pohranjene kod nadbiskupa [[Alojzije Stepinac|Alojzija Stepinca]].<ref name="Dnevnik, str 166"/> Na potvrdi koju je dobila od države stoji da su od nje preuzeti sljedeći materijali: # Ormarić sa 25 ladica sa kartotekom # 5 knjiga za traženje nepoznate djece # 1 registar fotografija djece # 1 knjigu (teku) registar djece sa oznakama # Potvrda o predaji 5 sv. fotografije djece. [[File:Obexer-Haus.jpg|mini|200px|Rodna kuća Dijane Budisavljević u Insbruku]] Dijana je predaju kartoteke teško podnela, obzirom da u dnevnik unosi kako je bila "očajno uvrijeđena", jer je njoj i njezinim saradnicima uskraćen dalji rad, čime je onemogućen nastavak identificiranja nepoznate djece, te njihovog spajanja sa svojim porodicama nakon završetka rata.<ref>Dnevnik, str. 168/169.</ref> Poslije rata vratila se da živi u rodnom [[Inzbruk]]u, u Austriji.<ref>{{cite web|title=Diani počast u Hrvatskoj|url=http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:295736-Diani-pocast-u-Hrvatskoj|work=novosti.rs|publisher=Večernje novosti|accessdate=18. 10. 2013.|author=Marko Prelević|date=10. 8. 2010.}}</ref> Više nije govorila o svom radu za vrijeme rata i do smrti se nije oporavila od posljedica obilaska logora.<ref name="gost" /> Časopis [[Arena (časopis)|Arena]] iz Zagreba je niz godina vodio akciju za povezivanje sada već odraslih ljudi sa svojim porodicama. Među spasenom djecom bio je i dr [[Milutin Vučkovac]], kasnije član [[Senat Republike Srpske|Senata Republike Srpske]].<ref>[http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:463375-Diana-Budisavljenvic-spasla-i-senatora-RS Diana Budisavljević spasla i senatora RS („Večernje novosti“, 13. novembar 2013)]</ref> == Dnevnik == „Dnevnik Dijane Budisavljević“, originalno napisan na njemačkom, izdat je u samo 700 primjeraka. Pokriva period od 23. oktobra 1941. do 13. avgusta 1945. Na hrvatskom je izdat u Zagrebu 2003, pod imenom „Dnevnik Diane Budisavljević 1941–1945“, priredila za štampu Silvija Szabo, Hrvatski državni arhiv, Spomen-područje Jasenovac. U njemu je opisivala situaciju, uslove u kojima su se nalazila djeca logoraši, njihova mučenja, stradanja i umiranja, strepnju za njih, za sebe, kao i susrete i razgovore sa nekima od dužnosnika NDH. Dnevnik je objavljen 2003. godine u Zagrebu „Dnevnik Diane Budisavljević 1941-1945“, sačinjen od 388 zapisa prevedenih sa njemačkog. Od tada je započelo značajnije istoriografsko interesovanje za njene podvige.<ref>{{cite web|title=Orden Carice Milice SPC za Dianu Budisavljević|url=http://www.vesti-online.com/Vesti/Srbija/129171/Orden-Carice-Milice-SPC-za-Dianu-Budisavljevic|work=vesti-online.com|publisher=Vesti onlajn|accessdate=18. 10. 2013.|author=Srna|date=7. 04. 2011.|archive-date=2013-10-19|archive-url=https://web.archive.org/web/20131019084718/http://www.vesti-online.com/Vesti/Srbija/129171/Orden-Carice-Milice-SPC-za-Dianu-Budisavljevic|url-status=dead}}</ref> == Priznanja == Dijana Budisavljević posthumno je odlikovana: * U rodnom Inzbruku 2011. joj je dodijeljen Orden II reda.<ref name="banjaluka">{{cite web|title=Banjaluka: Diana Budisavljević da dobije spomenik i ulicu|url=http://www.novosti.rs/vesti/planeta.300.html:450149-Banjaluka-Diana-Budisavljevic-da-dobije-spomenik-i-ulicu|work=novosti.rs|publisher=Večernje novosti|accessdate=18. 10. 2013.|author=Sl. Pešević|date=21. 8. 2013.}}</ref> * Zlatna [[medalja za hrabrost (1913)|medalja za hrabrost]] joj je dodeljena za ispoljenu hrabrost i djela ličnog herojstva, povodom [[Dan državnosti Srbije|Dana državnosti Republike Srbije]] 2012. godine,<ref>{{cite web|title=Tadić odlikovao Đokovića|url=http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/124/Društvo/1044560/Tadić+odlikovao+Đokovića.html|work=rts.rs|publisher=RTS|accessdate=18. 10. 2013.|date=14. 2. 2012.}}</ref> a uručena je njenom praunuku Leonardu Rašici 23. oktobra 2013. godine.<ref>[http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:460342-Svet-treba-da-cuje-za-Dianin-podvig Svet treba da čuje za Dianin podvig („Večernje novosti“, 23. oktobar 2013)]</ref> * Prvi je nosilac novoustanovljenog odlikovanja [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]] „Carica Milica“,<ref>{{cite web|title=Orden Diani Budisavljević|url=http://novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:326094-Orden-Diani-Budisavljevic|work=novosti.rs|publisher=Večernje novosti|accessdate=18. 10. 2013.|author=R. Dr - M. M.|date=7. 4. 2011.}}</ref> za plemenitost i humanitarni rad.<ref>{{cite web|title=Praunuku Diane Budisavljević Orden carice Milice|url=http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:459545-Praunuku-Diane-Budisavljevic-Orden-carice-Milice|work=novosti.rs|publisher=Večernje novosti|accessdate=18. 10. 2013.|author=V. Mijatović - R. Dragović|date=18. 10. 2013.}}</ref> Orden je uručen 18. oktobra 2013. godine njenom praunuku, piscu Leonardu Rašici.<ref name='"spasila"' /><ref>{{cite web|title=Posthumno dodeljeno visoko crkveno odlikovanje Diani Budisavljević|url=http://www.spc.rs/sr/posthumno_urucheno_visoko_crkveno_odlikovanje_diani_budisavljevitsh|work=spc.rs|publisher=SPC|accessdate=19. 10. 2013.|date=18. 10. 2013.|archive-date=2021-12-07|archive-url=https://web.archive.org/web/20211207095821/http://www.spc.rs/sr/posthumno_urucheno_visoko_crkveno_odlikovanje_diani_budisavljevitsh|dead-url=yes}}</ref> U Beogradu, Kozarskoj Dubici i Gradišci dobila je ulice.<ref name="banjaluka" /> Pored toga, srpska kulturna javnost joj je odala priznanje kroz više dela. Književnik [[Boško Lomović]] napisao je delo „Knjiga o Dijani Budisavljević". Snimljen je dokumentarni film „Dianina djeca”.<ref>[http://www.politika.rs/scc/clanak/402251/Dianina-djeca-predstavljena-u-Republici-Srpskoj „Dianina djeca” predstavljena u Republici Srpskoj („Politika”, 19. april 2018)]</ref> == Povezano == * [[Tatjana Marinić]] * [[Dečji logor u Sisku]] * [[Logor Stara Gradiška]] == Izvori == {{reflist|2}} == Literatura == * {{Cite book|ref=harv|title=Knjiga o Dijani Budisavljević|year=2013|publisher=Svet knjige|location=Beograd|url=http://svetknjige.net/book.php?var=500|author=Boško Lomović|date=2013|access-date=2018-08-30|archive-date=2016-04-01|archive-url=https://web.archive.org/web/20160401165728/http://www.svetknjige.net/book.php?var=500|deadurl=yes}} * {{Cite book|ref=harv|title=Heroine from Innsbruck – Diana Obexer Budisavljević|year=2014|publisher=Svet knjige|location=Beograd|url=http://svetknjige.net/book.php?var=530|author=Boško Lomović|date=2014|access-date=2018-08-30|archive-date=2016-04-01|archive-url=https://web.archive.org/web/20160401164009/http://www.svetknjige.net/book.php?var=530|deadurl=yes}} * {{Cite book|ref=harv|title=Die Heldin aus Innsbruck – Diana Obexer Budisavljević|year=2014|publisher=Svet knjige|location=Beograd|url=http://svetknjige.net/book.php?var=531|author=Boško Lomović|date=2014|access-date=2018-08-30|archive-date=2016-04-01|archive-url=https://web.archive.org/web/20160401180633/http://www.svetknjige.net/book.php?var=531|deadurl=yes}} * ''Akcija „Diana Budisavljević“'', Milan Koljanin, Tokovi istorije (Časopis Instituta za noviju istoriju Srbije), broj 3 / 2007, stranice 191­-207 [http://www.inisbgd.co.rs/celo/2007_2.pdf], [http://www.ceeol.com] * {{Cite book|ref=harv|last=Lukić|first=Dragoje|authorlink=Dragoje Lukić|title=Rat i djeca Kozare|year=1979|edition=1.|location=Beograd|publisher=Narodna knjiga|url=https://books.google.com/books?id=Gm4NAAAAIAAJ}} == Vanjske veze == * [https://www.znaci.org/00001/106_2.htm Dragoje Lukic: RAT I DJECA KOZARE] {{Normativna kontrola}} {{Lifetime|1891|1978|Budisavljević, Diana}} [[Kategorija:Humanitarci]] [[Kategorija:Biografije, Austrija]] [[Kategorija:Nezavisna Država Hrvatska]] [[Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Žene u ratu]] 0gswvhshdolxpwzq28glj8s1jliv0rp 0 4624134 42690941 42606183 2026-09-22T09:17:34Z ~2026-51083-79 394437 /* Biografija */ 42690941 wikitext text/x-wiki {{Heroj Ž |didaskalija=Milka Kufrin |slika=Milka Kufrin.jpg |opis_slike=Milka Kufrin |datum rođenja={{datum rođenja|1921|10|15|}} |mesto rođenja=Purgarija, kod [[Jastrebarsko]]g |država rođenja={{zastava|Kraljevina SHS}} |datum smrti={{datum smrti|2000|1|28|1921|10|15|}} |mesto smrti=[[Zagreb]] |država smrti={{zastava|Hrvatska}} |suprug=[[Rade Bulat]] |profesija=društveno-politička radnica |KPJ=[[1941]]. |rat=[[Narodnooslobodilačka borba naroda Jugoslavije|Narodnooslobodilačka borba]] |narodni heroj=[[23. jul]]a [[1953]]. |odlikovanja= {{{!}} style="background:transparent" {{!}} {{!}}{{!}} {{Orden narodnog heroja}} {{!}}- {{!}} {{Orden zasluga za narod1}} {{!}}{{!}} {{Orden bratstva i jedinstva}} {{!}}{{!}} {{Orden za hrabrost}} {{!}}- {{!}} {{!}}{{!}} {{Partizanska spomenica 1941.}} {{!}}} }} '''Milka Kufrin''' (Purgarija, kod [[Jastrebarsko]]g, [[15. oktobar]] [[1921]]. – [[Zagreb]], [[28. januar]] [[2000]]), učesnica [[Narodnooslobodilačka borba naroda Jugoslavije|Narodnooslobodilačke borbe]], društveno-politički radnik [[Socijalistička Republika Hrvatska|Socijalističke Republike Hrvatske]] i [[narodni heroj Jugoslavije]]. == Biografija == Rođena [[15. oktobar|15. oktobra]] [[1921]]. godine u selu Purgariji, kod [[Jastrebarsko]]g. Potiče iz seljačke porodice. Osnovnu školu je završila u selu [[Okić]]u, a gimnaziju u [[Zagreb]]u, gde se kasnije upisala se na Agronomski fakultet. Još u srednjoj školi, Milka je, [[1938]]. godine, postaje član [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|Saveza komunističke omladine Jugoslavije]] (SKOJ). Na fakultetu je, zbog svoje aktivnosti u omladinskom pokretu, brzo zapažena. Na prvoj godini studija izabrana za sekretara skojevske grupe, a bila je i predsednik Odbora za skupljanje narodne pomoći. Sa grupom skojevaca, Milka je prikupljala pakete za [[Crveni krst]] - koji su slati [[jugosloveni u Španskom građanskom ratu|učesnicima španskog građanskog rata]], koje su se nalazili u logorima u [[Francuska|Francuskoj]]. Aprila [[1941]]. godine, posle okupacije [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] i proglašenja [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], izbačena je sa [[fakultet]]a. Tada, po zadatku Partije, odlazi u rodni kraj, gde se povezuje s partijskom organizacijom u selu Horvati. Tu je postala član Kotarskog komiteta SKOJ-a za Jastrebarsko i Samobor. U svom selu, Okiću, osnovala je prvu skojevsku grupu. U junu 1941. godine, [[ustaše]] su pokušale da je uhapse, ali je uspela pobeći. Jedno vreme se skrivala kod meštana sela, a kada su joj ustaše uhapsile roditelje i sestre, ilegalno odlazi u Zagreb. [[File:Narodni heroj Milka Kufrin.jpg|thumb|Narodni heroj Milka Kufrin]] Krajem juna 1941. postaje član Mesnog komiteta SKOJ-a za Zagreb i član [[Savez komunista Jugoslavije|Komunističke partija Jugoslavije]]. Organizuje i učestvuje u akcijama skojevskih organizacija u pripremanju i vršenju diverzantskih akcija, u pisanju parola i u uništavanju [[Ustaše|ustaških]] i [[Treći rajh|nemačkih]] plakata-proglasa. Krajem oktobra 1941. godine, odlazi iz Zagreba, i preko [[Karlovac|Karlovca]], dolazi u [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizane]], na [[Petrova gora|Petrovu goru]]. Tu ubrzo postaje član Okružnog komiteta SKOJ-a za Karlovac, i radi na stvaranju i jačanju omladinskih organizacija na [[Kordun]]u. Učestvovala je i u akcijama partizanskih odreda. Aprila [[1942]]. godine Milka odlazi, s grupom partizana, po odluci [[Centralni komitet|CK]] [[Savez komunista Hrvatske|KP Hrvatske]], s Korduna na područje [[Pokuplje|Pokuplja]] i [[Žumberak (planina)|Žumberka]], da u tim krajevima radi na razvijanju [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|Narodnooslobodilačkog pokreta]]. U Žumberku postaje zamenik [[politički komesar|političkog komesara]] Prve žumberačke čete, koja je vršila česte diverzantske akcije na pruzi Zagreb-[[Karlovac]], uništavala pojedina ustaška uporišta. Milka je zajedno s [[Milan Mraović|Milanom Mraovićem]], [[narodni heroj Jugoslavije|narodnim herojem]], u Hrvatskom Leskovcu razoružala železničku stražu i zarobila 9 domobrana. Kasnije je bila postavljena za političkog komesara Treće čete bataljona „[[Josip Kraš]]“, s kojom je vršila svakodnevne akcije u neposrednoj blizini [[Zagreb u Narodnooslobodilačkoj borbi|okupiranog Zagreba]]. U novembru 1942. godine postala je član Okružnog komiteta KPH za Pokuplje. Ali ubrzo posle toga, po zadatku Partije, napušta ovaj kraj i odlazi na Kordun, gde postaje sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku. Kao omladinski rukovodilac obilazila je područja Korduna, [[Lika|Like]], Pokuplja, Žumberka, [[Slavonija|Slavonije]], [[Podravina|Podravine]] i [[Kalnik]]a, radeći na stvaranju organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a na terenu i u partizanskim jedinicama. Godine [[1943]]. Milka je izabrana za predsednika Saveza antifašističke omladine Hrvatske. Učestvovala je na Prvom kongresu [[Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije|Ujedinjene antifašističke omladine Jugoslavije]], novembra 1942. u [[Bihać]]u, i Drugom kongresu, maja [[1944]]. u [[Drvar]]u. Bila je i većnik na Prvom, Drugom i Trećem zasedanju [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske|ZAVNOH]]-a. Posle oslobođenja [[Jugoslavija|Jugoslavije]], birana je na području [[Jastrebarsko]]g i [[Samobor]]a za narodnog zastupnika [[Hrvatski sabor|Sabora NR Hrvatske]] i poslanika [[Skupština SFRJ|Savezne skupštine]] u pet saziva. Završila je Ekonomski fakultet, bila podsekretar u Saveznom sekretarijatu za robni promet, predsednik Saveznog komiteta za turizam, član [[Savezno izvršno veće|Saveznog izvršnog veća]], član [[Izvršno veće Sabora SR Hrvatske|Izvršnog veća Sabora NR Hrvatske]] i član [[Centralni komitet|Centralnog komiteta]] [[Savez komunista Hrvatske|Saveza komunista Hrvatske]]. Bila je i član Predsedništva Republičkog odbora [[Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske|SUBNOR-a Hrvatske]]. Milkin suprug [[general]] [[Rade Bulat]], takođe je bio [[narodni heroj Jugoslavije|narodni heroj]] s kojim je sudjelovala u likvidiranju ustaša u jami Jazovki.{{nedostaje referenca}} Umrla je [[28. januar]]a [[2000]]. godine u Zagrebu. Nosilac je [[Partizanska spomenica 1941.|Partizanske spomenice 1941]]. i drugih [[Ordeni i medalje SFRJ|jugoslovenskih odlikovanja]]. [[Orden narodnog heroja|Ordenom narodnog heroja]] odlikovana je [[23. jul]]a [[1953]]. godine. == Literatura == * {{cite book |ref={{harvid|Heroine Jugoslavije|1980}} |title=Heroine Jugoslavije |year=1980 |publisher=Spektar |location=Zagreb |isbn=}} * {{cite book |ref={{harvid|Narodni heroji|1982}} |title=[[Narodni heroji Jugoslavije (knjiga)|Narodni heroji Jugoslavije]] tom I|year=1982 |publisher=Narodna knjiga |location=Beograd |isbn=}} == Vanjske veze == {{Portal|NOB}} * [http://www.sabh.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=29:milka-kufrin-narodni-heroj-rade-bulat&catid=2:izdavaka-djelatnost&Itemid=9 SUBNOR Hrvatske - Milka Kufrin, narodni heroj - Rade Bulat] * [http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/199806/80601-028-pubs-zag.htm Progon antifašista u Hrvatskoj] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305025703/http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/199806/80601-028-pubs-zag.htm |date=2016-03-05 }} {{Narodni heroji-Zagreb}} {{Žene narodni heroji-Hrvatska}} {{Normativna kontrola}} {{Lifetime|1921|2000|Kufrin, Milka}} [[Kategorija:Jugoslavenski partizani]] [[Kategorija:Hrvatski komunisti]] [[Kategorija:Žene u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Društveno-politički radnici SFRJ]] [[Kategorija:Društveno-politički radnici SR Hrvatske]] [[Kategorija:Poslanici Sabora SR Hrvatske]] [[Kategorija:Poslanici Skupštine SFRJ]] [[Kategorija:Žene narodni heroji Jugoslavije]] [[Kategorija:Nosioci Partizanske spomenice 1941.]] pf5n6apasox56kzjjos507j1lz5wzll 0 4625285 42690947 42644127 2026-09-22T09:46:08Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690947 wikitext text/x-wiki [[File:EdgarAllanPoeGrave.jpg|thumb|Poevo tijelo nalazi se ispod ovog spomenika u [[Baltimore]]u. Autorova smrt je i danas obavijena misterijem.]] '''Smrt [[Edgar Allan Poe|Edgara Allana Poea]]''' od [[7. listopada]] [[1849.]] godine i do danas ostaje misterij. Okolnosti koje su dovele do iste, kao i njezin uzrok, nepoznati su i danas. Dana [[3. listopada]] [[1849.]] godine, Joseph W. Walker je pronašao Poea na ulici u [[Baltimore]]u u potpuno deliričnom stanju, navodeći kasnije de je bio "u velikoj opasnosti te... mu je hitno bila potrebna pomoć".<ref name="Bandy26-27">Bandy, 26–27</ref> Poe je ubrzo odveden na [[Medicinski koledž Washington]], gdje je umro [[7. listopada]] [[1849.]] godine u 5:00 sati ujutro. Imao je 40 godina. Poe ni u kojem trenutku nije bio dovoljno lucidan da objasni okolnosti svog stanja. Većina dostupnih informacija o posljednjim danima Edgara Allana Poea dolazi od liječnika koji ga je nadzirao, dr. Johna Josepha Morana, međutim njegov kredibilitet je upitan.<ref name=Krutch4>Krutch, 4</ref> Poe je pokopan nakon skromnog [[sprovod]]a na omanjem crkvenom groblju u [[Baltimore]]u, međutim [[1875.]] godine su njegovi ostaci preseljeni u novu grobnicu s većim spomenikom. Novi spomenik je također označio i mjesto pokopa Poeove supruge Virginije te njezine majke, Marije. Teorije o uzroku Poeove smrti navode [[suicid]], [[ubojstvo]], [[kolera|koleru]], [[hipoglikemija|hipoglikemiju]], [[bjesnoća|bjesnoću]], [[sifilis]], [[gripa|gripu]], kao i to da je Poe bio žrtva ''[[cooping]]a''. Dokazi o utjecaju alkohola su snažno opovrgavani.<ref name ="Poe and alcohol">{{cite web|author=Thomas Poulter|url=http://www.usna.edu/EnglishDept/poeperplex/alcoholp.htm|title=Edgar Allan Poe and Alcohol|accessdate=July 21, 2007 |archiveurl = https://web.archive.org/web/20070602185101/http://www.usna.edu/EnglishDept/poeperplex/alcoholp.htm |archivedate = June 2, 2007}}</ref> Nakon Poeove smrti, urednik [[Rufus Wilmot Griswold]] je napisao osmrtnicu pod pseudonimom Ludwig. Griswold, koji je postao Poeov literarni izvršitelj, bio ja zapravo Poeov rival te je objavio piščevu prvu cjelovitu biografiju, u kojoj ga je opisao kao odvratnog, pijanog, nadrogiranog luđaka.<ref name=Sova101>Sova, 101</ref> Većina tih tvrdnji kasnije se pokazala krivotvorinama, a iako su Poeovi poznanici denuncirali tekst, on je bio izrazito popularan. == Kronologija == [[File:Edgar Allan Poe by Pratt, 1849.jpg|thumb|Portret Edgara Allana Poea iz rujna [[1849.]] godine, mjesec dana prije njegove smrti. Autor portreta je William Abbott Pratt.]] Dana [[27. rujna]] [[1849.]] godine, Edgar Allan Poe napustio je [[Richmond, Virginia|Richmond]] te se uputio prema svom domu u [[New York (grad)|New Yorku]]. Pouzdani dokazi o Poeovom kretanju u periodu do [[3. listopada]], kada se se u stanju [[delirij]]a pojavio u gostionici Ryan's Tavern u [[Baltimore]]u, ne postoje.<ref>Silverman, 433</ref> Tiskar po imenu Joseph W. Walker poslao je pismo Poeovom poznaniku, dr. Josephu E. Snodgrassu, u kojem je tražio pomoć.<ref name="Bandy26-27"/> Pismo je imalo sljedeći sadržaj: <blockquote>''Dragi gospodine—Ovdje se nalazi jedan gospodin, u jako lošem stanju, u Ryanovoj taverni, koji se predstavlja kao Edgar A. Poe i koji je, čini se, u velikoj opasnosti, i koji tvrdi da Vas poznaje i uvjeravam Vas da mu je hitno potrebna pomoć. Vaš, u žurbi, Jos. W. Walker''<ref>Quinn, 638</ref></blockquote> Snodgrass je kasnije tvrdio da je poruka navodila da je Poe bio "u stanju zvjerske opijenosti".<ref name="Bandy26-27"/> Snodgrassov osobni izvještaj opisuje Poeov izgled "odvratnim", s raščupanom kosom, izmoždenim, prljavim licem te "tupim i odsutnim" pogledom. Njegova odjeća, dodao je Snodgrass, koja se sastojala od prljave košulje bez sakoa i neulaštenih cipela, bila je istrošena i nije mu odgovarala.<ref name="Poe's Wandering Trunk">Jeffrey A. Savoye. "[http://www.eapoe.org/papers/misc2000/js200402.htm Two Biographical Digressions: Poe's Wandering Trunk and Dr. Carter's Mysterious Sword Cane]", ''Edgar Allan Poe Review'', jesen 2004., 5:15–42. Pristupljeno 19. srpnja 2010.</ref> Dr. John Joseph Moran, koji je bio Poeov liječnik na medicinskom koledžu, dao je svoj izvještaj o Poeovom izgledu tog dana: "prljavi, izblijedjeli, stari [[bombaž]]ni sako, hlače sličnog karaktera, par iznošenih cipela potpuno uništenih na petama i stari, slamnati šešir". Poe ni u kojem trenutku nije bio dovoljno lucidan da bi objasnio što ga je dovelo do tako kaotičnog stanja te se naširoko vjeruje kako odjeća što ju je nosio nije bila njegova,<ref name="Poe's Wandering Trunk"/> posebice zato što je nošenje pohabane odjeće bilo suprotno Poeovom karakteru.<ref>Walsh, 68</ref> Moran se skrbio za Poea u bolnici Koledža Washington, koja se nalazila na križanju ulica Broadway i Fayette. Nije smio primati nikakve posjete te je smješten u sobicu s rešetkama na prozorima u dijelu zgrade rezerviranom za pijane pacijente.<ref name=Meyers254>Meyers, 254</ref> Tokom noći prije smrti, Poe je navodno opetovano izvikivao ime Reynolds, međutim do danas nitko nije uspio identificirati o kome se zapravo radi. Jedna od mogućnosti jest da se prisjećao susreta s [[Jeremiah N. Reynolds|Jeremiahom N. Reynoldsom]], novinskim urednikom i istraživačem koji je možebitno bio inspiracija za Poeov roman ''[[The Narrative of Arthur Gordon Pym of Nantucket]]''.<ref>Almy, Robert F. [http://posner.library.cmu.edu/Posner/books/pages.cgi?call=808_C71C_N.S._VOL._2_NO._2&layout=vol0/part0/copy0&file=0076 J.N. Reynolds: A Brief Biography With Particular Reference to Poe and Symmes] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200809121056/http://posner.library.cmu.edu/Posner/books/pages.cgi?call=808_C71C_N.S._VOL._2_NO._2&layout=vol0%2Fpart0%2Fcopy0&file=0076 |date=2020-08-09 }}, The Colophon, '''2''' (2), Posner Memorial Collection</ref> Druga mogućnost je sudac Henry R. Reynolds, koji je nadzirao područje na kojemu je Poe pronađen i koji se možebitno susreo s Poeom na dan izbora.<ref>Walsh, 122</ref> Postoji i solucija da je Poe zapravo izvikivao prezime Herring, s obzirom da je imao srodnika po imenu Henry Herring. U kasnijim izvještajima, Moran je izbjegavao spominjati Reynoldsa, mada je spomenuo posjet izvjesne "gospođice Herring".<ref>Bandy, 29–34</ref> Također je tvrdio da je pokušao razveseliti Poea tokom jednog od rijetkih trenutaka kada je bio budan. Kada mu je Moran rekao da će uskoro uživati u društvu prijatelja, Poe je navodno odgovorio: "''Najbolje što bi moj prijatelj mogao uraditi za mene je da mi pištoljem propuca mozak''".<ref>Silverman, 435</ref> U tako kaotičnom stanju, Poe je govorio o supruzi u Richmondu. Moguće je da je u stanju delirija buncao, vjerujući kako je njegova pokojna supruga, [[Virginia Eliza Clemm Poe|Virginia]], još živa, ili da je referirao na [[Sarah Elmira Royster|Sarah Elmiru Royster]], koju je nedavno bio zaprosio. Nije znao što se dogodilo s njegovim kovčegom koji je, kako se čini, ostao u Swanovoj taverni u Richmondu.<ref name=Meyers254/> Moran je naveo kako su Poeove posljednje riječi bile: "''Gospodine, pomozi mojoj jadnoj duši''"; umro je u nedjelju, [[7. listopada]] [[1849.]] godine, u 5:00 sati ujutro.<ref>Meyers, 255</ref> === Vjerodostojnost Moranovog izvještaja === Kako Poe nije imao posjetitelja, Moran je vjerojatno jedina osoba koja je bila uz pisca tokom njegovih posljednjih dana. Unatoč tomu, kredibilitet njegovih izvještaja je opetovano preispitivan, ako već nije proglašen u potpunosti nevjerodostojnim.<ref name=Krutch4/> Tokom godina nakon Poeove smrti, Moranova priča se konstantno mijenjala kako je pisao i držao predavanja o toj temi. Tvrdio je, primjerice (tokom [[1875.]] te, ponovo, [[1885.]] godine), da je odmah obavijestio Poeovu tetu i punicu, Mariju Clemm, o piščevoj smrti; istina je ta da ju je kontaktirao tek [[9. studenog]], više od mjesec dana nakon Poeove smrti, i to na njezino inzistiranje. Također je tvrdio da je Poe, vrlo pjesnički, izrekao sljedeće prije nego je umro: "''Nebeski lukovi me obuhvaćaju, a Bog ima svoj dekret čitko napisan na čelu svakog stvorenog ljudskog bića, dok se demoni pojavljuju, a njihov će cilj biti gorući valovi ispraznog očaja''". Urednik časopisa ''[[New York Herald]]'', koji je objavio ovu verziju Moranove priče, priznao je: "''Ne možemo zamisliti da Poe, čak ni u stanju delirija, konstruira [takve rečenice]''".<ref name= "Moran Reynolds">Bandy, 29</ref> Poeov biograf William Bittner pripisuje ovu priču činjenici da je u to doba postojao običaj da se umrlima pripisuju pobožne posljednje riječi kako bi se utješili žalitelji.<ref>Bittner, William. ''Poe: A Biography''. Boston: Little, Brown and Company, 1962: 283.</ref> Moranovi izvještaji su čak mijenjali i datume. Na različitim je mjestima tvrdio da je Poe doveden u bolnicu [[3. listopada]] u 17:00 sati, [[6. listopada]] u 9:00 sati ili pak [[7. listopada]] (kada je i umro) u "deset sati poslijepodne". Za svaki od tih datuma je tvrdio da ima bolničke spise kao dokaz.<ref name="Moranp28">Bandy, 28</ref> Potraga za navedenim spisima, posebice za službenom potvrdom o smrti, pokrenuta stoljeće kasnije završila je bez rezultata; nikakvi spisi o Poeu nisu pronađeni.<ref name=Bramsback40>Bramsback, Birgit. "The Final Illness and Death of Edgar Allan Poe: An Attempt at Reassessment", ''Studia Neophilologica''. Univerzitet u Uppsali, XLII, 1970: 40.</ref> Neki kritičati tvrde da su Moranove nekonzistentne izjave samo posljedica pogrešnog prisjećanja, nevine želje za romantiziranjem ili, čak, [[senilnost]]i. U vrijeme kada je, [[1885.]] godine, objavio svoj posljednji izvještaj, Moran je imao 65 godina.<ref name="Moranp28"/> == Uzrok smrti == [[File:Edgar allan poes grave.jpg|thumb|left|Poe je inicijalno pokopan u stražnjem dijelu groblja crkve Westminster, bez nadgrobnog spomenika. Ovaj naknadno postavljeni spomenik označava originalnu lokaciju groba.]] Svi medicinski podaci i dokumenti o Poeu, uključujući i potvrdu o smrti, izgubljeni su, ako su ikada uopće postojali.<ref name=Bramsback40/> Točan uzrok piščeve smrti je nepoznat, mada postoje brojne teorije. Mnogi biografi dotakli su se ovog pitanja te su došli do različitih zaključaka, od teze Jeffreyja Meyersa da je umro od [[hipoglikemija|hipoglikemije]] do teorije zavjere o ubojstvu koju je iznio [[John Evangelist Walsh]].<ref>Vidjeti: Meyers, ''Edgar Allan Poe: His Life and Legacy'' i Walsh, ''Midnight Dreary: The Mysterious Death of Edgar Allan Poe''.</ref> Postoje i teorije kako je Poeva smrt bila posljedica [[suicid]]a zbog [[depresija|depresije]]. Tokom [[1848.]] godine, gotovo je umro od predoizranja [[laudanum]]om, tada dostupnim sedativom i analgetikom. Iako ostaje nejasno je li to bio neuspjeli pokušaj samoubojstva ili samo Poeova pogrešna procjena, činjenica je da to nije bio uzrok njegove smrti naredne godine.<ref>Silverman, 373–374</ref> Snodgrass je bio uvjeren kako je Poe umro od [[alkoholizam|alkoholizma]] te se svojski potrudio da popularizira tu ideju. On je bio pripadnik [[Trezvenjački pokret|Trezvenjačkog pokreta]] te je Poea vidio kao izvrstan primjer u svom djelovanju u sklopu pokreta. Međutim, Snodgrassovi spisi o toj temi su se ispostavili nevjerodostojnima.<ref name=Krutch4/> Moran se otvoreno usprotivio Snodgrassu kada je [[1885.]] napisao kako Poe nije umro pod utjecajem opijata. Moran je tvrdio kako Poe "nije imao ni tragove mirisa alkohola u dahu ili po tijelu".<ref name=Krutch4/> Unatoč tomu, neke tadašnje novine su kao uzrok Poeove smrti navodile "zatajenje mozga" ili "upalu mozga", što su bili eufemizmi za smrti uzrokovane alkoholizmom ili sličnim nedostojnim uzrocima.<ref>Silverman, 435–436</ref> U jednoj studiji o Poeu, psiholog Robertson je sugerirao kako je pisac patio od [[dipsomanija|dipsomanije]].<ref>Robertson, John W. ''Edgar A. Poe: A Psychopathic Study''. Haskell House Publishers. New York. 1923.</ref> Navodi kako je Poe bio notorni alkoholičar su u međuvremenu osporavani.<ref name ="Poe and alcohol"/> Njegov partner u pijenju tokom jednog perioda, [[Thomas Mayne Reid]], priznao je kako su njih dvojica često imali divlje "veselice", međutim kako Poe "nikada nije prelazio granicu nevine opijenosti u kojoj svi mi uživamo... I dok priznajem kako je to bio jedan od Poeovih poroka, mogu iskreno reći kako to nije bilo uobičajeno".<ref>Meyers, 142</ref> Neki su pretpostavili kako je Poe imao jako nisu toleranciju na alkohol te da je bio pijan već nakon jedne čaše vina.<ref>Meyers, 87</ref> Pio je samo u vrijeme teških životnih trenutaka te su postojali periodi kada mjesecima ne bi uzeo ni kap alkohola.<ref name ="Poe and alcohol"/> Još jedna činjenica koja zbunjuje po pitanju Poea i alkohola jest i ta da je u trenutku smrti bio član udruge [[Sinovi trezvenosti]], koja je bila dio [[Trezvenjački pokret|Trezvenjačkog pokreta]].<ref>Sova, 269</ref><ref>Reynolds, David F. "Poe's Art of Transformation: 'The Cask of Amontillado' in Its Cultural Context", sabrano u ''The American Novel: New Essays on Poe's Major Tales'', Kenneth Silverman, ur., Cambridge University Press, 1993.: 96–97. {{ISBN|0-521-42243-4}}.</ref> William Glenn, koji je primio Poea u udrugu, godinama kasnije je napisao kako zajednica nije imala razloga sumnjati da je Poe prekršio svoju prisegu udruzi dok je bio u Richmondu.<ref>Walsh, 147</ref> Iako se opetovano pojavljuju, izvještaji o mogućem predoziranju [[droge|drogama]] pokazali su se neistinitima. [[Thomas Dunn English]], Poeov javni neprijatelj i školovani liječnik, inzistirao je da Poe nikada nije koristio droge.<ref>Silverman, 481</ref> Napisao je: "''Da je Poe koristio [[opijum]] kada sam ga ja poznavao (prije 1846.), ja bih to, i kao liječnik, i kao osoba koja dobro uočava detalje, bio uočio tokom njegovih čestih posjeta mojoj sobi, mojih posjeta njegovom domu i naših susreta na drugim mjestima – nikada nisam vidio tragove toga i smatram tu tvrdnju neutemeljenim tračem''".<ref>Quinn, 351</ref> Brojni drugi uzroci smrti predlagani su tokom godina, uključujući nekoliko rijetkih oboljenja [[mozak|mozga]] ili [[tumori mozga|moždani tumor]], [[dijabetes]], različiti oblici [[Urođene nepravilnosti metabolizma|deficijencije enzima]], [[sifilis]],<ref name="The Crime Library">[http://www.crimelibrary.com/notorious_murders/celebrity/edgar_allan_poe/6.html The Crime Library: The Murder of Edgar Allan Poe] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070209135707/http://www.crimelibrary.com/notorious_murders/celebrity/edgar_allan_poe/6.html |date=2007-02-09 }}</ref> [[apopleksija|apopleksiju]], ''[[delirium tremens]]'', [[epilepsija|epilepsiju]] i [[meningitis]].<ref name=Meyers256>Meyers, 256</ref> Liječnik po imenu John W. Francis pregledao je Poea [[1848.]] godine i utvrdio da ima [[Kardiovaskularna bolest|srčano oboljenje]], što je Poe kasnije poricao.<ref>Thomas, Dwight & David K. Jackson. ''The Poe Log: A Documentary Life of Edgar Allan Poe 1809–1849''. New York: G. K. Hall & Co., 1987: 732. {{ISBN|0-7838-1401-1}}</ref> Analiza uzorka Poeove kose iz [[2006.]] godine isključila je uzroke poput [[trovanje živom|trovanja živom]], [[trovanje olovom|trovanja olovom]] ili drugih trovanja teškim metalima.<ref>[http://www.eapoe.org/geninfo/poethair.htm Results of Tests on the Hair of Virginia and Edgar A. Poe], Poe Society online. Retrieved on July 29, 2008</ref> [[Kolera]] je također predložena u jednom trenutku.<ref>{{cite web |author=Douglas MacGowan |url=http://www.crimelibrary.com/notorious_murders/celebrity/edgar_allan_poe/5.html |title=Death Suspicion Cholera |publisher=Crimelibrary.com |accessdate=2008-05-09 |deadurl=yes |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080517175049/http://www.crimelibrary.com/notorious_murders/celebrity/edgar_allan_poe/5.html |archivedate=2008-05-17 |df= }}</ref> Naime, Poe je [[1849.]] godine, u vrijeme kada je gradom harala epidemija kolere, bio u [[Philadelphia|Philadelphiji]]. On se tada razbolio te je svojoj teti, Mariji Clemm, napisao pismo u kojem je rekao da je možda "imao koleru, ili jednako bolne grčeve".<ref>Silverman, 414–415</ref> S obzirom da je Poe pronađen tokom izbornog dana, još [[1872.]] godine su se pojavile teorije kako je bio žrtva ''[[cooping]]a''.<ref name=Lewis1966>{{cite journal|last=Lewis|first=H. H. Walker|title=The Baltimore Police Case of 1860|journal=Maryland Law Review|date=ljeto 1966|volume=XXVI|issue=3|url=http://heinonline.org/HOL/Page?handle=hein.journals/mllr26&g_sent=1&collection=journals&id=223|accessdate=7 August 2012|page=219|quote=Smrt Edgara Allana Poea načelno se pripisuje ''coopingu''. Prolazeći kroz Baltimore par dana prije izbora 3. listopada 1849. godine, Poe je popio piće s prijateljem i nestao. Na dan izbora, pronađen je nedaleko od izbornog mjesta u Ulici E. Lombarda 44, bez svijesti i u odrpanoj odjeći koja nije bila njegova.}}</ref> Radilo se tu o formi izborne prevare u sklopu koje bi ljudi bili otimani, drogirani i prisiljeni da glasuju za istu stranku na različitim lokacijama.<ref name="The Crime Library"/> ''Cooping'' je desetljećima bio općeprihvaćen uzrok piščeve smrti u brojnim biografijama,<ref>Walsh, 63</ref> mada je njegov status u Baltimoreu vjerojatno bio takav da je bio previše poznat da bi ''cooping'' bio uspješno izveden.<ref>[http://www.eapoe.org/geninfo/poedeath.htm The Mysterious Death of Edgar Allan Poe], Poe Society Online</ref> Jedna od najrecentnijih teorija je ta da je umro od [[bjesnoća|bjesnoće]].<ref>"Poe's Death Is Rewritten as Case of Rabies, Not Telltale Alcohol," ''New York Times.'' 15. rujna 1996.; Benitez, R. Michael. (24. rujna 1996). [http://www.umm.edu/news-and-events/news-releases/1996/edgar-allan-poe-mystery Edgar Allan Poe Mystery] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171007160150/http://www.umm.edu/news-and-events/news-releases/1996/edgar-allan-poe-mystery |date=2017-10-07 }}. ''University of Maryland Medical News''</ref> == Sprovod == Poeov sprovod je bio vrlo jednostavan, održan u ponedjeljak, [[8. listopada]] [[1849.]] godine, u 16:00 sati.<ref name=Meyers256/> Mali broj ljudi je prisustvovao ceremoniji. Poeov ujak, Henry Herring, osigurao je jednostavni lijes od mahagonija, dok je rođak, [[Neilson Poe]], platio mrtvačka kola.<ref name=Silverman436437>Silverman, 436–437</ref> Moranova supruga izradila je koprenu.<ref>Phillips, 1510</ref> Sprovod je predvodio velečasni W. T. D. Clemm, rođak Poeove pokojne supruge, Virginije. Među prisutnima su bili Snodgrass, [[Zaccheus Collins Lee]], odvjetnik iz [[Baltimore]]a i Poeov studijski kolega, Poeova prva rođakinja, Elizabeth Herring, sa suprugom te bivši nastavnik, Joseph Clarke. Cjelokupna ceremonija, održana po vlažnom i hladnom vremenu, trajala je samo tri minute.<ref name=Silverman436437/> Velečasni Clemm je zaključio kako nema smisla održati propovijed zbog tako malog broja prisutnih.<ref>[[Matthew Pearl|Pearl, Matthew]]. "[https://www.telegraph.co.uk/arts/main.jhtml?xml=/arts/2006/05/21/bopoe.xml&sSheet=/arts/2006/05/21/bomain.html Mysterious for evermore] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080620225127/http://www.telegraph.co.uk/arts/main.jhtml?xml=%2Farts%2F2006%2F05%2F21%2Fbopoe.xml&sSheet=%2Farts%2F2006%2F05%2F21%2Fbomain.html |date=2008-06-20 }}", ''[[The Daily Telegraph]]''. May 21, 2006.</ref> Crkveni službenik George W. Spence napisao je o vremenu: "''Dan je bio mračan i sumoran, bez kiše, ali nekako surov i prijeteći''".<ref>Phillips, 1510–1511</ref> Poe je polegnut u jeftini lijes bez držaka za ruke, pločice s imenom, platnene podstave i jastučića za glavu.<ref name=Meyers256/> Dana [[10. listopada]] [[2009.]] godine, Poe je dobio drugi sprovod u [[Baltimore]]u. Glumci su tumačili Poeove suvremenike i davno preminule pisce i umjetnike. Svatko je izrazio svoju sućut i čitao [[eulogija|eulogije]] adaptirane prema Poeovim djelima. Ovaj sprovd je imao i repliku Poeovog lijesa i voštano truplo.<ref>"[http://abcnews.go.com/US/wireStory?id=8762569 Edgar Allan Poe Finally Getting Proper Funeral]", ''[ABC News]''. October 6, 2009. {{webarchive |url=https://web.archive.org/web/20091009233610/http://abcnews.go.com/US/wireStory?id=8762569 |date=October 9, 2009 }}</ref> == Pogreb i ponovljeni pogreb == [[File:Poe Grave at Westminster 1.jpg|thumb|right|Dana [[17. studenog]] [[1875.]] godine, Poe je ponovo pokopan s novim spomenikom. Posmrtni ostaci njegove supruge, Virginije, i punice, Marije Clemm, također su premješteni u tu grobnicu.]] Poe je pokopan na groblju prezbiterijanske crkve Westminster, danas dijelu [[Pravni fakultet Univerziteta u Marylandu|Pravnog fakulteta Univerziteta u Marylandu]], u [[Baltimore]]u. Čak i nakon smrti, Poe je ostao kontroverzna i misteriozna ličnost. Poe je inicijalno pokopan bez nadgrobnog spomenika u stražnjem dijelu groblja, u blizini svoga djeda, Davida Poea, Sr.<ref>Phillips, 1511</ref> Nadgrobni spomenik od bijelog talijanskog mramora što ga je naručio [[Neilson Poe]] uništen je prije nego je stigao do groblja nakon što je vlak iskočio s tračnica i uništio spremište u kojemu je bio čuvan.<ref name=Meyers256/> Grob je, tako, označen s kamenim blokom na kojemu je pisalo "No. 80".<ref>Phillips, 1512</ref> Godine [[1873.]], pjesnik [[Paul Hamilton Hayne]] posjetio je Poeov grob i nakon toga objavio novinski članak u kojemu je ukazao na njegovo loše stanje, sugerirajući prikladniji spomenik. Sara Sigourney Rice, učiteljica iz Baltimorea, iskoristila je novonastali interes za Poeov grob te je osobno krenula prikupljati sredstva za obnovu. Čak je i od nekih svojih učenika tražila da održe javne nastupe kako bi prikupili novac. Mnogi donatori iz Baltimorea i Sjedinjenih Država su poslali novac; finalnih $650 došlo je od [[George William Childs|Georgea Williama Childsa]], izdavača i filantropa iz Philadelphije. Novi spomenik dizajnirao je arhitekt George A. Frederick, a izradio pukovnik Hugh Sisson te je sadržavao medaljon s Poeovim likom što ga je izradio Adalbert Volck. Sva trojica su bili iz Baltimorea. Ukupna cijena spomenika s medaljonom bila je nešto viša od $1,500 (usklađeno s inflacijom za [[2014.]] godinu, to bi bilo otprilike $31,600).<ref>Miller, 46–47</ref> Poe je ponovo pokopan [[1. listopada]] [[1875.]] na novoj lokaciji bliže prednjem dijelu crkve.<ref name=Parker/> Proslava povodom posvećenja novog spomenika održana je [[17. studenog]]. Njegov originalni grob označen je velikim spomenikom što ga je donirao Orin C. Painter, mada je inicijalno postavljen na pogrešno mjesto.<ref>Phillips, 1514</ref> Među uzvanicima su bili Neilson Poe, koji je održao govor u kojem je svog rođaka nazvao "jednim od najsrčanijih ljudi što su ikada živjeli", kao i Snodgrass, [[Nathan C. Brooks]] i [[John Hill Hewitt]].<ref>Phillips, 1517–1518</ref> Iako su mnogi ugledni pjesnici dobili pozivnice, samo je [[Walt Whitman]] došao.<ref>Reynolds, David S. ''Walt Whitman's America: A Cultural Biography''. New York: Vintage Books, 1995: 518. {{ISBN|0-679-76709-6}}.</ref> [[Alfred Tennyson]] je napisao pjesmu, koja je pročitana na ceremoniji: <poem> :''Fate that once denied him,'' :''And envy that once decried him,'' :''And malice that belied him,'' :''Now [[kenotaf|cenotaph]] his fame.''<ref name=Phillips1517>Phillips, 1517</ref></poem> Ljudi koji su organizirali ponovni pogreb vjerojatno nisu znali da su svi nadgrobi spomenici okrenuti prema istoku tokom [[1864.]] godine okrenuti prema zapadnom ulazu.<ref name=Parker>{{cite web|author=Jamie Parker|url=http://www.nadn.navy.mil/EnglishDept/poeperplex/gravep.htm|title=Who Is Buried in Edgar Poe's Grave?|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080214130019/http://www.nadn.navy.mil/EnglishDept/poeperplex/gravep.htm|archivedate=2008-02-14|accessdate=2007-10-04}}</ref> Momci koji su iskapali Poeovo tijelo imali su problema s njegovim pronalaskom; prvo su ekshumirali Philipa Moshera, Jr., devetnaestogodišnjeg oficira iz Baltimorea.<ref name=Parker/> Kada su konačno locirali pravi grob i otvorili lijes, jedan od svjedoka je prokomentirao: "''Lubanja je bila u odličnom stanju — oblik čela, jedna od Poeovih najočitijih odlika, bio je lako prepoznatljiv''".<ref name=Phillips1517/> Nekoliko godina kasnije, posmrtni ostaci Poeove supruge, Virginije, također su premješteni u taj grob. Godine [[1875.]], groblje na kojemu se nalazila je uništeno, a ona nije imala rodbine koja bi preuzela ostatke. William Gill, jedan od ranih Poeovih biografa, preuzeo je njezine ostatke i stavio ih u kutiju, koju je sakrio ispod svog kreveta.<ref name="Meyers, 263">Meyers, 263</ref> Njezini ostaci su konačno položeni pored Poeovih [[18. siječnja]] [[1885.]] godine, na 76. obljetnicu piščevog rođenja i gotovo deset godina nakon podizanja novog spomenika. == Pokušaj posthumne difamacije == [[File:Griswold-Engraving.jpg|thumb|right|Rufus Wilmot Griswold, Poeov literarni izvršitelj, napisao je najpoznatiju Poeovu osmrtnicu, kao i njegovu prvu cjelovitu biografiju.]] Dana [[9. listopada]] [[1849.]] godine, na dan Poeova pogreba, časopis ''[[New York Tribune]]'' izdao je osmrtnicu. Potpisana samo imenom Ludwig, osmrtnica je naširoko alternirala između hvale za sposobnosti i elokvenciju mrtvog pisca te osude njegovog temperamenta i ambicije. Ludwig je napisao kako je "''književna umjetnost izgubila jednu od svojih najbriljantnijih, ali kaotičnih zvijezda''", ali je također tvrdio kako je Poe bio poznat po tome da je lutao ulicama u stanju delirija, mrmljao sam sa sobom i bio pretjerano arogantan, pretpostavljao da su svi ljudi zločinci te da se lako ljutio. Ubrzo se otkrilo kako je Ludwig zapravo [[Rufus Wilmot Griswold]], bivši kolega i poznanik Edgara Allana Poea. Još dok je Poe bio živ, Griswold je nastojao difamacijom ukaljati piščevo ime.<ref>Frank, Frederick i Anthony Magistrale. ''The Poe Encyclopedia''. Westport, CT: Greenwood Press, 1991: 149. {{ISBN|0-313-27768-0}}.</ref><ref>Moss, 126</ref> Dobar dio njegove karakterizacije je doslovno prekopiran iz romana ''[[The Caxtons]]'' [[Edward Bulwer-Lytton|Edwarda Bulwera-Lyttona]], a odnosio se na fiktivnog Francisa Viviana.<ref>Moss, 125</ref> Osmrtnica je vrlo brzo postala standardizirana karakterizacija Edgara Allana Poea.<ref>Sova, 142</ref> Griswold je također tvrdio da je Poe želio da mu on bude književni izvršitelj. On doista jest bio agent nekolicine američkih pisaca, međutim ostaje nejasno je li ga Poe doista imenovao svojim izvršiteljem ili je Griswold taj status stekao prevarom, odnosno pogreškom Poeove tete, Marije Clemm.<ref>Silverman, 439</ref> Godine [[1850.]] predstavio je, u suradnji s [[James Russell Lowell|Jamesom Russellom Lowellom]] i [[Nathaniel Parker Willis|Nathanielom Parkerom Willisomm]], zbirku Poeovih djela u koju je uključio biografski članak naslova "Memoir of the Author", u kojem je Poe prikazan kao odvratni, pijani i nadrogirani luđak. Vjeruje se kako je Griswold fabricirao većinu navoda iz članka, kojeg su Poeovi poznanici denuncirali, a među njima i [[Sarah Helen Whitman]], [[Charles Frederick Briggs]] i [[George Rex Graham]].<ref name=Sova101/> Članak je postao vrlo popularan među čitateljima, djelomično zato što je bila jedina cjelovita biografija dostupna u tisku. Također je bila popularna jer su mnogi čitatelji poistovjećivali Poea s njegovim fiktivnim likovima<ref>Gargano, James W. "The Question of Poe's Narrators", sabrano u ''Poe: A Collection of Critical Essays'', uredio Robert Regan. Englewood Cliffs, NJ: Prentice-Hall, Inc., 1967: 165.</ref> ili su bili uzbuđeni što čitaju knjige "zlog" čovjeka.<ref name="Meyers, 263"/> Prvu činjenično točniju biografiju Edgara Allana Poea napisao je [[John Henry Ingram]] tek [[1875.]] godine. No, unatoč tomu, historičari su nastavljali koristiti Griswoldov model u svojim biografijama Poea, uključujući W. H. Davenporta ([[1880.]]), Thomasa R. Slicera ([[1909.]]) i [[Augustus Hopkins Strong|Augustusa Hopkinsa Stronga]] ([[1916.]]). Mnogi od njih su koristili Poea kao poučnu priču protiv alkohola i droga.<ref>{{cite book | title=Edgar Allan Poe: An Illustrated Companion to His Tell-Tale Stories | url=https://archive.org/details/edgarallanpoeill0000poeh | last=Poe | first=Harry Lee | publisher=Metro Books | location=New York | year=2008 | pages=153 | isbn=978-1-4351-0469-3}}</ref> Godine [[1941.]], Arthur Hobson Quinn je prezentirao dokaze da je Griswold krivotrovio ili izmijenio velik broj Poeovih pisama objavljenih u sklopu "Memoara".<ref>{{cite book | title=Poe Poe Poe Poe Poe Poe Poe | url=https://archive.org/details/poepoepoepoepoep0000hoff | last=Hoffman | first=Daniel | authorlink=Daniel Hoffman | publisher=Louisiana State University Press | location=Baton Rouge, La. | edition=meko | year=1998 | pages=[https://archive.org/details/poepoepoepoepoep0000hoff/page/14 14] | isbn=0-8071-2321-8 }}</ref> Ipak, Griswoldov prikaz Poea se do tada već urezao u kolektivnu svijest javnosti, kako u Sjedinjenim Državama, tako i u ostatku svijeta, tako da je ta iskrivljena slika postala dio legende o Poeu, unatoč pokušajima da se anulira.<ref>Stovall, Floyd. "The Conscious Art of Edgar Allan Poe", sabrano u ''Poe: A Collection of Critical Essays'', uredio Robert Regan. Englewood Cliffs, NJ: Prentice-Hall, Inc., 1967: 172.</ref><ref>Nelson, Randy F. ''The Almanac of American Letters''. Los Altos, California: William Kaufmann, Inc., 1981: 211. {{ISBN|0-86576-008-X}}.</ref> == Povezano == * ''[[Poe Toaster]]'', misteriozna osoba koja je svake godine posjećivala Poeov grob * [[Edgar Allan Poe u popularnoj kulturi]] ==Reference == {{reflist|35em}} == Izvori == {{refbegin}} * Bandy, William T. (1987). "Dr. Moran and the Poe-Reynolds Myth", [http://www.eapoe.org/papers/psbbooks/pb19871d.htm ''Myths and Reality: The Mysterious Mr. Poe'']. Baltimore: The Edgar Allan Poe Society of Baltimore. * Krutch, Joseph Wood (1926). ''Edgar Allan Poe: A Study in Genius''. New York: Alfred A. Knopf. * {{cite book | title=Edgar Allan Poe: His Life and Legacy | url=https://archive.org/details/edgarallanpoehis0000meye_u7k6 | last=Meyers | first=Jeffrey | authorlink= | publisher=Cooper Square Press | location=New York City | edition=Paperback | year=1992 | isbn=0-8154-1038-7 }} * {{Cite journal | last1 = Miller | first1 = John C. | title = The Exhumations and Reburials of Edgar and Virginia Poe and Mrs. Clemm | journal = Poe Studies | volume = VII | issue = 2 | date = December 1974 | url = http://www.eapoe.org/pstudies/ps1970/p1974204.htm | postscript = <!--None--> }} * {{cite book | title=Poe's Literary Battles: The Critic in the Context of His Milieu | last=Moss | first=Sidney P | publisher=Southern University Press | location=New York | edition=Paperback | year=1969 | id= | isbn=0-8093-0351-5 }} * {{cite book | title=Edgar Allan Poe: The Man | last=Phillips | first=Mary E | authorlink=| publisher=The John C. Winston Company | location=Chicago | edition= | year=1926 | id=}} * {{cite book | title=Edgar Allan Poe: A Critical Biography | url=https://archive.org/details/edgarallanpoecri0000quin | last=Quinn | first=Arthur | authorlink=| publisher=The Johns Hopkins University Press | location=Baltimore | edition=Paperback | year=1998 | isbn=0-8018-5730-9}} * {{cite book | title=Edgar A. Poe: Mournful and Never-ending Remembrance | url=https://archive.org/details/edgarapoemournfu00silv | last=Silverman | first=Kenneth | authorlink=Kenneth Silverman | publisher=Harper Perennial | location=New York | edition=Paperback | year=1991 | isbn=0-06-092331-8 }} * {{cite book | title=Edgar Allan Poe: A to Z | last=Sova | first=Dawn B. | publisher=Checkmark Books | location=New York | edition=Paperback | year=2001 | isbn=0-8160-4161-X }} * {{cite book | title=Midnight Dreary: The Mysterious Death of Edgar Allan Poe | url=https://archive.org/details/midnightdrearymy0000wals | last=Walsh | first=John Evangelist | publisher=St. Martin's Minotaur | location=New York | edition=Paperback | year=2000 | isbn=0-312-22732-9}} {{refend}} == Vanjske veze == * [http://thememorypalace.us/2009/10/episode-20-this-ungainly-fowl/ Episode of the Memory Palace podcast about Poe's death] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130309073321/http://thememorypalace.us/2009/10/episode-20-this-ungainly-fowl/ |date=2013-03-09 }}, focusing on cooping theory {{Edgar Allan Poe}} {{Izabran}} [[Kategorija:Edgar Allan Poe]] [[Kategorija:1849.]] tkcm2npbz1rdd9y4egoe02ylf52i6tz 0 4628036 42690952 42552168 2026-09-22T10:15:07Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690952 wikitext text/x-wiki [[File:Esma Sultana Mosque, Jajce 2008.jpg|mini|desno|Esme Sultanije džamija]] '''Esme Sultanije džamija''' (Gradska džamija), nalazi se u staroj gradskoj jezgri, između Višegradske i Banjalučke kapije, u [[Jajce|Jajcu]], [[Bosna i Hercegovina]]. Ovo je u Bosni i Hercegovini jedina džamija koja nosi ime po jednoj ženi. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 21. do 27. januara 2003. godine je donijela odluku da se džamija sa pratećim objektima: šadrvanom, stambenim objektom, mektebom i haremom, proglasi za [[nacionalni spomenik BiH]].<ref>{{Cite web |url= http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Esme%20Sultanije%20dzamijaBH%20kompl.pdf |title= Esme Sultanije džamija |work= kons.gov.ba |accessdate= 13. 11. 2016 }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, [[Amra Hadžimuhamedović]] (predsjedavajuća), [[Dubravko Lovrenović]] (predsjedavajući), [[Ljiljana Ševo]] i Tina Wik. == Historija == Esma sultanija je bila supruga bosanskog namjesnika Mehmed paše Muhsinovića i sagradila je ovu džamiju i dva mosta na Vrbasu. Mehmed paša Muhsinović bio je namjesnik Bosne u dva navrata – prvi put 1760. do 1763. godine, a drugi put od 1770. do1772. godine. Na mjestu današnje, ranije postojala je džamija, a koju je, prema natpisu iznad portala podigao čauški čehaja Emir Mustafa 1749./50. godine. Ova džamija spada među posljednje izgrađene džamije u Bosni i Hercegovini koje su pokrivene kupolom. U potpunosti srušena je 1993. godine. Svi fragmenti su uklonjeni sa lokacije i odvezeni u nepoznatom pravcu. Obnovljena je 2010. godine == Opis == Pripada centralnom potkupolnom tipu džamije, sa natkrivenim sofama i kamenom [[Munara|munarom]]. Kupola je izdužena. Zauzima prostor od 9,49 X 9,55, a umjesto tambura ima u izduženju osam prozora. Kod ove džamije kupola oslonjena je na četverougaonu bazu i njena visina od poda do vrha iznosi 13 m. [[Munara]] je vitka i vrlo proporcionalna, izgrađena od istog kamena od koga i džamija. Baza munare je osmostrana dok je tijelo sa šesnaest strana. Baza je dekorirana motivima u formi pupoljka. Ovaj motiv se u stiliziranoj formi javlja i na dnu i pri vrhu tijela munare, ispod šerefeta. Ima stalaktitne ukrase ispod šerefe. Stranice ograde munare su sa reljefnim dekoracijama na kojima se javljaju motivi kruga, zvijezde i heksagona. Svaka stranica ograde je dekorirana na drugačiji način.I Iznad ulaza u džamiju nalazio se natpis dimenzija 43x80 cm u nesh-talik pismu, isklesan u četiri reda, u prozi na turskom jeziku. Uz ovu džamiju se nalazi dvadesetak nišana, a među njima osam nišana imaju [[epitaf]]e. Najstariji datirani spomenik je iz 1822 godine, a najmlađi je datiran sa 1875 godinom. == Literatura == * [https://www.knjiga.ba/islamska-epigrafika-bosni-i-hercegovini-1-3-n1386.html Mehmed Mujezinović - Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210116235459/https://www.knjiga.ba/islamska-epigrafika-bosni-i-hercegovini-1-3-n1386.html |date=2021-01-16 }} == Reference == {{reference}} == Vanjske veze == * [http://www.agencija-jajce.ba/ba/index.php/vjerski-objekti/islamski-vjerski-objekti/dzamija-esme-sultanije Džamija Esme sultanije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160405010243/http://www.agencija-jajce.ba/ba/index.php/vjerski-objekti/islamski-vjerski-objekti/dzamija-esme-sultanije |date=2016-04-05 }} {{Portal|Bosna i Hercegovina}} [[Kategorija:Džamije u Jajcu]] 9xnjmgo0pvqdkrnocchq6sbd8noq3rk 0 4630111 42690925 42684876 2026-09-22T08:53:47Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690925 wikitext text/x-wiki {{Orphan|date=septembar 2026}} {{otherpeople|Chambon}} {{Infokvir vojna osoba | ime = François Chambon | datum_rođenja = {{birthdate|1744|8|20|df=y}} | mjesto_rođenja = [[La Celle (Var)|La Celle]] | datum_smrti = {{dda|1793|10|9|1744|8|20|df=y}} | mjesto_smrti = | vjernost = {{flag|Kraljevina Francuska}} (do 1791)<br>{{flagicon|Francuska|1790}} [[Kraljevina Francuza]] (1791-1792)<br>{{flagicon|Francuska|1790}} [[Francuska prva republika|Republika Francuska]] (iza 1792) | čin = [[brigadni general]] | rod = [[konjica]] | godineslužbe = 1771 - 1793 | bitke = *[[Rat u Vandeji]] **[[Druga bitka kod Moulin-aux-Chèvresa]] }} '''François Chambon''' (20. august 1744 - 9. oktobar 1793) bio je [[francuska|francuski]] vojskovođa koji je na strani [[Francuska prva republika|Republike]] sudjelovao u [[Vandejski rat|Vandejskom ratu]]. Karijeru je otpočeo u [[Kraljevina Francuska|kraljevskoj vojsci]] 1771. godine kada se priključio [[draguni]]ma iz [[6e régiment de chasseurs à cheval|Langedoučke pukovnije]]; tamo je do godine 1790. napredovao do čina narednika, uglavnom obavljajući logističke dužnosti. Nakon izbijanja [[Francuska revolucija|Revolucije]] se priključio [[Pariška nacionalna garda|Pariškoj nacionalnoj gardi]]<ref name=GS />, a godine 1792. vodio regrutaciju za [[8e régiment de hussards|8. husarsku pukovniju]] odbivši čin kapetana. U maju 1793. je premješten u [[armée des côtes de La Rochelle|Armiju obala La Rochellea]] te je u njoj sudjelovao u nekoliko bitaka protiv vandejskih pobunjenika. 30. septembra 1793. je unaprijeđen u čin brigadnog generala. Poginuo je u [[Druga bitka kod Moulin-aux-Chèvresa|Drugoj bitci kod Moulin-aux-Chèvresa]]. == Izvori == {{izvori|refs= <ref name=GS>{{Harvsp|Six|1934|p=215}}</ref> }} == Literatura == *{{cite book|first=Georges|last=Six|title=Dictionnaire biographique des généraux et amiraux de la Révolution et de l'Empire|year=1934|volume=1}} * {{cite book|title = Galerie historique de Versailles|publisher = Imprimerie Royal | year = 1840 | page = 72 | access-date = 4. jula 2013}} * {{cite book|first = Jacques|last = Charavay|title = Les généraux morts pour la patrie, 1792-1871 : notice biographiques |url = https://archive.org/details/bub_gb_nDkwAAAAYAAJ| publisher = Au siège de la société | year = 1893|page = [https://archive.org/details/bub_gb_nDkwAAAAYAAJ/page/n26 10]|access-date = 17. novembra 2015}} {{Lifetime|1744|1793|Chambon, Francois}} [[Kategorija:Francuski vojskovođe]] 6k8f4qd6pzewkpz29bij7jw3pxisna3 0 4630250 42690940 42406398 2026-09-22T09:15:41Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690940 wikitext text/x-wiki {{main|Ezofagitis}} {{Infobox disease | Name = Eozinofilni ezofagitis | Image = Eosinophilic esophagitis - very high mag.jpg | Caption = Histološki pikaz eozinofilnog ezofagitisa. | Field = [[Gastroenterologija]] | DiseasesDB = | ICD10 = {{ICD10|K|20|0}} | ICD9 = {{ICD9|530.13}} | ICDO = | OMIM = | MedlinePlus = | eMedicineSubj = article | eMedicineTopic = 1610470 | MeshID = D057765 }} '''Eozinofilni ezofagitis EoE''', jedan je od najčešćih i najbolje razjašnjenih eozinofilnih gastrointestinalnih poremećaja (bolesti),{{efn|Eozinofilne gastrointestinalne bolesti (EGIB) su heterogeni skup kliničkih poremećaja u digestivnom sistemu.}} koji se karakteriše simptomima disfunkcije jednjaka, hroničnom zapaljenskom reakcijom i eozinofilnom infiltracijom sluzokože jednjaka, bez znakova nekoga drugog potencijalnog uzroka eozinofilije.<ref>BLANCHARD C, WANG N. & ROTHENBERG ME. ''Eosinophilic esophagitis: pathogenesis, genetics, and therapy.'' J. Allergy Clin. Immunol 2006:118, 1054-9.</ref> Eozinofili su potentne ćelije [[Imunski sistem|imunskog sistema]] koje značajno doprinose održavanju homeostaze crevne (intestinalne barijere, i patogenezi nekih poremećaja digestivnog sistemu što su pokazala i brojna dosadašnja istraživanja. == Istorijat == Eozinofilni ezofagitis prvi put je opisan pre 30 godina kod bolesnika sa [[disfagija|disfagijom]] i značajnom ezofagealnom infiltracijom [[eozinofil]]ima. Deceniju unazad ovaj oblik ezofagitisa sve više je izazvao pažnju medicinske i naučne zajednice, pre svega zbog evidentnog neprestanog porast incidence i prevalencije bolesti u 21. veku Prvi konsenzus o dijagnostici i terapiji eozinofilnog ezofagitisa objavljen je 2007. godine, nakon što je pre toga ustanovljeno da je postojala značajna varijabilnost definisanja EoE u literaturi.<ref name=autogenerated2007>Furuta GT, Liacouras CA, Collins MH et all. ''Eosinophilic esophagitis in children and adults: a systematic review and consensus recommendations for diagnosis and treatment''. Gastroenterology 2007;133:1342-63</ref> Nakon donošenja konsenzusa postignuta je bolja, mada ne i potpuna ujednačenost definicije ovog poremećaja. Prema ovom konsenzusu EoE je ''kliničko-patološko stanje, što znači da su za dijagnozu bolesti potrebni istovremeno i klinički i histološki kriterijumi.'' Ovim konsenzusom postavljena su tri specifična kriterijuma koje je traba da poseduje bolesnik za dijagnozu EoE: '''1. Simptomi disfunkcije jednjaka''' — koji mogu biti disfagija, impakcija hrane, gorušica, bol u grudima, regurgitacija. '''2. Najmanje 15 eozinofila/vvp {{efn|'''vvp''' — mikroskopsko vidno polje velikog povećanja}}''' — u barem jednom biopsijom uzetom uzorku sluzokože jednjaka. '''3. Isključenje gastroezofagealni refluksne bolesti''' — kao uzroka ezofagealne eozinofilije bilo izostankom odgovora na terapiju visokim dozama IPP-a ili negativnim nalazom pH-vrednosti.<ref name=autogenerated2007/> Kako bi se sva saznanja prikupljena u drugoj deceniji 21. veka uzela u obzir, 2011. godine donet je novi konsenzus prema kojem je EoE definisan kao ''hronični poremećaj jednjaka posredovan imunim antigenom sa klinički karakterističnim simptomima disfunkcije jednjaka i histološki predominantnom eozinofilnom zapaljenjskom infiltracijom''.<ref name=autogenerated2011>Liacouras CA, Furuta GT, Hirano I et all. ''Eosinophilic esophagitis: Updated consensus recommendations for children and adults.'' J Allergy Clin Immunol 2011;128:3- 20.e6</ref> Kako bi se postavila dijagnoza EoE, po ovom konsenzusu bolesnik za dijagnozu EoE treba da ispolji: '''1. Simptomi disfunkcije jednjaka''' '''2. Maksimalni broj eozinofila''' — koji je > 15 eos/vvp, sa nekoliko izuzetaka '''3. Eozinofiliju koja je ograničena na jednjak i iskqučuje druge potencijalne uzroka eozinofilne infiltracije jednjaka uključujući PPI-REE.''' Nove smernice posebno su istakle ograničenja vezana za isključivanje [[Gastroezofagealna refluksna bolest|GERB-a]] u svim slučajevima, i donosi određenu fleksibilnost u histološkoj interpretaciji i prepoznaju PPI-REE kao novog entitet == Epidemiologija == Prevalencija EoE varira, li se može zaključiti iz brojnih izvora da u opštoj populaciji on iznosi 0,2-4 / 1.000 asimptomatskih pacijenata. Kod bolesnika nakon endoskopiju bolest je evidentirana u 5-6% slučajeva. Smatra se da prevalencija u opštoj populaciji iznosi 43 i 52 / 100.000. == Etiologija == Radi se o imuni posredovanom poremećaju u kome hrana ili neki drugi alergeni dovode do imuni reakcije u organizmu posredovane Th2 -ćelijama Ključni citokini kao što su IL-4, IL-5, IL-13 stimulišu produkciju eotaksina-3 u sluzokoži jednjaka. Eotaksin-3 je snažan hemokin koji angažuje eozinofile u sluzokoži jednjaka. Tako aktvirani eozinofili luče proinflamatorne i profibrotičke medijatore koji uzrokuju lokalno tkivno oštećenje i privlače druge upalne ćelije (mastocite i fibroblaste) pojačavajući upalni odgovor koji dovodi do remodelovanja jednjaka. Ovaj proces dokazana je kod interakcije faktora okruženja sa genskom preosetljivošću na miševima i kod bolesnika sa EoE. == Klinička slika == Simptomi i znaci koji dominiraju kliničkom slikom disfunkcije jednjaka u EoE mogu biti: * Bol u epigastrijumu (čašici), * Gorušica * Disfagija, koja se javlja u 25-100% bolesnika.<ref>LIACOURAS CA, SPERGEL JM, RUCHELLI E i sur. ''Eosinophilic esophagitis: a 10-year experience in 381 children''. Clin Gastroenterol Hepatol 2005;3:1198-206.</ref><ref>DELLON ES, GIBBS WB, FRITCHIE KJ i sur. ''Clinical, endoscopic, and histologic findings distinguish eosinophilic esophagitis from gastroesophageal reflux disease.'' Clin Gastroenterol Hepatol 2009;7:1305-13.</ref> * Akutna impakcija hrane koja je manifestna kot gotovo 50% bolesnika sa EoE.<ref>DESAI TK, STECEVIC V, CHANG CH, GOLDSTEIN NS, BADIZADEGAN K, FURUTA GT. ''Association of eosinophilic inflammation with esophageal food impaction in adults.'' Gastrointest Endosc 2005;61:795-801.</ref> * Nespecifični simptomi kod deca, odbijanje (intolerancija hrane), povraćanje (regurgitacija hrane) i zastoj u rastu. Kod oko 33% bolesnika klinička slika EoE može biti bez ikakvih simptoma. == Dijagnoza == [[Datoteka:Multi ring esophagus.jpg|250px|mini|Endoskopski nalaz kod eozinofilnog ezofagitisa. Znaci linearnog nabiranja sluzokože sa koncentričnim prstenovima.]] ;Endoskopija Endoskopski znaci bolesti, kod EoE nisu strogo specifični, i mogu se javiti zasebno ili u kombinaciji: vertikalne linije, linearno nabiranje sluzokože, koncentrični prstenovi sluzokože, sužen lumen jednjaka, beli plakovi ili eksudat po sluzokožii, istanjena sluzokoža koja je sklona rascepima pri prolazu endoskopa U 7-10% slučajeva endoskopski nalaz jednjaka može biti neupadljiv,<ref>Dellon ES, Aderoju A, Woosley JT, Sandler RS, Shaneen NJ. ''Variability in diagnostic criteria for eosinophilic esophagitis: A systematic review.'' Am J Gastroenterol 2007;102:2300-13</ref> i zato se preporučuje biopsije sluzokože jednjaka u svim bolesnika sa sumnjom na EoE bez obzira na njen endoskopski izgled. Međutim zbog mrljaste raspodele eozinofila po sluzokoži jednjaka, kao i činjenice da se u distalnom delu jednjaka pod uticajem refluksa kiseline može naći eozinofilna infiltracija, potrebno je uzorkovati biopsijski materijal najmanje 2-4 puta iz distalnog dela jednjaka i 2-4 puta iz proksimalnog dela jednjaka.<ref>Luacouras CA, Furuta GT, Hirano I et all. ''Eosinophilic esophagitis: Updated consensus recommendations for children and adults.'' J Allergy Clin Immunol 2011;128:3- 20.e6.</ref> Time se povećava verovatnoća tačne dijagnoze bolesti. {{clear}} == Terapija == Primarni cilj lečenja EoE bio bi povlačenje svih simptoma i realizacija potpunog histološkog odgovora. Međutim kako u kliničkoj praksi to nije uvek moguće,tokom lečenjem ovih bolesnika očekuje se bar delimični klinički odgovor uz smanjenje infiltracije eozinofilima i minimalnih neželjenih posledica primenjene terapije. Podaci zasnovani na studijama sprovedenim u prve dve decenije 21. veka nedvosmisleno podržavaju tri pristupa zbrinjavanju EoE: medikamentna terapija, dijetalna ishrana i endoskopska dilatacija.<ref name=autogenerated2011/> ;Medikamentna terapija [[Topički kortikosteroidi]] čine osnovu u lečenju EoE.{{efn|Topički kortikosteroidi pripadaju jednoj od najčešće propisivanih grupa lekova u medicini u kojoj su prisutni su već 60 godina. Imaju veoma široku primenu zahvaljujući značajnoj sposobnosti brzog smanjenja zapaljenjskog odgovora.}} Najviše se primenjuju inhalacionim preparati namenjenim za lečenje bolesnika sa astmom, međutim kod bolesnika sa EoE ove je preparate potrebno progutati, a ne inhalirati. Topički kortikosteroidi se dobro tolerišu, ali još nema pouzdanih studija o potencijalnim dugotrajnim učincima steroida kod EoE. Nakon prekida terapije topičkim kortikosteroidima kod većine bolesnika dolazi do ponovne pojave simptoma,<ref>Helou EF, Simonson J, Arora AS. ''3-Yr-Follow-Up of Topical Corticosteroid Treatment for Eosinophilic Esophagitis in Adults.'' Am J Gastroenterol 2008;103:2184-93.</ref> pa se postavlja pitanje terapije održavanja dostignutog nivoa lečenja kod ovih bolesnika. Sistemski kortikosteroidi primenjuju se kao druga linija terapije, kod bolesnika sa teškim i refraktornim simptomima. ;Dijetalna ishrana U terapiji EoE postoje tri pristupa dijetoterapiji: * ''Elementarna dijeta'', čija je primena nepraktična, skupa i narušava kvalitet života * ''Empirijska dijeta'', koja se zasniva na eliminaciji ovih šest sastojaka hrane — jaja, mleko, žitarice, soja, koštičavo voće i morski plodovi. * ''Ciljana dijeta'', u kojoj su uklonjeni sastojci koji su alergijskim testiranjem dokazani kao škodljivi.<ref name=autogenerated2011/> ;Endoskopska dilatacija [[Endoskopska dilatacija]] jednjaka jedna je od efikasnijih metoda lečenja bolesnika sa strikturama ili suženjem lumena jednjaka. Zato je ona podržana od struke i danas je jedna od glavnih procedura u terapiji EoE.<ref name=autogenerated2011/> Dilatacija se preporučuje u slučajevima neuspeha medikamentne i dijetalne ishrane ili kod mogućih komplikacija.<ref>Cohen MS, Kaufman AB, Palazzo JP, Nevin D, Dimariono AJ, Jr., Cohen S. ''An audit of endoscopic complications in adult eosinophilic esophagitis.'' Clin Gastroenterol Hepatol 2007;5:1149-53.</ref> U tom cilju predloženi su brojni dijagnostički i terapijski algoritam dilatacije kod EoE.<ref>Dellon ES. ''Diagnosis and management of eosinophilic esophagitis.'' Clin Gastroenterol Hepatol 2012;10 (10):1503-11.</ref> == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} == Reference == * Liacouras CA, Wenner WJ, Brown K, Ruchelli E. ''Primarna eozinofilni ezofagitis u djece: uspješno liječenje oralnim kortikosteroidima.'' J Pediatr Gastroenterol Nutr 1998; 26: 380-5. * Liacouras CA ''Eozinofilni ezofagitis u djece i odraslih''. J Pediatr Gastroenterol Nutr. 2003 studeni-prosinac; 37 Suppl 1: S23-8. * Lim J, Gupta S, J Fitzgerald, Cro.e J, Pfe.erkorn M, Molleston J. ''White mrlje u jednjaka sluznica (WSEM): istina endoskopski manifestacija teške eozinofilni ezofagitisa (EE) u djece [sažetak].'' J Pediatr Gastroenterol Nutr 2001; 33: 411. * Markowitz JE, Spergel JM, Ruchelli E, Liacouras CA. ''Elemental dijeta je efektivni tretman za eozinofilni ezofagitis u djece i adolescenata.'' Jesam J Gastroenterol. * Fock KM, Poh CH. ''Gastroesophageal reflux disease''. J Gastroenterol. 2010 Jun 29. * Gallup Organization. ''Heartburn Across America: A Gallup Organization National Survey''. Princeton, NJ: Gallup Org. 1988. * Richter JE. ''Surgery for reflux disease: reflections of a gastroenterologist.'' N Engl J Med. 1992 Mar 19. 326(12):825-7. * Bello B, Zoccali M, Gullo R, Allaix ME, Herbella FA, Gasparaitis A, et al. ''Gastroesophageal reflux disease and antireflux surgery-what is the proper preoperative work-up?.'' J Gastrointest Surg. 2013 Jan. 17(1):14-20; discussion pp.&nbsp;20. [Medline]. * Erdogan Z, Silov G, Ozdal A, Turhal O. ''Enterogastroesophageal reflux detected on 99m-technetium sestamibi cardiac imaging as a cause of chest pain.'' Indian J Nucl Med. 2013 Jan. 28(1):45-8. [Medline]. [Full Text]. * Wu YW, Tseng PH, Lee YC, Wang SY, Chiu HM, Tu CH, et al. ''Association of esophageal inflammation, obesity and gastroesophageal reflux disease: from FDG PET/CT perspective.'' PLoS One. 2014. 9 (3):e92001. [Medline]. * Levine MS, Rubesin SE. ''Diseases of the esophagus: diagnosis with esophagography.'' Radiology. 2005 Nov. 237(2):414-27. [Medline]. * Mattioli S, Lugaresi ML, Di Simone MP, et al. ''The surgical treatment of the intrathoracic migration of the gastro-oesophageal junction and of short oesophagus in gastro-oesophageal reflux disease''. Eur J Cardiothorac Surg. 2004 Jun. 25(6):1079-88. [Medline]. * Shan CX, Zhang W, Zheng XM, Jiang DZ, Liu S, Qiu M. ''Evidence-based appraisal in laparoscopic Nissen and Toupet fundoplications for gastroesophageal reflux disease.'' World J Gastroenterol. 2010 Jun 28. 16(24):3063-71. [Medline]. [Full Text]. * Scheffer RC, Samsom M, Haverkamp A, et al. ''Impaired bolus transit across the esophagogastric junction in postfundoplication dysphagia.'' Am J Gastroenterol. 2005 Aug. 100(8):1677-84. [Medline]. * Mirjana Kalauz, Ivica Škrlec, ''Eosinophilic Gastrointestinal Diseases,'' [http://hrcak.srce.hr/file/151525 BurnInG Issues In GastroenteroloGy]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} MEDICUS 2012. Vol. 21, No. 2, 215—221 == Vanjske veze == * [https://web.archive.org/web/20151208074621/https://www.dmoz.org/Health/Conditions_and_Diseases/Digestive_System_Disorders/Esophagus/Reflux_Disease/ Digestive System Disorders: Esophagus: Reflux Disease] * [https://www.nlm.nih.gov/medlineplus/ency/article/001153.htm Medical Encyclopedia → Esophagitis] {{Portalbar|Medicina}} [[Kategorija:Gastroenterologija]] [[Kategorija:Infektivne bolesti]] cw4nntcsex6hc2v76abb5nvktwxunc0 0 4630742 42690964 42659926 2026-09-22T10:58:57Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690964 wikitext text/x-wiki '''''Plavi otkaz''''' ({{jez-en|blue discharge}}), poznat i kao '''''plava karta''''' ({{jez-en|blue ticket}}) je bio oblik administrativnog vojnog otkaza u [[Oružane snage SAD|Vojsci Sjedinjenih Američkih Država]] koji je uveden [[1916]]. godine. Nije bio ni častan ni nečastan. Plava karta je postala forma otkaza koju su koristili komandanti koji su želeli da uklone vojnike [[Homoseksualnost|homoseksualce]] iz redova. Ovi otkazi su takođe disproporcionalno izdavani afroamerikancima. Pripadnici vojske kojima je dat plavi otkaz bili su izloženi [[diskriminacija|diskriminaciji]] u civilnom životu. Uskraćivane su im beneficije od strane ''Uprave za veterane'', a teško su pronalazili i posao, jer su poslodavci bili svesni negativnih konotacija koje je nosio plavi otkaz. Nakon intenzivne kritike u štampi, posebno u crnačkoj štampi, zbog visokog procenta afroamerikanaca koji su dobili plave otkaze, kao i kritika u [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|Kongresu]], plavi otkazi su ukinuti [[1947]]. godine i zamenjeni sa dve nove vrste otkaza, ''opštim'' i ''nepoželjnim''. == Historija == Plavi otkazi su uvedeni 1916. kako bi zamenili dve prethodne klasifikacije otkaza, administrativne otkaze bez časti i „nekategorisane“ otkaze.<ref name = jones2>{{harvnb|Jones||p=2}}</ref> Otkazi su štampani na papiru plave boje, otuda potiče i naziv. Takođe su ponekad nazivani i „plave karte“.{{sfn|Bérubé||p=139}} U početku su se koristili za vojnike koji su se kao maloljetni prijavili za učešće u [[Prvi svetski rat|Prvom svetskom ratu]], ali je ova praksa ukinuta zakonom i svi takvi otkazi su postali časni.<ref>{{cite interview | last = Jones | first = Marvin | subjectlink = | interviewer = Jerry N. Hess | title = Oral History Interview with Judge Marvin Jones | url = http://www.trumanlibrary.org/oralhist/jonesjm1.htm | date = 3. 4. 1970. | access-date = 2019-01-08 | archive-date = 2016-08-20 | archive-url = https://web.archive.org/web/20160820032052/http://www.trumanlibrary.org/oralhist/jonesjm1.htm }}</ref> == Odnos prema homoseksualcima == Vojska SAD je imala dugogodišnju politiku da se pripadnici vojske za koje se utvrdi da su homoseksualci ili da imaju seksualne odnose sa osobama istog pola šalju na [[vojni sud]] zbog sodomije, zatvaraju i nečasno otpuštaju. Međutim, nakon mobilizacije vojske posle ulaska Sjedinjenih Američkih Država u [[Drugi svetski rat]], postalo je nepraktično da se sazivaju vojni sudovi te su neki komandanti umesto toga počeli da izdaju administrativne otkaze. Posle niza pokušaja da se standardizuje odnos prema homoseksualcima u vojsci, direktiva iz 1944. godine zahtevala je da homoseksualci budu stavljeni u vojne bolnice, pregledani od strane [[psihijatrija|psihijatara]], i otpušteni prema ''Pravilu 615-360, odeljak 8''.<ref>{{harvnb|Bérubé||pp=142, 143}}</ref> Ne zna se tačno koliko je [[gej]] muškaraca i [[lezbijka|lezbijki]] dobilo plavi otkaz u skladu sa ovim pravilom, ali je [[1946]]. godine Vojska procenila da je izdato između 49.000 i 68.000 plavih otkaza, a od tog broja ih je oko 5.000 izdato homoseksualcima, dok je u mornarici prema procenama oko 4.000 homoseksualaca dobilo plavi otkaz. Nejasno je na koji se vremenski period odnose ove procene.<ref name = berube232>{{harvnb|Bérubé||p=232}}</ref> Psihijatri odgovorni za stvaranje i provođenje procedure nadzora kako bi se homoseksualci isključili iz vojske{{sfn|Bérubé||pp=11-2}} najpre su podržavali davanje plavog otkaza gej vojnicima. Međutim, kada su saznali za teškoće sa kojima se nosioci „plave karte“ suočavaju u civilnom životu, apelovali su na vojsku da prekine praksu. [[Vilijam K. Meninger]], koji je bio direktor ''Odeljenja za psihijatriju'' u vojsci od [[1944]]. do 1946, pokušao je da ubedi vojsku da izdaje časne otkaze gej vojnicima koji nisu počinili nikakav [[zločin]] tokom službe u vojsci.{{sfn|Bérubé||p=169}} == Diskriminacija == ''Uprava za veterane'', koja je bila zadužena za implementaciju odredaba [[zakon]]a koji je predviđao razne beneficije i olakšice za [[veteran]]e {{efn|Ovaj zakon je bio poznat kao ''G.I. Bill''}}, odbijala je da pruži bilo kakve beneficije veteranima koji su dobili plavi otkaz,<ref name = berube230>{{harvnb|Bérubé||p=230}}</ref> uprkos tome što je u zakonu bilo eksplicitno navedeno da je samo nečastan otkaz osnov za uskraćivanje takvih beneficija.{{sfn|Mettler||p=65}} ''Apelacioni sud SAD za područje Distrikta Kolumbija'' odbacio je, u presudi od [[22. decembar|22. decembra]] [[1955]], žalbu Rejmonda V. Longernekera kojem je ''Uprava za veterane'' uskratila beneficije iz zakona. Longerneker je dobio plavi otkaz, što je značilo da je otpušten iz vojske pod uslovima koji nisu bili ni časni ni nečasni. Sud je utvrdio da su dva zakona eksplicitno uskraćivala sudovima nadležnost nad takvim odlukama Uprave. Ipak, Sud je konstatovao da se uskraćivanje beneficija moglo desiti samo u slučaju da je Longerneker nečasno otpušten i da je ''Uprava za veterane'' prekoračila ovlaštenja kada je tretirala plave otkaze kao da su nečasni.{{činjenica}}<!--mrtva veza do 20. 12. 2013.--> Godine 1945, ''Uprava za veterane'' izdala je direktivu kojom su svim veteranima koji su dobili plavi otkaz zbog homoseksualnosti bile uskraćene beneficije.<ref name=metquote>{{harvnb|Mettler||p=66}}</ref> [[Datoteka:Bennett Champ Clark (portrait).jpg|mini|desno|Senator Benet Čemp Klark, predlagač zakona poznatog kao ''G.I. Bill'', podržavao je beneficije za vojnike sa plavim otkazom.]] Većina poslodavaca tražila je da kandidati za posao koji su služili u vojsci dostave dokumente o otkazu kao deo procesa prijavljivanja za posao.{{sfn|Meyer||p=171}} Veterani sa plavim otkazom su teško pronalazili zaposlenje jer su mnogi poslodavci bili svesni da plavi otkaz znači da je njegov primalac smatran nepoželjnim. Oni poslodavci koji nisu znali imali su pristup listi ''programskih brojeva razdvajanja'' ili „spin“ brojeva, koji su se koristili za klasifikaciju vojnih otkaza. Najmanje četiri takva „spin“ broja ukazivala su na to da je otkaz povezan sa homoseksualnošću.{{sfn|Shilts||p=164}} Kada je 1944. počeo rad na zakonu koji je poznat kao ''G.I. Bill'', Kongres je izrazio zabrinutost zbog eventualne zloupotrebe plavih otkaza. U raspravama o detaljima zakona [[Američka legija]] je insistirala na posebnim odredbama kojima bi se obezbeđivale beneficije za veterane otpuštene pod bilo kojim okolnostima, osim nečasno.<ref name=bennett143>{{harvnb|Bennett||p=143}}</ref> Legija je verovala da je veliki broj veterana dobio plavi otkaz ili druge otkaze koji nisu časni, iz razloga koje je smatrala nerazumnim ili trivijalnim.<ref name = bennett141>{{harvnb|Bennett||p=141}}</ref> U svedočenju pred [[Senat Sjedinjenih Američkih Država|Senatom Sjedinjenih Američkih Država]], kontraadmiral [[Rendal Džejkobs]] snažno se protivio ovoj odredbi govoreći da će potkopati [[moral]] i ukloniti svaki podsticaj da se održi dobro ponašanje za vreme službe. Senator Benet Čemp Klark, predlagač zakona, odbacio je ove brige, nazvavši ih „nekim od najglupljih, kratkovidih primedbi koje su se mogle dati“<ref name=bennett143 /> Klark je o plavim otkazima rekao:<ref name = bennett141 /> {{citat|Vojska daje plave otkaze, odnosno otkaze bez časti, onima koji nemaju nikakvu krivicu osim što nisu pokazali dovoljnu sposobnost za vojnu službu. Ja kažem da kada vlada odvoji čoveka iz građanskog života i stavi ga u vojnu službu... i nakon toga, jer čovek ne pokazuje dovoljnu sposobnost, da mu plavi otkaz, ili otkaz bez časti, ta činjenica ne bi trebalo da onemogući čoveku da prima beneficije na koje vojnici generalno imaju pravo.}} Zakon je takođe predviđao formiranje odbora za reviziju otkaza, koji su razmatrali žalbe na otkaze koji nisu bili časni. Od 1945. do početka 1947, ovi odbori su redovno menjali otkaze homoseksualnim vojnicima, za koje nije utvrđeno da su imali [[seks]]ualne odnose tokom službe, na časne.<ref name = miller238>{{harvnb|Miller||p=238}}</ref> Oko jedne trećine svih plavih otkaza su revizijom pretvoreni u časne.<ref>{{Cite news | last = Associated Press | title = Blue Discharge Report Filed | newspaper = Reno Evening Gazette | date = 8. 1. 1946.| pages = 6}}</ref> == Kampanja crnačke štampe == Još jedna manjinska grupa kojoj su nesrazmerno izdavani plavi otkazi bili su afroamerikanci. Od 48.603 plava otkaza koja su izdata između [[1. decembar|1. decembra]] 1941. i [[30. jun]]a 1945, 10.806 je izdato afroamerikancima. Afroamerikanci su dobili 22,2% od ukupnog broja plavih otkaza iako ih je u vojsci tada bilo svega 6,5%.{{sfn|McGuire||p=146}} U oktobru 1945, crnačke novine [[Pitsburg kurijer]] pokrenule su kampanju protiv otkaza i njegove zloupotrebe. Nazivajući otkaz „zlobnim instrumentom koji se ne treba koristiti protiv američkih vojnika“ Kurijer je kritikovao vojsku zbog toga što „omogućava oficirima sa predrasudama da ga koriste kao sredstvo kažnjavanja crnih vojnika kojima se ne sviđaju posebno neizdržljivi uslovi“. Kurijer je posebno istakao diskriminaciju sa kojom se suočavaju homoseksualci sa plavim otkazom, nazivajući ih „nesrećnicima nacije ... koji su plen plavih otkaza“ i zahtevajući objašnjenje „zašto vojska kažnjava ove „nesrećnike“ kojima su izgleda najviše potrebne vojne beneficije i mogućnost da postanu bolji građani kroz edukativne programe zakona“.{{sfn|Bérubé|1990|p=233}} Kurijer je štampao uputstva o tome kako se žaliti na plavi otkaz i upozorio čitaoce da ne prihvataju takve otkaze.{{sfn|Bérubé||p=241}} Pored Kurijera, druge grupe i institucije koje su osudile korišćenje plavih otkaza kao kazne su ''Američka legija'', ''Nacionalno udruženje za napredak obojenih ljudi'', ''Kongres industrijskih organizacija'',<ref name = berube232/> i ''Udruženje za pomoć veteranima''. == Istraga u Kongresu == Komitet za vojna pitanja [[Predstavnički dom Sjedinjenih Američkih Država|Predstavničkog doma]] formirao je posebnu komisiju koja je razmatrala tretman osoba sa plavim otkazom. Komisija je podnela izveštaj pod nazivom „plavi otkazi“, [[30. januar]]a [[1946]].<ref name="berube234">{{harvnb|Bérubé||p=234}}</ref> Komisija je izrazila čuđenje što su neki sa plavom otkazom rizikovali dalju stigmatizaciju govoreći o diskriminaciji:<ref name="berube234"/> {{citat|''Treba imati u vidu da je čak i umereni broj žalbi značajan u ovakvom pitanju. Osoba koja podnosi takvu žalbu u svom slučaju, oseća nepravdu tako veliku da je voljna da rizikuje objavljivanje stigme otpuštanja iz vojske pod okolnostima koje vuku na sramotu. Na svakog podnosioca žalbe dolazi mnogo više onih koji osećaju istu nepravdu, ali biraju da potisnu svoju bol u što je moguće veći zaborav''.}} Ispitujući slučajeve veterana koji su dobili plavi otkaz, komisija je zaključila da se „postupak zasnivao na otpuštanjima na osnovu predrasuda i antagonizama“.<ref name = troy>{{cite news | last = Associated Press | title = House body asks Army to abolish blue discharges | work = The Troy (New York) Times Record | date = 30. 1. 1946.| pages = 20}}</ref> Komisija je dalje utvrdila da se efekti plavog otkaza „malo razlikuju od efekata nečasnog otkaza ... otpušteni čovek teško dobija ili zadržava posao, sumnja društva je usmerena prema njegmu, a na neki način je i gore zbog određene atmosfere misterije“.<ref name = troy /> Komisija je saopštila da je ono „što najjasnije pokazuje anomalije i nelogičnu i neiskrenu prirodu plavih potkaza politika ''Uprave za veterane''“.<ref name=metquote /> Komisija je nazvala sistem koji se bavio veteranima sa plavim otkazom „iscrpljujućom igrom između ''Odeljenja za rat'' i ''Uprave za veterane''“.<ref>{{cite news | last = UP| title = 'Blue' system of discharges may be probed | work = The Charleston Daily Mail | date = 30. 1. 1946.| pages = 2}}</ref> Kako bi se reformisao sistem otpuštanja, komisija je preporučila: * Automatsku reviziju svih plavih otkaza; * Da se zahteva od vojske da pokaže da je nekoliko puta pokušala da rehabilituje pripadnika pre izdavanja plavog otkaza; * Pravo na advokata za vojnike kojima se daje plavi otkaz, bilo vojnog ili privatnog; * Da se obezbede kopije proceduralnih propisa u vezi sa plavim otkazom koje bi bile dostupne na zahtev; * Da se za svaki otkaz gde nije preciziran kvalitet službe jasno navede da nije nečastan. Komisija je takođe preporučila promenu sistema otkaza i uvođenje četiri klasifikacije: „častan“ i „nečastan“, bez promena u definicijama, „pod časnim uslovima“ koji bi zamenio plavi otkaz, i „opšti“, koji bi pokrio otkaze zbog nedoličnog ponašanja.<ref name = troy /> == Kasnija istorija == Uprkos izveštaju komisije, ''Uprava za veterane'' je nastavila da diskriminiše homoseksualce koji su dobili plavi otkaz, obnavljajući 1946. i [[1949]]. godine svoju direktivu iz 1945.<ref name = berube230 /> Plavi otkazi su ukinuti [[1. jul]]a 1947, i zamenjeni sa dve nove vrste otkaza, „opštim“ i „nepoželjnim“.<ref>{{cite news | last = Associated Press | title = Army to abandon 'blue' discharge | work = Jefferson City (MO) Daily Capital News | date = 21. 5. 1947.| pages = 1}}</ref> Za „opšte otkaze“ se smatralo da su „pod časnim uslovima“, ali ne i „časni“. „Nepoželjni otkazi“ su bili pod uslovima različitim od časnih, ali ne i „nečasni“.<ref name = jones2 /> U isto vreme, vojska je promenila pravila kako bi se osiguralo da se gej muškarci i lezbijke ne mogu kvalifikovati za opšte otkaze.{{sfn|Bérubé||p=243}} U ovom sistemu, pripadnik vojske za koga se utvrdi da je homoseksualac ​​ali ne i da je imao homoseksualne odnose, dobijao bi „nepoželjni otkaz“. Oni za koje utvrdi da su imali homoseksualne odnose su dobijali „nečastan otkaz“.<ref>{{cite news | title = Homosexuals in Uniform | work = Newsweek | date = 9. 6. 1947. | url =http://books.google.com/books?id=bjeJCGF5OiUC&lpg=PA164&ots=flRLjohGW_&dq=%22blue%20discharge%22%20%22military%22&pg=PA163}}</ref> Međutim, od [[1970e|1970-ih]], homoseksualci koji nisu imali seksualne odnose dobijali bi „opšti otkaz“, a oni za koje se utvrdi da su imali seksualne odnose sa osobom istog pola dobijali bi „nepoželjni otkaz“.{{sfn|Jones||p=3}} Gej vojnici su dobili nesrazmerno veliki procenat od ukupnog broja nepoželjnih otkaza.{{sfn|Shilts||p=163}} Takvo stanje je vladalo sve do [[1993]], kada je usvojen zakon poznat kao „[[Ne pitaj, ne pričaj]]“ ({{jez-en|Don't ask, don't tell}}).<ref>{{cite web | title = Policy concerning homosexuality in the armed forces | publisher = Cornell University Law School | url = http://www.law.cornell.edu/uscode/10/654.html}}</ref> Nagađa se da je velika gej populacija u lučkim gradovima kao što su [[San Francisko]], [[Čikago]] i [[Njujork]] delom i rezultat plavih otkaza. Prema ovoj teoriji, mnogi gej veterani iz manjih urbanih ili ruralnih područja koji su dobili plavi otkaz, nisu hteli da se vrate kući zbog sramote povezane sa ovim otkazima. Umesto toga, preselili su se u veće sredine sa uspostavljenom gej potkulturom ili su naprosto ostali u gradu preko koga su se vratili u [[Sjedinjene Američke Države]] nakon učešća u prekomorskim ratovima.{{sfn|Miller||p=239}} == Napomene == {{notelist}} == Povezano == * [[Ne pitaj, ne pričaj]] == Reference == {{reflist|30em}} == Reference == {{reflist|30em}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{Cite book | ref = harv| last = Bennett| first = Michael J.| authorlink = | title = When Dreams Come True: The GI Bill and the Making of Modern America| year = 1999| url = | publisher = Brassey's| location = | isbn = 978-1-57488-218-6}} * {{Cite book | ref = harv| last = Bérubé| first = Allan| authorlink = | title = Coming Out Under Fire: The History of Gay Men and Women in World War Two| year = 1990| url = | publisher = New York, The Penguin Group| location = | isbn = 978-0-452-26598-1(Plume edition 1991)}} * Jones, Major Bradley K. (January 1973). "The Gravity of Administrative Discharges: A Legal and Empirical Evaluation" ''[https://web.archive.org/web/20090523112809/http://www.docstoc.com/docs/856136/The-Military-Law-Review-Vol-59-(Jan-73) The Military Law Review''] '''59''':1–26. * {{cite book| author = McGuire, Phillip (ed.) | title = Taps for a Jim Crow Army: Letters from Black Soldiers in World War II| url = https://archive.org/details/isbn_9780813108223 | location = | publisher = University Press of Kentucky| year = 1993| isbn = 978-0-8131-0822-3| pages = }} * {{Cite book | ref = harv| last = Mettler| first = Suzanne| authorlink = | title = Soldiers to Citizens: The G.I. Bill and the Making of the Greatest Generation| year = 2005| url =https://archive.org/details/soldierstocitize00mett| publisher = Oxford University Press US| location = | isbn = 978-0-19-518097-8}} * {{Cite book | ref = harv| last = Miller| first = Neil| authorlink = | title = Out of the Past: Gay and Lesbian History from 1869 to the Present| year = 1995| url =https://archive.org/details/outofpastgayand00mill| publisher = New York, Vintage Books| location = | isbn = 978-0-09-957691-4}} * {{Cite book | ref = harv| last = Meyer| first = Leisa D.| authorlink = | title = Creating G. I. Jane: Sexuality and Power in the Women's Army Corps During World War II| year = 1998| url =https://archive.org/details/creatinggijanese00meye| publisher = Columbia University Press| location = | isbn = 978-0-231-10145-5}} * {{Cite book | ref = harv| last = Shilts| first = Randy| authorlink = | title = Conduct Unbecoming: Gays & Lesbians in the U.S. Military Vietnam to the Persian Gulf| year = 1993| url =https://archive.org/details/conductunbecomin00shilrich| publisher = New York, St. Martin's Press| location = | isbn = 978-0-312-09261-0}} {{refend}} {{LGBT}} [[Kategorija:Vojna historija Sjedinjenih Američkih Država]] [[Kategorija:LGBTQ historija Sjedinjenih Američkih Država]] [[Kategorija:LGBT u Sjedinjenim Američkim Državama]] t3qw75nz0w7qmz7selueh8n9z3rrwpu 0 4653333 42690840 42486065 2026-09-21T22:14:30Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690840 wikitext text/x-wiki {{Infokutija muzičar | Ime = Dejana Erić | Background = solo_singer | Rođenje = {{Birth date and age|1990|3|23}}<br>[[Beograd]], [[SR Srbija]], [[SFR Jugoslavija]] | Smrt = <!-- {{Death date and age|YYYY|MM|DD|YYYY|MM|DD}} (datum smrti pa rođenja) --> | Žanr = pop-folk | Zanimanje = pevačica, pravnica, blogerka | Period_aktivnosti = 2012—danas | Diskografska_kuća = [[Grand Production]] | Povezani_izvođači = [[Teodora Džehverović]]<br>[[Viki Miljković]]<br>[[Aleksandra Bursać]] | URL = <!-- {{URL|example.com}} --> }} '''Dejana Erić''' ([[Beograd]], [[23. mart]] [[1990]])<ref name="fb bd post">{{cite web|title=Dejana Erić 2020 birthday post|url=https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=1683890131768202&id=157304501093447|website=www.facebook.com|date=2020-03-23}}</ref><ref name="fb page">{{cite web|title=Dejana Erić: About|url=https://www.facebook.com/pg/dejana.eric90/about/|website=www.facebook.com|accessdate=2019-07-15}}</ref><ref name="yt channel">{{cite web|title=Dejana Erić: About|url=https://www.youtube.com/channel/UCDWiKJRuvgxn8HLfcNKesAg/about|website=www.youtube.com|accessdate=2019-07-15}}</ref><ref>{{cite web|title=Dejana Erić: Romantična proslava rođendana (FOTO)|url=https://grand.online/zvezde-granda/news/dejana-eric--romanticna-proslava-rodendana-foto|website=grand.online|accessdate=2019-07-15}}</ref><ref name="grand rodj"/><ref name="biografija sop">{{cite web|title=Dejana Erić - profil,foto|url=http://www.srbija-forum.com/viewtopic.php?f=107&t=3616&start=30&view=print|website=www.srbija-forum.com|accessdate=2019-07-15}}</ref> [[Srbija|srpska]] je pop-folk pevačica, pravnica i blogerka koja je postala poznata početkom [[2010-e|2010-ih]] nakon učešća u muzičkom takmičenju [[Zvezde Granda]]. Najpoznatija je po pesmama ''Rikošet'' i ''Puklo, propalo''. ==Biografija== Rođena je 23. marta 1990.<ref name="fb bd post"/> u [[Beograd]]u.<ref name="fb page"/><ref name="yt channel"/><ref name="grand rodj"/><ref name="biografija sop"/> Od detinjstva se zanimala za sport, ples i muziku. Trenirala je [[tenis]] dve godine. Kao sedmogodišnjakinja, vežbala je latinoameričke i moderne [[ples]]ove. Imala je interesovanja i za [[novinarstvo]] i želela je da nauči strane jezike i ode na [[put oko sveta]].<ref name="biografija sop"/> ===Obrazovanje i muzička karijera=== Diplomirala je na Pravno-poslovnoj školi „Beograd”, smer ''Pravni tehničar''.<ref name="biografija sop"/> Prve profesionalne muzičke početke ostvarila je u beogradskim i drugim srpskim klubovima/lokalima. Kao značajan nastup izdvaja onaj u turskom mestu [[Kuşadası|Kušadasi]].<ref name="biografija sop"/> Imala je bend za snimanje filmskog muzičkog videa, u kojem je klavijaturista bio Sava Jankov, bivši momak [[Teodora Džehverović|Teodore Džehverović]].<ref name="sdanas">{{cite web|title=Bili su zajedno PRE nego što je ušla u "Zadrugu", a sad joj je zvezda "Granda" UZELA bivšeg dečka (VIDEO)|url=https://www.srbijadanas.com/vip/zadruga/bili-su-zajedno-pre-nego-sto-je-usla-u-zadrugu-sad-joj-je-zvezda-granda-uzela-bivseg-decka-video-2017-12-26|website=www.srbijadanas.com|accessdate=2019-07-15}}</ref> Takmičila se u regionalnom muzičkom TV-šouu [[Zvezde Granda]] (2012, 2015), gde prvi put nije prošla a drugi put prošla u superfinale (najboljih 13).<ref>{{cite web|title=OVO NISTE ZNALI O NJOJ: Dejana Erić otkrila ko joj je rekao da je antitalenat za muziku (FOTO)|url=https://grand.online/zvezde-granda/news/ovo-niste-znali-o-njoj--dejana-eric-otkrila-ko-joj-je-rekao-da-je-antitalenat-za-muziku-foto|website=grand.online|accessdate=2019-07-15}}</ref><ref>{{cite web|title=Bila je bucka, pa je smršala 20 kila, promenila SVE, i sada je najveća seks-bomba u Zvezdama Granda! (FOTO) (VIDEO)|url=https://www.telegraf.rs/jetset/2142659-bila-je-bucka-pa-je-smrsala-20-kila-promenila-sve-i-sada-je-najveca-seks-bomba-u-zvezdama-granda-foto-video|website=www.telegraf.rs|accessdate=2019-07-15}}</ref><ref>{{cite web|title=Дејана Ерић и Немања Анђеловић напустили "Звезде Гранда" (ВИДЕО)|url=https://naslovi.net/cir/2013-05-19/alo/dejana-eric-i-nemanja-andjelovic-napustili-zvezde-granda-video/5720598|website=naslovi.net|accessdate=2019-07-15|archivedate=2019-07-15|archiveurl=https://web.archive.org/web/20190715232949/https://naslovi.net/cir/2013-05-19/alo/dejana-eric-i-nemanja-andjelovic-napustili-zvezde-granda-video/5720598|deadurl=yes}}</ref> Ima dva singla sa spotovima; poslednji objavljeni je ''Puklo, propalo'' iz 2019. godine, a pre njega ''Rikošet'' iz 2017. koji ima skoro 20 miliona pregleda na [[YouTube|Jutjubu]].<ref>{{cite AV media|url=https://www.youtube.com/watch?v=IYNKDyaU900|title=Dejana Eric - Rikoset (Official Video 2017)|work=YouTube|publisher=Grand Production|date=2017-11-08|accessdate=24 March 2020}}</ref> ===Ostalo=== Pored muzike i prava, Erićeva se bavi i bjuti-blogingom. Na ovom polju, daje savete za žene, naročito oko [[šminkanje|šminkanja]] i mode; kaže da može solidno da zaradi od ovog posla za sebe.<ref name="grand rodj">{{cite web|title=ZVEZDE GRANDA: Predstavljamo 10 kandidata koji se u baražu bore za SUPERFINALE (FOTO)|url=https://grand.online/grand-tv/news/zvezde-granda-predstavljamo-10-kandidata-koji-se-u-barazu-bore-za-superfinale-foto|website=grand.online|accessdate=2019-07-15}}</ref><ref>{{cite web|title=BBLOGERKA I PEVAČICA: Dejana Erić na testu šminkanja (VIDEO)|url=https://www.paparazzo.ba/blogerka-i-pevacica-dejana-eric-na-testu-sminkanja-video/|website=www.paparazzo.ba|accessdate=2019-07-15|archive-date=2019-07-15|archive-url=https://web.archive.org/web/20190715232950/https://www.paparazzo.ba/blogerka-i-pevacica-dejana-eric-na-testu-sminkanja-video/|url-status=dead}}</ref><ref name="blic">{{cite web|title=Takmičila se u "Zvezdama Granda", SMRŠALA 20 KILOGRAMA, razvela se, a danas zarađuje OGROMNE PARE i nećete verovati kako|url=https://www.blic.rs/zabava/takmicila-se-u-zvezdama-granda-smrsala-20-kilograma-razvela-se-a-danas-zaraduje/6n8r480|website=www.blic.rs|accessdate=2019-07-15}}</ref> ==Privatni život== Bila je udata za kolegu, [[Joca Stefanović|Jocu Stefanovića]], od koga se razvela nakon pet meseci braka.<ref>{{cite web|title=Zvezda Granda se razvela nakon samo PET MJESECI braka, ovo su RAZLOZI!|url=https://www.ekskluziva.ba/zvezda-granda-se-razvela-nakon-samo-pet-mjeseci-braka-ovo-su-razlozi/160714|website=www.ekskluziva.ba|accessdate=2019-07-15|archive-date=2019-07-15|archive-url=https://web.archive.org/web/20190715232952/https://www.ekskluziva.ba/zvezda-granda-se-razvela-nakon-samo-pet-mjeseci-braka-ovo-su-razlozi/160714}}</ref> ==Diskografija== ===Singlovi=== * ''Zaboliš me najjače'' (2013) * ''Takva žena'' (2016) * ''Rikošet'' (2017) * ''Puklo, propalo'' (2019) ===Spotovi=== {| class="wikitable" |- ! Spot !! God. !! Režiser |- | ''Rikošet'' || 2017 || SD Solution |- | ''Puklo, propalo'' || 2019 || SD Solution |} == Povezano == * [[Viki Miljković]] ==Reference== {{reflist|30em}} == Vanjske veze == * {{Discogs artist|5741363-Dejana-Erić}} * {{YouTube|channel=UCDWiKJRuvgxn8HLfcNKesAg}} * {{Facebook|dejana.eric90}} * {{Instagram|dejanaeric}} * [https://www.pulsonline.rs/dejana-eric Dejana Erić, kategorija (Puls online)] {{Zvezde Granda}} {{normativna kontrola}} {{DEFAULTSORT:Erić, Dejana}} [[Kategorija:Rođeni 1990.]] [[Kategorija:Biografije, Beograd]] [[Kategorija:Srpske pevačice]] [[Kategorija:Pop-folk pjevači]] [[Kategorija:Srpski pravnici]] [[Kategorija:Blogeri]] [[Kategorija:Žive osobe]] acrrjbcbbk2gskmjpf5uri2374uc29p 0 4663068 42690945 42583635 2026-09-22T09:40:09Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690945 wikitext text/x-wiki {{književnost}} '''Hebrejska književnost''' se sastoji od drevnih,<ref>{{Cite web|url=http://newmedia-eng.haifa.ac.il/?p=2043 |title=Most ancient Hebrew biblical inscription deciphered |website=newmedia-eng.haifa.ac.il |access-date=2016-09-22 |year=2010|url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20111005020653/http://newmedia-eng.haifa.ac.il/?p=2043 |archive-date=2011-10-05 }} University of Haifa press release.</ref> srednjovekovnih i modernih spisa na [[Hebrejski jezik|hebrejskom jeziku]]. To je jedan od primarnih oblika [[Jevrejska književnost|jevrejske književnosti]], iako je bilo slučajeva da su književnost na hebrejskom pisali [[Gentili|nejevreji]].<ref>''Modern Palestinian literature and culture'', by Ami Elad, 37ff</ref> Hebrejska književnost je nastajala u mnogim delovima sveta tokom srednjovekovne i moderne ere, dok se savremena hebrejska književnost uglavnom može poistovetiti sa [[Izraelska književnost|izraelskom književnošću]]. Godine 1966, [[Šmuel Josif Agnon|Agnon]] je dobio [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]] za romane i kratke priče koji koriste jedinstveni spoj biblijskog, talmudskog i modernog hebrejskog, što ga čini prvim hebrejskim piscem koji je dobio ovu nagradu. == Antička era== {{Main-lat|Drevni hebrejski spisi}} Književnost na hebrejskom jeziku započinje [[Narodna književnost|usmenom literaturom]] Lešon Hakodeša ({{lang|he|לֶשׁוֹן הֲקוֹדֶשׁ}}), ''[[Leshon Hakodesh|Svetog jezika]]'', od drevnih vremena i sa [[Tora|učenjima]] [[Abraham|Abrahama]], prvog od [Patrijarsi (Biblija)|biblijskih patrijaraha]] [[Izrael]]a, oko 2000. pne.{{sfn|Shea|2000|p=248}} Bez premca, najvažnije delo drevne hebrejske književnosti je [[hebrejska Biblija]] ([[Tanah]]). [[Mišna]], sastavljena oko 200. godine, predstavlja primarnu rabinsku kodifikaciju zakona izvedenih iz [[Tora|Tore]]. To delo je napisano na [[Mishnaic Hebrew|mišanskom hebrejskom]] jeziku, dok je njegov glavni komentar, [[Gemara]], uglavnom je napisan na [[Aramejski jezik|aramejskom jeziku]]. Mnoga dela klasičnog [[midraš]]a napisana su na hebrejskom. == Srednjovekovna era== Tokom srednjovekovnog perioda većina jevrejske i hebrejske literature bila je napisana u islamskoj Severnoj Africi, Španiji, Palestini i na Bliskom istoku. Mnoga dela srednjovekovne [[Filozofija|filozofske]] književnosti, poput [[Mojsije Majmonid|Majmonidovog]] ''[[Vodič za zbunjene|Vodiča za zbunjene]]'' i ''[[Kuzari|Kuzara]]'', kao i mnoga beletristička dela, napisana su na [[Judeo-Arabic dialects|judeo-arapskom]] jeziku. Dela [[rabbinic literature|rabinske književnosti]] češće su pisana na hebrejskom, uključujući: [[Jevrejski komentari Biblije|Komentare Tore]] [[Abraham ibn Ezra|Abraham ibn Ezra]], [[Raši]]ja i drugih; kodifikacije [[Halaha|jevrejskog zakona]], kao što su [[Mojsije Majmonid|Majmonidova]] ''[[Mišne Tora]]'', ''[[Arba’ah Turim]]'' i ''[[Šulhan aruh]]''; i dela [[Musarska književnost|musarske književnosti]] (didaktička etička literatura) kao što je [[Bahya ibn Paquda|Bahja ibn Pakudinova]] ''[[Chovot ha-Levavot|Hovot ha-Levavot]]'' (''Dužnosti srca''). Jedno od beletrističkih dela napisanih na hebrejskom bilo je ''Lisičije basne'' [[Berechiah ha-Nakdan|Berehijah ben Natronaj ha-Nakdana]], hebrejske [[Basna|basne]] koje nalikuju na [[Ezpp|Ezopove]] basne. Mnoga dela srednjovekovne jevrejske poezije napisana su na hebrejskom, uključujući liturgijski [[piyyutim|pijutim]] u Palestini u sedmom i osmom veku doprinosima Jose ben Jose, [[Yanai (Payetan)|Janaja]] i [[Eleazar Kalir]]a.<ref>[https://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/judaica/ejud_0002_0013_0_12632.html Encyclopedia Judaica]</ref> Ove poeme su dodate liturgiji na hebrejskom jeziku. Ova liturgija je kompilirana u obliku knjige kao ''sidur'' zaslugom više rabina, među kojima su [[Amram Gaon|Amram Gaon]] i [[Saadia Gaon|Sadja Gaon]]. Kasniji španski, provansalski i italijanski pesnici pisali su i verske i svetovne pesme; posebno istaknuti pesnici bili su [[Solomon Ibn Gabirol Avicebron]], [[J'huda Halevi]] i [[J'huda el-Harizi]]. Većina je takođe bila aktivna u prevođenju jevrejske rabinske i svetovne literature sa arapskog na hebrejski. Za srednjovekovni period posvedočena je samo jedna hebrejska pesma koju je napisala žena (koja je prva i poslednja tokom nekoliko vekova). Tu pesmu je napisala supruga [[Dunash ben Labrat|Dunaš ben Labrata]], i u njoj žali se za Dunašovim odlaskom u egzil.<ref>''The Dream of the Poem: Hebrew Poetry from Muslim and Christian Spain, 950-1492'', ed. and trans. by Peter Cole (Princeton: Princeton University Press, 2007), p. 27.</ref> == Moderna era== Pored pisanja tradicionalne [[Rabinska književnost|rabinske literature]] na hebrejskom, moderni Jevreji su razvili nove oblike beletristike, poezije i pisanja eseja, koji se tipično nazivaju "Moderna hebrejska književnost". === 18. vek === Do početka osamnaestog veka jevrejskom književnošću još uvek dominiraju sefardski autori, često pišući na [[judejsko-arapski jezik|judeo-arapskom]] jeziku. Alegorijska drama [[Moshe Chaim Luzzatto|Mošea Hajima Luzata]] ''La-Ješarim Tehilah'' (1743) može se smatrati prvim proizvodom moderne hebrejske književnosti. Ona je nazivana "pesmom koja je u svom klasičnom savršenstvu stila na drugom mestu nakon Biblije".<ref name="jewishencyclopedia1">{{cite web|url=http://www.jewishencyclopedia.com/view.jsp?artid=467&letter=L#ixzz12fP4eUpB |title=Literature, Modern Hebrew |publisher=JewishEncyclopedia.com |accessdate=2014-05-05}}</ref> Luzatov učenik u Amsterdamu, [[David Franco Mendes|David Franko Mendes]] (1713–92), u svojim imitacijama [[Žan Rasin|Žana Rasina]] ''Žemu 'Atalja'') i [[Pietro Metastasio|Metastazija]] (''Jehudit''), nastavio je majstorovo delo, mada njegova dela nisu toliko poštovana kao Luzatova.<ref name="jewishencyclopedia1"/> Kasnije u osamnaestom veku, pokret [[Haskala]] (jevrejska prosvećenost) radio je na ostvarivanju [[Jevrejska emancipacija|političke emancipacije]] za Jevreje u Evropi, a evropski Jevreji su postepeno počeli da proizvode više literature po uzoru na ranije bliskoistočne jevrejske autore. Prevod hebrejske Biblije na [[nemački jezik]] [[Moses Mendelssohn|Mozesa Mendelsona]] podstakao je interesovanje za hebrejski jezik što je dovelo do osnivanja tromesečnih recenzija pisanih na hebrejskom. Usledila su druga periodična izdanja. Poezija [[Naphtali Hirz Wessely|Naftalija Hirza Veselija]], poput ''Šire Tif'eret'' ili ''Mosijade'', učinila je Veselija, takoreći, pesničkim laureatom tog perioda.<ref name="jewishencyclopedia1"/> === 19. vek === U [[Galicija|Galiciji]] devetnaestog veka, pesnici, naučnici i popularni pisci koji su doprineli širenju hebrejskog i emancipaciji jevreja obuhvatali su: * [[Joseph Perl|Jozef Perl]] (1773–1839), pisac i prosvetitelj koji je 1819. objavio ''[[Otkrivač tajni|Otkrivača tajni]]'', prvi hebrejski roman.<ref>{{Cite web | last = Halkin | first = Hillel | date = 11 May 2015 | title = Sex, Magic, Bigotry, Corruption—and the First Hebrew Novel | url = http://mosaicmagazine.com/observation/2015/05/sex-magic-bigotry-corruption-and-the-first-hebrew-novel/ | website = mosaicmagazine.com | accessdate = 17 May 2015 }}</ref> * [[Nachman Krochmal|Nahman Krohmal]] (1785–1840), filozof, teolog i istoričar. * [[Solomon Judah Loeb Rapoport|Solomon Juda Lob Rapoport]] (1790–1867), rabin, pesnik i biograf * [[Isaac Erter|Isak Erter]] (1792–1841), satirični pesnik čija je zbirka eseja ''Ha-Cofeh le-Bet Jisrael'' je jedno od najčistijih dela moderne hebrejske književnosti, energičnim i klasičnim stilom napadaja [[Hasidizam|hasidsko]] sujeverje i predrasude. * [[Meir Halevy Letteris|Mejr Halevi Leteris]] (1800–1871), lirski pesnik poznat i po adaptaciji [[Johan Volfgang Gete|Geteovog]] [[Faust (spev)|Fausta]] na hebrejski. U [[Amsterdam]]u se u devetnaestom veku pojavio krug književnih umetnika na jevrejskom jeziku, uključujući pesnika [[Samuel Molder|Samjuela Moldera]] (1789–1862). [[Prag]] je postao aktivno središte [[Haskala|Haskale]] u devetnaestom veku, a među tamošnjim piscima najpoznatiji je bio Jehudah Loeb Jeiteles (1773–1838), autor duhovitih epigrama (''Bene ha-Ne'urim'') i dela usmerenih protiv [[Hasidizam|hasidizma]] i protiv [[Sujeverje|sujeverja]]. U [[Hungary|Mađarskoj]] su autori na hebrejskom jeziku bili Solomon Levison iz Mura (1789–1822), autor ''Melicat Ješuruna''; [[Gabriel Südfeld|Gabriel Sedfeld]], pesnik koji je bio otac [[Max Nordau|Maksa Nordaua]]; i pesnik [[Simon Bacher|Sajmon Baher]].<ref name="jewishencyclopedia2">{{cite web|url=http://www.jewishencyclopedia.com/view.jsp?artid=467&letter=L |title=Literature, Modern Hebrew |publisher=JewishEncyclopedia.com |accessdate=2014-05-05}}</ref> Značajan jevrejski autor u [[Romania|Rumuniji]] tokom devetnaestog veka bio je lekar i pisac Julius Baraš.<ref>{{cite web|url=http://www.jewishencyclopedia.com/view.jsp?artid=268&letter=B |title=Barasch, Julius |publisher=JewishEncyclopedia.com |accessdate=2014-05-05}}</ref> === 20. vek=== Kako se početkom dvadesetog veka intenziviralo [[Cionizam|cionističko]] naseljavanje u [[Palestina (region)|Palestini]], hebrejski je postao zajednički jezik različitih jevrejskih imigrantskih zajednica, zajedno sa izvornim [[Palestinian Jews|palestinskim Jevrejima]] [[Old Yishuv|Starog Jišua]], koji su nastavili književne tradicije ranijih sefardskih i arapsko-jevrejskih pisaca kao što su npr. Majmonedes (Moše ibn Majmoun) i el-Harizi. [[Eliezer Ben-Yehuda|Eliezer Ben-Jehuda]] je posebno radio na prilagođavanju hebrejskog jezika potrebama savremenog sveta, okrećući se hebrejskim izvorima iz svih perioda i krajeva kako bi razvio jezik koji je prevazišao sveto i poetično i bio sposoban da artikuliše savremeno iskustvo. Sa usponom zionističkog pokreta među Jevrejima u Evropi, Aškenazi Jevreji su prihvatili hebrejsku književnost i prvi put počeli da dominiraju u njoj. Temelje modernog [[izrael]]skog pisma postavila je grupa književnih pionira iz [[Second Aliyah|Druge Alije]], uključujući [[Šmuel Josif Agnon|Šmuela Josifa Agnona]], [[Moshe Smilansky|Moša Smilanskog]], [[Yosef Haim Brenner|Jozefa Hajma Brenera]], [[David Shimoni|Dejvida Šajmonija]] i [[Jacob Fichman|Jakoba Fihmana]]. [[Hayim Nahman Bialik|Hajim Nahman Bjalik]] (1873–1934) bio je jedan od pionira modernih hebrejskih pesnika i postao je prepoznat kao [[izrael]]ski [[national poet|nacionalni pesnik]]. Bjalik je značajno doprineo oživljavanju [[Hebrew language|hebrejskog jezika]], koji je pre njegovih dana postojao prvenstveno kao drevni, naučni ili pesnički jezik. Bjalik je, poput drugih velikih književnih ličnosti s početka 20. veka, kao što su [[Ahad Ha-Am]] i [[Shaul Tchernichovsky|Černihovski]], svoje poslednje godine proveo u Tel Avivu i izvršio je veliki uticaj na mlađe hebrejske pisce; uticaj njegovog dela je evidentan u savremenoj hebrejskoj literaturi.<ref>Plenn, Matt. "[http://www.myjewishlearning.com/article/hayim-nahman-bialik/ Hayim Nahman Bialik: Jewish National Poet]", section: "Lasting Legacy". My Jewish Learning. www.myjewishlearning.com. Retrieved 2016-07-16.</ref> Paralelno sa tim, jedan broj palestinskih i levantinskih jevrejskih pisaca bio je pod uticajem ponovnog oživljavanja hebrejske književnosti i usvojio je hebrejski za pisanje svojih dela. Za razliku od iskustava pionira poput Bialika, koji su bili [[Aškenazi|aškenaski]] doseljenici iz Evrope, levantinski jevrejski pisci obrazovali su se u arapskim književnim tradicijama, pa su tako u svoje pisanje ugradili mnoge arapske, sefardske i narodne palestinske teme i jezičke elemente. Romanopisac [[J'huda Burla]], rođen u Jerusalimu 1886. godine, služio je u osmanslijskoj vojsci, a kasnije je predavao hebrejski i arapski jezik u Damasku. Godine 1961. godine dobio je Izraelsku nagradu za književnost.<ref>{{cite web|url=http://cms.education.gov.il/EducationCMS/Units/PrasIsrael/Tashyag/Tashkab_Tashyag_Rikuz.htm?DictionaryKey=Tashka |title=Israel Prize recipients in 1961 (in Hebrew) |publisher=cms.education.gov.il (Israel Prize official website) |archive-url=https://www.webcitation.org/5ousTKSWz?url=http://cms.education.gov.il/EducationCMS/Units/PrasIsrael/Tashyag/Tashkab_Tashyag_Rikuz.htm?DictionaryKey=Tashka |archive-date=11 April 2010 |url-status=dead }}</ref> Na prirodan i svež način piše o životu istočnjačkih i sefardskih Jevreja: roman ''Bez zvezde'' (''B'li kohav'') romantična je priča iz pustinje, a ''Luna'' govori o sefardskoj devojci koju iskorišćava stariji doseljenik iz [[Buhara|Buhare]].{{sfn|Werber|1982|p=228}} Romanopisac [[Jitzak Šami]] bio je palestinski Jevrejin poreklom iz [[Hebron|Hebrona]], a njegovo delo - napisano iz perspektive Jevreja koji govore arapski i muslimanskih Palestinaca - uključivalo je raznolike teme na arapskom, sefardskom i bliskoistočnom području. Šami zauzima relativno jedinstveno mesto u hebrejskoj književnosti, s obzirom da je njegovo pisanje prepoznato i kao palestinska književnost; 2004. Shamija je Palestinsko akademsko društvo priznalo kao jednog od važnih palestinskih pisaca. Godine 1966. [[Šmuel Josef-Šaj Agnon]] dobio je [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]] za romane i kratke priče koji koriste jedinstveni spoj biblijskog, talmudskog i modernog hebrejskog. Agnonovo obimno kžnjiževno delo, zasnovano na [[hasidska legenda|hasidskoj legendi]], opisivalo je život jevrejskih zajednica u [[Galicija (Španija)|Galiciji]], Nemačkoj i Izraelu. Na mnoge su jezike prevedeni njegovi romani ''Obična priča'' (''Sipur pašut''), ''Juče, prekjuče'' (''Tmol, šišom'') i ''Gost je došao na počinak'' (''Oreah nata lalun'').{{sfn|Werber|1982|p=228}} Književni prevodioci na savremeni hebrejski, među kojima je najznačajnija [[Lea Goldberg]], takođe su mnogo doprineli izraelsko-hebrejskoj književnosti dovođenjem međunarodne književnosti i književnih ličnosti u hebrejske krugove prevođenjem. Sama Goldberg takođe je bila zapažena kao plodan pisac i pionir izraelske književnosti za decu. == Savremeno doba == Nova generacija hebrejskih pisaca pojavila se uspostavljanjem [[Izrael|Države Izraela]] 1948. godine. U ovu novu generaciju ušli su romanopisci [[Aharon Meged]], [[Nathan Šaham]] i [[Moše Šamir]] te pesnici [[J'huda Amihaj]], [[Amir Gilboa]] i [[Haim Gouri]]. Romani [[Amos Oz|Amosa Oza]] ''Moj Michael'' (1968) i ''Crna kutija'' (1987) te [[Avram Jehošua|Avrama Jehošue]] ''Ljubavnika'' (1977) i ''Gospodin Mani'' (1990) opisuju život u novoj državi. Ova se dela bave i temama kao što su [[Generacijski jaz|sukob između roditelja i dece]] te odbacivanje nekih svetih ideala jevrejstva i cionizma. Mnogi hebrejski pisci krajem dvadesetog veka bavili su se [[Holokaust|holokaustom]], ženskim pitanjima i [[Arapsko-izraelski sukob|sukobom između Izraelaca i Arapa]]. Druga tema bila je napetost između Jevreja evropskog porekla ([[Aškenazi|Aškenaza]]) i Jevreja bliskoistočnog i mediteranskog porekla ([[Mizrahi|Mizraha]] i [[Sefardi|Sefarda]]). Godine 1986. palestinsko-izraelski autor [[Anton Šamas]] objavio je hebrejski roman ''Arabeske'', što je predstavljalo prekretnicu, budući da se radi o prvom većem delu hebrejske književnosti koje je napisao nejevrejski Izraelac. Šamasov roman preveden je na niz stranih jezika. Među moderne hebrejske autore spadaju [[Ruth Almog]], [[Aharon Appelfeld]], [[David Grossman]], [[Amalia Kahana-Carmon]], [[Etgar Keret]], [[Savion Liebrecht]], [[Sami Michael]], [[Jakov Šabtai]], [[Meir Šalev]] i [[Zeruia Šalev]]. Savremeni izraelski autori čija su dela prevedena na druge jezike i postigla međunarodno priznanje jesu [[Efraim Kišon]], Jakov Šabtai, [[Avram Jehošua]], [[Amos Oz]], [[Irit Linur]], Etgar Keret i [[Jehošua Sobol]]. Među hebrejskim pesnicima su [[David Avidan]], [[Maja Bejerano]], [[Erez Biton]], [[Dan Pagis]], [[Dalia Raviković]], [[Ronni Someck]], [[Meir Vieseltier]] i [[Jona Vallach]]. Devedesetih godina 20. veka na hebrejskom se objavljuju hiljade novih knjiga, kako prevoda sa drugih jezika, tako i originalnih dela izraelskih autora. == Reference == {{Reflist}} == Literatura == {{Refbegin|30em}} * {{cite book|last1=Gottheil|first1=Richard|last2=Slouschz|first2=N.|year=1901-1906|title=LITERATURE, MODERN HEBREW, u: Jewish Encyclopedia|url=http://www.jewishencyclopedia.com/view.jsp?artid=467&letter=L|ref=harv}} * {{cite book |last1= Shea |first1= William H. |chapter= Chronology of the Old Testament |title= Eerdmans Dictionary of the Bible |editor1-last= Freedman |editor1-first= David Noel |editor2-last= Myers |editor2-first= Allen C. |publisher= Eerdmans |chapter-url= https://books.google.com/books?id=qRtUqxkB7wkC&q=biblical+chronology+date+abraham&pg=PA248 |year= 2000 |isbn= 9789053565032 }} * {{cite book|last=Werber|first=Eugen|year=1982|title= Povijest svjetske književnosti, knj. 2. "Srednjovjekovna i nova hebrejska književnost"|location= Zagreb |ref = harv}} * {{cite journal |last1= Pardee|first1= Dennis|year=2013|title= A Brief Case for the Language of the ‘Gezer Calendar’ as Phoenician|journal= Linguistic Studies in Phoenician, ed. Robert D. Holmstedt and Aaron Schade|pages= 43|publisher= Winona Lake}} * {{cite book|first=Gary|last=Rendsburg|chapter=Ancient Hebrew Phonology|title=Phonologies of Asia and Africa: Including the Caucasus|url=https://books.google.com/books?id=T6jmziooEk0C&pg=PA65|year=1997|publisher=Eisenbrauns|isbn=978-1-57506-019-4|p=65}} * {{cite book |last1= Shea |first1= William H. |chapter= Chronology of the Old Testament |title= Eerdmans Dictionary of the Bible |editor1-last= Freedman |editor1-first= David Noel |editor2-last= Myers |editor2-first= Allen C. |publisher= Eerdmans |chapter-url= https://books.google.com/books?id=qRtUqxkB7wkC&q=biblical+chronology+date+abraham&pg=PA248 |year= 2000 |isbn= 9789053565032 }} * {{cite book|title= The Bible: A Very Short Introduction|url= https://archive.org/details/bibleveryshortin0000rich|last= Riches|first= John|year= 2000|publisher= Oxford University Press|location= Oxford|isbn= 978-0-19-285343-1|page= [https://archive.org/details/bibleveryshortin0000rich/page/83 83]|quote= "the biblical texts themselves are the result of a creative dialogue between ancient traditions and different communities through the ages"}} * {{cite web |url=http://www.discoverymagazine.com/digger/d01dd/d0112dd.html |publisher=Discoverymagazine.com |title=The Book of Esther Doesn't Mention God, Why is It in the Bible? |access-date=2020-12-19 |archive-date=2011-10-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20111025041544/http://www.discoverymagazine.com/digger/d01dd/d0112dd.html |dead-url=yes }} * {{cite book|title=ESV Study Bible|year=2008|publisher=Crossway|isbn=978-1-4335-0241-5|edition=1st|pages=xlii, 29–30|chapter=Introduction to the Pentateuch. Introduction to Genesis.|url-access=registration|url=https://archive.org/details/esvstudybibleeng00cros}} * {{cite book|title=The Fundamentals: A Testimony to the Truth|url=https://archive.org/details/fundamentalstest0000unse_l9i6|year=1994|publisher=Baker Academic|isbn=978-0-8010-1264-8|edition=11th|editor=RA Torrey|chapter=I-XI}} * [https://books.google.com/books?id=-yoFvN_QOjYC&printsec=frontcover&dq=Deuteronomy+Patrick+D.+Miller&source=bl&ots=3qO7pbqtP0&sig=jsW4ktCbnQErFXbIm-9L2ry3n5Y&hl=en&ei=rj6oTK-bB87IcbqNlc4N&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=1&ved=0CBQQ6AEwAA#v=onepage&q&f=false Miller, Patrick D., ''Deuteronomy'' (John Knox Press, 1990)] * Seymour Gitin, J. Edward Wright, J. P. Dessel. [https://books.google.com/books?id=oYearm8YobQC&pg=PA297&dq=%22song+of+the+sea%22+dating+bce&hl=en&sa=X&ei=eLdpVP0JgtDKA9PGgOgI&ved=0CCsQ6AEwAQ#v=onepage&q=%22song%20of%20the%20sea%22&f=false Confronting the Past: Archaeological and Historical Essays on Ancient Israel in Honor of William G. Dever] * Brian D. Russell, ''The Song of the Sea: The Date of Composition and Influence of Exodus 15:1–21'' (Studies in Biblical Literature 101; New York: Peter Lang, 2007). pp. xii + 215. {{ISBN|978-0-8204-8809-7}} * {{cite book|year=1993 |title=A History of the Hebrew Language |url=https://archive.org/details/historyofhebrewl0000saen |publisher=Cambridge University Press |location=Cambridge, England |isbn=0-521-55634-1}} * {{Cite web |url=https://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/loc/Talmud.html |title=Judaic Treasures of the Library of Congress: The Talmud |publisher=American-Israeli Cooperative Enterprise }} * {{Cite book|authors=VanderKam, James C. & Flint, Peter|title=The Meaning of the Dead Sea Scrolls|url=https://archive.org/details/meaningofdeadsea0000vand_i5m5|publisher=HarperSanFrancisco|location=New York|year=2002|page=}} * {{cite book|title=An Introduction to the Sefer Yetzirah|first=Christopher P|last=Benton|url=http://www.maqom.com/journal/paper14.pdf|format=PDF}} * {{cite web |url=http://cms.education.gov.il/EducationCMS/Units/PrasIsrael/Tashyag/Tashkab_Tashyag_Rikuz.htm?DictionaryKey=Tashka |title=Israel Prize recipients in 1961 (in Hebrew) |publisher=cms.education.gov.il (Israel Prize official website) |archive-url=https://www.webcitation.org/5ousTKSWz?url=http://cms.education.gov.il/EducationCMS/Units/PrasIsrael/Tashyag/Tashkab_Tashyag_Rikuz.htm?DictionaryKey=Tashka |archive-date=11 April 2010 |url-status=dead }} {{Refend}} == Vanjske veze == {{Commons category-lat|Hebrew literature}} * [https://books.google.com/books?id=1yM3AuBh4AsC&pg=PA20&dq=Gezer+calendar+phoenician&hl=en&ei=0PJqTYylDoiahQfR7-zsDg&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=2&ved=0CDwQ6AEwAQ#v=onepage&q=Gezer%20calendar%20phoenician&f=false The early history of God: Yahweh and the other deities in ancient Israel By Mark S. Smith] * [https://esr.academia.edu/AdamBean/Papers/443200/The_Calendar_Tablet_from_Gezer The Calendar Tablet from Gezer, Adam L Bean, Emmanual School of Religion] {{webarchive |url=https://web.archive.org/web/20110302090228/http://esr.academia.edu/AdamBean/Papers/443200/The_Calendar_Tablet_from_Gezer |date=March 2, 2011 }} * [http://www.bib-arch.org/scholars-study/jezebel-seal-06.asp Is it “Tenable”?, Hershel Shanks, Biblical Archaeology Review]} {{webarchive |url=https://web.archive.org/web/20101225054108/http://www.bib-arch.org/scholars-study/jezebel-seal-06.asp |date=December 25, 2010}} * [https://books.google.com/books?id=IhFxx8eQIDsC&pg=PA56&dq=pardee+gezer&hl=en&ei=D7NzTYfVLsuZhQeFjPlT&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=6&ved=0CEEQ6AEwBQ#v=onepage&q=gezer&f=false Spelling in the Hebrew Bible: Dahood memorial lecture, By Francis I. Andersen, A. Dean Forbes] [[Kategorija:Književnost po državama]] m2yuvretjdjvf20xsn67kivveg79o4f 0 4666115 42690844 42170133 2026-09-21T23:28:33Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690844 wikitext text/x-wiki {{Infokutija pisac | ime = Dhimitër Xhuvani | slika = | širina_slike = | opis = | ime_po_rođenju = | datum_rođenja = {{Birth date|df=yes|1934|5|23}} | mjesto_rođenja = [[Pogradec]], [[Albanija]] | datum_smrti = {{Death date and age|df=yes|2009|9|19|1934|5|23}} | mjesto_smrti = [[Tirana]], [[Albanija]] | počivalište = | pseudonim = | državljanstvo = [[Albanija|Albansko]] | rodbina = | supružnik = | partner = | djeca = | obrazovanje = | alma_mater = [[Sveučilište u Tirani]] | zanimanje = {{hlist|Pisac|Scenarist}} | period = [[Socijalistički realizam]] | jezik = | pokret = | žanr = | znamenita_djela = ''Përsëri në këmbë'' ({{jez-sh|Ponovo na nogama}}) | nagrade = | uticaj_od = | uticaj_na = | potpis = | website = }} '''Dhimitër Xhuvani''' ({{jez-sh|Dimitar Džuvani}}, 23. maj 1934 – 19. septembar 2009) bio je [[Albanci|albanski]] pisac i scenarist.<ref>{{cite web |url=http://www.tiranachat.net/shqip/2008/12/shqiperia/biografi-personalitete-shqiptare/dhimiter-xhuvani/ |title=Dhimiter Xhuvani |publisher=Tiranachat.net |date=21 December 2008 |access-date=20 September 2012 |archive-date=2010-06-12 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100612112300/http://www.tiranachat.net/shqip/2008/12/shqiperia/biografi-personalitete-shqiptare/dhimiter-xhuvani/ |url-status=dead }}</ref> ==Život== Dhimitër Xhuvani rođen je 1934. u mjestu [[Pogradec]]u u [[Albanija|Albaniji]]. Njegov otac, Kostaq Xhuvani, bio je cijenjeni učitelj iz [[Elbasan]]a.<ref>{{cite web|author=Zemra Shqiptare |url=http://www.zemrashqiptare.net/article/Komente/2525/ |title=Zemra Shqiptare |publisher=Zemra Shqiptare |access-date=20 September 2012}}</ref> Godine 1944, tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], njegova je obitelj pobjegla iz Pogradeca i sklonila se u oblast [[Mokra (oblast)|Mokru]], gdje su ostali sve dok njihova zemlja nije oslobođena, nakon čega su se preselili u Elbasan. Poslije završene srednje medicinske škole radio je u seoskim bolnicama u [[Librazhd]]u, [[Peqin]]u, [[Gramsh]]u i [[Cërrik]]u. Potom je napustio medicinu i nastavio studij na Povjesno-filološkom fakultetu u [[Tirana|Tirani]], a kasnije u [[Moskva|Moskvi]]. Zbog objavljivanja romana ''Tunel'' ({{jez-alb|Tuneli}}, 1966), u kojem je realistično opisao stanje u [[NR Albanija|tadašnjoj Albaniji]], bio je prognan iz Tirane. Nakon rehabilitacije objavio je roman ''Ponovno na nogama'' ({{jez-alb|Përsëri në këmbë}}, 1970), koji je doživio velik uspjeh te bio i dramatiziran, o nesreći glavnog junaka i njegovoj vjeri u život.<ref name="hrvenc">{{Cite web |url=http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66440 |title=Xhuvani, Dhimitër |accessdate=25 april 2021 |work= Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje|publisher= Leksikografski zavod Miroslav Krleža|date=2021}}</ref> Xhuvani je dobitnik mnogih književnih nagrada, a njegovo je djelo prevedeno na mnoge jezike, uključujući talijanski, francuski, engleski, ruski, japanski i kineski. Umro je u Tirani prirodnom smrću u dobi od 75 godina.<ref>{{cite web |author=Arlind Nushi |url=http://www.albaniapress.com/lajme/10059/Vdes-shkrimtari-i-njohur-Dhimiter-Xhuvani.html |title=/ ShqiperiaPress.com – Vdes shkrimtari i njohur Dhimitër Xhuvani |publisher=Albaniapress.com |access-date=20 September 2012 |archive-date=2021-04-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210428103436/https://www.albaniapress.com/lajme/10059/Vdes-shkrimtari-i-njohur-Dhimiter-Xhuvani.html |dead-url=yes }}</ref> ==Djela== * ''Kambanat e fundit'' ({{jez-sh|Posljednje zvono}}, 1958), zbirka pripovijedaka gdje slika životne drame pojedinaca;{{sfn|Këlmendi|1977|loc=str. 546}} * ''Midis dy netëve'' ({{jez-sh|Između dvije noći}}, 1962); * ''Tuneli'' ({{jez-sh|Tunel}}, 1966), roman;<ref name="hrvenc"/> * ''Përsëri në këmbë'' ({{jez-sh|Ponovo na nogama}}, 1970), roman koji je doživio velik uspjeh i bio dramatiziran za scenu, a prikazuje junaka koji je izgubio obje noge, ali ne i vjeru u život;{{sfn|Këlmendi|1977|loc=str. 546}} * ''Fan Smajli'' (1971), roman koji se bavi radništvom;{{sfn|Këlmendi|1977|loc=str. 546}} * ''Zgjimi i Nebi Surrelit'' ({{jez-sh|Buđenje Nebija Surrela}}, 1976); * ''Do të jetojmë ndryshe'' ({{jez-sh|Živjet ćemo drugačije}}, 1979), roman;<ref name="hrvenc"/> * ''Vdekja e zotit Kaloti'' ({{jez-sh|Smrt gospodina Kalotija}}, 1981), roman;<ref name="hrvenc"/> * ''Bota ime'' ({{jez-sh|Moj svijet}}, 1984), roman.<ref name="hrvenc"/> == Povezano == * [[Albanska književnost]] ==Reference== {{reflist}} ==Literatura== * {{cite book|last=Këlmendi|first=Ahmet|year=1977|title= Povijest svjetske književnosti, knj. 2. "Albanska književnost"|location= Zagreb |publisher= Mladost |ref = harv}} ==Vanjske veze== [https://openlibrary.org/authors/OL5477796A/Dhimit%C3%ABr_Xhuvani Djela Dhimitëra Xhuvanija] na [[Open Library]] {{Albanska književnost}} {{Normativna kontrola}} {{Lifetime|1934|2009|Xhuvani, Dhimitër}} [[Kategorija:Albanski pisci]] [[Kategorija:Albanski romanopisci]] 9rikup8yeb39deh4wbwbam4twg2yt56 0 4667530 42690770 42345393 2026-09-21T12:02:54Z Ziv 187261 ([[c:GR|GR]]) [[File:20190418-DJI 0730-Pano. mniej.jpg]] → [[File:2019 Sztum panorama aerial.jpg]] [[c:COM:FR#FR2|Criterion 2]] · More precise and not just a meaningless name 42690770 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Sztum | ime_genitiv =Sztuma | izvorno_ime = | slika_panorama =2019 Sztum panorama aerial.jpg | veličina_slike =280px | opis_slike=[[Panorama]] grada na dva [[jezero|jetera]] | slika_lokacijska_karta_država =Poljska | slika_lokacijska_karta_opis=Pozicija Sztuma u Poljskoj | nadimak = | širina-stupnjevi =53 | širina-minute =55 | širina-oznaka =N | dužina-stupnjevi =19 | dužina-minute =21 | dužina-oznaka =E | lokacija_ime =[[Popis država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Poljska}} | lokacija1_ime =[[Vojvodstva Poljske|Vojvodstvo]] | lokacija1_info =[[Pomeransko vojvodstvo|Pomeransko]] | lokacija2_ime =Grad sa pravom [[povjat]]a | lokacija2_info = | lokacija3_ime = | lokacija3_info = | utemeljenje_ime =[[Gradska prava]] | utemeljenje_datum =[[1416]].<ref name=brit/> | dijelovi = | vrsta_dijelova = | d1-d50 | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe=[[gradonačelnik]] | ime_vođe=Leszek Jan Tabor | stranka_vođe = | površina_bilješke = | površina_ukupna=4.590 [[km²]]<ref name=city/> | visina = | visina_izvor= | visina_max = | visina_min= | stanovništvo_godina =[[2019]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo=9,870<ref name=city/> | stanovništvo_gustoća =2,150 stan. / [[km²]]<ref name=city/> | stanovništvo_uže= | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire = | stanovništvo_šire_gustoća = | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona =[[UTC+1]] | utc_pomak =+2 | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj =82-400<ref name=city/> | pozivni_broj =+48 55 | gradovi_prijatelji = | web_stranica = }} '''Sztum''' ([[njemački jezik|njemački]]: ''Stuhm'') je [[grad]] od 9,870 [[Stanovništvo|stanovnika]]<ref name=city>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/poland/pomorskie/ | title =''Poland:Pomorskie'' | accessdate =12.05. 2021. | language=poljski | publisher=City population}}</ref> na [[sjever]]u [[Poljska|Poljske]] u [[Pomeransko vojvodstvo|Pomeranskom vojvodstvu]]. == Geografija == Sztum leži u [[sliv]]u [[Visla|Visle]] na [[prevlaka|prevlaci]] između Barlewickog i Sztumskog [[jezero|jezera]], udaljen 14 [[km]] [[sjever]]no od Malborka. == Historija == [[datoteka:Sztum_widok_z_zamku.jpg|thumb|left|240px|Centar [[grad]]a]] Sztum je nikao još za [[Antički Rim|rimskih vremena]] (tragovi kuća). Za [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] bio je [[fortifikacija|utvrđeno]] [[naselje]] [[Prusi|Starih Prusa]], koje su [[1236]]. zauzeli [[Teutonski viteški red|Teutonski vitezovi]]. Oni su između [[1326]].-[[1336|36]] podigli [[zamak]], koji im je služio kao jedno od najvažnijih [[fortifikacija|uporišta]] u [[Pomeranija|Pomeraniji]].<ref name=brit/> [[Teutonski viteški red|Teutonci]] su ''Stuhmu'' dodjelili [[gradska prava]] [[1416]].<ref name=brit/> Nakon [[Trinaestgodišnji rat (1454–1466)|Trinaestgodišnjeg rata]] i sklapanja [[Mirovni ugovor|Mirovni sporazuma]] u [[Toruń]]u [[1466]]. Stuhm je podpao pod [[Kraljevina Poljska (1385–1569)|Kraljevinu Poljsku]]. Od [[1772]]. je dio [[Kraljevina Pruska|Kraljevine Pruske]] u kojoj se nakon dolaska [[željeznica|željeznice]] [[1882]]., razvio kao [[industrija|industrijski]] gradić.<ref name=brit/> Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] - [[1920]]. održan je [[plebiscit]] u kom je većina odlučila za ostanak u [[Weimarska Republika|Njemačkoj]]. ''Stuhm'' je tek nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], od [[1945]]. postao dio [[Narodna Republika Poljska|Narodne Republike Poljske]].<ref name=brit>{{cite web | url =https://encyklopedia.pwn.pl/haslo/Sztum;3983523.html | title =''Sztum'' | accessdate =12.05. 2021. | language=poljski | publisher=Encyklopedia PWN}}</ref> == Znamenitosti == Najveće znamenitosti Sztuma su grada je [[zamak]] iz [[14. vijek]]a (restauriran u [[15. vijek|15]]. i [[19. vijek]]u) i [[crkva]] sa početka [[17. vijek]]a.<ref name=brit/> == Privreda == Sztum je grad [[metalurgija|metalne]], [[prehrambena industrija|prehrambene]] i [[drvna industrija|drvne industrije]], poznat po velikom [[zatvor]]u.<ref name=brit/> == Pobratimski gradovi == Sztum ima [[ugovor]]e o partnerstvu sa slijedećim gradovima;<ref name=par>{{cite web |url=https://sztum.pl/partnerzy-europejscy.html |title =Partnerzy europejscy |publisher =Sztum |language =poljski |accessdate =12.05. 2021}}</ref> * {{flagicon|Njemačka}} [[Ritterhude]], [[Njemačka]] * {{flagicon|Francuska}} [[Val-de-Reuil]], [[Francuska]] * {{flagicon|Rusija}} [[Polesk]] [[Rusija]] * {{flagicon|Litvanija}} [[Kupiškis]], [[Litvanija]] == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Sztum}} * [https://sztum.pl/ ''Sztum'' (službene stranice)] {{pl icon}} [[Kategorija:Gradovi u Poljskoj]] 8bl248b59ndzgq3q2l5e6ins3z6kzew 0 4668986 42690889 42599918 2026-09-22T06:35:48Z Zavičajac 76707 42690889 wikitext text/x-wiki {{UNESCO-nematerijalna svjetska baština |ime baštine = Zmijanjski vez |slika = Zmijanje embroidery in BL store.jpg |godina = 2014. |regija = Evropa |id = 00990 |ugroženost = |poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/zmijanje-embroidery-00990 |država = {{flag|Bosna i Hercegovina}} }} '''Zmijanjski vez''' je kulturna baština na području [[Zmijanje|Zmijanja]] između [[Banja Luka|Banja Luke]], [[Ključ]]a, [[Ribnik]]a i [[Mrkonjić Grad]]a, [[Republika Srpska]], [[Bosna i Hercegovina]]. Ovaj tradicionalni vez se koristi za ukrašavanje ženske odjeće i domaćinstva, uključujući vjenčanice, marame, haljine i posteljine i jedan je od najspecifičnijih i najkarakterističnijih vezova sa prostora Bosne i Hercegovine.<ref name="Zmvez">{{Cite web |title=Zmijanjski vez na listi UNESCO - Državna komisija za saradnju sa UNESCO-m |url=http://unescobih.mcp.gov.ba/konkursi/?id=14556 |access-date=2021-09-05 |archive-date=2021-09-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210903210758/http://unescobih.mcp.gov.ba/konkursi/?id=14556 }}</ref> Na 9. zasjedanju Međuvladine komisije za očuvanje nematerijalne baštine 6. novembra 2014. u [[Pariz]]u, zahvaljujući svojim karakteristikama i specifičnostima, Zmijanjski vez je zajedno sa 18 novih dobara upisan na [[UNESCO]]-vu reprezentativnu listu [[Nematerijalna kulturna baština|nematerijalne kulturne baštine]].<ref name="UNESCO">[https://ich.unesco.org/en/news/eighteen-new-elements-inscribed-on-the-representative-list-00108 Osamnaest dobara upisano na Reprezentativnu listu - unesco.org/en]{{en}}</ref> To je upis prvog kulturnog dobra iz Bosne i Hercegovine na ovu listu.<ref>{{Cite web |url=http://muzejibtuzla.podkonac.org/2017/06/15/zahvaljujuci-svojim-karakteristikama-i-specificnosti-zmijanjski-vez-je-26-nove/ |title=Muzej Istočne Bosne Tuzla - Zahvaljujući svojim karakteristikama i specifičnosti, Zmijanjski vez je 26. nove… |access-date=2021-09-05 |archive-date=2021-03-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210309153426/https://maxcdn.bootstrapcdn.com/font-awesome/4.5.0/css/font-awesome.min.css?ver=4.5.0 |url-status=dead }}</ref> Time je Zmijanjski vez postao dio svjetskog kulturnog nasljeđa.<ref name="UNES">[https://ich.unesco.org/en/lists - pregled UNESCO nematerijalne kulturne baštine - unesco.org/en]{{en}}</ref> Nominaciju je pripremio odjel za nematerijalno kulturno nasljeđe [[Muzej Republike Srpske|Muzeja Republike Srpske]]. == Historija == Predio između Banje Luke i Mrkonjić Grada pripadao je [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|srednjovjekovnoj]] župi [[Zemljanik]], u sastavu [[Donji Kraji|Donjih Krajeva]]. Župa Zemljanik se spominje u povelji bosanskog bana [[Prijezda II|Prijezde II]] iz 1287. godine.<ref name="Zemljanik">{{Cite web |url=http://www.mrkonjic-grad.com/doc.asp?id=2815&tip=11 |title=Župa Zemljanik i stara nahija Zmijanje |work=mrkonjic-grad.com |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> Ova župa je tada predstavljala sjeverozapadni dio srednjovjekovne bosanske države. Padom pod [[Bosna i Hercegovina u Osmanlijskom Carstvu|osmansku vlast]] 1528. na području Zemljanika nastaje nahija [[Zmijanje]]. Njeno ime prvi put se spominje u popisnim defterima 1541. Stanovništvo se od vajkada bavilo [[stočarstvo]]m, prvenstveno [[Ovca|ovčarstvom]]. Zmijanjci su uživali određenu autonomiju na osnovu [[Martolozi|martološke]] službe i imali su status filuridžija. Periferijom Zmijanja je prošao poznati putopisac [[Benedikt Kuripešić]] i zapisao da ovdje „stanuje mnogo martolosa i ovčara”.<ref name="Zmijanje">[https://www.poreklo.rs/2014/07/13/zmijanje-zmijanjci/comment-page-1/?lang=cir&script=lat Miodrag M. Vulin: Zmijanje i Zmijanjci - www.poreklo.rs]</ref> == Karakteristike == Glavna karakteristika veza je ručni rad plavim nitima biljn0g porijekla i improvizovani geometrijski oblici nastali upotrebom krstića kao osnovnih elemenata. Bogatstvo i varijacije izvezenih dizajna određuju društveni status seoskih žena. Materijal na kojem je rađen vez doživlјavao je transformaciju, ali je vez i dalјe zadržavao autentične specifičnosti. Prvo se vezlo na [[Konoplja|konoplјinim]] i [[lan]]enim platnima, zatim na [[Pamuk|pamučnim]], a danas se ovaj vez prezentuje i na savremenim industrijskim tkaninama. Bogatstvo šara i oblika, od krsta, jabuke i grane, cvjetova i drugih oblika predstavlјaju pravu riznicu izraza i značenja: sreća u porodici, dobro zdravlјe, zdravo potomstvo i slično. Djevojke sa Zmijanja ukrašavale su svoje nošnje što bogatijim vezom, kako bi pokazale da su spremne za udaju. Motiv kola u obliku romba najčešće se uočava u Zmijanjskom vezu. Veliki je broj kombinacija kola sa sitnijim motivima. Vez sadrži snažnu simboliku koja se prenosi generacijama, te promoviše kreativnost, društvenu jednakost, poštovanje različitosti, kreativnosti i neverbalnu komunikaciju. On također ima i sentimentalnu i emocionalnu vrijednost, posebno za raseljeno stanovništvo koje koristi šarene, vezene haljine kao izraz nacionalnog i lokalnog identiteta i ponosa. Vez povezuje zajedno mnogo elemenata kulturne baštine, kao što su muzika, rituali, usmena tradicija, rukotvorine i simbolika.<ref>[http://zmijanje.com/lat/ovezu.html Zmijanjski vez - zmijanje.com/]</ref> == Literatura == * [[Vladislav Skarić]] - Župa Zemljanik i stara nahija Zmijanje, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XLIX, sv. 1, Sarajevo, 1937, 37-53. == Reference == {{reference|2}} {{Commonscat|Zmijanje embroidery}} {{Portal|Bosna i Hercegovina}} [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Bosni i Hercegovini|Z]] [[Kategorija:Banja Luka]] [[Kategorija:Mrkonjić Grad]] bzxqh4sl2jfk1vbfgksnceo5fa82u8x 0 4670698 42690904 42417677 2026-09-22T07:45:07Z ~2026-47488-30 388646 42690904 wikitext text/x-wiki {{Organizacija | name= Sokolski pokret | image= Historical_flag_of_Sokol_(1938).svg | size =300px | caption= | image_border= | map = | msize = | mcaption= | moto = | zvanični_naziv = | osnivanje= [[16. februar]] [[1862]]. | prestanak_rada= | tip = | sedište = [[Prag]], [[Češka]] | ogranci = | članstvo= | predsednik =Hana Moučková | jezik= | područje_bavljenja =[[sport]] i [[kultura]] | članovi/ce = | budžet = | članica = | website =[https://sokol.eu/ Sokol] }} '''Sokolski pokret''' bio je a i danas je masovna [[sport]]ska [[organizacija]] [https://sh.wiktionary.org/wiki/fiskultura#Srpskohrvatski ''fiskulturni] pokret'' koji je se u drugoj polovici [[19. vijek]]a raširio po [[slaveni|slavenskim]] zemljama [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. == Historija == Sokol je nastao u vrijeme kad su ublažene prilike u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]], pa su osnivane razne [[kultura|kulturno]]-[[patriotizam|patriotske]] [[organizacija|organizacije]] i [[udruženje|udruženja]].<ref name=brit/> Osnivačka [[skupština]] održana je [[16. februar]] [[1862]]. u [[Prag]]u, za [[starosta|starostu]] je izabran Jindřich Fügner, a za njegovog zamjenika [[Miroslav Tyrš]] (kasniji najuspješniji [[starosta]]).<ref name=brit>{{cite web |url=https://sokol.eu/historie-sokola-pamatky |title =Historie Sokola |publisher =Sokol |language =češki |accessdate =20.01.2022}}</ref> Pioniri tog pokreta bili su iz redova [[česi|češkog]] [[liberalizam|liberalnog]] [[Građanin|građanstva]] koji su se protivili [[germanizacija|germanizaciji]] i tražili veća prava [[slaveni|slavenskih naroda]] naroda u okviru [[Austro-Ugarska|Monarhije]]. Glavni principi sokolstva bila su svestranost, estetski i ''prirodni odgoj'', dobrovoljnost i bratstvo među članovima.<ref name=lex/> [[datoteka:Sokol_sport_costumes.jpg|thumb|left|240px|Sokoli spremni za vježbu]] Sokol je naglašavao masovno bavljene [[sport]]om i [[gimnastika|gimnastikom]] kao sredstvo za promoviranje [[Kolektivizam|kolektivnog]] duha i tjelesne kondicije.<ref name=to/> Kao ideal za kojim teži isticao je [[Antička Grčka|Antičku Grčku]], ali je njegov stvarni uzor bilo [[Nijemci|njemačko]] [[udruženje]] [[Turnverein]], osnovano u [[Berlin]]u [[1811]]., masovni pokret koji je pored [[sport]]a i fizičke spremnosti, imao i snažnu [[nacionalizam|nacionalističku]] notu.<ref name=de>{{cite web |url=https://www.britannica.com/sports/turnverein |title =Turnverein German association of gymnasts |publisher =Encyclopaedia Britannica |language =engleski |accessdate =20.01.2022}}</ref> Vježbe u Sokolu započele su već u [[mart]]u [[1862]]. Program treninga je već tada bio vrlo progresivan – uz jednostavne vježbe, članovi su se fokusirali i na borbene discipline ([[mačevanje]], [[dizanje utega]], [[hrvanje]], [[Bacanje kugle|bacanje]] i sl.) i baznu [[atletika|atletiku]] ([[trčanje]] i [[Skok u vis|skakanje]]). U Sokolu je također vođen i bogat društveni i [[kultura|kulturni]] život. Održavana su brojna [[obrazovanje|edukativna]] predavanja, [[Koncert (muzička priredba)|koncerti]], [[teatar]]ske i [[Lutkarstvo|lutkarske]] priredbe, [[ples|balovi]] i zabave.<ref name=brit/> Vježbe su bile podjeljene u četiri glavne skupine: *a) vježbe bez rekvizita i bez pomoći drugih, *b) vježbe sa rekvizitima, *c) vježbe u grupama, *d) vježbe sa otporom partnera Najbolji rezultati ostvareni u vježbama sa rekvizitima i [[Kolektivizam|kolektivnim]] vježbama ([[slet]]ovima), kojima se poklanjala posebna pažnja.<ref name=lex/> Sokolska društva bila su povezana u [[župa|župe]] i [[nacija|nacionalne]] saveze (''Savez čeških sokolskih društava'' - [[1889]].), i na kraju u ''Slavenski sokolski savez'' [[1908]]. u [[Prag]]u.<ref name=lex/> Rad Sokola zabranjen je za vrijeme [[Njemačka okupacija Čehoslovačke|nacističke okupacije]], Sokolski pokret je oživljen [[1945]]., ali su ga [[Komunizam|komunistički]] lideri ponovno zabranili [[1948]]. zbog poistovjećivanja sa [[Česi|češkim]] [[nacionalizam|nacionalizmom]].<ref name=to/> Pokret je ponovno oživljen nakon pada [[Čehoslovačka Socijalistička Republika|socijalističkog režima]] početkom [[1990-e|1990-ih]]. Prvi masovni [[slet]] nakon zabrane iz [[1948]]. održan je u [[Prag]]u [[1994]]. na njemu je nastupilo više od 20.000 sudionika.<ref name=to/> Filijale orginalnog [[Česi|češkog]] udruženja izvan [[slaveni|slavenskih]] zemalja formirali su [[emigracija|emigranti]], takvi su bili; [[Česi|češki]] - ''Američki sokol'', osnovan [[1865]]. (kasnije poznat kao ''Američka sokolska organizacija za obrazovanje i fizičku kulturu'' i [[slovaci|slovački]] ''Sokol U.S.A''. Ta su društva kombinirala [[gimnastika|gimnastiku]] i [https://sh.wiktionary.org/wiki/fiskultura#Srpskohrvatski fiskulturu] sa [[društvo|društvenim]], [[obrazovanje|obrazovnim]] i [[Kolektivizam|kolektivnim]] aktivnostima.<ref name=to>{{cite web |url=https://www.britannica.com/topic/Sokol-gymnastic-society |title =Sokol gymnastic society |publisher =Encyclopaedia Britannica |language =engleski |accessdate =20.01.2022}}</ref> === Zlatne godine === [[datoteka:Slet1920.jpg|thumb|right|300px|Sokolski [[slet]] u [[Prag]]u [[1920]].]] Zlatni period Sokolske organizacije bilo je vrijeme [[Prva Čehoslovačka Republika|Prve Čehoslovačke Republike]], tada je svaki 15 građanin bio je član Sokola, a ukupan broj približio se [[milion]]u.<ref name=brit/> Za potrebe ''VIII. Svesokolskog sleta'' [[1926]]. podignut je najveći [[stadion]] na svijetu [[Strahovsky stadion|Strahov]] velik kao 9 [[nogomet]]na, koji je kad kompletno dovršen mogao primiti 250 000 ljudi.<ref name=stadion>{{cite web |url=https://www.kudyznudy.cz/ceska-nej/sportovni/strahovsky-stadion-v-praze |title =Strahovský stadion v Praze – největší stadion v České republice i na světě |publisher =Kudyznudy. |language =češki |accessdate =20.01.2022}}</ref> Sokol je jedna od rijetkih [[Češka|čeških]] organizacija koja je naišla na širi odjek izvan [[granica]]. Ubrzo nakon [[Češka|čeških]] uslijedilo je osnivanje sokolskih organizacija od [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]], [[Kongresna Poljska|Kongresne Poljske]], [[Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Kraljevine Hrvatske]], [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]], [[Kranjska|Kranjske]], [[Štajerska|Štajerske]], [[Njemačko Carstvo|Njemačkog Carstva]], do brojnih drugih zemalja. U [[Međuratni period|međuratnom periodu]] čak je postojala je i jaka sokolska organizacija na [[Zelenortski otoci|Zelenortskim otocima]].<ref name=int/> == Sokolski pokret danas == Nakon obnove Sokola u [[Čehoslovačka|Čehoslovačkoj]] [[1990]]., obnovljeni su međusobni kontakti sa organizacijama u inozemstvu, ta suradnja rezultirala je osnivanjem ''Svjetskog sokolskog saveza'', koji je registriran [[1994]].<ref name=int/> Danas Svjetska Sokolska Organizacija okuplja 13 Sokolskih organizacija iz 18 [[država]] [[svijet]]a<ref name=int>{{cite web |url=https://sokol.eu/sokol-v-zahranici |title =Sokol v zahraničí |publisher =Sokol |language =češki |accessdate =20.01.2022}}</ref> od [[Češka|Češke]], [[Slovačka|Slovačke]], [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]], [[Australija|Australije]], [[Kanada|Kanade]], [[Srbija|Srbije]], [[Slovenija|Slovenije]], [[Poljska|Poljske]], [[Švicarska|Švicarske]], [[UK|Ujedinjenog Kraljevstva]], [[Francuska|Francuske]], [[Austrija|Austrije]], [[Njemačka|Njemačke]], [[Švedska|Švedske]] do [[Kanarski otoci|Kanarskih otoka]] u [[Španjolska|Španjolskoj]].<ref name=dan>{{cite web |url=https://world-sokol.eu/en/directory/ |title =Directory |publisher =World Sokol |language =engleski |accessdate =20.01.2022}}</ref> == Sokolstvo po [[Južni Slaveni|južnoslavenskim]] zemljama == === Sokolstvo u [[Kranjska|Kranjskoj]] === Prvo [[Slovenija|slovensko]] sokolsko društvo ''Južni Sokol'' osnovano je svega godinu dana nakon [[Češka|češkog]] u [[Oktobar|oktobru]] [[1863]].<ref name=slo2>{{cite web |url=https://sokolska-zveza.si/sokolstvo/zgodovina/ |title =Zgodovina |publisher =Sokolska Zveza |language =slovenski |accessdate =20.01.2022}}</ref> Ali je ''Slovenski sokolski savez'' osnovan tek u [[oktobar|oktobru]] [[1905]].<ref name=slo/> Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] u [[Ljubljana|Ljubljani]] je [[1919]]. održan prvi ''Jugoslavenski sokolarski slet''.<ref name=mak/> Prije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Savez je okupljao oko 60 000 članova.<ref name=slo/> Nakon [[Drugi svjetski rat|rata]] je raspušten, a sva njegova imovina data je [[JSD Partizan|Sportskom društvu Partizan]].<ref name=slo2/> ==== Sokolstvo u [[Slovenija|Sloveniji]] danas==== Slovenski sokolski savez obnovljen je [[1995]]., a sadašnja [[starosta]] je Viktorija Pečnikar Oblak.<ref name=slo>{{cite web |url=https://sokolska-zveza.si/o-zvezi/ |title =O zvezi |publisher =Sokolska Zveza |language =slovenski |accessdate =20.01.2022}}</ref> === Sokolstvo u [[Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji]] === [[datoteka:Трстенички соколи на слету у Загребу, 1934. године.jpg|thumb|right|300px|[[Slet]] u [[Zagreb]]u [[1934]].]] Hrvatski sokol osnovan je [[1874]]. u [[Zagreb]]u. Prvi trener bio je Friedrich Miroslav Singer.<ref name=lex/> Društva Hrvatskoga sokola osnovana su i u drugim [[grad]]ovima: [[1877]]. u [[Varaždin]]u, [[1884]]. u [[Bjelovar]]u i [[Krapina|Krapini]], [[1885]]. u [[Zadar|Zadru]], [[Karlovac|Karlovcu]] i [[Vukovar]]u, [[1887]]. u [[Koprivnica|Koprivnici]], [[1889]]. u [[Ogulin]]u, [[1893]]. u [[Split]]u.<ref name=lex/> Prvo javno međusokolsko natjecanje održano je [[1878]]. u [[Zagreb]]u.<ref name=lex/> Pod vodstvom [[Česi|Čeha]] Františeka Hochmana zagrebačka je sokolska organizacija preuzela brigu o nastavi [https://sh.wiktionary.org/wiki/fiskultura#Srpskohrvatski fiskulture] u svim [[škola]]ma u [[Zagreb]]u, a [[1883]]. je otvorena [[zgrada]] Hrvatskoga sokola.<ref name=lex/> Pored fiskulturnog odjela postojali su i drugi odjeli u kojima se bavilo pojedinim [[sport]]skim granama od; [[Biciklizam|biciklizma]], [[Mačevanje|mačevanja]], [[hrvanje|hrvanja]], [[Jahanje|jahanja]], do [[nogomet]]a i drugih sportova. Pored tog društva su se bavila i [[obrazovanje]]m, [[Kultura|kulturom]] i [[Umjetnost|umjetnošću]] pa su osnivali [[orkestar|orkestri]], [[Pevački hor|zborovi]], [[teatar]]ske družine. [[Obrazovanje|Obrazovni]] odjel organizirao je predavanja, zabave, proslave i izlete.<ref name=lex/> Hrvatski sokol bavio se i [[Izdavačka kuća|izdavaštvom]], prvi [[časopis]] izdao je [[1878]]., a od [[1903]]. je izlazio Sokol (kasniji Hrvatski sokol).<ref name=lex/> Sokolaši su se dijelili na podmladak (do 14 godina), naraštaj (15 - 18 god.) te na članove i članice. Osnivačka skupština Saveza hrvatskih sokolskih društava održana je [[1904]]. u [[Sušak]]u. Za prvoga [[starosta|starostu]] ([[predsjednik]]a) bio je izabran [[književnik]] [[Stjepan Miletić]].<ref name=lex/> Do [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] u Hrvatskoj je djelovalo 168 sokolskih organizacija, uz 20 u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] i 25 među [[SAD|američkim]] [[emigracija|iseljenicima]], koje su ukupno imale 15 000 članova.<ref name=lex/> Prvi svesokolski slet održan je [[1906]]. u [[Zagreb]]u, pored hrvatskih sudjelovali su i sokolaši iz [[češka|Češke]], [[Malopoljska|Malopoljske]], [[Kneževina Bugarska|Kneževine Bugarske]] i [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]].<ref name=lex/> === Sokolstvo u [[Kraljevina Srbija|Kraljevini Srbiji]] i [[Vojvodina|Vojvodini]]=== [[datoteka:Sokol_society_"Dušan_the_Mighty",_Kragujevac,_1910.jpg|thumb|left|240px|Sokolsko društvo ''Dušan Silni'' iz [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1910]].]] Prvo sokolsko društvo osnovano je [[Beograd]]u [[1891]]. pod imenom ''Beogradsko gimnastičko društvo Soko''. U [[Vojvodina|Vojvodini]] je ''Srpski Soko'' osnovan [[1904]]. u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]], a već [[1905]]. osnovana je ''Srpska Sokolska Župa Fruškogorska''.<ref name=srb/> Nakon ujedinjenja društava ''Soko'' i ''Dušan Silni'', u jedinstveni ''Savez sokolskih društava Dušan Silni'' [[1910]]., uz pomoć [[Česi|čeških]] trenera osnovana su brojna društva u svim većim gradovima Srbije.<ref name=srb/> ==== Sokolstvo u [[Srbija|Srbiji]] danas==== ''Sokolska Župa Beograd'' obnovljena je [[1995]]., iste godine obnovljen je i časopis ''Oko sokolovo'', а tri godina kasnije [[1998]]. osnovan je ''Savez Soko Srbije'' (оd [[2017]]. ''Sokolski savez Srbije'').<ref name=srb/><ref name=srb>{{cite web |url=https://sokolskisavezsrbije.rs/php/%d0%b8%d1%81%d1%82%d0%be%d1%80%d0%b8%d1%98%d0%b0%d1%82/ |title =Историјат |publisher =Sokolski savez Srbije |language =srpski |accessdate =20.01.2022}}</ref> === Sokolstvo u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] === Prvo sokolsko društvo osnovano je pod utjecajem iz [[Hrvatska|Hrvatske]] u [[Mostar]]u [[1895]]. pod imenom ''Koturaško-Gombalački klub Sokol'', [[1900]]. osnovan je ''Koturaški klub Sokol'' u [[Sarajevo|Sarajevu]], [[1902]]. promjenio je ime po uzoru na [[mostar]]ce u ''Koturaško-Gombalački klub Sokol'', a od [[1906]]. se zove ''Hrvatski Sokol''.<ref name=bh>{{cite web |url =http://www.infobiro.ba/article/849780 |title =O 20godišnjici Hrvatskog Sokolstva u Bosni i Hercegovini |publisher =Infobiro |language =hrvatski |accessdate =20.01.2022 |archive-date =2022-01-23 |archive-url =https://web.archive.org/web/20220123195911/http://www.infobiro.ba/article/849780 }}</ref> Pod utjecajem iz [[Kraljevina Srbija|Srbije]] u [[Tuzla|Tuzli]] je osnovan ''Srpski Soko'' [[1908]].<ref name=mak/> [[Musliman]]i su [[Mostar]]u osnovali ''Muslimanski Soko'' [[1909]]., a u [[Sarajevo|Sarajevu]] je ''Muslimanski Soko'' osnovan [[1911]].<ref name=mu>{{cite web |url=http://www.koreni.rs/sokoli-muslimani-u-bosni-i-hercegovini/ |title =Sokoli muslimani u Bosni i Hercegovini |publisher =Koreni |language =srpskohrvatski |accessdate =20.01.2022}}</ref> === Sokolstvo u [[Sjeverna Makedonija|Makedoniji]] === U tadašnjoj Južnoj Srbiji prvo sokolsko društvo ''Dušan Silni'' osnovano je u [[Skopje|Skopju]] [[1908]].<ref name=mak>{{cite web |url=http://www.rastko.rs/istorija/sokoli/mstojic-sokoli.pdf |title = Визуална култура Сокола |publisher =Филозофски факултет Београд |author =Марија Благојевиќ |language =srpski |accessdate =20.01.2022}}</ref> a drugo u [[Kumanovo|Kumanovu]] [[1909]].<ref name=mke>{{cite web |url =https://www.macedonism.org/%D0%9C%D0%B0%D0%BA%D0%B5%D0%B4%D0%BE%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%B0-%D0%95%D0%BD%D1%86%D0%B8%D0%BA%D0%BB%D0%BE%D0%BF%D0%B5%D0%B4%D0%B8%D1%98%D0%B0/%D1%81%D0%BE%D0%BA%D0%BE%D0%BB/index.html |title =Сокол |publisher =Македонска-Енциклопедија |language =makedonski |accessdate =20.01.2022 |archive-date =2022-01-23 |archive-url =https://web.archive.org/web/20220123195912/https://www.macedonism.org/%D0%9C%D0%B0%D0%BA%D0%B5%D0%B4%D0%BE%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%B0-%D0%95%D0%BD%D1%86%D0%B8%D0%BA%D0%BB%D0%BE%D0%BF%D0%B5%D0%B4%D0%B8%D1%98%D0%B0/%D1%81%D0%BE%D0%BA%D0%BE%D0%BB/index.html }}</ref> === Sokolstvo u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] === Prvo sokolsko društvo osnovano je u [[Cetinje|Cetinju]] [[1906]].<ref name=mak/> === Sokolstvo u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]] === ''Sokolski savez Srba, Hrvata i Slovenaca'' osnovan je [[1919]]. u [[Novi Sad|Novom Sadu]], a već [[1920]]. je prezvan u ''Jugoslavenski sokolski savez''<ref name=lex/> pod motom - Jedna država jedan narod jedno sokolstvo.<ref name=srb/> Zbog nezadovoljstva stanjem u jedinstvenoj organizaciji - ''Hrvatski sokol'' se [[1922]]. ponovno osamostalio. Najveća manifestacija koju je organizirao bio je ''III Hrvatski svesokolskog slet'' - [[1925]]. u [[Zagreb]]u. Na kraju je u [[Park Maksimir|Parku Maksimir]] podignuta [[mogila]] od [[tlo|zemlje]] donešene iz različitih hrvatskih krajeva.<ref name=lex/> Nakon zavođenja [[Šestojanuarska diktatura|Šestojanuarske diktature]] [[1929]]., i proglašenja [[unitarizam|unitarne]] [[Kraljevina|Kraljevine Jugoslavije]]<ref name=srb/> i [[dekret]]a o raspuštanju organizacija sa nacionalnim predznakom i osnivanja ''Sokola Kraljevine Jugoslavije'' [[1929]]., te postavljanja [[prestolonasljednik]]a [[Petar II Karađorđević|Petra]] za [[starosta|starostu]], Hrvatski sokolski savez održao je posljednju sjednicu na kojoj je odlučeno da se neće pristupiti novoj organizaciji te da se sva društva raspuste.<ref name=lex>{{cite web |url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57005 |title =Sokol |publisher =Hrvatska enciklopedija LZMK |language =hrvatski |accessdate =20.01.2022}}</ref> ''Sokol Kraljevine Jugoslavije'' je početkom [[1940]] imao oko 350.000 članova.<ref name=srb/> == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Sokol (gymnastics movement)}} * [https://sokol.eu/ ''Sokol''] {{cs icon}} {{Panslavizam}} [[Kategorija:Panslavizam]] [[Kategorija:Međunarodne sportske organizacije]] [[Kategorija:Sportske organizacije]] m32fukga19f50vpp4u8no0x33kez3ij 0 4674064 42690943 42684302 2026-09-22T09:35:37Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42690943 wikitext text/x-wiki [[File:Grd3.jpg|mini|desno|Stećak u obliku ploče župana Grdeše, sa natpisom iz 1180. god.]] '''Epitafi na stećcima''', uz [[Oblici stećaka|oblike]] i [[Ukrašavanje stećaka|ukrase]], najznačajniji su faktor naučne i umjetničke vrijednosti [[Stećci|stećaka]]. Imaju svoje paleografske, jezičke, likovne i historijsko-dokumentarne vrijednosti. [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|Bosanski]] i [[Zahumlje|humski]] epitafi svoj su procvat doživjeli u 14. i 15. stoljeću, što se podudara sa političkim i ekonomskim jačanjem srednjovjekovne bosanske države. Dio su šire tradicije grobne epigrafije i čine dio [[Kršćanstvo|kršćanske]] epigrafije [[Evropa|evropskoga]] srednjovjekovlja.<ref name="Vego">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/doc/66934033/Marko-Vego-Zbornik-srednjovjekovnih-natpisa-Bosne-i-Hercegovine-I |title= Marko Vego: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine. |work= Sarajevo: Izdanje Zemaljskog muzeja, knjiga III, 1964 |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> Dok je podizanje nadgrobnog spomenika – stećka trebalo pokojniku osigurati vječni dom, epitaf je trebao očuvati pokojnikov identitet. Epitafi su sačuvali imena, uglavnom istorijski nepoznatih osoba, koje su spašene od zaborava. Tako je opstanak imena ili identiteta povezan s kulturom sjećanja, a epitaf, kao jedan od njenih instrumenata, u tome je odigrao značajnu ulogu. Sačuvali su brojna životna iskustva, narodnu filozofiju te izvorni narodni jezik dajući tako svoj originalni doprinos kultu štovanja mrtvih kao obliku kulture sjećanja koja je univerzalna i nadilazi sve vremenske periode.<ref name="Azra">{{Cite web |url= https://hrcak.srce.hr/file/321350 |title= Azra Begović - Kult posmrtne memorije: epitafi na stećcima |work= Pro tempore - Časopis studenata povijesti, Godina XIII, broj 13, 2018. |accessdate= 31. 8. 2022 |archive-date= 2022-10-04 |archive-url= https://web.archive.org/web/20221004080637/https://hrcak.srce.hr/file/321350 |url-status= dead }}</ref> Nadgrobni natpisi kojih je prema evidencijama do danas zabilježeno oko četiri stotine od čega se u BiH nalazi 85%, a najzastupljeniji su na području današnje Hercegovine. Najveći je broj epitafa pisan bosančicom, bosanskom ćirilicom. Svaki od tih natpisa ima ustaljeni obrazac ili shemu po kojoj je napisan. Natpisi na stećcima donose informacije o životu i smrti srednjovjekovnog bosanskog čovjeka, o stanju između njega i gospodara, o kultu zemlje i značaju borbe za državu.<ref name="Nermina">{{Cite web |url= https://dunjalucar.wordpress.com/2022/10/08/zivot-i-smrt-srednjovjekovnog-bosanskog-covjeka-zapisani-na-steccima/ |title=Nermana Arnautović -Život i smrt srednjovjekovnog bosanskog čovjeka zapisani na stećcima |work= Dunjalučar: Magazin za filozofiju, kulturu i umjetnost |accessdate= 9. 2. 2024}}</ref> == Pismo == [[Epitaf]]i na stećcima/nadgrobnim spomenicima predstavljaju i jedan vid originalnog stvaralaštva u srednjovjekovnoj bosanskoj pismenosti i idu u sami vrh [[Južni Slaveni|južnoslavenske]] epigrafike. Pisani su isključivo [[Ćirilica|ćirilicom]] i narodnim jezikom. Vremenom su korišteni razni nazivi za to pismo. Danas se smatra da ga je najbolje zvati bosanska epigrafska ćirilica ili bosanska lapidarna ćirilica, a opravdan je, prvenstveno zbog praktičnosti i naziv [[bosančica]]. To je pismo varijanta južnoslavenske ćirilice sa posebnim bosanskim osobinama.<ref name="Bešlagić">{{Cite web |url= https://archive.org/stream/SefikBeslagicStecciKataloskoTopografskiPregled/Sefik%20Beslagic,%20Stecci%20-%20katalosko-topografski%20pregled_djvu.txt |title=Šefik Bešlagić: STEĆCI, KATALOŠKO-TOPOGRAFSKI PREGLED |work= Sarajevo: Veselin Masleša, 1971 |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> Natpise karekteriše živ narodni jezik i ikavsko nariječje dok se tek pri kraju vremena stećaka pojavilo ijekavsko nariječje.<ref name="Baranka"/> == Stvaraoci == {{Glavni|Izrada stećaka}} [[Izrada stećaka|Stvaraoci stećaka]] i epitafa bili su: * kovač, majstor-umjetnik koji je klesao (sjekao) stećke. Jedan broj hercegovačkih klesara učio je zanat u primorskim gradovima, prvenstveno u Dubrovniku, dok su onda bosanski klesari učili od njih. Zabilježeno je i da su majstori iz Dubrovnika i primorja radili u Bosni. * dijak (pisar), osoba koja je sastavljala tekst epitafa. Dijaci se smatraju glavnim nosiocima pismenosti u srednjovjekovnoj Bosni i Humu i poticali su iz redova sveštenstva i vlastele. Javljali su se kao pisari (crkvenih) knjiga, u službi bosanskih banova i vlastele te kao dijaci epitafa.<ref name="Baranka"/> Još uvijek nije jasno je li epitaf urezivao dijak ili je on samo sastavljao predložak teksta na temelju kojega je to činio kovač. Činjenica je da se u epitafima pojavljuju imena kako kovača tako i dijaka, što navodi na zaključak da su dijaci ipak bili ti koji su urezivali tekst na nadgrobni spomenik pokojnika.<ref name="Basler">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/document/267288103/Kulturna-Istorija-Bosne-i-Hercegovine |title= Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE |work= Veselin Masleša, Sarajevo, 1966 |accessdate= 9. 2. 2019}}</ref> == Podjela epitafa == Epitafi na stećcima su prava riznica danas zaboravljenih srednjovjekovnih riječi i izraza koji su bili produkt čistog narodnog izražaja. [[Dubravko Lovrenović]] podijelio je epitafe na: === Epitafi s vjerskim formulama === Ovi epitafi s vjerskim formulama najčešće sadrže – ''Va ime Otca i Sina i Svetoga Duha'', a ispred je znak krsta što dovodi do zaključka da su ispod stećaka zakopavani [[Hrišćanstvo|kršćani]].<ref name="Baranka">{{Cite web |url= https://hrcak.srce.hr/file/77151 |title= Branka Purgarić-Kužić - Dosadašnja istraživanja o stećcima |work= Radovi za hrvatsku povijest, Zagreb, 1995 |accessdate= 9. 2. 2019 |archive-date= 2022-06-17 |archive-url= https://web.archive.org/web/20220617222149/https://hrcak.srce.hr/file/77151 |url-status= dead }}</ref> :''SIE LEŽI MIHOIO GRAHOVČIĆ PRAVE VIRE RIMSKE KOI POČTENO HOĆAŠE I BOGU SE MOLJAŠE I DOBRU KNJIGU ZNAŠE.DAJ MU BOŽE DUŠI DA BUSDE SPASEN''. Znatan broj bosanskih i humskih epitafa u kojima se retrospektivno i prospektivno sjećanje, karakteristično za rimske epitafe, prožima sa srednjovjekovnim, izrazito kršćanskim epitafom. Primjer je epitaf gosta Milutina Crničanina: :''Va ime tvoje pričista trojice gospodina gosti Milutina bilig rodom Crničanin. Pogibe ino nego li milosti božiei. Žitie a žih u čast bosanske gospode i vlastele i od grčke gospode. A vse vidomo.'' Na osnovu epitafa dolazi se do zaključka da je Milutin Crničanin bio visoko svešteničko lice [[Crkva bosanska|Crkve bosanske]], da je svojevremeno uživao velik ugled među vlastelom te da je njegov život nasilno prekinut. Budući da epitaf počinje molitvenom formulom, u kojoj se spominju trojica gospodina, može se zaključiti da pripadnici Crkve bosanske nisu odbacivali dogmu o Svetom Trojstvu. Ako se uzme u obzir da se s Milutinom u vezu dovodi zvanje gosta te da se na njegovu stećku nalazi i prikaz čovjeka odjevenog u habit s užetom oko pojasa, dolazi se do zaključka da su i svešenici Crkve bosanske nosili habit kao i sveštenici katoličke i pravoslavne crkve [[File:Stecak Petra kristijanina Pluzine.png|mini|160px|lijevo|Stećak Petra Krstjanina - odnos seniora i njegovog štićenika - moralna poduka - životno iskustvo :''Bože, ја Petko krstjanin, beleg postavio za života, očekujući smrt u Sokolu, uz svog milog gospodina vojvodu Stjepana,'' :''da primi njegovu dušu i moli braću i družinu da mu prolazeći ne gaze grob.'' :''jer sam ja bio kao i vi, a vi ćete biti kao i ja smrtni.''<ref name="petko">[https://www.stecciwh.org/wp-content/uploads/2018/01/Management-Plan-MNE.pdf - MINISTRY OF CULTURE - Mr. Prof Branislav Micunovic, Minister: Stećci medieval tombstones - Menadžment plan- www.stecciwh.org, 15.3.2022]{{en}}</ref>]] === Epitafi s motivom junačke smrti === Epitafe s motivom junačke smrti i vjerne službe obično počinju formulom ''Ase (sije)'', tj. leži. Tema viteške smrti, odnosno vjerne službe svome gospodaru, susreće se u više epitafa. Smrt je često direktan rezultat služenja senioru, koji onda podiže spomenik svome vazalu. Duboko je ukorijenjena u srednjovjekovnoj evropskoj književnosti, a sama ideja viteštva predstavlja zapadnoevropski dvorski fenomen koji se proširio po čitavoj Evropi te se „uhvatio“ i na stećcima. U epitafima na stećcima striktno se naglašava hijerarhijski odnos između seniora i njegovog štićenika te se u ovom kontekstu mogu pratiti odnosi između vladara i visokog plemstva pa sve do sitne vlastele. Takav je stećak vojvode Miotoša na [[Nekropola Lađevine|nekropoli u Lađevinama]].<ref>[https://www.nekropola.ba/bs/epitafi-na-steccima Epitafi na stećcima - www.nekropola.ba]</ref> :''† Vь ime o(t)ca i s(i)na i sveto(ga) d(u)ha. Se leži vo(j)evoda Miotošь (sa) svo(j)imь (s)inomь Stěpkomь svomu g(ospo)d(i)nu Vlatku Vlađeviću konь (kod) nogu ko(j)i mu posluži živu a mrьtva pobiliži boži(jo)mь (p)omoćju i kneza Pavla milostiju. A i se(j) kopajte na pleme(ni)tomь! I pravi vo(j)evoda Miotošь: I mnogo ot (od) mo(j)e ruke na zeml(j)i bi, a ě (ja) ni ot (od) (j)e(d)ne i nikorь ne bi mrьt(a)vь neh ga ubit(i).''<ref name="anubih">{{Cite web |url= https://publications.anubih.ba/bitstream/handle/123456789/742/6.%20Halilovic%2C%20Z%2C%20Delalic%2C%20A..pdf?sequence=8&isAllowed=y |title= Zijad Halilović, Azra Delalić: Srednjovjekovni kameni spomenici u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovin |work= ANUBiH - Godišnjak, 2021 |accessdate= 9. 2. 2017 |archive-date= 2022-08-17 |archive-url= https://web.archive.org/web/20220817104138/https://publications.anubih.ba/bitstream/handle/123456789/742/6.%20Halilovic%2C%20Z%2C%20Delalic%2C%20A..pdf?sequence=8&isAllowed=y }}</ref>}} :''I MNOGO NA ZEMLJI BI (UBIJENO) A JA NI OT (JEDNE), I NIKOR OT MOJE RUKE NE BI MRTAV. NE(HTJE)H GA UBIT(I)''. :''DAVNO TI SAM LEGAO I VELE TI MI JE LEŽATI …'' :''I DA VISTE DA CETE UMRIJETI I VSI VI …'' :''U TOJ DOBA UMRIJEH, SVAKOMU ME BI ŽAO MOMU; DRUŽINO ŽALITE ME, MLAD SI SEGA SVITA OTIDOH, A JEDIN BIH U MAJKE.''<ref name="vikići">{{Cite web |url= https://vikici.ba/o-bosanskim-steccima-poruke-sa-stecaka/ |title= Bosanski stećci: Poruke sa stećaka |work= Vikići portal |accessdate= 9. 2. 2024}}</ref> Nije samo smrt u službi gospodara bila tema epitafa. Pojavljuju se i vrlo živopisna svjedočanstva o tragičnim događajima koji su doveli do smrti: :''A si krst Radoja Mrkšića. Stah Boga moleće i zla ne misleće i ubi me grom'' === Epitafi o plemenitoj baštini i porodici === Često se u epitafima naglašava da je pokojnik sahranjen na svojoj plemenitoj baštini. Time se potcrtava njegov približan rang, odnosno da je koliko-toliko bio nezavisan, slobodan i imućan u svom srednjovjekovnom životu.<ref name="epitafii">{{Cite web |url= https://www.fmks.gov.ba/download/zzs/1954/10-1954.pdf |title= Epitafi na stećcima |work= nekropola.ba |accessdate= 20. 8. 2024 |archive-date= 2024-08-14 |archive-url= https://web.archive.org/web/20240814184811/https://www.fmks.gov.ba/download/zzs/1954/10-1954.pdf |url-status= dead }}</ref>. Na taj način se iskazuje i težnja da vječni dom bude podignut na porodičnom groblju, na svojoj zemlji, uz najbližu rodbinu. Na nekropoli Jezero u selu [[Lipovice (Lopare)|Lipovice]] kod [[Stećci u Loparama|Lopara]] se nalazi jedan sljemenjak sa relativno dobro sačuvanim natpisom, koji transkriptovan glasi: :''Ase Leži (ovdje leži) Hotin Bogosalić na plemenitoj svojoj zemlji, postavi (spomenik) Radovan i Radovin, sina oba''<ref name="pribo">[https://www.priboj-majevica.com/majevica-istorija/ste%C4%87ci-majevice/ Srednjovjekovni Stećci na području Priboja - www.priboj-majevica.com, ]</ref> :''A SE LEŽI RADOSAV HERAKOVIĆ. OVO LEGOH NA SVOJOJ PLEMENITOJ GOLUBAČI, I DA JE LAKA BLAGA'' === Epitafi kratkog sadržaja === Epitafi kratkog sadržaja donose samo ime pokojnika i ime kovača i (ili) dijaka. Takav je i natpis iz Radimlje: :''A se kami na Vukcu na Pet[r]oviču. A se pisa Bolašin Bogačić''.<ref name="GM2015">{{cite journal |last1=Gurda |first1=Amela |last2=Matuh |first2=Gorana |date=2015 |title=Stećci u Bosni i Hercegovini: Kulturološki aspekti stanovništva |location=Sarajevo |language=Bosnian}}</ref> === Epitafi u kojima su sublimirana životna iskustva === Dosta natpisa u sebi sadrži filozofsko-religijsko-moralnu poruku ''ja sam bio kako vi jeste, a vi ćete biti kako jesam ja''. Kroz ovu frazu manifestira se moralna poruka da treba konstantno živjeti misleći na smrt. Natpis sa stećka [[Nekropole stećaka Trnovo|Nekropole Kaursko groblje u Prečanima]]: :''Ovdje leži Ivan na svojoj zemlji. Bratja i družino, žalite me! Ja sam bio k'o vi, a vi ćete biti k'o i ja. Napisao Radič'' Ivan Maršić iz zapadnog Huma, jednostavno i bez ironije, bilježi jednu gorku istinu o ljudskoj sudbini, što ju je na kraju svog života kao najdragocjenije iskustvo stekao, predajući ga u vidu poruke onima što dolaze poslije njega: :''Dugo na zemlji živjeh ja – osamdeset i osam ljeta. A ništa ne ponesoh!…''<ref name="ivanmaršić">{{Cite web|url= https://www.spiritofbosnia.org/bs/volume-2-no-1-2007-january/inscriptions-on-bosnian-medieval-tombstones-stecaks/ |title= O stećcima |work= Duh Bosne |accessdate= 20. 8. 2024}}</ref> === Biografija pokojnika === Za određene natpise se može kazati da predstavljaju malu biografiju pokojnika. U kratkim crtama sročen je njegov život sve do trenutka njegove smrti i podizanja stećka. Natpisi ovog tipa obično su nešto duži, često se u njima navode značajnije historijske ličnosti, a u sebi objedinjavaju više dijelova, koji se ogledaju u biografskim elementima pokojnika, porukama prolazniku ili posjetiocu groba i stećka. Najduži natpis je na [[Stećak Vignja Miloševića|stećku Vignja Miloševića]]. Ima ukupno 80 riječi, što je dosta više u odnosu na druge natpise na stećcima, ispisanih u 25 redova, i u svakom redu je 9 - 15 slova. Sva su slova lijepo izrađena i umjetnički povezana jedno s drugim. U transliteraciji glasi: :''+ Va ime ώ(t)ca i Sina i svet(a)go d(u)ha amin' se leži vign' milošević' služi banu s tipanu i kralu t(vart)ku i kralu dabiši i kralici grubi i krala ostoju i u to vrime doide (i) svadi se ostoja kral' s hercegom' i z bosn(o)m' i na ugre po(id)e ostoja to vrime mene vigna doide kon'čina i legoh' na svom' plemenitom' pod' kočerinom' i molu vas' nenast upaite na me ja s(a)m' bil' kakovi este vi ćete biti kako v' sam' ja''<ref name="viganj">{{Cite web|url= http://miruhbosne.com/kocerinska-ploca-i-stecci-svjedok-bosanske-drzavnosti-u-sirokom-brijegu/ |title= Kočerinska ploča i stećci: Svjedoci bosanske državnosti u Širokom Brijegu |work= Miruh Bosne |accessdate= 31. 8. 2022}}</ref>}} :''GOSPOJA RADACA, ŽUPANA NENCA CIHORICA KUCNICA A NEVJESTA ŽUPANA VRATKA I SLUGE DABIŽIVA … KCI ŽUPANA MILTJENA DRAŽIVOJEVICA''. (natpis iz Veličana kod Trebinja) === Interesantni natpisi na stećcima XIII i XIV st. === Natpis na stećku kaznaca Nespine? :''Ɣ (ʜ)мє вєʌьκо(гɑ) κɑʒɴьцɑ ɴєсьпʜɴє Б ьтɑ поʒʜдɑ Бѣʌоκɑ κɑʒɴьцɑ ɴєсьпʜɴƔ свогɑ господʜɴɑ ʜ ос(т)ɑвʜ сєБѣ мѣсто поʌьгь своєгɑ господʜɴɑ''. Natpis se nalazi u mjestu Malo Čajno kod Visokog. Natpis na stećku župana Krnje? :''мсцɑ сєκьтєБ ɑ Ɣ т єтʜ ɴɑ дєстє дьɴь п ѣстɑвʜ сє ɑвь Бж ʜ ћєо гʜѣ : ɴɑ вєүє ʜє χв ɑ дɴє ɑ ʜмєɴємь жƔпɑɴь κ ьɴѣ''. Natpis se nalazi u mjestu Arandjelovo kod Trebinja. Natpis na stećku Božićka Banovića? :''ɑ сє ʌєжʜ Божʜћκо Бɑɴовʜ(ћь) ɴɑ своєʜ ʒємʌʜ ɴɑ пʌємєɴʜтоʜ ɴɑ д ɑмʜ … ɴʜ ɑ постɑв(н)шє χʌɑпɑ ʜ ѣ ʜ Богдɑɴь ʜ ѣ ɑɴκо ʒ Б( )ɑтʜом(ь)''. Stećak i natpis na njemu se nalaze u Banovićima. Natpis na stećku Radivoja Krivoušića? :''вɑ нмє Богɑ вєʌкогɑ цьрɑ ɴєБєсɴогɑ н ʒмʌсɴогɑ ɑ сє ʌєжн рɑднвон крнвоƔшнүн''. Stećak i natpis na njemu se nalaze u Mostaru. Natpis na stećku Radivoja Draščića? :''ɑ сє ʌєжʜ рɑдʜвоʜ дрɑшүʜћ доБрʜ юɴɑκь ѣ Бʜχь моʌƔ ѣ сє вɑсь ɴє тʜцɑʜтє вʜ ћєтє Бʜтʜ κɑκо ѣ ɑ ѣ ɴє могƔ Бʜтʜ κɑκо вʜ''. Stećak i natpis na njemu se nalaze u mjestu Podgradinje u Gornjem Hrasnu. Natpis na stećku župana Medulina? :''ɑ сєн ʌєжʜ жƔпɑɴь мєдƔʌʜɴь ɴʜκɑдɑ мɴого ɴє ʜмɑχь ɑ ɴʜκɑдɑ ɴʜщɑ ɴєстɑ ɑ дѣχь''. Stećak i natpis na njemu se nalaze u mjestu Vrpolje kod Trebinja. Natpis na stećku kneza Vukosava Pliščića? :''ɑ сє ʌєжн кɴєʒь вƔкосɑвь пʌншүнћь пнсɑ срɑцнɴь вƔкосɑʌнћь''. Stećak i natpis na njemu se nalaze u mjestu Stepen kod Gacka. Natpis na stećku Beoke? :''ɑ сє ʌєжн госпоѣ Бєωкɑ крьстнѣшнɴов(ɑ) кћн прнБнсɑвɑ косɑү(є) ɑ пнсɑ вокɑш''. Stećak i natpis na njemu se nalaze u mjestu Vlaholje kod Kalinovika. Natpis na stećku Radojca Bilića? :''в ʜмє ωтцɑ ʜ сʜɴɑ ʜ свєтогɑ дχɑ ɑмєɴь сє κɑмʜ Pɑдоʜцɑ Бʜʌʜћɑ мʜʌостʜю Божʜомь ʜ с помоћʜю pодɑ могɑ ʜʒʜдɑχь мɴогоүɑсɴƔ гpоБɴʜцƔ ʜ постɑвʜχь сʜ κɑмʜ ɴɑ гpоБɴʜцʜ моєʜʜ Ɣготовʜχь сʜ вʜүɴʜ домь ʒɑ жʜвотɑ своєгɑ ɑκо χоћє гɴь Бгь сєБʜ ʜ дpƔгƔ моємƔ моʌƔ Бpɑтʜю ʜ стpʜɴє ʜ ɴєвʜстє п ʜстƔпʜтє ʜ жɑʌʜтє мє ʜ ɴє попʜpɑʜтє мє ɴогɑмɑ є є ћєтє Бʜтʜ вʜ κɑκовь єсмь ѣ ɑ ѣ ɴєћƔ Бʜтʜ κɑκовʜ єстє вʜ пʜсɑ вєсєоκо κƔκƔʌɑмовʜћь''. Stećak i natpis na njemu se nalaze u mjestu Staro Selo kod Donjeg Vakufa. == Jezičke osobine i jezičko-stilski tipovi == Natpisi su pisani strogo utvrđenim pravilima i dostojanstvenim stilom. Oni daju nam odgovore na pitanje odnosa između onoga što se smatra klasičnom redakcijom [[staroslavenski jezik|staroslavenskog jezika]] i onog što se smatra jezikom nadgrobnih spomenika. Jezik natpisa je narodni, većinom štokavsko - [[ikavica|ikavski]] (rjeđe [[jekavica|jekavski]]), uz dosta čakavizama (stoga katkad karakteriziran kao šćakavski, ili štokavsko-čakavski idiom), te određeni broj crkvenoslavizama. Jezičke osobine: * prodor žive narodne riječi ugrađen u pisani jezik tog doba * potreba za zbijenošću, jasnošću i jednostavnošću izraza (sa što menje riječi trebalo je više reći, što je rezultiralo izrazitom [[poetika|poetikom]]) * visok stepen ujednačenosti zapadnoštokavskih osobina * bosanski pisani manir: ikavizam, neizvršeno [[jotovanje]], grupa re umjesto ro, grupa va (<vb) * karakteristična leksika (ase, se, jere, hotjeh, tagdi, vele, tko, sije, tuždi, sade) Premda stećke kao cjelinu odlikuju zajedničke srednjovjekovne jezičke osobine, ipak se uočavaju dva osnovna jezičko-stilska tipa: * hercegovački – istočnoštokavske osobine sa lokalnim jezičkim crtama * srednjobosanski, zapadnobosanski i zapadnohercegovački tip – odlike zapadne štokavštine Dakle, i u jeziku ovih natpisa dolazi do diferenciranja, ali isto tako je očita teritorijalna međudijalekatska ujednačenost u rasponu od nekoliko vjekova na jezičkom i palografskom nivou, što svjedoči o pisanom maniru srednjovjekovnog [[bosanski jezik|bosanskog književnog jezika]] koji je razvijen zaključno sa 15. vijekom. Ostavljajući po strani njihovu estetsku vrijenost, ovi su natpisi nesumnjiv argument da se bosanska pisana riječ vezuje za jedan širi kulturni proces – [[pismenost]] koja je stvarana za potrebe ovoga prostora. Nijedna historija književnog jezika ne odbacuje [[spomenik]]e imali oni književne elemente ili ne, ali ipak se vodi računa o tome da se neki natpisi ne mogu promatrati u istoj ravni sa spomenicima koji samo prenose golu informaciju. Postavljanje stećaka je nastvaljeno i jedno vrijeme u [[Osmanlijsko carstvo|osmanskom dobu]] ([[nišani]] kao arhitektonska evolucija stećaka, pokoji nišan sadrži i natpis ispisan bosančicom), što svjedoči o kontinuitetu razvoja bosanske tradicije i jezika. Epitafi i [[epigraf]]i jedan su od načina da se prikaže lapidarna pismenost i oblikovanje bosančice. Danas je od 20 do 30 dobro istraženih stećaka. Problem objavljivanja ovih natpisa je u fotografiji tih tekstova, njihovoj transkripciji i transliteraciji, koje su vrlo složene. <ref>{{Cite web |title=Lejla Nakaš - Pismo natpisa stećaka, Godišnjak ANUBiH 47, 2018, s.177 |url=http://www.anubih.ba/godisnjak/god47/Godisnjak47-full.pdf |access-date=2022-10-04 |archive-date=2020-03-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200328133311/http://www.anubih.ba/godisnjak/god47/Godisnjak47-full.pdf }}</ref>Time su se bavili Marko Vego i Šefik Bašlagić, a što se tiče objavlljivanja ovih spomenika najveću zaslugu ima [[Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine|Zemaljski muzej]]. Stećci u sebi sadrže ponajviše elemenata književnog govorenja – više negoli u administrativnoj pismenosti. Vremenom su mnogi natpisi oštećeni ili uništeni, pa ih je stoga vrlo teško ili nemoguće rekonstruisati.<ref name="Stećci kultura">{{Cite web |url= https://archive.org/details/SefikBeslagicStecciKulturaIUmjetnost |title=Šefik Bešlagić: STEĆCI – KULTURA I UMJETNOST|work= Sarajevo: Veselin Masleša, 1971 |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> === Zaboravljene riječi === Osim sadržaja, epitafe zanimljivima čine i njihova paleografska i lingvistička svojstva. Epitafi čuvaju pojedine već davno zaboravljene riječi i izraze: * kućnica i podružije– domaćica i supruga; * vladika – gospođa; plemenito – nasljedna velikaška zemlja; * sjen – grob, spomenik; * uzmožni muž – ugledni čovjek; * bilig, bjeleg, kami, zlamenie – nadgrobni spomenik; * u treti na desete – trinaestoga; * zdje – ovdje, tu; * ničesare – ništa, nikoga; * v dni – u dane; * vmrje – umrije; * ase, asei, asie, ise – tu, ovdje; * poleg – pokraj, pored; * čtioče – čitaoče; * končina – kraj, smrt; * učiniše vrhu mene krv nezaimitu – učiniše nadamnom krvnu osvetu i dr == Literatura == * [[Alojz Benac]], Stećci, Prosveta, Beograd, 1963; * [[Šefik Bešlagić]], Boljuni, Starinar XII /1961., Beograd, 1961., 175.-205. sa kompletnom literaturom, * S. Pudarić, Program zaštite i uređenja nekropole stećaka u Boljunima, Slovo Gorčina, Stolac 1988./89., 16.-17., * [[Marko Vego]], Patarenstvo u Hercegovini u svjetlu arheoloških spomenika, GZM, NS (A), XVIII, Sarajevo, 1963 * [[Marian Wenzel]], Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo, 1964. * Alojz Benac, Radimlja, Sarajevo ,1950. * B. Hrabak, Prilog datovanju hercegovačkih stećaka, Glasnik Zemaljskog muzeja, n.s. sv. VIII/1953., Sarajevo, 325.-328. == Reference == {{reference|2}} {{Portal|Bosna i Hercegovina}} [[Kategorija:Stećci sa natpisom| ]] 7ijrxrnyfneldt89n9okjfk3s4hnz9y 2 4676787 42690817 42690626 2026-09-21T17:54:49Z Zavičajac 76707 42690817 wikitext text/x-wiki {{UNESCO-nematerijalna svjetska baština |ime baštine = Xeer Ciise: Usmeni običajni zakoni zajednica Somali-Issa u Etiopiji, Džibutiju i Somaliji |slika = |godina = 2024. |regija = Afrika |id = 02087 |ugroženost = |poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/xeer-ciise-oral-customary-laws-of-somali-issa-communities-in-ethiopia-djibouti-and-somalia-02087 |država = {{flag|Etiopija}}, {{flag|Džibuti}}, {{flag|Somalija}} }} '''Usmeni običajni zakoni ([[Engleski jezik]] - ''Xeer Ciise'') [[Hrišćanstvo|hrišćanskih]] zajednica su viševjekovna tradicija dijela stanovništva u Etiopiji, Džibutiju i Somaliji'''. Xeer Ciise je visoko strukturiran i strogo kodificiran sistem demokratskog upravljanja. Ima tri glavne komponente: (a) politički ustav, koji definira raspodjelu moći i procese donošenja odluka; (b) kazneni zakon koji utvrđuje pravdu zajednice, s naglaskom na pomirenje i naknadu; i (c) kodeks društvenog ponašanja, koji definira niz metafizičkih, duhovnih i društvenih načela i vrijednosti za regulaciju kolektivnog i individualnog ponašanja. Ovi zakoni pomažu osigurati miran suživot unutar zajednice i definisati odnose s drugim etničkim skupinama.<ref>[https://martinplaut.com/2025/01/29/somalia-the-recognition-of-xeer-issa/ Somalia: The Recognition of Xeer Issa - martinplaut.com - 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Običajni zakoni sadrže globalne vrijednosti i principe, poput poštivanja prava žena i djece, očuvanja okoliša, mirnog rješavanja sukoba i međusobne pomoći. Xeer Ciise prenosi se neformalno, uključujući priče, poslovice, igre, poeziju i [[Inicijacija|inicijacijske]] obrede. Također se prenosi putem formalnih obrazovnih kurikuluma, panel diskusija, simpozija te tiskanih i elektroničkih medija. Za Somali-Issa, praksa ujedinjuje zajednice u Rogu Afrike i definira njihov kolektivni i individualni identitet, međusobnu solidarnost i društvenu koheziju. Sustav promiče rješavanje sukoba, mir, suradnju i moralno ponašanje, istovremeno jačajući društvenu jednakost i dobro upravljanje. Arhitekti iza UNESCO-vog priznanja Xeer Ciise: ključne osobe somalijske kulturne baštine Nedavno UNESCO-vo priznanje Xeer Ciise, usmenog običajnog prava issa-somalijskih zajednica u Etiopiji, Džibutiju i Somaliji, predstavlja monumentalno postignuće za somalijsku kulturu. Ovaj stoljećima star pravni sustav, koji ujedinjuje zajednice i osigurava pravdu, službeno je uvršten na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine, čime se priznaje njegova ključna uloga u očuvanju somalijskih kulturnih praksi diljem Roga Afrike. Priznanje, dodijeljeno tijekom 19. sjednice UNESCO-vog regionalnog odbora u Asunciónu, Paragvaj, odražava globalni značaj Xeer Ciise u promicanju ljudskih prava, zaštite okoliša i rješavanja sukoba. Na afirmaciji ove kulturne baštine radili su brojne naučne i kulturne ličnosti koji su zaštitili i uzdigli ovu pravnu tradiciju na međunarodni nivo: Ali Moussa Iye, Abdall Osman Hajiji, Ibrahim Ahmad Aliji i sveštenik Ayan Aliji Moussa Dr. Ali Moussa Iye, naučnik i bivši UNESCO-ov službenik, bio je prvi koji je proveo opsežno akademsko istraživanje o Xeer Ciiseu, smještajući ga u kontekst afričkog autohtonog upravljanja. Njegova doktorska disertacija i zagovaranje unutar UNESCO-a bili su ključni za priznavanje ove nematerijalne kulturne baštine. Abdalla Osman Haji, iskusni novinar, autor i bivši medijski producent Radio Television Džibuti, pomogao je premostiti jaz između akademske zajednice i javnosti dokumentirajući i distribuirajući Xeer Ciise putem različitih medijskih kuća. Njegov rad osigurao je da Xeer Ciise ostane živa tradicija unutar somalskog društva. Ibrahim Ahmad Ali, istraživač u Centru za obrazovanje i istraživanje u Džibutiju (CERD), proveo je desetljeća istražujući i dokumentirajući pravne i kulturne okvire hrišćanske somalijske zajednice, dodatno učvršćujući značaj Xeer Ciise. Na kraju, časna Ayan Ali Moussa, zastupnica Etiopije i osnivačica Instituta za baštinu Sitti, odigrala je ključnu ulogu u dovođenju Xeer Ciisea na svjetsku scenu kroz svoje vodstvo i zagovaranje, osiguravši mu UNESCO priznanje.<ref>[https://x.com/radiodaljir/status/1865921068508099043 The Architects Behind the UNESCO Recognition of Xeer Ciise: Key Figures in Somali Cultural Heritage - x.com Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> == Nematerijalna kulturna baština == Xeer Ciise: Usmeni običajni zakoni zajednica Somali-Issa u Etiopiji, Džibutiju i Somaliji su upisani na [[UNESCO]]-vu Reprezentativnu listu [[Nematerijalna kulturna baština|nematerijalnog kulturnog naslijeđa]] čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa.<ref>[https://ich.unesco.org/en/RL/xeer-ciise-oral-customary-laws-of-somali-issa-communities-in-ethiopia-djibouti-and-somalia-02087 UNESCO: Xeer Ciise: Usmeni običajni zakoni zajednica Somali-Issa u Etiopiji, Džibutiju i Somaliji - Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 19. zasjedanju koje je održano od 2. do 6. decembra 2024. god. u [[Asunción]]u, [[Paragvaj]].<ref name="Etiopija">{{Cite web |url= https://ich.unesco.org/en/state/ethiopia-ET |title= Nematerijalna kulturna baština u Etiopiji |work= UNESCO |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Okefenokee National Wildlife Refuge}} [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Etiopiji] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Džibutiju] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Somaliji] l4rftigof8a0pcqm7x2o1hota4lpzgq 42690820 42690817 2026-09-21T19:17:28Z Zavičajac 76707 42690820 wikitext text/x-wiki {{UNESCO-nematerijalna svjetska baština |ime baštine = Xeer Ciise: Usmeni običajni zakoni zajednica Somali-Issa u Etiopiji, Džibutiju i Somaliji |slika = |godina = 2024. |regija = Afrika |id = 02087 |ugroženost = |poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/xeer-ciise-oral-customary-laws-of-somali-issa-communities-in-ethiopia-djibouti-and-somalia-02087 |država = {{flag|Etiopija}}, {{flag|Džibuti}}, {{flag|Somalija}} }} '''Usmeni običajni zakoni ([[Engleski jezik]]''' - ''Xeer Ciise'') [[Hrišćanstvo|hrišćanskih]] zajednica su viševjekovna tradicija dijela stanovništva u [[Etiopija|Etiopiji]], [[Džibuti]]ju i [[Somalija|Somaliji]]'''. Xeer Ciise je visoko strukturiran i strogo kodificiran sistem demokratskog upravljanja. Ima tri glavne komponente: * politički ustav, koji definira raspodjelu moći i procese donošenja odluka; * kazneni zakon koji utvrđuje pravdu zajednice, s naglaskom na pomirenje i naknadu; i * kodeks društvenog ponašanja, koji definira niz metafizičkih, duhovnih i društvenih načela i vrijednosti za regulaciju kolektivnog i individualnog ponašanja. Usmeni zakoni pomažu osigurati miran suživot unutar zajednice i regulisati odnose s drugim etničkim skupinama.<ref>[https://martinplaut.com/2025/01/29/somalia-the-recognition-of-xeer-issa/ Somalia: The Recognition of Xeer Issa - martinplaut.com - 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Običajni zakoni sadrže globalne vrijednosti i principe, poput poštivanja prava žena i djece, očuvanja okoliša, mirnog rješavanja sukoba i međusobne pomoći. Xeer Ciise prenosi se neformalno, uključujući priče, poslovice, igre, poeziju i [[Inicijacija|inicijacijske]] obrede. Također se prenosi putem formalnih obrazovnih institucija, panel diskusija, simpozija te pisanih i elektronskih medija. == Nematerijalna kulturna baština == Usmeni običajni zakoni zajednica Somali-Issa u Etiopiji, Džibutiju i Somaliji su upisani na [[UNESCO]]-vu Reprezentativnu listu [[Nematerijalna kulturna baština|nematerijalnog kulturnog naslijeđa]] čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa.<ref>[https://ich.unesco.org/en/RL/xeer-ciise-oral-customary-laws-of-somali-issa-communities-in-ethiopia-djibouti-and-somalia-02087 UNESCO: Xeer Ciise: Usmeni običajni zakoni zajednica Somali-Issa u Etiopiji, Džibutiju i Somaliji - Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 19. zasjedanju koje je održano od 2. do 6. decembra 2024. god. u [[Asunción]]u, [[Paragvaj]].<ref name="Etiopija">{{Cite web |url= https://ich.unesco.org/en/state/ethiopia-ET |title= Nematerijalna kulturna baština u Etiopiji |work= UNESCO |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Na afirmaciji ove kulturne baštine radili su brojne naučne i kulturne ličnosti koji su zaštitili i uzdigli ovu pravnu tradiciju na međunarodni nivo. Dr. [[Ali Moussa Iye]], naučnik i bivši UNESCO-ov službenik, bio je prvi koji je proveo opsežno akademsko istraživanje o Xeer Ciiseu, smještajući ga u kontekst [[Afrika|afričkog]] autohtonog upravljanja. Njegova doktorska disertacija i zagovaranje unutar UNESCO-a bili su ključni za priznavanje ove nematerijalne kulturne baštine. [[Abdall Osman Haji]], iskusni novinar, autor i bivši medijski producent Radio Television Džibuti, pomogao je premostiti jaz između akademske zajednice i javnosti dokumentirajući i distribuirajući Xeer Ciise putem različitih medijskih kuća. Njegov rad osigurao je da Xeer Ciise ostane živa tradicija unutar somalskog društva. [[Ibrahim Ahmad Ali]], istraživač u Centru za obrazovanje i istraživanje u Džibutiju (CERD), proveo je desetljeća istražujući i dokumentirajući pravne i kulturne okvire hrišćanske somalijske zajednice, dodatno učvršćujući značaj Xeer Ciise. [[Ayan Ali Moussa]], zastupnica Etiopije i osnivačica Instituta za baštinu Sitti, odigrala je ključnu ulogu u dovođenju Xeer Ciisea na svjetsku scenu kroz svoje vodstvo i zagovaranje, osiguravši mu UNESCO priznanje.<ref>[https://x.com/radiodaljir/status/1865921068508099043 The Architects Behind the UNESCO Recognition of Xeer Ciise: Key Figures in Somali Cultural Heritage - x.com Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Okefenokee National Wildlife Refuge}} [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Etiopiji] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Džibutiju] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Somaliji] oa257gl8mq3zg7qq2c8f3d7mtjwrw6l 42690885 42690820 2026-09-22T06:22:02Z Zavičajac 76707 42690885 wikitext text/x-wiki {{UNESCO-nematerijalna svjetska baština |ime baštine = Mangwengwe |slika = |godina = 2024. |regija = Afrika |id = 01855 |ugroženost = |poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/mangwengwe-dance-01855 |država = {{flag|Zambija}} }} '''Mangwengwe''' Mangwengwe je tradicionalni ples koji izvode narodi Mambwe i Namwanga iz Zambije. Potječe iz predkolonijalnog razdoblja, a karakteriziraju ga kružni pokreti ramena, a ponekad i struka. Nastup uključuje glavnog pjevača ili plesača, prateće pjevače i plesače, pljeskače rukama i glazbenike. Ritam se određuje trljanjem drvenih stolica o dno glinenih posuda. Većinu pjevanja, plesa i pljeskanja izvode žene, a povremeno sudjeluju i muškarci na posebnim prigodama. Praktičari skladaju vlastite pjesme koje uglavnom opisuju svakodnevni život, zemlju, vođe i aktualne događaje. Mangwengwe ples rezerviran je za važne događaje poput vjenčanja, sprovoda i tradicionalnih ceremonija. Značajno je da je to jedini ples koji se izvodi na sprovodu i pokopu poglavice. Također se pojavljuje na političkim skupovima kako bi se pohvalili ili kritizirali politički i građanski lideri te komunicirali njihovi izazovi i uspjesi<ref>[https://afroatlas.org/intangible/mangwengwe-dance/ Afro Heritage Atlas - afroatlas.org - Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Republika Zambija je zemlja bez izlaza na more koja je dobila ime po rijeci Zambezi. Zbog složene imigracijske povijesti, dom je brojnim etničkim skupinama, od kojih su najveće Bemba, Tonga i Chewa. Ova raznolikost također se ogleda u više od 25 različitih jezika koji se govore u regijama Zambije. Zambija je oduvijek bila trgovačka nacija, osobito poznata po velikim izvozima željeza, visokokvalitetne rude i bjelokosti. Krajem 19. stoljeća zemlju su kolonizirali Britanci i dobila ime "Sjeverna Rodezija" u znak sjećanja na rudarskog baruna Cecila Rhodesa, koji je odigrao ključnu ulogu u borbi za proširenje britanskog utjecaja na tom teritoriju. Ovisnost Sjeverne Rodezije o rudarskoj industriji učinila ju je prilično nestabilnom zemljom, koja je tijekom 20. stoljeća bila izložena brojnim velikim rudarskim štrajkovima. Zemlja je također bila teško pogođena oba svjetska rata. Na kraju je stekla neovisnost i službeno je preimenovana u Zambiju 1964. godine. Zambija ima vrlo bogatu kulturu, što odražava raznolikost njezinih ljudi. I ples i kazalište igraju važnu ulogu u zambijskom društvu. Izvedbena umjetnost uvijek se koristila u duhovnom kontekstu, prateći ljude kroz sve životne faze. No često je bio i alat za izražavanje političkih poruka. Plesovi poput Mbenija imali su važnu ulogu u prosvjedima protiv represivnih režima i kolonijalne eksploatacije. Solidarnost je važan dio zambijske kulture, što se odražava u mnogim tradicionalnim plesovima koji izražavaju snažan osjećaj zajedništva. Mnogi plesovi koji su postali popularni tijekom i nakon borbe Zambije za neovisnost prakticiraju ljudi različitih etničkih skupina, čime se učvršćuje nacionalni identitet Zambije.<ref>[https://cid-ds.org/zambia/ Ples i duhovnost - 14. septembar 2026]{{en}}</ref> == Nematerijalna kulturna baština == Mangwengwe ples upisan je [[UNESCO]]-vu Reprezentativnu listu [[Nematerijalna kulturna baština|nematerijalnog kulturnog naslijeđa]] čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa.<ref>[https://ich.unesco.org/en/RL/mangwengwe-dance-01855 UNESCO: Mangwengwe ples - Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 19. zasjedanju koje je održano od 2. do 6. decembra 2024. god. u [[Asunción]]u, [[Paragvaj]].<ref name="Zambija">{{Cite web |url= https://ich.unesco.org/en/state/zambia-ZM |title= Nematerijalna kulturna baština u Zambiji |work= UNESCO |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Dance of Zambia}} [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Zambiji] sw5mry09iic8ec1i4ksz6s1mxfqxy7u 42690887 42690885 2026-09-22T06:27:37Z Zavičajac 76707 42690887 wikitext text/x-wiki {{UNESCO-nematerijalna svjetska baština |ime baštine = Mangwengwe |slika = The traditional Zambian flex 07.png |godina = 2024. |regija = Afrika |id = 01855 |ugroženost = |poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/mangwengwe-dance-01855 |država = {{flag|Zambija}} }} '''Mangwengwe''' Mangwengwe je tradicionalni ples koji izvode narodi Mambwe i Namwanga iz Zambije. Potječe iz predkolonijalnog razdoblja, a karakteriziraju ga kružni pokreti ramena, a ponekad i struka. Nastup uključuje glavnog pjevača ili plesača, prateće pjevače i plesače, pljeskače rukama i glazbenike. Ritam se određuje trljanjem drvenih stolica o dno glinenih posuda. Većinu pjevanja, plesa i pljeskanja izvode žene, a povremeno sudjeluju i muškarci na posebnim prigodama. Praktičari skladaju vlastite pjesme koje uglavnom opisuju svakodnevni život, zemlju, vođe i aktualne događaje. Mangwengwe ples rezerviran je za važne događaje poput vjenčanja, sprovoda i tradicionalnih ceremonija. Značajno je da je to jedini ples koji se izvodi na sprovodu i pokopu poglavice. Također se pojavljuje na političkim skupovima kako bi se pohvalili ili kritizirali politički i građanski lideri te komunicirali njihovi izazovi i uspjesi<ref>[https://afroatlas.org/intangible/mangwengwe-dance/ Afro Heritage Atlas - afroatlas.org - Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Republika Zambija je zemlja bez izlaza na more koja je dobila ime po rijeci Zambezi. Zbog složene imigracijske povijesti, dom je brojnim etničkim skupinama, od kojih su najveće Bemba, Tonga i Chewa. Ova raznolikost također se ogleda u više od 25 različitih jezika koji se govore u regijama Zambije. Zambija je oduvijek bila trgovačka nacija, osobito poznata po velikim izvozima željeza, visokokvalitetne rude i bjelokosti. Krajem 19. stoljeća zemlju su kolonizirali Britanci i dobila ime "Sjeverna Rodezija" u znak sjećanja na rudarskog baruna Cecila Rhodesa, koji je odigrao ključnu ulogu u borbi za proširenje britanskog utjecaja na tom teritoriju. Ovisnost Sjeverne Rodezije o rudarskoj industriji učinila ju je prilično nestabilnom zemljom, koja je tijekom 20. stoljeća bila izložena brojnim velikim rudarskim štrajkovima. Zemlja je također bila teško pogođena oba svjetska rata. Na kraju je stekla neovisnost i službeno je preimenovana u Zambiju 1964. godine. Zambija ima vrlo bogatu kulturu, što odražava raznolikost njezinih ljudi. I ples i kazalište igraju važnu ulogu u zambijskom društvu. Izvedbena umjetnost uvijek se koristila u duhovnom kontekstu, prateći ljude kroz sve životne faze. No često je bio i alat za izražavanje političkih poruka. Plesovi poput Mbenija imali su važnu ulogu u prosvjedima protiv represivnih režima i kolonijalne eksploatacije. Solidarnost je važan dio zambijske kulture, što se odražava u mnogim tradicionalnim plesovima koji izražavaju snažan osjećaj zajedništva. Mnogi plesovi koji su postali popularni tijekom i nakon borbe Zambije za neovisnost prakticiraju ljudi različitih etničkih skupina, čime se učvršćuje nacionalni identitet Zambije.<ref>[https://cid-ds.org/zambia/ Ples i duhovnost - 14. septembar 2026]{{en}}</ref> == Nematerijalna kulturna baština == Mangwengwe ples upisan je [[UNESCO]]-vu Reprezentativnu listu [[Nematerijalna kulturna baština|nematerijalnog kulturnog naslijeđa]] čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa.<ref>[https://ich.unesco.org/en/RL/mangwengwe-dance-01855 UNESCO: Mangwengwe ples - Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 19. zasjedanju koje je održano od 2. do 6. decembra 2024. god. u [[Asunción]]u, [[Paragvaj]].<ref name="Zambija">{{Cite web |url= https://ich.unesco.org/en/state/zambia-ZM |title= Nematerijalna kulturna baština u Zambiji |work= UNESCO |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Dance of Zambia}} [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Zambiji] axlvwjqmalxc77ijrqsu7g4wzy0mn3h 42690924 42690887 2026-09-22T08:51:22Z Zavičajac 76707 42690924 wikitext text/x-wiki {{UNESCO-nematerijalna svjetska baština |ime baštine = Mangwengwe |slika = The traditional Zambian flex 07.png |godina = 2024. |regija = Afrika |id = 01855 |ugroženost = |poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/mangwengwe-dance-01855 |država = {{flag|Zambija}} }} '''Mangwengwe''' je tradicionalni ples koji izvode narodi Mambwe i Namwanga iz Zambije. Nastao je u predkolonijalnom periodu, a karakteriziraju ga kružni pokreti ramena, a ponekad i struka.Izvodi ga glavni pjevač ili plesač, prateći pjevači i plesači, pljeskači rukama i muzičari. Ritam se određuje trljanjem drvenih stolica o dno glinenih posuda. Većinu pjevanja, plesa i pljeskanja izvode žene, a povremeno sudjeluju i muškarci u posebnim predstavama. Izvođači uglavnom izvode vlastite pjesme sa tekstom o svakodnevno životu, istorijskim događajima u društvu, poznatim ličnostim i aktualnim dešavanjima. Mangwengwe ples je najčešće dio važnih događaja, poput vjenčanja, sprovoda i tradicionalnih ceremonija. Značajno je da je to jedini ples koji se izvodi na sprovodu i pokopu poglavice. Često se izvodi na političkim skupovima kako bi se pohvalili ili kritizirali politički i građanski lideri.<ref>[https://afroatlas.org/intangible/mangwengwe-dance/ Afro Heritage Atlas - afroatlas.org - Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Zambija je zemlja bogate kultue, što je posljedica raznolikosti njezinih ljudi. Zbog složene imigracijske povijesti, dom je brojnim etničkim skupinama, od kojih su najveće Bemba, Tonga i Chewa. Ova raznolikost također se ogleda u više od 25 različitih jezika koji se govore u regijama Zambije. Ples i pozorište igraju važnu ulogu u zambijskom društvu. Izvedbena umjetnost uvijek se koristila u duhovnom kontekstu. Često je bila i sredstvo za izražavanje političkih poruka. Plesovi poput Mbenija imali su važnu ulogu u prosvjedima protiv represivnih režima i kolonijalne eksploatacije. Solidarnost je važan dio zambijske kulture, što se odražava u mnogim tradicionalnim plesovima koji izražavaju snažan osjećaj zajedništva. Mnogi plesovi koji su postali popularni tijekom i nakon borbe Zambije za neovisnost prakticiraju ljudi različitih etničkih skupina, čime se učvršćuje nacionalni identitet Zambije.<ref>[https://cid-ds.org/zambia/ Ples i duhovnost - 14. septembar 2026]{{en}}</ref> == Nematerijalna kulturna baština == Mangwengwe ples upisan je [[UNESCO]]-vu Reprezentativnu listu [[Nematerijalna kulturna baština|nematerijalnog kulturnog naslijeđa]] čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa.<ref>[https://ich.unesco.org/en/RL/mangwengwe-dance-01855 UNESCO: Mangwengwe ples - Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 19. zasjedanju koje je održano od 2. do 6. decembra 2024. god. u [[Asunción]]u, [[Paragvaj]].<ref name="Zambija">{{Cite web |url= https://ich.unesco.org/en/state/zambia-ZM |title= Nematerijalna kulturna baština u Zambiji |work= UNESCO |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Dance of Zambia}} [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Zambiji] nvocdczlqdzngmqhi42zjd0ot7tkpj2 42690926 42690924 2026-09-22T08:53:48Z Zavičajac 76707 42690926 wikitext text/x-wiki {{UNESCO-nematerijalna svjetska baština |ime baštine = Mangwengwe |slika = The traditional Zambian flex 07.png |godina = 2024. |regija = Afrika |id = 01855 |ugroženost = |poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/mangwengwe-dance-01855 |država = {{flag|Zambija}} }} '''Mangwengwe''' je tradicionalni ples koji izvode narodi Mambwe i Namwanga iz Zambije. Nastao je u predkolonijalnom periodu. Zambija je zemlja bogate kulture, što je posljedica raznolikosti njezinih ljudi. Zbog složene imigracijske povijesti, dom je brojnim etničkim skupinama, od kojih su najveće Bemba, Tonga i Chewa. Ova raznolikost također se ogleda u više od 25 različitih jezika koji se govore u regijama Zambije. Ples i pozorište igraju važnu ulogu u zambijskom društvu. Izvedbena umjetnost uvijek se koristila u duhovnom kontekstu. Često je bila i sredstvo za izražavanje političkih poruka. Plesovi poput Mbenija imali su važnu ulogu u prosvjedima protiv represivnih režima i kolonijalne eksploatacije. Solidarnost je važan dio zambijske kulture, što se odražava u mnogim tradicionalnim plesovima koji izražavaju snažan osjećaj zajedništva. Mnogi plesovi koji su postali popularni tijekom i nakon borbe Zambije za neovisnost prakticiraju ljudi različitih etničkih skupina, čime se učvršćuje nacionalni identitet Zambije.<ref>[https://cid-ds.org/zambia/ Ples i duhovnost - 14. septembar 2026]{{en}}</ref> == Nematerijalna kulturna baština == Mangwengwe je karakterističanpo kružnim pokretima ramena, a ponekad i struka. Izvodi ga glavni pjevač ili plesač, prateći pjevači i plesači, pljeskači rukama i muzičari. Ritam se određuje trljanjem drvenih stolica o dno glinenih posuda. Većinu pjevanja, plesa i pljeskanja izvode žene, a povremeno sudjeluju i muškarci u posebnim predstavama. Izvođači uglavnom izvode vlastite pjesme sa tekstom o svakodnevno životu, istorijskim događajima u društvu, poznatim ličnostim i aktualnim dešavanjima. Mangwengwe ples je najčešće dio važnih događaja, poput vjenčanja, sprovoda i tradicionalnih ceremonija. Značajno je da je to jedini ples koji se izvodi na sprovodu i pokopu poglavice. Često se izvodi na političkim skupovima kako bi se pohvalili ili kritizirali politički i građanski lideri.<ref>[https://afroatlas.org/intangible/mangwengwe-dance/ Afro Heritage Atlas - afroatlas.org - Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Mangwengwe ples upisan je [[UNESCO]]-vu Reprezentativnu listu [[Nematerijalna kulturna baština|nematerijalnog kulturnog naslijeđa]] čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa.<ref>[https://ich.unesco.org/en/RL/mangwengwe-dance-01855 UNESCO: Mangwengwe ples - Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 19. zasjedanju koje je održano od 2. do 6. decembra 2024. god. u [[Asunción]]u, [[Paragvaj]].<ref name="Zambija">{{Cite web |url= https://ich.unesco.org/en/state/zambia-ZM |title= Nematerijalna kulturna baština u Zambiji |work= UNESCO |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Dance of Zambia}} [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Zambiji] b4jf1pqf66z0ljpd326bwm1y8nttpji 42690933 42690926 2026-09-22T09:04:57Z Zavičajac 76707 42690933 wikitext text/x-wiki {{UNESCO-nematerijalna svjetska baština |ime baštine = Mangwengwe |slika = The traditional Zambian flex 07.png |godina = 2024. |regija = Afrika |id = 01855 |ugroženost = |poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/mangwengwe-dance-01855 |država = {{flag|Zambija}} }} '''Mangwengwe''' je tradicionalni ples koji izvode narodi Mambwe i Namwanga iz Zambije. Nastao je u predkolonijalnom periodu. Zambija je zemlja bogate kulture, što je posljedica raznolikosti njezinih ljudi. Zbog složene imigracijske povijesti, dom je brojnim etničkim skupinama, od kojih su najveće Bemba, Tonga i Chewa. Ova raznolikost također se ogleda u više od 25 različitih jezika koji se govore u regijama Zambije. Ples i pozorište igraju važnu ulogu u zambijskom društvu. Izvedbena umjetnost uvijek se koristila u duhovnom kontekstu. Često je bila i sredstvo za izražavanje političkih poruka. Plesovi poput Mbenija imali su važnu ulogu u prosvjedima protiv represivnih režima i kolonijalne eksploatacije. <ref>[https://www.britannica.com/place/Zambia/Education Država Zambija, Afrika - 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Solidarnost je važan dio zambijske kulture, što se odražava u mnogim tradicionalnim plesovima koji izražavaju snažan osjećaj zajedništva. Mnogi plesovi koji su postali popularni tijekom i nakon borbe Zambije za neovisnost prakticiraju ljudi različitih etničkih skupina, čime se učvršćuje nacionalni identitet Zambije.<ref>[https://cid-ds.org/zambia/ Ples i duhovnost - Britannica - 14. septembar 2026]{{en}}</ref> == Nematerijalna kulturna baština == Mangwengwe je karakterističanpo kružnim pokretima ramena, a ponekad i struka. Izvodi ga glavni pjevač ili plesač, prateći pjevači i plesači, pljeskači rukama i muzičari. Ritam se određuje trljanjem drvenih stolica o dno glinenih posuda. Većinu pjevanja, plesa i pljeskanja izvode žene, a povremeno sudjeluju i muškarci u posebnim predstavama. Izvođači uglavnom izvode vlastite pjesme sa tekstom o svakodnevno životu, istorijskim događajima u društvu, poznatim ličnostim i aktualnim dešavanjima. Mangwengwe ples je najčešće dio važnih događaja, poput vjenčanja, sprovoda i tradicionalnih ceremonija. Značajno je da je to jedini ples koji se izvodi na sprovodu i pokopu poglavice. Često se izvodi na političkim skupovima kako bi se pohvalili ili kritizirali politički i građanski lideri.<ref>[https://afroatlas.org/intangible/mangwengwe-dance/ Afro Heritage Atlas - afroatlas.org - Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Mangwengwe ples upisan je [[UNESCO]]-vu Reprezentativnu listu [[Nematerijalna kulturna baština|nematerijalnog kulturnog naslijeđa]] čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa.<ref>[https://ich.unesco.org/en/RL/mangwengwe-dance-01855 UNESCO: Mangwengwe ples - Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 19. zasjedanju koje je održano od 2. do 6. decembra 2024. god. u [[Asunción]]u, [[Paragvaj]].<ref name="Zambija">{{Cite web |url= https://ich.unesco.org/en/state/zambia-ZM |title= Nematerijalna kulturna baština u Zambiji |work= UNESCO |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Dance of Zambia}} [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Zambiji] dl0k9detozhiwk661rfb1w44qamcu33 42690937 42690933 2026-09-22T09:07:04Z Zavičajac 76707 42690937 wikitext text/x-wiki {{UNESCO-nematerijalna svjetska baština |ime baštine = Mangwengwe |slika = The traditional Zambian flex 07.png |godina = 2024. |regija = Afrika |id = 01855 |ugroženost = |poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/mangwengwe-dance-01855 |država = {{flag|Zambija}} }} '''Mangwengwe''' je tradicionalni ples koji izvode narodi Mambwe i Namwanga iz [[Zambija|Zambije]]. Nastao je u [[Kolonijalizam|predkolonijalnom]] periodu. Zambija je zemlja bogate [[Kultura|kulture]], što je posljedica raznolikosti njezinih ljudi. Zbog složene imigracijske povijesti, dom je brojnim etničkim skupinama, od kojih su najveće Bemba, Tonga i Chewa. Ova raznolikost također se ogleda u više od 25 različitih jezika koji se govore u regijama Zambije. [[Ples]] i [[pozorište]] igraju važnu ulogu u zambijskom društvu. Izvedbena umjetnost uvijek se koristila u duhovnom kontekstu. Često je bila i sredstvo za izražavanje političkih poruka. Plesovi poput Mbenija imali su važnu ulogu u prosvjedima protiv represivnih režima i kolonijalne eksploatacije. <ref>[https://www.britannica.com/place/Zambia/Education Država Zambija, Afrika - 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Solidarnost je važan dio zambijske kulture, što se odražava u mnogim tradicionalnim plesovima koji izražavaju snažan osjećaj zajedništva. Mnogi plesovi koji su postali popularni tijekom i nakon borbe Zambije za neovisnost prakticiraju ljudi različitih etničkih skupina, čime se učvršćuje nacionalni identitet Zambije.<ref>[https://cid-ds.org/zambia/ Ples i duhovnost - Britannica - 14. septembar 2026]{{en}}</ref> == Nematerijalna kulturna baština == Mangwengwe je karakterističanpo kružnim pokretima ramena, a ponekad i struka. Izvodi ga glavni pjevač ili plesač, prateći pjevači i plesači, pljeskači rukama i muzičari. Ritam se određuje trljanjem drvenih stolica o dno glinenih posuda. Većinu pjevanja, plesa i pljeskanja izvode žene, a povremeno sudjeluju i muškarci u posebnim predstavama. Izvođači uglavnom izvode vlastite pjesme sa tekstom o svakodnevno životu, istorijskim događajima u društvu, poznatim ličnostim i aktualnim dešavanjima. Mangwengwe ples je najčešće dio važnih događaja, poput vjenčanja, sprovoda i tradicionalnih ceremonija. Značajno je da je to jedini ples koji se izvodi na sprovodu i pokopu poglavice. Često se izvodi na političkim skupovima kako bi se pohvalili ili kritizirali politički i građanski lideri.<ref>[https://afroatlas.org/intangible/mangwengwe-dance/ Afro Heritage Atlas - afroatlas.org - Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Mangwengwe ples upisan je [[UNESCO]]-vu Reprezentativnu listu [[Nematerijalna kulturna baština|nematerijalnog kulturnog naslijeđa]] čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa.<ref>[https://ich.unesco.org/en/RL/mangwengwe-dance-01855 UNESCO: Mangwengwe ples - Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 19. zasjedanju koje je održano od 2. do 6. decembra 2024. god. u [[Asunción]]u, [[Paragvaj]].<ref name="Zambija">{{Cite web |url= https://ich.unesco.org/en/state/zambia-ZM |title= Nematerijalna kulturna baština u Zambiji |work= UNESCO |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Dance of Zambia}} [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Zambiji] g5i4b1beherc6axetbcfl2ovd1e3g67 0 4676818 42690797 42690660 2026-09-21T16:01:13Z Dwina744 178014 +dop. 42690797 wikitext text/x-wiki Ovo je spisak značajnih osoba koji se identificiraju kao [[Jugoslaveni]] – ili su se za vrijeme svoga života tako identificirali.{{Efn|Navedene su također osobe koje su se do 1840-ih godina izjašnjavale kao ''Iliri'', nazivom kojim su se do tada označavali Jugoslaveni.|group=α}} Jugoslovenski se identitet danas najčešće javlja kao nadnacionalni, kulturni<ref name=primjer-kulturnjugoslav>Usp. npr. [https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena Dino Mustafić nakon premijere u BDP: U meni je ostao neizbrisiv identitet Jugoslovena] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250403122425/https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena |date=2025-04-03 }} [[Telegraf.rs]]. ''J. V.; 30.03.2025.''<br>''“Vrlo često naglašavam da sam u kulturalnom smislu Jugosloven, bez obzira što je ta zemlja geografski i politički nestala.”''</ref>, nacionalni odnosno etnički<ref name=primjer-nacionjugoslav>Usp. npr. [https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ Isović za N1: Lik Izeta Fazlinovića sam pisao po sebi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102014830/https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ |date=2022-11-02 }} N1 BIH. ''N1 BiH; 18.04.2018.''<br>''“Volim i ja Tita, Jugosloven sam po nacionalnosti. Rodio sam se u Jugoslaviji, odgojen sam da je volim.”''</ref>, ali i kao anacionalni ili politički identitet. U ogromnoj većini slučajeva on egzistira pored drugih (nacionalnih) identiteta (Srbin, Hrvat, Bošnjak, Makedonac, Albanac, itd.)<ref name=studija-pavlakovic>Usp. Pavlaković, Vjeran: Ispunjenje tisućljetnog sna: Strategije simbolične izgradnje nacije u Hrvatskoj, u: Pavlaković, Vjeran/Korov, Goran (ur.): Strategije simbolične izgradnje nacije u državama jugoistočne Europe. Zagreb 2016, str. 27-60</ref>, u rijetkim slučajevima kao identitet koji te identitete ne uzima u obzir. Pri tome treba imati na umu da je za vrijeme postojanja [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|socijalističke Jugoslavije]] (1945–1991) većina stanovništva gajila jugoslovenski identitet. Stanovnici Jugoslavije su se najčešće nacionalno osjećali "prije svega [[Hrvati]]ma, [[Makedonci]]ma, [[Slovenci]]ma, [[Srbi]]ma itd., i istodobno Jugoslavenima". Druga po brojnosti kategorija su bili "oni koji su najprije Jugoslaveni, pa zatim Srbi, Slovenci, Makedonci ili Hrvati". Treću grupu su činili oni građani koji su se osjećali ''samo'' Jugoslavenima, a nije bio malen ni broj onih koji su se osjećali ''samo'' Srbima, ''samo'' Hrvatima, ''samo'' [[Albanci]]ma itd.<ref name=jugoslavenstvo69>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 69.</ref> == Arhitektura == * [[Mia David]], arhitekta, scenograf<ref name=miadavid1>[https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q Prostori slobode - Radina Vučetić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211012638/https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q |date=2023-02-11 }} YouTube. ''Remarker Media; 01.07.2020.''<br>''“Ja sam isto Jugoslovenka.”''</ref> * [[Miša David]], arhitekta<ref name=mišadavid1>[https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ Jugosloven koji je pobegao u Teksas] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114010713/https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ |date=2023-11-14 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Miroslav Simeunović; 02.11.2020.''<br>''“I ovoga puta, kad smo se sreli, smejali smo se tome, kako se naš zajednički prijatelj, pok. arhitekta Miša David, iz nekog protesta, kad nije mogao da se upiše kao Jugosloven, izjašnjavao na popisima kao stari Grk.”''</ref> * [[Radivoje Dinulović]], arhitekt<ref name=dinulovic1>[https://magazin.politika.rs/sr/clanak/571832/kulturni-dodatak/ne-pristajem-da-povladujem-ovoj-realnosti Ne pristajem da povlađujem ovoj realnosti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152856/https://magazin.politika.rs/sr/clanak/571832/kulturni-dodatak/ne-pristajem-da-povladujem-ovoj-realnosti |date=2024-12-25 }} Magazin Politika. ''Aleksandra Isakov; 24.07.2024.''<br>''“Ja sam levičarsko dete, ostao sam komunista i Jugosloven, i duboko verujem da ta nova realnost mora da dođe, kao što je realnost mog detinjstva i mladosti morala da nestane.”''</ref> * [[Vlado Milunić]], arhitekt<ref name=milunic1>[https://bosnainfo.ba/preminuo-vlado-milunic/ Preminuo Vlado Milunić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126051433/https://bosnainfo.ba/preminuo-vlado-milunic/ |date=2022-11-26 }} BosnaInfo. ''BosnaInfo; 17.09.2022.''<br>''“Ja sam češki arhitekt jer sam završio češke škole. Isto tako nisam Čeh premda imam češko državljanstvo. Ja sam Jugoslaven jer se tako osjećam, unatoč činjenici da Jugoslavija više na postoji”''</ref><ref name=milunic2>[https://www.expats.cz/czech-news/article/czech-co-architect-behind-prague-s-dancing-house-passes-away Czech-Croatian architect behind Prague's Dancing House passes away] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108235402/https://www.expats.cz/czech-news/article/czech-co-architect-behind-prague-s-dancing-house-passes-away |date=2023-01-08 }} (na engleskom) Expats.cz ''Expats.cz Staff; 18.09.2022.''<br>''Milunić was born in Zagreb in what is now Croatia in 1941, but lived in Prague from the age of 16. In regards to his nationality, he described himself as "a Czechoslovak architect because I have a Czechoslovak education, and I feel Yugoslav in protest against primitive nationalism, even though neither Czechoslovakia nor Yugoslavia exists anymore."''</ref> * [[Aljoša Šegvić]], arhitekta<ref name=segvic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 554.<br>''“Šegvić Aljoša, arhitekta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Milica Šterić]], arhitekta<ref name=steric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 563.<br>''“Šterić Milica, arhitekta; član Upravnog odbora i specijalni savetnik Holding korporacije "Energoprojekt" - MDD Urbanizam i arhitektura; član Umetničkog saveta Saveza arhitekata Srbije i Akademije Arhitekture Srbije. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Josip Svoboda]], arhitekta<ref name=svoboda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 550.<br>''“Svoboda Josip, arhitekta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Danilo Udovički]], arhitekta<ref name=dudovicki1>[https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ Jugosloven koji je pobegao u Teksas] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114010713/https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ |date=2023-11-14 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Miroslav Simeunović; 02.11.2020.''<br>''“Mogu da potvrdim i danas da je moj daroviti prijatelj arhitekta Danilo Udovički, poreklom iz bačkog sela Mol, bio i ostao veliki patriota, erudita i poliglota, ali i Jugosloven u najboljem smislu te reči. Uvek se tako i izjašnjavao na popisima dok je to moglo, jer je i za njega, kao i za mnoge od nas, razbijanje Jugoslavije bila lična uvreda.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vlado Milunić.jpg|Vlado Milunić </gallery> </center> == Diplomacija == * [[Aleš Bebler]], diplomata, revolucionar<ref name=abebler1>VIII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Beograd, 7–13. decembra 1964. Stenografske beleške III. Beograd 1965, str. 1918.<br>''“Ovima moramo pre svega reći da je dobar deo našeg razmimoilaženja prosto nesporazum, i to nesporazum u tome šta mi, Jugosloveni, i drugi koji se sa nama slažu, nazivamo politikom miroljubive koegzistencije i kako je mi definišemo.”''</ref> * [[Salih Fejić]], diplomata<ref name=fejic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 182.<br>''“Fejić Salko, izvanredni poslanik i opunomoćeni ministar FNRJ u Holandiji, rez. major, r. 1914 u Mostaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Rexhai Surroi]], diplomat<ref name=surroi1>Maksić, Milivoje: [https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Svedocanstva%2005.pdf U raskoraku sa svetom.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221029103157/https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Svedocanstva%2005.pdf |date=2022-10-29 }} Beograd 2000, str. 9.<br>''“Bio је Аlbаnас ро poreklu, ali Jugosloven ро svemu drugom. Nije birao prijatelje ро ključu, već ро srcu. Mnogi smo bili među onima kojima је biо blizak. Redžai је biо čovek koji је prijatelju privržen. Ponekad se čini da u ovom našem vremenu ta divna osobina - biti privržen prijatelju, kao da počinje da bledi pod pritiskom egoizma, i nekih drugih, čudnih i sumnjivih moralnih normi. А upravo to, osećati se Jugoslovenom, što simbolizuje uverenje da smo svi u ovoj zemlji podjednako bliski i potrebni jedni drugima, i biti privržen drugu, prijatelju - jeste politička, а rekao bih i moralna osnova, na kojoj jedino i može počivati naša spoljnopolitička služba.”''</ref> * [[Zdenko Štambuk]], diplomata<ref name=zstambuk>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/08/srpski/P00040710.shtm Ko je ovaj čovek? Vladimir Štambuk (Drugaričin drug)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221123055710/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/08/srpski/P00040710.shtm |date=2022-11-23 }} [[Glas javnosti]]. ''Zorica Vulić; 07.04.2000.''<br>''“Otac Zdenko bio je čuveni diplomata, takođe Jugosloven, a majka Čehinja.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Aleš Bebler.jpg|Aleš Bebler </gallery> </center> == Film i pozorište == * [[Vjekoslav Afrić]], glumac<ref name=afric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 11.<br>''“Afrić Vjeko, dramski umetnik, pozorišni i filmski reditelj, redovni prof. Akademije za pozorišnu umetnost u Beogradu, pretsednik Sindikata kulturno-umetničkih ustanova, rez. major, r. 1906 na Hvaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Neda Arnerić]], glumica<ref name=arneric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 22-23.<br>''“Arnerić Neda, glumica i galerista (vlasnik galerije - knjižare "Atrijum", Bg.). […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=arneric2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 21.<br>''“Arnerić Neda, glumica i galerista (r. 15. VII 1953, Knjaževac). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Darko Bajić]], redatelj<ref name=dbajic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 29.<br>''“Bajić Darko, filmski reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=dbajic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 29.<br>''“Bajić M. Darko, filmski reditelj, docent na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu (r. 14. V 1955, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Primož Bebler]], redatelj<ref name=pbebler1>[https://www.danas.rs/kultura/umetnik-humanista-jugosloven/ Umetnik , humanista, Jugosloven...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152828/https://www.danas.rs/kultura/umetnik-humanista-jugosloven/ |date=2024-12-25 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 21.11.2013.''<br>''“Primož je bio pravi, plemeniti Jugosloven. Taj njegov izbor, bitna odrednica njegovog identiteta, imao je svoju estetsku, ideološku i humanističku utemeljenost.”''</ref><ref name=pbebler2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 35.<br>''“Bebler A. Primož, pozorišni reditelj; upravnik i umetnički rukovodilac Malog pozorišta Duško Radović i Večernje scene Radović u Beogradu (r. 5. V 1951, Njujork). Jugosloven.”''</ref><ref name=pbebler3>[http://www.republika.co.rs/564-565/24.html Beskrajna širina stanovnika sveta] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221016234820/http://www.republika.co.rs/564-565/24.html |date=2022-10-16 }} Republika. ''Goran Cvetković; Broj 564-565, 01-31.01.2014.''<br>''“Istinski levičar i Jugosloven, internacionalni i svetski pozorišni stručnjak Primož Bebler, nije stigao da uradi i tu jubilarnu predstavu Početak bune na dahije, po romanu Svetislava Basare.”''</ref> * [[Ivan Bekjarev]], glumac<ref name=bekjarev1>[https://arhiva.vesti-online.com/Scena/Soubiznis/499225/Bekjarev-Najgori-su-umetnici-u-politici Bekjarev: Najgori su umetnici u politici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230804005703/https://arhiva.vesti-online.com/Scena/Soubiznis/499225/Bekjarev-Najgori-su-umetnici-u-politici |date=2023-08-04 }} Vesti online. ''D. Dušanić; 16.06.2015.''<br>''“Poreklom sam Makedonac, ali rođeni Beograđanin, i javno priznajem da sam Jugosloven.”''</ref> * [[Miroslav Benka]], redatelj<ref name=benka1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 40.<br>''“Benka Miroslav, reditelj; umetnički direktor Gradskog pozorišta u Žilini, Slovačka (od '91). […] P: Jugosloven, slovačke narodnosti, […].”''</ref> * [[Melita Bihali]], glumica<ref name=bihali1>[https://www.vesti.rs/Mercedes-Benz/Jugoslovenka-zauvek-Prica-o-lepoj-stolarevoj-kci.html Jugoslovenka zauvek: priča o lepoj stolarevoj kći] vesti.rs ''Vesti-online.com; 27.12.2015.''<br>''“I moja porodica se preselila u Istru, iako nismo imali potrebu za tim. Takvo je bilo naređenje” - kaže Melita Bihali, koja je kroz lik baba Mare opisala i raspad SFRJ, i za kraj ovog susreta naglasila da je rođena kao Jugoslovenka i da će tako i umreti.''</ref><ref name=bihali2>[https://n1info.ba/showbiz/preminula-glumica-melita-bihali-poznata-po-ulozi-u-maratoncima/ Preminula glumica Melita Bihali, poznata po ulozi u “Maratoncima”] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230907003733/https://n1info.ba/showbiz/preminula-glumica-melita-bihali-poznata-po-ulozi-u-maratoncima/ |date=2023-09-07 }} N1 BIH. ''N1 Srbija, nova.rs; 25.08.2023.''<br>''Bihali je rekla i da je „rođena kao Jugoslovenka i da će tako i umrijeti!“.''</ref> * [[Predrag Bjelac]], glumac<ref name=bjelac1>[https://www.vesti-online.com/i-carobnjak-i-papa/ I čarobnjak i papa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230104004740/https://www.vesti-online.com/i-carobnjak-i-papa/ |date=2023-01-04 }} vesti.rs ''Nada S. Preradović; 29.01.2022.''<br>''“Do pre par godina živeo je u Pragu, izjašnjava se kao Jugosloven i ponosni je otac dve ćerke.”''</ref><ref name=bjelac2>[https://zena.blic.rs/lifestyle/glumac-predrag-bjelac-govorio-je-o-uspesima-na-svetskoj-sceni/lh3w1pl Predrag Bjelac: "Za Čehe sam harizmatičan: Mnogo puta sam im rekao: 'Dođite kod nas da vidite, ima ovakvih koliko hoćeš'"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241205080743/https://zena.blic.rs/lifestyle/glumac-predrag-bjelac-govorio-je-o-uspesima-na-svetskoj-sceni/lh3w1pl |date=2024-12-05 }} Blic žena. ''Blic žena; 19.05.2024.''<br>''“Odgojen sam kao Jugosloven, negde sam to i dalje.”''</ref> * [[Jelica Bjeli]], glumica<ref name=bjeli1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Bjeli-Hadžić Jelica, glumica. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Dragan Bjelogrlić]], režiser i glumac<ref name=bjelogrlic1>[https://www.nportal.rs/vest/186/vesti/kultura/bjelogrlic-film-toma-se-prepoznaje-po-univerzalnoj-emociji Bjelogrlić: Film "Toma" se prepoznaje po univerzalnoj emociji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230121004426/https://www.nportal.rs/vest/186/vesti/kultura/bjelogrlic-film-toma-se-prepoznaje-po-univerzalnoj-emociji |date=2023-01-21 }} Nportal. ''Nportal; 27.08.2021.''<br>''“Osećam se Jugoslovenom. Imam poseban odnos prema toj državi, žao mi je što je više nema i verovatno se to oseća u filmu. Toma je otvoreno govorio pred kraj života, kad je počela da se raspada Jugoslavija, da je veliki protivnik toga. Pravio je jugoslovensku turneju neposredno pred rat”, podsetio je Bjelogrlić.''</ref><ref name=bjelogrlic2>[https://www.rtvslo.si/kultura/intervju/dragan-bjelogrlic-iz-slovenije-je-vedno-prihajala-avantgarda/536803 Dragan Bjelogrlić: Iz Slovenije je vedno prihajala avantgarda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221006025712/https://www.rtvslo.si/kultura/intervju/dragan-bjelogrlic-iz-slovenije-je-vedno-prihajala-avantgarda/536803 |date=2022-10-06 }} (na slovenačkom) Radiotelevizija Slovenija. ''Gašper Andrinek, Val 202; 22.09.2020.''<br>''“Odraščal sem v Jugoslaviji in sem v svoji biti ostal Jugoslovan, ves prostor nekdanje Jugoslavije občutim kot svoj. Verjetno bo tako do konca življenja.”''</ref><ref name=bjelogrlic3>[https://www.rts.rs/lat/magazin/film-i-tv/3876212/bjelogrlic-male-razlike-su-me-uvek-inspirisale-i-zato-sam-ostao-jugosloven-u-dusi.html Bjelogrlić: Male razlike su me uvek inspirisale i zato sam ostao Jugosloven u duši] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231116010128/https://www.rts.rs/lat/magazin/film-i-tv/3876212/bjelogrlic-male-razlike-su-me-uvek-inspirisale-i-zato-sam-ostao-jugosloven-u-dusi.html |date=2023-11-16 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''RTS; 04.03.2020.''<br>''“Međutim, tako je kako je. Još uvek se mi umetnici trudimo da pravimo i da sarađujemo zajedno, nema tu nikakvog političkog razloga ni tržišnog. Prosto, meni bar, je uvek zanimljivo da radim sa ljudima iz drugih sredina. Više puta sam to rekao – Jugoslaviju su razorile male razlike, a male rezlike su nešto što je meni bila inspiracija i zato sam ja ostao Jugosloven u duši”, rekao je iskreno Dragan Bjelogrlić.''</ref> * [[Bogić Bošković]], glumac<ref name=bboskovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 53.<br>''“Bošković B. Bogić, glumac (r. 22. XII 1930, Prizren). Jugosloven.”''</ref> * [[Tanja Bošković]], glumica<ref name=tboskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 57.<br>''“Bošković Tatjana, glumica, član pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Srpkinja-Jugoslovenka.”''</ref><ref name=tboskovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 53.<br>''“Bošković V. Tatjana, glumica, član pozorišta Atelje 212 u Beogradu (r. 27. VI 1953, Beograd). Srpkinja, Jugoslovenka.”''</ref> * [[Karlo Bulić]], glumac<ref name=bulic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 92.<br>''“Bulić Karlo, dramski glumac, nastavnik Akademije za pozorišnu i filmsku umetnost u Beogradu, r. 1910 u Trstu, Jugosloven.”''</ref> * [[Branko Cvejić]], glumac<ref name=cvejic1>[https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/film-tv/3532718-branko-cvejic-ja-cu-uvek-ostati-jugosloven-rodjen-u-toj-zemlji-do-smrti-gradjanin-te-zemljeglumac Branko Cvejić: "Ja ću uvek ostati Jugosloven, rođen u toj zemlji, do smrti građanin te zemlje"] [[Telegraf.rs]]. 27.07.2022.<br>''“Bez obzira, postojala ili ne, kao greška ta zemlja, ja ću uvek ostati Jugosloven i građanin te zemlje. Ja se i sada osećam tako.”''</ref> * [[Svetozar Cvetković]], glumac<ref name=scvetkovic1>[https://www.dan.co.me/zabava/svetozar-cvetkovic-ja-sam-anticki-jugosloven-5150500 Svetozar Cvetković: Ja sam antički Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107221742/https://www.dan.co.me/zabava/svetozar-cvetkovic-ja-sam-anticki-jugosloven-5150500 |date=2023-01-07 }} Dan. ''DAN portal; 10.12.2022''<br>''“Kao umjetnik koji je stasavao i sazrijevao u vrijeme velike Jugoslavije, sebe i danas vidi kao Jugoslovena.”''</ref><ref name=scvetkovic2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/istinska-elita-danas-nema-sta-da-jede Svetozar Cvetković: Istinska elita danas nema šta da jede] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221018020612/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/istinska-elita-danas-nema-sta-da-jede |date=2022-10-18 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 20.03.2015.''<br>''“Jednom sam već negde rekao da je biti Jugosloven danas isto što i biti prokuženi stranac. Ali, u redu, svejedno: taj sam!” - Šta ste? - “Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic3>[https://nova.rs/zabava/aleksandar-od-jugoslavije/ekskluzivno-cvetkovic-blatite-me-ja-ostajem-jugosloven/ Cvetković: Blatite me, ja ostajem Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230131035406/https://nova.rs/zabava/aleksandar-od-jugoslavije/ekskluzivno-cvetkovic-blatite-me-ja-ostajem-jugosloven/ |date=2023-01-31 }} Nova.rs ''Pero Jovović; 09.03.2021.''<br>''“Ja rizikujem mnogo da krenu da me blate onog časa kada kažem da sam ja Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic4>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/svetozar-cvetkovic-glumcina-i-jugosloven/ Svetozar Cvetković: Glumčina i Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107222559/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/svetozar-cvetkovic-glumcina-i-jugosloven/ |date=2023-01-07 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 11.08.2021.''<br>''“Ta plemenitost i svetlost, pored činjenice da je ostao Jugosloven i građanin nepostojeće države, njegovoj skromnosti i gospodstvu dodaju još jednu finu nijansu koja ga čini renesansnim gospodarom.”''</ref><ref name=scvetkovic5>[http://www.slobodnarijec.net/svetozar-cvetkovic-snimam-film-u-francuskoj/ Svetozar Cvetković: Snimam film u Francuskoj] Slobodna Riječ. ''Slobodna Riječ; 27.02.2015.''<br>''“Biti Jugosloven – to je danas kao biti neki prokuženi stranac, u redu taj sam!”''</ref><ref name=scvetkovic6>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 76.<br>''“Cvetković Svetozar, glumac, član pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic7>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 69.<br>''“Cvetković S. Svetozar, glumac, član pozorišta Atelje 212 u Beogradu (r. 20. VI 1958, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Borivoj Dovniković]], autor animiranih filmova, ilustrator<ref name=dovnikovic1>[https://p-portal.net/borivoj-dovnikovic-pripadam-manjini-koju-jedni-trpe-drugi-mrze-a-u-biti-sam-clan-ljudske-zajednice/ Borivoj Dovniković: Pripadam manjini koju jedni trpe, drugi mrze, a u biti sam član ljudske zajednice] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211193920/https://p-portal.net/borivoj-dovnikovic-pripadam-manjini-koju-jedni-trpe-drugi-mrze-a-u-biti-sam-clan-ljudske-zajednice/ |date=2023-02-11 }} P-portal. ''Đorđe Matić; 24.12.2021.''<br>''“Pored svega toga, spadam u ljude koji su od početka bili i ostali Jugoslaveni, koji ne daju da se SFRJ naziva zločinačkom zemljom i kojoj bi trebalo davati priznanje za sve dobro što je učinila za nas i za svjetsku zajednicu.”''</ref> * [[Srđan Dragojević]], redatelj<ref name=dragojevic1>[http://www.telegraf.rs/jetset/144968-intervju-nedelje-srdan-dragojevic-2-deo-nisam-snimao-filmove-s-ratnim-zlocincima Intervju nedelje, Srđan Dragojević (2. deo): Nisam snimao filmove s ratnim zločincima!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233203/https://www.telegraf.rs/jetset/144968-intervju-nedelje-srdan-dragojevic-2-deo-nisam-snimao-filmove-s-ratnim-zlocincima |date=2022-12-29 }} Telegraf.rs ''S.M.S. – A.K.; 01.04.2012.''<br>''Da li ste jugonostalgičar, to se negde može nazreti iz vaših javnih istupa… - “Ne, nisam jugonostalgičar. Jugosloven sam.”''</ref><ref name=dragojevic2>[http://www.rts.rs/page/magazine/sr/story/411/Film/981606/Dragojevi%C4%87%3A+Sukob+mi%C5%A1ljenja+da,+sukob+na+ulici+ne.html Dragojević: Sukob mišljenja, ne sukob na ulici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233159/https://www.rts.rs/page/magazine/sr/story/411/Film/981606/Dragojevi%C4%87:+Sukob+mi%C5%A1ljenja+da,+sukob+na+ulici+ne.html |date=2022-12-29 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''30.10.2011.''<br>''Budući da se osećam Jugoslovenom, rođen sam u toj zemlji, svi gradovi i države bivše Jugoslavije su mi dragi, volim da idem tamo i onda je divno kad snimajući film prosto živite tu svoju ideju da ovo jeste Jugoslavija.”''</ref><ref name=dragojevic3>[http://dnevnik.com.mk/?ItemID=ED29384C7EF4F44A9128FE32E5BBA0ED „Парадa“ e првиот филм на трета Југославија] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120108204134/http://www.dnevnik.com.mk/?ItemID=ED29384C7EF4F44A9128FE32E5BBA0ED |date=2012-01-08 }} (na makedonskom) Dnevnik (Makedonija). ''Srebra Ðorđijevska; 05.01.2012.''<br>''“Јас сум Југословен, така се чувствувам и тоа е земјата во која живеам.”''</ref><ref name=dragojevic4>[http://www.delo.si/zgodbe/sobotnapriloga/najvecja-parada-ponosa-v-srcu-homofobnega-balkana.html Največja Parada ponosa v srcu homofobnega Balkana] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171110171452/http://www.delo.si/zgodbe/sobotnapriloga/najvecja-parada-ponosa-v-srcu-homofobnega-balkana.html |date=2017-11-10 }} (na slovenačkom) Delo. ''Vesna Milek; 02.01.2012.''<br>''“Če bi radi še bolj plastičen prikaz tega, kar sem hotel povedati: Jaz sem Jugoslovan. Vi, ki niste, ko vas jebe. (nasmešek)”''</ref> * [[Jasna Đuričić]], glumica<ref name=djuricic1>[https://www.021.rs/story/Info/Misljenja-i-intervjui/236557/INTERVJU-Jasna-Djuricic-Novac-je-vec-dugo-vremena-jedini-bog-na-ovoj-planeti.html Intervju Jasna Đuričić: Novac je već dugo vremena jedini bog na ovoj planeti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221205073327/https://www.021.rs/story/Info/Misljenja-i-intervjui/236557/INTERVJU-Jasna-Djuricic-Novac-je-vec-dugo-vremena-jedini-bog-na-ovoj-planeti.html |date=2022-12-05 }} Portal 021. ''Snežana Miletić; 09.04.2020.''<br>''“Pripadam drugom vremenu, drugoj generaciji, ja sam Jugoslovenka, rođena ovde, u vreme kada su važili postulati druge vrste - za sve stvari.”''</ref><ref name=djuricic2>[https://voice.org.rs/jasna-djuricic-najbolja-evropska-glumica/ Jasna Đuričić, najbolja evropska glumica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231003040615/https://voice.org.rs/jasna-djuricic-najbolja-evropska-glumica/ |date=2023-10-03 }} Vojvođanski istraživačko-analitički centar (VOICE). ''Snežana Miletić; 20.12.2021.''<br>''“Sremica, Novosađanka i Jugoslovenka, potekla iz radničke porodice, od oca trgovca i majke knjigovođe.”''</ref> * [[Predrag Ejdus]], glumac<ref name=ejdus1>[http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:359184-Predrag-Ejdus-Lako-je-izgubiti-ljudskost Predrag Ejdus: Lako je izgubiti ljudskost] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233203/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:359184-Predrag-Ejdus-Lako-je-izgubiti-ljudskost |date=2022-12-29 }} [[Večernje novosti]]. ''Radmila Radosavljević; 24.12.2011.''<br>''“A ja sam se nacionalno uvek izjašnjavao kao Jugosloven, tako sam se izjasnio i na poslednjem popisu.”''</ref><ref name=ejdus2>[http://www.politika.rs/rubrike/Sport/intervjui/Fudbal-mi-pomogao-da-stanem-na-noge.lt.html Фудбал ми помогао да станем на ноге] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150924134607/http://www.politika.rs/rubrike/Sport/intervjui/Fudbal-mi-pomogao-da-stanem-na-noge.lt.html |date=2015-09-24 }} [[Politika (novine)|Политика]]. ''Славко Трошељ; 13.07.2008.''<br>''“Целог живота изјашњавам се као Југословен. И данас се осећам тако. Иако та државна заједница више не постоји. Али, то је моје право. Родио сам се у тој земљи. Али, ако хоћете дубоку интуитивно осећам апсолутну припадност и јеврејском и српском народу.”''</ref><ref name=ejdus3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 131.<br>''“Ejdus Predrag, glumac, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta (od '93). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ejdus4>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 125.<br>''“Ejdus Lj. Predrag, glumac, član i v. d. direktora Drame Narodnog pozorišta u Beogradu (r. 24. VII 1947, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Mira Erceg]], reditelj<ref name=erceg1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 132.<br>''“Erceg Mira, pozorišni reditelj; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Bekim Fehmiu]], glumac<ref name=fehmiu1>[https://www.vreme.com/nedelja/bekim-fehmiu/ Bekim Fehmiu (1936–2010)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208030139/https://www.vreme.com/nedelja/bekim-fehmiu/ |date=2023-02-08 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''J. Gligorijević; broj 1015, 17.06.2010.''<br>''“Jedan od simbola Jugoslavije iz njenog zlatnog doba, nikada nije, u ime bratstva i jedinstva, a potom jugonostalgije, bežao od svog albanskog porekla, bio je i jedno i drugo: Albanac, Jugosloven, iznad svega umetnik, a pre svega – čovek.”</ref> * [[Dragomir Felba]], glumac<ref name=felba1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134-135.<br>''“Felba Dragomir, glumac. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=felba2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 127.<br>''“Felba A. Dragomir, glumac (r. 7. VII 1921, Skoplje). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ognjen Glavonić]], redatelj<ref name=glavonic1>[https://www.xxzmagazin.com/film-se-treba-obracati-mladim-fasistima Film se treba obraćati mladim fašistima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114021845/https://www.xxzmagazin.com/film-se-treba-obracati-mladim-fasistima |date=2023-11-14 }} XXZ magazin. ''Jurica Pavičić; 14.05.2018.''<br>''Upravo zato Glavonić napominje da se osjeća kao Jugoslaven i citira Viktora Ivančića: “Budući da živimo u ambijentu gdje je Jugoslavija oglašena kao najgora psovka, upravo jugoslavenska etiketa nudi aktivniju poziciju i obilježava odgovorniji model antinacionalizma”.</ref> * [[Srđan Grahovac]], glumac<ref name=grahovac1>[https://www.pobjeda.me/clanak/udareni-temelji-dubljim-i-slozenijim-projektima Udareni temelji dubljim i složenijim projektima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211012329/https://www.pobjeda.me/clanak/udareni-temelji-dubljim-i-slozenijim-projektima |date=2023-02-11 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]] ''Svetlana Višnjić; 06.05.2022.''<br>''“Saradnjama se uvijek radujem, one su nužne između republika u Jugoslaviji, ja nikada nijesam prestao da budem Jugosloven. Nikada nijesam imao granica, uvijek sam išao dalje. Saradnja i odnosi preko kulture su nužnost, ako mislimo da išta radimo u budućnosti” – rekao je Grahovac.''</ref> * [[Aleksandar Gruden]], glumac<ref name=agruden1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 155.<br>''“Gruden Aleksandar-Saša, glumac i reditelj; šef marketinga pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Srđan Hadžić]], reditelj, pisac<ref name=hadzic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 160.<br>''“Hadžić Srđan, reditelj i pisac; član Akademije filmske umetnosti i nauke. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Željko Hubač]], dramski pisac<ref name=hubac1>[https://www.kurir.rs/vesti/moja-zivotna-prica/4012971/zeljko-hubac-zivotna-prica Životna priča Željka Hubača: Na ružan način sam saznao da sam usvojen! Muslimanka me je rodila, a odgajili su me Čeh i Srpkinja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230220203017/https://www.kurir.rs/vesti/moja-zivotna-prica/4012971/zeljko-hubac-zivotna-prica |date=2023-02-20 }} Kurir.rs ''Ljubomir Radanov i Andrijana Stojanović; 18.09.2022.''<br>''“Po svom dubokom osećanju sam Jugosloven.”''</ref> * [[Boris Isaković]], glumac<ref name=bisakovic1>[https://gracija.me/boris-isakovic-ako-ne-postujete-publiku-ne-postujete-sebe-i-svoj-rad/ Boris Isaković: Ako ne poštujete publiku, ne poštujete sebe i svoj rad] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103201020/https://gracija.me/boris-isakovic-ako-ne-postujete-publiku-ne-postujete-sebe-i-svoj-rad/ |date=2023-01-03 }} Gracija. ''Mirjana Popović; br. 206 okt. 2022.''<br>''“I dalje voli da se izjašnjava kao Jugosloven, a svoje studente, osim glumačkim vještinama, zajedno sa suprugom, glumicom Jasnom Đuričić, uči tome da u njihovom svijetu nema mjesta mržnji.”''</ref><ref name=bisakovic2>[https://6yka.com/podcast/isak Boris Isaković za BUKU: Katastrofalno je šta se desilo s našim kulturnim bićem dolaskom aktuelne vlasti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103223056/https://6yka.com/podcast/isak |date=2023-01-03 }} Buka. ''Slađan Tomić; 19.08.2022.''<br>''“Izjašnjava se kao Jugosloven, pa su Sarajevo, Zagreb i ostali gradovi – njegovi gradovi, poput Novog Sada ili Beograda.”''</ref><ref name=bisakovic3>[https://www.kurir.rs/zabava/kultura/3994757/boris-isakovic-intervju Ljudi ne vole da pominju ime Jugoslavije! Boris Isaković o Slobi i novoj ulozi: Bio sam pionir i Jugosloven! Meni je to ostalo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110012914/https://www.kurir.rs/zabava/kultura/3994757/boris-isakovic-intervju |date=2023-01-10 }} Kurir.rs ''22.08.2022.''<br>''“Bio sam pionir i opredeljivao sam se kao Jugosloven. Meni je to ostalo. Ne mogu protiv toga.”''</ref> * [[Feđa Isović]], scenarista<ref name=fisovic1>[https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ Isović za N1: Lik Izeta Fazlinovića sam pisao po sebi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102014830/https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ |date=2022-11-02 }} N1 BIH. ''N1 BiH; 18.04.2018.''<br>''“Volim i ja Tita, Jugosloven sam po nacionalnosti. Rodio sam se u Jugoslaviji, odgojen sam da je volim.”''</ref><ref name=fisovic2>[https://6yka.com/bih/feda-isovic-hercegovacki-neposrednik-nebojsa-vukanovic Feđa Isović: Hercegovački neposrednik Nebojša Vukanović] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225154249/https://6yka.com/bih/feda-isovic-hercegovacki-neposrednik-nebojsa-vukanovic/ |date=2024-12-25 }} Buka. ''Feđa Isović; 22.02.2020.''<br>''“Ja kao Jugosloven, mada državljanin BiH, ne mogu da se kandidujem na niz funkcija. Kao ni Jevreji, Romi i svi oni „ostali“.”''</ref><ref name=fisovic3>[https://avaz.ba/vijesti/kolumne/529374/nasi-su-ginuli-najvise Naši su ginuli najviše] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101212701/https://avaz.ba/vijesti/kolumne/529374/nasi-su-ginuli-najvise |date=2022-11-01 }} [[Dnevni avaz]]. ''Feđa Isović; 16.11.2019.''<br>''“Kaže mi drug, glumac iz Beograda, kako ne može prežaliti Jugoslaviju. Slušam ga, trajala je ta njegova jadikovka neke tri pive, a onda ga priupitah da mi kaže kako se izjasnio na zadnjem popisu. Kaže: - “Kao Srbin”. - “E vidiš”, rekoh, “ja kao Jugosloven. Nemoj meni da cmizdriš i kenjaš, majke ti!”''</ref><ref name=fisovic4>[https://avaz.ba/vijesti/intervju/383445/scenarist-feda-isovic-za-avaz-desni-i-nacionalni-pokreti-uteg-su-oko-vrata-svakom-narodu Scenarist Feđa Isović za "Avaz": Desni i nacionalni pokreti uteg su oko vrata svakom narodu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231207180457/https://avaz.ba/vijesti/intervju/383445/scenarist-feda-isovic-za-avaz-desni-i-nacionalni-pokreti-uteg-su-oko-vrata-svakom-narodu |date=2023-12-07 }} [[Dnevni avaz]]. ''Edina Bakić; 30.05.2018.''<br>''“Po nacionalnosti sam Jugoslaven i ne vidim kako dva smiješna administrativna okvira, dakle Republika Srpska i Federacija, mogu na bilo koji način utjecati na taj moj osjećaj.”''</ref> * [[Ita Rina]], glumica<ref name=itarina>[https://www.politika.rs/scc/clanak/431870/Ita-Rina-je-bila-i-Beogradanka-Tamara Ита Рина је била и Београђанка Тамара] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221202190529/https://www.politika.rs/scc/clanak/431870/Ita-Rina-je-bila-i-Beogradanka-Tamara |date=2022-12-02 }} [[Politika (novine)|Politika]]. ''Ненад Симић; 15.06.2019.''<br>''“Шездесетих година прошлог века њен супруг и она су саградили кућу у Будви, где је као Српкиња, увек се изјашњавајући као Југословенка, умрла 10. маја 1979. године од напада астме.”''</ref> * [[Davor Janjić]], glumac<ref name=janjic>[https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/u-sarajevu-ukopan-glumac-davor-janjic-spavaj-brate-jer-je-s-tobom-bilo-tako-lijepo/476912 U Sarajevu ukopan glumac Davor Janjić: 'Spavaj, brate. S tobom je bilo tako lijepo'] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230126231124/https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/u-sarajevu-ukopan-glumac-davor-janjic-spavaj-brate-jer-je-s-tobom-bilo-tako-lijepo/476912 |date=2023-01-26 }} RadioSarajevo.ba, ''05.12.2022.''<br>''“Zahvaljujući svome porijeklu, tvojima Nadi i Žarku koji su te tako vaspitali, bio si univerzalist, suštinski protivnik nacionalizma, i ateist. Bosanac, Srbin, Hrvat, Slovenac, Jugoslaven, u onom značenju koje znaju samo oni koji istinski i duboko nose taj osjećaj. Oni drugi, koji su prezreli da su to ikada bili – a mnogi od njih su se često zaklinjali u to kad je to bilo kurentno – oni su danas najčešće važne karike u lancima kojima smo ovdje okovani. I koje iz vlastitog kukavičluka i komocije ne možemo prekinuti.”''</ref> * [[Đorđe Kadijević]], redatelj<ref name=kadijevic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/556598/Dodeljen-Zlatni-pecat-Kinoteke Dodeljen „Zlatni pečat” Kinoteke] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152844/https://www.politika.rs/sr/clanak/556598/Dodeljen-Zlatni-pecat-Kinoteke |date=2024-12-25 }} [[Politika (novine)|Politika]]. ''06.06.2023.''<br>''“Ponosan sam što mi nagradu „Zlatni pečat” dodeljuje ustanova koja nosi i dalje naziv Jugoslovenska kinoteka. Ja sam Jugosloven i to ću biti i ostati do poslednjeg trenutka svog života. Mnogi moji filmovi ili serije su nastajali u zemlji za koju kažu da više ne postoji. A za mene će Jugoslavija uvek postojati i ja ću zauvek biti Jugosloven.”''</ref><ref name=kadijevic2>[https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/kultura/ostalo/legendarni-redatelj-dorde-kadijevic-otvorio-dusu-za-srpske-medije-procitajte-sto-je-rekao-o-rodnom-sibeniku-arsenu-jugoslaviji-1065670 Legendarni Đorđe Kadijević otvorio dušu za srpske medije: pročitajte što je rekao o rodnom Šibeniku, Arsenu, Jugoslaviji...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221014231824/https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/kultura/ostalo/legendarni-redatelj-dorde-kadijevic-otvorio-dusu-za-srpske-medije-procitajte-sto-je-rekao-o-rodnom-sibeniku-arsenu-jugoslaviji-1065670 |date=2022-10-14 }} Šibenski.hr ''Šibenski.hr; 20.12.2020.''<br>''“Po ocu sam Srbin, po majci Hrvat, a ja sam Južni Sloven, tačnije Jugosloven.”''</ref><ref name=kadijevic3>[https://www.danas.rs/kultura/intervju-djordje-kadijevic-autor-kulte-leptirice-ovde-se-simulira-drustvo-drzava-demokratija/ Intervju – Đorđe Kadijević, autor kultne „Leptirice“: Ovde se simulira društvo, država, demokratija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221125051223/https://www.danas.rs/kultura/intervju-djordje-kadijevic-autor-kulte-leptirice-ovde-se-simulira-drustvo-drzava-demokratija/ |date=2022-11-25 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 14.11.2022.''<br>''“Ja jesam Jugosloven i više sam za bratstvo i jedinstvo nego za ovo pozivanje na obračune onih koji bi trebalo da budu jedinstveni, i mislim da je ta žalosna situacija uzrok jedne, kako bih rekao, likvidirane kohezije čitave kulture koja nema svoju kompaktnost, nema svoju pravu temu, nema paradigmu.”''</ref><ref name=kadijevic4>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213-214.<br>''“Kadijević Đorđe, filmski i TV reditelj; likovni kritičar NIN-a. […] P: Srbin, Jugosl., […].”''</ref> * [[Rialda Kadrić]], glumica<ref name=kadric1>[https://glossy.espreso.co.rs/poznati/vesti/206350/rialda-kadric-zivotna-prica Umrla je nasred ulice, baš kao njena majka: Glumica koju su generacije Jugoslovena obožavale doživela tešku sudbinu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231026034059/https://glossy.espreso.co.rs/poznati/vesti/206350/rialda-kadric-zivotna-prica |date=2023-10-26 }} Glossy. ''Glossy; 14.06.2022.''<br>''“Rialda se, inače, do kraja života osećala kao Jugoslovenka, pre svega zato što dolazi iz mešovite porodice, baš kao i njen suprug.”''</ref> * [[Stefan Kapičić]], glumac<ref name=kapicic1>[https://avaz.ba/vijesti/173945/stefan-kapicic-odgojen-sam-kao-jugoslaven-i-tako-cu-odgojiti-svoju-djecu Stefan Kapičić: Odgojen sam kao Jugoslaven i tako ću odgojiti svoju djecu] [[Dnevni avaz]]. ''Hajrija Lisić; 19.04.2015.''<br>''“Odgojen sam kao Jugoslaven i tako ću odgojiti svoju djecu” - ističe Kapičić.''</ref> * [[Suada Kapić]], glumica, režiserka, scenaristkinja<ref name=kapic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 218.<br>''“Kapić Suada, reditelj, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=kapic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 198.<br>''“Kapić I. Suada, reditelj, slobodni umetnik (r. 15. II 1952, Sarajevo). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Milutin Karadžić]], glumac<ref name=karadzic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 219-220.<br>''“Karadžić Milutin-Mima, glumac. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Mirjana Karanović]], glumica<ref name=mkaranovic1>[https://www.portalnovosti.com/yubilej-ja-sam-jugoslovenka Yubilej: Ja sam Jugoslovenka] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221012063031/https://www.portalnovosti.com/yubilej-ja-sam-jugoslovenka |date=2022-10-12 }} Portal Novosti. ''Mirjana Karanović; 30.11.2018.''<br>''“Ja sam rođena u Jugoslaviji. Ja sam Jugoslovenka. […] Ono što danas znam jest da ću, bez ikakvog sentimenta, i dalje u svome biću biti Jugoslovenka. To je upisano u moju duhovnu genetiku i to se neće promeniti sve do moje smrti.”''</ref> * [[Srđan Karanović]], redatelj<ref name=skaranovic1>[https://www.glasistre.hr/knjizevnost/2022/12/03/srdana-karanovic-pisanje-mi-se-osladilo-i-pomislio-sam-kako-je-pisanje-puno-divniji-posao-nego-snim-833295 Srđan Karanović: Pisanje mi se osladilo i pomislio sam kako je pisanje puno divniji posao nego snimanje filmova] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230102051029/https://www.glasistre.hr/knjizevnost/2022/12/03/srdana-karanovic-pisanje-mi-se-osladilo-i-pomislio-sam-kako-je-pisanje-puno-divniji-posao-nego-snim-833295 |date=2023-01-02 }} [[Glas Istre]]. ''Vanesa Begić; 03.12.2022.''<br>''“Karanović je govorio i zašto se na popisu stanovništva izjasnio kao Jugoslaven i zašto ga smeta kada se taj prostor naziva regionom, i bivšom Jugoslavijom, a ne Jugoslavijom, koja je ionako bivša.”''</ref> * [[Miljen Kljaković]], scenarista<ref name=kljakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 229.<br>''“Kljaković Miljen - Kreka, scenograf; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nada Kokotović]], reditelj<ref name=kokotovic1>[https://migration-audio-archiv.de/nada-kokotovic/ Nada Kokotović - Regisseurin aus Köln] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231119012803/https://migration-audio-archiv.de/nada-kokotovic/ |date=2023-11-19 }} (na njemačkom) migration-audio-archiv e.V.<br>''“Ich habe einen kroatischen Pass, aber ich fühle mich als Jugoslawin.”''</ref><ref name=kokotovic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 234.<br>''“Kokotović Nada, koreograf i reditelj. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Dejan Kosanović]], reditelj<ref name=dkosanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 242.<br>''“Kosanović Dejan, reditelj dokumentarnog filma. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Deana Leskovar]], scenarista, književnik<ref name=leskovar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 276.<br>''“Leskovar Deana, književnik i filmski scenarista; dramaturg u Redakciji igranog programa TVB (od '90). […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Leon Lučev]], glumac<ref name=lucev1>[https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/region/hrvatski-glumac-leon-lucev-osjecam-se-kao-jugoslaven-evo-i-zasto-532772 Hrvatski glumac Leon Lučev: Osjećam se kao Jugoslaven, evo i zašto...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221004013040/https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/region/hrvatski-glumac-leon-lucev-osjecam-se-kao-jugoslaven-evo-i-zasto-532772 |date=2022-10-04 }} [[Oslobođenje (list)|Oslobođenje]]. 17.02.2020.</ref> * [[Nikola Majdak]], snimatelj, reditelj<ref name=majdak1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 287.<br>''“Majdak Nikola, filmski reditelj i snimatelj; red. prof. Fakulteta dramskih umetnosti, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Aleksandar Mandić (reditelj)|Aleksandar Mandić]], reditelj<ref name=mandic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 292.<br>''“Mandić Aleksandar, reditelj i scenarista; redovni profesor na Odseku za film i televiziju Univerziteta u Njujorku (od '92). […] P: Srbin - Jugosloven.”''</ref> * [[Milenko Maričić]], reditelj<ref name=maricic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 295.<br>''“Maričić Milenko, pozorišni i TV reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Gordan Matić]], reditelj<ref name=matic1>[https://prviprvinaskali.com/clanci/recju/autori-ppns/gordan-matic/gordan-matic-od-a-do-z.html Gordan Matić: Od A do Z] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108232946/https://prviprvinaskali.com/clanci/recju/autori-ppns/gordan-matic/gordan-matic-od-a-do-z.html |date=2023-01-08 }} Prvi prvi na skali. ''30.01.2012''<br>''Kulturološki se osećam kao Jugosloven, jer su na mene, između ostalih, uticali pisci Ivo Andrić, Miroslav Krleža, Aleksandar Popović, Dušan Kovačević, muzičari Milan Mladenović, Darko Rundek, Džoni Štulić, Zoran Predin, filmovi “Slučaj Harms”, “Beštije”, “Pad Italije”, “Leptirica”, “Nacionalna klasa”, “Pre kiše”''</ref> * [[Mladen Matičević]], reditelj<ref name=maticevic1>[http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/460544/Prica-o-geniju-Arsenu-Dedicu Priča o geniju Arsenu Dediću] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140804121336/http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/460544/Prica-o-geniju-Arsenu-Dedicu |date=2014-08-04 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Aleksandar Nikolić; 27.04.2014.''<br>''“Svi su me pitali kako to da srpski reditelj snimi film o Arsenu Dediću? Kazao sam im da sam Jugosloven i da snimam film o jugoslovenskom kantautoru.”''</ref> * [[Irfan Mensur]], glumac<ref name=mensur1>[https://www.blic.rs/kultura/intervju-irfan-mensur-jednostavno-postojim-i-to-je-ono-sto-je-meni-najbitnije/rf034jg Intervju Irfan Mensur: Jednostavno - postojim, i to je ono što je meni najbitnije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230625122425/https://www.blic.rs/kultura/intervju-irfan-mensur-jednostavno-postojim-i-to-je-ono-sto-je-meni-najbitnije/rf034jg |date=2023-06-25 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Tatjana Nježić; 26.04.2023.''<br>''“I prvi intervju koji sam posle povratka iz inostranstva dao bio je veliki intervju u NIN-u, gde sam pričao – iako je to bilo bogohulno - o jugoslovenstvu, da ja ne mogu biti ništa drugo nego Jugosloven i da još verujem u jugoslovenstvo kojeg i dalje ima mnogo na sve strane, ali ljudi su osujećeni da to izgovore.”''</ref><ref name=mensur2>[https://nova.rs/zabava/showbiz/velika-ispovest-irfana-mensura-za-nova-rs/ Velika ispovest Irfana Mensura za Nova.rs] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221021051349/https://nova.rs/zabava/showbiz/velika-ispovest-irfana-mensura-za-nova-rs/ |date=2022-10-21 }} Nova.rs ''Nemanja Lisinac; 24.03.2021.''<br>''“Prosto, ta neka multikulturalnost Sarajeva je nešto što me i danas opredeljuje kao jedinu varijantu mog bistvovanja, a to je da sam Jugosloven. Nekada, pre 20 godina, izgovoriti to u Srbiji bilo je bogohulno, ali ja se ni tada nisam odrekao jugoslovenstva i toga da sam Jugosloven, pa čak i po cenu toga da me izbrišu iz enciklopedije 'Ko je ko na Balkanu', što se i dogodilo”, priča Irfan Mensur u velikoj ispovesti za Nova.rs.''</ref><ref name=mensur3>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/intervju-dana/lose-sam-odigrao-principa Irfan Mensur: Loše sam odigrao Principa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020215526/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/intervju-dana/lose-sam-odigrao-principa |date=2022-10-20 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 08.08.2014.''<br>''Vidjela sam da ste u jednom intervjuu rekli kako, i nakon svega, ostajete nepopravljivi Jugosloven. Šta to danas znači? - “Jugoslavija i jugoslovenstvo moj su identitet, moja vera. U toj državi sam rođen, tu odrastao; na toj tradiciji sam vaspitavan, tako živeo. I, šta sada?! Uvek sam bio Jugosloven! Moj otac je musliman, majka katolkinja, maćeha pravoslavka; najstarijeg sina Filipa dobio sam u braku sa Ljiljanom Perović; sa Srnom Lango imam Pavla. I, nakon svega, osim Jugosloven, šta bih mogao da budem?! Pa, zar moja porodica nije Jugoslavija u malom?!”''</ref><ref name=mensur4>[https://mnemagazin.me/2015/03/08/irfan-mensur-moja-jugoslavija-jos-postoji/ Irfan Mensur: Moja Jugoslavija još postoji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221022175117/https://mnemagazin.me/2015/03/08/irfan-mensur-moja-jugoslavija-jos-postoji/ |date=2022-10-22 }} MNE magazin. ''Bojana Radonjić; 08.03.2015.''<br>''Rekli ste: “Do dana današnjeg ostao sam Jugosloven”. - “Znate šta, ja sam govorio da sam Jugosloven i u vrijeme kada to nije bilo popularno, kad je pogubno bilo reći da sam jugonostalgičar, ali sam ja uvijek pojašnjavao svoju jugonostalgiju.”''</ref><ref name=mensur5>[https://www.gloria.rs/zvezde/price/132189/irfan-mensur-emotivno-putovanje-kuci Irfan Mensur: Emotivno putovanje kući] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020223450/https://www.gloria.rs/zvezde/price/132189/irfan-mensur-emotivno-putovanje-kuci |date=2022-10-20 }} Gloria. ''Maja Gašić; 24.09.2018.''<br>''“Moram tako da kažem, jer sam ostao Jugosloven do kraja, mada je nekad bilo bogohulno biti jugonostalgičar.”''</ref><ref name=mensur6>[https://www.ekspres.net/pozoriste/intervju-irfan-mensur-kultura-je-vodilja-ka-uspehu-naroda Intervju, Irfan Mensur: Kultura je vodilja ka uspehu naroda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020223500/https://www.ekspres.net/pozoriste/intervju-irfan-mensur-kultura-je-vodilja-ka-uspehu-naroda |date=2022-10-20 }} Ekspres. ''Mirjana Mitrović; 01.06.2017.''<br>''“Mislili su da su veći Srbi od mene i da su zato vredniji kao ljudi, bez obzira na to što je Srbija u mene uložila milione dolara kroz posao i obrazovanje i bez obzira na to što se nikada nisam bavio politikom niti sam se izjašnjavao drugačije sem da sam Jugosloven, ne iz straha, već zato što se tako osećam.”''</ref><ref name=mensur7>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 316.<br>''“Mensur Irfan, glumac i režiser, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=mensur8>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 276.<br>''“Mensur M. Irfan, glumac, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu (r. 19. I 1952, Sarajevo). Jugosloven.”''</ref> * [[Ognjenka Milićević]], rediteljka<ref name=milicevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 335.<br>''“Milićević Ognjenka, reditelj, teatrolog i prevodilac. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Kokan Mladenović]], redatelj<ref name=kokan1>[http://www.pressonline.rs/sr/vesti/Dnevni_magazin/story/184680/Jugosloveni+su+pro%C5%A1li+kao+Hazari.html Jugosloveni su prošli kao Hazari] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120105030313/http://www.pressonline.rs/sr/vesti/Dnevni_magazin/story/184680/Jugosloveni+su+pro%C5%A1li+kao+Hazari.html |date=2012-01-05 }} Press Online. ''Rade Stanić; 03.11.2011.''</ref><ref name=kokan2>[http://www.novossti.com/2012/10/fasizam-pocinje-od-jednog-prekrsaja/ Fašizam počinje od jednog prekršaja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121013163926/http://www.novossti.com/2012/10/fasizam-pocinje-od-jednog-prekrsaja/ |date=2012-10-13 }} Novosti. ''Goran Plavšić; 08.10.2012.''</ref><ref name=kokan3>[http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:318995-Kokan-Mladenovic-Fajront-u-balkanskoj-krcmi Kokan Mladenović: Fajront u balkanskoj krčmi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233204/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:318995-Kokan-Mladenovic-Fajront-u-balkanskoj-krcmi |date=2022-12-29 }} [[Večernje novosti]]. ''Vukica Strugar; 12.02.2011.''</ref><ref name=kokan4>[http://www.naslovi.net/2011-02-27/blic/kokan-mladenovic-placamo-cenu-estradizacije-nasih-zivota/2363702 Kokan Mladenović: Plaćamo cenu estradizacije naših života]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Naslovi.net ''Aleksandar Nikolić; 27.02.2011.''</ref> * [[Dragana Mrkić]], režiser, ranije glumica<ref name=mrkic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 365.<br>''“Mrkić Dragana, glumica, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ranko Munitić]], filmski kritičar i teoretičar<ref name=munitic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 367.<br>''“Munitić Ranko, filmski i TV scenarista, pisac o filmu i srodnim umetnostima, autor i voditelj radio i TV emisija; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Dino Mustafić]], reditelj<ref name=mustafic1>[https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena Dino Mustafić nakon premijere u BDP: U meni je ostao neizbrisiv identitet Jugoslovena] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250403122425/https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena |date=2025-04-03 }} [[Telegraf.rs]]. ''J. V.; 30.03.2025.''<br>''“Vrlo često naglašavam da sam u kulturalnom smislu Jugosloven, bez obzira što je ta zemlja geografski i politički nestala.”''</ref><ref name=mustafic2>[https://twitter.com/mdinodino/status/887975511045156864 (Twitter status:) Živeći i radeći na Balkanu uvjerio sam se kako jedino identitarno i politički ima smisla biti Jugosloven!] MdinoDino@Twitter. ''Dino Mustafić; 20.07.2017.''</ref><ref name=mustafic3>[https://www.danas.rs/kultura/dino-mustafic-kod-nas-se-nacionalizam-kao-pantljicara-uspinje-od-portira-do-akademika/ Dino Mustafić: Kod nas se nacionalizam kao pantljičara uspinje od portira do akademika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101043711/https://www.danas.rs/kultura/dino-mustafic-kod-nas-se-nacionalizam-kao-pantljicara-uspinje-od-portira-do-akademika/ |date=2023-01-01 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 04.12.2022.''<br>''“Moje jugoslovenstvo je kulturni identitet, duhovni prostor kojeg živim intezivno. Ima tu i mog inata prema onim kojim je Jugoslavija postala psovka. Biti Jugoslaven danas nije samo politički stav veći je i etički. Svojevrsni vid otpora nacionalističkom ološu, možda jedna odgovornija forma antinacionalizma. Ako je nekom najvažnije da bude Hrvat ili Srbin ili Bošnjak po liniji svoje nacionalne pripadnosti, onda je potpuno prirodno da možete biti Jugoslaven po liniji svoje nadnacionalne pripadnosti.”''</ref> * [[Goran Paskaljević]], reditelj<ref name=paskaljevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 400.<br>''“Paskaljević Goran, filmski reditelj; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, Srbin.”''</ref><ref name=paskaljevic2>[https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp|issue:UB_00064_19920905|page:8 Jedan film dve zastave] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240324152716/https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp{{!}}issue:UB_00064_19920905{{!}}page:8 |date=2024-03-24 }} Nedeljna Borba, ''05/06.09.1992.'', str. 8.<br>''“Ja sam najpre filmadžija, pa Jugosloven, pa Srbin.”''</ref> * [[Borka Pavićević]], dramaturškinja<ref name=pavicevic1>[https://rs.n1info.com/vesti/a497122-odrzana-komemoracija-borki-pavicevic/ Komemoracija Borki Pavićević: Vikala je iz sveg glasa – ne igraj se sa istinom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103233515/https://rs.n1info.com/vesti/a497122-odrzana-komemoracija-borki-pavicevic/ |date=2023-01-03 }} N1 SRB. ''FoNet; 04.07.2019.''<br>''On je dodao da je Pavićević ostala Jugoslovenka, a da bi se danas u Jugoslaviji slavio Dan boraca i podsetio na stihove “Naša borba zahteva, kad se gine da se peva”.''</ref><ref name=pavicevic2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/jugoslavija-je-aktuelna-zbog-aktuelnih-politika Borka Pavićević: Jugoslavija je aktuelna zbog aktuelnih politika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011074946/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/jugoslavija-je-aktuelna-zbog-aktuelnih-politika |date=2022-10-11 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 12.04.2017.''<br>''Ipak, kao Jugoslovenka, kao neko ko je rođen i ko je živio u “mraku socijalizma”, možete li zamisliti zajednicu čije bi “rotirajuće predsjedništvo”, pored “kralja ujedinitelja” Aleksandra Vučića, činili Bakir Izetbegović, Đorđe Ivanov, Kolinda Grabar-Kitarović, Filip Vujanović, Borut Pahor? Kakva bi to uopšte država bila? - “Mogu da zamislim samo jednu Jugoslaviju, u kojoj bi se ovi koji danas protestuju na beogradskim ulicama povezali sa ljudima iz kulture koji su svojevremeno potpisivali peticije protiv ministra Hasanbegovića, sa radnicima koji su peške iz Tuzle išli do granice sa Hrvatskom, sa… Ko piše o štrajku radnika u Bosni, taj želi da u Srbiju unese nered. Sećate li se toga? Takve rečenice su u to vreme izgovarali oni koji bi danas da prave nekakvu “staru Jugoslaviju plus Albanija”.”''</ref> * [[Josip Pejaković]], glumac<ref name=pejakovic>[https://avaz.ba/lifestyle/kultura/169689/josip-pejakovic-u-trebinju-izveo-monodramu-ucerivanje Josip Pejaković u Trebinju izveo monodramu "Ućerivanje"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250120050038/https://avaz.ba/lifestyle/kultura/169689/josip-pejakovic-u-trebinju-izveo-monodramu-ucerivanje |date=2025-01-20 }} [[Dnevni avaz]]. ''P.M.; 20.03.2015.''<br>''Pejaković kaže da je monodrama „Ućerivanje“ imala dobar prijem i Hrvatskoj, mada je bilo negativne atmosfere zbog toga što se on izjasnio kao Jugosloven. „Kako neko ko se zove Josip može da se izjašnjava kao Jugosloven. Sve je kulminiralo incidentom tako da je prilikom izvođenja monodrame u Zadru i policija morala da osigurava,“ objasnio je Pejaković.''</ref> * [[Katarina Pejović]], dramaturškinja<ref name=pejovic1>[https://nova.rs/kultura/katarina-pejovic-jedini-nacin-da-iskorenimo-fasizam-je-da-razumemo-te-ljude/ Katarina Pejović: Jedini način da iskorenimo fašizam je da razumemo te ljude] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230130022252/https://nova.rs/kultura/katarina-pejovic-jedini-nacin-da-iskorenimo-fasizam-je-da-razumemo-te-ljude/ |date=2023-01-30 }} Nova.rs. ''Suzana Sudar; 02.01.2022.''<br>''“Kao Stari Grci ili Rimljani, mi koji se osećamo Jugoslovenima smo vrsta u izumiranju.”''</ref> * [[Darko Perić]], glumac<ref name=dperic1>[https://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=268&yyyy=2018&mm=09&dd=24&nav_id=1447148 Najpoznatiji glumac iz Srbije u svetu: Samo Đoković i Modrić popularniji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011233951/https://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=268&yyyy=2018&mm=09&dd=24&nav_id=1447148 |date=2022-10-11 }} [[B92]]. ''Tara Tomović; 24.09.2018.''<br>''“Ja sam rođen u Jugoslaviji. Sebe i dalje smatram Jugoslovenom.”''</ref> * [[Vladimir Pogačić]], reditelj<ref name=pogacic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 437.<br>''“Pogačić Vladimir, filmski reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Radko Polič]], glumac<ref name=polic1>[https://www.blic.rs/zabava/vesti/radko-polic-bice-ponovo-jugoslavije/rpcc88w Radko Polič: Biće ponovo Jugoslavije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126045237/https://www.blic.rs/zabava/vesti/radko-polic-bice-ponovo-jugoslavije/rpcc88w |date=2022-11-26 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Simonida Milojković; 24.11.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven i znam da ćemo nekada, kad-tad, ponovo biti zajedno.”''</ref><ref name=polic2>[https://www.blic.rs/kultura/vesti/radko-polic-ostao-sam-jugosloven/bhgfyf9 Radko Polič: Ostao sam Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221112220630/https://www.blic.rs/kultura/vesti/radko-polic-ostao-sam-jugosloven/bhgfyf9 |date=2022-11-12 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Aleksandar Nikolić; 23.02.2014.''<br>''“Uvek ću govoriti da sam Jugosloven, makar me i vređali zbog toga, kaže slovenački glumac Radko Polič.”''</ref> * [[Mladen Popović]], dramaturg<ref name=mladenpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 445.<br>''“Popović Mladen, dramaturg; urednik Filmske redakcije RTS. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nenad Prokić]], dramaturg<ref name=prokic1>[http://www.pobjeda.me/2013/09/02/intervju-nenad-prokic-srbija-je-pocela-da-se-trijezni/#.U8PFGd-KDIU Intervju – Nenad Prokić: Srbija je počela da se trijezni] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230226005905/https://www.pobjeda.me/2013/09/02/intervju-nenad-prokic-srbija-je-pocela-da-se-trijezni/#.U8PFGd-KDIU |date=2023-02-26 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Dragan Banjac; 02.09.2013.''</ref> * [[Ljubiša Ristić]], režiser<ref name=ristic1>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/22/srpski/P00042103.shtm Ko je ovaj čovek? Ljubiša Ristić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304202521/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/22/srpski/P00042103.shtm |date=2016-03-04 }} [[Glas javnosti]]. ''Zorica Vulić; 21.04.2000.''<br>''“Nacionalnost - Jugosloven.”''</ref><ref name=ristic2>[http://www.kurir-info.rs/ljubisa-ristic-trecerazredni-umetnici-su-stubovi-nase-kulture-clanak-1159757 Ljubiša Ristić: Trećerazredni umetnici su stubovi naše kulture] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140208091536/http://www.kurir-info.rs/ljubisa-ristic-trecerazredni-umetnici-su-stubovi-nase-kulture-clanak-1159757 |date=2014-02-08 }} Kurir. ''Ljubomir Radanov; 02.01.2014.''<br>''“Ja sam Jugosloven. Dopalo se to nekom ili ne.”''</ref><ref name=ristic3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 482-483.<br>''“Ristić Ljubiša, pozorišni reditelj; predsednik Jugoslovenske udružene levice - JUL (od '95). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Olga Savić]], glumica<ref name=olgasavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 495.<br>''“Savić Olga, glumica; član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Egon Savin]], redatelj<ref name=savin1>[https://www.vijesti.me/kultura/632655/jos-zivi-virtuelna-drzava-umjetnika-i-nostalgicara Još živi virtuelna država umjetnika i nostalgičara] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230207014024/https://www.vijesti.me/kultura/632655/jos-zivi-virtuelna-drzava-umjetnika-i-nostalgicara |date=2023-02-07 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Jelena Kontić; 29.11.2022.''<br>''“Ja sam Jugosloven po opredjeljenju, jer iako Jugoslavije nema, ja sam još živ”, kazao je u intervjuu za “Vijesti” poznati pozorišni reditelj Egon Savin.''</ref><ref name=savin2>[https://elle.rs/Stav/Intervju/a14679/Egon-Savin-Materijalnim-bogatstvom-smo-opsednuti-toliko-da-preziremo-ljude-koji-nemaju-nista.html?page=2 Egon Savin: Materijalnim bogatstvom smo opsednuti toliko da preziremo ljude koji nemaju ništa!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011003004/https://elle.rs/Stav/Intervju/a14679/Egon-Savin-Materijalnim-bogatstvom-smo-opsednuti-toliko-da-preziremo-ljude-koji-nemaju-nista.html?page=2 |date=2022-10-11 }} Elle Serbia. ''Tamara Nikčević; 20.11.2016.''<br>''“Jevrejin sam rođen u multietničkom Sarajevu, studirao u multietničkom Beogradu, volim multietnički Njujork i Pariz… Ateista sam, pa šta da budem do – Jugosloven?! Iako te države više nema, ja još – postojim.”''</ref> * [[Žorž Skrigin]], reditelj<ref name=skrigin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 508.<br>''“Skrigin Georgije-Žorž, filmski reditelj i snimatelj; majstor umetničke fotografije; balet majstor; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Gorčin Stojanović]], reditelj<ref name=gstojanovic1>[https://www.novimagazin.rs/vesti/23219-najvise-jugoslovena-u-srbiji Najviše Jugoslovena u Srbiji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107224840/https://www.novimagazin.rs/vesti/23219-najvise-jugoslovena-u-srbiji |date=2023-01-07 }} Novi magazin. ''IJ; 16.09.2012.''<br>''“Beogradski pozorišni i filmski reditelj Gorčin Stojanović takođe se deklariše kao Jugosloven, iako to nije činio kada je ta ideologija bila dominantna: - Ideja jugoslovenstva nije politička, već pre svega kulturna. Bazirana je na povezivanju naroda koji imaju kulturne i jezičke srodnosti. Nema veze sa titoizmom i nije suprotna ni srpstvu, ni hrvatstvu. U pitanju je ideja koja je opstala kroz decenije, jer ne umiru ideje, već države, rekao je Stojanović.”''</ref><ref name=gstojanovic2>[http://www.blic.rs/Komentar/Bez-secera/214220/Iyu-naopako Iyu, naopako!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101031085846/http://www.blic.rs/Komentar/Bez-secera/214220/Iyu-naopako |date=2010-10-31 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Gorčin Stojanović; 29.10.2010.''<br>''“I, uzgred, ako je kome bitno, potpisnik se deklariše, otkako, hvala Bogu, nema Jugoslavije, kao - Jugosloven. Bez sentimenta, bez žala.”''</ref> * [[Abdurrahman Šalja]], glumac<ref name=salja1>[https://pulse.rs/bekim-fehmiu-blistavo-i-strasno/ Bekim Fehmiu – Blistavo i Strašno] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208034724/https://pulse.rs/bekim-fehmiu-blistavo-i-strasno/ |date=2023-02-08 }} Pulse Magazin. ''Boban Savković; 16.06.2010.''<br>''“Kao i pokojni Abdurahman Šalja bio je Albanac ali i Jugosloven…u onom smislu Kusturičinih likova koji, mrtvi, odlaze nekuda na plutajućem ostrvu.”''</ref> * [[Rade Šerbedžija]], glumac, glazbenik<ref name=serbedzija1>[http://arhiva.alo.rs/v-i-p/svetski-dzet-set/serbedzija-srecan-sam-sto-me-zovu-srbinom-iz-hrvatske-foto/59916 Šerbedžija: Srećan sam što me zovu Srbinom iz Hrvatske!] Alo.rs ''Jutarnji list; 01.07.2014.''<br>''“Istina je, ja se osećam različito. Nekada kao Jugosloven, zbog zemlje i naroda, drugo, kao hrvatski glumac, zagrebački dečko, kao što govorite, pričao sam kajkavski i još uvek tako govorim kad dođem u Zagreb, ali naravno da držim do svojih korena i do tog specijalnog mentaliteta Srbina iz Hrvatske. Kao i do svoje regije u kojoj sam rođen, a to je Lika, i to je nešto do čega mi je naročito stalo, kao uostalom i do Slavonije, u kojoj sam odrastao.”''</ref><ref name=serbedzija2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 471.<br>''“Šerbedžija Rade, glumac i pozorišni reditelj; redovni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu (r. 27. VII 1946, Bunić, Titova Korenica). Jugosloven.”''</ref> * [[Slavko Štimac]], glumac<ref name=stimac1>[https://www.danas.rs/kultura/slavko-stimac-biografija/#:~:text=Slavko%20%C5%A0timac%20je%20tokom%20cele,tek%20u%20odre%C4%91enim%20okolnostima%20poka%C5%BEu. Slavko Štimac: „Dobar čovek ne može biti lud“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240804003025/https://www.danas.rs/kultura/slavko-stimac-biografija/#:~:text=Slavko%20%C5%A0timac%20je%20tokom%20cele,tek%20u%20odre%C4%91enim%20okolnostima%20poka%C5%BEu. |date=2024-08-04 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''DanasOnline; 13.07.2024.''<br>''“Štimca predstavljaju kao srpsko-hrvatskog glumca, ali on sebe vidi kao Jugoslovena i Ličanina.”''</ref> * [[Feđa Štukan]], glumac<ref name=stukan1>[https://www.danas.rs/kultura/promocija-knjige-blank-glumca-fedje-stukana-u-zrenjaninu/ Promocija knjige „Blank“ glumca Feđe Štukana u Zrenjaninu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221106064842/https://www.danas.rs/kultura/promocija-knjige-blank-glumca-fedje-stukana-u-zrenjaninu/ |date=2022-11-06 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''M. P.; 26.10.2022.''<br>''“Ja se i danas izjašnjavam kao Jugosloven, nemam problem da kažem da sam u Jugoslaviji naučio sve vrednosti kojima se vodim i danas, a na prvom mestu je ljudski kvalitet.”''</ref><ref name=stukan2>[http://www.e-portal.ba/intervjui/7976-feda-stukan-jugosloven-sam-i-ponosim-se-svojom-domovinom Feđa Štukan: Jugosloven sam i ponosim se svojom domovinom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130411160843/http://www.e-portal.ba/intervjui/7976-feda-stukan-jugosloven-sam-i-ponosim-se-svojom-domovinom |date=2013-04-11 }} e-portal.ba ''08.04.2013.''<br>''“Kad već ne mogu da se izjasnim kao stanovnik planete zemlje, shvatio sam da je moja nacionalnost Jugosloven, i nepada mi na pamet da se toga stidim i odričem.”''</ref><ref name=stukan3>[https://rs.n1info.com/kultura/intervju-fedja-stukan-novi-magazin/ Feđa Štukan: Iza podele i mržnje stoji religija i bogati se na našoj nesreći] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221113015556/https://rs.n1info.com/kultura/intervju-fedja-stukan-novi-magazin/ |date=2022-11-13 }} N1 SRB. ''Novi magazin; 09.09.2022.''<br>''“U Jugoslaviji su me naučili da volim sve ljude podjednako zato sa izjašnjavam kao Jugosloven.”''</ref> * [[Jelena Tinska]], glumica<ref name=tinska>[https://twitter.com/JelenaTinska/status/1557072991657369600?cxt=HHwWgIC90dvo6psrAAAA (Twitter status:) ja sam rodjens u zemlji koje vise nema na mapi Ja sam Jugoslovenka i umrecu kao Jugoslovenka Ljupka oko pupka] JelenaTinska@Twitter. ''Jelena Tinska; 09.08.2022.''</ref> * [[Darko Trešnjak]], režiser<ref name=tresnjak1>[https://www.glasamerike.net/a/1936843.html Trešnjak: Bilo bi lepo režirati na Balkanu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230602043134/https://www.glasamerike.net/a/1936843.html |date=2023-06-02 }} Glas Amerike. ''Helena Đorđević; 14.06.2014.''<br>''“Mi smo se preselili ovde 1976. i to je još uvek bila Jugoslavija i tako uvek kada me ljudi pitaju uvek kažem da sam Jugosloven jer je to jedina stvar koju sam znao.”''</ref> * [[Sergej Trifunović]], glumac<ref name=strifunovic1>[https://twitter.com/WhistlerDick/status/1203054199040294914?ref_src=twsrc%5Etfw (Twitter komentar:) Ne. Jugosloven, Levičar, Glumac i Srbin. S nadom da ću postati čovek. Tim redom.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101234715/https://twitter.com/WhistlerDick/status/1203054199040294914?ref_src=twsrc%5Etfw |date=2022-11-01 }} WhistlerDick@Twitter. ''Sergej Trifunović; 06.12.2019.''</ref> * [[Renata Ulmanski]], glumica<ref name=ulmanski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 597.<br>''“Ulmanski Renata, glumica. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=ulmanski2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 502.<br>''“Ulmanski M. Renata, glumica (r. 29. XI 1929, Zagreb). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Mlađa Veselinović]], glumac<ref name=veselinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 609.<br>''“Veselinović Mladen-Mlađa, glumac i prevodilac. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Volk]], pozorišni i filmski kritičar<ref name=volk1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 619.<br>''“Volk Petar, pozorišni i filmski kritičar, teoretičar i istoričar; profesor Fakulteta dramskih umetnosti, Bg. (za pr. Istorija filma); šef Katedre za teoriju i istoriju. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stjepan Zaninović]], reditelj<ref name=zaninovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 639.<br>''“Zaninović Stjepan, filmski reditelj i scenarista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stevo Žigon]], glumac<ref name=zigon1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 649.<br>''“Žigon Stevo, glumac i reditelj. […] P: Jugosloven; […].”''</ref><ref name=zigon2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 547.<br>''“Žigon Š. Stevo, glumac i reditelj; generalni sekretar Saveza udruženja dramskih umetnika Jugoslavije (r. 8. XII 1926, Ljubljana). Jugosloven.”''</ref> * [[Milan Žmukić]], filmski producent, revolucionar<ref name=zmukic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 656.<br>''“Žmukić Milan, predsednik Organizacionog odbora BITEF-a; preds. Organizacionog odbora Filmskog festivala u Herceg Novom. […] P: Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vjekoslav Afrić.jpg|Vjeko Afrić Datoteka:Неда Арнерић.jpeg|Neda Arnerić Datoteka:Ivan Bekjarev 2019.jpg|Ivan Bekjarev Datoteka:Adam i berberin prvi ljudi, Jakova Ignjatovića, SNP, 18.11.1969, Ivan Hajtl kao Maksa Svilokosić i Jelica Bjeli kao Fema.jpg|Jelica Bjeli Datoteka:Dragan Bjelogrlic (cropped).jpg|Dragan Bjelogrlić Datoteka:Tanja Bošković, 1975.jpg|Tanja Bošković Datoteka:Karlo Bulic.jpg|Karlo Bulić Datoteka:Бранко Цвејић.jpeg|Branko Cvejić Datoteka:Svetozar Cvetković crop.jpg|Svetozar Cvetković Datoteka:Borivoj Dovniković Bordo 2017.jpg|Borivoj Dovniković Datoteka:OIFF 2015-07-18 212827 - Srđan Dragojević.jpg|Srđan Dragojević Datoteka:Jasna Đuričić, glumica.jpg|Jasna Đuričić Datoteka:Predrag Ejdus 2021 stamp of Serbia.jpg|Predrag Ejdus Datoteka:Odissea Bekim Fehmiu.jpg|Bekim Fehmiu Datoteka:Greta, stranica 89, drama, Boris Isaković, foto M. Polzović.jpg|Boris Isaković Datoteka:Ita Rina v zrelih letih.jpg|Ita Rina Datoteka:Stefan Kapicic by Gage Skidmore.jpg|Stefan Kapičić Datoteka:Мима Караџић Стара Пазова.png|Mima Karadžić Datoteka:Mirjana Karanović Requiem for Mrs. J. Press Conference Berlinale 2017.jpg|Mirjana Karanović Datoteka:Milenko Maricic 1.jpg|Milenko Maričić Datoteka:Ognjenka Milićević, profesor i dekan FDU.tif|Ognjenka Milićević Datoteka:Ranko Munitic (1943-2009), 1989.jpg|Ranko Munitić Datoteka:Dino Mustafić (cropped).jpg|Dino Mustafić Datoteka:Inaugurazioa (8673787301) (cropped).jpg|Goran Paskaljević Datoteka:Borka Pavićević (34479274674).jpg|Borka Pavićević|Borka Pavićević Datoteka:Darko Peric BW.jpg|Darko Perić Datoteka:Radko Polič 2015.jpg|Radko Polič Datoteka:Portrait of Ljubiša Ristić.jpg|Ljubiša Ristić Datoteka:Egon Savin, foto B. Lučić.jpg|Egon Savin Datoteka:Žorž Skrigin (1943).jpg|Žorž Skrigin Datoteka:Rade Serbedzija 2016-mc.rs.jpg|Rade Šerbedžija Datoteka:Slavko Stimac polovinom 80-ih.jpg|Slavko Štimac Datoteka:Sergej Trifunović.png|Sergej Trifunović Datoteka:Renata Ulmanski, 2019.jpg|Renata Ulmanski Datoteka:Stevo Žigon 1969 1.jpg|Stevo Žigon </gallery> </center> == Fotografija == * [[Ivo Eterović]], fotograf<ref name=eterovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134.<br>''“Eterović Ivo, fotograf; majstor fotografije FSJ i Hin EFIAP. […] P: Hrvat, Jugosloven.”''</ref> * [[Stevan Kragujević]], fotoreporter<ref name=kragujevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 251.<br>''“Kragujević Stevan, fotograf. […] P: Jugosloven srpske narodnosti, pravosl.”''</ref> * [[Rizo Šurla]], fotograf, partizan<ref name=surla1>[https://www.youtube.com/watch?v=CSM_Fpjh-dI Ljudi - Fotograf Rizo Širla (Ulcinj, 1971.)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019223450/https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=CSM_Fpjh-dI |date=2022-10-19 }} YouTube. ''Srđan Karanović; Jugoslavija 1972.''<br>''“I, da Vam kažem još: sad kad je bio popis stanovništva, pita što osjećam. Ja [se] osjećam kao Jugoslaven, drugo ništa, šta imam da... ostajem Jugoslaven.”''</ref><ref name=surla2>[https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/2700/rts-trezor/4883292/ljudi---fotograf.html Ljudi - Fotograf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111100935/https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/2700/rts-trezor/4883292/ljudi---fotograf.html |date=2023-01-11 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''10.08.2022''<br>''“Jugosloven po ubeđenju, ovaj navijač splitskog Hajduka u emisiji priča o svom životu u Ulcinju.”''</ref><ref name=surla3>[https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/rizo-surla-afrojugoslaven-iz-ulcinja-nasa-zemlja-je-sto-se-tice-ravnopravnosti-vjerojatno-jedinstvena-u-svijetu-a-medusobna-mrznja-nedokuciva-je-glupost-1161912 Rizo Šurla, Afrojugoslaven iz Ulcinja: Naša zemlja je što se tiče ravnopravnosti vjerojatno jedinstvena u svijetu, a međusobna mržnja nedokučiva je glupost] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111101941/https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/rizo-surla-afrojugoslaven-iz-ulcinja-nasa-zemlja-je-sto-se-tice-ravnopravnosti-vjerojatno-jedinstvena-u-svijetu-a-medusobna-mrznja-nedokuciva-je-glupost-1161912 |date=2023-01-11 }} [[Slobodna Dalmacija]]. ''PSD; 24.01.2022.''<br>''“Rizo Šurla ime je i prezime čovjeka koji se najpreciznije može staviti u grupu Afrojugoslavena, iako se on čitav život osjećao kao Jugoslaven, odnosno Crnogorac koji je rođen u Ulcinju i čitav život je proveo u tome primorskom gradu.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Stevan Kragujević, portret, okt. 1976.jpg|Stevan Kragujević Datoteka:Rizo Šurla crop.jpg|Rizo Šurla </gallery> </center> == Književnost i pjesništvo== * [[Olja Alvir]], književnica<ref name=alvir1>[https://dunav.at/partizanski-filmovi-poetika-otpora-i-nade/ Partizanski filmovi – poetika otpora i nade] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126234518/https://dunav.at/partizanski-filmovi-poetika-otpora-i-nade/ |date=2022-11-26 }} Dunav.at ''23.10.2019.''<br>''“Jedna od studentica dobro posjećenih predavanja na Bečkom univerzitetu koju je takođe zainteresovala solidarnosti i zajedništvo protagonista partizanskog filma, jeste Olja Alvir. Mlada spisateljica koja u Beču živi od djetinjstva i čiji su roditelji izbjegli iz Bosne, samu sebe naziva Jugoslovenkom i time pokazuje simpatiju za zemlju čija je osnova bilo zajedništvo svih njenih naroda i narodnosti, a koja je, kako se tvrdilo, nastala u antifašističkoj borbi.”''</ref> * [[Ivo Andrić]], književnik i diplomata<ref name=ristic-andric-davico>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 182.<br>''“Poznato mi je da je Marko Ristić javno istupio nakon popisa (u »Politici« 27. IV 1971.) i obrazložio zašto se deklarirao kao Jugoslaven, zbog čega misli da to nije nikakav unitarizam: jer se isto tako osjećao kad je istupao za rješenje hrvatskog pitanja u staroj Jugoslaviji. I Ivo Andrić se tada također upisao kao Jugoslaven. I Oskar Davičo.”''</ref><ref name=andric2>Tošović, Branko: Strane svijeta u Andrićevom životu i stvaralaštvu, u: Kuzmanović, Rajko (ur.): Andrić između Istoka i Zapada. Banja Luka 2022, str. 143.<br>''„Nemamo podataka o tome da li se Andrić konfesionalno izražavao drugačije nego što to nalazimo u njegovim školskim i studentskim dokumentima (kao katolik), ali imamo podataka da se nacionalno drugačije opredjeljuje – od 1951. pa do smrti kao Srbin (u ličnoj karti, vjenčanici, vojnoj knjižici...) i Jugosloven (u popisu stanovništva 1971).“''</ref> * [[Vladimir Arsenijević]], književnik<ref name=arsenijevic1>[http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/201171/O-pasosu-i-putovnici.html#CommentPaging,P:1 O pasošu i putovnici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305011755/http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/201171/O-pasosu-i-putovnici.html#CommentPaging,P:1 |date=2016-03-05 }} tportal.hr ''Vladimir Arsenijević; 26.06.2012.''<br>''“Vjerujem da je to razlog zbog kog mi je oduvijek bilo znatno lakše identificirati se kao Jugoslaven.”''</ref> * [[Anton Aškerc]], pesnik<ref name=askerc1>Aškerc, Anton: [https://dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-YNVE4FUC/ecf67f53-f5ca-416a-a350-bc79be7c6661/PDF Hrvaški »Salon«.], u: Ljubljanski zvon, god. 19 br. 2 (1899), str. 132.<br>''“Zakaj nismo vsaj vsi Jugoslovani edini v jeziku, v književnosti in umetnosti? Čemu se cepimo in slabimo sami? Čemu? . . .”''</ref> * [[Goran Babić]], književnik<ref name=babic1>[https://www.portalnovosti.com/povratak-otpisanoga Povratak otpisanoga] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241119022141/https://www.portalnovosti.com/povratak-otpisanoga |date=2024-11-19 }} Portal Novosti. ''Marko Pogačar; 18.11.2024.''<br>''“Babić je, bez obzira na u mladosti kritičan stav prema elementima sistema, pa i efemerne rubno "proljećarske" devijacije, deklarirani Jugoslaven i komunist, viđen kao "zadrti šuvarovac" i partijski element koji se zacrtane politike, bez veće osjetljivosti za detalje, nije libio provoditi u praksi, te je oštar kritičar hrvatskog nacionalizma u najrazličitijim njegovim pojavnim oblicima.”''</ref><ref name=babic2>[https://www.laguna.rs/laguna-bukmarker-goran-babic-ne-verujem-u-sistem-u-kojem-fukara-moze-legalno-unos-21212.html Goran Babić: Ne verujem u sistem u kojem fukara može legalno da pogubi genija] Laguna. ''Branko Rosić; 10.06.2022.''<br>''Meni deluje da ste ostali zauvek Jugosloven iz Hrvatske? - "Pa ja i jesam (ili si tako samo umišljam) daleki nastavljač one hrvatske tradicije koja je u Beogradu vidjela Pijemont, kulu svjetilju južnoga slavenstva, svijetlu tačku na kraju hiljadugodišnjeg tunela kojoj su hrlili ne samo Juraj Križanić („Đuro“ u predratnom izdanju srpske akademije) i onaj Flacijus iz Lobina, koji je svoje protestantske knjige (vidjeti spise Franje Bučara) htio štampati i na ćirilici."''</ref><ref name=babic3>[https://www.telegram.hr/kultura/veliki-povratak-i-autobiografija-gorana-babica-divnog-pjesnika-koji-je-godinama-prije-rata-najavljivao-apokalipsu/ Veliki povratak i autobiografija Gorana Babića, divnog pjesnika i mračnog proroka koji je godinama prije rata najavljivao apokalipsu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221117044942/https://www.telegram.hr/kultura/veliki-povratak-i-autobiografija-gorana-babica-divnog-pjesnika-koji-je-godinama-prije-rata-najavljivao-apokalipsu/ |date=2022-11-17 }} telegram.hr ''Dragan Markovina; 06.06.2022.''<br>''“Goran Babić je čovjek o kojem se u Hrvatskoj temeljito šutjelo godinama. Književnik, ljevičar, pripadnik Šuvarove lijeve frakcije u SKH, divan pjesnik i mračni prorok koji je godinama prije rata najavljivao apokalipsu, glavni urednik umnogome ozloglašenog Oka, Mostarac zavičajem iz Opuzena i doline Neretve, školski drug Slobodana Praljka i uvjereni Jugoslaven, na kraju je početkom 1991. otišao iz Zagreba u Beograd, da se nikad ne vrati.”''</ref><ref name=babic4>[https://www.vijesti.me/kultura/674792/otvoreno-djelo-velikog-pjesnika Otvoreno djelo velikog pjesnika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230926034603/https://www.vijesti.me/kultura/674792/otvoreno-djelo-velikog-pjesnika |date=2023-09-26 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Kultura Vijesti; 23.09.2023.''<br>''“Veliki Jugosloven i antinacionalista početkom ratnih sukoba 1991. napušta Hrvatsku i dolazi u Beograd.”''</ref> * [[Vladislav Bajac]], književnik<ref name=bajac1>[https://kaleidoskop-media.com/knji%C5%BEevnost/Vladislav-Bajac Bajac: Sumnja je moje prirodno stanje] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208072328/https://kaleidoskop-media.com/knji%C5%BEevnost/Vladislav-Bajac |date=2023-02-08 }} Kaleidoskop. ''Jelena Pavlović; 16.03.2017.''<br>''“Nisam nikakav jugonostalgičar niti nostalgičar, ali jesam Jugosloven.”''</ref> * [[Zorica Bajin-Đukanović]], pjesnikinja<ref name=bajindjukanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 30.<br>''“Bajin-Đukanović Zorica, književnik i fotograf; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vjera Benkova]], književnica<ref name=benkova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 40.<br>''“Benkova Vjera, pisac i književni prevodilac; novinar, saradnik Slovačke redakcije Radio N. Sada (od '80). […] P: Slovakinja jugosl. porekla..”''</ref> * [[Oto Bihalji Merin]], književnik, istoričar umetnosti<ref name=bihalji1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 41.<br>''“Bihalji D. Oto, književnik, istoričar umetnosti (r. 3. I. 1904, Zemun). Jugosloven.”''</ref> * [[Laslo Blašković]], književnik<ref name=blaskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 48.<br>''“Blašković Laslo, književnik; sekretar Društva književnika Vojvodine. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Milenko Bodirogić]], književnik i izdavač<ref name=bodirogic1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/4/18/bodirogic-zemlje-nastale-raspadom-jugoslavije-prepune-su-mrznje-i-straha Bodirogić: Zemlje nastale raspadom Jugoslavije prepune su mržnje i straha] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020212201/https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/4/18/bodirogic-zemlje-nastale-raspadom-jugoslavije-prepune-su-mrznje-i-straha |date=2022-10-20 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Nedim Sejdinović; 18.04.2020.''<br>''“Ja sam jednostavno Jugosloven i to je tako, niko ne može iz svoje kože.”''</ref><ref name=bodirogic2>[https://www.vreme.com/vreme/sanjali-najbolji-rasturili-najgori/ Sanjali najbolji, rasturili najgori] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020212819/https://www.vreme.com/vreme/sanjali-najbolji-rasturili-najgori/ |date=2022-10-20 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Nedim Sejdinović; broj 1590, 24.06.2021.''<br>''“Ono za čime žalim jesu procesi i principi na kojima je nastajala ta zemlja, a oni su bili beskompromisno emancipatorski i prvi put su nam se dogodili na ovim prostorima. U tom smislu ja sam naprosto Jugosloven bez Jugoslavije”, kaže Bodirogić.''</ref> * [[Milena Bogavac]], književnica, dramaturškinja<ref name=bogavac1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/kolumne-milene-bogavac-od-6-decembra-svakog-ponedeljka-u-danasu/ Kolumne Milene Bogavac – od 6. decembra svakog ponedeljka u Danasu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230120210820/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/kolumne-milene-bogavac-od-6-decembra-svakog-ponedeljka-u-danasu/ |date=2023-01-20 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Danas Online; 05.12.2021.''<br>''“Deklariše se kao feministikinja, antifašistkinja, Jugoslovenka i borkinja za ljudska prava.”''</ref> * [[Nevena Bojičić]], književna kritičarka<ref name=bojicic1>[https://twitter.com/nevenawednesday/status/1122651234312310785 (Twitter status:) JA SAM : ⚪ straight ⚪ gay ⚪ bisexual 🔘 Jugoslovenka] NevenaWednesday@Twitter. ''Nevena Bojičić; 29.04.2019.''</ref> * [[Dušan Cicvara]], književnik i filmski kritičar<ref name=cicvara1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 70.<br>''“Cicvara Dušan, novinar i književnik. […] P: Jugosloven srpskog porekla, […].”''</ref><ref name=cicvara2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 65.<br>''“Cicvara R. Dušan, novinar i književnik (r. 30. I 1964). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Milan Ćurčin]], pjesnik<ref name=curcin1>[https://lobisti.rs/2023/08/04/curcin-knjizevnik-i-urednik/ Ćurčin – književnik i urednik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230816000403/https://lobisti.rs/2023/08/04/curcin-knjizevnik-i-urednik/ |date=2023-08-16 }} Lobisti.rs. ''Miodrag Skundric; 04.08.2023.''<br>''“Znameniti Pančevac, patriota, doktor nauka, liberal, pesnik, diplomata, novinar, Jugosloven.”''</ref> * [[Oskar Davičo]], književnik i pesnik<ref name=ristic-andric-davico/><ref name=davico>[https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:375302-Spomen-ploca-Oskaru-Davicu Spomen ploča Oskaru Daviču] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221117034357/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:375302-Spomen-ploca-Oskaru-Davicu |date=2022-11-17 }} [[Večernje novosti]]. ''V. N.; 12.04.2012.''<br>''“Ne napuštajući nikad i ni na koji način svoju pripadnost Srbiji, njenom narodu i njenoj literaturi, o čemu ponajbolje svedoči njegova veličanstvena „Srbija“, on je istovremeno bio gorljivi Jugosloven, internacionalista, koji nije podnosio niti jedan od naših brojnih minijaturnih i nepodnošljivih nacionalizama - istakao je Goran Babić.”''</ref> * [[Ivan Ergić]], pjesnik, ranije nogometaš<ref name=ergic1>[http://www.tportal.hr/showtime/tv/338368/Ergic-kod-Stankovica-glas-razuma-usred-euforije.html Ergić kod Stankovića - glas razuma usred euforije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151024062841/http://www.tportal.hr/showtime/tv/338368/Ergic-kod-Stankovica-glas-razuma-usred-euforije.html |date=2015-10-24 }} tportal.hr ''Zrinka Pavlić; 15.06.2014.''<br>''“Em se drznuo kritizirati nogomet u ovo doba koje mnogi doživljavaju kao doba obavezne nacionalne konsolidacije (koja je također predmet Ergićeve kritike), em je s priličnim negodovanjem govorio o uplitanju nacionalizma i religije u sport, em je bez imalo ustezanja izjavio da se izjašnjava kao Jugoslaven.”''</ref><ref name=ergic2>[https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/ivan-ergic-katastrofalno-je-sto-su-nogometasi-uzor-mladima/?meta_refresh=true Ivan Ergić: Katastrofalno je što su nogometaši uzor mladima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110014230/https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/ivan-ergic-katastrofalno-je-sto-su-nogometasi-uzor-mladima/?meta_refresh=true |date=2023-01-10 }} [[Novi list]]. ''Ladislav Tomičić; 18.08.2013.''<br>''“Ja jesam Srbin, ali u kulturalnom smislu uvijek ću biti Jugosloven, kao što danas netko drugi pored pripadnosti svojoj naciji takođe može biti europejac ili nešto treće.”''</ref><ref name=ergic3>[https://www.reprezentacija.rs/ivan-ergic-poslednji-koji-je-ugasio-svetlo-i-otpevao-hej-sloveni/ Ivan Ergić, poslednji koji je ugasio svetlo i otpevao “Hej Sloveni”] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110015732/https://www.reprezentacija.rs/ivan-ergic-poslednji-koji-je-ugasio-svetlo-i-otpevao-hej-sloveni/ |date=2023-01-10 }} reprezentacija.rs ''Admin; 18.05.2019.''<br>''“Ja sam po tom pitanju uvek bio ležeran, nisam se smatrao ništa manjim Srbinom ako sam istovremeno i Jugosloven.”''</ref><ref name=ergic4>[https://winestyle.rs/2019/ivan-ergic/ Ivan Ergić, Zanimanje – tragalac] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230922024213/https://winestyle.rs/2019/ivan-ergic/ |date=2023-09-22 }} WineStyle. ''Tamara Marković; 03.11.2019.''<br>''“Kada sam u Švajcarskoj osećam se daleko više kao Jugosloven ili Srbin. A kada sam ovde, nemam takav doživljaj. Recimo da mi se taj osećaj pojača kada sam u nekoj drugoj sredini. Za mene je identitet stvar kulturnog, a ne etničkog konteksta.”''</ref> * [[Zdenka Feđver]], književnica<ref name=fedjver1>[https://www.xxzmagazin.com/jugoslovenka Jugoslovenka] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221029220240/https://www.xxzmagazin.com/jugoslovenka |date=2022-10-29 }} XXZ magazin. ''Zdenka Feđver; 25.01.2021.''<br>''Nacionalnost, Jugoslovenka? - “Da.”''</ref> * [[Frida Filipović]], književnik<ref name=filipovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 136.<br>''“Filipović Frida, književnik i književni prevodilac. […] P: Jugoslovenka jevrejskog porekla, […].”''</ref><ref name=filipovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 129.<br>''“Filipović F. Frida, književnik i prevodilac (r. 3. II 1913, Sarajevo). Jugoslovenka jevrejskog porekla, […].”''</ref> * [[Hristo Georgijevski]], književnik<ref name=georgijevski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 144-145.<br>''“Georgijevski Hristo, redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. (za pr. Makedonska književnost i Književnost za decu). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Vesna Goldsworthy]], književnica<ref name=goldsvorti1>[https://elevate.airserbia.com/Elevate_okt2019/36/?fbclid=IwAR3V0m_NfYZE1g3b5Xc7OSc-eSpHEkzpqBcHmKX4uQzIpzNPxICTw3MGyoQ Bilo jednom u Londonu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101185457/https://elevate.airserbia.com/Elevate_okt2019/36/?fbclid=IwAR3V0m_NfYZE1g3b5Xc7OSc-eSpHEkzpqBcHmKX4uQzIpzNPxICTw3MGyoQ |date=2022-11-01 }} Elevate. ''str. 36/37, oktobar 2019.''<br>''“Panelisti su se takođe dotakli različitih slojeva identiteta, pa je tako književnica Goldsvorti za sebe rekla da je i Srpkinja i Jugoslovenka, kao i Britanka.”''</ref><ref name=goldsvorti2>[https://www.anarussellomaljev.com/post/once-upon-a-time-in-london Once upon a time in London] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230330090505/https://www.anarussellomaljev.com/post/once-upon-a-time-in-london |date=2023-03-30 }} (na engleskom) anarussellomaljev.com ''Ana Russell-Omaljev, 12.10.2020.''<br>''“The panellists also touched on different layers of identity, with writer Goldsworthy saying that she is both Serbian and Yugoslav, as well as British.”''</ref> * [[Mustafa Karahasan]], književnik<ref name=karahasan1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 305.<br>''“Karahasan Mustafa, novinar i književnik, član Glavnog odbora SSRN Makedonije, rez. poručnik, r. 1920 u Skoplju, Jugosloven (pripadnik turske manjine).”''</ref> * [[Danilo Kiš]], književnik<ref name=kis1>Popov, Jovan: [https://polja.rs/wp-content/uploads/2016/01/selection11-26.pdf Jež i jorgovan. Skica za uporedni portret Aleksandra Tišme i Danila Kiša] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230202074425/https://polja.rs/wp-content/uploads/2016/01/selection11-26.pdf |date=2023-02-02 }}, u: Polja, br. 416 (2001), str. 67.<br>''“Deceniju i po kasnije, u poslednjoj godini svog života, i jednoj od poslednjih njegove zemlje, on objašnjava zašto se ne izjašnjava kao srpski pisac: »u inostranstvu jedva i to znaju šta je Jugosloven, a kamoli Srbin«. Izgovor je lakonski, a i vreme koje sledi veoma brzo će ga demantovati – Evropa će se naprasno zainteresovati za Srbe, na žalost ne na način na koji bismo voleli. Malo dalje, međutim, Kiš precizira da je nacionalnost Jugosloven »jedina tačna oznaka onoga što jesam«.”''</ref> * [[Božo Koprivica]], književnik<ref name=koprivica1>[https://www.monitor.co.me/u-fudbalu-nema-nacionalizma/ U fudbalu nema nacionalizma] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230205195241/https://www.monitor.co.me/u-fudbalu-nema-nacionalizma/ |date=2023-02-05 }} Monitor. ''Nastasja Radović; 16.07.2010.''<br>''Vi ste Jugosloven? - “Bio i ostao.”''</ref><ref name=koprivica2>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/06/16/srpski/I01061501.shtml Ratni i antiratni profiteri kao savest naroda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121013000115/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/06/16/srpski/I01061501.shtml |date=2012-10-13 }} [[Glas javnosti]]. ''Radmila Radosavljević; 15.06.2001.''<br>''Još se izjašnjavate kao Jugosloven iz države koja više ne postoji? - “Da. Jer, sve jeste i sve postoji, ako voliš.”''</ref> * [[Miroslav Krleža]], književnik i enciklopedista<ref name=krleza1>Cvitković, Ivan: Krleža, Hrvati i Srbi. Sarajevo 1991, str. 7.<br>''Bio sam dobar Jugoslaven i danas sam to, isticao je 1976. godine.''</ref><ref name=krleza2>Matvejević, Predrag: Granice i sudbine. O jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije. Zagreb 2015, str. 267.<br>''“Često to meni negiraju, a ja sam Jugoslaven ali ne iz perspektive Aleksandra Karađorđevića ni Pere Živkovića.“''</ref> * [[Josip Kundek]], pesnik, misionar<ref name=kundek1>Rogić Musa, Tea: [https://hbl.lzmk.hr/clanak/kundek-josip Kundek, Josip] Hrvatski biografski leksikon, mrežno izdanje (1983–2026). ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2026.''<br>''“U pjesmi Slavoglasje petrinske vile (1836) prvi se put naziva Ilirom i piše na štokavskome s dijakritičkim znakovima po uzoru na pravopisna rješenja Lj. Gaja. […] Potpisivao se i kao Ilir iz naroda hrvatskoga..”''</ref> * [[Zofka Kveder]], književnica<ref name=kveder1>Свирчев, Жарка: [https://journal.knjizenstvo.rs/index.php/knjizenstvo/article/view/271/267 Југославенска жена – форум модерне списатељице], у: Књиженство, год. 5 br. 5 (2015).<br>''“Словенке ме неће више, Хрватице ме не признају још за „своју“, Српкиње такође не. Истина је, да то понекад боли, али ми такође даје снагу да останем што сам: Југославенка.”''</ref> * [[Jožef Levičnik]], književnik, glazbenik<ref name=levicnik1>Levičnik, Jos.: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaccENhzGg35hRmnb9yFo3SLREBOBqOomsOTGd645l8gUHnwOowaq-Bz9wNiHxHS97720IL1fz_RBRRGlidt4kQeciu7Ox_VSt5uCk5NEhZPhSdtwRX9rMRh92WXgmvc266InpUgvRlGZkSJjLEXCT1MwD0Hym5GEzeuh_aocsT2TydcsZPS0_jHqVOvQaSOTVbdzP7hgANACT37qAJt7N_hgIBYUj9n73fPNaM7G-P_vnRTOFjH0PwYPJ0-VWt4UO6Cj_OvSrlsufnHK5C4cBe3R-jcqzr9mYBwGvJ2rNW1zHbFTKY Kteri narod je najbolj izobražen v Evropi?], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XVI. list 49 (08.12.1858), str. 390.<br>''“Mi Jugoslaveni („divji narod“, se vé da!) navadno čakamo, da nas smert sama pokosi.”''</ref> * [[Milenko Maticki]], književnik, novinar<ref name=maticki1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 313.<br>''“Maticki Milenko, književnik; urednik "Politikinog" podlistka "Politika za decu". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Predrag Matvejević]], književnik<ref name=matvejevic1>Majdzik Papić, Katarzyna: [https://books.google.de/books?id=c5udEAAAQBAJ&printsec=frontcover&dq=Narrative+des+Wandels:+Transformationsprozesse&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false Zwischen den Welten. Postjugoslawische Literatur im Spannungsfeld der Übersetzung] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230106054123/https://books.google.de/books?id=c5udEAAAQBAJ&printsec=frontcover&dq=Narrative+des+Wandels:+Transformationsprozesse&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false |date=2023-01-06 }}, u: Dampc-Jarosz, Renata/Kałuża, Anna (ur.): Narrative des Wandels. Transformationsprozesse nach 1989 in den mittel- und osteuropäischen Literaturen. 2022, str. 297 nap. 54. (na nemačkom) <br>''Der Interpretationskontext für Matvejevićs Texte ist in erster Linie der Mittelmeerraum (obwohl der Autor sich selbst als Jugoslawe bezeichnete und notabene in der multiethnischen Stadt Mostar geboren wurde): „Der Horizont der Existenz ist die Identität, die sich aus der Zugehörigkeit zu einer bestimmten Kultur ergibt, die für Matvejević die mediterrane Zivilisation ist.“''</ref><ref name=matvejevic2>[https://ravnododna.com/kome-je-pukla-zica/ Kome je pukla ‘Žica’?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107094902/https://ravnododna.com/kome-je-pukla-zica/ |date=2023-01-07 }} Ravno do dna. ''Jelena Svilar; 08.01.2012.''<br>''“Neobično je, nakon tolikih godina terora raznih promotera vlastitih ega koji navodno djeluju u nacionalnom interesu, u eteru javne televizije čuti intervju s čovjekom zbog kojeg ćete konačno doživjeti stanoviti ushit što pripadate istom narodu, iako je upravo nacionalni identitet ono što Matvejević, kao deklarirani Jugoslaven, nikada nije osjećao imanentnim sebi samom.”''</ref><ref name=matvejevic3>[https://www.portalnovosti.com/borac-protiv-politika-gluposti Borac protiv politika gluposti] Portal Novosti. ''N.J.; 16.02.2017.''<br>''“Predrag Matvejević je bio Jugoslaven, ali nije bio protiv nacionalnih identiteta jer je pomagao i hrvatske disidente, rečeno je na tribini ‘Ostavština Predraga Matvejevića’, održanoj 14. februara u prostorijama ‘Privrednika’ u Zagrebu.”''</ref><ref name=matvejevic4>[https://www.danas.rs/kultura/pisac-i-kriticar-bozo-koprivica-o-mediteranstvu-i-jugoslovenstvu-knjizevnog-velikana-predragu-matvejevicu-se-njegov-rodni-grad-mostar-oduzio-varvarskim-cinom/ Pisac i kritičar Božo Koprivica o mediteranstvu i jugoslovenstvu književnog velikana: Predragu Matvejeviću se njegov rodni grad Mostar odužio varvarskim činom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108022018/https://www.danas.rs/kultura/pisac-i-kriticar-bozo-koprivica-o-mediteranstvu-i-jugoslovenstvu-knjizevnog-velikana-predragu-matvejevicu-se-njegov-rodni-grad-mostar-oduzio-varvarskim-cinom/ |date=2023-01-08 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 06.07.2022.''<br>''“Matvejević je bio Jugosloven, njegovo jugoslovenstvo počelo je kada je sa trinaest godina pristupio partizanima. […] On nije prestao da bude Jugosloven ni u najtežim trenucima, kada je HDZ preuzeo vlast u Hrvatskoj i kada je bio progonjen. […] Verujem, nažalost, da bi se nekome ko je ostao Jugosloven kao Matvejević desila ista moralna pizdarija, rušenje rodne kuće, i da je ta kuća bila u Beogradu ili bilo gde drugde na ovom prostoru.”''</ref> * [[Ivan Mažuranić]], književnik, političar<ref name=mazuranic1>Živančević, Milorad: [https://hrcak.srce.hr/en/file/309559 »Danica ilirska« i njeni anonimni suradnici (Bilješke in tergo u povodu reprint izdanja)], u: Croatica, br. 5 (1973), str. 382.<br>''“Dok se kadikad potpisivao punim imenom, deklarirajući se kao »Ilir iz Primorja Horvatskog«, u većini slučajeva, naročito onda kada mu se iz političkih razloga činilo da će tako biti bolje, ili pak kada je smatrao da su mu prilozi nedostojni slave, a potrebni u određenom trenutku, pisao je pod šifrom, ne rijetko i posve anonimno.”''</ref><ref name=mazuranic2>Pasarić, Josip: Ivan Mažuranić, u: Vienac, god. XXI br. 32 (1890), str. 510.<br>''“Ovako smjelo i umno pjeva g. 1836. Mažuranić, koji se pod ovu pjesmu podpisao: Ilir iz Primorja Horvatskog.”''</ref> * [[Antun Mihanović]], književnik, pravnik, diplomata<ref name=mihanovic1>Шишић, Фердо: [https://www.uzzpro.gov.rs/doc/biblioteka/digitalna-biblioteka/1937-Jugoslovenska-Misao.pdf Југословенска мисао. Историја идеје југословенског народног уједињења и ослобођења од 1790-1918.] Београд 1937, стр. 79.<br>''“Поносим се и тиме, што сам дошао и к Вашој Пресвијетлости, као к једином кнезу (владаоцу) нашега илирског народа.”</ref> * [[Milan Milišić]], pesnik<ref name=milisic1>Kazalište Marin Držić: [https://kmd.hr/wp-content/uploads/2020/02/2015_Kad-je-Bog-stvarao-stvarao-Dubrovnik.pdf Kad je Bog stvarao Dubrovnik.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231004165511/https://kmd.hr/wp-content/uploads/2020/02/2015_Kad-je-Bog-stvarao-stvarao-Dubrovnik.pdf |date=2023-10-04 }} Dubrovnik 2015, str. 22.<br>''“Paradoksalno je da je Milan Milišić koji se osjećao i izjašnjavao kao Jugoslaven, ubijen projektilom Jugoslavenske narodne armije.”''</ref><ref name=milisic2>[http://www.novossti.com/2012/05/beatnici-su-danas-aktualniji-nego-ikad/ Beatnici su danas aktualniji nego ikad] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131020073058/http://www.novossti.com/2012/05/beatnici-su-danas-aktualniji-nego-ikad/ |date=2013-10-20 }} Novosti. ''Rade Dragojević; broj 648, 19.05.2012., broj 648''<br>''“Baš kao i Danilo Kiš ili Predrag Matvejević, i Milan Milišić bio je kozmopolita i uvjereni Jugoslaven, ali i Dubrovčanin.”''</ref><ref name=milisic3>[http://www.e-novine.com/drustvo/41119-ivot-slobodu.html Život za slobodu] E-Novine. ''Dragoljub Todorović; 04.10.2010.''</ref> * [[Pero Mužijević]], književni kritičar, univerzitetski profesor<ref name=muzijevic1>[http://www.republika.co.rs/322-323/34.html In memoriam Pero Mužijević (1934-2003)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107102741/http://www.republika.co.rs/322-323/34.html |date=2023-01-07 }} Republika. ''Nastasja Radović, Nebojša Popov; broj 322-323, 01-31.12.2003.''<br>''“Pero Mužijević je bio autentičan Jugosloven, vezan za Bosnu, rođenjem i uspomenama, Beograđanin, bez kojeg se ne može zamisliti priča o našoj književnoj boemiji, nenadmašan kozer, humanista po načinu života a ne parolama, intelektualac, pre svega po osećaju sveta...”.''</ref> * [[Vladimir Nazor]], pjesnik, književnik<ref name=nazor1>Roksandić, Drago: [http://ckhis.ffzg.unizg.hr/files/file/pdf/Desnicini-susreti/DS-2011-pdf/DS-2011-07-Roksandic.pdf Prvi kongres kulturnih radnika Hrvatske (Topusko, 25.–27. lipnja 1944.): iskustvo i aproprijacije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153912/http://ckhis.ffzg.unizg.hr/files/file/pdf/Desnicini-susreti/DS-2011-pdf/DS-2011-07-Roksandic.pdf |date=2024-12-25 }}, u: Roksandić, Drago/Cvijović Javorina, Ivana (ur.): Intelektualci i rat 1939.–1947. Zbornik radova s međunarodnog skupa Desničini susreti 2011. Zagreb 2012, str. 106.<br>''Nazorov je samostalni poziv bio akt svojevrsne autentične kulturne revolucije. […] On je postavio i ključno pitanje, kao Hrvat i Jugoslaven: “Kako ćemo najuspješnije postići da u našoj federativnoj državi – ne dirajući u značajne osobine pojedinih naroda, koji je grade – gajimo kulturu što više zajedničkog (Nazorov kurziv – D.R.) duha i ideala?”''</ref> * [[Elvedin Nezirović]], književnik<ref name=nezirovic1>[https://www.vijesti.me/kultura/389826/ovdje-je-kultura-izgubila-svoju-prosvjetiteljsku-ulogu Ovdje je kultura izgubila svoju prosvjetiteljsku ulogu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221021193823/https://www.vijesti.me/kultura/389826/ovdje-je-kultura-izgubila-svoju-prosvjetiteljsku-ulogu |date=2022-10-21 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Vujica Ognjenović; 15.06.2019.''<br>''“U tom smislu, ja sam bio i ostao Jugosloven i kao takav duboko sam razočaran stvarnošću u kojoj živim.”''</ref> * [[Andrej Nikolaidis]], književnik i publicist<ref name=nikolaidis>[https://www.portalnovosti.com/andrej-nikolaidis-jugosloven-sam-po-nadi Andrej Nikolaidis: Jugosloven sam po nadi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221009020636/https://www.portalnovosti.com/andrej-nikolaidis-jugosloven-sam-po-nadi |date=2022-10-09 }} Portal Novosti. ''Davor Konjikušić; 17.01.2017.''<br>''Možemo li reći da ste vi zapravo Jugoslaven? - “Ja to nedvojbeno jesam. I po rođenju i po kulturi. I najvažnije: po nadi.”''</ref> * [[Grozdana Olujić]], književnica<ref name=olujic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 389-390.<br>''“Olujić Grozdana, književnik, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=olujic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 334.<br>''“Olujić L. Grozdana, književnik, slobodni umetnik (r. 30. VIII 1934, Erdevik, Vojvodina). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Muharem Omerović]], pjesnik<ref name=omerovic1>[https://www.xxzmagazin.com/narodu-nije-nista-a-sve-ga-boli Narodu nije ništa, a sve ga boli] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221031233016/https://www.xxzmagazin.com/narodu-nije-nista-a-sve-ga-boli |date=2022-10-31 }} XXZ magazin. ''Savo Petrović; 28.06.2021.''<br>''“Muharem Omerović se u popisu stanovništva uvijek izjašnjavao kao Musliman govoreći da se on osjeća i kao Jugosloven i da će jednog dana narodi Jugoslavije "ako ne budu imali dovoljno zlata praviti Tita i od blata"!”''</ref> * [[Eliezer Papo]], književnik i rabin<ref name=papo1>[https://javniservis.net/mediji/dnevnici-nedeljnici-mesecnici/novi-magazin/eliezer-papo-naravno-da-sam-jugonostalgican/ Eliezer Papo: Naravno da sam jugonostalgičan] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230615235228/https://javniservis.net/mediji/dnevnici-nedeljnici-mesecnici/novi-magazin/eliezer-papo-naravno-da-sam-jugonostalgican/ |date=2023-06-15 }} Javni servis. ''Anđelka Cvijić; 16.09.2022.''<br>''Kažete da ste Sarajlija, Bosanac i Jugosloven. Šta vam je to značilo pre rata, šta znači sada kad Jugoslavije nema? - “Prije rata su sva ta tri pridjeva upućivala na jednu te istu puku realnost, jer tad nisam bio samo IZ Sarajeva/Bosne i Hercegovine/Jugoslavije, nego i U Sarajevu/Bosni i Hercegovini/Jugoslaviji. Danas sva tri označavaju prvenstveno kulturu, mentalitet, pogled na svijet.”''</ref> * [[Siniša Pavić]], scenarista<ref name=pavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 403.<br>''“Pavić Siniša, književnik i scenarista; sudija Okružnog suda u Beogradu (od '66). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=pavic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 346.<br>''“Pavić A. Siniša, književnik; sudija Okružnog suda u Beogradu (r. 22. I 1933, Sinj). Jugosloven.”''</ref> * [[Muharem Pervić]], književni kritičar<ref name=pervic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 417.<br>''“Pervić Muharem, književnik; književni i pozorišni kritičar. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Janko Pukmeister]], pjesnik, književnik<ref name=pukmeister1>Vijanski, Janko [Janko Pukmeister (pseudonim)]: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaccENhzGg35hRmnb9yFo3SLREBOBqOomsOTGd645l8gUHnwOowaq-Bz9wNiHxHS97720IL1fz_RBRRGlidt4kQeciu7Ox_VSt5uCk5NEhZPhSdtwRX9rMRh92WXgmvc266InpUgvRlGZkSJjLEXCT1MwD0Hym5GEzeuh_aocsT2TydcsZPS0_jHqVOvQaSOTVbdzP7hgANACT37qAJt7N_hgIBYUj9n73fPNaM7G-P_vnRTOFjH0PwYPJ0-VWt4UO6Cj_OvSrlsufnHK5C4cBe3R-jcqzr9mYBwGvJ2rNW1zHbFTKY Kako Slovenci kruh čislajo], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XVI. list 9 (03.03.1858), str. 67.<br>''“Tudi pri nas Jugoslovanih je ta običaj navaden.”''</ref> * [[Dušan Radović]], književnik<ref name=radovic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/licni-stav-dusana-petricica-dusko-radovic-je-prezirao-kalkulantski-patriotizam/ Lični stav Dušana Petričića: Duško Radović je prezirao kalkulantski patriotizam] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107111056/https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/licni-stav-dusana-petricica-dusko-radovic-je-prezirao-kalkulantski-patriotizam/ |date=2023-01-07 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dušan Petričić; 12.12.2022.''<br>''“Mnogi imaju dilemu, na kojoj strani bi Duško Radović danas bio u ovoj našoj podeljenoj, razorenoj i moralno posrnuloj državi. Znam da je Duško bio iskreni Jugosloven, znam da je bio ateista, znam da je iz dubine duše prezirao lažni i kalkulantski patriotizam i znam za njegov otvoreni i duboki animozitet prema onoj raščupanoj, bradatoj i primitivnoj četničkoj Srbiji.”''</ref> * [[Vujica Rešin Tucić]], književnik<ref name=resintucic1>Milenković, Nebojša: [https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf Vujica Rešin Tucić. Tradicija avangarde.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240425054218/https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf |date=2024-04-25 }} Novi Sad 2011, str. 64.<br>''“Uprkos brojnim razočarenjima, Rešin Tucić se čitavog života izjašnjavao kao Jugosloven i kao komunista – kao takav, čak i nakon ratnih devedesetih, u svim centrima bivše nam države bio je rado viđen gost.”''</ref><ref name=resintucic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 480.<br>''“Rešin Tucić Vujica, književnik; dramaturg u Radio N. Sadu (od '75). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Marko Ristić]], književnik i diplomata<ref name=ristic-andric-davico/> * [[Izet Sarajlić]], književnik, pjesnik<ref name=sarajlic1>[https://www.xxzmagazin.com/moram-natrag-u-sarajevo-ja-sam-sarajlic Moram natrag u Sarajevo - ja sam Sarajlić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114021846/https://www.xxzmagazin.com/moram-natrag-u-sarajevo-ja-sam-sarajlic |date=2023-11-14 }} XXZ magazin. ''Savo Petrović; 15.03.2019.''<br>''I jednom će negdje kazati: “Ja sam po nacionalnosti Sarajlija i Jugosloven”.''</ref> * [[Bekim Sejranović]], književnik<ref name=sejranovic1>[https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/balkan-i-knjizevnost-bekim-sejranovic-stranac-u-sloveniji-u-hrvatskoj-u-bosni-i-bilo-gde-drugo-na-svetu/ Balkan i književnost: Bekim Sejranović, „stranac u Sloveniji, u Hrvatskoj, u Bosni i bilo gde drugo na svetu“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231004011248/https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/balkan-i-knjizevnost-bekim-sejranovic-stranac-u-sloveniji-u-hrvatskoj-u-bosni-i-bilo-gde-drugo-na-svetu/ |date=2023-10-04 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''BBC News na srpskom; 21.05.2022.''<br>''Njegov odnos prema Bosni teško je opisati, kaže profesor Svan Monsland. „Bio je Bosanac, Hrvat, Jugosloven, Skandinavac, ali se najslobodnije osećao u Rijeci“, dodaje ovaj profesor.''</ref> * [[Dejan Tiago Stanković]], književnik i prevodilac<ref name=tiagostankovic1>[https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/dejan-tiago-stankovic-knjizevna-kometa-i-uvek-odani-nasmejani-prijatelj/ Dejan Tiago Stanković: Književna ‘kometa’ i uvek odani, nasmejani prijatelj] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231221742/https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/dejan-tiago-stankovic-knjizevna-kometa-i-uvek-odani-nasmejani-prijatelj/ |date=2022-12-31 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''BBC News na srpskom; 21.12.2022.''<br>''“Tiago Stanković je bio i jedan od potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku i deklarisao se kao Jugosloven.”''</ref><ref name=tiagostankovic2>[https://www.nin.rs/kultura/vesti/64461/dejan-tiago-stankovic-olicenje-radosti-zivota Dejan Tiago Stanković: Oličenje radosti života] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241226001023/https://www.nin.rs/kultura/vesti/64461/dejan-tiago-stankovic-olicenje-radosti-zivota |date=2024-12-26 }} [[NIN]]. ''Aleksa Anđelić; 21.12.2024.''<br>''“Bio je jedan od potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku i izjašnjavao se kao Jugosloven.”''</ref> * [[Vlada Stojiljković]], književnik<ref name=stojiljkovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 541.<br>''“Stojiljković Vlada, književnik i književni prevodilac; novinar u Radio Beogradu. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Darko Suvin]], teoretičar, povjesničar i kritičar književnosti i kulture<ref name=suvin1>[https://www.masina.rs/darko-suvin-svaki-malo-bistriji-ekonomist-danas-bi-mogao-ustanoviti-da-se-u-prvih-30-godina-sfrj-zivjelo-materijalno-bolje-nego-danas/ Darko Suvin: „Svaki malo bistriji ekonomist danas bi mogao ustanoviti da se u prvih 30 godina SFRJ živjelo materijalno bolje nego danas“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230227214155/https://www.masina.rs/darko-suvin-svaki-malo-bistriji-ekonomist-danas-bi-mogao-ustanoviti-da-se-u-prvih-30-godina-sfrj-zivjelo-materijalno-bolje-nego-danas/ |date=2023-02-27 }} Mašina. ''Mašina; 27.02.2023.''<br>''Prvo, o nacionalizmu. Dijelim stav Alekse Đilasa u intervjuu 2009, koji je na pitanje „Izjašnjavali ste se kao Jugosloven?“ odgovorio: „To sam i danas. Što ne znači da nisam i Crnogorac i Srbin…. Jugoslavija nije bila veštačka tvorevina i za mene je njen dugi, krvavi raspad, koji se možda još nije završio, upravo dokaz da je ona bila jedino demokratsko rešenje za jugoslovensko nacionalno pitanje.“''</ref> * [[August Šenoa]], književnik<ref name=senoa1>Janjetović, Zoran: [https://hrcak.srce.hr/file/74496 Prilozi o hrvatskoj kulturi na stranicama ''Politikinog zabavnika'' u razdoblju socijalističke Jugoslavije]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, u: Historijski zbornik, god. 61 br. 2 (2008), str. 382.<br>''“Osim što je bio jedan od najvećih hrvatskih književnika, Šenoa je bio i dobar Jugoslaven, što ga je također činilo poželjnim, čak i u vrijeme kad je Jugoslavija prestala postojati.”''</ref><ref name=senoa2>Barac, Antun: August Šenoa. Studija. Zagreb 1926, str. 82.<br>''“[…]: po svome je shvatanju Jugoslaven, ali područje svog rada ograničuje na hrvatstvo, boreći se u njemu za misao kulturnog pridizanja, dižući mu svijest i ponos.”''</ref> * [[Ivana Šćepanović]], književni prevodilac<ref name=scepanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 553.<br>''“Šćepanović Ivana, književni prevodilac; zamenik gl. urednika časopisa za flamansku i holandsku književnost "Erazmo"; urednik IP "Prometej", N. Sad. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Zvonimir Šubić]], književnik<ref name=subic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 710.<br>''“Šubić Zvonimir, književnik, r. 1902 u Srebrenici, Jugosloven.”''</ref> * [[Gvido Tartalja]], književnik<ref name=tartalja1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 719.<br>''“Tartalja Gvido, književnik, urednik Izdavačkog preduzeća »Prosveta«, r. 1899 u Zagrebu, Jugosloven.”''</ref> * [[Slobodan Tišma]], književnik<ref name=stisma1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/6/1/slobodan-tisma-vojvodina-je-izgubila-identitet Slobodan Tišma: Vojvodina je izgubila identitet] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230320181732/https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/6/1/slobodan-tisma-vojvodina-je-izgubila-identitet |date=2023-03-20 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Nedim Sejdinović; 01.06.2020.''<br>''“Bio sam Jugosloven i to sam i ostao.”''</ref><ref name=stisma2>[https://cordmagazine.com/sr/zivotna-prica/svako-vreme-ima-svoju-estetiku-i-svoj-moral/ Svako vreme ima svoju estetiku i svoj moral] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221201055415/https://cordmagazine.com/sr/zivotna-prica/svako-vreme-ima-svoju-estetiku-i-svoj-moral/ |date=2022-12-01 }} CorD magazin. ''Zorica Todorović Mirković; 01.10.2021.''<br>''“Novosadjanin od glave do pete, a izjašnjava se kao Jugosloven.”''</ref> * [[Dragan Todorović]], književnik, novinar<ref name=dtodorovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 578-579.<br>''“Todorović Dragan, novinar i rok kritičar, radio i TV voditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Lovro Toman]], pjesnik, političar<ref name=toman1>Matica slovenska v Ljubljani: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5Qacb9UCdkm5brjJ1gUzqcY37J5v9Gvgg-yzkIw0eRpu54k0nI7epR_1opdVzuMQvz4gs233-y2qf1En2JRr4z8nh1KnoDPg2c96a7cAe-DayW2y6sDhqUIUXu6rxYqJA2CCAVrFP59wL4igcVfkDX0XMKJawHWzrHPJqs-ANDz5M8dZ4PmgV9Ut5o70IWDOHuw55CPueza9qmDl0Fd-xHIl_kV-Gd0O_19tkVeel9IWENCxllFHmpZPqqPMyyo6MF7Vw3fMa Dr. Lovro Toman.] Ljubljana 1876, str. 58.<br>''“Ako pa hoče nas še v eno mer na sumu imeti, naj pomisli, da se Jugoslovani tolažimo z zvesto svojo zavestjo in z zgodovino, da so prešla ministerstva: Kavničevo, Meternihovo in Bahovo, – Jugoslovani pa so vendar ostali in da bodo tudi še pretrpeli ministerstvo Schmerlingovo.”''</ref> * [[Marko Tomaš]], pjesnik<ref name=mtomas1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2017/9/23/tomas-bosanstvo-se-negira-jer-podsjeca-na-jugoslovenstvo Tomaš: Bosanstvo se negira jer podsjeća na jugoslovenstvo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019030251/https://balkans.aljazeera.net/teme/2017/9/23/tomas-bosanstvo-se-negira-jer-podsjeca-na-jugoslovenstvo |date=2022-10-19 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Jasmin Agić; 23.09.2017.''<br>''“Gledaj, ja sam Jugosloven, i tako sam se izjašnjavao dok se to moglo, a sada sam ostali i nepriznat ukoliko se tako izjašnjavam.”''</ref><ref name=mtomas2>[https://primorski.me/info/marko-tomas-i-djordje-gregovic-gosti-knjizevnog-programa-dublin-pub-a/ Marko Tomaš i Đorđe Gregović gosti književnog programa Dublin Pub-a] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230226015246/https://primorski.me/info/marko-tomas-i-djordje-gregovic-gosti-knjizevnog-programa-dublin-pub-a/ |date=2023-02-26 }} Primorski Portal. ''Primorski Portal; 20.02.2023.''<br>''“Marko Tomaš je pjesnik, boem, meštar od riječi, Jugosloven.”''</ref> * [[Mato Topalović]], pjesnik, sveštenik<ref name=topalovic1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/topalovic-mato Topalović, Mato] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Ilirskomu pokretu pridružio se domoljubnim i prigodničarskim pjesmama tiskanima u Danici od 1835 (skupljenima u knjizi Odziv rodoljubivog serca, 1842), pod imenima Ilir iz Slavonije i Rodoljub Zdenčanin, te člancima u Narodnim novinama; njegova pjesma Silni hrabri graničari pjevala se kao graničarska himna.”''</ref> * [[Juraj Tordinac]], pesnik<ref name=tordinac1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/tordinac-juraj Tordinac, Juraj] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Kao zagovornik narodnoga preporoda, pod pseudonimom Ilir iz Slavonije, surađivao je u Danici (1835–42), u kojoj je, pišući stihom narodne pjesme, objavljivao domoljubnu (Slavonija sestram, 1835; Moja domovina, 1838; Rodu na poštenje, 1838) i refleksivnu poeziju (Moje pjesni, 1840; Sreća pjesnička, 1840).”''</ref><ref name=tordinac2>Horvat, Rudolf: Slike iz hrvatske povjesti. Zagreb 1910, str. 132.<br>''“Kao »Ilir iz Slavonije« počeo je Tordinac već god. 1835. pisati pjesme za Gajevu »Danicu«.”''</ref> * [[Janez Trdina]], književnik<ref name=trdina1>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. 302.<br>''“Slovenac Janez Trdina, osvedočeni Jugosloven profesor srpskohrvatskog jezika i književnosti na rečkoj gimnaziji dao je u VIII razredu 1864-1865 pismeni zadatak »Hrvati i Srbi, ljubite se«.”''</ref> * [[Marko Vešović (književnik)|Marko Vešović]], književnik<ref name=mvesovic1>[http://www.vecernji.hr/knjige/snjezana-kordic-zasto-ovdje-nema-prijevoda-ako-govorimo-cetiri-jezika-902954 S. Kordić: Zašto ovdje nema prijevoda ako govorimo četiri jezika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305071039/http://www.vecernji.hr/knjige/snjezana-kordic-zasto-ovdje-nema-prijevoda-ako-govorimo-cetiri-jezika-902954 |date=2016-03-05 }} [[Večernji list]]. ''Denis Derk; 15.11.2013.''<br>''“Na posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini odgovorio sam da sam Jugoslaven, da mi je materinji jezik srpsko-hrvatski te da sam ateist.”''</ref><ref name=mvesovic2>[https://www.aktuelno.me/kolumne/marko-vesovic-svastara-nesto-kao-dnevnicki-zapisi-3/ Marko Vešović: Nešto kao dnevnički zapisi (3)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108080947/https://www.aktuelno.me/kolumne/marko-vesovic-svastara-nesto-kao-dnevnicki-zapisi-3/ |date=2023-01-08 }} Aktuelno.me ''Marko Vešović; 06.07.2021.''<br>''Sjetih se posljednjeg popisa u BIH, kad sam popisivačima rekao: “Po vjeri sam pravoslavni ateista, jezik mi je srpskohrvatski, po nacionalnosti sam Jugosloven”.''</ref><ref name=mvesovic3>[https://www.aktuelno.me/istaknuto/marko-vesovic-svastara-i-mrznja/ Marko Vešović Svaštara (I): Mržnja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108080944/https://www.aktuelno.me/istaknuto/marko-vesovic-svastara-i-mrznja/ |date=2023-01-08 }} Aktuelno.me ''Marko Vešović; 02.11.2018.''<br>''“Ali moja mržnja je nestala otkako sam po nacionalnosti Jugosloven.”''</ref> * [[Radonja Vešović]], književnik<ref name=rvesovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 610.<br>''“Vešović Radonja, novinar i književnik, akademik. […] P: Crnogorac - Jugosloven.”''</ref><ref name=rvesovic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 760-761.<br>''“Vešović Radonja: književnik, službenik Ureda za informacije Izvršnog veća NR Crne Gore, urednik književnog časopisa »Susreti«, rez. kapetan, r. 1924 u Rijeci Marinića, Srez invangradski [sic!], Jugosloven.”''</ref> * [[Krinka Vidaković-Petrov]], književnik, direktorica Memorijalnog centra „Staro sajmište"<ref name=vidakovicpetrov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 611.<br>''“Vidaković-Petrov Krinka, književnik i književni prevodilac. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Velimir Visković]], književni kritičar i leksikograf<ref name=viskovic1>[https://www.portalnovosti.com/rat-mir-velimir Rat, mir, Velimir] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230105105519/https://www.portalnovosti.com/rat-mir-velimir |date=2023-01-05 }} Portal Novosti. ''Boris Rašeta; 03.07.2022.''<br>''Izrekao je i rečenicu koja se na ovim televizijama nije dugo čula i neće, o tome kako se oduvijek osjećao “i Hrvatom, i Jugoslavenom”.''</ref> * [[Stanko Vraz]], pjesnik, prevodilac<ref name=vraz1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/vraz-stanko Vraz, Stanko] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Iste je godine u Grazu upoznao Lj. Gaja; surađivao je u Danici od prvoga broja, potpisujući se isprva kao »Ilir iz Štajera«.”''</ref> * [[Slobodan Zubanović]], književnik<ref name=zubanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 646.<br>''“Zubanović Slobodan, književnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=zubanovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 545.<br>''“Zubanović V. Slobodan, književnik; sekretar redakcije lista Književne novine (r. 16. III 1947). Jugosloven.”''</ref> * [[Nina Živančević]], pjesnikinja<ref name=zivancevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 650.<br>''“Živančević Nina, književnik i književni prevodilac; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=zivancevic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 548.<br>''“Živančević V. Nina, književnik i prevodilac, slobodni umetnik (r. 30. I 1957.) Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:S. Kragujevic, Ivo Andric, 1961a 0.jpg|Ivo Andrić Datoteka:Vladimir Arsenijević at Krokodil 04 - cropped.jpg|Vladimir Arsenijević Datoteka:Anton Aškerc.jpg|Anton Aškerc Datoteka:Vladislav Bajac, Studio Babic.jpg|Vladislav Bajac Datoteka:Zorica Bajin Ðukanovic.jpg|Zorica Bajin-Đukanović Datoteka:Stevan Kragujevic, Oto Bihalji Merin, slikar i istoricar umetnosti, 1990s (cropped).jpg|Oto Bihalji-Merin Datoteka:Oskar Davico 1951.jpg|Oskar Davičo Datoteka:Ivan Ergić.jpg|Ivan Ergić Datoteka:Danilo Kiš 2010 Montenegro stamp.jpg|Danilo Kiš Datoteka:Miroslav Krleža 1953 (cropped).jpg|Miroslav Krleža Datoteka:Zofka_Kveder_1920s.jpg|Zofka Kveder Datoteka:Josip Levičnik.jpg|Jožef Levičnik Datoteka:Predrag Matvejević on Subversive Festival 0 (cropped).jpg|Predrag Matvejević Datoteka:Ivan Mažuranić drawing (cropped).jpg|Ivan Mažuranić Datoteka:ANTUN-MIHANOVIC.jpg|Antun Mihanović Datoteka:Vladimir Nazor 1976 Yugoslavia stamp.jpg|Vladimir Nazor Datoteka:Grozdana Olujic 3.jpg|Grozdana Olujić Datoteka:Marko-ristic-2.jpg|Marko Ristić Datoteka:Izet Sarajlić.jpg|Izet Sarajlić Datoteka:Dejantiagostankovic (cropped).jpg|Dejan Tiago Stanković Datoteka:August Šenoa.jpg|August Šenoa Datoteka:Gvido Tartalja portrait.jpg|Gvido Tartalja Datoteka:Dragan Todorović (writer).jpg|Dragan Todorović Datoteka:Lovro toman.jpg|Lovro Toman Datoteka:Mato Topalovic 1885 Mayerhofer.png|Mato Topalović Datoteka:Janez Trdina.jpg|Janez Trdina Datoteka:Stanko_Vraz.jpg|Stanko Vraz </gallery> </center> == Komedija == * [[Peđa Bajović]], stand-up komičar<ref name=bajovic1>[https://www.index.hr/magazin/clanak/video-pedja-bajovic-u-dusi-sam-jugoslaven-i-ne-mozete-mi-nista-osim-smijati-se/964147.aspx Pedja Bajović: "U duši sam Jugoslaven i ne možete mi ništa - osim smijati se"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126003852/https://www.index.hr/magazin/clanak/video-pedja-bajovic-u-dusi-sam-jugoslaven-i-ne-mozete-mi-nista-osim-smijati-se/964147.aspx |date=2022-11-26 }} index.hr ''18.04.2017.''<br>''“Da, u duši sam Jugoslavenom, ali ne u političkom smislu. Kulturološki se tako osjećam te ne predstavljam nikakvu prijetnju bilo kome.”''</ref><ref name=bajovic2>[https://www.akta.ba/licnosti/kultura-i-sport/48014/peda-bajovic-stand-up-komicarprijelomni-trenutak-je-bio-odlazak-u-seattle Peđa Bajović, stand-up komičar: Prijelomni trenutak je bio odlazak u Seattle] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152852/https://www.akta.ba/licnosti/kultura-i-sport/48014/peda-bajovic-stand-up-komicarprijelomni-trenutak-je-bio-odlazak-u-seattle |date=2024-12-25 }} akta.ba ''Dnevni list; 19.01.2015.''<br>''“Kroz svoju bio-geografiju sam skupio tri i pol državljanstava i biranje samo jednog od ovih naših identiteta bi bila izdaja ostalih. Kulturološki sam Jugoslaven, a politički sam prilično daleko od toga.”''</ref><ref name=bajovic3>[https://www.ekskluziva.ba/peda-bajovic-u-clubu-monument/20761 Peđa Bajović u Clubu Monument!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126011855/https://www.ekskluziva.ba/peda-bajovic-u-clubu-monument/20761 |date=2022-11-26 }} ekskluziva.ba ''04.01.2016.''<br>''“Jednostavno, kad se ta zemlja raspala, ja sam već imao 20 godina, dakle bio potpuno formirana ličnost. Sve ovo što je uslijedilo kasnije, nije mi se uspjelo primiti u identitet i ako kažem da sam ovo prvo - onda bih poništio ono drugo ili treće, pa čak i četvrto, a koji su sve dio mog identiteta. Zato, ja sam kulturološki Jugosloven, a imam i papire za to u vidu tri i po državljanstva! Usput, živio sam svuda unaokolo i mislim da, ako nisam u pravu, barem ima pravo na takvo mišljenje.”''</ref><ref name=bajovic4>[https://6yka.com/kolumne/peda-bajovic-prema-onima-koji-ne-izlaze-na-glasanje-osjecam-prezir Peđa Bajović: Prema onima koji ne izlaze na glasanje osjećam prezir] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126012420/https://6yka.com/kolumne/peda-bajovic-prema-onima-koji-ne-izlaze-na-glasanje-osjecam-prezir |date=2022-11-26 }} Buka. ''10.11.2018.''<br>''“Ja i kulturološki i praktično jesam Jugosloven. Za mene ta nekadašnja tvorevina ni u praktičnom smislu nije prestala da postoji.”''</ref> == Kulinarstvo == * [[Ljubomir Stanišić]], poznati šef kuhinje<ref name=stanisic1>[http://arhiva.superzena.net/kolaz.php?mm=11&nav_id=653173&yyyy=2012 Ljubomir Stanišić - najtraženiji šef kuhinje u Portugalu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221104050126/http://arhiva.superzena.net/kolaz.php?yyyy=2012&mm=11&nav_id=653173 |date=2022-11-04 }} Super žena. ''Patricia Lazarević; 13.11.2012.''<br>''“Ja se ne deklarišem ni kao Srbin, ni kao Bosanac, već kao Jugosloven i tako će biti do moje smrti, zapravo kao Jugosloven sa portugalskim srcem!”''</ref><ref name=stanisic2>[http://de.meetinghalfway.eu/2013/08/kochen-ganz-politisch-unkorrekt/ Kochen, ganz ‘politisch unkorrekt’] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211015945/http://de.meetinghalfway.eu/2013/08/kochen-ganz-politisch-unkorrekt/ |date=2023-02-11 }} (na njemačkom) Meeting Halfway.<br>''“Ich nenne mich ganz offen einen Jugoslawen, denn meine ganze Familie liebt Sex, deshalb ist auch alles vermischt, Kroaten mit Muslimen, Muslime mit Serben… Obwohl mein Name orthodox ist, bin ich kein religiöser Mensch, ich bin Jugoslawe, und werde es immer sein.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Ljubomir Stanisic (Time Out Lisboa).png|Ljubomir Stanišić </gallery> </center> == Ljekarstvo == * [[Ljubica Božinović]], kardiolog<ref name=bozinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 59.<br>''“Božinović Ljubica, kardiolog. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Oliver Dulić]], kirurg, bivši političar<ref name=dulic1>Popadić, Dragan: Building up European Identity: From the Chimney Smoke, u: Psihološka istraživanja, vol. XIII br. 1 (2010), str. 16 nap. 9. (na engleskom)<br>''“Recently, Oliver Dulić, the Speaker of the Serbian Parliament until June 2008, declared his ethnicity as Yugoslav.”''</ref> * [[Slobodanka Gruden]], ljekarka, ranije političar<ref name=sgruden1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 155.<br>''“Gruden Slobodanka, lekar, primarijus; preds. Crvenog krsta Srbije; potpreds. Sekcije za transfuziologiju SLD; predsednik Stručne komisije za transfuziologiju pri Ministarstvu zdravlja SR Srbije; načelnik Službe za transfuziju KBC Zemun. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Ilanković]], neuropsihijatar, univ. profesor<ref name=ilankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 167.<br>''“Ilanković Nikola, načelnik Odeljenja za organske moždane bolesti u Institutu za psihijatriju KCS; profesor Medic. fakulteta, Bg.; šef Centra za kliničku neurofiziologiju i poremećaje spavanja; preds. Sekcije za EEG i kliničku neurofiziologiju SLD; osnivač Laboratorije BU za kognitivne neuronauke i neuroinžinjering ('95). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ilankovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 158.<br>''“Ilanković N. Nikola, šef Centra za kliničku neurofiziologiju i poremećaje spavanja Psihijatrijske klinike UKC u Beogradu; asistent Medicinskog fakulteta (r. 14. IV 1948, Subotica). Jugosloven.”''</ref> * [[Merima Isaković]], klinički psiholog, bivša glumica<ref name=misakovic1>[https://rs.n1info.com/kultura/merima-isakovic-ja-sam-jugoslovenka-i-dok-ja-postojim-postoji-jugoslavija/ Merima Isaković: Ja sam Jugoslovenka i dok ja postojim – postoji Jugoslavija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020210948/https://rs.n1info.com/kultura/merima-isakovic-ja-sam-jugoslovenka-i-dok-ja-postojim-postoji-jugoslavija/ |date=2022-10-20 }} N1 SRB. ''N1 Beograd; 28.05.2021.''<br>''“Nije tačno da ne postoji Jugoslavija, zemlja postoji dokle ljudi postoje, političke granice su drugo, ali ja sam Jugosloven i dok ja postojim – postoji Jugoslavija, da vas upoznam sa geografskom popravkom”, rekla je ona. […] “[…] Ako ja postojim, a ja sam Jugoslovenka, onda postoji i Jugoslavija, a verujem da nas ima još”, dodala je ona.''</ref> * [[Valentin Janežič]], lekar, pisac<ref name=vjanezic>Janežič, Valentin (Balant): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-TX6C8UZR/fb80cf9c-4262-4b58-b163-3ba39b58d90b/PDF Adam Janoša z Roščiševa Roščiševsky], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 42 (1852), str. 341.<br>''“Gotovo je bila ta prikazen vsim Slovanom, posebno pa nam Jugoslavenom neobičajna in nenadjana, ker se navadno naši žlahtniki svojega naroda sramujejo, ga zapuščajo in mnogokrat […].”''</ref> * [[Dimitrije Juzbašić]], kirurg, univerzitetski profesor<ref name=juzbasic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 297.<br>''“Juzbašić Dimitrije, dr medicine, red. prof. Medicinskog fak. u Zagrebu, upravnik Hirurške klinike Medicinskog fak., r. 1909 u Daruvaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Slavka Morić-Petrović]], neuropsihijatar, univ. profesor, revolucionar<ref name=moricpetrovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 364.<br>''“Morić-Petrović Slavka, neuropsihijatar. […] P: Jugosloven. [sic!].”''</ref> * [[Vukašin Popadić]], ljekar-bakteriolog, političar, revolucionar<ref name=vpopadic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 558.<br>''“Popadić dr Vukašin, lekar-bakteriolog, direktor Centralnog higijenskog zavoda NRM u Skoplju, rez. major, r. 1904 u Glamoču, Jugosloven.”''</ref> * [[Dragan Popović]], medicinar, univerzitetski profesor<ref name=draganpopovic1>Kilibarda, M.: [https://hrcak.srce.hr/en/file/226865 In Memoriam. Prof. dr. sci med. Dragan Popović]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, u: Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, 37 br. 1 (1986), str. 102.<br>''“Kao osvedočeni Jugosloven, učestvovao je u oslobađanju dobrog dela naše zemlje i za to je zaslužio oficirski čin i Medalju zasluga za narod 1946. godine.”''</ref> * [[Igor Radosavljević]], psihijatar<ref name=iradosavljevic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/srbijo-zbogom-niko-ti-vise-ne-moze-pomoci-zbog-cega-je-psihijatar-dr-igor-radosavljevic-koga-je-i-vucic-nagradio-spreman-da-zauvek-napusti-drzavu/ „Srbijo, zbogom! Niko ti više ne može pomoći“: Zbog čega je psihijatar dr Igor Radosavljević, koga je i Vučić nagradio, spreman da zauvek napusti državu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230521004102/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/srbijo-zbogom-niko-ti-vise-ne-moze-pomoci-zbog-cega-je-psihijatar-dr-igor-radosavljevic-koga-je-i-vucic-nagradio-spreman-da-zauvek-napusti-drzavu/ |date=2023-05-21 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''R. Briza/M. Radenković; 28.03.2023.''<br>''“Tamo ću se osećati zaista kao kod kuće jer rodio sam se kao Jugosloven i uvek ću se tako osećati, a Slovenija je isto Jugoslavija, zauvek!”''</ref> * [[Miroslav Simić]], imunolog, univerzitetski profesor<ref name=msimic1>[https://www.miroslavmirkosimic.org/?page_id=17 Kako sam mlatio praznu slamu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153548/https://www.miroslavmirkosimic.org/?page_id=17 |date=2024-12-25 }} miroslavmirkosimic.org ''Miroslav Mirko Simić; 2004.''<br>''“Oduvek sam se izjašnjavao isključivo kao Jugosloven nikad ne osećajući neku posebnu potrebu da naglasim da sam istovremeno i Srbin po ocu, odnosno Čeh po majci. Pre Drugog svetskog rata nisam s mojim jugoslovenstvom imao nikakvih problema. Docnije, međutim, je komunistička vlast tražila da uz Jugosloven dodam i “neopredeljen” što sam smatrao da je potpuno blesavo, pa sam to uprkos prisili odbijao da činim. Kao vrlo “opredeljen“ Jugosloven naravno da sam odmah čim su krajem osamdesetih počeli da rasparčavaju moju domovinu, činio sve da se tome suprotstavim.”''</ref><ref name=msimic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 503.<br>''“Simić Miroslav, imunolog. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=msimic3>[https://www.slobodnaevropa.org/a/mirko-simic-sanu/28024025.html Mirko Simić: Memorandum SANU, crna tačka srpske istorije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221127043307/https://www.slobodnaevropa.org/a/mirko-simic-sanu/28024025.html |date=2022-11-27 }} [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 01.10.2016.''<br>''“Kao ubeđeni Jugosloven, bio sam od samog početka protivnik stavova i ideja iznetih u pisaniju nazvanom „Memorandum SANU“.”''</ref><ref name=msimic4>[http://www.miroslavmirkosimic.org/wp-content/uploads/2015/08/%C5%BDivotopis-Miroslava-Mirka-Simi%C4%87a.pdf Životopis Miroslava Mirka Simića] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221127043904/http://www.miroslavmirkosimic.org/wp-content/uploads/2015/08/%C5%BDivotopis-Miroslava-Mirka-Simi%C4%87a.pdf |date=2022-11-27 }} miroslavmirkosimic.org''<br>''“Miroslav Simić, zvani Mirko, rođen je 4. aprila. 1924. godine, i to slučajno u Beogradu, odnosno Srbiji. Stoga je on sasvim slučajno u krštenici zabeležen kao Srbin kakvim se međutim nikad nije osećao, već je uvek govorio da je Jugosloven. ”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Oliver Dulić.jpg|Oliver Dulić Datoteka:Dr. Valentin Janežič Büste, Sankt Jakob im Rosental, Kärnten.jpg|Valentin Janežič Datoteka:Miroslav Simić.jpg|Miroslav "Mirko" Simić </gallery> </center> == Muzika == * [[Ernest Ačkun]], klarinetista<ref name=ackun1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 9.<br>''“Ačkun Ernest, klarinetista; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (za pr. Kamerna muzika). […] P: Jugosloven, Slovenac.”''</ref><ref name=ackun2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 10.<br>''“Ačkun E. Ernest, klarinetista; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu; generalni sekretar Saveza udruženja muzičkih umetnika Jugoslavije (r. 27. III 1930, Hrastnik, Slovenija). Jugosloven, Slovenac.”''</ref> * [[Husein Alijević]], pjevač<ref name=alijevic1>[https://www.republika.rs/zabava/estrada/503141/husein-alijevic-husa-film Husa otkrio šokantne detalja o dobijanju uloge u filmu o Džeju: Zapalio sam sveću Svetoj Petki] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240116081902/https://www.republika.rs/zabava/estrada/503141/husein-alijevic-husa-film |date=2024-01-16 }} Portal Republika. ''Republika/M.G.; 10.01.2024''<br>''“Kad se Jugoslavija raspadala ja sam bio tinejdžer i ma kako to zvučalo ja sebe smatram Jugoslovenom jer sam dete iz mešanog braka i jer sam rođen tu gde su se spajale različitosti.”''</ref> * [[Šaban Bajramović]], pjevač<ref name=bajramovic1>[https://niskevesti.rs/u-nisu-pocinje-festival-posvecen-kralju-romske-muzike-zauvek-saban-bajramovic/ U Nišu počinje festival posvećen kralju romske muzike – „Zauvek Šaban Bajramović“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230831010327/https://niskevesti.rs/u-nisu-pocinje-festival-posvecen-kralju-romske-muzike-zauvek-saban-bajramovic/ |date=2023-08-31 }} Niške Vesti. ''Violeta Milićević; 01.08.2023''<br>''“On je bio Rom, iako je po duši bio Jugosloven.”''</ref> * [[Bebi Dol]], pevačica<ref name=bebidol1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 552-553.<br>''“Šarić Dragana - Bebi Dol, vokalni solista džez i zabavne muzike; kompozitor i tekstopisac; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Beki Bekić]], pevač<ref name=bekic1>[https://express.ba/naslovnica/473664/beki-bekic-za-express-ne-krijem-svoje-ime-i-prezime-u-beogradu-nemam-problema/ Beki Bekić za “Express”: Ne krijem svoje ime i prezime, u Beogradu nemam problema] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211001138/https://express.ba/naslovnica/473664/beki-bekic-za-express-ne-krijem-svoje-ime-i-prezime-u-beogradu-nemam-problema/ |date=2023-02-11 }} Express.ba ''Arina Hasović; 10.02.2023''<br>''Vi ste Albanac, sa adresom u Beogradu. Jeste li nekada imali problema zbog te činjenice? - “Nikada ništa negativno. Mene su jako dobro prihvatili, a nikada nisam krio ime ni prezime. Čak sam bolje prihvaćen nego neki njihovi pjevači. Narod kao narod, ako si dobar prema ljudima nema veze koje si vjere, to niko ne gleda u Beogradu. Moja žena je pravoslavna, živimo jugoslovenski jer ja sam u duši još uvijek Jugosloven. Ja volim tu zemlju, onu slogu gdje smo svi zajedno se voljeli, uživali. Ono kada dođem iz inostranstva pa uđem u Sloveniju i kažeš sebi „ušao sam u moju državu“.”''</ref> * [[Sergije Beljajev]], dirigent<ref name=beljajev1>[https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/preminuo-sergije-beljajev-osnivac-legendarnog-hora-djevojke-s-neretve/222659 Preminuo Sergije Beljajev, osnivač legendarnog hora 'Djevojke s Neretve'] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111110340/https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/preminuo-sergije-beljajev-osnivac-legendarnog-hora-djevojke-s-neretve/222659 |date=2023-01-11 }} RadioSarajevo.ba ''14.04.2016.''<br>''“Sergije Beljajev, Rus po narodnosti, Jugosloven po opredjeljenju, formirao je Djevojke s Neretve krajem šezdesetih godina s namjerom da izvode partizanske, zabavne i narodne pjesme.”''</ref> * [[Bruno Bjelinski]], kompozitor<ref name=bjelinski2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 61.<br>''“Bjesinski [sic!] Bruno, dr prava, kompozitor, vanr. prof. Muzičke akademije u Zagrebu, r. 1909 u Trstu, Jugosloven.”''</ref> * [[Dara Bubamara]], pjevačica<ref name=darabubamara1>[https://avaz.ba/showbiz/jet-set/796483/dara-bubamara-za-avaz-mama-nije-vjerovala-da-cu-voziti-porsea-kao-brena-a-vozila-sam-bolje-automobile Dara Bubamara za "Avaz": Mama nije vjerovala da ću voziti Poršea kao Brena, a vozila sam bolje automobile] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231040455/https://avaz.ba/showbiz/jet-set/796483/dara-bubamara-za-avaz-mama-nije-vjerovala-da-cu-voziti-porsea-kao-brena-a-vozila-sam-bolje-automobile |date=2022-12-31 }} [[Dnevni avaz]]. ''N. Varupa; 27.12.2022.''<br>''“Ja jesam Srpkinja ali sam u duši Jugoslovenka.”''</ref> * [[Đorđe Ðogani]], pjevač<ref name=djogani1>[http://star.vecer.com.mk/tekst.asp?tid=21389 Џоле: Со Слаѓа сум во одлични односи!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110722215116/http://star.vecer.com.mk/tekst.asp?tid=21389 |date=2011-07-22 }} (na makedonskom) Večer. ''Aleksandra Timkovska; 05.09.2006.''<br>''“Така е бидејќи секогаш се чувствувам како Југословен. Така сум роден, така ќе умрам и тоа е крај.”''</ref> * [[Uroš Dojčinović]], gitarista i kompozitor<ref name=dojcinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 105.<br>''“Dojčinović Uroš, gitarista, kompozitor i publicista; prof. u SMŠ "J. Slavenski", Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Vladimir Furduj]], muzičar<ref name=furduj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 138.<br>''“Furduj Vladimir, muzičar, bubnjar. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=furduj2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 131.<br>''“Furduj M. Vladimir, muzičar - bubnjar (r. 6. XI 1945, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Mirko Glišić]], kompozitor i tekstopisac<ref name=glisic1>[https://www.danas.rs/zivot/crna-dama-je-zaklina-kenedi-onazis-ljudi-secanja-mirko-glisic-tekstopisac-i-kompozitor-hitova-rok-i-folk-muzike/ „Crna dama“ je Žaklina Kenedi Onazis: Ljudi, sećanja – Mirko Glišić, tekstopisac i kompozitor hitova rok i folk muzike] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241108214445/https://www.danas.rs/zivot/crna-dama-je-zaklina-kenedi-onazis-ljudi-secanja-mirko-glisic-tekstopisac-i-kompozitor-hitova-rok-i-folk-muzike/ |date=2024-11-08 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Zoran Mišić; 28.09.2024.''<br>''“Mi Jugosloveni, jer sebe smatram Srbinom i Jugoslovenom smo mnogo ostrašćeni.”''</ref> * [[Zafir Hadžimanov]], pjevač<ref name=hadzimanov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 160-161.<br>''“Hadžimanov Zafir, estradni umetnik, kompozitor, glumac i pesnik. […] P: Makedonac-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Bojan Hreljac]], muzičar<ref name=hreljac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 164.<br>''“Hreljac Bojan, muzičar, estradni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=hreljac2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 154.<br>''“Hreljac Z. Bojan, muzičar, estradni umetnik (r. 30. IX 1948, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Ekrem Jevrić]], pevač<ref name=jevric1>[http://www.vreme.com/cms/view.php?id=942888 Pas do pasa, beton do betona] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100801185254/http://www.vreme.com/cms/view.php?id=942888 |date=2010-08-01 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Jovana Gligorijević; broj 1021, 29.07.2010.''<br>''“Više od dvadeset godina po odlasku iz zemlje koja se tad još zvala Jugoslavija, Ekrem se i dalje izjašnjava kao Jugosloven i dalje radi kao taksista i zidar (u Njujorku gradu).”''</ref> * [[Vladimir Janković]], muzičar<ref name=vjankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 186.<br>''“Janković Vladimir - Džet, rok muzičar, radio voditelj. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Zoran Kalezić]], pevač<ref name=kalezic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 215-216.<br>''“Kalezić Zoran, estradni umetnik; vokalni solista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Rastislav Kambasković]], kompozitor<ref name=kambaskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 217.<br>''“Kambasković Rastislav, kompozitor; vanredni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (za pr. Muzička teorija); šef Katedre za teorijske predmete. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Boris Kovač]], glazbenik<ref name=bkovac>[https://lupiga.com/intervjui/razgovor-s-glazbenikom-borisom-kovacem-osjecam-se-kao-jugoslaven-i-prihvatio-sam-da-sam-trajni-apatrid Razgovor s glazbenikom Borisom Kovačem: „Osjećam se kao Jugoslaven i prihvatio sam da sam trajni apatrid“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230225234711/https://lupiga.com/intervjui/razgovor-s-glazbenikom-borisom-kovacem-osjecam-se-kao-jugoslaven-i-prihvatio-sam-da-sam-trajni-apatrid |date=2023-02-25 }} Lupiga. ''Boris Pavelić; 03.01.2022.''<br>''“Sve što je bila prednost Jugoslavije kao multietničkog, multireligijskog, multikulturnog prostora - a ja sebe i dalje doživljavam kao Jugoslovena - sistematski je razgrađivano tokom tih decenija..”''</ref> * [[Kornelije Kovač]], muzičar i kompozitor<ref name=kkovac1>[https://www.vreme.com/kultura/sta-sam-dao-muzici-a-sta-ona-meni/ Šta sam dao muzici a šta ona meni] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230128021402/https://www.vreme.com/kultura/sta-sam-dao-muzici-a-sta-ona-meni/ |date=2023-01-28 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Tamara Nikčević; broj 1205, 06.02.2014.''<br>''“Dete sam mešanog braka, Jugosloven, pa…”''</ref> * [[Hašim Kučuk Hoki]], pevač<ref name=hoki1>[http://www.nin.co.rs/2002-12/05/26236.html Nazdravite, drugovi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231041248/http://www.nin.co.rs/2002-12/05/26236.html |date=2022-12-31 }} [[NIN]]. ''05.12.2002., broj 2710''<br>''“Bio sam deklarisani Jugosloven, i to sam do danas ostao.”''</ref><ref name=hoki2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/bilo-jednom-medu-nama Sjećanja: Hašim Kučuk Hoki: Bilo jednom među nama] [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Petar Luković; 01.07.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven! Titov vojnik, rođen u Jugoslaviji, položio Titovu zakletvu pod jugoslovenskom zastavom, zakleo se da ću braniti granice ove zemlje i nastaviti tradicije mog oca.”''</ref><ref name=hoki3>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2002/11/28/srpski/K02112701.shtml Najveći roker među narodnjacima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111115511/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2002/11/28/srpski/K02112701.shtml |date=2023-01-11 }} [[Glas javnosti]]. ''I. S.; 28.11.2002''<br>''“Vaspitan sam tako da ostanem celog života ono što jesam, onaj stari Jugosloven. Ja sam to.”''</ref> * [[Lepa Brena]], pevačica<ref name=brena1>[https://pink.rs/domaci/458058/lepa-brena-progovorila-o-uspehu-sa-'slatkim-grehom'-prisetila-se-devedesetih-godina-pa-otkrila-u-cemu-je-tajna-njenog-sjajnog-osmeha-video Lepa Brena progovorila o uspehu sa 'Slatkim grehom', prisetila se devedesetih godina, pa otkrila u čemu je tajna njenog sjajnog osmeha!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230210023126/https://pink.rs/domaci/458058/lepa-brena-progovorila-o-uspehu-sa-%27slatkim-grehom%27-prisetila-se-devedesetih-godina-pa-otkrila-u-cemu-je-tajna-njenog-sjajnog-osmeha-video |date=2023-02-10 }} pink.rs ''N. Ž.; 13.12.2022.''<br>''“Kako sam bila velika zvezda, ja sam bila i ostala Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena2>[http://www.pressonline.rs/sr/vesti/dzet_set_svet/story/52970/POVRATAK+LEPE+BRENE.html Povratak Lepe Brene] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131029202123/http://www.pressonline.rs/sr/vesti/dzet_set_svet/story/52970/POVRATAK+LEPE+BRENE.html |date=2013-10-29 }} Press Online. ''M. Majstorović; 07.12.2008.''<br>''Da li se još deklarišete kao Jugoslovenka? - “Ako neko ima pravo da se deklariše kao Hrvat ili Srbin, i ja imam pravo da budem Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 179-180.<br>''“Jahić Fahreta - Lepa Brena, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena4>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 167-168.<br>''“Jahić A. Fahreta, estradni umetnik (r. 20. X 1960, Tuzla). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vatroslav Lisinski]], skladatelj<ref name=lisinski1>[http://www.arhivyu.gov.rs/active/sr-latin/home/glavna_navigacija/leksikon_jugoslavije/drzavni_simboli/himna.html Himna] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190119121531/http://www.arhivyu.gov.rs/active/sr-latin/home/glavna_navigacija/leksikon_jugoslavije/drzavni_simboli/himna.html |date=2019-01-19 }} Arhiv Jugoslavije<br>''“Pesmu "Hej Sloveni" napisao je u Pragu 1834, u vreme panslavističkog pokreta, Samuel-Samo Tomašik, Slovak po nacionalnosti. […] Pevana je kao himna još na panslovenskom kongresu u Pragu 1848, na kojem se delegat Vatroslav Lisinski izjasnio kao prvi Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksandar Lokner]], muzičar<ref name=lokner1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 278.<br>''“Lokner Aleksandar, estradni umetnik; klavijaturista, kompozitor, aranžer, i producent; član grupe "Bajaga i instruktori". […] P: Jugosloven”''</ref> * [[Dženan Lončarević]], pjevač<ref name=loncarevic1>[https://bor-grad.com/dzenan-loncarevic-borska-publika-razume-muziku/ Dženan Lončarević: Borska publika razume muziku] Bor Grad Info. ''Urednik; 14.02.2019.''<br>''“Ja sam okoreli Jugosloven i okoreli titovac tako da mislim da ne postoji čovek u zemlji pa čak i u regionu, odnosno našoj predivnoj bivšoj Jugoslaviji, koji je više zaljubljen u Jugoslaviju i u Tita.”''</ref><ref name=loncarevic2>[https://www.sd.rs/vip/vip/na-kafi-sa-nedom-i-vladom-dzenan-loncarevic-intervju-2018-04-23 Bez dlake na jeziku: Dženan iskreno o kolegama, rijalitijima i potresnom slučaju Nataše Bekvalac] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231235412/https://www.sd.rs/vip/vip/na-kafi-sa-nedom-i-vladom-dzenan-loncarevic-intervju-2018-04-23 |date=2022-12-31 }} Srbija Danas. ''Neda Perišić/Vladimir Janković; 26.04.2018.''<br>''“Pored toga, pošto sam ja i dalje Jugosloven, želeo bih da obiđem našu nekadašnju zemlju u onim okvirima koji su postojali kada sam ja bio Titov pionir.”''</ref> * [[Magnifico]], pjevač<ref name=magnifico1>[https://www.mladina.si/98242/mi-jugoslovani-smo-najbolj-neverjetna-in-po-svoje-napredna-nacija-ceprav-so-nam-izbrisali-drzavo/] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230212044848/https://www.mladina.si/98242/mi-jugoslovani-smo-najbolj-neverjetna-in-po-svoje-napredna-nacija-ceprav-so-nam-izbrisali-drzavo/ |date=2023-02-12 }} [https://web.archive.org/web/20080419082022/http://www.mladina.si/tednik/200752/clanek/kul--intervju-max_modic/] Magnifico il Grande. Po domače, car [[Mladina]]. ''Max Modic; broj 52, 04.01.2008./28.12.2007.''<br>''“Mi Jugoslovani smo najbolj neverjetna in po svoje napredna nacija. Čeprav so nam izbrisali državo, še naprej živimo, delamo in ustvarjamo. V bistvu obstajamo na neki višji duhovni stopnji. Z našim življenjem in delom dokazujemo, da ne potrebujemo ne države ne davkov ne politikov ne liderjev.”''</ref><ref name=magnifico2>[http://www.pulsonline.rs/licna-karta/598/robert-pesut-manjifiko Lična karta - Robert Pešut-Manjifiko] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141021003912/http://www.pulsonline.rs/licna-karta/598/robert-pesut-manjifiko |date=2014-10-21 }}. Puls. ''Tatjana Čanak''<br>''“Ali ja sam i sada Jugosloven, bez obzira na sve. Upisan sam kao Jugosloven, služio sam JNA, dao zakletvu i – šta sad?”''</ref> * [[Milivoje Marković]], kompozitor<ref name=mmarkovic-sepe-181>[https://www.nin.rs/arhiva/vesti/12268/humor-jaci-od-svega Humor jači od svega] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153228/https://www.nin.rs/arhiva/vesti/12268/humor-jaci-od-svega |date=2024-12-25 }} [[NIN]]. ''Radmila Stanković; 20.09.2023.''<br>''“Mojmir je bio i ostao veliki Jugosloven, kao i ja.”''</ref><ref name=mmarkovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 304.<br>''“Marković Milivoje, muzičar, kompozitor; dirigent Džez orkestra RTB; publicista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Milan Mladenović]], pjevač i muzičar<ref name=mladenovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 311.<br>''“Mladenović S. Milan, muzičar, vođa rok grupe Ekatarina Velika (r. 21. IX 1958, Zagreb). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Redžo Mulić]], kompozitor<ref name=mulic1>[https://www.pobjeda.me/clanak/tradiciju-preispitivao-sa-strascu-i-velikim-nadahnucem Tradiciju preispitivao sa strašću i velikim nadahnućem] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240120025954/https://www.pobjeda.me/clanak/tradiciju-preispitivao-sa-strascu-i-velikim-nadahnucem |date=2024-01-20 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Dragana Erjavšek; 04.01.2024.''<br>''“O ovom važnom kompozitoru koji se, iako albanskog porijekla, uvijek i svuda izjašnjavao kao Crnogorac i Jugosloven, za Pobjedu su govorile njegova kćerka Vesna Mulić i muzikološkinja Sonja Marinković.”''</ref><ref name=mulic2>[https://www.gorazdevac.com/2023/05/10/predavanje-o-redzi-mulicu-ko-je-gusinjski-paganini/ Predavanje o Redži Muliću: Ko je Gusinjski Paganini?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240120035446/https://www.gorazdevac.com/2023/05/10/predavanje-o-redzi-mulicu-ko-je-gusinjski-paganini/ |date=2024-01-20 }} Web portal gorazdevac.com ''Radio Mitrovica sever; 10.05.2023.''<br>''“Iako albanskog porekla, Mulić se uvek i svuda izjašnjavao kao Crnogorac i Jugosloven.”''</ref> * [[Robert Nemeček]], muzičar, TV urednik<ref name=nemecek1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 372-373.<br>''“Nemeček Robert, zamenik glavnog i odgovornog urednika RTV "Pink". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Istra Pečvari]], pijanistkinja<ref name=pecvari1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 409.<br>''“Pečvari Istra, samostalni umetnički saradnik na Fakultetu muzičke umetnosti, Bg. […] P: P: Jugosl., […].”''</ref> * [[Vlastimir Peričić]], kompozitor<ref name=pericic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 412.<br>''“Peričić Vlastimir, muzički pisac i kompozitor; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (penz.) […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=pericic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 532.<br>''“Peričić Vlastimir, kompozitor, asistent Muzičke akademije u Beogradu, r. 1927 u Vršcu, Jugosloven.”''</ref> * [[Šako Polumenta]], pevač<ref name=špolumenta1>[https://mondo.rs/Zabava/Zvezde-i-tracevi/a1959748/odgovor-saka-polumente-na-skandalozne-izjave-bebe-rekse.html "Od Srbije sam dobio sve u životu, slavim sve": Šako odgovorio albanskoj pevačici na skandaloznu izjavu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240804002118/https://mondo.rs/Zabava/Zvezde-i-tracevi/a1959748/odgovor-saka-polumente-na-skandalozne-izjave-bebe-rekse.html |date=2024-08-04 }} Mondo. ''01.08.2024.''<br>''“Ja sam veliki Jugosloven pre svega.”''</ref> * [[Esma Redžepova]], pevačica<ref name=eredzepova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 573.<br>''“Teodosievski-Redžepova Esma, estradni umetnik, vokalni solista, član Predsedništva za kulturu Međunar. unije Roma. […] P: Romkinja, Jugoslovenka, […].”''</ref><ref name=eredzepova2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 485.<br>''“Teodosievski - Redžepova Esma, istaknuta estradna umetnica; član Predsedništva za kulturu Međunarodne unije Roma (r. 8. VIII 1943, Skoplje). Romkinja - Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Usnija Redžepova]], pjevačica<ref name=uredzepova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 479.<br>''“Redžepova Usnija, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Romkinja, Jugoslovenka, […].”''</ref><ref name=uredzepova2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 406.<br>''“Redžepova J. Usnija, estradni umetnik, vokalni solista (r. 4. II 1946, Skoplje). Romkinja, jugoslovenka, [sic!] […].”''</ref> * [[Senidah]], pevačica<ref name=senidah1>[https://nova.rs/zabava/showbiz/senidah-otkrila-zasto-je-neki-ljudi-ne-prihvataju/ „U Sloveniji nikada neću biti prihvaćena zbog prezimena“: Senidah progovorila o svojim korenima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250708194310/https://nova.rs/zabava/showbiz/senidah-otkrila-zasto-je-neki-ljudi-ne-prihvataju/ |date=2025-07-08 }} Nova.rs ''Bojana Krkeljić; 07.07.2025.''<br>''“Volim sav narod, dobre ljude. Imam veze i s Makedonijom i s Hrvatskom. Ja sam tu gde sam i stvarno mogu da kažem da sam rođena u Jugoslaviji i zauvek ću ostati Jugoslovenka.”''</ref> * [[Mojmir Sepe]], kompozitor<ref name=mmarkovic-sepe-181/> * [[Šemsa Suljaković]], pevačica<ref name=suljakovic1>[https://www.kurir.rs/stars/2704633/ekskluzivno-intervju-za-sva-vremena-semsa-suljakovic-zauvek-cu-biti-jugoslovenka Ekskluzivno! Intervju za sva vremena - Šemsa Suljaković: Zauvek ću biti Jugoslovenka!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102114327/https://www.kurir.rs/stars/2704633/ekskluzivno-intervju-za-sva-vremena-semsa-suljakovic-zauvek-cu-biti-jugoslovenka |date=2022-11-02 }} [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''Ljilja Jorgovanović; 27.02.2017.''<br>''“Muslimanka sam oduvijek, takva sam rođena, to sam i sada. Ali sam i Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ivan Švager]], saksofonista<ref name=svager1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 567.<br>''“Švager Ivan, kompozitor i aranžer; vođa sekcije saksofonista i solista u Džez orkestru RTB i "Dzezteta Ivana Švagera". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Stevo Teodosievski]], muzičar<ref name=teodosievski1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 486.<br>''“Teodosievski P. Stevo, estradni umetnik - kompozitor, aranžer, tekstopisac, pedagog; predsednik Predsedništva za kulturu Medunarodne organizacije Roma (r. 16. IV 1924, Kočane). Makedonac-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dado Topić]], pjevač i muzičar<ref name=topic1>[https://www.euronews.rs/kultura/aktuelno-iz-kulture/63374/a-sad-adio-i-muzika-iz-otpisanih-u-becu-odrzan-koncert-muzike-iz-srpske-kinematografije/vest "A sad adio" i muzika iz "Otpisanih": U Beču održan koncert muzike iz srpske kinematografije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221202095615/https://www.euronews.rs/kultura/aktuelno-iz-kulture/63374/a-sad-adio-i-muzika-iz-otpisanih-u-becu-odrzan-koncert-muzike-iz-srpske-kinematografije/vest |date=2022-12-02 }} Euronews. ''Tanjug; 25.09.2022.''<br>''“Rođen sam u Jugoslaviji, uvek bio Jugosloven, iz radničke porodice.”''</ref><ref name=topic2>[https://espona.me/index.php/ex-yu/10641-dado-topic-nisam-jugonostalgicar-vec-jugosloven Dado Topić: Nisam Jugonostalgičar, već Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221116033920/https://espona.me/index.php/ex-yu/10641-dado-topic-nisam-jugonostalgicar-vec-jugosloven |date=2022-11-16 }} espona.me ''03.09.2021.''</ref><ref name=topic3>[https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/22/rts-svet/2690555/balkanskom-ulicom-dado-topic.html Balkanskom ulicom: Dado Topić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221116034617/https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/22/rts-svet/2690555/balkanskom-ulicom-dado-topic.html |date=2022-11-16 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''Vesna Dedić; 09.04.2017.''<br>''“Dado Topić, Beograđanin, Jugosloven, legenda rok end rola i nadasve porodičan čovek svojom pričom će sigurno ove nedelje u mnoge domove uneti osećaj da je dobro samo ako ima ljubavi i poštovanja.”''</ref> * [[Bisera Veletanlić]], pjevačica<ref name=bveletanlic1>[https://www.nedeljnik.rs/kako-mi-je-fudbal-pomogao-da-prezivim-devedesete-razgovor-sa-biserom-veletanlic/ Kako mi je fudbal pomogao da preživim devedesete: Razgovor sa Biserom Veletanlić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230504234543/https://www.nedeljnik.rs/kako-mi-je-fudbal-pomogao-da-prezivim-devedesete-razgovor-sa-biserom-veletanlic/ |date=2023-05-04 }} Nedeljnik. ''Branko Rosić; 15.09.2019.''<br>''“Ja sam i danas Jugoslovenka. Pa rodila sam se u Jugoslaviji. Rođena sam u Zagrebu i živim skoro pedeset godina u Beogradu.”''</ref><ref name=bveletanlic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Veletanlić Bisera, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=bveletanlic3>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Veletanlić M. Bisera, estradni umetnik, vokalni solista (r. 15. IX 1942, Zagreb). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Senka Veletanlić]], pevačica<ref name=sveletanlic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Veletanlić Senija-Senka, estradni umetnik, vokalni solista džez i zabavne muzike. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=sveletanlic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Veletanlić M. Senija - Senka, estradni umetnik, vokalni solista (r. 27. V 1936, Zagreb). Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Bojana Vunturišević]], pevačica i tekstopisac<ref name=vunturisevic1>[https://www.portalnovosti.com/bojana-vunturisevic-verujem-da-i-dalje-mozemo-da-se-volimo Bojana Vunturišević: Verujem da i dalje možemo da se volimo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240524021136/https://www.portalnovosti.com/bojana-vunturisevic-verujem-da-i-dalje-mozemo-da-se-volimo |date=2024-05-24 }} Portal Novosti. ''Katarina Bošnjak; 13.05.2024.''<br>''“I otud moja ljubav za Dalmacijom – zato što je moje političko, nacionalno, ne znam ni ja kakvo sve opredeljenje, to da sam Jugoslovenka.”''</ref> * [[Toma Zdravković]], pjevač<ref name=zdravkovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 540.<br>''“Zdravković D. Tomislav - Toma, vokalni solista i kompozitor narodne muzike (r. 20. XI 1938, Aleksinac). Srbin, Jugosloven, […].”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Ernest Ačkun.jpg|Ernest Ačkun Datoteka:Хуса Алијевић 2014.png|Husein Alijević Datoteka:Šaban Bajramović.IMG 3786.jpg|Šaban Bajramović Datoteka:Bebi Dol u Nisu na Letnjoj pozornici 1991 02.jpg|Bebi Dol Datoteka:Bruno_Bjelinski.jpg|Bruno Bjelinski Datoteka:Kornelije Kovač.jpg|Kornelije Kovač Datoteka:Lepa brena.jpg|Lepa Brena Datoteka:Vatroslav Lisinski.jpg|Vatroslav Lisinski Datoteka:Dženan Lončarević (cropped).jpg|Dženan Lončarević Datoteka:Robert Pesut crop.jpg|Magnifico Datoteka:Milan Mladenović.jpg|Milan Mladenović Datoteka:Vlastimir Pericic.jpg|Vlastimir Peričić Datoteka:SakoPolumenta.JPG|Šako Polumenta Datoteka:Есма Реџепова.jpg|Esma Redžepova Datoteka:Usnija Redzepova-mc.rs.jpg|Usnija Redžepova Datoteka:Stevo Тeodosievski.jpg|Stevo Teodosievski Datoteka:Dado Topić 2007.jpg|Dado Topić Datoteka:Belgrade_Pride_2021_-_Bojana_Vunturišević.jpg|Bojana Vunturišević Datoteka:Toma Zdravković.jpg|Toma Zdravković </gallery> </center> == Nauka == * [[Zlatko Ahmetović]], univerzitetski profesor<ref name=ahmetovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 12.<br>''“Ahmetović Zlatko, profesor Fakulteta za fizičku kulturu, N. Sad; pomoćnik pokrajinskog sekretara za kulturu i obrazovanje. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ahmetovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 12.<br>''“Ahmetović K. Zlatko, naučni saradnik i direktor Zavoda za fizičku kulturu Vojvodine (r. 28. V 1950, Novi Sad). Jugosloven.”''</ref> * [[Vjekoslav Babukić]], jezikoslovac<ref name=babukic1>Babukić, Vjekoslav/Karadžić, Vuk Stefanović/Vraz, Stanko: Prijateljski dopisi o pravopisu ćirilskimi i latinskimi pismeni medju Vukom Stefanov. Karadžićem i Věkoslavom Babukićem, u: Kolo (1847), str. 71.<br>''“Kako sada mi (Jugoslavjani) stojimo, razděljeni na iztočni i zapadni věrozakon i obrede […].”''</ref><ref name=jdraskovic-babukic/> * [[Jovo Bakić]], sociolog<ref name=bakic1>[https://www.youtube.com/watch?v=ioJg1tUgXDo Jovo Bakić iskreni Jugosloven] YouTube. ''2021.''<br>''“Ovo govorim kao levičar, ali i kao iskreni Jugosloven.”''</ref> * [[Dževad Belkić]], fizičar<ref name=belkic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 39.<br>''“Belkić Dževad, fizičar, naučni savetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=belkic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 38.<br>''“Belkić S. Dževad, fizičar; naučni savetnik u Institutu za fiziku u Zemunu (r. 11. III 1946, Bijeljina). Jugosloven.”''</ref> * [[Dunja Blažević]], istoričarka umetnosti<ref name=blazevic1>[https://www.slobodnaevropa.org/a/intervju-dunja-blazevic/30164157.html Blažević: Izložba Marine Abramović košta koliko i budžet muzeja] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 14.09.2019.''<br>''“Međutim, ja sam i dalje Jugoslovenka, to može da se nazove jugonostalgičar ili kako god hoćete. Ali ja sam Jugoslovenka i dalje.”''</ref> * [[Slavko Borojević]], agronom, genetičar<ref name=borojevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 56.<br>''“Borojević Slavko, akademik; profesor Poljoprivrednog fakulteta, N. Sad (penz.) […] P: Srbin-Jugosloven.”''</ref><ref name=borojevic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 52.<br>''“Borojević Slavko, redovni član VANU; profesor univerziteta - u penziji (r. 21. XI 1919, Knezovljani, Kostajnica). Srbin, Jugosloven.”''</ref> * [[Franjo Bradaška]], historičar<ref name=bradaska1>Bradaška, Franjo: Jugoslovjeni u Turskoj. Narodopisni nacrt od profesora Franje Bradaške, u: Književnik, god. II. sv. 3. (1865), str. 321.<br>''“Ako Turska zanima ostalu Europu, to mora ona tim više zanimati Slovjene, a poimence nas Jugoslovjene.”''</ref> * [[Boris Buden]], filozof<ref name=buden1>[https://www.vijesti.me/zabava/56453/maternji-jezik-je-ideolosko-politicka-konstrukcija Maternji jezik je ideološko-politička konstrukcija] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Matija Otašević; 12.11.2017.''<br>''“Postoji Jugoslavija uspostavljena 1943. kao emancipacijski projekt, i samo u tom smislu - a ne u smislu nekakvog nacionalnog i kulturnog identiteta, zajedničke historije - ne, već u smislu identifikacije sa jugoslavenskim projektom i mogućnostima njegovog nastavljanja…” - U onom smislu, dakle, u kojem danas u Hrvatskoj djeluje i o kojem piše Viktor Ivančić? - “Apsolutno, moj prijatelj Viktor Ivančić. U tom smislu sam Jugoslaven i krležijanac.”''</ref> * [[Oroslav Caf]], jezikoslovac, duhovnik<ref name=caf1>Caf, Oroslav (Bělankin): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-L3EKLYU5/0eb651f7-e8d8-4182-8297-db73a5a4305a/PDF R ino L sta slavenska vokala], u: Slovenska bčela, letnik 2, številka 23 (1851), str. 181.<br>''“Uže smo si veselo upanje dělali, da se bomo mi Jugoslaveni po navodu slavne […].”''</ref><ref name=caf2>Caf, Oroslav (Bělankin): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-7SVW981B/03fb9f28-9e2b-425a-b964-56a4fc584b38/PDF R ino L sta slavenska vokala], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 25 (1852), str. 205.<br>''“Bodi nam Jugoslavenom tedaj pravilo: I. r med konsonanti ino na kraju […].”''</ref> * [[Ivan Čolović]], etnolog<ref name=icolovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 83.<br>''“Čolović Ivan, književnik, izdavač i književni prevodilac, etnolog, viši naučni saradnik u Etnografskom institutu SANU. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=colovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 76.<br>''“Čolović M. Ivan, književnik, izdavač; viši naučni saradnik u Etnografskom institutu SANU (r. 24. III 1938, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Vladimir Ćorović]], povjesničar<ref name=corovic1>Ćorović, Vladimir: Istorija Jugoslavije. Beograd 1933, str. 655.<br>''“Mi Jugosloveni imamo puno razloga da sa poverenjem gledamo u vremena koja dolaze.”''</ref> * [[Aleksa Đilas]], sociolog<ref name=adjilas1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/507246/I-u-maloj-zemlji-moguce-je-boriti-se-za-velike-ciljeve I u maloj zemlji moguće je boriti se za velike ciljeve] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Aleksandar Apostolovski; 15.05.2022.''<br>''“Ja sam se uvek izjašnjavao kao Jugosloven i to je za mene bilo samo prirodni produžetak toga što sam Srbin i Crnogorac.”''</ref><ref name=adjilas2>[http://www.nspm.rs/prenosimo/mozemo-bez-velikih-sila.html?alphabet=l Možemo bez velikih sila] Nova srpska politička misao. ''Dubravka Vujanović; 16.02.2010.''<br>''“Da, smatram se i dalje Jugoslovenom, ali se time ne odričem srpstva.”''</ref><ref name=adjilas3>[https://www.vreme.com/vreme/nade-i-planovi-zaboravljenih-emigranata/ Nade i planovi zaboravljenih emigranata] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Ljiljana Smajlović; broj 980, 15.10.2009.''<br>''Izjašnjavali ste se kao Jugosloven? - “To sam i danas. Što ne znači da nisam i Crnogorac i Srbin. A takođe i Srbijanac – pa u Beogradu u istom stanu živim od 1954!”</ref><ref name=adjilas4>Djilas, Aleksa: [http://books.google.de/books?id=ZMyZdvTympMC&printsec=frontcover&dq=editions:I4_wUiRXowIC&hl=de&sa=X&ei=24TKULbtHaeE4gSPiIC4BA&ved=0CDQQ6AEwAA#v=onepage&q&f=false Funeral Oration for Yugoslavia], u: [[Dejan Đokić|Djokić, Dejan]] (izd.): Yugoslavism. Histories of a Failed Idea, 1918 - 1992, London 2003, str. 323.<br>''“Indeed, in the next official population count, I intend to declare myself a Yugoslav. This is what I was in census of 1971, 1981 and 1991; this is what I am in 2001.”''</ref><ref name=djilas5>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 83.<br>''“Đilas Aleksa, istoričar i publicista. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=adjilas6>[http://www.djilas.rs/PITANJE/Posmrtni_govor_Jugoslaviji.html Posmrtni govor Jugoslaviji - jedan zamišljeni dijalog sa zapadnim prijateljima]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Djilas.rs ''Aleksa Đilas''</ref><ref name=adjilas7>[http://www.djilas.rs/PITANJE/Braneci_Zapad.html Braneći Zapad]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Djilas.rs ''Aleksa Đilas''</ref> * [[Dejan Đokić]], historičar<ref name=djokic1>[http://www.opendemocracy.net/people-debate_36/article_325.jsp A farewell to Yugoslavia] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170707210022/https://www.opendemocracy.net/people-debate_36/article_325.jsp |date=2017-07-07 }} (na engleskom) openDemocracy. ''Dejan Đokić; 10.04.2002.''<br>''“I usually declared myself a Yugoslav, which had several advantages over being merely a Serb, which I also am, by virtue of being born in Serbia, to Serbian parents. True, by Yugoslav I don't just mean a citizen of a country called Yugoslavia, in Central and Eastern Europe national identities have primarily ethnic and not civic meaning. This effectively means that even though there is no country called Yugoslavia anymore, I can continue to declare myself a Yugoslav. But, I have an(other) ethnic identity, that of a Serb, and anyhow, being Yugoslav always meant something more to me than just a national identification. […] Although, as I already said, I always identified with Yugoslavia, I think I only became a real Yugoslav once the real Yugoslav state disintegrated, when I left Serbia for Britain.”''</ref> * [[Vladimir Dvorniković]], filozof i etnopsiholog<ref name=dvornikovic1>[https://www.dw.com/sr/jugoslovenski-dert/a-44853062 Jugoslovenski dert] [[Deutsche Welle]]. ''Dragoslav Dedović; 28.07.2018.''<br>''“On nije bio samo Jugosloven po nacionalnom opredeljenju. On je o Jugoslovenima izrekao istine koje spadaju u najtačnije i najbolnije spoznaje do kojih je jedan etnopsiholog mogao doći.”''</ref> * [[Egon Fekete]], lingvista<ref name=fekete1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134.<br>''“Fekete Egon, filolog, serbokroatista, leksikograf; naučni savetnik u Institutu za sh. jezik, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=fekete2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 127.<br>''“Fekete B. Egon, filolog, serbokroatista, leksikograf, naučni savetnik u Institutu za srpskohrvatski jezik u Beogradu (r. 11. VI 1931, Beograd). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ivan Filipović]], pedagog, književnik<ref name=ifilipovic1>Filipović, Ivan (Perić): Pravac naše književnosti, u: Neven, VII. god (1858), str. 73.<br>''“Važnost školskih i pučkih knjižnica uvidjeli su već mnogi narodi, samo mi Jugoslaveni ne.”''</ref> * [[Milutin Garašanin (arheolog)|Milutin Garašanin]], arheolog<ref name=garasanin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 140.<br>''“Garašanin Milutin, arheolog, akademik; preds. Odbora za arheologiju SANU. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Andrej Grubačić]], sociolog<ref name=grubacic1>Grubačić, Andrej: [http://books.google.de/books?id=zFDOQsocASMC&printsec=frontcover&dq=Don%27t+Mourn,+Balkanize!:+Essays+After+Yugoslavia&hl=de&sa=X&ei=Q4bHUYvYK8besgaa5IDoDg&ved=0CDIQ6AEwAA#v=onepage&q=Don%27t%20Mourn%2C%20Balkanize!%3A%20Essays%20After%20Yugoslavia&f=false Don't mourn, balkanize! Essays after Yugoslavia] Oakland 2010, str. 11. {{ISBN|1-60486-470-2}}.<br>''“I grew up in Belgrade—or, more precisely, between Belgrade and Sarajevo—but I always considered myself Yugoslav. I do not see any reason to stop doing so now.”''</ref> * [[Katica Hedrih]], mašinski inženjer, univ. profesorica<ref name=hedrih1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 163.<br>''“Hedrih (Stevanović) Katica, redovni profesor (za pr. Elastidinamika, Otpornost materijala i Teorija nelinearnih oscilacija) i šef Katedre za mehaniku Mašinskog fakulteta, Niš; gl. i odg. urednik časopisa "Facta Universitatis"; nauč. saradnik Matemat. instituta SANU; ekspert Sav. ministarstva za nauku i tehnologiju. […] P: Jugoslovenka, srpske nacionalnosti; […].”''</ref><ref name=hedrih2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 152.<br>''“Hedrih R. Katica, redovni profesor i šef Katedre za mehaniku Mašinskog fakulteta u Nišu (r. 28. VIII 1944, Bobovište). Jugoslovenka, srpske nacionalnosti.”''</ref> * [[Fedor Herbut]], fizičar<ref name=herbut1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 163.<br>''“Herbut Fedor, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF, Bg.; dopisni član SANU. […] P: Rusin, Jugosloven.”''</ref><ref name=herbut2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 152.<br>''“Herbut E. Fedor, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF u Beogradu; dopisni član SANU (r. 3. V 1932, Novi Vrbas). Rusin, Jugosloven.”''</ref> * [[Jelisaveta Ibrovac]], profesor, prevoditelj<ref name=ibrovac1>Ибровац, Јелисавета (Демирова, Мирка): [https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_E74E1D9A175FE5728805716D3DEA6D36/1922/k001?fullscreen#page/492/mode/1up Молиерова прослава у Паризу], у: Српски књижевни гласник, Нова серија, књ. V бр. 1 (1922), стр. 463.<br>''“Ми Југословени смо са поносом могли истаћи да је наш песник и народни мученик Франкопан дао један од првих превода Молиера у опште.”''</ref> * [[Fran Ilešič]], književni povjesničar, publicist<ref name=ilesic1>Ilešič, Fr.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-P2B6NX9A/099c4d73-b7c1-4486-9729-7487689a5bd4/PDF Vse pleše. Balada — ballata.], u: Ljubljanski zvon, god. 19 br. 1 (1899), str. 49.<br>''“Pohlevno nasprotujoč, je nekdo iz ozadja izrekel svoje pomisleke o Čukovem modrovanju, češ, mi Jugoslovani s svojim »kolom« se pač dobro vrtimo v krogu, a naprej ne pridemo, ne napredujemo.”''</ref> * [[Ivan Ivić]], psiholog, univerzitetski profesor<ref name=ivic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 176.<br>''“Ivić Ivan, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (za pr. Razvojna psihologija). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Anton Janežič]], filolog<ref name=janezic1>Prijatelj, Ivan: [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-CELRWWCE/29cc0c10-4627-410e-8ce0-7e49e74864a3/PDF Borba za individualnost slovenskega književnega jezika 1848–1857] Ljubljana 1937, str. 109.<br>''“Ti nam pripravljaš pot, da se naj popred Jugoslovani sjedinimo, zraven pa tudi drugim narečjem približamo, da ne zagazimo na stranputice, po kterih žalibog tako radi tumaramo i vagutamo...”''</ref> * [[Božidar Jezernik]], etnolog<ref name=jezernik1>[https://pescanik.net/jugoslavija-zemlja-snova-2/ Jugoslavija, zemlja snova] Peščanik. ''03.12.2018.''<br>''“On je glavni lik Bože Jezernika, jer Boža je integralni Jugosloven i on žali – i to je jedna od teza ove knjige – što, po njegovom mišljenju, u Jugoslaviji, kako on kaže, nije bilo više jugoslovenskog nacionalizma.”''</ref> * [[Đokica Jovanović]], sociolog<ref name=jovanovic1>[https://nova.rs/emisije/zasto-u-srbiji-ima-sve-vise-jugoslovena/ Zašto u Srbiji ima sve više Jugoslovena?] Nova.rs ''TV Nova; 02.05.2023.''<br>''“Sociolog Đokica Jovanović iz Niša na nedavnom popisu izjasnio se kao Jugosloven i to ne prvi put.”''</ref> * [[Damir Kakaš]], univerzitetski profesor, političar<ref name=kakas1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 214.<br>''“Kakaš Damir, potpredsednik Skupštine AP Vojvodine (od '94); potpredsednik Izvršnog odbora Reformske demokratske stranke Vojvodine; redovni profesor Fakulteta tehničkih nauka, N. Sad. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksej Kišjuhas]], sociolog<ref name=kisjuhas1>[https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/krenula-kampanja-sve-veci-broj-javnih-osoba-nagovara-gradane-da-se-izjasne-kao-jugoslaveni-20221002 Krenula kampanja: Sve veći broj javnih osoba nagovara građane da se izjasne kao Jugoslaveni] tportal.hr. ''B. Stilin; 02.10.2022.''<br>''“Na njihov poziv prvi se odazvao sociolog, profesor na Sveučilištu u Novom Sadu i kolumnist lista Danas, Aleksej Kišjuhas, koji je na dan početka popisa podržao pokret poveznicom na svoju kolumnu pod naslovom 'Jugoslavija živi'.”''</ref> * [[Ivan Klajn]], jezikoslovac<ref name=klajn1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 228.<br>''“Klajn Ivan, lingvista; redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Maja Korać]], sociolog<ref name=korac1> Savić, Svenka/Korać, Maja: Naučnice iz Srbije u svetu: kroz dijalog i refleksiju, u: Prelić, Mladena/Stevanović, Lada/Lukić Krstanović, Miroslava (ur.): [https://etno-institut.co.rs/storage/710/63abe78a83ade_Etnografski-zbornik-2022-PRINT2.pdf Rod, znanje i moć. Istorija, nasleđe i značaj naučnica u Srbiji] Beograd 2022, str. 202.<br>''“Ja sam bila i ostala Jugoslovenka. Da pojasnim, multikulturna Južna Slovenka. To je moje duboko, i pre svega, lično opredeljenje, ne političko. Zasnovano na iskustvu i načinu života moje (primarne) porodice, kao i na istoriji mojih porodičnih predaka.”''</ref> * [[Ana Kotevska]], muzikolog i muzički kritičar<ref name=kotevska1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 246.<br>''“Kotevska Ana, muzikolog i muzički kritičar; glavni i odgovorni urednik muzičkog mesečnika "Bis"; […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Boško Kovačević]], sociolog<ref name=kovacevic1>[https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/sjecanje-na-boska-kovacevica-918183 Sjećanje na Boška Kovačevića] [[Oslobođenje (list)|Oslobođenje]]. ''27.12.2023.''<br>''“Za sebe je volio da govori da je Sokolčanin, Subotičanin, Ličanin, Vojvođanin, Srbin, Jugosloven, Evropljanin, Građanin sveta”''</ref> * [[Fran Kovačič]], teolog, historičar<ref name=kovačič1>Kovačič, Fran: [https://books.google.de/books?id=Uuj64Xn6lc0C&newbks=1&newbks_redir=0&printsec=frontcover&hl=de#v=onepage&q&f=false Ob osemstoletnici križarskih vojsk. (1096 – 1896)], u: Katoliški obzornik, letnik I. (1897), str. 162.<br>''“Tem znamenitejše je to vprašanje za nas sedaj ob osemstoletnici križarskih vojsk, ker smo zlasti mi Jugoslovani v neposredni zvezi s križarskimi vojskami in se vprašanje cerkvenega zedinjenja posebno nas tiče.”''</ref> * [[Marija Kraljević-Balalić]], genetičar<ref name=kraljevicbalalic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 252.<br>''“Kraljević-Balalić Marija, dekan i redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta, N. Sad (za pr. Genetika, Populaciona genetika i Uvod u metodiku maučnog [sic!] rada). […] P: Jugosl., […].”''</ref> * [[Ivan Kukuljević Sakcinski]], istoričar, književnik, političar<ref name=sakcinski1>I. K. S.: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5Qafecy6iKlcE4GRP36GCRjeS9AYE3ZKN4DtQb8v1YneKWwXP8ld5anxHTN8z7etr5CGTzYs6U5R0JEqz2r57g_dJAvk2YISjAh1_L-8uUNoKGjJ_3-K-qR5N5bwoZVY4HJKGA11VkUXgB6k-VFf_OZXWxAYg6f1kqWue6C8jtlemwhdXfI3_kI6Av7h8auSwL-rXpy_qyGym-ClQYCNiYHRT-RjqAtDzccX_9madJD6_gOeRNLXqDtoCqjO0ZnmjzqOAm-UFFo7e4PDGeFic2zoZak0UvgSC-cFMnrRlriWDKYrRrAM Politička pověstnica], u: Arkiv za pověstnicu jugoslavensku, knjiga II. (1852), str. 1.<br>''“Mi Jugoslaveni neimamo sve dosada našega diplomatara, pa ipak nećemo nikada bez njega moći razsvětliti i kritički napisati razgranjenu historiu našega naroda.”''</ref><ref name=sakcinski2>Smičiklas, Tade; Marković, Franjo: Matica Hrvatska od godine 1842. do godine 1892. Spomen-knjiga. Zagreb 1892, str. 160.<br>''“Očekivamo pako od nje, da nam one strane što brže pridruži, koje po historiji i zakonu ili po krvi i poreklu našoj državi ili našemu jugoslavenskomu narodu pripadaju.”''</ref> * [[Đuro Kurepa]], fizičar<ref name=djkurepa1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 231-232.<br>''“Kurepa R. Đuro, redovni član SANU i ANU-BiH, dopisni član JAZU; profesor univerziteta - u penziji (r. 16. VIII 1907, Majske Poljane, Glina). Srbin-Jugosloven, […]. ”''</ref> * [[Milan Kurepa]], fizičar<ref name=mkurepa1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 263.<br>''“Kurepa Milan, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF, Bg. (za pr. Fizika molekula i Fizika opšti kurs); naučni savetnik u Institutu za fiziku, Bg.; preds. Nacionalnog komiteta za fiziku Jugoslavije (od '87). […] P: Jugosloven srpsko-jevrejskog porekla.”''</ref><ref name=mkurepa2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 232.<br>''“Kurepa V. Milan, fizičar; redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF u Beogradu; predsednik Nacionalnog komiteta za fiziku SFRJ (r. 11. V 1933, Bačka Palanka). Jugosloven, srpsko-jevrejskog porekla.”''</ref> * [[Šime Ljubić]], istoričar, arheolog<ref name=ljubic1>Okuka, Miloš: Eine Sprache - viele Erben. Sprachpolitik als Nationalisierungsinstrument in Ex-Jugoslawien. Klagenfurt 1998, S. 23. (na njemačkom)<br>“»Hej, Ihr Jugoslawenbrüder, seien wir ruhmreich!« So ruft der Kroate Šime Ljubić 1864 in seinem Spiegel der jugoslawischen Literaturgeschichte (Ogledalo književne poviesti Jugoslavjanske na podučavanje mladeži) in der […].</ref> * [[Ivan Macun]], književni povjesničar<ref name=macun1>Macun, Ivan: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-TZWJKXHW/f39ff886-a3b5-4dc5-967b-8f5d499a8755/PDF Cvetje slovenskiga pesničtva.] Trst 1850, str. 4.<br>''“Poglej samo nekaj malo na polje slavjanskih narodnih pesem in boš vidil u Čehih, Poljakih in posebno u nas Jugoslavjanih množinu sadja najlepšega, z katerim bo se težko kater si bodi drugi narod hvaliti zamogel.”''</ref> * [[Vlado Mađarić]], istoričar umetnosti<ref name=madjaric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 403.<br>''“Mađarić Vlado, direktor Saveznog instituta za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, r. 1915 u Ludbregu, Jugosloven.”''</ref> * [[Matija Majar]], etnograf, jezikoslovac<ref name=majar1>Majar, Matija: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-05AJDQXQ/0768df73-0700-4779-81e0-226111bc3825/PDF Naše slovstvo], u: Novice gospodarske, obertnijske in národske, tečaj XV. list 44 (03.06.1857), str. 174.<br>''“Mi Jugoslaveni, imenito Slovenci, smo v takih okolnostih, da moramo to pitanje tako le staviti: Čto moramo činiti, storiti, da se književno slože narečja serbsko, bulgarsko, horvatsko i slovensko?”''</ref> * [[Petar Matković]], geograf<ref name=pmatkovic1>Matković, Petar: Zemljopisni odlomci. Najnovija kartografija o Jugoslovjenskih zemljah, u: Književnik, god. III. sv. 1. (1866), str. 81.<br>''“Vojnički kartografički zavod u Beču, koji si je glede svojih kartografičkih proizvoda slavno ime stekao, objelodani za kratko vrieme koli za znanost u obće, toli za nas Jugoslovjene napose evo već drugu vele znamenitu i krasnu geografičku radnju: Dalmaciju naime, koja poput okvira sa zapada Balkanski poluotok zaprema, i gore navedenu kartu Bosne i Hercegovine, kojom je publikacijom sumnja o tajnom skrivanju kartografičkoga materijala iz političkoga obzira sasvim izčeznula.”''</ref> * [[Fedor Mesinger]], meteorolog, univerzitetski profesor<ref name=mesinger1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 317.<br>''“Mesinger Fedor, meteorolog; redovni profesor PMF, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nada Milašin]], naučnik<ref name=milasin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 328.<br>''“Milašin Nada, viši naučni saradnik u Institutu za arhitekturu i urbanizam Srbije, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vojin Milić]], sociolog<ref name=milic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 334.<br>''“Milić Vojin, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Miljanić]], inženjer elektrotehnike, univ. profesor<ref name=miljanic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 348.<br>''“Miljanić Petar, akademik, sekretar Odeljenja tehničkih nauka SANU, redovni profesor Mašinskog i Elektrotehn. fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Navratil]], jezikoslovac<ref name=navratil1>N., J.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-7IS7KTWC/de1d2076-efac-45c3-b8f8-6afcd0997ccc/PDF Želja jezikoznanska o novem letu vsim Slovencom, posebno pisateljem slovenskim v prevdarek], u: Slovenska bčela, letnik 4, številka 8 (1853), str. 63.<br>''“Tudi govorimo vsi Slovenci in Jugoslovani; Ne dam mu naj manje […].”''</ref> * [[Aleksandar Nikolić (istoričar)|Aleksandar Nikolić]], istoričar, novinar<ref name=anikolic1>[https://boom93.rs/article/54985/jugosloveni-kulturno-povezivanje-trajnije-od-drzavnih-granica Jugosloveni: Kulturno povezivanje trajnije od državnih granica] Radio Boom93. ''Neda Stojićević/Jelena Milenković''.<br>''“Onda je bilo potpuno prirodno da 2022. kažem na popisu ću se izjasniti kao Jugosloven.”''</ref> * [[Viktor Novak]], istoričar<ref name=novak1>[https://www.rts.rs/page/rts/sr/Dijaspora/story/1526/srbija-na-vezi/2091781/-magnum-crimen---bez-cenzure-.html Magnum Crimen - bez cenzure] [[Radio-televizija Srbije]]. ''03.11.2015''<br>''“Prvo izdanje ove kultne knjige, Viktor Novak, Hrvat, ali i integralni Jugosloven, uspeo je da objavi u burnim posleratnim godinama, 1948.”''</ref> * [[Pavel Opavski]], univerzitetski profesor<ref name=opavski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 390.<br>''“Opavski Pavel [sic!], redovni profesor Fakulteta fizičke kulture, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=opavski2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 334.<br>''“Opavski J. Pavle, redovni profesor Fakulteta za fizičku kulturu u Beogradu (r. 9. XI 1925, Stara Pazova). Jugosloven.”''</ref> * [[Milenko Panić]], univerzitetski profesor<ref name=panic1>[https://www.rts.rs/page/tv/ci/story/19/rts-svet/1290146/evropa-i-srbi-milenko-panic.html Европа и Срби: Миленко Панић] [[Радио-телевизија Србије]]. ''Војислав Лалетин; 26.03.2013.''<br>''“Премда је Југославија разбијена, он се и даље, с пуно разлога, осећа и понаша као Југословен.”''</ref><ref name=panic2>[https://www.youtube.com/watch?v=VZzu-CMhDjA Evropa i Srbi: Milenko Panić] [[YouTube]]. ''RTS Obrazovno-naučni program - Zvanični kanal; 22.08.2016.''<br>''“Pa, moram Vam reći da ovaj, ja sam uvijek bio, i odgojen, i… i ostao jugoslovenski orijentisan. […] Ali, ja sam se osjećao Jugosloven, i dalje se osjećam Jugosloven.”''</ref> * [[Zlatica Pavlovski]], naučni savjetnik iz područja živinarstva<ref name=pavlovski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 409.<br>''“Pavlovski Zlatica, upravnik Zavoda za živinarstvo u Institutu za stočarstvo, Zemun. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Stevan K. Pavlowitch]], historičar<ref name=pavlowitch1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-60401608 Srbija i Velika Britanija: Ko je bio istoričar Stevan K. Pavlović - kosmopolita i džentlmen srpskog porekla] BBC na srpskom. ''Dejan Đokić; 25.02.2022.''<br>''“Istoričar Stevan K. Pavlović bio je kosmopolita i Evropljanin koji je govorio da je Jugosloven po rođenju, Srbin po porodičnom poreklu, Britanac po državljanstvu i Francuz po kulturnom afinitetu.”''</ref> * [[Miljenko Perić]], fizikohemičar<ref name=mperic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 413.<br>''“Perić Miljenko, redovni profesor Fakulteta za fizičku hemiju PMF, Bg. (za pr. Kvantna hemija i molekulske strukture); šef Katedre za molekulske strukture; prodekan za nastavu. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Vesna Pešić]], sociološkinja<ref name=vpesic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/dragoslav-petrovic-jugoslavija-ce-se-vracati-zazivece-u-novim-formama/ Dragoslav Petrović: Jugoslavija će se vraćati, zaživeće u novim formama] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Beta; 15.11.2024.''<br>''“Ali, ja sam i danas ostala Jugoslovenka.”''</ref> * [[Nebojša Popov]], sociolog<ref name=popov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 439.<br>''“Popov Nebojša, sociolog; viši naučni saradnik u Institutu za filozofiju i društveni teoriju, Bg. (od '81); odgovorni urednik lista "Republika" (od '91); član Saveta Beogradskog univerziteta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Tomislav Popović]], ekonomista, univerzitetski profesor<ref name=tpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 447-448.<br>''“Popović Tomislav, naučni savetnik, redovni profesor univerziteta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Dušan Puhalo]], anglista<ref name=puhalo1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 455.<br>''“Puhalo Dušan, književni prevodilac; redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. (penz.) […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Franjo Rački]], historičar, političar, katolički svećenik<ref name=racki1>Novak, Viktor: Franjo Rački u govorima i raspravama. Zagreb 1925, str. 126.<br>''“Naš ugovor ima se navlaš na to obazrijeti, da smo Jugoslovjeni, da nam je bolja budućnost samo u Jugoslovjenstvu.”''</ref><ref name=racki2>Novak, Grga (i drugi) (ur.): Spomenica. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti 1866-1966. Zagreb 1966, str. 14.<br>''“Rački je bio ne samo velik učenjak nego i velik patriot u najširem smislu te riječi: Hrvat, Jugoslaven, Slaven.”''</ref><ref name=strossmayer-racki/><ref name=racki31>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. 216.<br>''“Mi Jugoslovjeni razdijeljeni smo jezikom, ovom pravom dušom naroda, glavnim, često i jedinim sidrom narodnosti.”''</ref> * [[Ivan Radetić]], jezikoslovac<ref name=radetic1>Radetić, Ivan: Pregled hrvatske tradicionalne književnosti. Senj 1879, str. 199.<br>''“Ovo obće jamstvo ili poručanstvo počelo je kod zapadnih Slovjena; Čeha, Poljaka i Pomorana padati već XIII. vieka, dočim se kod nas Jugoslovjena imenice Hrvata i Srba po zakonu vinodolskom i Dušanovom još u XIV. vieku nalazilo, a gdješto se i do dana današnjega sačuvalo.”''</ref> * [[Božo Radman]], agronom<ref name=radman1>[https://www.glassrpske.com/lat/plus/teme/in-memoriam-mr-bozo-radman-do-posljednjeg-daha-posvecen-nauci-i-pravdi/348739 In memoriam - mr Božo Radman: Do posljednjeg daha posvećen nauci i pravdi] Glas Srpske. ''Mladen Karić; 30.01.2021.''<br>''“Ja sam univerzalista i kosmopolita. Nacionalno se osjećam kao Jugosloven. Ako me neko detaljnije pita, ja sam Bosanac. Ako ide još detaljnije, ja sam Krajišnik. Najdetaljnije, ja sam Banjalučanin. Nakon toga, nemojte me dalje pitati!”''</ref> * [[Duško Radosavljević]], politolog i predsjednik Saveza antifašista Vojvodine<ref name=dradosavljevic>[https://sav-ns.wixsite.com/sav2017/struktura-sav-a Struktura i rukovodstvo SAV-a] SAV - Savez antifašista Vojvodine.<br>''“Sremac, Srbin, Vojvođanin, Jugosloven i Evropljanin.”''</ref> * [[Ljubiša Rajić]], lingvist<ref name=rajic1>[http://www.slobodnaevropa.org/content/sta_znaci_multikulturalnost/2276177.html Šta znači multikulturalnost] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Biljana Jovićević; 16.01.2011.''<br>''“Ja sam rođen u Jugoslaviji, tu sam odrastao, obrazovao se, oženio i dobio djecu. Nisam mogao biti ništa drugo nego Jugosloven, bez obzira što su moj otac i majka bili Srbi.”''</ref><ref name=rajic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 471.<br>''“Rajić Ljubiša, vanredni profesor za skandinavske jezike i književnosti na Filološkom fakultetu, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=rajic3>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 399.<br>''“Rajić R. Ljubiša, docent za skandinavske jezike i književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu (r. 4. IV 1947), Beograd. Jugosloven.”''</ref> * [[Slobodan Ribnikar]], fizikohemičar<ref name=sribnikar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 481.<br>''“Ribnikar Slobodan, akademik; redovni profesor Prirodno-matematičkog fakulteta, Bg. (za pr. Nuklearna hemija i Fadiohemija). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nikola Rot]], profesor psihologije<ref name=rot1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 487-488.<br>''“Rot Nikola, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Obrad Savić]], filozof<ref name=obradsavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 495.<br>''“Savić Obrad, viši predavač na Katedri za društvene nauke Tehnološko-metalurškog fakulteta, Bg.; generalni sekretar Beogradskog kruga i gl. urednik časopisa "The Belgrade circle". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Svenka Savić]], psihološkinja, lingvistkinja<ref name=ssavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 496.<br>''“Savić Svenka, redovni profesor Filozofskog fakulteta, N. Sad (za pr. Psiholingvistika, Analiza diskursa i Uvod u lingvistiku). […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Ljubica Simaković]], univerzitetska profesorica<ref name=simakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 500.<br>''“Simaković Ljubica, redovni profesor Ekonomskog fakulteta, Kragujevac (za pr. Ekonomska filozofija i politika). […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Đorđe Stanković]], povjesničar<ref name=djstankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 521.<br>''“Stanković Đorđe, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (za pr. Istorija Jugoslavije); šef Katedre za istoriju Jugoslavije. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dubravka Stojanović]], povjesničarka<ref name=dstojanovic1>[https://www.danas.rs/vesti/politika/demostat/dubravka-stojanovic-nismo-u-hladnom-ratu-vucic-nije-tito-a-ni-srbija-nije-jugoslavija/ Dubravka Stojanović: Nismo u Hladnom ratu, Vučić nije Tito, a ni Srbija nije Jugoslavija] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Demostat/Ivana Petronijević Terzić; 21.12.2022.''<br>''“Ni ja ne želim Jugoslaviju, ja jesam Jugoslovenka, ali ne želim Jugoslaviju zato što mislim da je njeni narodi nisu dorasli.”''</ref><ref name=dstojanovic2>[https://www.slobodnaevropa.org/a/most-nasledje-latinka-perovic-istorija-balkan-jugoslavija/32723484.html Latinka Perović - u Srbiji ignorisana i napadana, u regionu poštovana] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Omer Karabeg; 10.12.2023.''<br>''“Tek sam kasnije kroz duge razgovore s njom shvatila tu njenu poziciju bez obzira što se s njom na tom pitanju nisam slagala i ostala sam Jugoslovenka.”''</ref> * [[Svetomir Škarić]], profesor ustavnog prava<ref name=skaric1>[http://www.dnevnik.mk/?ItemID=969BE953C56D4D4294BC6BE9769FDB93 Пратениците-торбеши бараат третман на помала етничка заедница]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} (na makedonskom) Dnevnik. ''Tatjana Popovska; 18.09.2011.''</ref><ref name=skaric2>[http://www.novamakedonija.com.mk/NewsDetal.asp?vest=121810833459&id=9&setIzdanie=22161 Ин мемориам]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} (na makedonskom) Nova Makedonija. ''Svetomir Škarić; 18.12.2010.''</ref> * [[Slobodan Šoja]], historičar<ref name=soja1>[https://unaworld.tv/video/reaktor-bih-jugonostalgija Jugonostalgija] Una televizija, emisija ''Reaktor BiH''. ''04.12.2023.''<br>''“Pa znate šta, ja mislim da je bolje reći da... da sam Jugosloven nego jugonostalgičar.”''</ref> * [[Jorjo Tadić]], istoričar<ref name=jtadic1>Тадић, Јорјо: [https://books.google.de/books?id=bzCZCgAAQBAJ&printsec=frontcover&hl=de&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false Сабласти круже Југославијом...], у: Историјски часопис, књ. 18 (1971), str. 48.<br>''“А још више зато што је мени лично сасвим свеједно да ли се нешто назива хрватским или српским, јер су за мене Срби и Хрвати један народ, без обзира што се о томе мислило или данас мисли, пише и прописује. Као Југословен, али не по линији државне већ по свом дубоком националном опредељењу, а и научном уверењу, јер сам то био и онда када смо о југословенској држави само сањали, сматрам да је ненаучно и смешно сврставати старе Дубровчане у Србе или Хрвате, а њихова културна дела, посебно књижевност, резервисати искључиво за једне или друге.“''</ref><ref name=tadic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 715-716.<br>''“Tadić Jorjo, dr filozofije, red. prof. Filozofskog fakulteta u Beogradu za Opštu istoriju Novoga veka, dopisni član Srpske akademije nauka u Beogradu, dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, r. 1899 u Starom Gradu, Srez hvarski, Jugosloven.”''</ref> * [[Nevenka Tadić]], neuropsihijatar<ref name=ntadic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 568.<br>''“Tadić Nevenka, neuropsihijatar. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Tesla]], izumitelj<ref name=tesla1>[https://www.slobodnaevropa.org/a/nikola-tesla/30612584.html Svi hoće Nikolu Teslu] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Mila Đurđević/Una Čilić''.<br>''“Zbog toga, braćo i sestre, kao najstariji Srbin, Jugoslaven, Amerikanac naše krvi u Sjedinjenim Državama, upućujem vam ovo pismo moleći vas da se odazovete pozivu predsjednika Roosevelta.”''</ref> * [[Rajko Tomović]], naučnik, robotičar<ref name=tomovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 585.<br>''“Tomović Rajko, akademik; direktor (sa N. Uzungoluom) Centra za multidisciplinarno praćenje pravaca razvoja informatike, Atina (od '96). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Ljubinka Trgovčević-Mitrović]], povjesničarka<ref name=trgovcevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 590.<br>''“Trgovčević Ljubinka, viši nauč. saradnik u Istorijskom institutu SANU, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=trgovcevic2>[https://www.danas.rs/kultura/vece-secanja-na-ljubinku-trgovcevic-1948-2022-istoricarka-putnica-zena-nadasve-prijateljica/ Veče sećanja na Ljubinku Trgovčević (1948-2022): Istoričarka, putnica, žena, nadasve prijateljica] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''J. J.; 06.03.2023.''<br>''“Rođena u njenom središtu, u Bosni, u Sarajevu, ostala je Jugoslovenka do kraja.”''</ref> * [[Milan Trtanj]], fizikohemičar<ref name=trtanj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 593-594.<br>''“Trtanj Milan, rukovodilac Laboratorije za hemijsku dinamiku i permanentno obrazovanje Instituta za nuklearne nauke "Vinca". […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=trtanj2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 500.<br>''“Trtanj I. Milan, naučni savetnik u Institutu za nuklearne nauke Boris Kidrič Vinča - OOUR Institut za hemijsku dinamiku (r. 1. I 1947, Grabarje, Slavonski Brod). Jugosloven.”''</ref> * [[Vladeta Urošević]], fizičar<ref name=urosevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 598.<br>''“Urošević Vladeta, osnivač i direktor preduzeća "Metrologia". […] P: Srbin, Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Vejvoda]], politikolog<ref name=vejvoda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Vejvoda Ivan, politikolog; profesor na Syssex [sic!] University, Engleska (od '93). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=vejvoda2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Vejvoda I. Ivan, politikolog; istraživač u Institutu za evropske studije u Beogradu (r. 27. XII 1949, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Vuk Vernić]], sociolog, revolucionar<ref name=vernic1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 65.<br>''“Vernić Vuk, borac u prištapskim jedinicama VŠ, neutvrđenog mesta rođenja, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Jugosloven, u NOV došao krajem marta 1943. iz ustaškog logora Jasenovac razmenom za zarobljene Nemce.”''</ref> * [[Radina Vučetić]], historičarka<ref name=vucetic1>[https://www.pressreader.com/serbia/nin/20200806/281706912025220][http://www.nin.co.rs/pages/article.php?id=102354064] Неорадикалски рикверц води у провалију [[НИН]]. ''Радмила Станковић; 06.08.2020.''<br>''“Радина Вучетић је имала ту срећу: предмет њеног научног интересовања је превасходно Југославија, Краљевина и она социјалистичка, а за себе једнако каже да је Југословенка јер је рођена и васпитана у тој земљи, јер је формирана у југословенском духу и не може за првих двадесет година свог живота да каже „пуј, пике, више не важи“.”''</ref><ref name=vucetic2>[https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q Prostori slobode - Radina Vučetić] YouTube. ''Remarker Media; 01.07.2020.''<br>''Jesi ti Jugoslovenka? - “Jesam, da. To moram da pomenem.”''</ref> * [[Sreten Vujović]], sociolog<ref name=svujovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 628.<br>''“Vujović Sreten, sociolog; redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (od '92); član Malog veća Beogradskog kruga. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Emir Zelenhasić]], univerzitetski profesor<ref name=zelenhasic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 643-644.<br>''“Zelenhasić Emir, redovni profesor Građevinskog fakulteta, Subotica (za pr. Hidrologija i Osnovi hidrotehnike); šef Katedre za hidrotehniku. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=zelenhasic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 542.<br>''“Zelenhasić F. Emir, redovni profesor i šef Katedre za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Subotici (r. 9. X 1938, Prokuplje). Jugosloven, Musliman.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vjekoslav Babukić.jpg|Vjekoslav Babukić Datoteka:Jovo Bakic-mc.rs.jpg|Jovo Bakić Datoteka:Franjo Bradaška.jpg|Franjo Bradaška Datoteka:Jurij Caf.jpg|Oroslav Caf Datoteka:Vladimir Ćorović.jpg|Vladimir Ćorović Datoteka:Dejan Djokic LMU Book presentation.jpg|Dejan Đokić Datoteka:Ivan Filipović 1892 Mayerhofer.png|Ivan Filipović Datoteka:Andrej Grubačić at the SF anarchist bookfair 2010 (cropped).jpg|Andrej Grubačić Datoteka:Fran Ilešič.jpg|Fran Ilešič Datoteka:JanezicAnton.jpg|Anton Janežič Datoteka:Ivan Klajn.jpg|Ivan Klajn Datoteka:Fran Kovačič.jpg|Fran Kovačič Datoteka:Ivan Kukuljevic Sakcinski 1889 Mukarovsky.png|Ivan Kukuljević Sakcinski Datoteka:Kurepa georg2 (cropped).jpg|Đuro Kurepa Datoteka:Sime Ljubic 1885 Mayerhofer.png|Šime Ljubić Datoteka:MacunIvan.jpg|Ivan Macun Datoteka:Matija Majar (2).jpg|Matija Majar Datoteka:Vojinmilic.jpg|Vojin Milić Datoteka:Ivan Navratil.jpg|Ivan Navratil Datoteka:Nebojsa Popov-mc.rs.jpg|Nebojša Popov Datoteka:Božidar Jezernik 02.jpg|Božidar Jezernik Datoteka:Franjo_Rački_1897_Th._Mayerhofer.png|Franjo Rački Datoteka:Ljubiša Rajić.jpg|Ljubiša Rajić Datoteka:Dubravka Stojanović.jpg|Dubravka Stojanović Datoteka:Nevenka Tadić.jpg|Nevenka Tadić Datoteka:Tesla circa 1890.jpeg|Nikola Tesla Datoteka:Rajko Tomovic.jpg|Rajko Tomović Datoteka:Ivan Vejvoda - July 2015 (cropped).jpg|Ivan Vejvoda </gallery> </center> == Novinarstvo i publicistika == * [[Mihailo Bjelica]], novinar, univ. profesor<ref name=bjelica1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Bjelica Mihailo, naučni savetnik u Institutu za političke studije, Bg.; redovni profesor Fakulteta političkih nauka, Bg. (za pr. Istorija novinarstva). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Olga Božičković]], novinarka<ref name=bozickovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Božičković Olga, slobodni novinar. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Burzan]], novinar<ref name=burzan1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 68.<br>''“Burzan Nikola, novinar; urednik-komentator u Spoljno-političkoj rubrici "Naše Borbe". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Angelina Čakširan]], novinarka<ref name=caksiran1>[https://www.mojnovisad.com/gradske-face/angelina-caksiran-novinar-i-urednik-pisanje-mora-imati-svrhu-i-poruku-jer-to-je-pravo-novinarstvo-id43596.html Angelina Čakširan, novinar i urednik: Pisanje mora imati svrhu i poruku jer to je pravo novinarstvo] mojnovisad.com ''Aleksandar Jovanović; 12.11.2021.''<br>''“Kao Jugoslovenka, što sam ostala do danas, prezirala sam svaki nacionalizam, srpski, hrvatski, bilo koji. To nas je i dovelo do raspada zemlje koja je definitivno bila najlepša na svetu. U svakom pogledu.”''</ref> * [[Đorđe Dragojlović]], novinar<ref name=dragojlovic1>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/sto-ce-kerum-na-ovo-reci-vojvodjanski-novinar-osniva-nacionalno-vijece-jugoslavena/462207.aspx Što će Kerum na ovo reći: Vojvođanski novinar osniva Nacionalno vijeće Jugoslavena] Index. ''27.11.2009.''</ref> * [[Milovan Đilas]], publicista, politički disident, političar, revolucionar<ref name=mdjilas1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-53066157 Milovan Đilas: „Crnogorac, Srbin i Jugosloven koji po značaju daleko prevazilazi jugoslovenske okvire“] BBC na srpskom. ''Dejan Đokić; 17.07.2020.''<br>''“Đilas je bio Crnogorac, Srbin i Jugosloven. Ali je po svom značaju daleko prevazilazio jugoslovenske okvire, pa iako zvuči kao kliše, može se reći da je bio građanin sveta, pre svega onog sveta koji se borio za slobodu, pravdu i društvenu jednakost.”''</ref> * [[Jug Grizelj]], novinar<ref name=grizelj1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 144.<br>''“Grizelj, I. Jug, novinar (r. 2. VIII 1926, Vrlika). Jugosloven.”''</ref><ref name=grizelj2>[https://www.vreme.com/vreme/jug-grizelj-1926-1991/ Venci i reči za velikana novinarstva] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Živorad Kovaćević; br. 12, 14.01.1991.''<br>''“Jug Girzelj je bio Jugosloven u najboljem smislu te reči Zato je toliko voleo Beograd — onaj široki, neuskogrudi, neprovincijalni, tolerantni, kosmopolitski Beograd. Bio je ponosan što je Beograđanin. Njegov zvezdani čas je bio kad su kolege odlučile da on, po krvi Hrvat i Italijan, po ljudskom opredeljenju Jugosloven, bude predsednik Udruženja novinara Srbije.”''</ref> * [[Dinko Gruhonjić]], novinar i univerzitetski profesor<ref name=gruhonjic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/a-vi-sto-biste-da-nas-koljete-vi-ste-dinko-sakic-autorski-tekst-dinka-gruhonjica-o-tome-sta-je-zaista-rekao-u-dubrovniku/ A vi, što biste da nas koljete, vi ste Dinko Šakić: Dinko Gruhonjić za Danas o tome šta je zaista rekao u Dubrovniku] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dinko Gruhonjić; 25.03.2024.''<br>''“Ja sam dete bratstva i jedinstva, moja jedina domovina bila je i ostala Jugoslavija, a ja sam Jugosloven, Bosanac i Vojvođanin. Nikada nisam prestao da verujem u bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti.”''</ref><ref name=gruhonjic2>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/hulje-vrebaju-iz-mraka-i-krecu-se-u-coporima/ Hulje vrebaju iz mraka i kreću se u čoporima] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dinko Gruhonjić; 05.12.2020.''<br>''“Ja sam Jugosloven, dakle apatrid. Ali, odavno sam shvatio da je Jugoslavija bila prirodna tvorevina, a da su ove banane u kojima živimo totalno neprirodne.”''</ref><ref name=gruhonjic3>[https://autonomija.info/dinko-gruhonjic-danas-je-sveti-avnoj-ideja-jugoslavije-je-ideja-slobode/ Dinko Gruhonjić: Danas je sveti AVNOJ – ideja Jugoslavije je ideja slobode] Autonomija. ''Dinko Gruhonjić; 29.11.2021.''<br>''“Kao Jugosloven, kažem da Jugoslavija nije bila savršena. Ali se mogla “popraviti”. A ovo, ovo što su nam servirale ubice Jugoslavije kao “novu normalnost”, e to je potpuno nepopravljivo!”''</ref> * [[Zdravko Huber]], novinar, urednik<ref name=huber1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 165.<br>''“Huber Zdravko, novinar, urednik u "Našoj Borbi". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Dejan Ilić]], izdavač i urednik<ref name=dilic1>[https://pescanik.net/razgovor-u-jajcu/ Razgovor u Jajcu] Peščanik. ''Dejan Ilić; 26.07.2017.''<br>''“Da li to što sam Jugosloven isključuje mogućnost da budem Srbin?”''</ref> * [[Viktor Ivančić]], novinar<ref name=ivancic1>[https://www.021.rs/story/Info/Srbija/260982/Dezulovic-To-sto-radi-Vesic-moze-i-Baka-Prase.html Dežulović: To što radi Vesić može i Baka Prase] Portal 021. ''Danas; 15.12.2020.''<br>''“Inače, taj princip, da dobri Hrvati iz srpske perspektive smeju da seru samo po Hrvatskoj i njenim gradovima, i obratno, da je dobrim Srbima iz hrvatske perspektive dopušteno da seru isključivo po Srbiji i njenim gradovima, za mene je nakaradan. Ja se kao Jugosloven zalažem za to da svi seremo po svima, slobodno, velikodušno, bez kočnica i ustezanja.”''</ref> * [[Željko Ivanović]], novinar<ref name=zivanovic1>[https://www.nedeljnik.rs/priblizite-mi-to-kako-se-covek-oseca-ko-crnogorac-zeljko-ivanovic-u-novom-nedeljniku/ „Približite mi to, kako se čovek oseća ko Crnogorac?“ Željko Ivanović u novom Nedeljniku] Nedeljnik. ''Veljko Miladinović; 13.01.2024.''<br>''“Ja sam bio Jugosloven. I danas sam u kulturološkom smislu Jugosloven.”''</ref> * [[Josip Kirigin]], novinar, publicist, revolucionar<ref name=kirigin1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 317.<br>''“Kirigin Josip, novinar, šef dopisništva zagrebačkog Vjesnika u Beogradu, rez. kapetan, r. 1918 u Australiji, Jugosloven.”''</ref> * [[Ferdo Kočevar]], publicist<ref name=kocevar1>Žavčanin, K. [Ferdo Kočevar (pseudonim)]: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QafI8q6cWMCSYx5DASe5f4K9LHOzIvL2AH58YK0c7JYOkjJ7oZB_OTlRLbYsgT45Daa8UMBStsfx3pi2R9XZ7VFaUKFuoXfoeB2HQLn2j4NThGNY-GJv5JNACbJCNEhYJrBiCsAH9AQDPYDdn1be2GLBSUNd5tP1cFAY5VS6-FfgGs4mJiar0TuMEbqaYjlaWHj3R3SIm_8EUuu3jtoEpL2YMm_-8bETpnDxn990Z8ZR92XZcOJrRiwvfQ9Mob_AcKF4R4vM6KinlM9V2sgsh4VeP5LR10FjGptp9KroUmjhDomEeJw Jugoslavenska akademija], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XIX. list 19 (08.05.1861), str. 150.<br>''“Mi Jugoslovani smo v tem obziru v dosta hujem položaji. […] Naravno je tedaj, da so zadobile te sosedne slovstva pretežni upljiv v nas Jugoslovane in sicer na veliko škodo in nevarnost za našo narodnost.”''</ref> * [[Mahmud Konjhodžić]], novinar, publicist<ref name=konjhodzic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 331.<br>''“Konjhodžić Mahmud, novinar, r. 1905 u Ljubuškom, srez Mostar, Jugosloven.”''</ref> * [[Anton Kos]], publicist<ref name=kos1>A[nton]. K[os]. Cestnikov: [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-I14QC4EA/fa8e646f-84d3-473a-9ea7-ebcbed6d420a/PDF Poljodelstvo in kemija], u: Novice gospodarske, obertnijske in národske, tečaj XV. list 53 (04.07.1857), str. 210.<br>''“Tudi mi Jugoslovani se moremo sponašati z možem, ki po vsej pravici zaslužuje, da ga v vesrto Mezzofantov vredimo.”''</ref> * [[Boro Krivokapić]], novinar<ref name=krivokapic1>[https://www.xxzmagazin.com/boro-krivokapic-poslednji-jugosloven Boro Krivokapić, poslednji Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208063744/https://www.xxzmagazin.com/boro-krivokapic-poslednji-jugosloven |date=2023-02-08 }} XXZ magazin. ''Milivoj Bešlin; 28.11.2018.''<br>''“Ja sam bio i ostao prije svega Jugosloven”, neretko je ponavljao.''</ref> * [[Sergije Lukač]], novinar, univ. profesor<ref name=lukac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 281.<br>''“Lukač Sergije, novinar; redovni profesor FPN, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven-Srbin, […].”''</ref> * [[Svetlana Lukić]], novinarka<ref name=lukic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 283.<br>''“Lukić Svetlana, novinar; zamenik glavnog i odgovornog urednika za program Radija "B-92" (od '96). [...] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Petar Luković]], novinar<ref name=lukovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 284.<br>''“Luković Petar, novinar; zamenik glavnog i odgovornog urednika lista "Vreme". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Tomislav Marković (novinar)|Tomislav Marković]], novinar i književnik<ref name=tmarkovic1>[https://balkans.aljazeera.net/opinions/2022/10/21/budimo-jugosloveni-iako-smo-srbi Budimo Jugosloveni iako smo Srbi] [[Al Jazeera Balkans]]. ''Tomislav Marković; 21.10.2022.''<br>''“Izjašnjavajući se kao Jugosloveni po nacionalnosti podrivamo totalitarnu ideju nacionalnog identiteta, a o njenoj totalitarnosti dovoljno govori masovna histerija protiv jugoslovenstva kojoj svedočimo. […] Budimo Jugosloveni, iako smo Srbi.”''</ref> * [[Rusko Matulić]], publicista<ref name=matulic1>[https://www.vreme.com/vreme/poslednji-odlazak-jugoslovenskog-emigranta/ Poslednji odlazak jugoslovenskog emigranta] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Petar Lađević; broj 1283, 06.08.2015.''<br>''“Tridesetog jula ove godine u Nju Džersiju je umro veliki Jugosloven, istinski borac za ljudska prava, najbliži saradnik pokojnog Mihajla Mihajlova, saradnik i prijatelj Saveza Oslobođenje i jedan od najrespektabilnijih izučavalaca i sakupljača različitih izvora za stvaranje celovite slike o demokratskoj Jugoslaviji; politički emigrant koji je čitav život posvetio intelektualnoj i ljudskoj borbi za demokratsku Jugoslaviju.”''</ref> * [[Mihajlo Mihajlov]], publicista, politički disident<ref name=mihajlov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 321.<br>''“Mihajlov Mihai [sic!], publicista; viši naučni saradnik u Elliott Schoo [sic!] of International Affairs, Vašington (od '94); član Centralnog komiteta Socijaldemokrata Amerike. […] Rus po rođenju, Jugosl. po opredeljenju; […]”''</ref> * [[Živko Milić]], novinar, publicista<ref name=milic>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 452.<br>''“Milić Živko, novinar, urednik «Borbe», član upravnog odbora Saveza novinara Jugoslavije, rez. kapetan, r. 1923 u Zagrebu, Jugosloven.”''</ref> * [[Avdo Mujčinović]], novinar i pozorišni kritičar<ref name=mujcinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 366.<br>''“Mujčinović Avdo, pozorišni kritičar u listu "Politika ekspres", Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ivan Rizinger]], novinar<ref name=rizinger1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Rizinger Ivan, muzički urednik Radio Kruševca (od '89), revije "Pobeda" (od '90) i diskografske kuće "Take It Or Leave It", Bg. (od '95). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Teofil Pančić]], novinar<ref name=pancic1>[https://karakter.rs/intervju/post/teofil-pancic-za-karakter-srbi-i-hrvati-su-u-kulturnom-smislu-jedan-narod/ Teofil Pančić za Karakter: Moja lista pet najboljih novinara] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221203054707/https://karakter.rs/intervju/post/teofil-pancic-za-karakter-srbi-i-hrvati-su-u-kulturnom-smislu-jedan-narod/ |date=2022-12-03 }} Karakter. ''Karakter; 03.12.2021.''<br>''“Aludirate na moj tekst u kome sam objasnio da su entiteti složeniji i da ne mora da bude samo jedan, jer sam ja celog života i Srbin i Vojvođanin i Jugosloven i da ne vidim u čemu je tu problem. Na popisima sam se uvek izjašnjavao kao Srbin, ali sad dolazim u iskušenje da se pomalo iz inata izjasnim kao Vojvođanin. Ako nacionalistima to već toliko smeta, onda malo da ih iritiram.”''</ref><ref name=pancic2>[https://slobodnarec.rs/2021/08/31/teofil-pancic-srpstvo-vojvodjanstvo-i-ostale-koske/ Srpstvo, vojvođanstvo... i ostale koske] Slobodna reč. ''Teofil Pančić; 31.08.2021.''<br>''“A identiteti mogu da budu složeni, višestruki i isprepleteni, sve u jednom čoveku, i to ne nužno zato što ovaj ima „mešano poreklo“ po oveštalim etnocentričnim standardima. Evo, znam po sebi: u svakoj bih prilici mogao reći za sebe, i na svakom bih se popisu stanovnišva – ako se takvo izjašnjavanje već traži – mogao izjasniti i kao Srbin i kao Vojvođanin i kao Jugosloven, i ne bih nikada slagao baš ništa.”''</ref> * [[Vlado Ribnikar]], novinar, političar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Milorad Roganović]], novinar<ref name=roganovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Roganović Milorad, novinar. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dževad Sabljaković]], novinar i književnik<ref name=sabljakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 490.<br>''“Sabljaković Dževad, književnik, književni kritičar i novinar. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dragoslav Simić]], novinar<ref name=dsimic1>[https://portalforum.rs/blog/2022/10/12/bez-jugoslovena-na-popisu/ Bez Jugoslovena na popisu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221014223724/https://portalforum.rs/blog/2022/10/12/bez-jugoslovena-na-popisu/ |date=2022-10-14 }} Forum - Portal građanske Srbije. ''D. B.; 12.10.2022.''<br>''“Redakciji Portala Forum javio se kolega Dragoslav Simić (Radio Beograd) i rekao da mu je pre dva dana došla popisivačica kojoj je na pitanje o nacionlanosti odgovorio da je Jugosloven.”''</ref> * [[Tamara Skrozza]], novinarka<ref name=skrozza1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/nazalost-jedinica-sam-tamara-skrozza-o-odrastanju-u-somboru-i-tome-kako-je-posao-birao-nju-a-ne-ona-njega/ „Nažalost, jedinica sam“: Tamara Skrozza o odrastanju u Somboru i tome kako je posao birao nju, a ne ona njega] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 16.04.2023.''<br>''“Dete sam iz mešovitog braka, nisam krštena, vaspitavana sam i uvek sam se izjašnjavala kao Jugoslovenka.”''</ref> * [[Karel Slanc]], publicista, političar<ref name=slanc1>Slanc, Karel: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-S4HN0TV0/959837c4-8301-4745-ada5-32ea3243c15d/PDF Avstrijski Jugoslovani in morje.] Gorica 1912, str. 11.<br>''“Zdaj, ko ste Avstriji priklopljeni Bosna in Hercegovina, nas je v državi precej Jugoslovanov.”''</ref> * [[Jelena Sofronijevic]], novinarka<ref name=sofronijevic1>[https://vittles.substack.com/p/yugonostalgic-cuisine Yugonostalgic Cuisine] (na engleskom) Vittles. ''Natasha Tripney; 23.08.2021.''<br>''“Sofronijevic regards herself as Yugoslav, though she was born in the UK in 1998.”''</ref> * [[Grujica Spasović]], novinar, urednik<ref name=spasovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 514.<br>''“Spasović Grujica, novinar; dopisnik Švedskog radija (od '89). […] P: Jugosloven, […].''</ref> * [[Gordana Suša]], novinarka<ref name=susa1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 549.<br>''“Suša Gordana, novinar i komentator; novinar u listu "Naša Borba"; urednik Video nedeljnika "VIN"; član Izvršnog odbora Nezavisnog udruženja novinara Srbije i Malog veća Beogradskog kruga. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Hari Štajner]], novinar<ref name=stajner1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 562-563.<br>''“Štajner Hari, novinar; spoljnopolitički komentator lista "Vreme"; direktor "Medija centra", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=stajner2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 477.<br>''“Štajner T. Hari, novinar, urednik spoljnopolitičke rubrike lista Vreme (r. 28. V 1930, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Zaharije Trnavčević]], novinar<ref name=trnavcevic1>[http://www.danas.rs/dodaci/nedelja/mogu_li_jugosloveni_postati_etnicka_zajednica.26.html?news_id=272880 Mogu li Jugosloveni postati etnička zajednica?] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Katarina Živanović; 13.12.2013.''<br>''“Trnavčević se, inače, izjašnjava kao Jugosloven. Jedan je od 23.303 koliko ih po poslednjem popisu ima u Srbiji.”''</ref> * [[Pavel Turner]], publicist<ref name=turner1>Turner, Pavel (Dr. Ahasverus): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-FNQV7UL2/a4dbb24c-fb60-4883-89f7-5642a8a8d5d0/PDF Beseda o jugoslovanskih razmerah], u: Kres, godina 1 br. 7 (1881), str. 396.<br>''“Mi Jugoslovani bi se vselej morali naravno najbližje rodne brate čutiti in po tem čutenji bi se moralo naše strmljenje in občenje med seboj ravnati, pa je li tako?”''</ref> * [[Boris Varga]], novinar, politolog<ref name=varga1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/boris-varga-privilegija-je-danas-biti-u-manjini/ Boris Varga: Privilegija je danas biti u manjini] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 29.09.2019.''<br>''“U Ukrajini sam među majdanistima kao neko ko se deklariše među ostalom i kao Jugosloven, Rusin i ukrajinski levičar, što je prema uspostavljenim tamošnjim stereotipima skoro sve do ekscesa potpuno isključivo.”''</ref> * [[Vekoslav Vakaj]], publicist<ref name=vakaj1>Vakaj, Vekoslav: [https://dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-RSB1W1PC/7e8d6513-919f-4967-b288-eaa869d44904/PDF Jugoslovani v zlati Pragi in slavnem Velegradu. Potopisne črtice.] Maribor 1886, str. 58.<br>''“Jugoslovani smo obljubili tukaj pri altarju slovanske vzajemnosti: da se hočemo napiti tukaj slovanskega rodo- in domoljubja.''</ref> * [[Gordana Vujović]], novinarka, književnica<ref name=gvujovic1>[https://primorski.me/info/kultura/gordana-vujovic-jugoslovenka-zivi-u-meni-srcem-sam-pisala-tako-je-bilo-napisano-u-libru/ Gordana Vujović: Jugoslovenka živi u meni, srcem sam pisala “Tako je bilo napisano u libru”] Primorski Portal. ''Biljana Dabić; 10.09.2024.''<br>''“U duši sam bila i ostala Jugoslovenka i umrjeću kao Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Stevan Kragujevic, Milovan Djilas,1950.JPG|Milovan Đilas Datoteka:Dinko Gruhonjić.jpg|Dinko Gruhonjić Datoteka:ViktorIvancic.jpg|Viktor Ivančić Datoteka:Ferdo Kočevar.jpg|Ferdo Kočevar Datoteka:Anton Kos Cestnikov.jpg|Anton Kos Datoteka:Petar lukovic gm.jpg|Petar Luković Datoteka:Mihajlo Mihajlov wiki photo.jpg|Mihajlo Mihajlov Datoteka:Teofil Pancic-mc.rs.jpg|Teofil Pančić Datoteka:Karel Slanc.jpg|Karel Slanc Datoteka:Gordana Susa-mc.rs.jpg|Gordana Suša Datoteka:Zaharije Trnavčević.jpg|Zaharije Trnavčević </gallery> </center> == Obaveštajstvo == * [[Vojin Đurašinović]], obavještajac, revolucionar<ref name=djurasinovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 166.<br>''“Đurašinović Vojin-Kostja, inspektor u Državnom sekretarijatu za unutrašnje poslove NR Srbije, r. 1919 u Bastaji, srez Daruvar, Jugosloven.”''</ref> == Odvjetništvo == * [[Srđa Popović (advokat)|Srđa Popović]], advokat, borac za ljudska prava<ref name=spopovic1>Stehlík, Petr: Jugoslavenstvo Srđe Popovića kao temelj suvremenog promišljanja jedne naizgled umirovljene ideje, u: Štěpánek, Václav (ur.): Савремена српска и чешка славистичка истраживања. Реферати са Kолоквијума Београд–Брно одржаног 21. октобра 2021. на Филoлошком факултету Универзитета у Београду./Současná srbská a česká slavistická bádání. Příspěvky z Kolokvia Brno–Bělehrad, které se konalo 21. října 2021 na Filologické fakultě Univerzity v Bělehradě. Edice Brno–Bělehrad, sv. 2. Brno 2021, str. 73.<br>''“Oduvek sam bio Jugosloven. Prvo što sam u životu naučio bilo je kako se zovem, u kojoj ulici stanujem i to da sam Jugosloven. Druga stvar je bio režim prema kome sam bio vrlo kritičan. Najveći problem Jugoslavije bio je u tome što ona nije mogla da postane demokratska država. Desimir Tošić je to jednom lepo rekao: ‚Ideja Jugoslavije je bila velika, ali smo mi, nažalost, bili mali’.”''</ref><ref name=spopovic2>[https://www.vreme.com/vreme/advokat-od-lika-i-dela/ Advokat od lika i dela] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Aleksandar Ćirić; 02.12.2010.''<br>''“Neočekivano za mnoge, Srđa Popović otkriva da je oduvek bio Jugosloven, mada je imao problem "s tom vrstom identifikacije".”''</ref><ref name=spopovic3>[http://pescanik.net/2013/10/srda-popovic-intervju/ Srđa Popović – intervju] [[Peščanik]]. ''Esquire; 19.10.2013.''<br>''“Srđa Popović nikada nije odustao od svog opredeljenja da se izajšnjava kao Jugosloven, ali ni tome ne prilazi olako, jednostrano.”''</ref><ref name=spopovic4>[https://www.monitor.co.me/sra-popovi-i-tadeu-mazovjecki-odlazak-boraca-za-ljudska-prava/ Srđa Popović i Tadeuš Mazovjecki, odlazak boraca za ljudska prava] Monitor. ''Tamara Kaliterna; 01.11.2013.''<br>''“Srđa Popović se do kraja izjašnjavao kao Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Srđa Popović advokat.jpeg|Srđa M. Popović </gallery> </center> == Politika == === 21. vijek === * [[Miroslav Kopečni]], političar, bivši diplomat<ref name=kopecni1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 239.<br>''“Kopečni Miroslav, direktor Instituta za nuklearne nauke "Vinča". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Đorđe Subotić]], politički aktivista<ref name=subotic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/ni-od-mramora-ni-od-gvozdja-vec-covek-od-principa/ Ni od mramora, ni od gvožđa, već čovek od principa] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Duško Radosavljević; 10.12.2019.''<br>''“Po svome ličnom opredeljenju, i to je stalno naglašavao, Đorđe je bio Rumljanin, Sremac, Vojvođanin i Jugosloven. To je ono što ga je određivalo, činilo njegovu ličnost, opredeljivalo stavove i ponašanje.”''</ref> === 20. vek === * [[Božidar Adžija]], političar, revolucionar, publicist<ref name=adzija1>Prpić, Ivan (ur.): Komunisti o fašizmu (1919-1940). Zagreb 1976, str. 25.<br>''“Ali budući da talijanski fašizam postaje sve više predstavnikom službene Italije i kao takav ulazi u redove organizirane svjetske reakcije, koja se u unutarnjoj politici svake pojedine države svojim socijalnoreakcionarnim ciljevima i tendencijama, a u vanjskoj politici svojim imperijalističkim težnjama, sprema na jaku ofenzivu protiv općeg mira i demokracije, to je potrebno, naročito nama Jugoslavenima, da budnim okom pratimo razvoj fašističkog pokreta u Italiji, jer on može sutra-prekosutra, pobratimljen sa Horthyjevim »probuđenim Mađarima«, ugroziti mirni razvoj našeg državnog života.”''</ref> * [[Milka Agbaba]], političarka, revolucionar<ref name=agbaba1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 63.<br>''“Agbaba T. Milka (Izborni srez begejski, APV – NRS), politički radnik, rođena u siromašnoj seljačkoj porodici 24-XI-1921 godine u Banatskom Karađorđevu, APV – NRS. Jugoslovenka.”''</ref><ref name=agbaba2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 11.<br>''“Agbaba Milka, nar. poslanik Savezne narodne skupštine za Srez begejski, član CK SK Srbije, pretsednik Saveza društava prijatelja dece i omladine za APV, r. 1921 u Banatskom Karađorđevu, Jugoslovenka.”''</ref> * [[Džemal Bijedić]], političar, revolucionar<ref name=bijedic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 57.<br>''“Bijedić Džemal, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, član Izvršnog veća NR BiH, pretsednik Sreskog NO u Mostaru, član CK SK BiH, član Saveznog odbora Saveza boraca NOR, član Pretsedništva [sic!] Glavnog odbora SSRN BiH, rez. potpukovnik, r. 1917 u Mostaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Josip Broz Tito]], državnik, revolucionar, vojskovođa<ref name=Tito1>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 179-180.<br>''“Tito je bio Jugoslaven na jedan novi način, i kao državnik, i kao politički čovjek, i naprosto kao čovjek. […] Za vrijeme rata ustaše su nastojali prikriti Titovo hrvatsko porijeklo. On sam ga nije krio: kad je došao u oslobođeni Beograd svi su znali koje je nacionalnosti. Nije to previše isticao niti je smatrao da je to najvažnije. U nekim je prilikama ipak govorio o tome: i o svojoj nacionalnosti i o jugoslavenstvu. Postoje tri njegove veće izjave kojima se može poslužiti na različite načine. Prva je negdje s kraja pedesetih ili početka šezdesetih godina (objavio ju je zagrebački tjednik »Danas« na Titov devedeseti rođendan, 25. V 1982, bez preciznije datacije): »Tko hoće da bude Jugoslaven, neka bude Jugoslaven, kome to smeta. Ne smije se, naravno, to forsirati, na isti način kao što se tome ne treba ni suprotstavljati. I važno je da se zna da to ne može biti nacionalno opredjeljenje. I ja kažem da sam Jugoslaven. I to ću uvijek kazati, što ne znači da sam zaboravio da sam rođen u Zagorju, da sam po nacionalnosti Hrvat. Bitno je što radim i čemu težim«... 1. marta 1971. dao je još jednu izjavu o tome, koja, ako se ne varam, tada nije odmah puštena u javnost: »Ja sam protiv svakog pritiska u pogledu nacionalnog opredjeljenja, tj. da se ljudi moraju izjašnjavati da pripadaju ovoj ili onoj naciji. Ima čitav niz ljudi kojima to smeta. Dobro je da se ljudi, opredjeljuju, jer se od toga ne može pobjeći. Ja sam rođen u Hrvatskoj, kao i moji preci, u Zagorju. To svi znaju. Ali, ja sam Jugosloven, po svojoj funkciji, po svemu. I ne samo to. Ja sam internacionalista.« (navedeno prema »Politici«, Beograd 4. V 1982). Treća izjava, kojom se najviše operira, izgovorena je vrlo spontano, možda čak s ljutnjom, u jeku najveće poslijeratne međunacionalne krize u nas: u ljeto 1971, na manevrima »Sloboda 71«. Ona se u ponečem razlikuje od prve te se obično i citira s različitom namjerom: »Bilo je slučajeva da se počelo zaboravljati da smo mi Jugoslavija. Govorilo se o republici, a o Jugoslaviji se ćutalo. Bilo je skoro sramota da se prizna da si Jugosloven. Ja za sebe kažem: ja sam Jugosloven i ništa drugo ne mogu biti. Ja sam Jugosloven i po svojim obavezama, po svom položaju a i po svom duhu. Ali, ja nisam zatajio ni da sam rođen u Hrvatskoj. Zašto da sada ističem da sam Hrvat. Ja sam odrastao u Jugoslaviji u sredini radničke klase. A takvih ima stotine hiljada.« Razlika između prve i treće izjave posve je razumljiva: kad je zajedništvo dovedeno u pitanje, pogotovo kad je u krizi, Titu je jugoslavenstvo važnije nego nacionalnost. Da to nije bilo tako, zar bi bila moguća 1941, NOB, AVNOJ i sve drugo.”''</ref><ref name=Tito2>Ičević, Dušan: Savremeni smisao jugoslovenstva, u: Socijalizam, god. 30 br. 10 (1987), str. 57.<br>''Prigovara što se tada, 1969. godine, sve manje čuje riječ Jugoslavija, a piše i govori pretežno o federaciji: »Mi moramo jače isticati Jugoslaviju. Mi smo Slovenci, Hrvati, Srbi, Makedonci, Crnogorci i drugi, ali smo svi ujedno i Jugosloveni, svi smo građani socijalističke Jugoslavije... […].''«</ref> * [[Vice Buljan]], političar, revolucionar<ref name=buljan1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 92.<br>''“Buljan Vice, nar. posl. Saveznog veća Savezne narodne skupštine za srez Sinj, r. 1905 u Sinju, Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 180-181.<br>''“Uostalom, on nije bio jedini koji se u presudnim trenucima naše historije iskazao kao Jugoslaven. To je slučaj velikog broja njegovih najbližih drugova i suboraca koji su se u raznim prilikama u ratu i poratnim godinama, izjasnili na isti način: Kosta Nađ, Koča Popović, Svetozar Vukmanović-Tempo, Petar Drapšin, Peko Dapčević, Ivan Gošnjak, Vice Buljan, Vicko Krstulović, Avdo Humo, Osman Karabegović, Vlado Popović, Rato Dugonjić, Ivo i Jurica Ribar, dr Ivan Ribar, Grga Jankes, Zaim Šarac, Vlado Ribnikar, Šefket Maglajlić, Uglješa Danilović, Veljko Vlahović i mnogi drugi.”''</ref> * [[Uglješa Danilović]], političar, revolucionar<ref name=danilovic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 95.<br>''“Danilović J. ing. Uglješa (poslanik Veća naroda iz NR BiH), inženjer agronomije, rođen 7-II-1913 god. u selu Gnionici, srez Modriča, NR BiH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Peko Dapčević]], političar, diplomata, general-pukovnik, revolucionar<ref name=dapcevic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 96.<br>''“Dapčević J. Peko (Izborni srez žički, NRS), general-pukovnik, rođen 25-VI-1913 god. u Ljubotinju, kraj Cetinja, NR CG. Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Drapšin]], revolucionar, general-lajtnant<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Ratomir Dugonjić]], političar, revolucionar<ref name=dugonjic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 102.<br>''“Dugonjić I. Ratomir (poslanik Veća naroda iz NR BiH), pravnik, rođen 10-I-1916 god. u Trebinju, NR BiH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Đuro Đaković]], politički djelatnik<ref name=djakovic1>Broz Tito, Josip: Sekretar mjesnog komiteta, u: Ahmetović, Lutvo (i drugi) (ur.): [https://znaci.org/00003/4_24_1.pdf Zbornik sjećanja. Zagreb 1941-1945.] Knjiga 1. Zagreb 1982, str. 17.<br>''»Ne treba zaboraviti ni to da mi Jugoslaveni imamo jednu rđavu osobinu«, rekao je Đaković, »a to je da sve odluke i prijedloge jednoglasno usvajamo ali ih ne provodimo u djelo«.''</ref> * [[Avdo Humo]], političar, revolucionar, general-major u rezervi<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Sava Kosanović]], političar, diplomata<ref name=skosanovic1>Привремена народна скупштина ДФЈ: [https://www.sistory.si/media/legacy/publikacije/58001-59000/58139/III_zasedanje_Avnoj_1945_zvezek_III_A.pdf Треће заседање Антифашистичког већа народног ослобођења Југославије и заседање Привремене народне скупштине. 7—26 август 1945. Стенографске белешке] Београд 1945, str. 410-411.<br>''“Данас кад побеђује принцип самоодређења народа, када је тај принцип постављен за темељ Уједињених нација, када се уклања супремација оних који мисле да су супериорни, у томе часу ми Југословени, без разлике, Срби, Хрвати, Словенци, Македонци, ми Југословени не можемо да вјерујемо, да се народу који je политички зрео, који je цивилизован, који je показао и крвавим жртвама и крвавом борбом вољу своју да се уједини ca својом целином националном, да се томе народу та воља не испуни.”''</ref> * [[Hinko Krizman]], političar<ref name=krizman1>Привремена народна скупштина ДФЈ: [https://www.sistory.si/media/legacy/publikacije/58001-59000/58139/III_zasedanje_Avnoj_1945_zvezek_III_A.pdf Треће заседање Антифашистичког већа народног ослобођења Југославије и заседање Привремене народне скупштине. 7—26 август 1945. Стенографске белешке] Београд 1945, str. 71.<br>''“Moja vjera kao Hrvata, Jugoslovena, kao samostalnog demokrate bila je uvijek da jedinstvo Jugoslavije leži u demokratskoj i socijalnoj pravdi.”''</ref> * [[Vicko Krstulović]], političar, revolucionar, general<ref name=krstulovic1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 48.<br>''“Krstulović Marka Vicko, komandant rasformirane 9. dalmatinske divizije, na raspoloženju u VŠ, rođen 1905, Split, radnik, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od 1922, član CK KPJ od 1940, većnik Prvog i Drugog zasedanja AVNOJ-a, krajem rata ministar u vladi NR Hrvatske.”''</ref><ref name=krstulovic2>Mihaljević, Josip: Dometi i granice kritičke misli u KPJ (SKJ) - Slučaj Vicko Krstulović, u: Republika, br. 480–483 (2010), str. 15-26. ''<br>''“Stoga, iako je etnički bio Hrvat, u nacionalnom smislu smatrao se Jugoslavenom.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Grga Jankes]], političar, revolucionar<ref name=jankes1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 270.<br>''“Jankes Grga, nar. poslanik Saveznog veća Savezne nar. skupštine, pretsednik Odbora za pritužbe i žalbe, član Centralnog odbora Saveza ratnih vojnih invalida, r. 1906 u Ivanskoj, srez Bjelovar, Jugoslovan [sic!].”''</ref><ref name=jankes2>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 122.<br>''“Jankes Đ. Grga (Izborni srez Bjelovar NRH), politički radnik, rođen 12-III-1906 u Ivanskoj, Srez bjelovarski, NRH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Šefket Maglajlić]], političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Romano Moric]], političar, revolucionar<ref name=moric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 613.<br>''“Romano Moric, ekonomista, nar. posl. Republičkog veća Narodnog sobranja NR Makedonije, član Izvršnog veća NR Makedonije, član CK SK Makedonije, član pretsedništva Glavnog odbora SSRN Makedonije, rez. poručnik, r. 1921 u Bijeljini, NR BiH, Jugosloven.”''</ref> * [[Radovan Papić]], političar, revolucionar<ref name=rpapic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 518.<br>''“Papić Radovan, nar. poslanik Savezne narodne skupštine, posl. Veća Naroda za NR BiH, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, sekretar Sekretarijata za socijalnu zaštitu Saveznog izvršnog veća, član Izvršnog komiteta CK Saveza komunista BiH, član Centralne revizione komisije Saveza komunista Jugoslavije, član Pretsedništva Glavnog odbora SSRN BiH, rez. pukovnik, r. 1910 u Vlahinji, srez Bileća, Jugosloven.”''</ref> * [[Puniša Perović]], političar, revolucionar<ref name=perovic1>VII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Ljubljana 22–26 aprila 1958. Stenografske beleške. Beograd 1958, str. 668.<br>''“Ustvari, radi se o neuspjeloj odbrani ideološkog monopola, istog onog monopola koji je godinama carovao u komunističkom pokretu i sa kojim smo mi Jugosloveni imali gorka iskustva.”''</ref> * [[Nikola I Petrović Njegoš]], knez i kralj Crne Gore<ref>''[[Glas Crnogorca]]'', br. 56 od ponedeljka 8. oktobra 1918. ([[:sr:s:Краљевска прокламација од 20. октобра 1918.|Wikisource]] i [[:c:File:List Glas Crnogoraca LVI broj.pdf|Wikimedia Commons]]), proklamacija kralja Nikole Jugoslovenima: „Kad sam, krajem jula 1914., objavio rat Austriji, rekao sam: „Tržem mač za ujedinjenje Jugoslovena“. [...] Jugoslavija ne može se zamisliti bez svih Slovenaca, Hrvata i Srba. U našoj Crnoj Gori, dobro znate, od davnina žive najbolji Srbi i Jugosloveni. [...] Pozdrav svoj dragoj braći Jugoslovenima od strane dugonapaćenog, a danas najsrećnijeg i najradosnijeg Jugoslovenina — Kralja Crne Gore.”</ref><ref>''[[Glas Crnogorca]]'', br. 62 od ponedeljka 2. januara 1919. ([[:sr:s:Краљевска прокламација од 15. јануара 1919.|Wikisource]]), proklamacija kralja Nikole Crnogorcima: „Od zvanične Srbije i njenih agenata optuživan sam kao protivnik jugoslovenskog jedinstva. Međutim, nijedan pojedinac u Srpstvu i Jugoslovenstvu nije više radio na njemu od mene, nastavljajući u tome djelo mojih besmrtnih predaka. [...] Ni ja ni moja kuća nijesmo se popeli i držali na prijesto Crne Gore silom; nećemo na njega ni ostati, ako to zahtijevaju interesi Crne Gore i jugoslovenskog naroda.”</ref> * [[Moša Pijade]], političar, revolucionar<ref name=pijade1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 57.<br>''“Pijade Samuila Moša Čiča Janko, načelnik odseka VŠ za vojne vlasti u pozadini i član CK KPJ, rođen 1890, Beograd, akademski slikar i novinar, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od 1920, bio član ilegalnog Izvršnog odbora KPJ od 1922, izdržao četrnaest godina robije, većnik Prvog i Drugog zasedanja AVNOJ-a.”''</ref> * [[Svetozar Pribićević]], političar<ref name=pribicevic1>Pribićević, Svetozar: Diktatura Kralja Aleksandra. II izdanje. Beograd 1953, str. 128.<br>''“Mi, Jugosloveni, ne bismo mogli da idemo za primerom Nemačke, pre svega, zato što u njoj vlada načelo da pravo države ima prvenstvo nad pravom zemalja koje sačinjavaju državu; a zatim, posle gorkog iskustva u četrnaestogodišnjem postojanju države, mi moramo da budemo načisto s tim: šta pripada zajedničkoj državi, a šta pripada državama ili samoupravnim jedinicima.”''</ref> * [[Gavrilo Princip]], revolucionar<ref name=princip1>Grujičić, Nebojša: Da je skrlet kao što je kuvet bio bi ibret, u: Bazdulj, Muharem/Grujičić, Nebojša (ur.): Stogodišnji rat. Sarajevski atentat i tumačenja. Beograd 2015, str. 74.<br>''Govoreći u ovom kontekstu o Mladoj Bosni, sociolog Todor Kuljić je napisao neveliki tekst koji zaslužuje da se ovde ponovi: “[…] Doduše, neki Principa i brane. To danas čine pretežno srpski istoričari. Zašto? Utisak je da to ne čine zbog solidarnosti sa težnjama sunarodnika (uostalom Gavrilo se izjašnjavao kao Jugosloven i to jeste bio njegov istinski identitet), nego više stoga što se time opiru demonizovanju vlastite nacije […].”''</ref><ref name=princip2>[https://www.politika.rs/sr/clanak/270960/Princip-bez-advokata Princip bez advokata] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Todor Kuljić; 23.09.2013.''<br>''“Doduše, neki Principa i brane. To danas čine pretežno srpski istoričari. Zašto? Utisak je da to ne čine zbog solidarnosti sa težnjama sunarodnika (uostalom Gavrilo se izjašnjavao kao Jugosloven i to jeste bio njegov istinski identitet), nego više stoga što se time opiru demonizovanju vlastite nacije.”''</ref><ref name=princip3>[http://www.slobodnaevropa.org/content/jugoslovenstvo-gavrila-principa/25296984.html Povodom predstave "Mali mi je ovaj grob": Jugoslovenstvo Gavrila Principa] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 14.03.2014.''<br>''Autorka teksta Biljana Srbljanović primećuje “da se istoričari utrkuju, otimajući se oko identiteta čoveka koji se vrlo jasno, na nekoliko zvaničnih mesta, potpisano i pisano, izjašnjavao o sopstvenom identitetu kao jugoslovenske nacionalnosti, vrlo nereligiozan čovek, koji nema nikakve veze sa velikosrpskom idejom.”''</ref> * [[Vaso Radić]], političar, revolucionar<ref name=vradic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 584.<br>''“Radić Vaso, narodni poslanik Saveznog veća Savezne narodne skupštine, član Revizione komisije CK SK BiH, član Glavnog odbora SSRN BiH i Vazduhoplovnog saveza BiH, rez. major, r. 1923 u Vlahinju, srez Visoko, Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksandar Ranković]], političar, revolucionar<ref name=rankovic1>VII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Ljubljana 22–26 aprila 1958. Stenografske beleške. Beograd 1958, str. 250.<br>''“Mi moramo o svemu tome razmisliti, jer se ne radi samo o našoj zemlji i našem Savezu komunista, o nama Jugoslovenima nego o čitavom radničkom pokretu.”''</ref> * [[Ivan Ribar]], državnik, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=ivanribar1>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. LXII.<br>''“Jedan narod, iako sa raznim plemenskim imenima i u zajedničkoj državi, nije u Ustavotvornoj skupštini, (kojoj je bio pretsednik Hrvat i osvedočeni Jugosloven Ivan Ribar), na žalost pod navalom gentilnog instinkta, u Ustavu dobio ni […].”''</ref> * [[Ivo Lola Ribar]], revolucionar, političar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Jurica Ribar]], revolucionar, slikar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=jribar1>Petričević, Jozo: Jurica Ribar. Slikar i revolucionar. Zagreb 1988, str. 115.<br>''Jurica je umro na rukama Steve Dobrkovića. Njegovom susretljivošću uspio sam utvrditi točan datum Juričine smrti. “[…] Ovako nesvjesan živio je još oko dva sata kada ga je izdala i posljednja snaga i kada je zauvijek prestalo kucati mladenačko srce - divnog druga i borca Četvrte proleterske brigade, rođenog sina iz bratske Hrvatske i velikog Jugoslavena Jurice Ribara.”''</ref><ref name=jribar2>Petričević, Jurica Ribar, str. 99.<br>''“Iako je kasnije, u više navrata imao poći na novu dužnost, ostao je sa Crnogorcima. Nikako ih nije htio ostaviti. Crnogorce je volio neograničeno. S njima se toliko saživio. Juricu je kao Hrvata, odnjihao slobodarski Beograd, a Četvrta ga je sudbinski, trajno, zanavijek povezala za Crnu Goru i on ništa manje nije bio Crnogorac - bio je u stvari Jugoslaven. […] ...” (Dr Ivan Ribar).''</ref> * [[Paško Romac]], političar, revolucionar<ref name=romac1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 612-613.<br>''“Romac Paško, nar. poslanik Saveznog veća Savezne narodne skupštine, pretsednik Glavnog zadružnog saveza FNRJ, član CK SKH i CK SKS, organizacioni sekretar Pokrajinskog komiteta SKS za Vojvodinu, član Glavnog odbora SSRNS, sekretar Pokrajinskog odbora SSRNS, član Glavnog odbora Saveza boraca Srbije, rez. pukovnik, r. 1915 u Vukšiću, srez Benkovac, Jugosloven.”''</ref> * [[Frano Supilo]], političar<ref name=supilo1>Boban, Branka: [https://hrcak.srce.hr/file/333440 Stavovi hrvatske političke elite prema stvaranju jugoslavenske države] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230810230215/https://hrcak.srce.hr/file/333440 |date=2023-08-10 }}, u: Tragovi, god. 2 br. 2 (2019), str. 41.<br>''“Govorim kao slobodan, uvjeren, a i informiran narodni čovjek. Govorim kao Hrvat slobodnih misli, Jugoslaven, ali – last but not least – kao Dubrovčanin.”''</ref> * [[Zaim Šarac]], političar<ref name=sarac1>Greble, Emily: Muslims and the making of modern Europe. New York 2021, str. 239. (na engleskom)<br>''“Šarac was a lifelong, self-identified Yugoslav who abhorred the fascists and had been among those responsible for spearheading the Muslim cultural association, Preporod.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Pero Šoć]], političar, književnik<ref name=soc1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 701.<br>''“Šoć Pero, dr književnosti, ministar Crne Gore u penziji, r. 1884 u Ljubotinju, Srez cetinjski, Jugosloven.”''</ref> * [[Veljko Vlahović]], političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=vlahovicl>Vlahović, Veljko: Radnička klasa, samoupravljanje, međunacionalni odnosi, omladina. Beograd 1981, str. 32.<br>''“Nama, Jugoslovenima, često se prebacuje što proces svog razvitka karakterišemo borbom za razvitak socijalističke demokratije.”''</ref> * [[Nemanja Vlatković]], političar, revolucionar<ref name=vlatkovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 769.<br>''“Vlatković Nemanja, učitelj, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, član glavnog odbora Saveza boraca BiH, r. 1914 u Lješljanima, Srez bosansko-novski, Jugosloven.”''</ref> * [[Svetozar Vukmanović]], političar, revolucionar, general-pukovnik u rezervi<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Gregor Žerjav]], političar<ref name=zerjav1>[https://kaldrma.rs/slovenac-koji-je-stitio-siromasne-beogradske-radnike/ Slovenac koji je štitio siromašne beogradske radnike] Kaldrma. ''Kaldrma; 01.05.2023.''<br>''“Slovenac po rođenju, Jugosloven po uverenju, čovek zanimljive biografije, političar, i nadasve neko ko je u opustošenom Beogradu posle Prvog svetskog rata imao itekako sluha za nevolje onih koji su u prestonom gradu nove države Srba, Hrvata i Slovenaca tražeći posao u nemaštini lutali ulicama.”''</ref> === 19. vijek === * [[Janko Drašković]], političar<ref name=jdraskovic-babukic>Ивић, Алекса: Архивска грађа о југословенским књижевним и културним радницима. Књига четврта. 1723–1887. Београд 1935, стр. 250.<br>''“Za Vaše pomnjive i neumorne trude koje Vi do sada pišući svakoverstne članke u različitih žurnalih, za razsvetlenje istinitih i čovečanstvu za bolji i plemenitii život neobhodno potrebitih koristnih stvarih, ne manje za uzdržanje i obranjenje našega naroda slavjanskoga u obće, a ilirskoga napose od nasilnih zlotvorah izkazaste: ne možemo mi prepustiti, da Vama, usled zaključka našega u obćenitom 24 sečnja t. g. obderžavanom saboru u ime celoga našega „družtva Čitaonice ilirske zagrebačke ne zahvalimo i u napredak i u Vašu nama dragocenu ljubav i prijateljstvo ne preporučimo.”</ref> * [[Andrej Einspieler]], političar, publicist<ref name=einspieler1>Einspieler, Andrej: Kaj storiti, da dobimo ilirskoslavenski jezik, u: Slovenska bčela, II. tečaj/svezak (1851), str. 10.<br>''“Kaj je pa storiti, da se serbsko, horvatsko in slovensko podnarečje složi u ilirsko narečje, da mi Jugoslaveni dobimo ilirskoslavenski jezik ?”''</ref> * [[Janez Bleiweis]], političar, publicist<ref name=bleiweis1>Zajc, Marko: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-EIPXXE4I/008b176a-dc1f-4503-8b43-3a155cb1de75/PDF Kje se slovensko neha in hrvaško začne. Slovensko-hrvaška meja v 19. in na začetku 20. stoletja.] Ljubljana 2006, str. 145.<br>''Ponovil je tezo o neprofitnosti slovenskega založništva, izpostavil primer jezikovno združenih Nemcev, Italijanov in Francozov, »ki imajo podnarečij še več kot mi Jugoslovani« in zaključil v apatičnem tonu: »Kaj čmo mi s svojo pohlevno slovenščino terdovratniki biti! To ni sedanjemu času več primerno /…/.«''</ref> * [[Josip Jelačić]], državnik, general<ref name=jelacic1>Šidak, Jaroslav: [https://hrcak.srce.hr/file/76682 Prilozi hrvatskoj povijesti za revolucije 1848.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220617222234/https://hrcak.srce.hr/file/76682 |date=2022-06-17 }}, u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, knj. 9, br. 1 (1976), str. 60.<br>''“Pri okolnostima takovim dakle, samo ako mi Jugoslaveni budemo složni i jedan drugoga budemo pomagali, naša pravedna stvar mora srećnim uspěhom uvienčana biti.”''</ref> * [[Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak]], političar, publicist<ref name=ljubusak1>Kapetanović-Ljubušak, Mehmed-beg: [https://books.google.de/books?id=JmsWAAAAYAAJ&pg=PR7&dq=istocno+blago+ljubusak&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&ved=2ahUKEwje8p-rgvSAAxVMZ_EDHek-A60Q6AF6BAgJEAI#v=onepage&q&f=false Istočno blago. Svezak I: Turske, arapske i perzijske poslovice i mudre rečenice.] Sarajevo 1896, str. 76.<br>''“Mi Jugoslaveni kao poznati gostoljubivi narod sa ovom se turskom poslovicom ni najmanje ne možemo složiti, već se držimo onoga, kao što veli naš narod: »Kako kojeg gosta, tako ga je i dosta«”''</ref> * [[Lovro Monti]], političar<ref name=monti1>Milutinović, Kosta: Vojvodina i Dalmacija 1760-1914. Novi Sad 1973, str. 288.<br>''“Možda baš zbog italijanskog porekla po ocu i srpsko-hrvatske simbioze po majci, Monti se osećao kao Jugosloven i najoštrije osuđivao ekstremiste na jednoj i na drugoj strani, a naročito klerikalce.”''</ref> * [[Radoslav Razlag]], političar, pisac<ref name=razlag1>Razlag, Radoslav: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-G4OT3B43/b07a49de-7e6e-4a69-b332-12a2554c89ee/PDF Vseučilišče jugoslavensko], u: Slovenska bčela, letnik 1, številka 4 (1850), str. 126.<br>''“Osobito je kod nas Jugoslavenah već najnuždnie, da se jednom probudimo, da već ozbiljno počnemo naslědovati bratre Ćese, koji nas u vsakoj struci daleko nadkriliše, jer kod nas neima one gvoždene dělavnosti i nevěrojetne uzterpljivosti kako kod njih.”''</ref> * [[Valentin Zarnik]], političar, odvjetnik, književnik<ref name=zarnik1>Zarnik, Valentin: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaeTxxosvosIUzL7hulhDWeL5IR37J32bzf08UScB9V8hJnmxS0V-lghCjpeqM_jr0rUUwHeFfArHmuOKakypp23WEavFbqa8w3eaMBDEoe2A7rYM0tc33MehF_6Ge87367e3GAxU0i1LdYQf_Ts1WZ2QvY4cxsozAG_9uO33svgDB-Bqi9Dt1nqliAWt6NB8A6YhoB3wJYS7j83NMzOiLwBtues3VkPYc6PjsGDYc2rrIqCaMHhfYVzhJaoGKwZsAO2Adg735yW56Rhb_H1vsU4Ij0KyAjC-Lgj1qxwfOH-VA0-JeA Originali iz domačega življenja], u: Novice gospodarske, obrtniške in narodne, tečaj XX. list 20 (14.05.1862), str. 155.<br>''“Slovenci in sploh Jugoslovani še dosedaj nimamo svojega domačega narodnega vseučilišča, in toraj se naša po znanostih hrepeneča mladež že od nekdaj večidel na Dunaj (Beč) podaja, ter v Gradcu komaj tretjina ostaja.”''</ref><ref name=zarnik2>Zarnik, Valentin: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-E23ULBE5/f9350d9e-a1b9-472f-8e9a-73b048b28801/PDF Zbrani spisi Dr. V. Zarnika. I. zvezek: Pripovedni spisi.] Ljubljana 1888, str. 149-150.<br>''“Na tak način bi bili mi avstrijski Jugoslovani popolnoma od morja ločeni in kupčijski razvitek našega naroda uničen.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Božidar_Adžija.jpg|Božidar Adžija Datoteka:Milka Agbaba Crna grob (cropped).JPG|Milka Agbaba Datoteka:Visit of Džemal Bijedić, Yougoslav Prime Minister, to the CEC (cropped).jpg|Džemal Bijedić Datoteka:Portret Janeza Bleiweisa.jpg|Janez Bleiweis Datoteka:Marshal Tito (cropped).jpg|Josip Broz Tito Datoteka:Peko Dapčević1.jpg|Peko Dapčević Datoteka:Petar Drapšin 1944.jpg|Petar Drapšin Datoteka:Draskovicj.png|Janko Drašković Datoteka:Ratomir Dugonjić.jpg|Rato Dugonjić Datoteka:Đuro Đaković.JPG|Đuro Đaković Datoteka:Andrej Einspieler (2).jpg|Andrej Einspieler Datoteka:Ban-josip-jelacic.jpg|Josip Jelačić Datoteka:Mehmed-beg Kapetanovic Ljubusak.jpg|Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak Datoteka:Vicko Krstulović (1).jpg|Vicko Krstulović Datoteka:Lovro-Monti.jpg|Lovro Monti Datoteka:Nicholas I of Montenegro.jpg|Nikola I Petrović Njegoš Datoteka:Moša Pijade.jpg|Moša Pijade Datoteka:Svetozar Pribićević (1).jpg|Svetozar Pribićević Datoteka:Gavrilo Princip young.jpg|Gavrilo Princip Datoteka:Aleksandar Ranković (1).jpg|Aleksandar Ranković Datoteka:Razlag Radoslav.jpg|Radoslav Razlag Datoteka:Ivan Ribar (1995x2048) (cropped).png|Ivan Ribar Datoteka:Ivo Lola Ribar.jpg|Ivo Lola Ribar Datoteka:Jurica Ribar.jpg|Jurica Ribar Datoteka:Paško Romac.jpg|Paško Romac Datoteka:Frano Supilo rat.jpg|Frano Supilo Datoteka:Pero Šoć 2021 stamp of Montenegro.jpg|Pero Šoć Datoteka:Veljko Vlahović crop.jpg|Veljko Vlahović Datoteka:Stevan Kragujevic, Svetozar Vukmanovic, Tempo.jpg|Svetozar Vukmanović Datoteka:Valentin Zarnik4.jpg|Valentin Zarnik Datoteka:Gregor Zerjav.jpg|Gregor Žerjav </gallery> </center> == Privreda == * [[Dejan Cvetković]], inženjer elektrotehnike, direktor tehnološkog razvoja Microsoft razvojnog centra u Srbiji<ref name=dcvetkovic1>[https://www.akta.ba/licnosti/privreda-i-politika/72855/dejan-cvetkovic-uz-cvrstu-odluku-i-fokus-ostvarit-cete-sve-sto-zelite Dejan Cvetković: Uz čvrstu odluku i fokus ostvarit ćete sve što želite] Akta.ba ''Ivana Mihajlović; 27.12.2016.''<br>''“Dejan Cvetković za sebe voli reći da je nepopravljivi Jugosloven.”''</ref><ref name=ajosipovic2>[http://www.nadlanu.com/pocetna/zabava/celebrity/Aleksandar--Josipovic-Odbio-sam-srpske-umetnice.a-236537.305.html Aleksandar Josipović: Odbio sam srpske umetnice] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140527214340/http://www.nadlanu.com/pocetna/zabava/celebrity/Aleksandar--Josipovic-Odbio-sam-srpske-umetnice.a-236537.305.html |date=2014-05-27 }} Nadlanu. ''Marija Milenković; 26.05.2014.''<br>''“Aleksandar za sebe kaže da je Jugosloven. Iz mešovitog je braka i jako je ponosan na svoje poreklo.”''</ref> * [[Vane Ivanović]], poslovni čovjek, politički aktivista<ref name=vivanovic1>Djokić, Dejan: A concise history of Serbia. London 2023, str. 447. (na engleskom)<br>''“The Serb democratic emigres, whose unofficial mentor was Božidar Vlajić (1888–1974), one of the leading members of the pre-war Democratic Party, campaigned for a democratic alternative to the communist government in Yugoslavia, together with their Bosnian (Adil Zulfikarpašić), Croat (Ilija Jukić, Branko Pešelj), Slovene (Nace Čretnik, Ljubo Sirc) and 'declared' Yugoslav (Vane Ivanović) colleagues.”''</ref><ref name=vivanovic2>[http://pescanik.net/2009/04/mini-manjina-vane-ivanovic/ Mini manjina – Vane Ivanović] Peščanik. ''Dejan Đokić; 04.04.2009.''<br>''“Vane je svakako sebe video pre svega kao Jugoslovena, pošto, kako je govorio, Jugoslavija nije bila teniski klub pa da bi mogao da promeni članstvo.”''</ref><ref name=vivanovic3>[http://www.vane.hr/Obituaries.htm Vane Ivanovic (1913-1999)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151104060200/http://www.vane.hr/Obituaries.htm |date=2015-11-04 }} Vane.hr ''Nenad V. Petrovic''<br>''“U nedelju 4. aprila, na katolicki Uskrs, prestalo je da kuca srce jednog retko plemenitog coveka koji je sebe smatrao integralnim Jugoslovenom, Vaneta Ivanovica, brodovlasnika i pisca, politickog ideologa i pocasnog konzula Knezevine Monako u Londonu, velikog dobrotvora i poznatog sportiste, coveka izvanredne inteligencije i prefinjenog duha.”''</ref> * [[Aleksandar Josipović]], konsultant i direktor marketinga, bivši plesač<ref name=aleksandarjosipovic1>[http://wannabemagazine.com/wannabe-intervju-aleksandar-josipovic/ Wannabe intervju: Aleksandar Josipović] Wannabe Magazine. ''Marina Gusev; 15.08.2011.''<br>''“Ja se nikada nisam deklarisao kao Srbin, uvek za sebe kažem da sam Jugosloven, ili jugoslovenskog porekla.”''</ref><ref name=ajosipovic2/> * [[Milan Popović]], poduzetnik<ref name=milanpopovic1>[https://portalnovosti.com/milan-popovic-donirao-100-000-eura-za-kupnju-25-kontejnera Milan Popović donirao 100.000 eura za kupnju 25 kontejnera] Portal Novosti. ''G. Borković; 29.01.2021.''<br>''“Ja sam u duši još uvek Jugoslaven i to je za mene human i normalan gest. Ko će kome da pomogne ako neće komšija komšiji ili susjed susjedu. Govorim to posebno zato šta smo godinama zajedno sarađivali i živeli u istoj državi. Mi bi trebali svi jedni druge da pomažemo. Kažem to kao Jugoslaven, odnosno kao jugonostalgičar” – rekao je Popović za Novosti.''</ref> * [[Petar Tutavac]], privrednik<ref name=tutavac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 595.<br>''“Tutavac Petar, privrednik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Boris Vukobrat]], poslovni čovjek i humanista<ref name=vukobrat1>[http://www.audioifotoarhiv.com/knjige%20koje%20govore/knjige/vukobrat.html Boris Vukobrat] Audio i foto arhiv Simić.<br>''“Boris Vukobrat je rođen 1940. godine u Zagrebu. Po nacionalnosti je Jugosloven.”''</ref><ref name=vukobrat2>[http://fondmir.com/sr/knjige/87-govor-borisa-vukobrata-o-svojoj-knjizi Govor Borisa Vukobrata o svojoj knjizi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108085334/http://fondmir.com/sr/knjige/87-govor-borisa-vukobrata-o-svojoj-knjizi |date=2023-01-08 }} Fondacija za mir i rešavanje kriza. ''06.06.2012.''<br>''“Ja sam Jugosloven, rođen u Zagrebu u srpskoj porodici.”''</ref> * [[Zvonimir Šimunec]], poslovni čovjek<ref name=šimunec1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 558.<br>''“Šimunec Zvonimir, novinar; urednik Zabavnog programa i predstavnik TV Beograd u Atini (razmena programa); predsednik Udruženja propagandista Srbije. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=šimunec2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 473.<br>''“Šimunec J. Zvonimir, novinar, urednik komercijalnih programa Radio Beograda (r. 29. X 1952, Leskovac). Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Dejan Cvetkovic proposal.png|Dejan Cvetković Datoteka:Aleksandar Josipović at Amsterdam fashion Week, July 2014.jpg|Aleksandar Josipović </gallery> </center> == Religija == * [[Hamdija Jusufspahić]], vjerski poglavar<ref name=jusufspahic1>[https://www.vreme.com/vreme/musliman-jugosloven-i-levicar/ Musliman, Jugosloven i levičar] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]] ''Dragoslav Grujić i Dokumentacioni centar "Vreme"; broj 844, 08.03.2007.''<br>''“Ja sam i sada Jugosloven, neki kažu jugonostalgičar. Jesam, iskreno. […] Mnogi su insistirali da izjavim kako se osećam Srbinom. Ja nikada nisam rekao ni da sam Srbin ni da sam Hrvat. Ja sam Jugosloven, Bosanac, musliman.”''</ref><ref name=jusufspahic2>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/05/20/srpski/I01051902.shtml Braća po krvi i jeziku] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101182733/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/05/20/srpski/I01051902.shtml |date=2022-11-01 }} [[Glas javnosti]]. ''Slavica Jovović; 19.05.2001.''<br>''“Ja sam i dalje Jugosloven i ostajem u svim svojim političkim orijentacijama za Jugoslaviju. Mi smo svi bili Sloveni, oni koji su bili bliži istoku postali su pravoslavci, a oni koji su bili bliži rimskom carstvu prihvatili su katolicizam. Kada su došli Turci, prihvaćen je islam. Svi govorimo istim jezikom ali različitim narječjima. Mi smo svi braća po krvi i jeziku.”''</ref> * [[Nedeljko Kačavenda]], pastor<ref name=kacavenda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213.<br>''“Kačavenda Nedeljko, pastor Pastoralnog okruga, Niš (od '95); adventista sedmog dana. […] P: Srbin-Jugosloven.”''</ref><ref name=kacavenda2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 194.<br>''“Kačavenda R. Nedeljko, pastor; generalni sekretar Glavnog odbora Hrišćanske adventističke crkve u SFRJ (r. 23. V 1937, Prijedor). Srbin-Jugosloven, adventista sedmog dana.”</ref> * [[Dragotin Simandl]], kaplan, gramatičar<ref name=simandl1>Simandl, Dragotin (Rěsanski): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-ZIF65GOO/cfb6bc21-c07f-47c8-a77d-8ced1f2cee3a/PDF Zmes], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 5 (1852), str. 39.<br>''“Stezo, po kteroj hoditi, je nam Jugoslavenom pokazal g. Majar v svojih: Pravilih, kterih cěno bo šele prihodnost prav spoznala.”''</ref> * [[Josip Juraj Strossmayer]], biskup, političar<ref name=strossmayer1>Ćorić, Boris: Fra Grgo Martić i njegova saradnja u sarajevskoj »Nadi« (1895–1903), u: Radovi, knj. VI (1970-1971), str. 227.<br>''“Dva velikana jugoslavenskih naroda – veliki Jugoslaven i još veći mecena hrvatskog naroda J. J. Strossmayer i veliki književni povjesničar Antun Barac – težinom svoje riječi i svoga ugleda obilježili su ga biljegom koji nije uklonjen do danas.”''</ref><ref name=strossmayer2>Боровњак, Т.: [https://www.uzzpro.gov.rs/doc/biblioteka/digitalna-biblioteka/Jugoslovenska%20misao%20znano-voljeno.pdf Југословенска мисао. „Знано-вољено.“] Београд 1936, str. 24.<br>''“У ствари био је овај велики Југословен некрунисани краљ југословенске мисли више од пола века.”''</ref><ref name=strossmayer-racki>Ćorović, Vladimir: Istorija Jugoslavije. Beograd 1933, str. 555.<br>''“Koliko je, međutim, to sumnjičenje iskrenosti pokreta bilo nepravedno svedoči danas najbolje nedavno objavljena prepiska između biskupa i F. Račkoga, koja nije bila namenjena javnosti, nego nosi intiman i čisto privatan karakter i koja nam otkriva do sitnica sve motive i akcije ove dvojice ljudi, istinskih Jugoslovena po njihovom najdubljem ličnom ubeđenju.”''</ref><ref name=strossmayer3>Grbešić, Grgo: [https://hrcak.srce.hr/file/146668 Od ilirskoga pokreta i jugoslavenske ideje do neuralgičnih točaka u hrvatsko-srpskim odnosima u 20. stoljeću], u: Diacovensia, god. 21 br. 1 (2013), str. 90.<br>''Prigodom stogodišnjice Matice srpske (1826.-1926.) Ljubomir Lotić zapisao je o Strossmayeru sljedeće: »Ovaj veliki Jugoslaven dao je Matici srpskoj legat od 1000 kruna. […]«''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Josip_Juraj_Strossmayer2.jpg|Josip Juraj Strossmayer </gallery> </center> == Sport == * [[Amir Alagić]], fudbalski stručnjak<ref name=alagic1>[https://sportklub.rs/blog/blog-ostalo/od-verdera-do-sri-lanke-17-zemalja-5-kontinenata/ Od Verdera do Šri Lanke: 17 zemalja, 5 kontinenata...] Sport Klub. ''Bojan Marinković; 17.12.2020.''<br>''“Poreklom je iz Bihaća, sebe smatra Jugoslovenom, a loša situacija posle raspada nekadašnje države navela ga je da se otisne u pečalbu.”''</ref> * [[Radmilo Armenulić]], teniski stručnjak, bivši teniser<ref name=armenulic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 22.<br>''“Armenulić Radmilo, savezni kapiten Davis-cup reprezentacije Jugoslavije; šef Odseka za tenis na Fakultetu za fizičku kulturu, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=armenulic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 21.<br>''“Armenulić Đ. Radmilo, savezni kapiten Teniske reprezentacije Jugoslavije (r. 6. III 1938, Beograd). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Marijan Beneš]], boksač<ref name=benes1>[https://www.vreme.com/vreme/simbol-jugoslavije/ Simbol Jugoslavije] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Tanja Topić; broj 1445, 13.09.2018.''<br>''“Uprkos opštem nacionalističkom ludilu Marijan Beneš je do poslednjeg daha ostao Jugosloven.”''</ref><ref name=benes2>[https://ba.n1info.com/sport-klub/ostali-sportovi/marijan-benes-banjalucka-celicna-pesnica/ Marijan Beneš – banjalučka čelična pesnica] N1 BIH. ''Snežana Mitrović; 21.09.2022.''<br>''“Bio je i ostao Jugoslaven do kraja života.”''</ref><ref name=benes3>[https://sportal.blic.rs/ostali-sportovi/borilacki-sportovi/peca-popovic-pise-za-blic-ljuba-vrapce-moga-doba/2022042205421797665 Peca Popović piše za "Blic" Ljuba Vrapče moga doba] Sportal.rs ''Peca Popović; 09.09.2018.''<br>''“Stisnut, pola veka kasnije, između obostranog ekstremizma u svojoj Banjaluci, Beneš će kao žrtva međunacionalnih nesporazuma, odbačenosti i samoće ponavljati: Ja sam sve, Srbin i Hrvat i musliman. Jugosloven. Pacifista, čovekoljubac.”''</ref> * [[Stjepan Bobek]], fudbaler<ref name=bobek1>[https://www.rtv.rs/sr_ci/sport/fudbal/oprostaj-od-stjepana-bobeka_208573.html Опроштај од Стјепана Бобека] Радио-телевизија Војводине. ''ФоНет; 27.08.2010.''<br>''“Караџић је рекао да је Бобек, сумирајући утиске о животу, најближим пријатељима говорио да је рођени Загрепчанин, срцем Београђанин, делимично и Атињанин, по осећају Југословен и, захваљујући фудбалу, грађанин света.”''</ref> * [[Miodrag Božović]], nogometni trener<ref name=bozovic1>[https://www.vijesti.me/tag/7164/miodrag-bozovic Grof Božović: Bio sam i ostao Jugosloven] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Vijesti sport; 19.08.2022.''<br>''“I dalje se osjećam i smatram Jugoslovenom.”''</ref><ref name=bozovic2>[https://informer.rs/sport/fudbal/408521/bozovic-ocrnio-orlove-srbija-gora-nego-pre-mundijala-milivojevic-rekao-istinu Božović ocrnio "orlove": Srbija je gora nego pre Mundijala, Milivojević je rekao istinu!] [[Informer (novine)|Informer]]. ''informer.rs; 17.11.2018.''<br>''“Rođen sam u Juguslaviji. Bio sam i ostao Jugosloven.. Takav mi je osećaj. Ne mogu drugačije, niti da zaboravljam detinjstvo.”''</ref> * [[Dejan Damjanović]], bivši nogometaš<ref name=damjanovic1>[https://www.glassrpske.com/lat/sport/fudbal/ispovijest-dejana-damjanovica-nesudjenog-clana-najveceg-partizanovog-paketa-za-glas-umjesto-u-humsku-skrenuo-u-koreju/605666 Ispovijest Dejana Damjanovića, nesuđenog člana najvećeg Partizanovog "paketa", za "Glas": Umjesto u Humsku, skrenuo u Koreju] Glas Srpske. ''Dejan Kondić; 10.11.2025.''<br>''“Ja sebe smatram Jugoslovenom.”''</ref> * [[Vladimir Gudelj]], fudbalski funkcioner, ranije nogometaš<ref name=gudelj1>[https://www.lavozdegalicia.es/noticia/ourense/o-carballino/2019/11/29/llegue-contrato-gente-lado-huian-guerra/00031575029961280295542.htm «Yo llegué con un contrato y gente a mi lado. Ellos huían de la guerra»] (na španskom) La Voz de Galicia. ''Pablo Varela; 29.11.2019.''<br>''“Yo soy de Tito, me considero yugoslavo.”''</ref> * [[Borislav Ivkov]], šahovski igrač i trener<ref name=ivkov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 177.<br>''“Ivkov Borislav, šahovski velemajstor (od '55); selektor Jugoslovenske šahovske reprezentacije. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Anton Josipović]], bokser<ref name=antonjosipovic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/8360/Sport/Od-sampiona-do-drzavnika Od šampiona do državnika] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Slavko Trošelj; 02.12.2007.''<br>''“Nastavio sam da treniram i boksujem širom Jugoslavije, a onda su stigle devedesete... Mirisalo je na rat... Pri popisu stanovništva u rubriku "nacionalnost" upisao sam – Japanac, mada sam uvek bio Jugosloven i srcem i dušom. Da su svi tako učinili možda rata ne bi bilo.”''</ref><ref name=antonjosipovic2>[https://www.rtvbn.com/380937/Intervju--Anton-Josipovic-Holifild-mi-je-nudio-pomoc Intervju - Anton Josipović: Holifild mi je nudio pomoć...!] [[Radio-televizija BN]]. ''08.04.2016.''<br>''Brzo mu je u olimpijskom selu "skrenuta" pažnja, iako je nebrojeno puta tokom našeg razgovora naglasio da je još Jugosloven, a kamoli tada. […] Otišao je u Švajcarsku, putovao po cijeloj Evropi, živio i u Zagrebu, gdje je imao priliku da postane predsjednik Bokserskog saveza Hrvatske, ali se ipak odlučio na povratak u Banjaluku. “Nudili su mi za vrijeme Franje Tuđmana da budem predsjednik, ali nisam mogao, jer sam bio i ostao Jugosloven. Moje mišljenje se oko toga ni sada nije promijenilo. Zato ne mogu da shvatim ove današnje političare kako promijene po desetak različitih političkih opcija”, dodao je olimpijski šampion, koji živi od nacionalne penzije.''</ref> * [[Nikola Karabatić]], bivši rukometaš<ref name=karabatic1>[https://www.tportal.hr/sport/clanak/karabatic-otkrio-bilicu-ponosan-sam-na-hrvatske-i-srpske-korijene-20250415 Karabatić otkrio Biliću: 'Ponosan sam na hrvatske i srpske korijene'] tportal.hr ''A. H.; 15.04.2025.''<br>''“Uvijek smo bili vrlo ponosni na naše korijene. Bivša Jugoslavija, Hrvatska, Srbija… ali u isto vrijeme je tata bio ponosan kada smo dobili državljanstvo…nikada se nisam osjećao kao stranac. Uvijek kao Francuz. Pola Francuz, pola Jugoslaven.”''</ref> * [[Milivoj Karakašević]], stonoteniser<ref name=karakasevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 220.<br>''“Karakašević Milivoj, trener i kapiten stonoteniske reprezentacije Jugoslavije. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stanislav Karasi]], bivši fudbalski trener i igrač<ref name=karasi1>[https://www.dan.co.me/sport/fudbal/legende-za-sva-vremena-5210766 Legende za sva vremena] Dan. ''D.K./D.P.; 28.11.2023.''<br>''“Ja sam još Jugosloven i otvoren čovjek i radim kako moja glava misli” - kazao je Karasi za "Dan".''</ref> * [[Dane Korica]], atletičar<ref name=korica1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 241.<br>''“Korica Daniel Dane, šef Stručnog štaba Atletskog saveza Jugoslavije; kapiten atletske reprezentacije Jugoslavije; član Predsedništva AK "Crvena zvezda", Bg.; prof. fizičke kulture. […] P: Jugosloven.''</ref> * [[Refik Kozić]], bivši nogometaš<ref name=kozic1>[https://www.zurnal.rs/sr/clanak/179640/fudbal/partizan/igrao-sam-ostro-ali-nisam-bio-grubijan “Igrao sam oštro, ali nisam bio grubijan”] [[Sportski žurnal]]. ''Slađan Jeremić; 23.03.2024.''<br>''“Dolazim do Srbije i ostalih novostvorenih zemalja makar jedan put godišnje. Ostao sam veliki Jugosloven. Odem do Sarajeva, Banjaluke, u Pulu gde sam odrastao. Po Beogradu potrošim najviše vremena.”''</ref> * [[Ivan Matošević]], reli vozač<ref name=matosevic1>[https://www.automotorevija.rs/rubrike/zemunski-bard-jugoslovenskih-gugutka Zemunski bard jugoslovenskih trka] Auto moto revija. ''AMR; 27.08.2022.''<br>''“Za sebe kaže da je Jugosloven i zakleti Zemunac, gde je odrastao i gde i danas živi.”''</ref> * [[Franjo Mihalić]], atletičar<ref name=mihalic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 323.<br>''“Mihalić Franja [sic!], trener u atletskom klubu "Partizan". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Predrag Mijatović]], fudbalski funkcioner, ranije nogometaš<ref name=mijatovic1>[https://www.novosti.rs/sport/fudbal/1222121/sam-jugosloven-pedja-mijatovic-otvorio-dusu-spancima "Ja sam Jugosloven": Peđa Mijatović otvorio dušu Špancima] [[Večernje novosti]]. ''Novosti online; 31.03.2023.''<br>''“Zato moram da kažem da sam još uvek Jugosloven. Ja sam Crnogorac i Španac, ali deo mene je i dalje Jugosloven”''</ref> * [[Nikola Nikić]], nogometni trener, ranije igrač<ref name=nikic1>[https://www.youtube.com/watch?v=SzYynxlLrCQ Face to Face] YouTube. ''10.05.2025.''<br>''“Ne da mi fali Jugoslavija, nego sam bio, ostao i umrijet ću kao Jugosloven.”''</ref> * [[Ivica Osim]], nogometaš i fudbalski trener<ref name=osim1>[https://www.novosti.rs/vesti/sport.294.html:529442-Ivica-Osim-Velika-Jugoslavija-je-mnogima-smetala-ali-se-od-proslosti-ne-zivi Ivica Osim: Velika Jugoslavija je mnogima smetala, ali se od prošlosti ne živi] [[Večernje novosti]]. ''Predrag Vasiljević; 17.01.2015.''<br>''Ostali ste, čini se, poslednji nepopravljivi Jugosloven? - “Jesam, i ponosim se time.”''</ref><ref name=osim2>[https://www.alo.rs/sport/fudbal/625315/ivica-osim-jugoslavija-argentina-viski/vest "Pijanac", penali protiv Argentine i viski umesto vode - Ko je bio Ivica Osim, legendarni selektor Jugoslavije?] Alo. ''Alo/M.M.; 01.05.2022.''<br>''Moglo bi se reći da je porodica Osim Evropa u malom, jer su mu deda i baka s očeve strane Slovenac i Nemica, a s majčine Poljak i Čehinja. On za sebe kaže da je Jugosloven.”''</ref> * [[Blagoje Paunović]], fudbaler i fudbalski trener<ref name=paunovic1>[https://www.telegraf.rs/sport/fudbal/3186341-emotivna-prica-veljka-paunovica-o-ocu-teskim-danima-u-partizanu-i-triku-za-osvajanje-svetskog-trona Kakva priča Veljka Paunovića: O ocu, teškim danima u Partizanu i triku za osvajanje svetskog trona] [[Telegraf.rs]]. 06.05.2020.<br>''“Otac mi je uvek govorio o Jugoslaviji, umro je osećajući se kao Jugosloven, ali je uvek bio veoma ponosan što je Srbin i to je sada moja zemlja.”''</ref> * [[Marko Pešić]], generalni direktor [[FC Bayern München (košarka)|KK FC Bayern München-a]]<ref name=mpesic>[https://www.glassrpske.com/lat/sport/sp-svijet/marko-pesic-generalni-menadzer-bajerna-za-glas-srspke-lucic-je-kao-levandovski/393996 Marko Pešić, generalni menadžer Bajerna za “Glas Srspke”: Lučić je kao Levandovski] Glas Srpske. ''Dušan Repija; 17.01.2022.''<br>''“Odrastao sam kao Jugosloven i tako se osećam, mada to možda nije ni popularno u ova vremena. Tri decenije sam u Nemačkoj, ali se osećam onako kako sam odgojen u porodici. Igrao sam za Nemačku, ali priznajem da sam sanjao dres Jugoslavije - rekao je Pešić.”''</ref> * [[Svetislav Pešić]], košarkaški trener<ref name=spesic1>[https://www.kurir.rs/sport/kosarka/1693560/svetislav-pesic-nostalgican-i-dalje-sam-jugosloven Svetislav Pešić nostalgičan: I dalje sam Jugosloven] [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''01.03.2015.''<br>''“Rođen sam u Srbiji, ali sebe sam uvek smatrao Jugoslovenom, iako je sad na tom prostoru napravljeno više država. Za mene taj osećaj i dalje postoji. Osećam tu pripadnost, ali to ne znači da je moj dom samo jedno mesto.”''</ref><ref name=spesic2>[https://www.b92.net/sport/kosarka/vesti.php?yyyy=2005&mm=01&dd=19&nav_id=160246 Pešić će pomagati Obradoviću] [[B92]]. ''B92, fibaeurope.com; 19.01.2005.''<br>''“Ja sam Jugosloven i učiniću sve da pomognem jugoslovenskoj košarci i Obradoviću kako bi stigli do evropskog zlata.”''</ref><ref name=spesic3>[https://www.tz.de/sport/fcb-basketball/svetislav-pesic-zuhause-zr-4751962.html "Ich bleibe Jugoslawe!"] (na njemačkom) tz. ''Lena Mayer; 20.02.2015''<br>''“Ich selbst bin in Serbien geboren, habe mich aber immer generell als Jugoslawe gefühlt und bezeichnet. Und das tue ich auch weiterhin – auch, wenn es Jugoslawien politisch gesehen nicht mehr gibt. Für mich existiert dieses Gemeinschaftsgefühl noch immer.”''</ref><ref name=spesic4>[https://www.elmundo.es/deportes/baloncesto/2019/02/14/5c642dbb21efa0f7638b45d8.html Pesic: "Hay dos cosas que me faltan en la vida: mis padres y mi Yugoslavia"] (na španjolskom) El Mundo. ''Francisco Cabezas; 14.02.2019.''<br>''“Aunque yo nací en Novi Sad, ahora Serbia, yo me siento todavía yugoslavo.”''</ref> * [[Velimir Petković]], rukometni trener<ref name=petkovic1>[https://www.svijet-rukometa.com/velimir-petkovic-i-za-njemce-kultni-trener/ Velimir Petković i za Njemce kultni trener] Svijet Rukometa. ''B. Božin; 01.02.2018.''<br>''“Pravi sam Jugosloven, što danas nije popularno. Vidim i pratim sve, bez obzira na to što sam 26 godina u Nemačkoj. Najlepša sećanja imam za taj period, iz igračkog i postigračkog vremena, privatnog života, i sve lepo sam imao u toj zemlji. Ni danas ne krijem ako sam u Beogradu, Zagrebu, Skoplju, a to potenciram i ovde u Berlinu. Tako da ko ima problem sa tim – ima problem sa samim sobom.”''</ref> * [[Dušan Popović (vaterpolista)|Dušan Popović]], vaterpolista<ref name=dusanpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 442.<br>''“Popović Dušan, vaterpolista, majstor sporta. […] P: Srbin-Jugosloven”''</ref> * [[Dževad Prekazi]], fudbaler<ref name=prekazi1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-48368957 Zašto je Arton Zekaj izabrao fudbalsku reprezentaciju Kosova, a ne Srbije] BBC News na srpskom. ''Marko Protić; 22.05.2019.''<br>''“Dževad Prekazi je rođeni Albanac iz Kosovske Mitrovice, za sebe kaže da je Jugosloven, a značajan deo fudbalske karijere proveo je u Partizanu u kojem trenutno radi sa mlađim kategorijama.”''</ref><ref name=prekazi2>[https://www.vesti-online.com/dzevad-prekazi-decu-danas-uce-lap-top-strucnjaci/ Dževad Prekazi: Decu danas uče lap-top stručnjaci!] Vesti online. ''Srđan Antić; 12.09.2020.''<br>''“Zaljubljen sam u Jugoslaviju. Nacionalna pripadnost mi nikada nije bila bitna. Raspad Jugoslavije, najlepše zemlje na svetu mi je teško pao. Uvek ću biti Jugosloven.”''</ref> * [[Goran Rađenović]], predsjednik VK Budva, ranije vaterpolista<ref name=radjenovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 469.<br>''“Rađenović Goran, vaterpolista; član VK "Roma" (od '92). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Monika Seleš]], bivša tenisačica<ref name=seles1>[https://stil.kurir.rs/celebrities/153921/monika-seles-nesreca-nikad-ne-dolazi-sama-tragedija-koja-je-sunovratila-njen-zivot Monika Seleš: Nesreća nikad ne dolazi sama! Tragedija koja je sunovratila njen život!] Stil. ''Stil/story.rs; 25.06.2021.''<br>''“Dodala je i da se oseća kao Jugoslovenka, Mađarica i Amerikanka, kao i da nikada ne bi mogla da se odrekne svog porekla jer bi na taj način porekla ono što zapravo jeste.”''</ref> * [[Zoran Slavnić]], bivši košarkaš i košarkaški trener<ref name=slavnic1>[https://sportal.blic.rs/kosarka/domaca-kosarka-i-aba/kosarkaski-bum-moke-slavnica-za-blic-bertomeu-je-separatista-evroliga-je-privatna-liga/2022042211290884632 Košarkaški bum Moke Slavnića za "Blic": Bertomeu je separatista, Evroliga je privatna liga] Sportal.rs ''Časlav Vuković/Miodrag Dimitrijević; 07.07.2018.''<br>''“Ja sam još uvek Jugosloven, a pošto sada imamo samo jednu našu zemlju, a to je Srbija, žao mi je što sve manje naših sportista odlazi u Španiju.”''</ref> * [[Aleksandar Šoštar]], vaterpolo trener, ranije vaterpolista<ref name=sostar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 561.<br>''“Šoštar Aleksandar, vaterpolista, član VK "Barselona", Barselona. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Bogdan Tanjević]], košarkaški trener<ref name=tanjevic1>[http://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:451849-Tanjevic-Srbija-kao-2009-Zeljko-ce-da-napravi-dar-mar-u-Evroligi Tanjević: Srbija kao 2009, Željko će da napravi dar-mar u Evroligi!] [[Večernje novosti]]. ''D. Kontić; 01.09.2013.''<br>''“Bogdan Tanjević, koji, inače, za sebe kaže da je Jugosloven, ima neviđen dar, zračenje jačine nuklearne elektrane, ali pozitivno..”''</ref><ref name=tanjevic2>[https://reprezentacija.me/bogdan-tanjevic-nepopravljivi-jugosloven-1/ Bogdan Tanjević – Nepopravljivi Jugosloven] Reprezentacija.me ''Ognjen; 07.09.2017.''<br>''“Poznato je da je Tanjević nepopravljivi Jugosloven.”''</ref><ref name=tanjevic3>[https://tacno.net/bogdan-tanjevic-kad-ti-emerik-blum-drzi-leda-mozes-biti-prvak-evrope/ Bogdan Tanjević: Kad ti Emerik Blum drži leđa, možeš biti prvak Evrope] [[Tačno.net]]. ''Amer Obradović; 07.12.2023.''<br>''“O košarci zna sve. O književnosti, filmu i muzici skoro sve. Mada nije nikada postao svjetski košarkaški prvak Boša Tanjević je bez dvojbe svjetski šampion u šarmu. Boša – Crnogorac, Sarajlija, Italijan, Turčin ali prije svega Jugosloven – gost je nove episode Mikrofonije sa Amerom.”''</ref><ref name=tanjevic4>[http://www.pobjeda.me/2013/06/27/intervju-bogdan-tanjevic-navijam-za-sve-nase/#.UzhpaVcjyZE Intervju – Bogdan Tanjević: Navijam za sve naše] [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Ana Marković; 27.06.2013.''</ref> * [[Aleksandar Tirnanić]], fudbalski igrač i trener<ref name=tirnanic>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 725.<br>''“Tirnanić Aleksandar, savezni kapiten Fudbalskog saveza Jugoslavije, r. 1910 u Krnjevu, srez Veliko Orašje, Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Trifunović]], šahist<ref name=ptrifunovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 736.<br>''“Trifunović Petar, dr prava, šahovski velemajstor, rez. kapetan, r. 1910 u Dubrovniku, Jugosloven.”''</ref> * [[Eleonora Vild]], košarkašica<ref name=vild1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 637.<br>''“Wild Eleonora, košarkašica, član KK "Vemeks", Berlin. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Duško Vujošević]], košarkaški trener<ref name=vujosevic1>[http://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:438989-Vujosevic-I-Dzajic-je-morao-da-pretuce-svog-coveka-srecan-sam-sto-nisam-uhapsen Vujošević: I Džajić je morao da pretuče svog čoveka, srećan sam što nisam uhapšen...] [[Večernje novosti]]. ''Tanjug; 14.06.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven, partizanovac i Beograđanin.”''</ref><ref name=vujosevic2>[https://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:551240-Vujosevic-U-medijima-se-pezorativno-nazivam-crnogorskim-strucnjakom-a-prvo-sam-Jugosloven Vujošević: U medijima se pežorativno nazivam crnogorskim stručnjakom, a prvo sam Jugosloven] [[Večernje novosti]]. ''Tanjug; 03.06.2015.''<br>''“Ja se u medijima pežorativno nazivam crnogorskim sručnjakom, a prvo sam Jugosloven, dok se za Radonjića nije reklo da je Crnogorac”, zaključio je Vujošević.''</ref><ref name=vujosevic3>[http://sportskenovosti.rs/102383/vujosevic-naravno-da-hocemo-da-platimo-porez/ Vujošević: Naravno da hoćemo da platimo porez]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Sportske novosti. ''14.06.2013.''</ref> * [[Veselin Vujović]], rukometni trener<ref name=vvujovic1>[https://lobsport.me/rukomet/veselin-vujovic-za-lob-sport-crna-goro-od-srca-ti-zelim-pobjedu-a-fer-plej-bas-me-briga-za-to/ Veselin Vujović za Lob Sport: Crna Goro, od srca ti želim pobjedu, a fer-plej – baš me briga za to] Lob sport. ''Aleksandar Popović; 11.01.2024.''<br>''“Ja se osjećam Jugoslovenom.”''</ref><ref name=vvujovic2>[https://narod.hr/sport/veselin-vujovic-jugoslaven-danas-cujem-himnu-hej-sloveni-produ-me-trnci Veselin Vujović: Jugoslaven sam. I danas kada čujem himnu ‘Hej Sloveni’ prođu me trnci] Narod.hr. ''Miroslav Herceg; 02.01.2018.''</ref><ref name=vvujovic3>[https://www.marca.com/balonmano/europeo/2016/01/18/569cd4e522601dcf118b467f.html Veselin Vujovic, yugoslavo de corazón] (na španjolskom) Marca. ''Javier Romano; 18.01.2016.''<br>''“Yo soy montenegrino, estuve cinco años en Macedonia, he sido seleccionador serbio, ahora lo soy esloveno, trabajo en Croacia, pero me siento siempre yugoslavo”, desgrana Vujo en el fluido español que conserva.''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Benes (cropped).jpg|Marijan Beneš Datoteka:S. Kragujević, Sjepan Bobek, fudbaler, 21. 8. 1949.jpg|Stjepan Bobek Datoteka:Miodrag Božović 2021.jpg|Miodrag Božović Datoteka:데얀 2018년.jpg|Dejan Damjanović Datoteka:Vladimir_Gudelj.JPG|Vladimir Gudelj Datoteka:Ivkov,Borislav 1998 Grieskirchen.jpeg|Borislav Ivkov Datoteka:NikolaKarabatic.jpg|Nikola Karabatić Datoteka:Dane Korica.jpg|Dane Korica Datoteka:Franjo Mihalić.jpg|Franjo Mihalić Datoteka:Predrag Mijatović 2007 b.jpg|Predrag Mijatović Datoteka:Ivica Osim - SK Sturm (1999) (cropped).jpg|Ivica Osim Datoteka:Svetislav Pešić (cropped).jpg|Svetislav Pešić Datoteka:Velimir Petkovic 01.jpg|Velimir Petković Datoteka:Cevad Prekazi.jpg|Dževad Prekazi Datoteka:Горан Рађеновић.jpeg|Goran Rađenović Datoteka:Monica Seles 1991.jpg|Monika Seleš Datoteka:Aleksandar Šoštar 01.jpg|Aleksandar Šoštar Datoteka:BogdanTanjevic.jpg|Bogdan Tanjević Datoteka:Aleksandar Tirnanić (1).jpg|Aleksandar Tirnanić Datoteka:Petar Trifunović 1962.jpg|Petar Trifunović Datoteka:Duško Vujošević.jpg|Duško Vujošević Datoteka:Veselin Vujović 2017.jpg|Veselin Vujović </gallery> </center> == Televizija i radio == * [[Sanja Kužet]], televizijska voditeljka<ref name=kuzet1>[https://gracija.me/sanja-kuzet-djeca-su-me-ojacala/ Sanja Kužet: Djeca su me ojačala] Gracija. ''Svetlana Peruničić; 20.07.2018.''<br>''“Majka nije nikada živjela u Crnoj Gori, tata je iz Dalmacije, tako da je, što se mene tiče, bio neki interesantan miks (smijeh). Majka je rođena u Makedoniji, gdje je provela dio života, jer je otac bio vojno lice, a onda je došla u Beograd, gdje je rođen i moj otac, a kasnije i ja. Zato stalno kažem, iako ta država ne postoji, da sam Jugoslovenka.”''</ref><ref name=kuzet2>[https://poslovnidnevnik.ba/2018/02/02/ocarala-dekolteom-sanja-kuzet-u-najprovokativnijem-izdanju-do-sada-pogledajte-sta-je-izludilo-muskarce/ Očarala dekolteom| Sanja Kužet u najprovokativnijem izdanju do sada: pogledajte šta je izludilo muškarce] Poslovnidnevnik.ba ''02.02.2018.''<br>''“Za sebe često voli da istakne da je jedna „prava Jugoslovenka“, jer joj je otac Milovan poreklom iz Dalmacije, a majka Verica je iz Crne Gore.”''</ref> * [[Daško Milinović]], radijski voditelj<ref name=milinovic1>[https://www.danas.rs/svet/region/i-kraljevinu-i-republiku-ubijaju-zar-ne-jugoslovensko-nasledje-u-postjugoslovenskim-zemljama/ I kraljevinu i republiku ubijaju, zar ne?: Jugoslovensko nasleđe u postjugoslovenskim zemljama] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Matea Jerković/Srdan Kosović/Jelka Jovanović/Denis Romac; 19.06.2023.''<br>''Saglasan je i novosadski novinar Daško Milinović, deklarisani antifašista – zbog čega je i fizički napadan – ali i jedan od 23.303 građana/ki koji su se na Popisu 2022. izjasnili kao Jugosloveni. „Mi smo jedina etnička grupa koja je zabeležila rast“, kaže sa Milinović, inicijator stvaranja nacionalnog saveta jugoslovenske manjine.''</ref><ref name=milinovic2>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/sve-vise-jugoslovena-u-srbiji-u-novom-sadu-ih-cak-30-odsto-vise-podnose-zahtev-za-registraciju-svog-nacionalnog-saveta/ Sve više Jugoslovena u Srbiji, u Novom Sadu ih čak 30 odsto više: Podnose zahtev za registraciju svog Nacionalnog saveta] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''A. Latas; 30.04.2023.''<br>''“Da li se rodio koji Jugosloven ili su se neki setili da su Jugosloveni, a na prošlom popisu to nisu bili, nije bitno. Mi smo jedina prirodno rastuća zajednica u Srbiji“, kazao je jedan od najpoznatijih Jugoslovena u našoj zemlji.''</ref><ref name=milinovic3>[https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/krenula-kampanja-sve-veci-broj-javnih-osoba-nagovara-gradane-da-se-izjasne-kao-jugoslaveni-20221002 Krenula kampanja: Sve veći broj javnih osoba nagovara građane da se izjasne kao Jugoslaveni] tportal.hr. ''B. Stilin; 02.10.2022.''<br>''“Nedugo zatim na Twitteru se oglasio popularni radijski voditelj Daško Milinović, koji često sarkastično tvita s računa po imenu Uspeh Petrović. On je objavio da se radi na osnivanju Nacionalnog vijeća Jugoslavena u Srbiji, po uzoru na druge manjinske zajednice poput Roma, koje nemaju svoju matičnu državu. Dakako, za osnivanje manjinske zajednice koja bi uživala manjinska prava potrebno je da takva zajednica ima određenu brojnost.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:EXIT 2012 Red Union.jpg|Daško Milinović </gallery> </center> == Umetnost == * [[Marina Abramović]], umjetnica performansa<ref name=abramovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 9.<br>''“Abramović Marina, slikar, multimedijalni umetnik; profesor na Likovnoj akademiji, Hamburg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=abramovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 9.<br>''“Abramović B. Marina, slikar; multimedijalni, konceptualni umetnik (r. 30. XI 1946, Beograd). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Stevan Aleksić]], vizuelni umjetnik, scenograf<ref name=aleksic1>[https://www.instagram.com/p/DDPpnQctnSy/?utm_source=ig_web_copy_link&igsh=MzRlODBiNWFlZA%3D%3D Drugarica Brena i moja malenkost. (…) Jugosloven, rame uz rame sa Jugoslovenkom, (…).] [[Instagram]]. ''stevan_aleksic_art; 06.12.2024.''</ref> * [[Mrđan Bajić]], vajar<ref name=mbajic1>[https://www.harpersbazaar.rs/kultura/umetnost-knjige-muzika/ne-propustite-poslednje-javno-vodenje-kroz-izlozbu-mrdana-bajica Ne propustite: Poslednje javno vođenje kroz izložbu Mrđana Bajića] Harper’s Bazaar. ''Milena Kitić; 19.01.2023.''<br>''“Nikakvo idealizovanje nije u pitanju i stalno ponavljam da nisam jugonostalgičan, već sam zapravo i Jugosloven, pored toga što sam i Srbin.”''</ref><ref name=mbajic2>[http://www.tanjug.rs/full-view.aspx?izb=753923 Mrđan Bajić za Tanjug: Spomenik Đinđiću mora biti postavljen] [[Tanjug]] ''15.10.2022.''<br>''“Vajar i konceptualni umetnik Mrđan Bajić kaže da nikada nije imao tako veliku i zahtevnu izložbu kao što je postavka "Nepouzdani pripovedač", da nije jugonostalgičan iako se smatra Jugoslovenom, i da očekuje da će njegova najbolja skulptura spomenik Zoranu Đinđiću jednom konačno biti postavljen na pravom mestu.”''</ref><ref name=mbajic3>[https://www.politika.rs/sr/clanak/521814/U-lokalnom-i-globalnom-dvoumlju U lokalnom i globalnom dvoumlju] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Marija Đorđević; 21.10.2022.''<br>''“Dakle nisam jugonostalgičan, ja sam naprosto i Jugosloven, poreklom, svetonazorom, poimanjem jezika, ljudi, zavičajnosti i kulturnih kodova.”''</ref> * [[Danica Basta]], slikarka<ref name=basta1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 35.<br>''“Basta Danica, slikar; profesor u Višoj školi likovnih i primenjenih umetnosti, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vjera Biller]], slikarica<ref name=biller1>Голубовић, Видосава/Суботић, Ирина: [https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf Зенит 1921–1926] Београд, 2008, str. 298.<br>''Из писама се види да јој је отац Аустријанац Емилио, да има аустријско држављанство, „али ипак, ја сам у ствари Југословенка, пошто сам рођена у... Хрватској и мој први језик је био хрватски; моја мајка Малвина Куглер, је такође Југословенка“</ref> * [[Ema Bregović]], vizuelna umjetnica<ref name=ebregovic1>[https://www.kurir.rs/zabava/pop-kultura/3708363/ema-bregovic-dela-stvaram-uz-burek-i-cevape Dela stvaram uz burek i ćevape: Ema Bregović za Kurir: Odrasla sam kao Jugoslovenka i to će tako ostati] [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''Kurir/Lj. Radanov; 14.06.2021.''</ref><ref name=ebregovic2>[https://www.ekspres.net/scena/ne-treba-traziti-nove-razloge-za-podjele-8-7-2021 Intervju Ema Bregović - "Ne treba tražiti nove razloge za podjele"] Ekspres. ''Mihailo Paunović; 08.07.2021.''<br>''“Rođena je u Parizu, ali sebe smatra Jugoslovenkom što je direktna posledica nasleđa koje je, u istim tim koferima, ponela iz kuće.”''</ref><ref name=ebregovic3>[https://www.blic.rs/zabava/ema-bregovic-izlozba-otac-goran-beograd/j0ydxtb (Video) Roditelji nisu došli da je podrže - Ćerka Gorana Bregovića o svom poslu i poznatom ocu! "Ja sam Jugoslovenka", a evo šta misli o Beogradu] [[Blic (novine)|Blic]]. ''F.J.; 12.06.2021.''<br>''“Ja se osjećam kao Jugoslovenka, jer ja nemam taj nacionalistički stav.”''</ref> * [[Eduard Čehovin]], grafički dizajner<ref name=cehovin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 80.<br>''“Čehovin Eduard, grafički dizajner. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Božidar Damjanovski]], slikar<ref name=damjanovski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 92.<br>''“Damjanovski Božidar, slikar, slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Evgenija Demnievska]], likovni umjetnik<ref name=demnievska1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 97.<br>''“Demnievska Evgenija, slikar, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Emir Dragulj]], grafičar<ref name=dragulj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 109.<br>''“Dragulj Emir, slikar i grafičar; redovni profesor Fakulteta likovnih umetnosti, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nikola Džafo]], slikar<ref name=dzafo1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 114.<br>''“Džafo Nikola, slikar, slobodni umetnik; likovni urednik lista "Republika". […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=dzafo2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 107.<br>''“Džafo M. Nikola, slikar, slobodni umetnik (r. 9. VI 1950, N.Sad [sic!]). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Branko Gavrić]], grafički dizajner<ref name=gavric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 142.<br>''“Gavrić Branko, grafički dizajner; vlasnik i direktor firme "Total Design" DOO. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nandor Glid]], vajar<ref name=glid1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 145-146.<br>''“Glid Nandor, vajar; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, Jevrejin.”''</ref><ref name=glid2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 137.<br>''“Glid A. Nandor, vajar; redovni profesor Fakulteta primenjenih umetnosti i dizajna - u penziji (r. 12. XII 1924, Subotica). Jugosloven, jevrejskog porekla.”''</ref> * [[Đorđe Ilić]], slikar, univ. profesor<ref name=djilic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 168.<br>''“Ilić Đorđe, slikar; redovni profesor Arhitektonskog fakulteta, Bg. (penz.) […] P: Srbin-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Darija Kačić]], slikarka<ref name=kacic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213.<br>''“Kačić Darija, slikar; docent na Fakultetu likovnih umetnosti, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Nikola Kostandinović]], grafički dizajner<ref name=kostandinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 242.<br>''“Kostandinović Nikola, grafički dizajner; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Pjer Križanić]], slikar-karikaturista<ref name=krizanic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 358.<br>''“Križanić Pjer, slikar-karikaturista, novinar, r. 1890 u Mečenčanu, srez Glina, Jugosloven.”''</ref> * [[Ankica Oprešnik]], slikarica i grafičarka<ref name=opresnik1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 390-391.<br>''“Oprešnik Ankica, slikar i grafičar; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Gradimir Pankov]], balet majstor<ref name=pankov1>[http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Moja-trupa-mora-uvek-da-iznenadi.lt.html Моја трупа мора увек да изненади] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Биљана Лијескић; 11.12.2013.''<br>''“То ми много значи, јер никада нисам изгубио везу са простором одакле сам дошао, иако живим у иностранству годинама. Имам обичај да кажем, са саркастичним хумором, да сам Југословен са канадским и америчким пасошем! Али, чак иако сам канадски и амерички држављанин, остајем Југословен у срцу и никада нећу заборавити своју матичну земљу.”''</ref> * [[Dragan Papić]], multimedijalni umjetnik<ref name=dpapic1>[https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:155431-Darovi-sa-buvljaka Darovi sa buvljaka] [[Večernje novosti]]. ''A. Šerer, N. Smiljić; 24.02.2004.''<br>''“Ipak, najviše volim da izlažem u našoj zemlji, pred domaćom publikom. Za sebe volim da kažem da sam prvo Beograđanin, pa Jugosloven.”''</ref> * [[Ljuba Popović]], slikar<ref name=ljpopovic1>[https://www.vreme.com/kultura/slikarstvo-je-muzika-za-oci/ Slikarstvo je muzika za oči] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Dragan Todorović; 30.10.2014.''<br>''“On lično je 51 godinu tamo, kad ga pitaju ko je, odgovara, Jugosloven, srpskog porekla, da pripada srpskom plemenu…”''</ref> * [[Verica Rakočević]], modna dizajnerka<ref name=rakocevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 473.<br>''“Rakočević Verica, modni kreator. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ivan Rendić]], kipar<ref name=rendic1>Kečkemet, Duško: Ivan Rendić: Život i djelo. Supetar 1969, str. 47.<br>''Rendić pisao je u starosti: »On me je uputio da moram biti svijestan, da sam Hrvat, dakle Jugoslaven.« Dalje veli da mu je knjige, iz kojih je učio naš jezik, slao također Strossmayer. I taj Strossmayerov kredo »Hrvat, dakle Jugoslaven« postaje otada i Rendićev kredo, kojeg se držao i za koji se borio dosljedno sve do smrti, u toku čitavog svog dugog i napornog rada i burnog života.''</ref> * [[Mateja Rodiči]], slikar<ref name=rodici1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Rodiči Mateja, slikar i grafički dizajner; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Anđelka Slijepčević]], modni kreator, univ. profesor<ref name=aslijepcevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 509.<br>''“Slijepčević Anđelka, redovni profesor Fakulteta primenjenih umetnosti i dizajna, Bg.; potpredsednik Saveta Univerziteta umetnosti. […] P: Jugoslovenka, Srpkinja, […].”''</ref> * [[Marija Tišma]], slikarka<ref name=mtisma1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 577.<br>''“Tišma Marija, slikar; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Emma Varga]], dizajner stakla<ref name=varga-marodic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 308.<br>''“Marodić Emilija, dizajner stakla; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vladimir Veličković]], slikar<ref name=velickovic1>[https://nova.rs/kultura/najbolji-izdanak-gradanskog-secanje-na-vladu-velickovica/ Najbolji izdanak građanskog – sećanje na Vladu Veličkovića] Nova.rs. ''Radmila Stanković; 29.08.2020.''<br>''“Ja sam duboko ukorenjen kao Jugosloven i takav ću ostati do kraja života. Dubokih korena sam i Beograđanin, što podrazumeva i da sam Srbin.”''</ref><ref name=velickovic2>[https://www.vesti-online.com/ostajem-jugosloven/ Ostajem Jugosloven] Vesti online. ''02.11.2014.''<br>''“Ja sam veoma privržen toj Srbiji, Beogradu, ja sam pre svega Beograđanin, naravno sa plemenitom idejom da ostajem Jugosloven, ono što mi se negde i zamera, a negde mi se i ne oprašta.”''</ref> * [[Sonja Vukićević]], koreografkinja, glumica, balerina<ref name=vukicevic1>[https://www.vijesti.me/zabava/19258/sonja-vukicevic-politicari-su-postali-i-glumci-i-reditelji Sonja Vukićević: Političari su postali i glumci i reditelji] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Jelena Kontić; 23.09.2018.''<br>''“Ja sam Jugoslovenka i van granica Jugoslavije, a danas sam Jugoslovenka i van granica bivše Jugoslavije.''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Marina Abramović. The Cleaner (45524492341).jpg|Marina Abramović Datoteka:Ljuba Popovic-mc.rs.jpg|Ljuba Popović Datoteka:Ivan Rendić 1885 Th. Mayerhofer.jpg|Ivan Rendić Datoteka:Velickovic Zarko-Vijatovic (cropped).jpg|Vladimir Veličković </gallery> </center> == Vojska == * [[Vicko Antić]], general-pukovnik, revolucionar<ref name=antic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 22.<br>''“Antić Vicko, generalmajor avijacije JNA, r. 1912 u Selcu, srez Crikvenica, Jugosloven.”''</ref> * [[Tomo Buzov]], oficir, poznat po herojskom činu za vreme bratoubilačkog rata 1993. godine<ref name=buzov1>[https://www.nin.rs/english/news/50784/darko-buzov-my-father-was-murdered-because-he-didnt-want-to-stay-silent Darko Buzov for NIN: My father was murdered because he didn’t want to stay silent] (na engleskom) [[NIN]]. ''Tanja Nikolić Đaković; 06.06.2024.''<br>''“And my father never thought of himself as a Croat. He was, as I said, a Yugoslav, a JNA officer. For years after the abduction in Štrpci, various NGOs contacted us, they wanted us to insist on the idea that the Serbs killed my father because he was a Croat. And the truth is that my father was a Yugoslav.”''</ref><ref name=buzov2>[https://n1info.rs/vesti/bio-je-covek-i-jugosloven-tomo-buzov-dao-je-svoj-za-zivot-mladica-u-vozu-u-strpcima/ „Bio je čovek i Jugosloven“: Tomo Buzov, dao je svoj za život mladića u vozu u Štrpcima] N1 SRB. ''Sonja Kamenković; 31.05.2024.''<br>''On kaže da ima posebnu obavezu da naglasi da je Tomo Buzov bio oficir JNA, ali pre svega čovek i Jugosloven. „Bio je oficir JNA, učinio je taj gest koji mnogi nikada ne bi, ali presudno je bilo upravo to što je Toma bio Jugosloven i nije delio ljude po nacionalnosti. On je spasio mladića koji je pošao tim vozom u Bar. Tomo je umesto tog mladića izašao iz voza, važno je reći da nije ubijen kao Hrvat kako su to neki govorili, već kao Jugosloven.“''</ref> * [[Ivan Gošnjak]], general, političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Nikola Karanović]], general-pukovnik, revolucionar<ref name=nkaranovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 307-308.<br>''“Karanović Nikola-Karan, generalpotpukovnik JNA, r. 1914 u Prkosima, srez Bosanski Petrovac, Jugosloven.”''</ref> * [[Vlado Lončarić]], partizanski i španski borac<ref name=loncaric1>Lončarić, Vlado: Ponovo u Zagrebu, u: Ahmetović, Lutvo (i drugi) (ur.): [https://znaci.org/00003/4_24_3.pdf Zbornik sjećanja. Zagreb 1941-1945.] Knjiga 3. Zagreb 1984, str. 49.<br>''“Poslije neuspjeha oružane borbe demokratskih i progresivnih snaga, mi Jugoslaveni bili smo u logorima u Francuskoj oko 28 mjeseci.”''</ref> * [[Mirko Matković]], general-major, revolucionar<ref name=mmatkovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 431.<br>''“Matković Mirko, pukovnik JNA, r. 1915 u Podima, srez Hercegnovi, Jugosloven.”''</ref> * [[Kosta Nađ]], general, političar, revolucionar<ref name=nadj1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 173.<br>''“Nađ S. Kosta (Izborni srez Zrenjanin, APV – NRS), general-pukovnik, rođen 15-V-1911 god. u Petrovaradinu, srez Novi Sad, APV – NRS, Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Alojz Peharnik]], vojnik-graničar, pjesnik<ref name=peharnik1>Šurmin, Đuro: Hrvatski preporod. I. Od godine 1790. do 1836. Zagreb 1903, str. 187.<br>''“I doista, osim poznatih Gajevih davorija pjeva još iste godine barun Peharnik, koji je u njemačkoj „Luni“ napisao gdjekoju patriotičnu stvarcu, kao „Ilir iz Horvatske“ svoju „Poskočnicu junačku“ dičeći se svojim rodom junačkim i […].”''</ref> * [[Rudolf Primorac]], general, diplomata, revolucionar<ref name=primorac>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_8.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 102.<br>''“Primorac Antuna Rudolf, načelnik Štaba divizije, rođen 1904, Sutomore, Bar, major jugoslovenske vojske, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od oktobra 1942, krajem rata šef Jugoslovenske vojne misije u SSSR-u.”''</ref> * [[Velimir Radičević]], general-potpukovnik, narodni heroj<ref name=radicevic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/zaboravljeni-devedesetogodisnjaci/ Zaboravljeni devedesetogodišnjaci] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dragoljub Petrović; 26.12.2011.''<br>''“Ja sam internacionalac bio ceo život. I Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vicko Antić.jpg|Vicko Antić Datoteka:Memorial plaque for captain Tomo Buzov in New Belgrade.jpg|reljef Tome Buzova na spomen-ploči Datoteka:Ivan Gošnjak (1).jpg|Ivan Gošnjak Datoteka:Nikola Karanović.jpg|Nikola Karanović Datoteka:Kosta Nađ.jpg|Kosta Nađ Datoteka:Rudolf Primorac.jpg|Rudolf Primorac </gallery> </center> == Druge oblasti == * [[Anton Bezenšek]], stenograf, prevodilac<ref name=bezensek1>Bezenšek, Ant. J.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-76POZL0A/a287f66c-8022-4d9f-80fb-dfd3c5294854/PDF Vabilo k naročbi], u: Slovenec, god. 4 br. 13. (1876), str. 4.<br>''“Ozrimo se na naše severne brate Čehe, Ruse in Poljake, koji so vže pred več leti začeli gojiti to Rimljanom in Grkom znano, a v novejem času od Nemcev iz nova prerojeno in modernim jezikom priredeno umetnost – stenografijo, pa primerjajmo naše delovanje na tem polju z njihovim, to moramo priznati, da smo zares precej zaostali, in da je skrajni čas, da se tudi v tem obziru prebudimo k delu in napredovanju, a to vsi Jugoslaveni zajedno v duhu bratske sloge in vzajemnosti.”''</ref> * [[Sonja Biserko]] aktivistica za ljudska prava, bivši diplomat<ref name=biserko1>Pavelić, Boris: [https://www.kucaljudskihprava.hr/wp-content/uploads/2019/12/Kad-glave-igraju__.pdf Kad glave igraju.] Zagreb 2019, str. 118.<br>''“Moji su živeli u tom jugoslovensko-dalmatinskom krugu. Tu sam i ja odrasla, pa nemam nacionalnost u smislu u kojem se danas govori o njoj: Beograđanka sam, Dalmatinka, Jugoslovenka. To je moj osećaj, ne mogu to da menjam.” - Osjećaj identiteta Sonje Biserko jasan je i osviješten – jugoslavenstvo koje ne negira nijednu svoju sastavnicu, od etničke preko regionalne do vjerske - ali danas, doslovno opasan. - “Biti Jugosloven i kosmopolita, to je danas proterana populacija.”''</ref><ref name=biserko2>Perović, Latinka: [https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Ziveti%20svoje%20ideale.pdf U ogledalu vremena. Skica za biografiju Sonje Biserko, s povodom.], u: Stanojlović, Seška/Kisić, Izabela (ur.): Živeti svoje ideale. Sonja Biserko, skice za portret. Beograd 2018, str. 33.<br>''“Samozatajna po prirodi, Sonja Biserko je, po svom tačnom samorazumevanju, ličnost sa složenim identitetom. Jugoslovenka, Beograđanka, Dalmatinka, Mediteranka, Evropljanka, kosmopolitkinja… Antifašizam i ideje jednakosti i solidarnosti levice utemeljene su u njenom porodičnom vaspitanju.”''</ref> * [[Aida Ćorović]], aktivistica za ljudska prava, novinarka<ref name=acorovic1>[https://nova.rs/vesti/politika/aida-corovic-grigorije-jedini-moze-da-ujedini-gradane/ Ćorović: Grigorije može da nas spasi od Vučića] Nova.rs ''Vojislav Milovančević; 09.07.2020.''<br>''“I neka mu se kaže da ja, Jugoslovenka, levičarka, feministkinja…mislim da je Srbiji potrebna njegova pomoć.”''</ref><ref name=corovic2>[https://balkans.aljazeera.net/opinions/2024/7/14/novi-sad-antifa-grad-ustase-i-cetnici-zajedno-ste Novi Sad antifašistički grad: Ustaše i četnici, zajedno ste bježali] [[Al Jazeera Balkans]]. ''Aida Ćorović; 14.07.2024.''<br>''“Mirovna i građanska aktivistkinja od početka ratova '90-ih, antifašistkinja, feministkinja i braniteljka ljudskih prava. Kosmopolitkinja. Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ervina Dabižinović]], aktivistkinja za ženska prava, psihološkinja<ref name=dabizinovic1>Domović Bulut, Senka: [https://www.faktcg.org/wp-content/uploads/2020/10/final-publikacija.pdf Ženske stvari. Women matters.] Herceg Novi 2018, str. 60.<br>''“Ja sam se osjećala, i osjećam se i danas, Jugoslovenkom.”''</ref> * [[Herta Haas]], službenica, revolucionarka<ref name=haas1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 44.<br>''“Has Herta, borac u službi veze VŠ, rođena 1917, Maribor, studentkinja, Jugoslovenka, u NOB od 1941. godine, član KPJ.”''</ref> * [[Eduard Ille]], kulturni funkcioner<ref name=ille1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 171.<br>''“Ille Eduard, direktor "Jugokoncerta", Bg. (od '86). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ille2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 160.<br>''“Ille N. Eduard, direktor Jugokoncerta, Beograd (r. 21. VII 1936, Drniš). Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Kostrenčić]], knjižničar<ref name=kostrencic1>Korunić, Petar: [https://hrcak.srce.hr/file/314359 Prilog poznavanju jugoslavenske ideje u hrvatskoj politici 1868–1874] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220618015253/https://hrcak.srce.hr/file/314359 |date=2022-06-18 }}, u: [[Časopis za suvremenu povijest]], sv. 12 br. 3 (1980), str. 78.<br>''“Koji može nas Jugoslavenah konačni cilj biti, koji odgovara posve našoj naravi, našim narodnim zahtjevom?”''</ref> * [[Ljubica Krnjaić]], inženjer protivpožarne zaštite<ref name=krnjajic1>[https://zenskimuzejns.org.rs/tag/ljubica-krnjajic/ Vatrogastvo i ženska emancipacija] ŽeNSki muzej. ''Vesna Nedeljković Angelovska; 21.12.2023.''<br>''“Za sebe kaže da je Jugoslovenka. Ima kritički stav prema politici savremenog društva ali smatra da je socijalistički poredak Jugoslavije bio najhumaniji poredak.”''</ref> * [[Ašok Murti]], poznati stilista<ref name=murti1>[http://www.blic.rs/Intervju/160207/Ostao-sam-ovde-iz-inata- Ostao sam ovde iz inata] Blic Online. ''Žiža Antonijević; 23.03.2008.''<br>''“Nemam nikakav stid i sram da izgovorim da ću ja zauvek ostati Jugosloven i da je to jedino s čime mogu da se identifikujem.”''</ref><ref name=murti2>[http://www.pulsonline.rs/licna-karta/228/asok-murti/biografija Ašok Murti - Biografija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110325002131/http://www.pulsonline.rs/licna-karta/228/asok-murti/biografija |date=2011-03-25 }} Puls Online<br>''“Ja sam Jugosloven, ali indijskog porekla, to je identitet koga se nikada neću odreći. Moja intimna istorija ne poklapa se sa opštom, a naročito ne sa geografijom. Nisam jugonostalgičar, to je kulturni i emotivni, ne geografski prostor.”''</ref> * [[Božidar Petranović]], pravnik, pisac<ref name=petranovic1>Antoljak, Stjepan: Dalmatinsko pitanje kroz vjekove. Vjekovne težnje i borbe Hrvata za ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Zagreb 1944, str. 166.<br>''“Tek poneki se nazivaju »Ilirima iz Dalmacije« kao Božidar Petranović, koji radi sa svojim prijateljima oko podizanja narodne knjige izdavajući […].”''</ref> * [[Bosiljka Schedlich]], kulturni radnik<ref name=schedlich1>[https://balkandiskurs.com/2018/05/19/prelazeci-granice-dio-ii/ Prelazeći granice: bosanske migracije u Njemačkoj (Dio II)] Balkan Diskurs. ''Dženeta Karabegović; 19.05.2018.''<br>''“SüdOst centar, ili “südost Europa Kultur e.V.” osnovala je Bosiljka Schedlich, rođena u Hrvatskoj, koja se udomaćila u Njemačkoj, a sebe smatra Jugoslovenkom.”''</ref> * [[Jagoda Slijepčević]], popularna, dugogodišnja radnica JAT-a<ref name=jslijepcevic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/453773/Odlazak-stjuardese Odlazak stjuardese] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Jovo Simišić; 08.05.2020.''<br>''“Bila je entuzijasta i velika Jugoslovenka.”''</ref> * [[Maja Veseli]], kulturni radnik<ref name=veseli1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 759.<br>''“Veseli Maja, profesor, sekretar Saveta za prosvetu, nauku i kulturu NR Hrvatske, član Glavnog odbora SSRNS Hrvatske, član Saveza ženskih društava NR Hrvatske, r. 1908 u Irigu, Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Anton Bezenšek2.jpg|Anton Bezenšek Datoteka:Sonja Biserko.jpg|Sonja Biserko Datoteka:Aida Ćorović 2011-mc.rs.jpg|Aida Ćorović Datoteka:Herta Has.jpg|Herta Haas Datoteka:Bozidar Petranovic 1885 Mayerhofer.png|Božidar Petranović </gallery> </center> == Povezano == * [[Jugoslaveni]] * [[Jugoslavenstvo]] == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|colwidth=30em}} [[Kategorija:Biografije, Jugoslavija|*]] [[Kategorija:Liste osoba|Jugoslaveni]] qevhbbmavwee77z1sgqxmahpdi7uhro 42690800 42690797 2026-09-21T16:18:48Z Dwina744 178014 +izv. 42690800 wikitext text/x-wiki Ovo je spisak značajnih osoba koji se identificiraju kao [[Jugoslaveni]] – ili su se za vrijeme svoga života tako identificirali.{{Efn|Navedene su također osobe koje su se do 1840-ih godina izjašnjavale kao ''Iliri'', nazivom kojim su se do tada označavali Jugoslaveni.|group=α}} Jugoslovenski se identitet danas najčešće javlja kao nadnacionalni, kulturni<ref name=primjer-kulturnjugoslav>Usp. npr. [https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena Dino Mustafić nakon premijere u BDP: U meni je ostao neizbrisiv identitet Jugoslovena] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250403122425/https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena |date=2025-04-03 }} [[Telegraf.rs]]. ''J. V.; 30.03.2025.''<br>''“Vrlo često naglašavam da sam u kulturalnom smislu Jugosloven, bez obzira što je ta zemlja geografski i politički nestala.”''</ref>, nacionalni odnosno etnički<ref name=primjer-nacionjugoslav>Usp. npr. [https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ Isović za N1: Lik Izeta Fazlinovića sam pisao po sebi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102014830/https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ |date=2022-11-02 }} N1 BIH. ''N1 BiH; 18.04.2018.''<br>''“Volim i ja Tita, Jugosloven sam po nacionalnosti. Rodio sam se u Jugoslaviji, odgojen sam da je volim.”''</ref>, ali i kao anacionalni ili politički identitet. U ogromnoj većini slučajeva on egzistira pored drugih (nacionalnih) identiteta (Srbin, Hrvat, Bošnjak, Makedonac, Albanac, itd.)<ref name=studija-pavlakovic>Usp. Pavlaković, Vjeran: Ispunjenje tisućljetnog sna: Strategije simbolične izgradnje nacije u Hrvatskoj, u: Pavlaković, Vjeran/Korov, Goran (ur.): Strategije simbolične izgradnje nacije u državama jugoistočne Europe. Zagreb 2016, str. 27-60</ref>, u rijetkim slučajevima kao identitet koji te identitete ne uzima u obzir. Pri tome treba imati na umu da je za vrijeme postojanja [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|socijalističke Jugoslavije]] (1945–1991) većina stanovništva gajila jugoslovenski identitet. Stanovnici Jugoslavije su se najčešće nacionalno osjećali "prije svega [[Hrvati]]ma, [[Makedonci]]ma, [[Slovenci]]ma, [[Srbi]]ma itd., i istodobno Jugoslavenima". Druga po brojnosti kategorija su bili "oni koji su najprije Jugoslaveni, pa zatim Srbi, Slovenci, Makedonci ili Hrvati". Treću grupu su činili oni građani koji su se osjećali ''samo'' Jugoslavenima, a nije bio malen ni broj onih koji su se osjećali ''samo'' Srbima, ''samo'' Hrvatima, ''samo'' [[Albanci]]ma itd.<ref name=jugoslavenstvo69>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 69.</ref> == Arhitektura == * [[Mia David]], arhitekta, scenograf<ref name=miadavid1>[https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q Prostori slobode - Radina Vučetić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211012638/https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q |date=2023-02-11 }} YouTube. ''Remarker Media; 01.07.2020.''<br>''“Ja sam isto Jugoslovenka.”''</ref> * [[Miša David]], arhitekta<ref name=mišadavid1>[https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ Jugosloven koji je pobegao u Teksas] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114010713/https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ |date=2023-11-14 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Miroslav Simeunović; 02.11.2020.''<br>''“I ovoga puta, kad smo se sreli, smejali smo se tome, kako se naš zajednički prijatelj, pok. arhitekta Miša David, iz nekog protesta, kad nije mogao da se upiše kao Jugosloven, izjašnjavao na popisima kao stari Grk.”''</ref> * [[Radivoje Dinulović]], arhitekt<ref name=dinulovic1>[https://magazin.politika.rs/sr/clanak/571832/kulturni-dodatak/ne-pristajem-da-povladujem-ovoj-realnosti Ne pristajem da povlađujem ovoj realnosti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152856/https://magazin.politika.rs/sr/clanak/571832/kulturni-dodatak/ne-pristajem-da-povladujem-ovoj-realnosti |date=2024-12-25 }} Magazin Politika. ''Aleksandra Isakov; 24.07.2024.''<br>''“Ja sam levičarsko dete, ostao sam komunista i Jugosloven, i duboko verujem da ta nova realnost mora da dođe, kao što je realnost mog detinjstva i mladosti morala da nestane.”''</ref> * [[Vlado Milunić]], arhitekt<ref name=milunic1>[https://bosnainfo.ba/preminuo-vlado-milunic/ Preminuo Vlado Milunić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126051433/https://bosnainfo.ba/preminuo-vlado-milunic/ |date=2022-11-26 }} BosnaInfo. ''BosnaInfo; 17.09.2022.''<br>''“Ja sam češki arhitekt jer sam završio češke škole. Isto tako nisam Čeh premda imam češko državljanstvo. Ja sam Jugoslaven jer se tako osjećam, unatoč činjenici da Jugoslavija više na postoji”''</ref><ref name=milunic2>[https://www.expats.cz/czech-news/article/czech-co-architect-behind-prague-s-dancing-house-passes-away Czech-Croatian architect behind Prague's Dancing House passes away] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108235402/https://www.expats.cz/czech-news/article/czech-co-architect-behind-prague-s-dancing-house-passes-away |date=2023-01-08 }} (na engleskom) Expats.cz ''Expats.cz Staff; 18.09.2022.''<br>''Milunić was born in Zagreb in what is now Croatia in 1941, but lived in Prague from the age of 16. In regards to his nationality, he described himself as "a Czechoslovak architect because I have a Czechoslovak education, and I feel Yugoslav in protest against primitive nationalism, even though neither Czechoslovakia nor Yugoslavia exists anymore."''</ref> * [[Aljoša Šegvić]], arhitekta<ref name=segvic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 554.<br>''“Šegvić Aljoša, arhitekta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Milica Šterić]], arhitekta<ref name=steric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 563.<br>''“Šterić Milica, arhitekta; član Upravnog odbora i specijalni savetnik Holding korporacije "Energoprojekt" - MDD Urbanizam i arhitektura; član Umetničkog saveta Saveza arhitekata Srbije i Akademije Arhitekture Srbije. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Josip Svoboda]], arhitekta<ref name=svoboda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 550.<br>''“Svoboda Josip, arhitekta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Danilo Udovički]], arhitekta<ref name=dudovicki1>[https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ Jugosloven koji je pobegao u Teksas] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114010713/https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ |date=2023-11-14 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Miroslav Simeunović; 02.11.2020.''<br>''“Mogu da potvrdim i danas da je moj daroviti prijatelj arhitekta Danilo Udovički, poreklom iz bačkog sela Mol, bio i ostao veliki patriota, erudita i poliglota, ali i Jugosloven u najboljem smislu te reči. Uvek se tako i izjašnjavao na popisima dok je to moglo, jer je i za njega, kao i za mnoge od nas, razbijanje Jugoslavije bila lična uvreda.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vlado Milunić.jpg|Vlado Milunić </gallery> </center> == Diplomacija == * [[Aleš Bebler]], diplomata, revolucionar<ref name=abebler1>VIII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Beograd, 7–13. decembra 1964. Stenografske beleške III. Beograd 1965, str. 1918.<br>''“Ovima moramo pre svega reći da je dobar deo našeg razmimoilaženja prosto nesporazum, i to nesporazum u tome šta mi, Jugosloveni, i drugi koji se sa nama slažu, nazivamo politikom miroljubive koegzistencije i kako je mi definišemo.”''</ref> * [[Salih Fejić]], diplomata<ref name=fejic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 182.<br>''“Fejić Salko, izvanredni poslanik i opunomoćeni ministar FNRJ u Holandiji, rez. major, r. 1914 u Mostaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Rexhai Surroi]], diplomat<ref name=surroi1>Maksić, Milivoje: [https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Svedocanstva%2005.pdf U raskoraku sa svetom.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221029103157/https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Svedocanstva%2005.pdf |date=2022-10-29 }} Beograd 2000, str. 9.<br>''“Bio је Аlbаnас ро poreklu, ali Jugosloven ро svemu drugom. Nije birao prijatelje ро ključu, već ро srcu. Mnogi smo bili među onima kojima је biо blizak. Redžai је biо čovek koji је prijatelju privržen. Ponekad se čini da u ovom našem vremenu ta divna osobina - biti privržen prijatelju, kao da počinje da bledi pod pritiskom egoizma, i nekih drugih, čudnih i sumnjivih moralnih normi. А upravo to, osećati se Jugoslovenom, što simbolizuje uverenje da smo svi u ovoj zemlji podjednako bliski i potrebni jedni drugima, i biti privržen drugu, prijatelju - jeste politička, а rekao bih i moralna osnova, na kojoj jedino i može počivati naša spoljnopolitička služba.”''</ref> * [[Zdenko Štambuk]], diplomata<ref name=zstambuk>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/08/srpski/P00040710.shtm Ko je ovaj čovek? Vladimir Štambuk (Drugaričin drug)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221123055710/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/08/srpski/P00040710.shtm |date=2022-11-23 }} [[Glas javnosti]]. ''Zorica Vulić; 07.04.2000.''<br>''“Otac Zdenko bio je čuveni diplomata, takođe Jugosloven, a majka Čehinja.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Aleš Bebler.jpg|Aleš Bebler </gallery> </center> == Film i pozorište == * [[Vjekoslav Afrić]], glumac<ref name=afric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 11.<br>''“Afrić Vjeko, dramski umetnik, pozorišni i filmski reditelj, redovni prof. Akademije za pozorišnu umetnost u Beogradu, pretsednik Sindikata kulturno-umetničkih ustanova, rez. major, r. 1906 na Hvaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Neda Arnerić]], glumica<ref name=arneric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 22-23.<br>''“Arnerić Neda, glumica i galerista (vlasnik galerije - knjižare "Atrijum", Bg.). […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=arneric2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 21.<br>''“Arnerić Neda, glumica i galerista (r. 15. VII 1953, Knjaževac). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Darko Bajić]], redatelj<ref name=dbajic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 29.<br>''“Bajić Darko, filmski reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=dbajic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 29.<br>''“Bajić M. Darko, filmski reditelj, docent na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu (r. 14. V 1955, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Primož Bebler]], redatelj<ref name=pbebler1>[https://www.danas.rs/kultura/umetnik-humanista-jugosloven/ Umetnik , humanista, Jugosloven...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152828/https://www.danas.rs/kultura/umetnik-humanista-jugosloven/ |date=2024-12-25 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 21.11.2013.''<br>''“Primož je bio pravi, plemeniti Jugosloven. Taj njegov izbor, bitna odrednica njegovog identiteta, imao je svoju estetsku, ideološku i humanističku utemeljenost.”''</ref><ref name=pbebler2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 35.<br>''“Bebler A. Primož, pozorišni reditelj; upravnik i umetnički rukovodilac Malog pozorišta Duško Radović i Večernje scene Radović u Beogradu (r. 5. V 1951, Njujork). Jugosloven.”''</ref><ref name=pbebler3>[http://www.republika.co.rs/564-565/24.html Beskrajna širina stanovnika sveta] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221016234820/http://www.republika.co.rs/564-565/24.html |date=2022-10-16 }} Republika. ''Goran Cvetković; Broj 564-565, 01-31.01.2014.''<br>''“Istinski levičar i Jugosloven, internacionalni i svetski pozorišni stručnjak Primož Bebler, nije stigao da uradi i tu jubilarnu predstavu Početak bune na dahije, po romanu Svetislava Basare.”''</ref> * [[Ivan Bekjarev]], glumac<ref name=bekjarev1>[https://arhiva.vesti-online.com/Scena/Soubiznis/499225/Bekjarev-Najgori-su-umetnici-u-politici Bekjarev: Najgori su umetnici u politici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230804005703/https://arhiva.vesti-online.com/Scena/Soubiznis/499225/Bekjarev-Najgori-su-umetnici-u-politici |date=2023-08-04 }} Vesti online. ''D. Dušanić; 16.06.2015.''<br>''“Poreklom sam Makedonac, ali rođeni Beograđanin, i javno priznajem da sam Jugosloven.”''</ref> * [[Miroslav Benka]], redatelj<ref name=benka1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 40.<br>''“Benka Miroslav, reditelj; umetnički direktor Gradskog pozorišta u Žilini, Slovačka (od '91). […] P: Jugosloven, slovačke narodnosti, […].”''</ref> * [[Melita Bihali]], glumica<ref name=bihali1>[https://www.vesti.rs/Mercedes-Benz/Jugoslovenka-zauvek-Prica-o-lepoj-stolarevoj-kci.html Jugoslovenka zauvek: priča o lepoj stolarevoj kći] vesti.rs ''Vesti-online.com; 27.12.2015.''<br>''“I moja porodica se preselila u Istru, iako nismo imali potrebu za tim. Takvo je bilo naređenje” - kaže Melita Bihali, koja je kroz lik baba Mare opisala i raspad SFRJ, i za kraj ovog susreta naglasila da je rođena kao Jugoslovenka i da će tako i umreti.''</ref><ref name=bihali2>[https://n1info.ba/showbiz/preminula-glumica-melita-bihali-poznata-po-ulozi-u-maratoncima/ Preminula glumica Melita Bihali, poznata po ulozi u “Maratoncima”] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230907003733/https://n1info.ba/showbiz/preminula-glumica-melita-bihali-poznata-po-ulozi-u-maratoncima/ |date=2023-09-07 }} N1 BIH. ''N1 Srbija, nova.rs; 25.08.2023.''<br>''Bihali je rekla i da je „rođena kao Jugoslovenka i da će tako i umrijeti!“.''</ref> * [[Predrag Bjelac]], glumac<ref name=bjelac1>[https://www.vesti-online.com/i-carobnjak-i-papa/ I čarobnjak i papa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230104004740/https://www.vesti-online.com/i-carobnjak-i-papa/ |date=2023-01-04 }} vesti.rs ''Nada S. Preradović; 29.01.2022.''<br>''“Do pre par godina živeo je u Pragu, izjašnjava se kao Jugosloven i ponosni je otac dve ćerke.”''</ref><ref name=bjelac2>[https://zena.blic.rs/lifestyle/glumac-predrag-bjelac-govorio-je-o-uspesima-na-svetskoj-sceni/lh3w1pl Predrag Bjelac: "Za Čehe sam harizmatičan: Mnogo puta sam im rekao: 'Dođite kod nas da vidite, ima ovakvih koliko hoćeš'"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241205080743/https://zena.blic.rs/lifestyle/glumac-predrag-bjelac-govorio-je-o-uspesima-na-svetskoj-sceni/lh3w1pl |date=2024-12-05 }} Blic žena. ''Blic žena; 19.05.2024.''<br>''“Odgojen sam kao Jugosloven, negde sam to i dalje.”''</ref> * [[Jelica Bjeli]], glumica<ref name=bjeli1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Bjeli-Hadžić Jelica, glumica. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Dragan Bjelogrlić]], režiser i glumac<ref name=bjelogrlic1>[https://www.nportal.rs/vest/186/vesti/kultura/bjelogrlic-film-toma-se-prepoznaje-po-univerzalnoj-emociji Bjelogrlić: Film "Toma" se prepoznaje po univerzalnoj emociji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230121004426/https://www.nportal.rs/vest/186/vesti/kultura/bjelogrlic-film-toma-se-prepoznaje-po-univerzalnoj-emociji |date=2023-01-21 }} Nportal. ''Nportal; 27.08.2021.''<br>''“Osećam se Jugoslovenom. Imam poseban odnos prema toj državi, žao mi je što je više nema i verovatno se to oseća u filmu. Toma je otvoreno govorio pred kraj života, kad je počela da se raspada Jugoslavija, da je veliki protivnik toga. Pravio je jugoslovensku turneju neposredno pred rat”, podsetio je Bjelogrlić.''</ref><ref name=bjelogrlic2>[https://www.rtvslo.si/kultura/intervju/dragan-bjelogrlic-iz-slovenije-je-vedno-prihajala-avantgarda/536803 Dragan Bjelogrlić: Iz Slovenije je vedno prihajala avantgarda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221006025712/https://www.rtvslo.si/kultura/intervju/dragan-bjelogrlic-iz-slovenije-je-vedno-prihajala-avantgarda/536803 |date=2022-10-06 }} (na slovenačkom) Radiotelevizija Slovenija. ''Gašper Andrinek, Val 202; 22.09.2020.''<br>''“Odraščal sem v Jugoslaviji in sem v svoji biti ostal Jugoslovan, ves prostor nekdanje Jugoslavije občutim kot svoj. Verjetno bo tako do konca življenja.”''</ref><ref name=bjelogrlic3>[https://www.rts.rs/lat/magazin/film-i-tv/3876212/bjelogrlic-male-razlike-su-me-uvek-inspirisale-i-zato-sam-ostao-jugosloven-u-dusi.html Bjelogrlić: Male razlike su me uvek inspirisale i zato sam ostao Jugosloven u duši] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231116010128/https://www.rts.rs/lat/magazin/film-i-tv/3876212/bjelogrlic-male-razlike-su-me-uvek-inspirisale-i-zato-sam-ostao-jugosloven-u-dusi.html |date=2023-11-16 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''RTS; 04.03.2020.''<br>''“Međutim, tako je kako je. Još uvek se mi umetnici trudimo da pravimo i da sarađujemo zajedno, nema tu nikakvog političkog razloga ni tržišnog. Prosto, meni bar, je uvek zanimljivo da radim sa ljudima iz drugih sredina. Više puta sam to rekao – Jugoslaviju su razorile male razlike, a male rezlike su nešto što je meni bila inspiracija i zato sam ja ostao Jugosloven u duši”, rekao je iskreno Dragan Bjelogrlić.''</ref> * [[Bogić Bošković]], glumac<ref name=bboskovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 53.<br>''“Bošković B. Bogić, glumac (r. 22. XII 1930, Prizren). Jugosloven.”''</ref> * [[Tanja Bošković]], glumica<ref name=tboskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 57.<br>''“Bošković Tatjana, glumica, član pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Srpkinja-Jugoslovenka.”''</ref><ref name=tboskovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 53.<br>''“Bošković V. Tatjana, glumica, član pozorišta Atelje 212 u Beogradu (r. 27. VI 1953, Beograd). Srpkinja, Jugoslovenka.”''</ref> * [[Karlo Bulić]], glumac<ref name=bulic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 92.<br>''“Bulić Karlo, dramski glumac, nastavnik Akademije za pozorišnu i filmsku umetnost u Beogradu, r. 1910 u Trstu, Jugosloven.”''</ref> * [[Branko Cvejić]], glumac<ref name=cvejic1>[https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/film-tv/3532718-branko-cvejic-ja-cu-uvek-ostati-jugosloven-rodjen-u-toj-zemlji-do-smrti-gradjanin-te-zemljeglumac Branko Cvejić: "Ja ću uvek ostati Jugosloven, rođen u toj zemlji, do smrti građanin te zemlje"] [[Telegraf.rs]]. 27.07.2022.<br>''“Bez obzira, postojala ili ne, kao greška ta zemlja, ja ću uvek ostati Jugosloven i građanin te zemlje. Ja se i sada osećam tako.”''</ref> * [[Svetozar Cvetković]], glumac<ref name=scvetkovic1>[https://www.dan.co.me/zabava/svetozar-cvetkovic-ja-sam-anticki-jugosloven-5150500 Svetozar Cvetković: Ja sam antički Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107221742/https://www.dan.co.me/zabava/svetozar-cvetkovic-ja-sam-anticki-jugosloven-5150500 |date=2023-01-07 }} Dan. ''DAN portal; 10.12.2022''<br>''“Kao umjetnik koji je stasavao i sazrijevao u vrijeme velike Jugoslavije, sebe i danas vidi kao Jugoslovena.”''</ref><ref name=scvetkovic2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/istinska-elita-danas-nema-sta-da-jede Svetozar Cvetković: Istinska elita danas nema šta da jede] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221018020612/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/istinska-elita-danas-nema-sta-da-jede |date=2022-10-18 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 20.03.2015.''<br>''“Jednom sam već negde rekao da je biti Jugosloven danas isto što i biti prokuženi stranac. Ali, u redu, svejedno: taj sam!” - Šta ste? - “Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic3>[https://nova.rs/zabava/aleksandar-od-jugoslavije/ekskluzivno-cvetkovic-blatite-me-ja-ostajem-jugosloven/ Cvetković: Blatite me, ja ostajem Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230131035406/https://nova.rs/zabava/aleksandar-od-jugoslavije/ekskluzivno-cvetkovic-blatite-me-ja-ostajem-jugosloven/ |date=2023-01-31 }} Nova.rs ''Pero Jovović; 09.03.2021.''<br>''“Ja rizikujem mnogo da krenu da me blate onog časa kada kažem da sam ja Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic4>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/svetozar-cvetkovic-glumcina-i-jugosloven/ Svetozar Cvetković: Glumčina i Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107222559/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/svetozar-cvetkovic-glumcina-i-jugosloven/ |date=2023-01-07 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 11.08.2021.''<br>''“Ta plemenitost i svetlost, pored činjenice da je ostao Jugosloven i građanin nepostojeće države, njegovoj skromnosti i gospodstvu dodaju još jednu finu nijansu koja ga čini renesansnim gospodarom.”''</ref><ref name=scvetkovic5>[http://www.slobodnarijec.net/svetozar-cvetkovic-snimam-film-u-francuskoj/ Svetozar Cvetković: Snimam film u Francuskoj] Slobodna Riječ. ''Slobodna Riječ; 27.02.2015.''<br>''“Biti Jugosloven – to je danas kao biti neki prokuženi stranac, u redu taj sam!”''</ref><ref name=scvetkovic6>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 76.<br>''“Cvetković Svetozar, glumac, član pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic7>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 69.<br>''“Cvetković S. Svetozar, glumac, član pozorišta Atelje 212 u Beogradu (r. 20. VI 1958, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Borivoj Dovniković]], autor animiranih filmova, ilustrator<ref name=dovnikovic1>[https://p-portal.net/borivoj-dovnikovic-pripadam-manjini-koju-jedni-trpe-drugi-mrze-a-u-biti-sam-clan-ljudske-zajednice/ Borivoj Dovniković: Pripadam manjini koju jedni trpe, drugi mrze, a u biti sam član ljudske zajednice] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211193920/https://p-portal.net/borivoj-dovnikovic-pripadam-manjini-koju-jedni-trpe-drugi-mrze-a-u-biti-sam-clan-ljudske-zajednice/ |date=2023-02-11 }} P-portal. ''Đorđe Matić; 24.12.2021.''<br>''“Pored svega toga, spadam u ljude koji su od početka bili i ostali Jugoslaveni, koji ne daju da se SFRJ naziva zločinačkom zemljom i kojoj bi trebalo davati priznanje za sve dobro što je učinila za nas i za svjetsku zajednicu.”''</ref> * [[Srđan Dragojević]], redatelj<ref name=dragojevic1>[http://www.telegraf.rs/jetset/144968-intervju-nedelje-srdan-dragojevic-2-deo-nisam-snimao-filmove-s-ratnim-zlocincima Intervju nedelje, Srđan Dragojević (2. deo): Nisam snimao filmove s ratnim zločincima!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233203/https://www.telegraf.rs/jetset/144968-intervju-nedelje-srdan-dragojevic-2-deo-nisam-snimao-filmove-s-ratnim-zlocincima |date=2022-12-29 }} Telegraf.rs ''S.M.S. – A.K.; 01.04.2012.''<br>''Da li ste jugonostalgičar, to se negde može nazreti iz vaših javnih istupa… - “Ne, nisam jugonostalgičar. Jugosloven sam.”''</ref><ref name=dragojevic2>[http://www.rts.rs/page/magazine/sr/story/411/Film/981606/Dragojevi%C4%87%3A+Sukob+mi%C5%A1ljenja+da,+sukob+na+ulici+ne.html Dragojević: Sukob mišljenja, ne sukob na ulici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233159/https://www.rts.rs/page/magazine/sr/story/411/Film/981606/Dragojevi%C4%87:+Sukob+mi%C5%A1ljenja+da,+sukob+na+ulici+ne.html |date=2022-12-29 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''30.10.2011.''<br>''Budući da se osećam Jugoslovenom, rođen sam u toj zemlji, svi gradovi i države bivše Jugoslavije su mi dragi, volim da idem tamo i onda je divno kad snimajući film prosto živite tu svoju ideju da ovo jeste Jugoslavija.”''</ref><ref name=dragojevic3>[http://dnevnik.com.mk/?ItemID=ED29384C7EF4F44A9128FE32E5BBA0ED „Парадa“ e првиот филм на трета Југославија] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120108204134/http://www.dnevnik.com.mk/?ItemID=ED29384C7EF4F44A9128FE32E5BBA0ED |date=2012-01-08 }} (na makedonskom) Dnevnik (Makedonija). ''Srebra Ðorđijevska; 05.01.2012.''<br>''“Јас сум Југословен, така се чувствувам и тоа е земјата во која живеам.”''</ref><ref name=dragojevic4>[http://www.delo.si/zgodbe/sobotnapriloga/najvecja-parada-ponosa-v-srcu-homofobnega-balkana.html Največja Parada ponosa v srcu homofobnega Balkana] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171110171452/http://www.delo.si/zgodbe/sobotnapriloga/najvecja-parada-ponosa-v-srcu-homofobnega-balkana.html |date=2017-11-10 }} (na slovenačkom) Delo. ''Vesna Milek; 02.01.2012.''<br>''“Če bi radi še bolj plastičen prikaz tega, kar sem hotel povedati: Jaz sem Jugoslovan. Vi, ki niste, ko vas jebe. (nasmešek)”''</ref> * [[Jasna Đuričić]], glumica<ref name=djuricic1>[https://www.021.rs/story/Info/Misljenja-i-intervjui/236557/INTERVJU-Jasna-Djuricic-Novac-je-vec-dugo-vremena-jedini-bog-na-ovoj-planeti.html Intervju Jasna Đuričić: Novac je već dugo vremena jedini bog na ovoj planeti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221205073327/https://www.021.rs/story/Info/Misljenja-i-intervjui/236557/INTERVJU-Jasna-Djuricic-Novac-je-vec-dugo-vremena-jedini-bog-na-ovoj-planeti.html |date=2022-12-05 }} Portal 021. ''Snežana Miletić; 09.04.2020.''<br>''“Pripadam drugom vremenu, drugoj generaciji, ja sam Jugoslovenka, rođena ovde, u vreme kada su važili postulati druge vrste - za sve stvari.”''</ref><ref name=djuricic2>[https://voice.org.rs/jasna-djuricic-najbolja-evropska-glumica/ Jasna Đuričić, najbolja evropska glumica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231003040615/https://voice.org.rs/jasna-djuricic-najbolja-evropska-glumica/ |date=2023-10-03 }} Vojvođanski istraživačko-analitički centar (VOICE). ''Snežana Miletić; 20.12.2021.''<br>''“Sremica, Novosađanka i Jugoslovenka, potekla iz radničke porodice, od oca trgovca i majke knjigovođe.”''</ref> * [[Predrag Ejdus]], glumac<ref name=ejdus1>[http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:359184-Predrag-Ejdus-Lako-je-izgubiti-ljudskost Predrag Ejdus: Lako je izgubiti ljudskost] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233203/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:359184-Predrag-Ejdus-Lako-je-izgubiti-ljudskost |date=2022-12-29 }} [[Večernje novosti]]. ''Radmila Radosavljević; 24.12.2011.''<br>''“A ja sam se nacionalno uvek izjašnjavao kao Jugosloven, tako sam se izjasnio i na poslednjem popisu.”''</ref><ref name=ejdus2>[http://www.politika.rs/rubrike/Sport/intervjui/Fudbal-mi-pomogao-da-stanem-na-noge.lt.html Фудбал ми помогао да станем на ноге] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150924134607/http://www.politika.rs/rubrike/Sport/intervjui/Fudbal-mi-pomogao-da-stanem-na-noge.lt.html |date=2015-09-24 }} [[Politika (novine)|Политика]]. ''Славко Трошељ; 13.07.2008.''<br>''“Целог живота изјашњавам се као Југословен. И данас се осећам тако. Иако та државна заједница више не постоји. Али, то је моје право. Родио сам се у тој земљи. Али, ако хоћете дубоку интуитивно осећам апсолутну припадност и јеврејском и српском народу.”''</ref><ref name=ejdus3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 131.<br>''“Ejdus Predrag, glumac, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta (od '93). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ejdus4>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 125.<br>''“Ejdus Lj. Predrag, glumac, član i v. d. direktora Drame Narodnog pozorišta u Beogradu (r. 24. VII 1947, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Mira Erceg]], reditelj<ref name=erceg1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 132.<br>''“Erceg Mira, pozorišni reditelj; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Bekim Fehmiu]], glumac<ref name=fehmiu1>[https://www.vreme.com/nedelja/bekim-fehmiu/ Bekim Fehmiu (1936–2010)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208030139/https://www.vreme.com/nedelja/bekim-fehmiu/ |date=2023-02-08 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''J. Gligorijević; broj 1015, 17.06.2010.''<br>''“Jedan od simbola Jugoslavije iz njenog zlatnog doba, nikada nije, u ime bratstva i jedinstva, a potom jugonostalgije, bežao od svog albanskog porekla, bio je i jedno i drugo: Albanac, Jugosloven, iznad svega umetnik, a pre svega – čovek.”</ref> * [[Dragomir Felba]], glumac<ref name=felba1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134-135.<br>''“Felba Dragomir, glumac. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=felba2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 127.<br>''“Felba A. Dragomir, glumac (r. 7. VII 1921, Skoplje). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ognjen Glavonić]], redatelj<ref name=glavonic1>[https://www.xxzmagazin.com/film-se-treba-obracati-mladim-fasistima Film se treba obraćati mladim fašistima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114021845/https://www.xxzmagazin.com/film-se-treba-obracati-mladim-fasistima |date=2023-11-14 }} XXZ magazin. ''Jurica Pavičić; 14.05.2018.''<br>''Upravo zato Glavonić napominje da se osjeća kao Jugoslaven i citira Viktora Ivančića: “Budući da živimo u ambijentu gdje je Jugoslavija oglašena kao najgora psovka, upravo jugoslavenska etiketa nudi aktivniju poziciju i obilježava odgovorniji model antinacionalizma”.</ref> * [[Srđan Grahovac]], glumac<ref name=grahovac1>[https://www.pobjeda.me/clanak/udareni-temelji-dubljim-i-slozenijim-projektima Udareni temelji dubljim i složenijim projektima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211012329/https://www.pobjeda.me/clanak/udareni-temelji-dubljim-i-slozenijim-projektima |date=2023-02-11 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]] ''Svetlana Višnjić; 06.05.2022.''<br>''“Saradnjama se uvijek radujem, one su nužne između republika u Jugoslaviji, ja nikada nijesam prestao da budem Jugosloven. Nikada nijesam imao granica, uvijek sam išao dalje. Saradnja i odnosi preko kulture su nužnost, ako mislimo da išta radimo u budućnosti” – rekao je Grahovac.''</ref> * [[Aleksandar Gruden]], glumac<ref name=agruden1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 155.<br>''“Gruden Aleksandar-Saša, glumac i reditelj; šef marketinga pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Srđan Hadžić]], reditelj, pisac<ref name=hadzic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 160.<br>''“Hadžić Srđan, reditelj i pisac; član Akademije filmske umetnosti i nauke. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Željko Hubač]], dramski pisac<ref name=hubac1>[https://www.kurir.rs/vesti/moja-zivotna-prica/4012971/zeljko-hubac-zivotna-prica Životna priča Željka Hubača: Na ružan način sam saznao da sam usvojen! Muslimanka me je rodila, a odgajili su me Čeh i Srpkinja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230220203017/https://www.kurir.rs/vesti/moja-zivotna-prica/4012971/zeljko-hubac-zivotna-prica |date=2023-02-20 }} Kurir.rs ''Ljubomir Radanov i Andrijana Stojanović; 18.09.2022.''<br>''“Po svom dubokom osećanju sam Jugosloven.”''</ref> * [[Boris Isaković]], glumac<ref name=bisakovic1>[https://gracija.me/boris-isakovic-ako-ne-postujete-publiku-ne-postujete-sebe-i-svoj-rad/ Boris Isaković: Ako ne poštujete publiku, ne poštujete sebe i svoj rad] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103201020/https://gracija.me/boris-isakovic-ako-ne-postujete-publiku-ne-postujete-sebe-i-svoj-rad/ |date=2023-01-03 }} Gracija. ''Mirjana Popović; br. 206 okt. 2022.''<br>''“I dalje voli da se izjašnjava kao Jugosloven, a svoje studente, osim glumačkim vještinama, zajedno sa suprugom, glumicom Jasnom Đuričić, uči tome da u njihovom svijetu nema mjesta mržnji.”''</ref><ref name=bisakovic2>[https://6yka.com/podcast/isak Boris Isaković za BUKU: Katastrofalno je šta se desilo s našim kulturnim bićem dolaskom aktuelne vlasti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103223056/https://6yka.com/podcast/isak |date=2023-01-03 }} Buka. ''Slađan Tomić; 19.08.2022.''<br>''“Izjašnjava se kao Jugosloven, pa su Sarajevo, Zagreb i ostali gradovi – njegovi gradovi, poput Novog Sada ili Beograda.”''</ref><ref name=bisakovic3>[https://www.kurir.rs/zabava/kultura/3994757/boris-isakovic-intervju Ljudi ne vole da pominju ime Jugoslavije! Boris Isaković o Slobi i novoj ulozi: Bio sam pionir i Jugosloven! Meni je to ostalo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110012914/https://www.kurir.rs/zabava/kultura/3994757/boris-isakovic-intervju |date=2023-01-10 }} Kurir.rs ''22.08.2022.''<br>''“Bio sam pionir i opredeljivao sam se kao Jugosloven. Meni je to ostalo. Ne mogu protiv toga.”''</ref> * [[Feđa Isović]], scenarista<ref name=fisovic1>[https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ Isović za N1: Lik Izeta Fazlinovića sam pisao po sebi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102014830/https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ |date=2022-11-02 }} N1 BIH. ''N1 BiH; 18.04.2018.''<br>''“Volim i ja Tita, Jugosloven sam po nacionalnosti. Rodio sam se u Jugoslaviji, odgojen sam da je volim.”''</ref><ref name=fisovic2>[https://6yka.com/bih/feda-isovic-hercegovacki-neposrednik-nebojsa-vukanovic Feđa Isović: Hercegovački neposrednik Nebojša Vukanović] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225154249/https://6yka.com/bih/feda-isovic-hercegovacki-neposrednik-nebojsa-vukanovic/ |date=2024-12-25 }} Buka. ''Feđa Isović; 22.02.2020.''<br>''“Ja kao Jugosloven, mada državljanin BiH, ne mogu da se kandidujem na niz funkcija. Kao ni Jevreji, Romi i svi oni „ostali“.”''</ref><ref name=fisovic3>[https://avaz.ba/vijesti/kolumne/529374/nasi-su-ginuli-najvise Naši su ginuli najviše] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101212701/https://avaz.ba/vijesti/kolumne/529374/nasi-su-ginuli-najvise |date=2022-11-01 }} [[Dnevni avaz]]. ''Feđa Isović; 16.11.2019.''<br>''“Kaže mi drug, glumac iz Beograda, kako ne može prežaliti Jugoslaviju. Slušam ga, trajala je ta njegova jadikovka neke tri pive, a onda ga priupitah da mi kaže kako se izjasnio na zadnjem popisu. Kaže: - “Kao Srbin”. - “E vidiš”, rekoh, “ja kao Jugosloven. Nemoj meni da cmizdriš i kenjaš, majke ti!”''</ref><ref name=fisovic4>[https://avaz.ba/vijesti/intervju/383445/scenarist-feda-isovic-za-avaz-desni-i-nacionalni-pokreti-uteg-su-oko-vrata-svakom-narodu Scenarist Feđa Isović za "Avaz": Desni i nacionalni pokreti uteg su oko vrata svakom narodu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231207180457/https://avaz.ba/vijesti/intervju/383445/scenarist-feda-isovic-za-avaz-desni-i-nacionalni-pokreti-uteg-su-oko-vrata-svakom-narodu |date=2023-12-07 }} [[Dnevni avaz]]. ''Edina Bakić; 30.05.2018.''<br>''“Po nacionalnosti sam Jugoslaven i ne vidim kako dva smiješna administrativna okvira, dakle Republika Srpska i Federacija, mogu na bilo koji način utjecati na taj moj osjećaj.”''</ref> * [[Ita Rina]], glumica<ref name=itarina>[https://www.politika.rs/scc/clanak/431870/Ita-Rina-je-bila-i-Beogradanka-Tamara Ита Рина је била и Београђанка Тамара] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221202190529/https://www.politika.rs/scc/clanak/431870/Ita-Rina-je-bila-i-Beogradanka-Tamara |date=2022-12-02 }} [[Politika (novine)|Politika]]. ''Ненад Симић; 15.06.2019.''<br>''“Шездесетих година прошлог века њен супруг и она су саградили кућу у Будви, где је као Српкиња, увек се изјашњавајући као Југословенка, умрла 10. маја 1979. године од напада астме.”''</ref> * [[Davor Janjić]], glumac<ref name=janjic>[https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/u-sarajevu-ukopan-glumac-davor-janjic-spavaj-brate-jer-je-s-tobom-bilo-tako-lijepo/476912 U Sarajevu ukopan glumac Davor Janjić: 'Spavaj, brate. S tobom je bilo tako lijepo'] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230126231124/https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/u-sarajevu-ukopan-glumac-davor-janjic-spavaj-brate-jer-je-s-tobom-bilo-tako-lijepo/476912 |date=2023-01-26 }} RadioSarajevo.ba, ''05.12.2022.''<br>''“Zahvaljujući svome porijeklu, tvojima Nadi i Žarku koji su te tako vaspitali, bio si univerzalist, suštinski protivnik nacionalizma, i ateist. Bosanac, Srbin, Hrvat, Slovenac, Jugoslaven, u onom značenju koje znaju samo oni koji istinski i duboko nose taj osjećaj. Oni drugi, koji su prezreli da su to ikada bili – a mnogi od njih su se često zaklinjali u to kad je to bilo kurentno – oni su danas najčešće važne karike u lancima kojima smo ovdje okovani. I koje iz vlastitog kukavičluka i komocije ne možemo prekinuti.”''</ref> * [[Đorđe Kadijević]], redatelj<ref name=kadijevic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/556598/Dodeljen-Zlatni-pecat-Kinoteke Dodeljen „Zlatni pečat” Kinoteke] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152844/https://www.politika.rs/sr/clanak/556598/Dodeljen-Zlatni-pecat-Kinoteke |date=2024-12-25 }} [[Politika (novine)|Politika]]. ''06.06.2023.''<br>''“Ponosan sam što mi nagradu „Zlatni pečat” dodeljuje ustanova koja nosi i dalje naziv Jugoslovenska kinoteka. Ja sam Jugosloven i to ću biti i ostati do poslednjeg trenutka svog života. Mnogi moji filmovi ili serije su nastajali u zemlji za koju kažu da više ne postoji. A za mene će Jugoslavija uvek postojati i ja ću zauvek biti Jugosloven.”''</ref><ref name=kadijevic2>[https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/kultura/ostalo/legendarni-redatelj-dorde-kadijevic-otvorio-dusu-za-srpske-medije-procitajte-sto-je-rekao-o-rodnom-sibeniku-arsenu-jugoslaviji-1065670 Legendarni Đorđe Kadijević otvorio dušu za srpske medije: pročitajte što je rekao o rodnom Šibeniku, Arsenu, Jugoslaviji...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221014231824/https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/kultura/ostalo/legendarni-redatelj-dorde-kadijevic-otvorio-dusu-za-srpske-medije-procitajte-sto-je-rekao-o-rodnom-sibeniku-arsenu-jugoslaviji-1065670 |date=2022-10-14 }} Šibenski.hr ''Šibenski.hr; 20.12.2020.''<br>''“Po ocu sam Srbin, po majci Hrvat, a ja sam Južni Sloven, tačnije Jugosloven.”''</ref><ref name=kadijevic3>[https://www.danas.rs/kultura/intervju-djordje-kadijevic-autor-kulte-leptirice-ovde-se-simulira-drustvo-drzava-demokratija/ Intervju – Đorđe Kadijević, autor kultne „Leptirice“: Ovde se simulira društvo, država, demokratija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221125051223/https://www.danas.rs/kultura/intervju-djordje-kadijevic-autor-kulte-leptirice-ovde-se-simulira-drustvo-drzava-demokratija/ |date=2022-11-25 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 14.11.2022.''<br>''“Ja jesam Jugosloven i više sam za bratstvo i jedinstvo nego za ovo pozivanje na obračune onih koji bi trebalo da budu jedinstveni, i mislim da je ta žalosna situacija uzrok jedne, kako bih rekao, likvidirane kohezije čitave kulture koja nema svoju kompaktnost, nema svoju pravu temu, nema paradigmu.”''</ref><ref name=kadijevic4>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213-214.<br>''“Kadijević Đorđe, filmski i TV reditelj; likovni kritičar NIN-a. […] P: Srbin, Jugosl., […].”''</ref> * [[Rialda Kadrić]], glumica<ref name=kadric1>[https://glossy.espreso.co.rs/poznati/vesti/206350/rialda-kadric-zivotna-prica Umrla je nasred ulice, baš kao njena majka: Glumica koju su generacije Jugoslovena obožavale doživela tešku sudbinu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231026034059/https://glossy.espreso.co.rs/poznati/vesti/206350/rialda-kadric-zivotna-prica |date=2023-10-26 }} Glossy. ''Glossy; 14.06.2022.''<br>''“Rialda se, inače, do kraja života osećala kao Jugoslovenka, pre svega zato što dolazi iz mešovite porodice, baš kao i njen suprug.”''</ref> * [[Stefan Kapičić]], glumac<ref name=kapicic1>[https://avaz.ba/vijesti/173945/stefan-kapicic-odgojen-sam-kao-jugoslaven-i-tako-cu-odgojiti-svoju-djecu Stefan Kapičić: Odgojen sam kao Jugoslaven i tako ću odgojiti svoju djecu] [[Dnevni avaz]]. ''Hajrija Lisić; 19.04.2015.''<br>''“Odgojen sam kao Jugoslaven i tako ću odgojiti svoju djecu” - ističe Kapičić.''</ref> * [[Suada Kapić]], glumica, režiserka, scenaristkinja<ref name=kapic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 218.<br>''“Kapić Suada, reditelj, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=kapic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 198.<br>''“Kapić I. Suada, reditelj, slobodni umetnik (r. 15. II 1952, Sarajevo). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Milutin Karadžić]], glumac<ref name=karadzic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 219-220.<br>''“Karadžić Milutin-Mima, glumac. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Mirjana Karanović]], glumica<ref name=mkaranovic1>[https://www.portalnovosti.com/yubilej-ja-sam-jugoslovenka Yubilej: Ja sam Jugoslovenka] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221012063031/https://www.portalnovosti.com/yubilej-ja-sam-jugoslovenka |date=2022-10-12 }} Portal Novosti. ''Mirjana Karanović; 30.11.2018.''<br>''“Ja sam rođena u Jugoslaviji. Ja sam Jugoslovenka. […] Ono što danas znam jest da ću, bez ikakvog sentimenta, i dalje u svome biću biti Jugoslovenka. To je upisano u moju duhovnu genetiku i to se neće promeniti sve do moje smrti.”''</ref> * [[Srđan Karanović]], redatelj<ref name=skaranovic1>[https://www.glasistre.hr/knjizevnost/2022/12/03/srdana-karanovic-pisanje-mi-se-osladilo-i-pomislio-sam-kako-je-pisanje-puno-divniji-posao-nego-snim-833295 Srđan Karanović: Pisanje mi se osladilo i pomislio sam kako je pisanje puno divniji posao nego snimanje filmova] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230102051029/https://www.glasistre.hr/knjizevnost/2022/12/03/srdana-karanovic-pisanje-mi-se-osladilo-i-pomislio-sam-kako-je-pisanje-puno-divniji-posao-nego-snim-833295 |date=2023-01-02 }} [[Glas Istre]]. ''Vanesa Begić; 03.12.2022.''<br>''“Karanović je govorio i zašto se na popisu stanovništva izjasnio kao Jugoslaven i zašto ga smeta kada se taj prostor naziva regionom, i bivšom Jugoslavijom, a ne Jugoslavijom, koja je ionako bivša.”''</ref> * [[Miljen Kljaković]], scenarista<ref name=kljakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 229.<br>''“Kljaković Miljen - Kreka, scenograf; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nada Kokotović]], reditelj<ref name=kokotovic1>[https://migration-audio-archiv.de/nada-kokotovic/ Nada Kokotović - Regisseurin aus Köln] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231119012803/https://migration-audio-archiv.de/nada-kokotovic/ |date=2023-11-19 }} (na njemačkom) migration-audio-archiv e.V.<br>''“Ich habe einen kroatischen Pass, aber ich fühle mich als Jugoslawin.”''</ref><ref name=kokotovic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 234.<br>''“Kokotović Nada, koreograf i reditelj. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Dejan Kosanović]], reditelj<ref name=dkosanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 242.<br>''“Kosanović Dejan, reditelj dokumentarnog filma. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Deana Leskovar]], scenarista, književnik<ref name=leskovar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 276.<br>''“Leskovar Deana, književnik i filmski scenarista; dramaturg u Redakciji igranog programa TVB (od '90). […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Leon Lučev]], glumac<ref name=lucev1>[https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/region/hrvatski-glumac-leon-lucev-osjecam-se-kao-jugoslaven-evo-i-zasto-532772 Hrvatski glumac Leon Lučev: Osjećam se kao Jugoslaven, evo i zašto...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221004013040/https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/region/hrvatski-glumac-leon-lucev-osjecam-se-kao-jugoslaven-evo-i-zasto-532772 |date=2022-10-04 }} [[Oslobođenje (list)|Oslobođenje]]. 17.02.2020.</ref> * [[Nikola Majdak]], snimatelj, reditelj<ref name=majdak1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 287.<br>''“Majdak Nikola, filmski reditelj i snimatelj; red. prof. Fakulteta dramskih umetnosti, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Aleksandar Mandić (reditelj)|Aleksandar Mandić]], reditelj<ref name=mandic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 292.<br>''“Mandić Aleksandar, reditelj i scenarista; redovni profesor na Odseku za film i televiziju Univerziteta u Njujorku (od '92). […] P: Srbin - Jugosloven.”''</ref> * [[Milenko Maričić]], reditelj<ref name=maricic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 295.<br>''“Maričić Milenko, pozorišni i TV reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Gordan Matić]], reditelj<ref name=matic1>[https://prviprvinaskali.com/clanci/recju/autori-ppns/gordan-matic/gordan-matic-od-a-do-z.html Gordan Matić: Od A do Z] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108232946/https://prviprvinaskali.com/clanci/recju/autori-ppns/gordan-matic/gordan-matic-od-a-do-z.html |date=2023-01-08 }} Prvi prvi na skali. ''30.01.2012''<br>''Kulturološki se osećam kao Jugosloven, jer su na mene, između ostalih, uticali pisci Ivo Andrić, Miroslav Krleža, Aleksandar Popović, Dušan Kovačević, muzičari Milan Mladenović, Darko Rundek, Džoni Štulić, Zoran Predin, filmovi “Slučaj Harms”, “Beštije”, “Pad Italije”, “Leptirica”, “Nacionalna klasa”, “Pre kiše”''</ref> * [[Mladen Matičević]], reditelj<ref name=maticevic1>[http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/460544/Prica-o-geniju-Arsenu-Dedicu Priča o geniju Arsenu Dediću] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140804121336/http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/460544/Prica-o-geniju-Arsenu-Dedicu |date=2014-08-04 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Aleksandar Nikolić; 27.04.2014.''<br>''“Svi su me pitali kako to da srpski reditelj snimi film o Arsenu Dediću? Kazao sam im da sam Jugosloven i da snimam film o jugoslovenskom kantautoru.”''</ref> * [[Irfan Mensur]], glumac<ref name=mensur1>[https://www.blic.rs/kultura/intervju-irfan-mensur-jednostavno-postojim-i-to-je-ono-sto-je-meni-najbitnije/rf034jg Intervju Irfan Mensur: Jednostavno - postojim, i to je ono što je meni najbitnije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230625122425/https://www.blic.rs/kultura/intervju-irfan-mensur-jednostavno-postojim-i-to-je-ono-sto-je-meni-najbitnije/rf034jg |date=2023-06-25 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Tatjana Nježić; 26.04.2023.''<br>''“I prvi intervju koji sam posle povratka iz inostranstva dao bio je veliki intervju u NIN-u, gde sam pričao – iako je to bilo bogohulno - o jugoslovenstvu, da ja ne mogu biti ništa drugo nego Jugosloven i da još verujem u jugoslovenstvo kojeg i dalje ima mnogo na sve strane, ali ljudi su osujećeni da to izgovore.”''</ref><ref name=mensur2>[https://nova.rs/zabava/showbiz/velika-ispovest-irfana-mensura-za-nova-rs/ Velika ispovest Irfana Mensura za Nova.rs] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221021051349/https://nova.rs/zabava/showbiz/velika-ispovest-irfana-mensura-za-nova-rs/ |date=2022-10-21 }} Nova.rs ''Nemanja Lisinac; 24.03.2021.''<br>''“Prosto, ta neka multikulturalnost Sarajeva je nešto što me i danas opredeljuje kao jedinu varijantu mog bistvovanja, a to je da sam Jugosloven. Nekada, pre 20 godina, izgovoriti to u Srbiji bilo je bogohulno, ali ja se ni tada nisam odrekao jugoslovenstva i toga da sam Jugosloven, pa čak i po cenu toga da me izbrišu iz enciklopedije 'Ko je ko na Balkanu', što se i dogodilo”, priča Irfan Mensur u velikoj ispovesti za Nova.rs.''</ref><ref name=mensur3>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/intervju-dana/lose-sam-odigrao-principa Irfan Mensur: Loše sam odigrao Principa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020215526/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/intervju-dana/lose-sam-odigrao-principa |date=2022-10-20 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 08.08.2014.''<br>''Vidjela sam da ste u jednom intervjuu rekli kako, i nakon svega, ostajete nepopravljivi Jugosloven. Šta to danas znači? - “Jugoslavija i jugoslovenstvo moj su identitet, moja vera. U toj državi sam rođen, tu odrastao; na toj tradiciji sam vaspitavan, tako živeo. I, šta sada?! Uvek sam bio Jugosloven! Moj otac je musliman, majka katolkinja, maćeha pravoslavka; najstarijeg sina Filipa dobio sam u braku sa Ljiljanom Perović; sa Srnom Lango imam Pavla. I, nakon svega, osim Jugosloven, šta bih mogao da budem?! Pa, zar moja porodica nije Jugoslavija u malom?!”''</ref><ref name=mensur4>[https://mnemagazin.me/2015/03/08/irfan-mensur-moja-jugoslavija-jos-postoji/ Irfan Mensur: Moja Jugoslavija još postoji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221022175117/https://mnemagazin.me/2015/03/08/irfan-mensur-moja-jugoslavija-jos-postoji/ |date=2022-10-22 }} MNE magazin. ''Bojana Radonjić; 08.03.2015.''<br>''Rekli ste: “Do dana današnjeg ostao sam Jugosloven”. - “Znate šta, ja sam govorio da sam Jugosloven i u vrijeme kada to nije bilo popularno, kad je pogubno bilo reći da sam jugonostalgičar, ali sam ja uvijek pojašnjavao svoju jugonostalgiju.”''</ref><ref name=mensur5>[https://www.gloria.rs/zvezde/price/132189/irfan-mensur-emotivno-putovanje-kuci Irfan Mensur: Emotivno putovanje kući] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020223450/https://www.gloria.rs/zvezde/price/132189/irfan-mensur-emotivno-putovanje-kuci |date=2022-10-20 }} Gloria. ''Maja Gašić; 24.09.2018.''<br>''“Moram tako da kažem, jer sam ostao Jugosloven do kraja, mada je nekad bilo bogohulno biti jugonostalgičar.”''</ref><ref name=mensur6>[https://www.ekspres.net/pozoriste/intervju-irfan-mensur-kultura-je-vodilja-ka-uspehu-naroda Intervju, Irfan Mensur: Kultura je vodilja ka uspehu naroda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020223500/https://www.ekspres.net/pozoriste/intervju-irfan-mensur-kultura-je-vodilja-ka-uspehu-naroda |date=2022-10-20 }} Ekspres. ''Mirjana Mitrović; 01.06.2017.''<br>''“Mislili su da su veći Srbi od mene i da su zato vredniji kao ljudi, bez obzira na to što je Srbija u mene uložila milione dolara kroz posao i obrazovanje i bez obzira na to što se nikada nisam bavio politikom niti sam se izjašnjavao drugačije sem da sam Jugosloven, ne iz straha, već zato što se tako osećam.”''</ref><ref name=mensur7>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 316.<br>''“Mensur Irfan, glumac i režiser, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=mensur8>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 276.<br>''“Mensur M. Irfan, glumac, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu (r. 19. I 1952, Sarajevo). Jugosloven.”''</ref> * [[Ognjenka Milićević]], rediteljka<ref name=milicevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 335.<br>''“Milićević Ognjenka, reditelj, teatrolog i prevodilac. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Kokan Mladenović]], redatelj<ref name=kokan1>[http://www.pressonline.rs/sr/vesti/Dnevni_magazin/story/184680/Jugosloveni+su+pro%C5%A1li+kao+Hazari.html Jugosloveni su prošli kao Hazari] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120105030313/http://www.pressonline.rs/sr/vesti/Dnevni_magazin/story/184680/Jugosloveni+su+pro%C5%A1li+kao+Hazari.html |date=2012-01-05 }} Press Online. ''Rade Stanić; 03.11.2011.''</ref><ref name=kokan2>[http://www.novossti.com/2012/10/fasizam-pocinje-od-jednog-prekrsaja/ Fašizam počinje od jednog prekršaja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121013163926/http://www.novossti.com/2012/10/fasizam-pocinje-od-jednog-prekrsaja/ |date=2012-10-13 }} Novosti. ''Goran Plavšić; 08.10.2012.''</ref><ref name=kokan3>[http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:318995-Kokan-Mladenovic-Fajront-u-balkanskoj-krcmi Kokan Mladenović: Fajront u balkanskoj krčmi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233204/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:318995-Kokan-Mladenovic-Fajront-u-balkanskoj-krcmi |date=2022-12-29 }} [[Večernje novosti]]. ''Vukica Strugar; 12.02.2011.''</ref><ref name=kokan4>[http://www.naslovi.net/2011-02-27/blic/kokan-mladenovic-placamo-cenu-estradizacije-nasih-zivota/2363702 Kokan Mladenović: Plaćamo cenu estradizacije naših života]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Naslovi.net ''Aleksandar Nikolić; 27.02.2011.''</ref> * [[Dragana Mrkić]], režiser, ranije glumica<ref name=mrkic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 365.<br>''“Mrkić Dragana, glumica, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ranko Munitić]], filmski kritičar i teoretičar<ref name=munitic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 367.<br>''“Munitić Ranko, filmski i TV scenarista, pisac o filmu i srodnim umetnostima, autor i voditelj radio i TV emisija; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=munitic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 315.<br>''“Munitić B. Ranko, pisac o filmu i srodnim umetnostima, filmski i TV scenarista, autor televizijskih i radio emisija; slobodni umetnik (r. 3. IV 1943, Zagreb). Jugosloven.”''</ref> * [[Dino Mustafić]], reditelj<ref name=mustafic1>[https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena Dino Mustafić nakon premijere u BDP: U meni je ostao neizbrisiv identitet Jugoslovena] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250403122425/https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena |date=2025-04-03 }} [[Telegraf.rs]]. ''J. V.; 30.03.2025.''<br>''“Vrlo često naglašavam da sam u kulturalnom smislu Jugosloven, bez obzira što je ta zemlja geografski i politički nestala.”''</ref><ref name=mustafic2>[https://twitter.com/mdinodino/status/887975511045156864 (Twitter status:) Živeći i radeći na Balkanu uvjerio sam se kako jedino identitarno i politički ima smisla biti Jugosloven!] MdinoDino@Twitter. ''Dino Mustafić; 20.07.2017.''</ref><ref name=mustafic3>[https://www.danas.rs/kultura/dino-mustafic-kod-nas-se-nacionalizam-kao-pantljicara-uspinje-od-portira-do-akademika/ Dino Mustafić: Kod nas se nacionalizam kao pantljičara uspinje od portira do akademika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101043711/https://www.danas.rs/kultura/dino-mustafic-kod-nas-se-nacionalizam-kao-pantljicara-uspinje-od-portira-do-akademika/ |date=2023-01-01 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 04.12.2022.''<br>''“Moje jugoslovenstvo je kulturni identitet, duhovni prostor kojeg živim intezivno. Ima tu i mog inata prema onim kojim je Jugoslavija postala psovka. Biti Jugoslaven danas nije samo politički stav veći je i etički. Svojevrsni vid otpora nacionalističkom ološu, možda jedna odgovornija forma antinacionalizma. Ako je nekom najvažnije da bude Hrvat ili Srbin ili Bošnjak po liniji svoje nacionalne pripadnosti, onda je potpuno prirodno da možete biti Jugoslaven po liniji svoje nadnacionalne pripadnosti.”''</ref> * [[Goran Paskaljević]], reditelj<ref name=paskaljevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 400.<br>''“Paskaljević Goran, filmski reditelj; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, Srbin.”''</ref><ref name=paskaljevic2>[https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp|issue:UB_00064_19920905|page:8 Jedan film dve zastave] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240324152716/https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp{{!}}issue:UB_00064_19920905{{!}}page:8 |date=2024-03-24 }} Nedeljna Borba, ''05/06.09.1992.'', str. 8.<br>''“Ja sam najpre filmadžija, pa Jugosloven, pa Srbin.”''</ref> * [[Borka Pavićević]], dramaturškinja<ref name=pavicevic1>[https://rs.n1info.com/vesti/a497122-odrzana-komemoracija-borki-pavicevic/ Komemoracija Borki Pavićević: Vikala je iz sveg glasa – ne igraj se sa istinom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103233515/https://rs.n1info.com/vesti/a497122-odrzana-komemoracija-borki-pavicevic/ |date=2023-01-03 }} N1 SRB. ''FoNet; 04.07.2019.''<br>''On je dodao da je Pavićević ostala Jugoslovenka, a da bi se danas u Jugoslaviji slavio Dan boraca i podsetio na stihove “Naša borba zahteva, kad se gine da se peva”.''</ref><ref name=pavicevic2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/jugoslavija-je-aktuelna-zbog-aktuelnih-politika Borka Pavićević: Jugoslavija je aktuelna zbog aktuelnih politika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011074946/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/jugoslavija-je-aktuelna-zbog-aktuelnih-politika |date=2022-10-11 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 12.04.2017.''<br>''Ipak, kao Jugoslovenka, kao neko ko je rođen i ko je živio u “mraku socijalizma”, možete li zamisliti zajednicu čije bi “rotirajuće predsjedništvo”, pored “kralja ujedinitelja” Aleksandra Vučića, činili Bakir Izetbegović, Đorđe Ivanov, Kolinda Grabar-Kitarović, Filip Vujanović, Borut Pahor? Kakva bi to uopšte država bila? - “Mogu da zamislim samo jednu Jugoslaviju, u kojoj bi se ovi koji danas protestuju na beogradskim ulicama povezali sa ljudima iz kulture koji su svojevremeno potpisivali peticije protiv ministra Hasanbegovića, sa radnicima koji su peške iz Tuzle išli do granice sa Hrvatskom, sa… Ko piše o štrajku radnika u Bosni, taj želi da u Srbiju unese nered. Sećate li se toga? Takve rečenice su u to vreme izgovarali oni koji bi danas da prave nekakvu “staru Jugoslaviju plus Albanija”.”''</ref> * [[Josip Pejaković]], glumac<ref name=pejakovic>[https://avaz.ba/lifestyle/kultura/169689/josip-pejakovic-u-trebinju-izveo-monodramu-ucerivanje Josip Pejaković u Trebinju izveo monodramu "Ućerivanje"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250120050038/https://avaz.ba/lifestyle/kultura/169689/josip-pejakovic-u-trebinju-izveo-monodramu-ucerivanje |date=2025-01-20 }} [[Dnevni avaz]]. ''P.M.; 20.03.2015.''<br>''Pejaković kaže da je monodrama „Ućerivanje“ imala dobar prijem i Hrvatskoj, mada je bilo negativne atmosfere zbog toga što se on izjasnio kao Jugosloven. „Kako neko ko se zove Josip može da se izjašnjava kao Jugosloven. Sve je kulminiralo incidentom tako da je prilikom izvođenja monodrame u Zadru i policija morala da osigurava,“ objasnio je Pejaković.''</ref> * [[Katarina Pejović]], dramaturškinja<ref name=pejovic1>[https://nova.rs/kultura/katarina-pejovic-jedini-nacin-da-iskorenimo-fasizam-je-da-razumemo-te-ljude/ Katarina Pejović: Jedini način da iskorenimo fašizam je da razumemo te ljude] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230130022252/https://nova.rs/kultura/katarina-pejovic-jedini-nacin-da-iskorenimo-fasizam-je-da-razumemo-te-ljude/ |date=2023-01-30 }} Nova.rs. ''Suzana Sudar; 02.01.2022.''<br>''“Kao Stari Grci ili Rimljani, mi koji se osećamo Jugoslovenima smo vrsta u izumiranju.”''</ref> * [[Darko Perić]], glumac<ref name=dperic1>[https://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=268&yyyy=2018&mm=09&dd=24&nav_id=1447148 Najpoznatiji glumac iz Srbije u svetu: Samo Đoković i Modrić popularniji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011233951/https://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=268&yyyy=2018&mm=09&dd=24&nav_id=1447148 |date=2022-10-11 }} [[B92]]. ''Tara Tomović; 24.09.2018.''<br>''“Ja sam rođen u Jugoslaviji. Sebe i dalje smatram Jugoslovenom.”''</ref> * [[Vladimir Pogačić]], reditelj<ref name=pogacic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 437.<br>''“Pogačić Vladimir, filmski reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Radko Polič]], glumac<ref name=polic1>[https://www.blic.rs/zabava/vesti/radko-polic-bice-ponovo-jugoslavije/rpcc88w Radko Polič: Biće ponovo Jugoslavije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126045237/https://www.blic.rs/zabava/vesti/radko-polic-bice-ponovo-jugoslavije/rpcc88w |date=2022-11-26 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Simonida Milojković; 24.11.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven i znam da ćemo nekada, kad-tad, ponovo biti zajedno.”''</ref><ref name=polic2>[https://www.blic.rs/kultura/vesti/radko-polic-ostao-sam-jugosloven/bhgfyf9 Radko Polič: Ostao sam Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221112220630/https://www.blic.rs/kultura/vesti/radko-polic-ostao-sam-jugosloven/bhgfyf9 |date=2022-11-12 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Aleksandar Nikolić; 23.02.2014.''<br>''“Uvek ću govoriti da sam Jugosloven, makar me i vređali zbog toga, kaže slovenački glumac Radko Polič.”''</ref> * [[Mladen Popović]], dramaturg<ref name=mladenpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 445.<br>''“Popović Mladen, dramaturg; urednik Filmske redakcije RTS. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nenad Prokić]], dramaturg<ref name=prokic1>[http://www.pobjeda.me/2013/09/02/intervju-nenad-prokic-srbija-je-pocela-da-se-trijezni/#.U8PFGd-KDIU Intervju – Nenad Prokić: Srbija je počela da se trijezni] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230226005905/https://www.pobjeda.me/2013/09/02/intervju-nenad-prokic-srbija-je-pocela-da-se-trijezni/#.U8PFGd-KDIU |date=2023-02-26 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Dragan Banjac; 02.09.2013.''</ref> * [[Ljubiša Ristić]], režiser<ref name=ristic1>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/22/srpski/P00042103.shtm Ko je ovaj čovek? Ljubiša Ristić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304202521/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/22/srpski/P00042103.shtm |date=2016-03-04 }} [[Glas javnosti]]. ''Zorica Vulić; 21.04.2000.''<br>''“Nacionalnost - Jugosloven.”''</ref><ref name=ristic2>[http://www.kurir-info.rs/ljubisa-ristic-trecerazredni-umetnici-su-stubovi-nase-kulture-clanak-1159757 Ljubiša Ristić: Trećerazredni umetnici su stubovi naše kulture] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140208091536/http://www.kurir-info.rs/ljubisa-ristic-trecerazredni-umetnici-su-stubovi-nase-kulture-clanak-1159757 |date=2014-02-08 }} Kurir. ''Ljubomir Radanov; 02.01.2014.''<br>''“Ja sam Jugosloven. Dopalo se to nekom ili ne.”''</ref><ref name=ristic3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 482-483.<br>''“Ristić Ljubiša, pozorišni reditelj; predsednik Jugoslovenske udružene levice - JUL (od '95). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Olga Savić]], glumica<ref name=olgasavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 495.<br>''“Savić Olga, glumica; član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Egon Savin]], redatelj<ref name=savin1>[https://www.vijesti.me/kultura/632655/jos-zivi-virtuelna-drzava-umjetnika-i-nostalgicara Još živi virtuelna država umjetnika i nostalgičara] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230207014024/https://www.vijesti.me/kultura/632655/jos-zivi-virtuelna-drzava-umjetnika-i-nostalgicara |date=2023-02-07 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Jelena Kontić; 29.11.2022.''<br>''“Ja sam Jugosloven po opredjeljenju, jer iako Jugoslavije nema, ja sam još živ”, kazao je u intervjuu za “Vijesti” poznati pozorišni reditelj Egon Savin.''</ref><ref name=savin2>[https://elle.rs/Stav/Intervju/a14679/Egon-Savin-Materijalnim-bogatstvom-smo-opsednuti-toliko-da-preziremo-ljude-koji-nemaju-nista.html?page=2 Egon Savin: Materijalnim bogatstvom smo opsednuti toliko da preziremo ljude koji nemaju ništa!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011003004/https://elle.rs/Stav/Intervju/a14679/Egon-Savin-Materijalnim-bogatstvom-smo-opsednuti-toliko-da-preziremo-ljude-koji-nemaju-nista.html?page=2 |date=2022-10-11 }} Elle Serbia. ''Tamara Nikčević; 20.11.2016.''<br>''“Jevrejin sam rođen u multietničkom Sarajevu, studirao u multietničkom Beogradu, volim multietnički Njujork i Pariz… Ateista sam, pa šta da budem do – Jugosloven?! Iako te države više nema, ja još – postojim.”''</ref> * [[Žorž Skrigin]], reditelj<ref name=skrigin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 508.<br>''“Skrigin Georgije-Žorž, filmski reditelj i snimatelj; majstor umetničke fotografije; balet majstor; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Gorčin Stojanović]], reditelj<ref name=gstojanovic1>[https://www.novimagazin.rs/vesti/23219-najvise-jugoslovena-u-srbiji Najviše Jugoslovena u Srbiji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107224840/https://www.novimagazin.rs/vesti/23219-najvise-jugoslovena-u-srbiji |date=2023-01-07 }} Novi magazin. ''IJ; 16.09.2012.''<br>''“Beogradski pozorišni i filmski reditelj Gorčin Stojanović takođe se deklariše kao Jugosloven, iako to nije činio kada je ta ideologija bila dominantna: - Ideja jugoslovenstva nije politička, već pre svega kulturna. Bazirana je na povezivanju naroda koji imaju kulturne i jezičke srodnosti. Nema veze sa titoizmom i nije suprotna ni srpstvu, ni hrvatstvu. U pitanju je ideja koja je opstala kroz decenije, jer ne umiru ideje, već države, rekao je Stojanović.”''</ref><ref name=gstojanovic2>[http://www.blic.rs/Komentar/Bez-secera/214220/Iyu-naopako Iyu, naopako!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101031085846/http://www.blic.rs/Komentar/Bez-secera/214220/Iyu-naopako |date=2010-10-31 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Gorčin Stojanović; 29.10.2010.''<br>''“I, uzgred, ako je kome bitno, potpisnik se deklariše, otkako, hvala Bogu, nema Jugoslavije, kao - Jugosloven. Bez sentimenta, bez žala.”''</ref> * [[Abdurrahman Šalja]], glumac<ref name=salja1>[https://pulse.rs/bekim-fehmiu-blistavo-i-strasno/ Bekim Fehmiu – Blistavo i Strašno] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208034724/https://pulse.rs/bekim-fehmiu-blistavo-i-strasno/ |date=2023-02-08 }} Pulse Magazin. ''Boban Savković; 16.06.2010.''<br>''“Kao i pokojni Abdurahman Šalja bio je Albanac ali i Jugosloven…u onom smislu Kusturičinih likova koji, mrtvi, odlaze nekuda na plutajućem ostrvu.”''</ref> * [[Rade Šerbedžija]], glumac, glazbenik<ref name=serbedzija1>[http://arhiva.alo.rs/v-i-p/svetski-dzet-set/serbedzija-srecan-sam-sto-me-zovu-srbinom-iz-hrvatske-foto/59916 Šerbedžija: Srećan sam što me zovu Srbinom iz Hrvatske!] Alo.rs ''Jutarnji list; 01.07.2014.''<br>''“Istina je, ja se osećam različito. Nekada kao Jugosloven, zbog zemlje i naroda, drugo, kao hrvatski glumac, zagrebački dečko, kao što govorite, pričao sam kajkavski i još uvek tako govorim kad dođem u Zagreb, ali naravno da držim do svojih korena i do tog specijalnog mentaliteta Srbina iz Hrvatske. Kao i do svoje regije u kojoj sam rođen, a to je Lika, i to je nešto do čega mi je naročito stalo, kao uostalom i do Slavonije, u kojoj sam odrastao.”''</ref><ref name=serbedzija2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 471.<br>''“Šerbedžija Rade, glumac i pozorišni reditelj; redovni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu (r. 27. VII 1946, Bunić, Titova Korenica). Jugosloven.”''</ref> * [[Slavko Štimac]], glumac<ref name=stimac1>[https://www.danas.rs/kultura/slavko-stimac-biografija/#:~:text=Slavko%20%C5%A0timac%20je%20tokom%20cele,tek%20u%20odre%C4%91enim%20okolnostima%20poka%C5%BEu. Slavko Štimac: „Dobar čovek ne može biti lud“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240804003025/https://www.danas.rs/kultura/slavko-stimac-biografija/#:~:text=Slavko%20%C5%A0timac%20je%20tokom%20cele,tek%20u%20odre%C4%91enim%20okolnostima%20poka%C5%BEu. |date=2024-08-04 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''DanasOnline; 13.07.2024.''<br>''“Štimca predstavljaju kao srpsko-hrvatskog glumca, ali on sebe vidi kao Jugoslovena i Ličanina.”''</ref> * [[Feđa Štukan]], glumac<ref name=stukan1>[https://www.danas.rs/kultura/promocija-knjige-blank-glumca-fedje-stukana-u-zrenjaninu/ Promocija knjige „Blank“ glumca Feđe Štukana u Zrenjaninu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221106064842/https://www.danas.rs/kultura/promocija-knjige-blank-glumca-fedje-stukana-u-zrenjaninu/ |date=2022-11-06 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''M. P.; 26.10.2022.''<br>''“Ja se i danas izjašnjavam kao Jugosloven, nemam problem da kažem da sam u Jugoslaviji naučio sve vrednosti kojima se vodim i danas, a na prvom mestu je ljudski kvalitet.”''</ref><ref name=stukan2>[http://www.e-portal.ba/intervjui/7976-feda-stukan-jugosloven-sam-i-ponosim-se-svojom-domovinom Feđa Štukan: Jugosloven sam i ponosim se svojom domovinom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130411160843/http://www.e-portal.ba/intervjui/7976-feda-stukan-jugosloven-sam-i-ponosim-se-svojom-domovinom |date=2013-04-11 }} e-portal.ba ''08.04.2013.''<br>''“Kad već ne mogu da se izjasnim kao stanovnik planete zemlje, shvatio sam da je moja nacionalnost Jugosloven, i nepada mi na pamet da se toga stidim i odričem.”''</ref><ref name=stukan3>[https://rs.n1info.com/kultura/intervju-fedja-stukan-novi-magazin/ Feđa Štukan: Iza podele i mržnje stoji religija i bogati se na našoj nesreći] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221113015556/https://rs.n1info.com/kultura/intervju-fedja-stukan-novi-magazin/ |date=2022-11-13 }} N1 SRB. ''Novi magazin; 09.09.2022.''<br>''“U Jugoslaviji su me naučili da volim sve ljude podjednako zato sa izjašnjavam kao Jugosloven.”''</ref> * [[Jelena Tinska]], glumica<ref name=tinska>[https://twitter.com/JelenaTinska/status/1557072991657369600?cxt=HHwWgIC90dvo6psrAAAA (Twitter status:) ja sam rodjens u zemlji koje vise nema na mapi Ja sam Jugoslovenka i umrecu kao Jugoslovenka Ljupka oko pupka] JelenaTinska@Twitter. ''Jelena Tinska; 09.08.2022.''</ref> * [[Darko Trešnjak]], režiser<ref name=tresnjak1>[https://www.glasamerike.net/a/1936843.html Trešnjak: Bilo bi lepo režirati na Balkanu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230602043134/https://www.glasamerike.net/a/1936843.html |date=2023-06-02 }} Glas Amerike. ''Helena Đorđević; 14.06.2014.''<br>''“Mi smo se preselili ovde 1976. i to je još uvek bila Jugoslavija i tako uvek kada me ljudi pitaju uvek kažem da sam Jugosloven jer je to jedina stvar koju sam znao.”''</ref> * [[Sergej Trifunović]], glumac<ref name=strifunovic1>[https://twitter.com/WhistlerDick/status/1203054199040294914?ref_src=twsrc%5Etfw (Twitter komentar:) Ne. Jugosloven, Levičar, Glumac i Srbin. S nadom da ću postati čovek. Tim redom.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101234715/https://twitter.com/WhistlerDick/status/1203054199040294914?ref_src=twsrc%5Etfw |date=2022-11-01 }} WhistlerDick@Twitter. ''Sergej Trifunović; 06.12.2019.''</ref> * [[Renata Ulmanski]], glumica<ref name=ulmanski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 597.<br>''“Ulmanski Renata, glumica. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=ulmanski2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 502.<br>''“Ulmanski M. Renata, glumica (r. 29. XI 1929, Zagreb). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Mlađa Veselinović]], glumac<ref name=veselinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 609.<br>''“Veselinović Mladen-Mlađa, glumac i prevodilac. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Volk]], pozorišni i filmski kritičar<ref name=volk1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 619.<br>''“Volk Petar, pozorišni i filmski kritičar, teoretičar i istoričar; profesor Fakulteta dramskih umetnosti, Bg. (za pr. Istorija filma); šef Katedre za teoriju i istoriju. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stjepan Zaninović]], reditelj<ref name=zaninovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 639.<br>''“Zaninović Stjepan, filmski reditelj i scenarista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stevo Žigon]], glumac<ref name=zigon1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 649.<br>''“Žigon Stevo, glumac i reditelj. […] P: Jugosloven; […].”''</ref><ref name=zigon2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 547.<br>''“Žigon Š. Stevo, glumac i reditelj; generalni sekretar Saveza udruženja dramskih umetnika Jugoslavije (r. 8. XII 1926, Ljubljana). Jugosloven.”''</ref> * [[Milan Žmukić]], filmski producent, revolucionar<ref name=zmukic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 656.<br>''“Žmukić Milan, predsednik Organizacionog odbora BITEF-a; preds. Organizacionog odbora Filmskog festivala u Herceg Novom. […] P: Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vjekoslav Afrić.jpg|Vjeko Afrić Datoteka:Неда Арнерић.jpeg|Neda Arnerić Datoteka:Ivan Bekjarev 2019.jpg|Ivan Bekjarev Datoteka:Adam i berberin prvi ljudi, Jakova Ignjatovića, SNP, 18.11.1969, Ivan Hajtl kao Maksa Svilokosić i Jelica Bjeli kao Fema.jpg|Jelica Bjeli Datoteka:Dragan Bjelogrlic (cropped).jpg|Dragan Bjelogrlić Datoteka:Tanja Bošković, 1975.jpg|Tanja Bošković Datoteka:Karlo Bulic.jpg|Karlo Bulić Datoteka:Бранко Цвејић.jpeg|Branko Cvejić Datoteka:Svetozar Cvetković crop.jpg|Svetozar Cvetković Datoteka:Borivoj Dovniković Bordo 2017.jpg|Borivoj Dovniković Datoteka:OIFF 2015-07-18 212827 - Srđan Dragojević.jpg|Srđan Dragojević Datoteka:Jasna Đuričić, glumica.jpg|Jasna Đuričić Datoteka:Predrag Ejdus 2021 stamp of Serbia.jpg|Predrag Ejdus Datoteka:Odissea Bekim Fehmiu.jpg|Bekim Fehmiu Datoteka:Greta, stranica 89, drama, Boris Isaković, foto M. Polzović.jpg|Boris Isaković Datoteka:Ita Rina v zrelih letih.jpg|Ita Rina Datoteka:Stefan Kapicic by Gage Skidmore.jpg|Stefan Kapičić Datoteka:Мима Караџић Стара Пазова.png|Mima Karadžić Datoteka:Mirjana Karanović Requiem for Mrs. J. Press Conference Berlinale 2017.jpg|Mirjana Karanović Datoteka:Milenko Maricic 1.jpg|Milenko Maričić Datoteka:Ognjenka Milićević, profesor i dekan FDU.tif|Ognjenka Milićević Datoteka:Ranko Munitic (1943-2009), 1989.jpg|Ranko Munitić Datoteka:Dino Mustafić (cropped).jpg|Dino Mustafić Datoteka:Inaugurazioa (8673787301) (cropped).jpg|Goran Paskaljević Datoteka:Borka Pavićević (34479274674).jpg|Borka Pavićević|Borka Pavićević Datoteka:Darko Peric BW.jpg|Darko Perić Datoteka:Radko Polič 2015.jpg|Radko Polič Datoteka:Portrait of Ljubiša Ristić.jpg|Ljubiša Ristić Datoteka:Egon Savin, foto B. Lučić.jpg|Egon Savin Datoteka:Žorž Skrigin (1943).jpg|Žorž Skrigin Datoteka:Rade Serbedzija 2016-mc.rs.jpg|Rade Šerbedžija Datoteka:Slavko Stimac polovinom 80-ih.jpg|Slavko Štimac Datoteka:Sergej Trifunović.png|Sergej Trifunović Datoteka:Renata Ulmanski, 2019.jpg|Renata Ulmanski Datoteka:Stevo Žigon 1969 1.jpg|Stevo Žigon </gallery> </center> == Fotografija == * [[Ivo Eterović]], fotograf<ref name=eterovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134.<br>''“Eterović Ivo, fotograf; majstor fotografije FSJ i Hin EFIAP. […] P: Hrvat, Jugosloven.”''</ref> * [[Stevan Kragujević]], fotoreporter<ref name=kragujevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 251.<br>''“Kragujević Stevan, fotograf. […] P: Jugosloven srpske narodnosti, pravosl.”''</ref> * [[Rizo Šurla]], fotograf, partizan<ref name=surla1>[https://www.youtube.com/watch?v=CSM_Fpjh-dI Ljudi - Fotograf Rizo Širla (Ulcinj, 1971.)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019223450/https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=CSM_Fpjh-dI |date=2022-10-19 }} YouTube. ''Srđan Karanović; Jugoslavija 1972.''<br>''“I, da Vam kažem još: sad kad je bio popis stanovništva, pita što osjećam. Ja [se] osjećam kao Jugoslaven, drugo ništa, šta imam da... ostajem Jugoslaven.”''</ref><ref name=surla2>[https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/2700/rts-trezor/4883292/ljudi---fotograf.html Ljudi - Fotograf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111100935/https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/2700/rts-trezor/4883292/ljudi---fotograf.html |date=2023-01-11 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''10.08.2022''<br>''“Jugosloven po ubeđenju, ovaj navijač splitskog Hajduka u emisiji priča o svom životu u Ulcinju.”''</ref><ref name=surla3>[https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/rizo-surla-afrojugoslaven-iz-ulcinja-nasa-zemlja-je-sto-se-tice-ravnopravnosti-vjerojatno-jedinstvena-u-svijetu-a-medusobna-mrznja-nedokuciva-je-glupost-1161912 Rizo Šurla, Afrojugoslaven iz Ulcinja: Naša zemlja je što se tiče ravnopravnosti vjerojatno jedinstvena u svijetu, a međusobna mržnja nedokučiva je glupost] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111101941/https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/rizo-surla-afrojugoslaven-iz-ulcinja-nasa-zemlja-je-sto-se-tice-ravnopravnosti-vjerojatno-jedinstvena-u-svijetu-a-medusobna-mrznja-nedokuciva-je-glupost-1161912 |date=2023-01-11 }} [[Slobodna Dalmacija]]. ''PSD; 24.01.2022.''<br>''“Rizo Šurla ime je i prezime čovjeka koji se najpreciznije može staviti u grupu Afrojugoslavena, iako se on čitav život osjećao kao Jugoslaven, odnosno Crnogorac koji je rođen u Ulcinju i čitav život je proveo u tome primorskom gradu.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Stevan Kragujević, portret, okt. 1976.jpg|Stevan Kragujević Datoteka:Rizo Šurla crop.jpg|Rizo Šurla </gallery> </center> == Književnost i pjesništvo== * [[Olja Alvir]], književnica<ref name=alvir1>[https://dunav.at/partizanski-filmovi-poetika-otpora-i-nade/ Partizanski filmovi – poetika otpora i nade] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126234518/https://dunav.at/partizanski-filmovi-poetika-otpora-i-nade/ |date=2022-11-26 }} Dunav.at ''23.10.2019.''<br>''“Jedna od studentica dobro posjećenih predavanja na Bečkom univerzitetu koju je takođe zainteresovala solidarnosti i zajedništvo protagonista partizanskog filma, jeste Olja Alvir. Mlada spisateljica koja u Beču živi od djetinjstva i čiji su roditelji izbjegli iz Bosne, samu sebe naziva Jugoslovenkom i time pokazuje simpatiju za zemlju čija je osnova bilo zajedništvo svih njenih naroda i narodnosti, a koja je, kako se tvrdilo, nastala u antifašističkoj borbi.”''</ref> * [[Ivo Andrić]], književnik i diplomata<ref name=ristic-andric-davico>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 182.<br>''“Poznato mi je da je Marko Ristić javno istupio nakon popisa (u »Politici« 27. IV 1971.) i obrazložio zašto se deklarirao kao Jugoslaven, zbog čega misli da to nije nikakav unitarizam: jer se isto tako osjećao kad je istupao za rješenje hrvatskog pitanja u staroj Jugoslaviji. I Ivo Andrić se tada također upisao kao Jugoslaven. I Oskar Davičo.”''</ref><ref name=andric2>Tošović, Branko: Strane svijeta u Andrićevom životu i stvaralaštvu, u: Kuzmanović, Rajko (ur.): Andrić između Istoka i Zapada. Banja Luka 2022, str. 143.<br>''„Nemamo podataka o tome da li se Andrić konfesionalno izražavao drugačije nego što to nalazimo u njegovim školskim i studentskim dokumentima (kao katolik), ali imamo podataka da se nacionalno drugačije opredjeljuje – od 1951. pa do smrti kao Srbin (u ličnoj karti, vjenčanici, vojnoj knjižici...) i Jugosloven (u popisu stanovništva 1971).“''</ref> * [[Vladimir Arsenijević]], književnik<ref name=arsenijevic1>[http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/201171/O-pasosu-i-putovnici.html#CommentPaging,P:1 O pasošu i putovnici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305011755/http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/201171/O-pasosu-i-putovnici.html#CommentPaging,P:1 |date=2016-03-05 }} tportal.hr ''Vladimir Arsenijević; 26.06.2012.''<br>''“Vjerujem da je to razlog zbog kog mi je oduvijek bilo znatno lakše identificirati se kao Jugoslaven.”''</ref> * [[Anton Aškerc]], pesnik<ref name=askerc1>Aškerc, Anton: [https://dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-YNVE4FUC/ecf67f53-f5ca-416a-a350-bc79be7c6661/PDF Hrvaški »Salon«.], u: Ljubljanski zvon, god. 19 br. 2 (1899), str. 132.<br>''“Zakaj nismo vsaj vsi Jugoslovani edini v jeziku, v književnosti in umetnosti? Čemu se cepimo in slabimo sami? Čemu? . . .”''</ref> * [[Goran Babić]], književnik<ref name=babic1>[https://www.portalnovosti.com/povratak-otpisanoga Povratak otpisanoga] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241119022141/https://www.portalnovosti.com/povratak-otpisanoga |date=2024-11-19 }} Portal Novosti. ''Marko Pogačar; 18.11.2024.''<br>''“Babić je, bez obzira na u mladosti kritičan stav prema elementima sistema, pa i efemerne rubno "proljećarske" devijacije, deklarirani Jugoslaven i komunist, viđen kao "zadrti šuvarovac" i partijski element koji se zacrtane politike, bez veće osjetljivosti za detalje, nije libio provoditi u praksi, te je oštar kritičar hrvatskog nacionalizma u najrazličitijim njegovim pojavnim oblicima.”''</ref><ref name=babic2>[https://www.laguna.rs/laguna-bukmarker-goran-babic-ne-verujem-u-sistem-u-kojem-fukara-moze-legalno-unos-21212.html Goran Babić: Ne verujem u sistem u kojem fukara može legalno da pogubi genija] Laguna. ''Branko Rosić; 10.06.2022.''<br>''Meni deluje da ste ostali zauvek Jugosloven iz Hrvatske? - "Pa ja i jesam (ili si tako samo umišljam) daleki nastavljač one hrvatske tradicije koja je u Beogradu vidjela Pijemont, kulu svjetilju južnoga slavenstva, svijetlu tačku na kraju hiljadugodišnjeg tunela kojoj su hrlili ne samo Juraj Križanić („Đuro“ u predratnom izdanju srpske akademije) i onaj Flacijus iz Lobina, koji je svoje protestantske knjige (vidjeti spise Franje Bučara) htio štampati i na ćirilici."''</ref><ref name=babic3>[https://www.telegram.hr/kultura/veliki-povratak-i-autobiografija-gorana-babica-divnog-pjesnika-koji-je-godinama-prije-rata-najavljivao-apokalipsu/ Veliki povratak i autobiografija Gorana Babića, divnog pjesnika i mračnog proroka koji je godinama prije rata najavljivao apokalipsu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221117044942/https://www.telegram.hr/kultura/veliki-povratak-i-autobiografija-gorana-babica-divnog-pjesnika-koji-je-godinama-prije-rata-najavljivao-apokalipsu/ |date=2022-11-17 }} telegram.hr ''Dragan Markovina; 06.06.2022.''<br>''“Goran Babić je čovjek o kojem se u Hrvatskoj temeljito šutjelo godinama. Književnik, ljevičar, pripadnik Šuvarove lijeve frakcije u SKH, divan pjesnik i mračni prorok koji je godinama prije rata najavljivao apokalipsu, glavni urednik umnogome ozloglašenog Oka, Mostarac zavičajem iz Opuzena i doline Neretve, školski drug Slobodana Praljka i uvjereni Jugoslaven, na kraju je početkom 1991. otišao iz Zagreba u Beograd, da se nikad ne vrati.”''</ref><ref name=babic4>[https://www.vijesti.me/kultura/674792/otvoreno-djelo-velikog-pjesnika Otvoreno djelo velikog pjesnika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230926034603/https://www.vijesti.me/kultura/674792/otvoreno-djelo-velikog-pjesnika |date=2023-09-26 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Kultura Vijesti; 23.09.2023.''<br>''“Veliki Jugosloven i antinacionalista početkom ratnih sukoba 1991. napušta Hrvatsku i dolazi u Beograd.”''</ref> * [[Vladislav Bajac]], književnik<ref name=bajac1>[https://kaleidoskop-media.com/knji%C5%BEevnost/Vladislav-Bajac Bajac: Sumnja je moje prirodno stanje] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208072328/https://kaleidoskop-media.com/knji%C5%BEevnost/Vladislav-Bajac |date=2023-02-08 }} Kaleidoskop. ''Jelena Pavlović; 16.03.2017.''<br>''“Nisam nikakav jugonostalgičar niti nostalgičar, ali jesam Jugosloven.”''</ref> * [[Zorica Bajin-Đukanović]], pjesnikinja<ref name=bajindjukanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 30.<br>''“Bajin-Đukanović Zorica, književnik i fotograf; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vjera Benkova]], književnica<ref name=benkova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 40.<br>''“Benkova Vjera, pisac i književni prevodilac; novinar, saradnik Slovačke redakcije Radio N. Sada (od '80). […] P: Slovakinja jugosl. porekla..”''</ref> * [[Oto Bihalji Merin]], književnik, istoričar umetnosti<ref name=bihalji1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 41.<br>''“Bihalji D. Oto, književnik, istoričar umetnosti (r. 3. I. 1904, Zemun). Jugosloven.”''</ref> * [[Laslo Blašković]], književnik<ref name=blaskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 48.<br>''“Blašković Laslo, književnik; sekretar Društva književnika Vojvodine. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Milenko Bodirogić]], književnik i izdavač<ref name=bodirogic1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/4/18/bodirogic-zemlje-nastale-raspadom-jugoslavije-prepune-su-mrznje-i-straha Bodirogić: Zemlje nastale raspadom Jugoslavije prepune su mržnje i straha] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020212201/https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/4/18/bodirogic-zemlje-nastale-raspadom-jugoslavije-prepune-su-mrznje-i-straha |date=2022-10-20 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Nedim Sejdinović; 18.04.2020.''<br>''“Ja sam jednostavno Jugosloven i to je tako, niko ne može iz svoje kože.”''</ref><ref name=bodirogic2>[https://www.vreme.com/vreme/sanjali-najbolji-rasturili-najgori/ Sanjali najbolji, rasturili najgori] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020212819/https://www.vreme.com/vreme/sanjali-najbolji-rasturili-najgori/ |date=2022-10-20 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Nedim Sejdinović; broj 1590, 24.06.2021.''<br>''“Ono za čime žalim jesu procesi i principi na kojima je nastajala ta zemlja, a oni su bili beskompromisno emancipatorski i prvi put su nam se dogodili na ovim prostorima. U tom smislu ja sam naprosto Jugosloven bez Jugoslavije”, kaže Bodirogić.''</ref> * [[Milena Bogavac]], književnica, dramaturškinja<ref name=bogavac1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/kolumne-milene-bogavac-od-6-decembra-svakog-ponedeljka-u-danasu/ Kolumne Milene Bogavac – od 6. decembra svakog ponedeljka u Danasu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230120210820/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/kolumne-milene-bogavac-od-6-decembra-svakog-ponedeljka-u-danasu/ |date=2023-01-20 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Danas Online; 05.12.2021.''<br>''“Deklariše se kao feministikinja, antifašistkinja, Jugoslovenka i borkinja za ljudska prava.”''</ref> * [[Nevena Bojičić]], književna kritičarka<ref name=bojicic1>[https://twitter.com/nevenawednesday/status/1122651234312310785 (Twitter status:) JA SAM : ⚪ straight ⚪ gay ⚪ bisexual 🔘 Jugoslovenka] NevenaWednesday@Twitter. ''Nevena Bojičić; 29.04.2019.''</ref> * [[Dušan Cicvara]], književnik i filmski kritičar<ref name=cicvara1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 70.<br>''“Cicvara Dušan, novinar i književnik. […] P: Jugosloven srpskog porekla, […].”''</ref><ref name=cicvara2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 65.<br>''“Cicvara R. Dušan, novinar i književnik (r. 30. I 1964). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Milan Ćurčin]], pjesnik<ref name=curcin1>[https://lobisti.rs/2023/08/04/curcin-knjizevnik-i-urednik/ Ćurčin – književnik i urednik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230816000403/https://lobisti.rs/2023/08/04/curcin-knjizevnik-i-urednik/ |date=2023-08-16 }} Lobisti.rs. ''Miodrag Skundric; 04.08.2023.''<br>''“Znameniti Pančevac, patriota, doktor nauka, liberal, pesnik, diplomata, novinar, Jugosloven.”''</ref> * [[Oskar Davičo]], književnik i pesnik<ref name=ristic-andric-davico/><ref name=davico>[https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:375302-Spomen-ploca-Oskaru-Davicu Spomen ploča Oskaru Daviču] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221117034357/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:375302-Spomen-ploca-Oskaru-Davicu |date=2022-11-17 }} [[Večernje novosti]]. ''V. N.; 12.04.2012.''<br>''“Ne napuštajući nikad i ni na koji način svoju pripadnost Srbiji, njenom narodu i njenoj literaturi, o čemu ponajbolje svedoči njegova veličanstvena „Srbija“, on je istovremeno bio gorljivi Jugosloven, internacionalista, koji nije podnosio niti jedan od naših brojnih minijaturnih i nepodnošljivih nacionalizama - istakao je Goran Babić.”''</ref> * [[Ivan Ergić]], pjesnik, ranije nogometaš<ref name=ergic1>[http://www.tportal.hr/showtime/tv/338368/Ergic-kod-Stankovica-glas-razuma-usred-euforije.html Ergić kod Stankovića - glas razuma usred euforije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151024062841/http://www.tportal.hr/showtime/tv/338368/Ergic-kod-Stankovica-glas-razuma-usred-euforije.html |date=2015-10-24 }} tportal.hr ''Zrinka Pavlić; 15.06.2014.''<br>''“Em se drznuo kritizirati nogomet u ovo doba koje mnogi doživljavaju kao doba obavezne nacionalne konsolidacije (koja je također predmet Ergićeve kritike), em je s priličnim negodovanjem govorio o uplitanju nacionalizma i religije u sport, em je bez imalo ustezanja izjavio da se izjašnjava kao Jugoslaven.”''</ref><ref name=ergic2>[https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/ivan-ergic-katastrofalno-je-sto-su-nogometasi-uzor-mladima/?meta_refresh=true Ivan Ergić: Katastrofalno je što su nogometaši uzor mladima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110014230/https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/ivan-ergic-katastrofalno-je-sto-su-nogometasi-uzor-mladima/?meta_refresh=true |date=2023-01-10 }} [[Novi list]]. ''Ladislav Tomičić; 18.08.2013.''<br>''“Ja jesam Srbin, ali u kulturalnom smislu uvijek ću biti Jugosloven, kao što danas netko drugi pored pripadnosti svojoj naciji takođe može biti europejac ili nešto treće.”''</ref><ref name=ergic3>[https://www.reprezentacija.rs/ivan-ergic-poslednji-koji-je-ugasio-svetlo-i-otpevao-hej-sloveni/ Ivan Ergić, poslednji koji je ugasio svetlo i otpevao “Hej Sloveni”] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110015732/https://www.reprezentacija.rs/ivan-ergic-poslednji-koji-je-ugasio-svetlo-i-otpevao-hej-sloveni/ |date=2023-01-10 }} reprezentacija.rs ''Admin; 18.05.2019.''<br>''“Ja sam po tom pitanju uvek bio ležeran, nisam se smatrao ništa manjim Srbinom ako sam istovremeno i Jugosloven.”''</ref><ref name=ergic4>[https://winestyle.rs/2019/ivan-ergic/ Ivan Ergić, Zanimanje – tragalac] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230922024213/https://winestyle.rs/2019/ivan-ergic/ |date=2023-09-22 }} WineStyle. ''Tamara Marković; 03.11.2019.''<br>''“Kada sam u Švajcarskoj osećam se daleko više kao Jugosloven ili Srbin. A kada sam ovde, nemam takav doživljaj. Recimo da mi se taj osećaj pojača kada sam u nekoj drugoj sredini. Za mene je identitet stvar kulturnog, a ne etničkog konteksta.”''</ref> * [[Zdenka Feđver]], književnica<ref name=fedjver1>[https://www.xxzmagazin.com/jugoslovenka Jugoslovenka] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221029220240/https://www.xxzmagazin.com/jugoslovenka |date=2022-10-29 }} XXZ magazin. ''Zdenka Feđver; 25.01.2021.''<br>''Nacionalnost, Jugoslovenka? - “Da.”''</ref> * [[Frida Filipović]], književnik<ref name=filipovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 136.<br>''“Filipović Frida, književnik i književni prevodilac. […] P: Jugoslovenka jevrejskog porekla, […].”''</ref><ref name=filipovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 129.<br>''“Filipović F. Frida, književnik i prevodilac (r. 3. II 1913, Sarajevo). Jugoslovenka jevrejskog porekla, […].”''</ref> * [[Hristo Georgijevski]], književnik<ref name=georgijevski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 144-145.<br>''“Georgijevski Hristo, redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. (za pr. Makedonska književnost i Književnost za decu). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Vesna Goldsworthy]], književnica<ref name=goldsvorti1>[https://elevate.airserbia.com/Elevate_okt2019/36/?fbclid=IwAR3V0m_NfYZE1g3b5Xc7OSc-eSpHEkzpqBcHmKX4uQzIpzNPxICTw3MGyoQ Bilo jednom u Londonu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101185457/https://elevate.airserbia.com/Elevate_okt2019/36/?fbclid=IwAR3V0m_NfYZE1g3b5Xc7OSc-eSpHEkzpqBcHmKX4uQzIpzNPxICTw3MGyoQ |date=2022-11-01 }} Elevate. ''str. 36/37, oktobar 2019.''<br>''“Panelisti su se takođe dotakli različitih slojeva identiteta, pa je tako književnica Goldsvorti za sebe rekla da je i Srpkinja i Jugoslovenka, kao i Britanka.”''</ref><ref name=goldsvorti2>[https://www.anarussellomaljev.com/post/once-upon-a-time-in-london Once upon a time in London] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230330090505/https://www.anarussellomaljev.com/post/once-upon-a-time-in-london |date=2023-03-30 }} (na engleskom) anarussellomaljev.com ''Ana Russell-Omaljev, 12.10.2020.''<br>''“The panellists also touched on different layers of identity, with writer Goldsworthy saying that she is both Serbian and Yugoslav, as well as British.”''</ref> * [[Mustafa Karahasan]], književnik<ref name=karahasan1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 305.<br>''“Karahasan Mustafa, novinar i književnik, član Glavnog odbora SSRN Makedonije, rez. poručnik, r. 1920 u Skoplju, Jugosloven (pripadnik turske manjine).”''</ref> * [[Danilo Kiš]], književnik<ref name=kis1>Popov, Jovan: [https://polja.rs/wp-content/uploads/2016/01/selection11-26.pdf Jež i jorgovan. Skica za uporedni portret Aleksandra Tišme i Danila Kiša] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230202074425/https://polja.rs/wp-content/uploads/2016/01/selection11-26.pdf |date=2023-02-02 }}, u: Polja, br. 416 (2001), str. 67.<br>''“Deceniju i po kasnije, u poslednjoj godini svog života, i jednoj od poslednjih njegove zemlje, on objašnjava zašto se ne izjašnjava kao srpski pisac: »u inostranstvu jedva i to znaju šta je Jugosloven, a kamoli Srbin«. Izgovor je lakonski, a i vreme koje sledi veoma brzo će ga demantovati – Evropa će se naprasno zainteresovati za Srbe, na žalost ne na način na koji bismo voleli. Malo dalje, međutim, Kiš precizira da je nacionalnost Jugosloven »jedina tačna oznaka onoga što jesam«.”''</ref> * [[Božo Koprivica]], književnik<ref name=koprivica1>[https://www.monitor.co.me/u-fudbalu-nema-nacionalizma/ U fudbalu nema nacionalizma] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230205195241/https://www.monitor.co.me/u-fudbalu-nema-nacionalizma/ |date=2023-02-05 }} Monitor. ''Nastasja Radović; 16.07.2010.''<br>''Vi ste Jugosloven? - “Bio i ostao.”''</ref><ref name=koprivica2>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/06/16/srpski/I01061501.shtml Ratni i antiratni profiteri kao savest naroda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121013000115/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/06/16/srpski/I01061501.shtml |date=2012-10-13 }} [[Glas javnosti]]. ''Radmila Radosavljević; 15.06.2001.''<br>''Još se izjašnjavate kao Jugosloven iz države koja više ne postoji? - “Da. Jer, sve jeste i sve postoji, ako voliš.”''</ref> * [[Miroslav Krleža]], književnik i enciklopedista<ref name=krleza1>Cvitković, Ivan: Krleža, Hrvati i Srbi. Sarajevo 1991, str. 7.<br>''Bio sam dobar Jugoslaven i danas sam to, isticao je 1976. godine.''</ref><ref name=krleza2>Matvejević, Predrag: Granice i sudbine. O jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije. Zagreb 2015, str. 267.<br>''“Često to meni negiraju, a ja sam Jugoslaven ali ne iz perspektive Aleksandra Karađorđevića ni Pere Živkovića.“''</ref> * [[Josip Kundek]], pesnik, misionar<ref name=kundek1>Rogić Musa, Tea: [https://hbl.lzmk.hr/clanak/kundek-josip Kundek, Josip] Hrvatski biografski leksikon, mrežno izdanje (1983–2026). ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2026.''<br>''“U pjesmi Slavoglasje petrinske vile (1836) prvi se put naziva Ilirom i piše na štokavskome s dijakritičkim znakovima po uzoru na pravopisna rješenja Lj. Gaja. […] Potpisivao se i kao Ilir iz naroda hrvatskoga..”''</ref> * [[Zofka Kveder]], književnica<ref name=kveder1>Свирчев, Жарка: [https://journal.knjizenstvo.rs/index.php/knjizenstvo/article/view/271/267 Југославенска жена – форум модерне списатељице], у: Књиженство, год. 5 br. 5 (2015).<br>''“Словенке ме неће више, Хрватице ме не признају још за „своју“, Српкиње такође не. Истина је, да то понекад боли, али ми такође даје снагу да останем што сам: Југославенка.”''</ref> * [[Jožef Levičnik]], književnik, glazbenik<ref name=levicnik1>Levičnik, Jos.: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaccENhzGg35hRmnb9yFo3SLREBOBqOomsOTGd645l8gUHnwOowaq-Bz9wNiHxHS97720IL1fz_RBRRGlidt4kQeciu7Ox_VSt5uCk5NEhZPhSdtwRX9rMRh92WXgmvc266InpUgvRlGZkSJjLEXCT1MwD0Hym5GEzeuh_aocsT2TydcsZPS0_jHqVOvQaSOTVbdzP7hgANACT37qAJt7N_hgIBYUj9n73fPNaM7G-P_vnRTOFjH0PwYPJ0-VWt4UO6Cj_OvSrlsufnHK5C4cBe3R-jcqzr9mYBwGvJ2rNW1zHbFTKY Kteri narod je najbolj izobražen v Evropi?], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XVI. list 49 (08.12.1858), str. 390.<br>''“Mi Jugoslaveni („divji narod“, se vé da!) navadno čakamo, da nas smert sama pokosi.”''</ref> * [[Milenko Maticki]], književnik, novinar<ref name=maticki1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 313.<br>''“Maticki Milenko, književnik; urednik "Politikinog" podlistka "Politika za decu". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Predrag Matvejević]], književnik<ref name=matvejevic1>Majdzik Papić, Katarzyna: [https://books.google.de/books?id=c5udEAAAQBAJ&printsec=frontcover&dq=Narrative+des+Wandels:+Transformationsprozesse&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false Zwischen den Welten. Postjugoslawische Literatur im Spannungsfeld der Übersetzung] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230106054123/https://books.google.de/books?id=c5udEAAAQBAJ&printsec=frontcover&dq=Narrative+des+Wandels:+Transformationsprozesse&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false |date=2023-01-06 }}, u: Dampc-Jarosz, Renata/Kałuża, Anna (ur.): Narrative des Wandels. Transformationsprozesse nach 1989 in den mittel- und osteuropäischen Literaturen. 2022, str. 297 nap. 54. (na nemačkom) <br>''Der Interpretationskontext für Matvejevićs Texte ist in erster Linie der Mittelmeerraum (obwohl der Autor sich selbst als Jugoslawe bezeichnete und notabene in der multiethnischen Stadt Mostar geboren wurde): „Der Horizont der Existenz ist die Identität, die sich aus der Zugehörigkeit zu einer bestimmten Kultur ergibt, die für Matvejević die mediterrane Zivilisation ist.“''</ref><ref name=matvejevic2>[https://ravnododna.com/kome-je-pukla-zica/ Kome je pukla ‘Žica’?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107094902/https://ravnododna.com/kome-je-pukla-zica/ |date=2023-01-07 }} Ravno do dna. ''Jelena Svilar; 08.01.2012.''<br>''“Neobično je, nakon tolikih godina terora raznih promotera vlastitih ega koji navodno djeluju u nacionalnom interesu, u eteru javne televizije čuti intervju s čovjekom zbog kojeg ćete konačno doživjeti stanoviti ushit što pripadate istom narodu, iako je upravo nacionalni identitet ono što Matvejević, kao deklarirani Jugoslaven, nikada nije osjećao imanentnim sebi samom.”''</ref><ref name=matvejevic3>[https://www.portalnovosti.com/borac-protiv-politika-gluposti Borac protiv politika gluposti] Portal Novosti. ''N.J.; 16.02.2017.''<br>''“Predrag Matvejević je bio Jugoslaven, ali nije bio protiv nacionalnih identiteta jer je pomagao i hrvatske disidente, rečeno je na tribini ‘Ostavština Predraga Matvejevića’, održanoj 14. februara u prostorijama ‘Privrednika’ u Zagrebu.”''</ref><ref name=matvejevic4>[https://www.danas.rs/kultura/pisac-i-kriticar-bozo-koprivica-o-mediteranstvu-i-jugoslovenstvu-knjizevnog-velikana-predragu-matvejevicu-se-njegov-rodni-grad-mostar-oduzio-varvarskim-cinom/ Pisac i kritičar Božo Koprivica o mediteranstvu i jugoslovenstvu književnog velikana: Predragu Matvejeviću se njegov rodni grad Mostar odužio varvarskim činom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108022018/https://www.danas.rs/kultura/pisac-i-kriticar-bozo-koprivica-o-mediteranstvu-i-jugoslovenstvu-knjizevnog-velikana-predragu-matvejevicu-se-njegov-rodni-grad-mostar-oduzio-varvarskim-cinom/ |date=2023-01-08 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 06.07.2022.''<br>''“Matvejević je bio Jugosloven, njegovo jugoslovenstvo počelo je kada je sa trinaest godina pristupio partizanima. […] On nije prestao da bude Jugosloven ni u najtežim trenucima, kada je HDZ preuzeo vlast u Hrvatskoj i kada je bio progonjen. […] Verujem, nažalost, da bi se nekome ko je ostao Jugosloven kao Matvejević desila ista moralna pizdarija, rušenje rodne kuće, i da je ta kuća bila u Beogradu ili bilo gde drugde na ovom prostoru.”''</ref> * [[Ivan Mažuranić]], književnik, političar<ref name=mazuranic1>Živančević, Milorad: [https://hrcak.srce.hr/en/file/309559 »Danica ilirska« i njeni anonimni suradnici (Bilješke in tergo u povodu reprint izdanja)], u: Croatica, br. 5 (1973), str. 382.<br>''“Dok se kadikad potpisivao punim imenom, deklarirajući se kao »Ilir iz Primorja Horvatskog«, u većini slučajeva, naročito onda kada mu se iz političkih razloga činilo da će tako biti bolje, ili pak kada je smatrao da su mu prilozi nedostojni slave, a potrebni u određenom trenutku, pisao je pod šifrom, ne rijetko i posve anonimno.”''</ref><ref name=mazuranic2>Pasarić, Josip: Ivan Mažuranić, u: Vienac, god. XXI br. 32 (1890), str. 510.<br>''“Ovako smjelo i umno pjeva g. 1836. Mažuranić, koji se pod ovu pjesmu podpisao: Ilir iz Primorja Horvatskog.”''</ref> * [[Antun Mihanović]], književnik, pravnik, diplomata<ref name=mihanovic1>Шишић, Фердо: [https://www.uzzpro.gov.rs/doc/biblioteka/digitalna-biblioteka/1937-Jugoslovenska-Misao.pdf Југословенска мисао. Историја идеје југословенског народног уједињења и ослобођења од 1790-1918.] Београд 1937, стр. 79.<br>''“Поносим се и тиме, што сам дошао и к Вашој Пресвијетлости, као к једином кнезу (владаоцу) нашега илирског народа.”</ref> * [[Milan Milišić]], pesnik<ref name=milisic1>Kazalište Marin Držić: [https://kmd.hr/wp-content/uploads/2020/02/2015_Kad-je-Bog-stvarao-stvarao-Dubrovnik.pdf Kad je Bog stvarao Dubrovnik.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231004165511/https://kmd.hr/wp-content/uploads/2020/02/2015_Kad-je-Bog-stvarao-stvarao-Dubrovnik.pdf |date=2023-10-04 }} Dubrovnik 2015, str. 22.<br>''“Paradoksalno je da je Milan Milišić koji se osjećao i izjašnjavao kao Jugoslaven, ubijen projektilom Jugoslavenske narodne armije.”''</ref><ref name=milisic2>[http://www.novossti.com/2012/05/beatnici-su-danas-aktualniji-nego-ikad/ Beatnici su danas aktualniji nego ikad] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131020073058/http://www.novossti.com/2012/05/beatnici-su-danas-aktualniji-nego-ikad/ |date=2013-10-20 }} Novosti. ''Rade Dragojević; broj 648, 19.05.2012., broj 648''<br>''“Baš kao i Danilo Kiš ili Predrag Matvejević, i Milan Milišić bio je kozmopolita i uvjereni Jugoslaven, ali i Dubrovčanin.”''</ref><ref name=milisic3>[http://www.e-novine.com/drustvo/41119-ivot-slobodu.html Život za slobodu] E-Novine. ''Dragoljub Todorović; 04.10.2010.''</ref> * [[Pero Mužijević]], književni kritičar, univerzitetski profesor<ref name=muzijevic1>[http://www.republika.co.rs/322-323/34.html In memoriam Pero Mužijević (1934-2003)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107102741/http://www.republika.co.rs/322-323/34.html |date=2023-01-07 }} Republika. ''Nastasja Radović, Nebojša Popov; broj 322-323, 01-31.12.2003.''<br>''“Pero Mužijević je bio autentičan Jugosloven, vezan za Bosnu, rođenjem i uspomenama, Beograđanin, bez kojeg se ne može zamisliti priča o našoj književnoj boemiji, nenadmašan kozer, humanista po načinu života a ne parolama, intelektualac, pre svega po osećaju sveta...”.''</ref> * [[Vladimir Nazor]], pjesnik, književnik<ref name=nazor1>Roksandić, Drago: [http://ckhis.ffzg.unizg.hr/files/file/pdf/Desnicini-susreti/DS-2011-pdf/DS-2011-07-Roksandic.pdf Prvi kongres kulturnih radnika Hrvatske (Topusko, 25.–27. lipnja 1944.): iskustvo i aproprijacije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153912/http://ckhis.ffzg.unizg.hr/files/file/pdf/Desnicini-susreti/DS-2011-pdf/DS-2011-07-Roksandic.pdf |date=2024-12-25 }}, u: Roksandić, Drago/Cvijović Javorina, Ivana (ur.): Intelektualci i rat 1939.–1947. Zbornik radova s međunarodnog skupa Desničini susreti 2011. Zagreb 2012, str. 106.<br>''Nazorov je samostalni poziv bio akt svojevrsne autentične kulturne revolucije. […] On je postavio i ključno pitanje, kao Hrvat i Jugoslaven: “Kako ćemo najuspješnije postići da u našoj federativnoj državi – ne dirajući u značajne osobine pojedinih naroda, koji je grade – gajimo kulturu što više zajedničkog (Nazorov kurziv – D.R.) duha i ideala?”''</ref> * [[Elvedin Nezirović]], književnik<ref name=nezirovic1>[https://www.vijesti.me/kultura/389826/ovdje-je-kultura-izgubila-svoju-prosvjetiteljsku-ulogu Ovdje je kultura izgubila svoju prosvjetiteljsku ulogu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221021193823/https://www.vijesti.me/kultura/389826/ovdje-je-kultura-izgubila-svoju-prosvjetiteljsku-ulogu |date=2022-10-21 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Vujica Ognjenović; 15.06.2019.''<br>''“U tom smislu, ja sam bio i ostao Jugosloven i kao takav duboko sam razočaran stvarnošću u kojoj živim.”''</ref> * [[Andrej Nikolaidis]], književnik i publicist<ref name=nikolaidis>[https://www.portalnovosti.com/andrej-nikolaidis-jugosloven-sam-po-nadi Andrej Nikolaidis: Jugosloven sam po nadi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221009020636/https://www.portalnovosti.com/andrej-nikolaidis-jugosloven-sam-po-nadi |date=2022-10-09 }} Portal Novosti. ''Davor Konjikušić; 17.01.2017.''<br>''Možemo li reći da ste vi zapravo Jugoslaven? - “Ja to nedvojbeno jesam. I po rođenju i po kulturi. I najvažnije: po nadi.”''</ref> * [[Grozdana Olujić]], književnica<ref name=olujic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 389-390.<br>''“Olujić Grozdana, književnik, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=olujic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 334.<br>''“Olujić L. Grozdana, književnik, slobodni umetnik (r. 30. VIII 1934, Erdevik, Vojvodina). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Muharem Omerović]], pjesnik<ref name=omerovic1>[https://www.xxzmagazin.com/narodu-nije-nista-a-sve-ga-boli Narodu nije ništa, a sve ga boli] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221031233016/https://www.xxzmagazin.com/narodu-nije-nista-a-sve-ga-boli |date=2022-10-31 }} XXZ magazin. ''Savo Petrović; 28.06.2021.''<br>''“Muharem Omerović se u popisu stanovništva uvijek izjašnjavao kao Musliman govoreći da se on osjeća i kao Jugosloven i da će jednog dana narodi Jugoslavije "ako ne budu imali dovoljno zlata praviti Tita i od blata"!”''</ref> * [[Eliezer Papo]], književnik i rabin<ref name=papo1>[https://javniservis.net/mediji/dnevnici-nedeljnici-mesecnici/novi-magazin/eliezer-papo-naravno-da-sam-jugonostalgican/ Eliezer Papo: Naravno da sam jugonostalgičan] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230615235228/https://javniservis.net/mediji/dnevnici-nedeljnici-mesecnici/novi-magazin/eliezer-papo-naravno-da-sam-jugonostalgican/ |date=2023-06-15 }} Javni servis. ''Anđelka Cvijić; 16.09.2022.''<br>''Kažete da ste Sarajlija, Bosanac i Jugosloven. Šta vam je to značilo pre rata, šta znači sada kad Jugoslavije nema? - “Prije rata su sva ta tri pridjeva upućivala na jednu te istu puku realnost, jer tad nisam bio samo IZ Sarajeva/Bosne i Hercegovine/Jugoslavije, nego i U Sarajevu/Bosni i Hercegovini/Jugoslaviji. Danas sva tri označavaju prvenstveno kulturu, mentalitet, pogled na svijet.”''</ref> * [[Siniša Pavić]], scenarista<ref name=pavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 403.<br>''“Pavić Siniša, književnik i scenarista; sudija Okružnog suda u Beogradu (od '66). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=pavic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 346.<br>''“Pavić A. Siniša, književnik; sudija Okružnog suda u Beogradu (r. 22. I 1933, Sinj). Jugosloven.”''</ref> * [[Muharem Pervić]], književni kritičar<ref name=pervic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 417.<br>''“Pervić Muharem, književnik; književni i pozorišni kritičar. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Janko Pukmeister]], pjesnik, književnik<ref name=pukmeister1>Vijanski, Janko [Janko Pukmeister (pseudonim)]: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaccENhzGg35hRmnb9yFo3SLREBOBqOomsOTGd645l8gUHnwOowaq-Bz9wNiHxHS97720IL1fz_RBRRGlidt4kQeciu7Ox_VSt5uCk5NEhZPhSdtwRX9rMRh92WXgmvc266InpUgvRlGZkSJjLEXCT1MwD0Hym5GEzeuh_aocsT2TydcsZPS0_jHqVOvQaSOTVbdzP7hgANACT37qAJt7N_hgIBYUj9n73fPNaM7G-P_vnRTOFjH0PwYPJ0-VWt4UO6Cj_OvSrlsufnHK5C4cBe3R-jcqzr9mYBwGvJ2rNW1zHbFTKY Kako Slovenci kruh čislajo], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XVI. list 9 (03.03.1858), str. 67.<br>''“Tudi pri nas Jugoslovanih je ta običaj navaden.”''</ref> * [[Dušan Radović]], književnik<ref name=radovic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/licni-stav-dusana-petricica-dusko-radovic-je-prezirao-kalkulantski-patriotizam/ Lični stav Dušana Petričića: Duško Radović je prezirao kalkulantski patriotizam] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107111056/https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/licni-stav-dusana-petricica-dusko-radovic-je-prezirao-kalkulantski-patriotizam/ |date=2023-01-07 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dušan Petričić; 12.12.2022.''<br>''“Mnogi imaju dilemu, na kojoj strani bi Duško Radović danas bio u ovoj našoj podeljenoj, razorenoj i moralno posrnuloj državi. Znam da je Duško bio iskreni Jugosloven, znam da je bio ateista, znam da je iz dubine duše prezirao lažni i kalkulantski patriotizam i znam za njegov otvoreni i duboki animozitet prema onoj raščupanoj, bradatoj i primitivnoj četničkoj Srbiji.”''</ref> * [[Vujica Rešin Tucić]], književnik<ref name=resintucic1>Milenković, Nebojša: [https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf Vujica Rešin Tucić. Tradicija avangarde.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240425054218/https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf |date=2024-04-25 }} Novi Sad 2011, str. 64.<br>''“Uprkos brojnim razočarenjima, Rešin Tucić se čitavog života izjašnjavao kao Jugosloven i kao komunista – kao takav, čak i nakon ratnih devedesetih, u svim centrima bivše nam države bio je rado viđen gost.”''</ref><ref name=resintucic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 480.<br>''“Rešin Tucić Vujica, književnik; dramaturg u Radio N. Sadu (od '75). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Marko Ristić]], književnik i diplomata<ref name=ristic-andric-davico/> * [[Izet Sarajlić]], književnik, pjesnik<ref name=sarajlic1>[https://www.xxzmagazin.com/moram-natrag-u-sarajevo-ja-sam-sarajlic Moram natrag u Sarajevo - ja sam Sarajlić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114021846/https://www.xxzmagazin.com/moram-natrag-u-sarajevo-ja-sam-sarajlic |date=2023-11-14 }} XXZ magazin. ''Savo Petrović; 15.03.2019.''<br>''I jednom će negdje kazati: “Ja sam po nacionalnosti Sarajlija i Jugosloven”.''</ref> * [[Bekim Sejranović]], književnik<ref name=sejranovic1>[https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/balkan-i-knjizevnost-bekim-sejranovic-stranac-u-sloveniji-u-hrvatskoj-u-bosni-i-bilo-gde-drugo-na-svetu/ Balkan i književnost: Bekim Sejranović, „stranac u Sloveniji, u Hrvatskoj, u Bosni i bilo gde drugo na svetu“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231004011248/https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/balkan-i-knjizevnost-bekim-sejranovic-stranac-u-sloveniji-u-hrvatskoj-u-bosni-i-bilo-gde-drugo-na-svetu/ |date=2023-10-04 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''BBC News na srpskom; 21.05.2022.''<br>''Njegov odnos prema Bosni teško je opisati, kaže profesor Svan Monsland. „Bio je Bosanac, Hrvat, Jugosloven, Skandinavac, ali se najslobodnije osećao u Rijeci“, dodaje ovaj profesor.''</ref> * [[Dejan Tiago Stanković]], književnik i prevodilac<ref name=tiagostankovic1>[https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/dejan-tiago-stankovic-knjizevna-kometa-i-uvek-odani-nasmejani-prijatelj/ Dejan Tiago Stanković: Književna ‘kometa’ i uvek odani, nasmejani prijatelj] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231221742/https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/dejan-tiago-stankovic-knjizevna-kometa-i-uvek-odani-nasmejani-prijatelj/ |date=2022-12-31 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''BBC News na srpskom; 21.12.2022.''<br>''“Tiago Stanković je bio i jedan od potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku i deklarisao se kao Jugosloven.”''</ref><ref name=tiagostankovic2>[https://www.nin.rs/kultura/vesti/64461/dejan-tiago-stankovic-olicenje-radosti-zivota Dejan Tiago Stanković: Oličenje radosti života] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241226001023/https://www.nin.rs/kultura/vesti/64461/dejan-tiago-stankovic-olicenje-radosti-zivota |date=2024-12-26 }} [[NIN]]. ''Aleksa Anđelić; 21.12.2024.''<br>''“Bio je jedan od potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku i izjašnjavao se kao Jugosloven.”''</ref> * [[Vlada Stojiljković]], književnik<ref name=stojiljkovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 541.<br>''“Stojiljković Vlada, književnik i književni prevodilac; novinar u Radio Beogradu. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Darko Suvin]], teoretičar, povjesničar i kritičar književnosti i kulture<ref name=suvin1>[https://www.masina.rs/darko-suvin-svaki-malo-bistriji-ekonomist-danas-bi-mogao-ustanoviti-da-se-u-prvih-30-godina-sfrj-zivjelo-materijalno-bolje-nego-danas/ Darko Suvin: „Svaki malo bistriji ekonomist danas bi mogao ustanoviti da se u prvih 30 godina SFRJ živjelo materijalno bolje nego danas“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230227214155/https://www.masina.rs/darko-suvin-svaki-malo-bistriji-ekonomist-danas-bi-mogao-ustanoviti-da-se-u-prvih-30-godina-sfrj-zivjelo-materijalno-bolje-nego-danas/ |date=2023-02-27 }} Mašina. ''Mašina; 27.02.2023.''<br>''Prvo, o nacionalizmu. Dijelim stav Alekse Đilasa u intervjuu 2009, koji je na pitanje „Izjašnjavali ste se kao Jugosloven?“ odgovorio: „To sam i danas. Što ne znači da nisam i Crnogorac i Srbin…. Jugoslavija nije bila veštačka tvorevina i za mene je njen dugi, krvavi raspad, koji se možda još nije završio, upravo dokaz da je ona bila jedino demokratsko rešenje za jugoslovensko nacionalno pitanje.“''</ref> * [[August Šenoa]], književnik<ref name=senoa1>Janjetović, Zoran: [https://hrcak.srce.hr/file/74496 Prilozi o hrvatskoj kulturi na stranicama ''Politikinog zabavnika'' u razdoblju socijalističke Jugoslavije]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, u: Historijski zbornik, god. 61 br. 2 (2008), str. 382.<br>''“Osim što je bio jedan od najvećih hrvatskih književnika, Šenoa je bio i dobar Jugoslaven, što ga je također činilo poželjnim, čak i u vrijeme kad je Jugoslavija prestala postojati.”''</ref><ref name=senoa2>Barac, Antun: August Šenoa. Studija. Zagreb 1926, str. 82.<br>''“[…]: po svome je shvatanju Jugoslaven, ali područje svog rada ograničuje na hrvatstvo, boreći se u njemu za misao kulturnog pridizanja, dižući mu svijest i ponos.”''</ref> * [[Ivana Šćepanović]], književni prevodilac<ref name=scepanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 553.<br>''“Šćepanović Ivana, književni prevodilac; zamenik gl. urednika časopisa za flamansku i holandsku književnost "Erazmo"; urednik IP "Prometej", N. Sad. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Zvonimir Šubić]], književnik<ref name=subic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 710.<br>''“Šubić Zvonimir, književnik, r. 1902 u Srebrenici, Jugosloven.”''</ref> * [[Gvido Tartalja]], književnik<ref name=tartalja1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 719.<br>''“Tartalja Gvido, književnik, urednik Izdavačkog preduzeća »Prosveta«, r. 1899 u Zagrebu, Jugosloven.”''</ref> * [[Slobodan Tišma]], književnik<ref name=stisma1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/6/1/slobodan-tisma-vojvodina-je-izgubila-identitet Slobodan Tišma: Vojvodina je izgubila identitet] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230320181732/https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/6/1/slobodan-tisma-vojvodina-je-izgubila-identitet |date=2023-03-20 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Nedim Sejdinović; 01.06.2020.''<br>''“Bio sam Jugosloven i to sam i ostao.”''</ref><ref name=stisma2>[https://cordmagazine.com/sr/zivotna-prica/svako-vreme-ima-svoju-estetiku-i-svoj-moral/ Svako vreme ima svoju estetiku i svoj moral] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221201055415/https://cordmagazine.com/sr/zivotna-prica/svako-vreme-ima-svoju-estetiku-i-svoj-moral/ |date=2022-12-01 }} CorD magazin. ''Zorica Todorović Mirković; 01.10.2021.''<br>''“Novosadjanin od glave do pete, a izjašnjava se kao Jugosloven.”''</ref> * [[Dragan Todorović]], književnik, novinar<ref name=dtodorovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 578-579.<br>''“Todorović Dragan, novinar i rok kritičar, radio i TV voditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Lovro Toman]], pjesnik, političar<ref name=toman1>Matica slovenska v Ljubljani: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5Qacb9UCdkm5brjJ1gUzqcY37J5v9Gvgg-yzkIw0eRpu54k0nI7epR_1opdVzuMQvz4gs233-y2qf1En2JRr4z8nh1KnoDPg2c96a7cAe-DayW2y6sDhqUIUXu6rxYqJA2CCAVrFP59wL4igcVfkDX0XMKJawHWzrHPJqs-ANDz5M8dZ4PmgV9Ut5o70IWDOHuw55CPueza9qmDl0Fd-xHIl_kV-Gd0O_19tkVeel9IWENCxllFHmpZPqqPMyyo6MF7Vw3fMa Dr. Lovro Toman.] Ljubljana 1876, str. 58.<br>''“Ako pa hoče nas še v eno mer na sumu imeti, naj pomisli, da se Jugoslovani tolažimo z zvesto svojo zavestjo in z zgodovino, da so prešla ministerstva: Kavničevo, Meternihovo in Bahovo, – Jugoslovani pa so vendar ostali in da bodo tudi še pretrpeli ministerstvo Schmerlingovo.”''</ref> * [[Marko Tomaš]], pjesnik<ref name=mtomas1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2017/9/23/tomas-bosanstvo-se-negira-jer-podsjeca-na-jugoslovenstvo Tomaš: Bosanstvo se negira jer podsjeća na jugoslovenstvo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019030251/https://balkans.aljazeera.net/teme/2017/9/23/tomas-bosanstvo-se-negira-jer-podsjeca-na-jugoslovenstvo |date=2022-10-19 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Jasmin Agić; 23.09.2017.''<br>''“Gledaj, ja sam Jugosloven, i tako sam se izjašnjavao dok se to moglo, a sada sam ostali i nepriznat ukoliko se tako izjašnjavam.”''</ref><ref name=mtomas2>[https://primorski.me/info/marko-tomas-i-djordje-gregovic-gosti-knjizevnog-programa-dublin-pub-a/ Marko Tomaš i Đorđe Gregović gosti književnog programa Dublin Pub-a] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230226015246/https://primorski.me/info/marko-tomas-i-djordje-gregovic-gosti-knjizevnog-programa-dublin-pub-a/ |date=2023-02-26 }} Primorski Portal. ''Primorski Portal; 20.02.2023.''<br>''“Marko Tomaš je pjesnik, boem, meštar od riječi, Jugosloven.”''</ref> * [[Mato Topalović]], pjesnik, sveštenik<ref name=topalovic1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/topalovic-mato Topalović, Mato] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Ilirskomu pokretu pridružio se domoljubnim i prigodničarskim pjesmama tiskanima u Danici od 1835 (skupljenima u knjizi Odziv rodoljubivog serca, 1842), pod imenima Ilir iz Slavonije i Rodoljub Zdenčanin, te člancima u Narodnim novinama; njegova pjesma Silni hrabri graničari pjevala se kao graničarska himna.”''</ref> * [[Juraj Tordinac]], pesnik<ref name=tordinac1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/tordinac-juraj Tordinac, Juraj] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Kao zagovornik narodnoga preporoda, pod pseudonimom Ilir iz Slavonije, surađivao je u Danici (1835–42), u kojoj je, pišući stihom narodne pjesme, objavljivao domoljubnu (Slavonija sestram, 1835; Moja domovina, 1838; Rodu na poštenje, 1838) i refleksivnu poeziju (Moje pjesni, 1840; Sreća pjesnička, 1840).”''</ref><ref name=tordinac2>Horvat, Rudolf: Slike iz hrvatske povjesti. Zagreb 1910, str. 132.<br>''“Kao »Ilir iz Slavonije« počeo je Tordinac već god. 1835. pisati pjesme za Gajevu »Danicu«.”''</ref> * [[Janez Trdina]], književnik<ref name=trdina1>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. 302.<br>''“Slovenac Janez Trdina, osvedočeni Jugosloven profesor srpskohrvatskog jezika i književnosti na rečkoj gimnaziji dao je u VIII razredu 1864-1865 pismeni zadatak »Hrvati i Srbi, ljubite se«.”''</ref> * [[Marko Vešović (književnik)|Marko Vešović]], književnik<ref name=mvesovic1>[http://www.vecernji.hr/knjige/snjezana-kordic-zasto-ovdje-nema-prijevoda-ako-govorimo-cetiri-jezika-902954 S. Kordić: Zašto ovdje nema prijevoda ako govorimo četiri jezika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305071039/http://www.vecernji.hr/knjige/snjezana-kordic-zasto-ovdje-nema-prijevoda-ako-govorimo-cetiri-jezika-902954 |date=2016-03-05 }} [[Večernji list]]. ''Denis Derk; 15.11.2013.''<br>''“Na posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini odgovorio sam da sam Jugoslaven, da mi je materinji jezik srpsko-hrvatski te da sam ateist.”''</ref><ref name=mvesovic2>[https://www.aktuelno.me/kolumne/marko-vesovic-svastara-nesto-kao-dnevnicki-zapisi-3/ Marko Vešović: Nešto kao dnevnički zapisi (3)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108080947/https://www.aktuelno.me/kolumne/marko-vesovic-svastara-nesto-kao-dnevnicki-zapisi-3/ |date=2023-01-08 }} Aktuelno.me ''Marko Vešović; 06.07.2021.''<br>''Sjetih se posljednjeg popisa u BIH, kad sam popisivačima rekao: “Po vjeri sam pravoslavni ateista, jezik mi je srpskohrvatski, po nacionalnosti sam Jugosloven”.''</ref><ref name=mvesovic3>[https://www.aktuelno.me/istaknuto/marko-vesovic-svastara-i-mrznja/ Marko Vešović Svaštara (I): Mržnja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108080944/https://www.aktuelno.me/istaknuto/marko-vesovic-svastara-i-mrznja/ |date=2023-01-08 }} Aktuelno.me ''Marko Vešović; 02.11.2018.''<br>''“Ali moja mržnja je nestala otkako sam po nacionalnosti Jugosloven.”''</ref> * [[Radonja Vešović]], književnik<ref name=rvesovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 610.<br>''“Vešović Radonja, novinar i književnik, akademik. […] P: Crnogorac - Jugosloven.”''</ref><ref name=rvesovic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 760-761.<br>''“Vešović Radonja: književnik, službenik Ureda za informacije Izvršnog veća NR Crne Gore, urednik književnog časopisa »Susreti«, rez. kapetan, r. 1924 u Rijeci Marinića, Srez invangradski [sic!], Jugosloven.”''</ref> * [[Krinka Vidaković-Petrov]], književnik, direktorica Memorijalnog centra „Staro sajmište"<ref name=vidakovicpetrov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 611.<br>''“Vidaković-Petrov Krinka, književnik i književni prevodilac. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Velimir Visković]], književni kritičar i leksikograf<ref name=viskovic1>[https://www.portalnovosti.com/rat-mir-velimir Rat, mir, Velimir] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230105105519/https://www.portalnovosti.com/rat-mir-velimir |date=2023-01-05 }} Portal Novosti. ''Boris Rašeta; 03.07.2022.''<br>''Izrekao je i rečenicu koja se na ovim televizijama nije dugo čula i neće, o tome kako se oduvijek osjećao “i Hrvatom, i Jugoslavenom”.''</ref> * [[Stanko Vraz]], pjesnik, prevodilac<ref name=vraz1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/vraz-stanko Vraz, Stanko] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Iste je godine u Grazu upoznao Lj. Gaja; surađivao je u Danici od prvoga broja, potpisujući se isprva kao »Ilir iz Štajera«.”''</ref> * [[Slobodan Zubanović]], književnik<ref name=zubanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 646.<br>''“Zubanović Slobodan, književnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=zubanovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 545.<br>''“Zubanović V. Slobodan, književnik; sekretar redakcije lista Književne novine (r. 16. III 1947). Jugosloven.”''</ref> * [[Nina Živančević]], pjesnikinja<ref name=zivancevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 650.<br>''“Živančević Nina, književnik i književni prevodilac; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=zivancevic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 548.<br>''“Živančević V. Nina, književnik i prevodilac, slobodni umetnik (r. 30. I 1957.) Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:S. Kragujevic, Ivo Andric, 1961a 0.jpg|Ivo Andrić Datoteka:Vladimir Arsenijević at Krokodil 04 - cropped.jpg|Vladimir Arsenijević Datoteka:Anton Aškerc.jpg|Anton Aškerc Datoteka:Vladislav Bajac, Studio Babic.jpg|Vladislav Bajac Datoteka:Zorica Bajin Ðukanovic.jpg|Zorica Bajin-Đukanović Datoteka:Stevan Kragujevic, Oto Bihalji Merin, slikar i istoricar umetnosti, 1990s (cropped).jpg|Oto Bihalji-Merin Datoteka:Oskar Davico 1951.jpg|Oskar Davičo Datoteka:Ivan Ergić.jpg|Ivan Ergić Datoteka:Danilo Kiš 2010 Montenegro stamp.jpg|Danilo Kiš Datoteka:Miroslav Krleža 1953 (cropped).jpg|Miroslav Krleža Datoteka:Zofka_Kveder_1920s.jpg|Zofka Kveder Datoteka:Josip Levičnik.jpg|Jožef Levičnik Datoteka:Predrag Matvejević on Subversive Festival 0 (cropped).jpg|Predrag Matvejević Datoteka:Ivan Mažuranić drawing (cropped).jpg|Ivan Mažuranić Datoteka:ANTUN-MIHANOVIC.jpg|Antun Mihanović Datoteka:Vladimir Nazor 1976 Yugoslavia stamp.jpg|Vladimir Nazor Datoteka:Grozdana Olujic 3.jpg|Grozdana Olujić Datoteka:Marko-ristic-2.jpg|Marko Ristić Datoteka:Izet Sarajlić.jpg|Izet Sarajlić Datoteka:Dejantiagostankovic (cropped).jpg|Dejan Tiago Stanković Datoteka:August Šenoa.jpg|August Šenoa Datoteka:Gvido Tartalja portrait.jpg|Gvido Tartalja Datoteka:Dragan Todorović (writer).jpg|Dragan Todorović Datoteka:Lovro toman.jpg|Lovro Toman Datoteka:Mato Topalovic 1885 Mayerhofer.png|Mato Topalović Datoteka:Janez Trdina.jpg|Janez Trdina Datoteka:Stanko_Vraz.jpg|Stanko Vraz </gallery> </center> == Komedija == * [[Peđa Bajović]], stand-up komičar<ref name=bajovic1>[https://www.index.hr/magazin/clanak/video-pedja-bajovic-u-dusi-sam-jugoslaven-i-ne-mozete-mi-nista-osim-smijati-se/964147.aspx Pedja Bajović: "U duši sam Jugoslaven i ne možete mi ništa - osim smijati se"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126003852/https://www.index.hr/magazin/clanak/video-pedja-bajovic-u-dusi-sam-jugoslaven-i-ne-mozete-mi-nista-osim-smijati-se/964147.aspx |date=2022-11-26 }} index.hr ''18.04.2017.''<br>''“Da, u duši sam Jugoslavenom, ali ne u političkom smislu. Kulturološki se tako osjećam te ne predstavljam nikakvu prijetnju bilo kome.”''</ref><ref name=bajovic2>[https://www.akta.ba/licnosti/kultura-i-sport/48014/peda-bajovic-stand-up-komicarprijelomni-trenutak-je-bio-odlazak-u-seattle Peđa Bajović, stand-up komičar: Prijelomni trenutak je bio odlazak u Seattle] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152852/https://www.akta.ba/licnosti/kultura-i-sport/48014/peda-bajovic-stand-up-komicarprijelomni-trenutak-je-bio-odlazak-u-seattle |date=2024-12-25 }} akta.ba ''Dnevni list; 19.01.2015.''<br>''“Kroz svoju bio-geografiju sam skupio tri i pol državljanstava i biranje samo jednog od ovih naših identiteta bi bila izdaja ostalih. Kulturološki sam Jugoslaven, a politički sam prilično daleko od toga.”''</ref><ref name=bajovic3>[https://www.ekskluziva.ba/peda-bajovic-u-clubu-monument/20761 Peđa Bajović u Clubu Monument!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126011855/https://www.ekskluziva.ba/peda-bajovic-u-clubu-monument/20761 |date=2022-11-26 }} ekskluziva.ba ''04.01.2016.''<br>''“Jednostavno, kad se ta zemlja raspala, ja sam već imao 20 godina, dakle bio potpuno formirana ličnost. Sve ovo što je uslijedilo kasnije, nije mi se uspjelo primiti u identitet i ako kažem da sam ovo prvo - onda bih poništio ono drugo ili treće, pa čak i četvrto, a koji su sve dio mog identiteta. Zato, ja sam kulturološki Jugosloven, a imam i papire za to u vidu tri i po državljanstva! Usput, živio sam svuda unaokolo i mislim da, ako nisam u pravu, barem ima pravo na takvo mišljenje.”''</ref><ref name=bajovic4>[https://6yka.com/kolumne/peda-bajovic-prema-onima-koji-ne-izlaze-na-glasanje-osjecam-prezir Peđa Bajović: Prema onima koji ne izlaze na glasanje osjećam prezir] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126012420/https://6yka.com/kolumne/peda-bajovic-prema-onima-koji-ne-izlaze-na-glasanje-osjecam-prezir |date=2022-11-26 }} Buka. ''10.11.2018.''<br>''“Ja i kulturološki i praktično jesam Jugosloven. Za mene ta nekadašnja tvorevina ni u praktičnom smislu nije prestala da postoji.”''</ref> == Kulinarstvo == * [[Ljubomir Stanišić]], poznati šef kuhinje<ref name=stanisic1>[http://arhiva.superzena.net/kolaz.php?mm=11&nav_id=653173&yyyy=2012 Ljubomir Stanišić - najtraženiji šef kuhinje u Portugalu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221104050126/http://arhiva.superzena.net/kolaz.php?yyyy=2012&mm=11&nav_id=653173 |date=2022-11-04 }} Super žena. ''Patricia Lazarević; 13.11.2012.''<br>''“Ja se ne deklarišem ni kao Srbin, ni kao Bosanac, već kao Jugosloven i tako će biti do moje smrti, zapravo kao Jugosloven sa portugalskim srcem!”''</ref><ref name=stanisic2>[http://de.meetinghalfway.eu/2013/08/kochen-ganz-politisch-unkorrekt/ Kochen, ganz ‘politisch unkorrekt’] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211015945/http://de.meetinghalfway.eu/2013/08/kochen-ganz-politisch-unkorrekt/ |date=2023-02-11 }} (na njemačkom) Meeting Halfway.<br>''“Ich nenne mich ganz offen einen Jugoslawen, denn meine ganze Familie liebt Sex, deshalb ist auch alles vermischt, Kroaten mit Muslimen, Muslime mit Serben… Obwohl mein Name orthodox ist, bin ich kein religiöser Mensch, ich bin Jugoslawe, und werde es immer sein.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Ljubomir Stanisic (Time Out Lisboa).png|Ljubomir Stanišić </gallery> </center> == Ljekarstvo == * [[Ljubica Božinović]], kardiolog<ref name=bozinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 59.<br>''“Božinović Ljubica, kardiolog. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Oliver Dulić]], kirurg, bivši političar<ref name=dulic1>Popadić, Dragan: Building up European Identity: From the Chimney Smoke, u: Psihološka istraživanja, vol. XIII br. 1 (2010), str. 16 nap. 9. (na engleskom)<br>''“Recently, Oliver Dulić, the Speaker of the Serbian Parliament until June 2008, declared his ethnicity as Yugoslav.”''</ref> * [[Slobodanka Gruden]], ljekarka, ranije političar<ref name=sgruden1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 155.<br>''“Gruden Slobodanka, lekar, primarijus; preds. Crvenog krsta Srbije; potpreds. Sekcije za transfuziologiju SLD; predsednik Stručne komisije za transfuziologiju pri Ministarstvu zdravlja SR Srbije; načelnik Službe za transfuziju KBC Zemun. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Ilanković]], neuropsihijatar, univ. profesor<ref name=ilankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 167.<br>''“Ilanković Nikola, načelnik Odeljenja za organske moždane bolesti u Institutu za psihijatriju KCS; profesor Medic. fakulteta, Bg.; šef Centra za kliničku neurofiziologiju i poremećaje spavanja; preds. Sekcije za EEG i kliničku neurofiziologiju SLD; osnivač Laboratorije BU za kognitivne neuronauke i neuroinžinjering ('95). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ilankovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 158.<br>''“Ilanković N. Nikola, šef Centra za kliničku neurofiziologiju i poremećaje spavanja Psihijatrijske klinike UKC u Beogradu; asistent Medicinskog fakulteta (r. 14. IV 1948, Subotica). Jugosloven.”''</ref> * [[Merima Isaković]], klinički psiholog, bivša glumica<ref name=misakovic1>[https://rs.n1info.com/kultura/merima-isakovic-ja-sam-jugoslovenka-i-dok-ja-postojim-postoji-jugoslavija/ Merima Isaković: Ja sam Jugoslovenka i dok ja postojim – postoji Jugoslavija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020210948/https://rs.n1info.com/kultura/merima-isakovic-ja-sam-jugoslovenka-i-dok-ja-postojim-postoji-jugoslavija/ |date=2022-10-20 }} N1 SRB. ''N1 Beograd; 28.05.2021.''<br>''“Nije tačno da ne postoji Jugoslavija, zemlja postoji dokle ljudi postoje, političke granice su drugo, ali ja sam Jugosloven i dok ja postojim – postoji Jugoslavija, da vas upoznam sa geografskom popravkom”, rekla je ona. […] “[…] Ako ja postojim, a ja sam Jugoslovenka, onda postoji i Jugoslavija, a verujem da nas ima još”, dodala je ona.''</ref> * [[Valentin Janežič]], lekar, pisac<ref name=vjanezic>Janežič, Valentin (Balant): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-TX6C8UZR/fb80cf9c-4262-4b58-b163-3ba39b58d90b/PDF Adam Janoša z Roščiševa Roščiševsky], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 42 (1852), str. 341.<br>''“Gotovo je bila ta prikazen vsim Slovanom, posebno pa nam Jugoslavenom neobičajna in nenadjana, ker se navadno naši žlahtniki svojega naroda sramujejo, ga zapuščajo in mnogokrat […].”''</ref> * [[Dimitrije Juzbašić]], kirurg, univerzitetski profesor<ref name=juzbasic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 297.<br>''“Juzbašić Dimitrije, dr medicine, red. prof. Medicinskog fak. u Zagrebu, upravnik Hirurške klinike Medicinskog fak., r. 1909 u Daruvaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Slavka Morić-Petrović]], neuropsihijatar, univ. profesor, revolucionar<ref name=moricpetrovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 364.<br>''“Morić-Petrović Slavka, neuropsihijatar. […] P: Jugosloven. [sic!].”''</ref> * [[Vukašin Popadić]], ljekar-bakteriolog, političar, revolucionar<ref name=vpopadic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 558.<br>''“Popadić dr Vukašin, lekar-bakteriolog, direktor Centralnog higijenskog zavoda NRM u Skoplju, rez. major, r. 1904 u Glamoču, Jugosloven.”''</ref> * [[Dragan Popović]], medicinar, univerzitetski profesor<ref name=draganpopovic1>Kilibarda, M.: [https://hrcak.srce.hr/en/file/226865 In Memoriam. Prof. dr. sci med. Dragan Popović]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, u: Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, 37 br. 1 (1986), str. 102.<br>''“Kao osvedočeni Jugosloven, učestvovao je u oslobađanju dobrog dela naše zemlje i za to je zaslužio oficirski čin i Medalju zasluga za narod 1946. godine.”''</ref> * [[Igor Radosavljević]], psihijatar<ref name=iradosavljevic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/srbijo-zbogom-niko-ti-vise-ne-moze-pomoci-zbog-cega-je-psihijatar-dr-igor-radosavljevic-koga-je-i-vucic-nagradio-spreman-da-zauvek-napusti-drzavu/ „Srbijo, zbogom! Niko ti više ne može pomoći“: Zbog čega je psihijatar dr Igor Radosavljević, koga je i Vučić nagradio, spreman da zauvek napusti državu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230521004102/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/srbijo-zbogom-niko-ti-vise-ne-moze-pomoci-zbog-cega-je-psihijatar-dr-igor-radosavljevic-koga-je-i-vucic-nagradio-spreman-da-zauvek-napusti-drzavu/ |date=2023-05-21 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''R. Briza/M. Radenković; 28.03.2023.''<br>''“Tamo ću se osećati zaista kao kod kuće jer rodio sam se kao Jugosloven i uvek ću se tako osećati, a Slovenija je isto Jugoslavija, zauvek!”''</ref> * [[Miroslav Simić]], imunolog, univerzitetski profesor<ref name=msimic1>[https://www.miroslavmirkosimic.org/?page_id=17 Kako sam mlatio praznu slamu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153548/https://www.miroslavmirkosimic.org/?page_id=17 |date=2024-12-25 }} miroslavmirkosimic.org ''Miroslav Mirko Simić; 2004.''<br>''“Oduvek sam se izjašnjavao isključivo kao Jugosloven nikad ne osećajući neku posebnu potrebu da naglasim da sam istovremeno i Srbin po ocu, odnosno Čeh po majci. Pre Drugog svetskog rata nisam s mojim jugoslovenstvom imao nikakvih problema. Docnije, međutim, je komunistička vlast tražila da uz Jugosloven dodam i “neopredeljen” što sam smatrao da je potpuno blesavo, pa sam to uprkos prisili odbijao da činim. Kao vrlo “opredeljen“ Jugosloven naravno da sam odmah čim su krajem osamdesetih počeli da rasparčavaju moju domovinu, činio sve da se tome suprotstavim.”''</ref><ref name=msimic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 503.<br>''“Simić Miroslav, imunolog. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=msimic3>[https://www.slobodnaevropa.org/a/mirko-simic-sanu/28024025.html Mirko Simić: Memorandum SANU, crna tačka srpske istorije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221127043307/https://www.slobodnaevropa.org/a/mirko-simic-sanu/28024025.html |date=2022-11-27 }} [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 01.10.2016.''<br>''“Kao ubeđeni Jugosloven, bio sam od samog početka protivnik stavova i ideja iznetih u pisaniju nazvanom „Memorandum SANU“.”''</ref><ref name=msimic4>[http://www.miroslavmirkosimic.org/wp-content/uploads/2015/08/%C5%BDivotopis-Miroslava-Mirka-Simi%C4%87a.pdf Životopis Miroslava Mirka Simića] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221127043904/http://www.miroslavmirkosimic.org/wp-content/uploads/2015/08/%C5%BDivotopis-Miroslava-Mirka-Simi%C4%87a.pdf |date=2022-11-27 }} miroslavmirkosimic.org''<br>''“Miroslav Simić, zvani Mirko, rođen je 4. aprila. 1924. godine, i to slučajno u Beogradu, odnosno Srbiji. Stoga je on sasvim slučajno u krštenici zabeležen kao Srbin kakvim se međutim nikad nije osećao, već je uvek govorio da je Jugosloven. ”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Oliver Dulić.jpg|Oliver Dulić Datoteka:Dr. Valentin Janežič Büste, Sankt Jakob im Rosental, Kärnten.jpg|Valentin Janežič Datoteka:Miroslav Simić.jpg|Miroslav "Mirko" Simić </gallery> </center> == Muzika == * [[Ernest Ačkun]], klarinetista<ref name=ackun1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 9.<br>''“Ačkun Ernest, klarinetista; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (za pr. Kamerna muzika). […] P: Jugosloven, Slovenac.”''</ref><ref name=ackun2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 10.<br>''“Ačkun E. Ernest, klarinetista; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu; generalni sekretar Saveza udruženja muzičkih umetnika Jugoslavije (r. 27. III 1930, Hrastnik, Slovenija). Jugosloven, Slovenac.”''</ref> * [[Husein Alijević]], pjevač<ref name=alijevic1>[https://www.republika.rs/zabava/estrada/503141/husein-alijevic-husa-film Husa otkrio šokantne detalja o dobijanju uloge u filmu o Džeju: Zapalio sam sveću Svetoj Petki] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240116081902/https://www.republika.rs/zabava/estrada/503141/husein-alijevic-husa-film |date=2024-01-16 }} Portal Republika. ''Republika/M.G.; 10.01.2024''<br>''“Kad se Jugoslavija raspadala ja sam bio tinejdžer i ma kako to zvučalo ja sebe smatram Jugoslovenom jer sam dete iz mešanog braka i jer sam rođen tu gde su se spajale različitosti.”''</ref> * [[Šaban Bajramović]], pjevač<ref name=bajramovic1>[https://niskevesti.rs/u-nisu-pocinje-festival-posvecen-kralju-romske-muzike-zauvek-saban-bajramovic/ U Nišu počinje festival posvećen kralju romske muzike – „Zauvek Šaban Bajramović“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230831010327/https://niskevesti.rs/u-nisu-pocinje-festival-posvecen-kralju-romske-muzike-zauvek-saban-bajramovic/ |date=2023-08-31 }} Niške Vesti. ''Violeta Milićević; 01.08.2023''<br>''“On je bio Rom, iako je po duši bio Jugosloven.”''</ref> * [[Bebi Dol]], pevačica<ref name=bebidol1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 552-553.<br>''“Šarić Dragana - Bebi Dol, vokalni solista džez i zabavne muzike; kompozitor i tekstopisac; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Beki Bekić]], pevač<ref name=bekic1>[https://express.ba/naslovnica/473664/beki-bekic-za-express-ne-krijem-svoje-ime-i-prezime-u-beogradu-nemam-problema/ Beki Bekić za “Express”: Ne krijem svoje ime i prezime, u Beogradu nemam problema] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211001138/https://express.ba/naslovnica/473664/beki-bekic-za-express-ne-krijem-svoje-ime-i-prezime-u-beogradu-nemam-problema/ |date=2023-02-11 }} Express.ba ''Arina Hasović; 10.02.2023''<br>''Vi ste Albanac, sa adresom u Beogradu. Jeste li nekada imali problema zbog te činjenice? - “Nikada ništa negativno. Mene su jako dobro prihvatili, a nikada nisam krio ime ni prezime. Čak sam bolje prihvaćen nego neki njihovi pjevači. Narod kao narod, ako si dobar prema ljudima nema veze koje si vjere, to niko ne gleda u Beogradu. Moja žena je pravoslavna, živimo jugoslovenski jer ja sam u duši još uvijek Jugosloven. Ja volim tu zemlju, onu slogu gdje smo svi zajedno se voljeli, uživali. Ono kada dođem iz inostranstva pa uđem u Sloveniju i kažeš sebi „ušao sam u moju državu“.”''</ref> * [[Sergije Beljajev]], dirigent<ref name=beljajev1>[https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/preminuo-sergije-beljajev-osnivac-legendarnog-hora-djevojke-s-neretve/222659 Preminuo Sergije Beljajev, osnivač legendarnog hora 'Djevojke s Neretve'] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111110340/https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/preminuo-sergije-beljajev-osnivac-legendarnog-hora-djevojke-s-neretve/222659 |date=2023-01-11 }} RadioSarajevo.ba ''14.04.2016.''<br>''“Sergije Beljajev, Rus po narodnosti, Jugosloven po opredjeljenju, formirao je Djevojke s Neretve krajem šezdesetih godina s namjerom da izvode partizanske, zabavne i narodne pjesme.”''</ref> * [[Bruno Bjelinski]], kompozitor<ref name=bjelinski2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 61.<br>''“Bjesinski [sic!] Bruno, dr prava, kompozitor, vanr. prof. Muzičke akademije u Zagrebu, r. 1909 u Trstu, Jugosloven.”''</ref> * [[Dara Bubamara]], pjevačica<ref name=darabubamara1>[https://avaz.ba/showbiz/jet-set/796483/dara-bubamara-za-avaz-mama-nije-vjerovala-da-cu-voziti-porsea-kao-brena-a-vozila-sam-bolje-automobile Dara Bubamara za "Avaz": Mama nije vjerovala da ću voziti Poršea kao Brena, a vozila sam bolje automobile] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231040455/https://avaz.ba/showbiz/jet-set/796483/dara-bubamara-za-avaz-mama-nije-vjerovala-da-cu-voziti-porsea-kao-brena-a-vozila-sam-bolje-automobile |date=2022-12-31 }} [[Dnevni avaz]]. ''N. Varupa; 27.12.2022.''<br>''“Ja jesam Srpkinja ali sam u duši Jugoslovenka.”''</ref> * [[Đorđe Ðogani]], pjevač<ref name=djogani1>[http://star.vecer.com.mk/tekst.asp?tid=21389 Џоле: Со Слаѓа сум во одлични односи!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110722215116/http://star.vecer.com.mk/tekst.asp?tid=21389 |date=2011-07-22 }} (na makedonskom) Večer. ''Aleksandra Timkovska; 05.09.2006.''<br>''“Така е бидејќи секогаш се чувствувам како Југословен. Така сум роден, така ќе умрам и тоа е крај.”''</ref> * [[Uroš Dojčinović]], gitarista i kompozitor<ref name=dojcinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 105.<br>''“Dojčinović Uroš, gitarista, kompozitor i publicista; prof. u SMŠ "J. Slavenski", Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Vladimir Furduj]], muzičar<ref name=furduj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 138.<br>''“Furduj Vladimir, muzičar, bubnjar. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=furduj2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 131.<br>''“Furduj M. Vladimir, muzičar - bubnjar (r. 6. XI 1945, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Mirko Glišić]], kompozitor i tekstopisac<ref name=glisic1>[https://www.danas.rs/zivot/crna-dama-je-zaklina-kenedi-onazis-ljudi-secanja-mirko-glisic-tekstopisac-i-kompozitor-hitova-rok-i-folk-muzike/ „Crna dama“ je Žaklina Kenedi Onazis: Ljudi, sećanja – Mirko Glišić, tekstopisac i kompozitor hitova rok i folk muzike] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241108214445/https://www.danas.rs/zivot/crna-dama-je-zaklina-kenedi-onazis-ljudi-secanja-mirko-glisic-tekstopisac-i-kompozitor-hitova-rok-i-folk-muzike/ |date=2024-11-08 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Zoran Mišić; 28.09.2024.''<br>''“Mi Jugosloveni, jer sebe smatram Srbinom i Jugoslovenom smo mnogo ostrašćeni.”''</ref> * [[Zafir Hadžimanov]], pjevač<ref name=hadzimanov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 160-161.<br>''“Hadžimanov Zafir, estradni umetnik, kompozitor, glumac i pesnik. […] P: Makedonac-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Bojan Hreljac]], muzičar<ref name=hreljac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 164.<br>''“Hreljac Bojan, muzičar, estradni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=hreljac2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 154.<br>''“Hreljac Z. Bojan, muzičar, estradni umetnik (r. 30. IX 1948, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Ekrem Jevrić]], pevač<ref name=jevric1>[http://www.vreme.com/cms/view.php?id=942888 Pas do pasa, beton do betona] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100801185254/http://www.vreme.com/cms/view.php?id=942888 |date=2010-08-01 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Jovana Gligorijević; broj 1021, 29.07.2010.''<br>''“Više od dvadeset godina po odlasku iz zemlje koja se tad još zvala Jugoslavija, Ekrem se i dalje izjašnjava kao Jugosloven i dalje radi kao taksista i zidar (u Njujorku gradu).”''</ref> * [[Vladimir Janković]], muzičar<ref name=vjankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 186.<br>''“Janković Vladimir - Džet, rok muzičar, radio voditelj. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Zoran Kalezić]], pevač<ref name=kalezic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 215-216.<br>''“Kalezić Zoran, estradni umetnik; vokalni solista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Rastislav Kambasković]], kompozitor<ref name=kambaskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 217.<br>''“Kambasković Rastislav, kompozitor; vanredni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (za pr. Muzička teorija); šef Katedre za teorijske predmete. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Boris Kovač]], glazbenik<ref name=bkovac>[https://lupiga.com/intervjui/razgovor-s-glazbenikom-borisom-kovacem-osjecam-se-kao-jugoslaven-i-prihvatio-sam-da-sam-trajni-apatrid Razgovor s glazbenikom Borisom Kovačem: „Osjećam se kao Jugoslaven i prihvatio sam da sam trajni apatrid“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230225234711/https://lupiga.com/intervjui/razgovor-s-glazbenikom-borisom-kovacem-osjecam-se-kao-jugoslaven-i-prihvatio-sam-da-sam-trajni-apatrid |date=2023-02-25 }} Lupiga. ''Boris Pavelić; 03.01.2022.''<br>''“Sve što je bila prednost Jugoslavije kao multietničkog, multireligijskog, multikulturnog prostora - a ja sebe i dalje doživljavam kao Jugoslovena - sistematski je razgrađivano tokom tih decenija..”''</ref> * [[Kornelije Kovač]], muzičar i kompozitor<ref name=kkovac1>[https://www.vreme.com/kultura/sta-sam-dao-muzici-a-sta-ona-meni/ Šta sam dao muzici a šta ona meni] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230128021402/https://www.vreme.com/kultura/sta-sam-dao-muzici-a-sta-ona-meni/ |date=2023-01-28 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Tamara Nikčević; broj 1205, 06.02.2014.''<br>''“Dete sam mešanog braka, Jugosloven, pa…”''</ref> * [[Hašim Kučuk Hoki]], pevač<ref name=hoki1>[http://www.nin.co.rs/2002-12/05/26236.html Nazdravite, drugovi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231041248/http://www.nin.co.rs/2002-12/05/26236.html |date=2022-12-31 }} [[NIN]]. ''05.12.2002., broj 2710''<br>''“Bio sam deklarisani Jugosloven, i to sam do danas ostao.”''</ref><ref name=hoki2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/bilo-jednom-medu-nama Sjećanja: Hašim Kučuk Hoki: Bilo jednom među nama] [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Petar Luković; 01.07.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven! Titov vojnik, rođen u Jugoslaviji, položio Titovu zakletvu pod jugoslovenskom zastavom, zakleo se da ću braniti granice ove zemlje i nastaviti tradicije mog oca.”''</ref><ref name=hoki3>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2002/11/28/srpski/K02112701.shtml Najveći roker među narodnjacima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111115511/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2002/11/28/srpski/K02112701.shtml |date=2023-01-11 }} [[Glas javnosti]]. ''I. S.; 28.11.2002''<br>''“Vaspitan sam tako da ostanem celog života ono što jesam, onaj stari Jugosloven. Ja sam to.”''</ref> * [[Lepa Brena]], pevačica<ref name=brena1>[https://pink.rs/domaci/458058/lepa-brena-progovorila-o-uspehu-sa-'slatkim-grehom'-prisetila-se-devedesetih-godina-pa-otkrila-u-cemu-je-tajna-njenog-sjajnog-osmeha-video Lepa Brena progovorila o uspehu sa 'Slatkim grehom', prisetila se devedesetih godina, pa otkrila u čemu je tajna njenog sjajnog osmeha!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230210023126/https://pink.rs/domaci/458058/lepa-brena-progovorila-o-uspehu-sa-%27slatkim-grehom%27-prisetila-se-devedesetih-godina-pa-otkrila-u-cemu-je-tajna-njenog-sjajnog-osmeha-video |date=2023-02-10 }} pink.rs ''N. Ž.; 13.12.2022.''<br>''“Kako sam bila velika zvezda, ja sam bila i ostala Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena2>[http://www.pressonline.rs/sr/vesti/dzet_set_svet/story/52970/POVRATAK+LEPE+BRENE.html Povratak Lepe Brene] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131029202123/http://www.pressonline.rs/sr/vesti/dzet_set_svet/story/52970/POVRATAK+LEPE+BRENE.html |date=2013-10-29 }} Press Online. ''M. Majstorović; 07.12.2008.''<br>''Da li se još deklarišete kao Jugoslovenka? - “Ako neko ima pravo da se deklariše kao Hrvat ili Srbin, i ja imam pravo da budem Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 179-180.<br>''“Jahić Fahreta - Lepa Brena, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena4>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 167-168.<br>''“Jahić A. Fahreta, estradni umetnik (r. 20. X 1960, Tuzla). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vatroslav Lisinski]], skladatelj<ref name=lisinski1>[http://www.arhivyu.gov.rs/active/sr-latin/home/glavna_navigacija/leksikon_jugoslavije/drzavni_simboli/himna.html Himna] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190119121531/http://www.arhivyu.gov.rs/active/sr-latin/home/glavna_navigacija/leksikon_jugoslavije/drzavni_simboli/himna.html |date=2019-01-19 }} Arhiv Jugoslavije<br>''“Pesmu "Hej Sloveni" napisao je u Pragu 1834, u vreme panslavističkog pokreta, Samuel-Samo Tomašik, Slovak po nacionalnosti. […] Pevana je kao himna još na panslovenskom kongresu u Pragu 1848, na kojem se delegat Vatroslav Lisinski izjasnio kao prvi Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksandar Lokner]], muzičar<ref name=lokner1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 278.<br>''“Lokner Aleksandar, estradni umetnik; klavijaturista, kompozitor, aranžer, i producent; član grupe "Bajaga i instruktori". […] P: Jugosloven”''</ref> * [[Dženan Lončarević]], pjevač<ref name=loncarevic1>[https://bor-grad.com/dzenan-loncarevic-borska-publika-razume-muziku/ Dženan Lončarević: Borska publika razume muziku] Bor Grad Info. ''Urednik; 14.02.2019.''<br>''“Ja sam okoreli Jugosloven i okoreli titovac tako da mislim da ne postoji čovek u zemlji pa čak i u regionu, odnosno našoj predivnoj bivšoj Jugoslaviji, koji je više zaljubljen u Jugoslaviju i u Tita.”''</ref><ref name=loncarevic2>[https://www.sd.rs/vip/vip/na-kafi-sa-nedom-i-vladom-dzenan-loncarevic-intervju-2018-04-23 Bez dlake na jeziku: Dženan iskreno o kolegama, rijalitijima i potresnom slučaju Nataše Bekvalac] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231235412/https://www.sd.rs/vip/vip/na-kafi-sa-nedom-i-vladom-dzenan-loncarevic-intervju-2018-04-23 |date=2022-12-31 }} Srbija Danas. ''Neda Perišić/Vladimir Janković; 26.04.2018.''<br>''“Pored toga, pošto sam ja i dalje Jugosloven, želeo bih da obiđem našu nekadašnju zemlju u onim okvirima koji su postojali kada sam ja bio Titov pionir.”''</ref> * [[Magnifico]], pjevač<ref name=magnifico1>[https://www.mladina.si/98242/mi-jugoslovani-smo-najbolj-neverjetna-in-po-svoje-napredna-nacija-ceprav-so-nam-izbrisali-drzavo/] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230212044848/https://www.mladina.si/98242/mi-jugoslovani-smo-najbolj-neverjetna-in-po-svoje-napredna-nacija-ceprav-so-nam-izbrisali-drzavo/ |date=2023-02-12 }} [https://web.archive.org/web/20080419082022/http://www.mladina.si/tednik/200752/clanek/kul--intervju-max_modic/] Magnifico il Grande. Po domače, car [[Mladina]]. ''Max Modic; broj 52, 04.01.2008./28.12.2007.''<br>''“Mi Jugoslovani smo najbolj neverjetna in po svoje napredna nacija. Čeprav so nam izbrisali državo, še naprej živimo, delamo in ustvarjamo. V bistvu obstajamo na neki višji duhovni stopnji. Z našim življenjem in delom dokazujemo, da ne potrebujemo ne države ne davkov ne politikov ne liderjev.”''</ref><ref name=magnifico2>[http://www.pulsonline.rs/licna-karta/598/robert-pesut-manjifiko Lična karta - Robert Pešut-Manjifiko] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141021003912/http://www.pulsonline.rs/licna-karta/598/robert-pesut-manjifiko |date=2014-10-21 }}. Puls. ''Tatjana Čanak''<br>''“Ali ja sam i sada Jugosloven, bez obzira na sve. Upisan sam kao Jugosloven, služio sam JNA, dao zakletvu i – šta sad?”''</ref> * [[Milivoje Marković]], kompozitor<ref name=mmarkovic-sepe-181>[https://www.nin.rs/arhiva/vesti/12268/humor-jaci-od-svega Humor jači od svega] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153228/https://www.nin.rs/arhiva/vesti/12268/humor-jaci-od-svega |date=2024-12-25 }} [[NIN]]. ''Radmila Stanković; 20.09.2023.''<br>''“Mojmir je bio i ostao veliki Jugosloven, kao i ja.”''</ref><ref name=mmarkovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 304.<br>''“Marković Milivoje, muzičar, kompozitor; dirigent Džez orkestra RTB; publicista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Milan Mladenović]], pjevač i muzičar<ref name=mladenovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 311.<br>''“Mladenović S. Milan, muzičar, vođa rok grupe Ekatarina Velika (r. 21. IX 1958, Zagreb). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Redžo Mulić]], kompozitor<ref name=mulic1>[https://www.pobjeda.me/clanak/tradiciju-preispitivao-sa-strascu-i-velikim-nadahnucem Tradiciju preispitivao sa strašću i velikim nadahnućem] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240120025954/https://www.pobjeda.me/clanak/tradiciju-preispitivao-sa-strascu-i-velikim-nadahnucem |date=2024-01-20 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Dragana Erjavšek; 04.01.2024.''<br>''“O ovom važnom kompozitoru koji se, iako albanskog porijekla, uvijek i svuda izjašnjavao kao Crnogorac i Jugosloven, za Pobjedu su govorile njegova kćerka Vesna Mulić i muzikološkinja Sonja Marinković.”''</ref><ref name=mulic2>[https://www.gorazdevac.com/2023/05/10/predavanje-o-redzi-mulicu-ko-je-gusinjski-paganini/ Predavanje o Redži Muliću: Ko je Gusinjski Paganini?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240120035446/https://www.gorazdevac.com/2023/05/10/predavanje-o-redzi-mulicu-ko-je-gusinjski-paganini/ |date=2024-01-20 }} Web portal gorazdevac.com ''Radio Mitrovica sever; 10.05.2023.''<br>''“Iako albanskog porekla, Mulić se uvek i svuda izjašnjavao kao Crnogorac i Jugosloven.”''</ref> * [[Robert Nemeček]], muzičar, TV urednik<ref name=nemecek1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 372-373.<br>''“Nemeček Robert, zamenik glavnog i odgovornog urednika RTV "Pink". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Istra Pečvari]], pijanistkinja<ref name=pecvari1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 409.<br>''“Pečvari Istra, samostalni umetnički saradnik na Fakultetu muzičke umetnosti, Bg. […] P: P: Jugosl., […].”''</ref> * [[Vlastimir Peričić]], kompozitor<ref name=pericic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 412.<br>''“Peričić Vlastimir, muzički pisac i kompozitor; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (penz.) […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=pericic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 532.<br>''“Peričić Vlastimir, kompozitor, asistent Muzičke akademije u Beogradu, r. 1927 u Vršcu, Jugosloven.”''</ref> * [[Šako Polumenta]], pevač<ref name=špolumenta1>[https://mondo.rs/Zabava/Zvezde-i-tracevi/a1959748/odgovor-saka-polumente-na-skandalozne-izjave-bebe-rekse.html "Od Srbije sam dobio sve u životu, slavim sve": Šako odgovorio albanskoj pevačici na skandaloznu izjavu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240804002118/https://mondo.rs/Zabava/Zvezde-i-tracevi/a1959748/odgovor-saka-polumente-na-skandalozne-izjave-bebe-rekse.html |date=2024-08-04 }} Mondo. ''01.08.2024.''<br>''“Ja sam veliki Jugosloven pre svega.”''</ref> * [[Esma Redžepova]], pevačica<ref name=eredzepova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 573.<br>''“Teodosievski-Redžepova Esma, estradni umetnik, vokalni solista, član Predsedništva za kulturu Međunar. unije Roma. […] P: Romkinja, Jugoslovenka, […].”''</ref><ref name=eredzepova2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 485.<br>''“Teodosievski - Redžepova Esma, istaknuta estradna umetnica; član Predsedništva za kulturu Međunarodne unije Roma (r. 8. VIII 1943, Skoplje). Romkinja - Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Usnija Redžepova]], pjevačica<ref name=uredzepova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 479.<br>''“Redžepova Usnija, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Romkinja, Jugoslovenka, […].”''</ref><ref name=uredzepova2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 406.<br>''“Redžepova J. Usnija, estradni umetnik, vokalni solista (r. 4. II 1946, Skoplje). Romkinja, jugoslovenka, [sic!] […].”''</ref> * [[Senidah]], pevačica<ref name=senidah1>[https://nova.rs/zabava/showbiz/senidah-otkrila-zasto-je-neki-ljudi-ne-prihvataju/ „U Sloveniji nikada neću biti prihvaćena zbog prezimena“: Senidah progovorila o svojim korenima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250708194310/https://nova.rs/zabava/showbiz/senidah-otkrila-zasto-je-neki-ljudi-ne-prihvataju/ |date=2025-07-08 }} Nova.rs ''Bojana Krkeljić; 07.07.2025.''<br>''“Volim sav narod, dobre ljude. Imam veze i s Makedonijom i s Hrvatskom. Ja sam tu gde sam i stvarno mogu da kažem da sam rođena u Jugoslaviji i zauvek ću ostati Jugoslovenka.”''</ref> * [[Mojmir Sepe]], kompozitor<ref name=mmarkovic-sepe-181/> * [[Šemsa Suljaković]], pevačica<ref name=suljakovic1>[https://www.kurir.rs/stars/2704633/ekskluzivno-intervju-za-sva-vremena-semsa-suljakovic-zauvek-cu-biti-jugoslovenka Ekskluzivno! Intervju za sva vremena - Šemsa Suljaković: Zauvek ću biti Jugoslovenka!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102114327/https://www.kurir.rs/stars/2704633/ekskluzivno-intervju-za-sva-vremena-semsa-suljakovic-zauvek-cu-biti-jugoslovenka |date=2022-11-02 }} [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''Ljilja Jorgovanović; 27.02.2017.''<br>''“Muslimanka sam oduvijek, takva sam rođena, to sam i sada. Ali sam i Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ivan Švager]], saksofonista<ref name=svager1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 567.<br>''“Švager Ivan, kompozitor i aranžer; vođa sekcije saksofonista i solista u Džez orkestru RTB i "Dzezteta Ivana Švagera". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Stevo Teodosievski]], muzičar<ref name=teodosievski1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 486.<br>''“Teodosievski P. Stevo, estradni umetnik - kompozitor, aranžer, tekstopisac, pedagog; predsednik Predsedništva za kulturu Medunarodne organizacije Roma (r. 16. IV 1924, Kočane). Makedonac-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dado Topić]], pjevač i muzičar<ref name=topic1>[https://www.euronews.rs/kultura/aktuelno-iz-kulture/63374/a-sad-adio-i-muzika-iz-otpisanih-u-becu-odrzan-koncert-muzike-iz-srpske-kinematografije/vest "A sad adio" i muzika iz "Otpisanih": U Beču održan koncert muzike iz srpske kinematografije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221202095615/https://www.euronews.rs/kultura/aktuelno-iz-kulture/63374/a-sad-adio-i-muzika-iz-otpisanih-u-becu-odrzan-koncert-muzike-iz-srpske-kinematografije/vest |date=2022-12-02 }} Euronews. ''Tanjug; 25.09.2022.''<br>''“Rođen sam u Jugoslaviji, uvek bio Jugosloven, iz radničke porodice.”''</ref><ref name=topic2>[https://espona.me/index.php/ex-yu/10641-dado-topic-nisam-jugonostalgicar-vec-jugosloven Dado Topić: Nisam Jugonostalgičar, već Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221116033920/https://espona.me/index.php/ex-yu/10641-dado-topic-nisam-jugonostalgicar-vec-jugosloven |date=2022-11-16 }} espona.me ''03.09.2021.''</ref><ref name=topic3>[https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/22/rts-svet/2690555/balkanskom-ulicom-dado-topic.html Balkanskom ulicom: Dado Topić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221116034617/https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/22/rts-svet/2690555/balkanskom-ulicom-dado-topic.html |date=2022-11-16 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''Vesna Dedić; 09.04.2017.''<br>''“Dado Topić, Beograđanin, Jugosloven, legenda rok end rola i nadasve porodičan čovek svojom pričom će sigurno ove nedelje u mnoge domove uneti osećaj da je dobro samo ako ima ljubavi i poštovanja.”''</ref> * [[Bisera Veletanlić]], pjevačica<ref name=bveletanlic1>[https://www.nedeljnik.rs/kako-mi-je-fudbal-pomogao-da-prezivim-devedesete-razgovor-sa-biserom-veletanlic/ Kako mi je fudbal pomogao da preživim devedesete: Razgovor sa Biserom Veletanlić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230504234543/https://www.nedeljnik.rs/kako-mi-je-fudbal-pomogao-da-prezivim-devedesete-razgovor-sa-biserom-veletanlic/ |date=2023-05-04 }} Nedeljnik. ''Branko Rosić; 15.09.2019.''<br>''“Ja sam i danas Jugoslovenka. Pa rodila sam se u Jugoslaviji. Rođena sam u Zagrebu i živim skoro pedeset godina u Beogradu.”''</ref><ref name=bveletanlic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Veletanlić Bisera, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=bveletanlic3>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Veletanlić M. Bisera, estradni umetnik, vokalni solista (r. 15. IX 1942, Zagreb). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Senka Veletanlić]], pevačica<ref name=sveletanlic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Veletanlić Senija-Senka, estradni umetnik, vokalni solista džez i zabavne muzike. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=sveletanlic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Veletanlić M. Senija - Senka, estradni umetnik, vokalni solista (r. 27. V 1936, Zagreb). Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Bojana Vunturišević]], pevačica i tekstopisac<ref name=vunturisevic1>[https://www.portalnovosti.com/bojana-vunturisevic-verujem-da-i-dalje-mozemo-da-se-volimo Bojana Vunturišević: Verujem da i dalje možemo da se volimo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240524021136/https://www.portalnovosti.com/bojana-vunturisevic-verujem-da-i-dalje-mozemo-da-se-volimo |date=2024-05-24 }} Portal Novosti. ''Katarina Bošnjak; 13.05.2024.''<br>''“I otud moja ljubav za Dalmacijom – zato što je moje političko, nacionalno, ne znam ni ja kakvo sve opredeljenje, to da sam Jugoslovenka.”''</ref> * [[Toma Zdravković]], pjevač<ref name=zdravkovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 540.<br>''“Zdravković D. Tomislav - Toma, vokalni solista i kompozitor narodne muzike (r. 20. XI 1938, Aleksinac). Srbin, Jugosloven, […].”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Ernest Ačkun.jpg|Ernest Ačkun Datoteka:Хуса Алијевић 2014.png|Husein Alijević Datoteka:Šaban Bajramović.IMG 3786.jpg|Šaban Bajramović Datoteka:Bebi Dol u Nisu na Letnjoj pozornici 1991 02.jpg|Bebi Dol Datoteka:Bruno_Bjelinski.jpg|Bruno Bjelinski Datoteka:Kornelije Kovač.jpg|Kornelije Kovač Datoteka:Lepa brena.jpg|Lepa Brena Datoteka:Vatroslav Lisinski.jpg|Vatroslav Lisinski Datoteka:Dženan Lončarević (cropped).jpg|Dženan Lončarević Datoteka:Robert Pesut crop.jpg|Magnifico Datoteka:Milan Mladenović.jpg|Milan Mladenović Datoteka:Vlastimir Pericic.jpg|Vlastimir Peričić Datoteka:SakoPolumenta.JPG|Šako Polumenta Datoteka:Есма Реџепова.jpg|Esma Redžepova Datoteka:Usnija Redzepova-mc.rs.jpg|Usnija Redžepova Datoteka:Stevo Тeodosievski.jpg|Stevo Teodosievski Datoteka:Dado Topić 2007.jpg|Dado Topić Datoteka:Belgrade_Pride_2021_-_Bojana_Vunturišević.jpg|Bojana Vunturišević Datoteka:Toma Zdravković.jpg|Toma Zdravković </gallery> </center> == Nauka == * [[Zlatko Ahmetović]], univerzitetski profesor<ref name=ahmetovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 12.<br>''“Ahmetović Zlatko, profesor Fakulteta za fizičku kulturu, N. Sad; pomoćnik pokrajinskog sekretara za kulturu i obrazovanje. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ahmetovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 12.<br>''“Ahmetović K. Zlatko, naučni saradnik i direktor Zavoda za fizičku kulturu Vojvodine (r. 28. V 1950, Novi Sad). Jugosloven.”''</ref> * [[Vjekoslav Babukić]], jezikoslovac<ref name=babukic1>Babukić, Vjekoslav/Karadžić, Vuk Stefanović/Vraz, Stanko: Prijateljski dopisi o pravopisu ćirilskimi i latinskimi pismeni medju Vukom Stefanov. Karadžićem i Věkoslavom Babukićem, u: Kolo (1847), str. 71.<br>''“Kako sada mi (Jugoslavjani) stojimo, razděljeni na iztočni i zapadni věrozakon i obrede […].”''</ref><ref name=jdraskovic-babukic/> * [[Jovo Bakić]], sociolog<ref name=bakic1>[https://www.youtube.com/watch?v=ioJg1tUgXDo Jovo Bakić iskreni Jugosloven] YouTube. ''2021.''<br>''“Ovo govorim kao levičar, ali i kao iskreni Jugosloven.”''</ref> * [[Dževad Belkić]], fizičar<ref name=belkic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 39.<br>''“Belkić Dževad, fizičar, naučni savetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=belkic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 38.<br>''“Belkić S. Dževad, fizičar; naučni savetnik u Institutu za fiziku u Zemunu (r. 11. III 1946, Bijeljina). Jugosloven.”''</ref> * [[Dunja Blažević]], istoričarka umetnosti<ref name=blazevic1>[https://www.slobodnaevropa.org/a/intervju-dunja-blazevic/30164157.html Blažević: Izložba Marine Abramović košta koliko i budžet muzeja] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 14.09.2019.''<br>''“Međutim, ja sam i dalje Jugoslovenka, to može da se nazove jugonostalgičar ili kako god hoćete. Ali ja sam Jugoslovenka i dalje.”''</ref> * [[Slavko Borojević]], agronom, genetičar<ref name=borojevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 56.<br>''“Borojević Slavko, akademik; profesor Poljoprivrednog fakulteta, N. Sad (penz.) […] P: Srbin-Jugosloven.”''</ref><ref name=borojevic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 52.<br>''“Borojević Slavko, redovni član VANU; profesor univerziteta - u penziji (r. 21. XI 1919, Knezovljani, Kostajnica). Srbin, Jugosloven.”''</ref> * [[Franjo Bradaška]], historičar<ref name=bradaska1>Bradaška, Franjo: Jugoslovjeni u Turskoj. Narodopisni nacrt od profesora Franje Bradaške, u: Književnik, god. II. sv. 3. (1865), str. 321.<br>''“Ako Turska zanima ostalu Europu, to mora ona tim više zanimati Slovjene, a poimence nas Jugoslovjene.”''</ref> * [[Boris Buden]], filozof<ref name=buden1>[https://www.vijesti.me/zabava/56453/maternji-jezik-je-ideolosko-politicka-konstrukcija Maternji jezik je ideološko-politička konstrukcija] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Matija Otašević; 12.11.2017.''<br>''“Postoji Jugoslavija uspostavljena 1943. kao emancipacijski projekt, i samo u tom smislu - a ne u smislu nekakvog nacionalnog i kulturnog identiteta, zajedničke historije - ne, već u smislu identifikacije sa jugoslavenskim projektom i mogućnostima njegovog nastavljanja…” - U onom smislu, dakle, u kojem danas u Hrvatskoj djeluje i o kojem piše Viktor Ivančić? - “Apsolutno, moj prijatelj Viktor Ivančić. U tom smislu sam Jugoslaven i krležijanac.”''</ref> * [[Oroslav Caf]], jezikoslovac, duhovnik<ref name=caf1>Caf, Oroslav (Bělankin): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-L3EKLYU5/0eb651f7-e8d8-4182-8297-db73a5a4305a/PDF R ino L sta slavenska vokala], u: Slovenska bčela, letnik 2, številka 23 (1851), str. 181.<br>''“Uže smo si veselo upanje dělali, da se bomo mi Jugoslaveni po navodu slavne […].”''</ref><ref name=caf2>Caf, Oroslav (Bělankin): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-7SVW981B/03fb9f28-9e2b-425a-b964-56a4fc584b38/PDF R ino L sta slavenska vokala], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 25 (1852), str. 205.<br>''“Bodi nam Jugoslavenom tedaj pravilo: I. r med konsonanti ino na kraju […].”''</ref> * [[Ivan Čolović]], etnolog<ref name=icolovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 83.<br>''“Čolović Ivan, književnik, izdavač i književni prevodilac, etnolog, viši naučni saradnik u Etnografskom institutu SANU. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=colovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 76.<br>''“Čolović M. Ivan, književnik, izdavač; viši naučni saradnik u Etnografskom institutu SANU (r. 24. III 1938, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Vladimir Ćorović]], povjesničar<ref name=corovic1>Ćorović, Vladimir: Istorija Jugoslavije. Beograd 1933, str. 655.<br>''“Mi Jugosloveni imamo puno razloga da sa poverenjem gledamo u vremena koja dolaze.”''</ref> * [[Aleksa Đilas]], sociolog<ref name=adjilas1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/507246/I-u-maloj-zemlji-moguce-je-boriti-se-za-velike-ciljeve I u maloj zemlji moguće je boriti se za velike ciljeve] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Aleksandar Apostolovski; 15.05.2022.''<br>''“Ja sam se uvek izjašnjavao kao Jugosloven i to je za mene bilo samo prirodni produžetak toga što sam Srbin i Crnogorac.”''</ref><ref name=adjilas2>[http://www.nspm.rs/prenosimo/mozemo-bez-velikih-sila.html?alphabet=l Možemo bez velikih sila] Nova srpska politička misao. ''Dubravka Vujanović; 16.02.2010.''<br>''“Da, smatram se i dalje Jugoslovenom, ali se time ne odričem srpstva.”''</ref><ref name=adjilas3>[https://www.vreme.com/vreme/nade-i-planovi-zaboravljenih-emigranata/ Nade i planovi zaboravljenih emigranata] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Ljiljana Smajlović; broj 980, 15.10.2009.''<br>''Izjašnjavali ste se kao Jugosloven? - “To sam i danas. Što ne znači da nisam i Crnogorac i Srbin. A takođe i Srbijanac – pa u Beogradu u istom stanu živim od 1954!”</ref><ref name=adjilas4>Djilas, Aleksa: [http://books.google.de/books?id=ZMyZdvTympMC&printsec=frontcover&dq=editions:I4_wUiRXowIC&hl=de&sa=X&ei=24TKULbtHaeE4gSPiIC4BA&ved=0CDQQ6AEwAA#v=onepage&q&f=false Funeral Oration for Yugoslavia], u: [[Dejan Đokić|Djokić, Dejan]] (izd.): Yugoslavism. Histories of a Failed Idea, 1918 - 1992, London 2003, str. 323.<br>''“Indeed, in the next official population count, I intend to declare myself a Yugoslav. This is what I was in census of 1971, 1981 and 1991; this is what I am in 2001.”''</ref><ref name=djilas5>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 83.<br>''“Đilas Aleksa, istoričar i publicista. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=adjilas6>[http://www.djilas.rs/PITANJE/Posmrtni_govor_Jugoslaviji.html Posmrtni govor Jugoslaviji - jedan zamišljeni dijalog sa zapadnim prijateljima]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Djilas.rs ''Aleksa Đilas''</ref><ref name=adjilas7>[http://www.djilas.rs/PITANJE/Braneci_Zapad.html Braneći Zapad]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Djilas.rs ''Aleksa Đilas''</ref> * [[Dejan Đokić]], historičar<ref name=djokic1>[http://www.opendemocracy.net/people-debate_36/article_325.jsp A farewell to Yugoslavia] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170707210022/https://www.opendemocracy.net/people-debate_36/article_325.jsp |date=2017-07-07 }} (na engleskom) openDemocracy. ''Dejan Đokić; 10.04.2002.''<br>''“I usually declared myself a Yugoslav, which had several advantages over being merely a Serb, which I also am, by virtue of being born in Serbia, to Serbian parents. True, by Yugoslav I don't just mean a citizen of a country called Yugoslavia, in Central and Eastern Europe national identities have primarily ethnic and not civic meaning. This effectively means that even though there is no country called Yugoslavia anymore, I can continue to declare myself a Yugoslav. But, I have an(other) ethnic identity, that of a Serb, and anyhow, being Yugoslav always meant something more to me than just a national identification. […] Although, as I already said, I always identified with Yugoslavia, I think I only became a real Yugoslav once the real Yugoslav state disintegrated, when I left Serbia for Britain.”''</ref> * [[Vladimir Dvorniković]], filozof i etnopsiholog<ref name=dvornikovic1>[https://www.dw.com/sr/jugoslovenski-dert/a-44853062 Jugoslovenski dert] [[Deutsche Welle]]. ''Dragoslav Dedović; 28.07.2018.''<br>''“On nije bio samo Jugosloven po nacionalnom opredeljenju. On je o Jugoslovenima izrekao istine koje spadaju u najtačnije i najbolnije spoznaje do kojih je jedan etnopsiholog mogao doći.”''</ref> * [[Egon Fekete]], lingvista<ref name=fekete1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134.<br>''“Fekete Egon, filolog, serbokroatista, leksikograf; naučni savetnik u Institutu za sh. jezik, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=fekete2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 127.<br>''“Fekete B. Egon, filolog, serbokroatista, leksikograf, naučni savetnik u Institutu za srpskohrvatski jezik u Beogradu (r. 11. VI 1931, Beograd). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ivan Filipović]], pedagog, književnik<ref name=ifilipovic1>Filipović, Ivan (Perić): Pravac naše književnosti, u: Neven, VII. god (1858), str. 73.<br>''“Važnost školskih i pučkih knjižnica uvidjeli su već mnogi narodi, samo mi Jugoslaveni ne.”''</ref> * [[Milutin Garašanin (arheolog)|Milutin Garašanin]], arheolog<ref name=garasanin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 140.<br>''“Garašanin Milutin, arheolog, akademik; preds. Odbora za arheologiju SANU. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Andrej Grubačić]], sociolog<ref name=grubacic1>Grubačić, Andrej: [http://books.google.de/books?id=zFDOQsocASMC&printsec=frontcover&dq=Don%27t+Mourn,+Balkanize!:+Essays+After+Yugoslavia&hl=de&sa=X&ei=Q4bHUYvYK8besgaa5IDoDg&ved=0CDIQ6AEwAA#v=onepage&q=Don%27t%20Mourn%2C%20Balkanize!%3A%20Essays%20After%20Yugoslavia&f=false Don't mourn, balkanize! Essays after Yugoslavia] Oakland 2010, str. 11. {{ISBN|1-60486-470-2}}.<br>''“I grew up in Belgrade—or, more precisely, between Belgrade and Sarajevo—but I always considered myself Yugoslav. I do not see any reason to stop doing so now.”''</ref> * [[Katica Hedrih]], mašinski inženjer, univ. profesorica<ref name=hedrih1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 163.<br>''“Hedrih (Stevanović) Katica, redovni profesor (za pr. Elastidinamika, Otpornost materijala i Teorija nelinearnih oscilacija) i šef Katedre za mehaniku Mašinskog fakulteta, Niš; gl. i odg. urednik časopisa "Facta Universitatis"; nauč. saradnik Matemat. instituta SANU; ekspert Sav. ministarstva za nauku i tehnologiju. […] P: Jugoslovenka, srpske nacionalnosti; […].”''</ref><ref name=hedrih2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 152.<br>''“Hedrih R. Katica, redovni profesor i šef Katedre za mehaniku Mašinskog fakulteta u Nišu (r. 28. VIII 1944, Bobovište). Jugoslovenka, srpske nacionalnosti.”''</ref> * [[Fedor Herbut]], fizičar<ref name=herbut1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 163.<br>''“Herbut Fedor, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF, Bg.; dopisni član SANU. […] P: Rusin, Jugosloven.”''</ref><ref name=herbut2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 152.<br>''“Herbut E. Fedor, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF u Beogradu; dopisni član SANU (r. 3. V 1932, Novi Vrbas). Rusin, Jugosloven.”''</ref> * [[Jelisaveta Ibrovac]], profesor, prevoditelj<ref name=ibrovac1>Ибровац, Јелисавета (Демирова, Мирка): [https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_E74E1D9A175FE5728805716D3DEA6D36/1922/k001?fullscreen#page/492/mode/1up Молиерова прослава у Паризу], у: Српски књижевни гласник, Нова серија, књ. V бр. 1 (1922), стр. 463.<br>''“Ми Југословени смо са поносом могли истаћи да је наш песник и народни мученик Франкопан дао један од првих превода Молиера у опште.”''</ref> * [[Fran Ilešič]], književni povjesničar, publicist<ref name=ilesic1>Ilešič, Fr.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-P2B6NX9A/099c4d73-b7c1-4486-9729-7487689a5bd4/PDF Vse pleše. Balada — ballata.], u: Ljubljanski zvon, god. 19 br. 1 (1899), str. 49.<br>''“Pohlevno nasprotujoč, je nekdo iz ozadja izrekel svoje pomisleke o Čukovem modrovanju, češ, mi Jugoslovani s svojim »kolom« se pač dobro vrtimo v krogu, a naprej ne pridemo, ne napredujemo.”''</ref> * [[Ivan Ivić]], psiholog, univerzitetski profesor<ref name=ivic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 176.<br>''“Ivić Ivan, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (za pr. Razvojna psihologija). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Anton Janežič]], filolog<ref name=janezic1>Prijatelj, Ivan: [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-CELRWWCE/29cc0c10-4627-410e-8ce0-7e49e74864a3/PDF Borba za individualnost slovenskega književnega jezika 1848–1857] Ljubljana 1937, str. 109.<br>''“Ti nam pripravljaš pot, da se naj popred Jugoslovani sjedinimo, zraven pa tudi drugim narečjem približamo, da ne zagazimo na stranputice, po kterih žalibog tako radi tumaramo i vagutamo...”''</ref> * [[Božidar Jezernik]], etnolog<ref name=jezernik1>[https://pescanik.net/jugoslavija-zemlja-snova-2/ Jugoslavija, zemlja snova] Peščanik. ''03.12.2018.''<br>''“On je glavni lik Bože Jezernika, jer Boža je integralni Jugosloven i on žali – i to je jedna od teza ove knjige – što, po njegovom mišljenju, u Jugoslaviji, kako on kaže, nije bilo više jugoslovenskog nacionalizma.”''</ref> * [[Đokica Jovanović]], sociolog<ref name=jovanovic1>[https://nova.rs/emisije/zasto-u-srbiji-ima-sve-vise-jugoslovena/ Zašto u Srbiji ima sve više Jugoslovena?] Nova.rs ''TV Nova; 02.05.2023.''<br>''“Sociolog Đokica Jovanović iz Niša na nedavnom popisu izjasnio se kao Jugosloven i to ne prvi put.”''</ref> * [[Damir Kakaš]], univerzitetski profesor, političar<ref name=kakas1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 214.<br>''“Kakaš Damir, potpredsednik Skupštine AP Vojvodine (od '94); potpredsednik Izvršnog odbora Reformske demokratske stranke Vojvodine; redovni profesor Fakulteta tehničkih nauka, N. Sad. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksej Kišjuhas]], sociolog<ref name=kisjuhas1>[https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/krenula-kampanja-sve-veci-broj-javnih-osoba-nagovara-gradane-da-se-izjasne-kao-jugoslaveni-20221002 Krenula kampanja: Sve veći broj javnih osoba nagovara građane da se izjasne kao Jugoslaveni] tportal.hr. ''B. Stilin; 02.10.2022.''<br>''“Na njihov poziv prvi se odazvao sociolog, profesor na Sveučilištu u Novom Sadu i kolumnist lista Danas, Aleksej Kišjuhas, koji je na dan početka popisa podržao pokret poveznicom na svoju kolumnu pod naslovom 'Jugoslavija živi'.”''</ref> * [[Ivan Klajn]], jezikoslovac<ref name=klajn1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 228.<br>''“Klajn Ivan, lingvista; redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Maja Korać]], sociolog<ref name=korac1> Savić, Svenka/Korać, Maja: Naučnice iz Srbije u svetu: kroz dijalog i refleksiju, u: Prelić, Mladena/Stevanović, Lada/Lukić Krstanović, Miroslava (ur.): [https://etno-institut.co.rs/storage/710/63abe78a83ade_Etnografski-zbornik-2022-PRINT2.pdf Rod, znanje i moć. Istorija, nasleđe i značaj naučnica u Srbiji] Beograd 2022, str. 202.<br>''“Ja sam bila i ostala Jugoslovenka. Da pojasnim, multikulturna Južna Slovenka. To je moje duboko, i pre svega, lično opredeljenje, ne političko. Zasnovano na iskustvu i načinu života moje (primarne) porodice, kao i na istoriji mojih porodičnih predaka.”''</ref> * [[Ana Kotevska]], muzikolog i muzički kritičar<ref name=kotevska1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 246.<br>''“Kotevska Ana, muzikolog i muzički kritičar; glavni i odgovorni urednik muzičkog mesečnika "Bis"; […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Boško Kovačević]], sociolog<ref name=kovacevic1>[https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/sjecanje-na-boska-kovacevica-918183 Sjećanje na Boška Kovačevića] [[Oslobođenje (list)|Oslobođenje]]. ''27.12.2023.''<br>''“Za sebe je volio da govori da je Sokolčanin, Subotičanin, Ličanin, Vojvođanin, Srbin, Jugosloven, Evropljanin, Građanin sveta”''</ref> * [[Fran Kovačič]], teolog, historičar<ref name=kovačič1>Kovačič, Fran: [https://books.google.de/books?id=Uuj64Xn6lc0C&newbks=1&newbks_redir=0&printsec=frontcover&hl=de#v=onepage&q&f=false Ob osemstoletnici križarskih vojsk. (1096 – 1896)], u: Katoliški obzornik, letnik I. (1897), str. 162.<br>''“Tem znamenitejše je to vprašanje za nas sedaj ob osemstoletnici križarskih vojsk, ker smo zlasti mi Jugoslovani v neposredni zvezi s križarskimi vojskami in se vprašanje cerkvenega zedinjenja posebno nas tiče.”''</ref> * [[Marija Kraljević-Balalić]], genetičar<ref name=kraljevicbalalic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 252.<br>''“Kraljević-Balalić Marija, dekan i redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta, N. Sad (za pr. Genetika, Populaciona genetika i Uvod u metodiku maučnog [sic!] rada). […] P: Jugosl., […].”''</ref> * [[Ivan Kukuljević Sakcinski]], istoričar, književnik, političar<ref name=sakcinski1>I. K. S.: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5Qafecy6iKlcE4GRP36GCRjeS9AYE3ZKN4DtQb8v1YneKWwXP8ld5anxHTN8z7etr5CGTzYs6U5R0JEqz2r57g_dJAvk2YISjAh1_L-8uUNoKGjJ_3-K-qR5N5bwoZVY4HJKGA11VkUXgB6k-VFf_OZXWxAYg6f1kqWue6C8jtlemwhdXfI3_kI6Av7h8auSwL-rXpy_qyGym-ClQYCNiYHRT-RjqAtDzccX_9madJD6_gOeRNLXqDtoCqjO0ZnmjzqOAm-UFFo7e4PDGeFic2zoZak0UvgSC-cFMnrRlriWDKYrRrAM Politička pověstnica], u: Arkiv za pověstnicu jugoslavensku, knjiga II. (1852), str. 1.<br>''“Mi Jugoslaveni neimamo sve dosada našega diplomatara, pa ipak nećemo nikada bez njega moći razsvětliti i kritički napisati razgranjenu historiu našega naroda.”''</ref><ref name=sakcinski2>Smičiklas, Tade; Marković, Franjo: Matica Hrvatska od godine 1842. do godine 1892. Spomen-knjiga. Zagreb 1892, str. 160.<br>''“Očekivamo pako od nje, da nam one strane što brže pridruži, koje po historiji i zakonu ili po krvi i poreklu našoj državi ili našemu jugoslavenskomu narodu pripadaju.”''</ref> * [[Đuro Kurepa]], fizičar<ref name=djkurepa1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 231-232.<br>''“Kurepa R. Đuro, redovni član SANU i ANU-BiH, dopisni član JAZU; profesor univerziteta - u penziji (r. 16. VIII 1907, Majske Poljane, Glina). Srbin-Jugosloven, […]. ”''</ref> * [[Milan Kurepa]], fizičar<ref name=mkurepa1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 263.<br>''“Kurepa Milan, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF, Bg. (za pr. Fizika molekula i Fizika opšti kurs); naučni savetnik u Institutu za fiziku, Bg.; preds. Nacionalnog komiteta za fiziku Jugoslavije (od '87). […] P: Jugosloven srpsko-jevrejskog porekla.”''</ref><ref name=mkurepa2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 232.<br>''“Kurepa V. Milan, fizičar; redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF u Beogradu; predsednik Nacionalnog komiteta za fiziku SFRJ (r. 11. V 1933, Bačka Palanka). Jugosloven, srpsko-jevrejskog porekla.”''</ref> * [[Šime Ljubić]], istoričar, arheolog<ref name=ljubic1>Okuka, Miloš: Eine Sprache - viele Erben. Sprachpolitik als Nationalisierungsinstrument in Ex-Jugoslawien. Klagenfurt 1998, S. 23. (na njemačkom)<br>“»Hej, Ihr Jugoslawenbrüder, seien wir ruhmreich!« So ruft der Kroate Šime Ljubić 1864 in seinem Spiegel der jugoslawischen Literaturgeschichte (Ogledalo književne poviesti Jugoslavjanske na podučavanje mladeži) in der […].</ref> * [[Ivan Macun]], književni povjesničar<ref name=macun1>Macun, Ivan: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-TZWJKXHW/f39ff886-a3b5-4dc5-967b-8f5d499a8755/PDF Cvetje slovenskiga pesničtva.] Trst 1850, str. 4.<br>''“Poglej samo nekaj malo na polje slavjanskih narodnih pesem in boš vidil u Čehih, Poljakih in posebno u nas Jugoslavjanih množinu sadja najlepšega, z katerim bo se težko kater si bodi drugi narod hvaliti zamogel.”''</ref> * [[Vlado Mađarić]], istoričar umetnosti<ref name=madjaric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 403.<br>''“Mađarić Vlado, direktor Saveznog instituta za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, r. 1915 u Ludbregu, Jugosloven.”''</ref> * [[Matija Majar]], etnograf, jezikoslovac<ref name=majar1>Majar, Matija: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-05AJDQXQ/0768df73-0700-4779-81e0-226111bc3825/PDF Naše slovstvo], u: Novice gospodarske, obertnijske in národske, tečaj XV. list 44 (03.06.1857), str. 174.<br>''“Mi Jugoslaveni, imenito Slovenci, smo v takih okolnostih, da moramo to pitanje tako le staviti: Čto moramo činiti, storiti, da se književno slože narečja serbsko, bulgarsko, horvatsko i slovensko?”''</ref> * [[Petar Matković]], geograf<ref name=pmatkovic1>Matković, Petar: Zemljopisni odlomci. Najnovija kartografija o Jugoslovjenskih zemljah, u: Književnik, god. III. sv. 1. (1866), str. 81.<br>''“Vojnički kartografički zavod u Beču, koji si je glede svojih kartografičkih proizvoda slavno ime stekao, objelodani za kratko vrieme koli za znanost u obće, toli za nas Jugoslovjene napose evo već drugu vele znamenitu i krasnu geografičku radnju: Dalmaciju naime, koja poput okvira sa zapada Balkanski poluotok zaprema, i gore navedenu kartu Bosne i Hercegovine, kojom je publikacijom sumnja o tajnom skrivanju kartografičkoga materijala iz političkoga obzira sasvim izčeznula.”''</ref> * [[Fedor Mesinger]], meteorolog, univerzitetski profesor<ref name=mesinger1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 317.<br>''“Mesinger Fedor, meteorolog; redovni profesor PMF, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nada Milašin]], naučnik<ref name=milasin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 328.<br>''“Milašin Nada, viši naučni saradnik u Institutu za arhitekturu i urbanizam Srbije, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vojin Milić]], sociolog<ref name=milic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 334.<br>''“Milić Vojin, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Miljanić]], inženjer elektrotehnike, univ. profesor<ref name=miljanic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 348.<br>''“Miljanić Petar, akademik, sekretar Odeljenja tehničkih nauka SANU, redovni profesor Mašinskog i Elektrotehn. fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Navratil]], jezikoslovac<ref name=navratil1>N., J.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-7IS7KTWC/de1d2076-efac-45c3-b8f8-6afcd0997ccc/PDF Želja jezikoznanska o novem letu vsim Slovencom, posebno pisateljem slovenskim v prevdarek], u: Slovenska bčela, letnik 4, številka 8 (1853), str. 63.<br>''“Tudi govorimo vsi Slovenci in Jugoslovani; Ne dam mu naj manje […].”''</ref> * [[Aleksandar Nikolić (istoričar)|Aleksandar Nikolić]], istoričar, novinar<ref name=anikolic1>[https://boom93.rs/article/54985/jugosloveni-kulturno-povezivanje-trajnije-od-drzavnih-granica Jugosloveni: Kulturno povezivanje trajnije od državnih granica] Radio Boom93. ''Neda Stojićević/Jelena Milenković''.<br>''“Onda je bilo potpuno prirodno da 2022. kažem na popisu ću se izjasniti kao Jugosloven.”''</ref> * [[Viktor Novak]], istoričar<ref name=novak1>[https://www.rts.rs/page/rts/sr/Dijaspora/story/1526/srbija-na-vezi/2091781/-magnum-crimen---bez-cenzure-.html Magnum Crimen - bez cenzure] [[Radio-televizija Srbije]]. ''03.11.2015''<br>''“Prvo izdanje ove kultne knjige, Viktor Novak, Hrvat, ali i integralni Jugosloven, uspeo je da objavi u burnim posleratnim godinama, 1948.”''</ref> * [[Pavel Opavski]], univerzitetski profesor<ref name=opavski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 390.<br>''“Opavski Pavel [sic!], redovni profesor Fakulteta fizičke kulture, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=opavski2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 334.<br>''“Opavski J. Pavle, redovni profesor Fakulteta za fizičku kulturu u Beogradu (r. 9. XI 1925, Stara Pazova). Jugosloven.”''</ref> * [[Milenko Panić]], univerzitetski profesor<ref name=panic1>[https://www.rts.rs/page/tv/ci/story/19/rts-svet/1290146/evropa-i-srbi-milenko-panic.html Европа и Срби: Миленко Панић] [[Радио-телевизија Србије]]. ''Војислав Лалетин; 26.03.2013.''<br>''“Премда је Југославија разбијена, он се и даље, с пуно разлога, осећа и понаша као Југословен.”''</ref><ref name=panic2>[https://www.youtube.com/watch?v=VZzu-CMhDjA Evropa i Srbi: Milenko Panić] [[YouTube]]. ''RTS Obrazovno-naučni program - Zvanični kanal; 22.08.2016.''<br>''“Pa, moram Vam reći da ovaj, ja sam uvijek bio, i odgojen, i… i ostao jugoslovenski orijentisan. […] Ali, ja sam se osjećao Jugosloven, i dalje se osjećam Jugosloven.”''</ref> * [[Zlatica Pavlovski]], naučni savjetnik iz područja živinarstva<ref name=pavlovski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 409.<br>''“Pavlovski Zlatica, upravnik Zavoda za živinarstvo u Institutu za stočarstvo, Zemun. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Stevan K. Pavlowitch]], historičar<ref name=pavlowitch1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-60401608 Srbija i Velika Britanija: Ko je bio istoričar Stevan K. Pavlović - kosmopolita i džentlmen srpskog porekla] BBC na srpskom. ''Dejan Đokić; 25.02.2022.''<br>''“Istoričar Stevan K. Pavlović bio je kosmopolita i Evropljanin koji je govorio da je Jugosloven po rođenju, Srbin po porodičnom poreklu, Britanac po državljanstvu i Francuz po kulturnom afinitetu.”''</ref> * [[Miljenko Perić]], fizikohemičar<ref name=mperic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 413.<br>''“Perić Miljenko, redovni profesor Fakulteta za fizičku hemiju PMF, Bg. (za pr. Kvantna hemija i molekulske strukture); šef Katedre za molekulske strukture; prodekan za nastavu. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Vesna Pešić]], sociološkinja<ref name=vpesic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/dragoslav-petrovic-jugoslavija-ce-se-vracati-zazivece-u-novim-formama/ Dragoslav Petrović: Jugoslavija će se vraćati, zaživeće u novim formama] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Beta; 15.11.2024.''<br>''“Ali, ja sam i danas ostala Jugoslovenka.”''</ref> * [[Nebojša Popov]], sociolog<ref name=popov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 439.<br>''“Popov Nebojša, sociolog; viši naučni saradnik u Institutu za filozofiju i društveni teoriju, Bg. (od '81); odgovorni urednik lista "Republika" (od '91); član Saveta Beogradskog univerziteta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Tomislav Popović]], ekonomista, univerzitetski profesor<ref name=tpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 447-448.<br>''“Popović Tomislav, naučni savetnik, redovni profesor univerziteta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Dušan Puhalo]], anglista<ref name=puhalo1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 455.<br>''“Puhalo Dušan, književni prevodilac; redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. (penz.) […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Franjo Rački]], historičar, političar, katolički svećenik<ref name=racki1>Novak, Viktor: Franjo Rački u govorima i raspravama. Zagreb 1925, str. 126.<br>''“Naš ugovor ima se navlaš na to obazrijeti, da smo Jugoslovjeni, da nam je bolja budućnost samo u Jugoslovjenstvu.”''</ref><ref name=racki2>Novak, Grga (i drugi) (ur.): Spomenica. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti 1866-1966. Zagreb 1966, str. 14.<br>''“Rački je bio ne samo velik učenjak nego i velik patriot u najširem smislu te riječi: Hrvat, Jugoslaven, Slaven.”''</ref><ref name=strossmayer-racki/><ref name=racki31>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. 216.<br>''“Mi Jugoslovjeni razdijeljeni smo jezikom, ovom pravom dušom naroda, glavnim, često i jedinim sidrom narodnosti.”''</ref> * [[Ivan Radetić]], jezikoslovac<ref name=radetic1>Radetić, Ivan: Pregled hrvatske tradicionalne književnosti. Senj 1879, str. 199.<br>''“Ovo obće jamstvo ili poručanstvo počelo je kod zapadnih Slovjena; Čeha, Poljaka i Pomorana padati već XIII. vieka, dočim se kod nas Jugoslovjena imenice Hrvata i Srba po zakonu vinodolskom i Dušanovom još u XIV. vieku nalazilo, a gdješto se i do dana današnjega sačuvalo.”''</ref> * [[Božo Radman]], agronom<ref name=radman1>[https://www.glassrpske.com/lat/plus/teme/in-memoriam-mr-bozo-radman-do-posljednjeg-daha-posvecen-nauci-i-pravdi/348739 In memoriam - mr Božo Radman: Do posljednjeg daha posvećen nauci i pravdi] Glas Srpske. ''Mladen Karić; 30.01.2021.''<br>''“Ja sam univerzalista i kosmopolita. Nacionalno se osjećam kao Jugosloven. Ako me neko detaljnije pita, ja sam Bosanac. Ako ide još detaljnije, ja sam Krajišnik. Najdetaljnije, ja sam Banjalučanin. Nakon toga, nemojte me dalje pitati!”''</ref> * [[Duško Radosavljević]], politolog i predsjednik Saveza antifašista Vojvodine<ref name=dradosavljevic>[https://sav-ns.wixsite.com/sav2017/struktura-sav-a Struktura i rukovodstvo SAV-a] SAV - Savez antifašista Vojvodine.<br>''“Sremac, Srbin, Vojvođanin, Jugosloven i Evropljanin.”''</ref> * [[Ljubiša Rajić]], lingvist<ref name=rajic1>[http://www.slobodnaevropa.org/content/sta_znaci_multikulturalnost/2276177.html Šta znači multikulturalnost] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Biljana Jovićević; 16.01.2011.''<br>''“Ja sam rođen u Jugoslaviji, tu sam odrastao, obrazovao se, oženio i dobio djecu. Nisam mogao biti ništa drugo nego Jugosloven, bez obzira što su moj otac i majka bili Srbi.”''</ref><ref name=rajic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 471.<br>''“Rajić Ljubiša, vanredni profesor za skandinavske jezike i književnosti na Filološkom fakultetu, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=rajic3>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 399.<br>''“Rajić R. Ljubiša, docent za skandinavske jezike i književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu (r. 4. IV 1947), Beograd. Jugosloven.”''</ref> * [[Slobodan Ribnikar]], fizikohemičar<ref name=sribnikar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 481.<br>''“Ribnikar Slobodan, akademik; redovni profesor Prirodno-matematičkog fakulteta, Bg. (za pr. Nuklearna hemija i Fadiohemija). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nikola Rot]], profesor psihologije<ref name=rot1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 487-488.<br>''“Rot Nikola, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Obrad Savić]], filozof<ref name=obradsavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 495.<br>''“Savić Obrad, viši predavač na Katedri za društvene nauke Tehnološko-metalurškog fakulteta, Bg.; generalni sekretar Beogradskog kruga i gl. urednik časopisa "The Belgrade circle". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Svenka Savić]], psihološkinja, lingvistkinja<ref name=ssavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 496.<br>''“Savić Svenka, redovni profesor Filozofskog fakulteta, N. Sad (za pr. Psiholingvistika, Analiza diskursa i Uvod u lingvistiku). […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Ljubica Simaković]], univerzitetska profesorica<ref name=simakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 500.<br>''“Simaković Ljubica, redovni profesor Ekonomskog fakulteta, Kragujevac (za pr. Ekonomska filozofija i politika). […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Đorđe Stanković]], povjesničar<ref name=djstankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 521.<br>''“Stanković Đorđe, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (za pr. Istorija Jugoslavije); šef Katedre za istoriju Jugoslavije. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dubravka Stojanović]], povjesničarka<ref name=dstojanovic1>[https://www.danas.rs/vesti/politika/demostat/dubravka-stojanovic-nismo-u-hladnom-ratu-vucic-nije-tito-a-ni-srbija-nije-jugoslavija/ Dubravka Stojanović: Nismo u Hladnom ratu, Vučić nije Tito, a ni Srbija nije Jugoslavija] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Demostat/Ivana Petronijević Terzić; 21.12.2022.''<br>''“Ni ja ne želim Jugoslaviju, ja jesam Jugoslovenka, ali ne želim Jugoslaviju zato što mislim da je njeni narodi nisu dorasli.”''</ref><ref name=dstojanovic2>[https://www.slobodnaevropa.org/a/most-nasledje-latinka-perovic-istorija-balkan-jugoslavija/32723484.html Latinka Perović - u Srbiji ignorisana i napadana, u regionu poštovana] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Omer Karabeg; 10.12.2023.''<br>''“Tek sam kasnije kroz duge razgovore s njom shvatila tu njenu poziciju bez obzira što se s njom na tom pitanju nisam slagala i ostala sam Jugoslovenka.”''</ref> * [[Svetomir Škarić]], profesor ustavnog prava<ref name=skaric1>[http://www.dnevnik.mk/?ItemID=969BE953C56D4D4294BC6BE9769FDB93 Пратениците-торбеши бараат третман на помала етничка заедница]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} (na makedonskom) Dnevnik. ''Tatjana Popovska; 18.09.2011.''</ref><ref name=skaric2>[http://www.novamakedonija.com.mk/NewsDetal.asp?vest=121810833459&id=9&setIzdanie=22161 Ин мемориам]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} (na makedonskom) Nova Makedonija. ''Svetomir Škarić; 18.12.2010.''</ref> * [[Slobodan Šoja]], historičar<ref name=soja1>[https://unaworld.tv/video/reaktor-bih-jugonostalgija Jugonostalgija] Una televizija, emisija ''Reaktor BiH''. ''04.12.2023.''<br>''“Pa znate šta, ja mislim da je bolje reći da... da sam Jugosloven nego jugonostalgičar.”''</ref> * [[Jorjo Tadić]], istoričar<ref name=jtadic1>Тадић, Јорјо: [https://books.google.de/books?id=bzCZCgAAQBAJ&printsec=frontcover&hl=de&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false Сабласти круже Југославијом...], у: Историјски часопис, књ. 18 (1971), str. 48.<br>''“А још више зато што је мени лично сасвим свеједно да ли се нешто назива хрватским или српским, јер су за мене Срби и Хрвати један народ, без обзира што се о томе мислило или данас мисли, пише и прописује. Као Југословен, али не по линији државне већ по свом дубоком националном опредељењу, а и научном уверењу, јер сам то био и онда када смо о југословенској држави само сањали, сматрам да је ненаучно и смешно сврставати старе Дубровчане у Србе или Хрвате, а њихова културна дела, посебно књижевност, резервисати искључиво за једне или друге.“''</ref><ref name=tadic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 715-716.<br>''“Tadić Jorjo, dr filozofije, red. prof. Filozofskog fakulteta u Beogradu za Opštu istoriju Novoga veka, dopisni član Srpske akademije nauka u Beogradu, dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, r. 1899 u Starom Gradu, Srez hvarski, Jugosloven.”''</ref> * [[Nevenka Tadić]], neuropsihijatar<ref name=ntadic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 568.<br>''“Tadić Nevenka, neuropsihijatar. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Tesla]], izumitelj<ref name=tesla1>[https://www.slobodnaevropa.org/a/nikola-tesla/30612584.html Svi hoće Nikolu Teslu] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Mila Đurđević/Una Čilić''.<br>''“Zbog toga, braćo i sestre, kao najstariji Srbin, Jugoslaven, Amerikanac naše krvi u Sjedinjenim Državama, upućujem vam ovo pismo moleći vas da se odazovete pozivu predsjednika Roosevelta.”''</ref> * [[Rajko Tomović]], naučnik, robotičar<ref name=tomovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 585.<br>''“Tomović Rajko, akademik; direktor (sa N. Uzungoluom) Centra za multidisciplinarno praćenje pravaca razvoja informatike, Atina (od '96). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Ljubinka Trgovčević-Mitrović]], povjesničarka<ref name=trgovcevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 590.<br>''“Trgovčević Ljubinka, viši nauč. saradnik u Istorijskom institutu SANU, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=trgovcevic2>[https://www.danas.rs/kultura/vece-secanja-na-ljubinku-trgovcevic-1948-2022-istoricarka-putnica-zena-nadasve-prijateljica/ Veče sećanja na Ljubinku Trgovčević (1948-2022): Istoričarka, putnica, žena, nadasve prijateljica] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''J. J.; 06.03.2023.''<br>''“Rođena u njenom središtu, u Bosni, u Sarajevu, ostala je Jugoslovenka do kraja.”''</ref> * [[Milan Trtanj]], fizikohemičar<ref name=trtanj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 593-594.<br>''“Trtanj Milan, rukovodilac Laboratorije za hemijsku dinamiku i permanentno obrazovanje Instituta za nuklearne nauke "Vinca". […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=trtanj2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 500.<br>''“Trtanj I. Milan, naučni savetnik u Institutu za nuklearne nauke Boris Kidrič Vinča - OOUR Institut za hemijsku dinamiku (r. 1. I 1947, Grabarje, Slavonski Brod). Jugosloven.”''</ref> * [[Vladeta Urošević]], fizičar<ref name=urosevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 598.<br>''“Urošević Vladeta, osnivač i direktor preduzeća "Metrologia". […] P: Srbin, Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Vejvoda]], politikolog<ref name=vejvoda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Vejvoda Ivan, politikolog; profesor na Syssex [sic!] University, Engleska (od '93). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=vejvoda2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Vejvoda I. Ivan, politikolog; istraživač u Institutu za evropske studije u Beogradu (r. 27. XII 1949, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Vuk Vernić]], sociolog, revolucionar<ref name=vernic1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 65.<br>''“Vernić Vuk, borac u prištapskim jedinicama VŠ, neutvrđenog mesta rođenja, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Jugosloven, u NOV došao krajem marta 1943. iz ustaškog logora Jasenovac razmenom za zarobljene Nemce.”''</ref> * [[Radina Vučetić]], historičarka<ref name=vucetic1>[https://www.pressreader.com/serbia/nin/20200806/281706912025220][http://www.nin.co.rs/pages/article.php?id=102354064] Неорадикалски рикверц води у провалију [[НИН]]. ''Радмила Станковић; 06.08.2020.''<br>''“Радина Вучетић је имала ту срећу: предмет њеног научног интересовања је превасходно Југославија, Краљевина и она социјалистичка, а за себе једнако каже да је Југословенка јер је рођена и васпитана у тој земљи, јер је формирана у југословенском духу и не може за првих двадесет година свог живота да каже „пуј, пике, више не важи“.”''</ref><ref name=vucetic2>[https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q Prostori slobode - Radina Vučetić] YouTube. ''Remarker Media; 01.07.2020.''<br>''Jesi ti Jugoslovenka? - “Jesam, da. To moram da pomenem.”''</ref> * [[Sreten Vujović]], sociolog<ref name=svujovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 628.<br>''“Vujović Sreten, sociolog; redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (od '92); član Malog veća Beogradskog kruga. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Emir Zelenhasić]], univerzitetski profesor<ref name=zelenhasic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 643-644.<br>''“Zelenhasić Emir, redovni profesor Građevinskog fakulteta, Subotica (za pr. Hidrologija i Osnovi hidrotehnike); šef Katedre za hidrotehniku. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=zelenhasic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 542.<br>''“Zelenhasić F. Emir, redovni profesor i šef Katedre za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Subotici (r. 9. X 1938, Prokuplje). Jugosloven, Musliman.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vjekoslav Babukić.jpg|Vjekoslav Babukić Datoteka:Jovo Bakic-mc.rs.jpg|Jovo Bakić Datoteka:Franjo Bradaška.jpg|Franjo Bradaška Datoteka:Jurij Caf.jpg|Oroslav Caf Datoteka:Vladimir Ćorović.jpg|Vladimir Ćorović Datoteka:Dejan Djokic LMU Book presentation.jpg|Dejan Đokić Datoteka:Ivan Filipović 1892 Mayerhofer.png|Ivan Filipović Datoteka:Andrej Grubačić at the SF anarchist bookfair 2010 (cropped).jpg|Andrej Grubačić Datoteka:Fran Ilešič.jpg|Fran Ilešič Datoteka:JanezicAnton.jpg|Anton Janežič Datoteka:Ivan Klajn.jpg|Ivan Klajn Datoteka:Fran Kovačič.jpg|Fran Kovačič Datoteka:Ivan Kukuljevic Sakcinski 1889 Mukarovsky.png|Ivan Kukuljević Sakcinski Datoteka:Kurepa georg2 (cropped).jpg|Đuro Kurepa Datoteka:Sime Ljubic 1885 Mayerhofer.png|Šime Ljubić Datoteka:MacunIvan.jpg|Ivan Macun Datoteka:Matija Majar (2).jpg|Matija Majar Datoteka:Vojinmilic.jpg|Vojin Milić Datoteka:Ivan Navratil.jpg|Ivan Navratil Datoteka:Nebojsa Popov-mc.rs.jpg|Nebojša Popov Datoteka:Božidar Jezernik 02.jpg|Božidar Jezernik Datoteka:Franjo_Rački_1897_Th._Mayerhofer.png|Franjo Rački Datoteka:Ljubiša Rajić.jpg|Ljubiša Rajić Datoteka:Dubravka Stojanović.jpg|Dubravka Stojanović Datoteka:Nevenka Tadić.jpg|Nevenka Tadić Datoteka:Tesla circa 1890.jpeg|Nikola Tesla Datoteka:Rajko Tomovic.jpg|Rajko Tomović Datoteka:Ivan Vejvoda - July 2015 (cropped).jpg|Ivan Vejvoda </gallery> </center> == Novinarstvo i publicistika == * [[Mihailo Bjelica]], novinar, univ. profesor<ref name=bjelica1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Bjelica Mihailo, naučni savetnik u Institutu za političke studije, Bg.; redovni profesor Fakulteta političkih nauka, Bg. (za pr. Istorija novinarstva). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Olga Božičković]], novinarka<ref name=bozickovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Božičković Olga, slobodni novinar. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Burzan]], novinar<ref name=burzan1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 68.<br>''“Burzan Nikola, novinar; urednik-komentator u Spoljno-političkoj rubrici "Naše Borbe". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Angelina Čakširan]], novinarka<ref name=caksiran1>[https://www.mojnovisad.com/gradske-face/angelina-caksiran-novinar-i-urednik-pisanje-mora-imati-svrhu-i-poruku-jer-to-je-pravo-novinarstvo-id43596.html Angelina Čakširan, novinar i urednik: Pisanje mora imati svrhu i poruku jer to je pravo novinarstvo] mojnovisad.com ''Aleksandar Jovanović; 12.11.2021.''<br>''“Kao Jugoslovenka, što sam ostala do danas, prezirala sam svaki nacionalizam, srpski, hrvatski, bilo koji. To nas je i dovelo do raspada zemlje koja je definitivno bila najlepša na svetu. U svakom pogledu.”''</ref> * [[Đorđe Dragojlović]], novinar<ref name=dragojlovic1>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/sto-ce-kerum-na-ovo-reci-vojvodjanski-novinar-osniva-nacionalno-vijece-jugoslavena/462207.aspx Što će Kerum na ovo reći: Vojvođanski novinar osniva Nacionalno vijeće Jugoslavena] Index. ''27.11.2009.''</ref> * [[Milovan Đilas]], publicista, politički disident, političar, revolucionar<ref name=mdjilas1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-53066157 Milovan Đilas: „Crnogorac, Srbin i Jugosloven koji po značaju daleko prevazilazi jugoslovenske okvire“] BBC na srpskom. ''Dejan Đokić; 17.07.2020.''<br>''“Đilas je bio Crnogorac, Srbin i Jugosloven. Ali je po svom značaju daleko prevazilazio jugoslovenske okvire, pa iako zvuči kao kliše, može se reći da je bio građanin sveta, pre svega onog sveta koji se borio za slobodu, pravdu i društvenu jednakost.”''</ref> * [[Jug Grizelj]], novinar<ref name=grizelj1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 144.<br>''“Grizelj, I. Jug, novinar (r. 2. VIII 1926, Vrlika). Jugosloven.”''</ref><ref name=grizelj2>[https://www.vreme.com/vreme/jug-grizelj-1926-1991/ Venci i reči za velikana novinarstva] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Živorad Kovaćević; br. 12, 14.01.1991.''<br>''“Jug Girzelj je bio Jugosloven u najboljem smislu te reči Zato je toliko voleo Beograd — onaj široki, neuskogrudi, neprovincijalni, tolerantni, kosmopolitski Beograd. Bio je ponosan što je Beograđanin. Njegov zvezdani čas je bio kad su kolege odlučile da on, po krvi Hrvat i Italijan, po ljudskom opredeljenju Jugosloven, bude predsednik Udruženja novinara Srbije.”''</ref> * [[Dinko Gruhonjić]], novinar i univerzitetski profesor<ref name=gruhonjic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/a-vi-sto-biste-da-nas-koljete-vi-ste-dinko-sakic-autorski-tekst-dinka-gruhonjica-o-tome-sta-je-zaista-rekao-u-dubrovniku/ A vi, što biste da nas koljete, vi ste Dinko Šakić: Dinko Gruhonjić za Danas o tome šta je zaista rekao u Dubrovniku] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dinko Gruhonjić; 25.03.2024.''<br>''“Ja sam dete bratstva i jedinstva, moja jedina domovina bila je i ostala Jugoslavija, a ja sam Jugosloven, Bosanac i Vojvođanin. Nikada nisam prestao da verujem u bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti.”''</ref><ref name=gruhonjic2>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/hulje-vrebaju-iz-mraka-i-krecu-se-u-coporima/ Hulje vrebaju iz mraka i kreću se u čoporima] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dinko Gruhonjić; 05.12.2020.''<br>''“Ja sam Jugosloven, dakle apatrid. Ali, odavno sam shvatio da je Jugoslavija bila prirodna tvorevina, a da su ove banane u kojima živimo totalno neprirodne.”''</ref><ref name=gruhonjic3>[https://autonomija.info/dinko-gruhonjic-danas-je-sveti-avnoj-ideja-jugoslavije-je-ideja-slobode/ Dinko Gruhonjić: Danas je sveti AVNOJ – ideja Jugoslavije je ideja slobode] Autonomija. ''Dinko Gruhonjić; 29.11.2021.''<br>''“Kao Jugosloven, kažem da Jugoslavija nije bila savršena. Ali se mogla “popraviti”. A ovo, ovo što su nam servirale ubice Jugoslavije kao “novu normalnost”, e to je potpuno nepopravljivo!”''</ref> * [[Zdravko Huber]], novinar, urednik<ref name=huber1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 165.<br>''“Huber Zdravko, novinar, urednik u "Našoj Borbi". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Dejan Ilić]], izdavač i urednik<ref name=dilic1>[https://pescanik.net/razgovor-u-jajcu/ Razgovor u Jajcu] Peščanik. ''Dejan Ilić; 26.07.2017.''<br>''“Da li to što sam Jugosloven isključuje mogućnost da budem Srbin?”''</ref> * [[Viktor Ivančić]], novinar<ref name=ivancic1>[https://www.021.rs/story/Info/Srbija/260982/Dezulovic-To-sto-radi-Vesic-moze-i-Baka-Prase.html Dežulović: To što radi Vesić može i Baka Prase] Portal 021. ''Danas; 15.12.2020.''<br>''“Inače, taj princip, da dobri Hrvati iz srpske perspektive smeju da seru samo po Hrvatskoj i njenim gradovima, i obratno, da je dobrim Srbima iz hrvatske perspektive dopušteno da seru isključivo po Srbiji i njenim gradovima, za mene je nakaradan. Ja se kao Jugosloven zalažem za to da svi seremo po svima, slobodno, velikodušno, bez kočnica i ustezanja.”''</ref> * [[Željko Ivanović]], novinar<ref name=zivanovic1>[https://www.nedeljnik.rs/priblizite-mi-to-kako-se-covek-oseca-ko-crnogorac-zeljko-ivanovic-u-novom-nedeljniku/ „Približite mi to, kako se čovek oseća ko Crnogorac?“ Željko Ivanović u novom Nedeljniku] Nedeljnik. ''Veljko Miladinović; 13.01.2024.''<br>''“Ja sam bio Jugosloven. I danas sam u kulturološkom smislu Jugosloven.”''</ref> * [[Josip Kirigin]], novinar, publicist, revolucionar<ref name=kirigin1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 317.<br>''“Kirigin Josip, novinar, šef dopisništva zagrebačkog Vjesnika u Beogradu, rez. kapetan, r. 1918 u Australiji, Jugosloven.”''</ref> * [[Ferdo Kočevar]], publicist<ref name=kocevar1>Žavčanin, K. [Ferdo Kočevar (pseudonim)]: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QafI8q6cWMCSYx5DASe5f4K9LHOzIvL2AH58YK0c7JYOkjJ7oZB_OTlRLbYsgT45Daa8UMBStsfx3pi2R9XZ7VFaUKFuoXfoeB2HQLn2j4NThGNY-GJv5JNACbJCNEhYJrBiCsAH9AQDPYDdn1be2GLBSUNd5tP1cFAY5VS6-FfgGs4mJiar0TuMEbqaYjlaWHj3R3SIm_8EUuu3jtoEpL2YMm_-8bETpnDxn990Z8ZR92XZcOJrRiwvfQ9Mob_AcKF4R4vM6KinlM9V2sgsh4VeP5LR10FjGptp9KroUmjhDomEeJw Jugoslavenska akademija], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XIX. list 19 (08.05.1861), str. 150.<br>''“Mi Jugoslovani smo v tem obziru v dosta hujem položaji. […] Naravno je tedaj, da so zadobile te sosedne slovstva pretežni upljiv v nas Jugoslovane in sicer na veliko škodo in nevarnost za našo narodnost.”''</ref> * [[Mahmud Konjhodžić]], novinar, publicist<ref name=konjhodzic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 331.<br>''“Konjhodžić Mahmud, novinar, r. 1905 u Ljubuškom, srez Mostar, Jugosloven.”''</ref> * [[Anton Kos]], publicist<ref name=kos1>A[nton]. K[os]. Cestnikov: [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-I14QC4EA/fa8e646f-84d3-473a-9ea7-ebcbed6d420a/PDF Poljodelstvo in kemija], u: Novice gospodarske, obertnijske in národske, tečaj XV. list 53 (04.07.1857), str. 210.<br>''“Tudi mi Jugoslovani se moremo sponašati z možem, ki po vsej pravici zaslužuje, da ga v vesrto Mezzofantov vredimo.”''</ref> * [[Boro Krivokapić]], novinar<ref name=krivokapic1>[https://www.xxzmagazin.com/boro-krivokapic-poslednji-jugosloven Boro Krivokapić, poslednji Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208063744/https://www.xxzmagazin.com/boro-krivokapic-poslednji-jugosloven |date=2023-02-08 }} XXZ magazin. ''Milivoj Bešlin; 28.11.2018.''<br>''“Ja sam bio i ostao prije svega Jugosloven”, neretko je ponavljao.''</ref> * [[Sergije Lukač]], novinar, univ. profesor<ref name=lukac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 281.<br>''“Lukač Sergije, novinar; redovni profesor FPN, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven-Srbin, […].”''</ref> * [[Svetlana Lukić]], novinarka<ref name=lukic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 283.<br>''“Lukić Svetlana, novinar; zamenik glavnog i odgovornog urednika za program Radija "B-92" (od '96). [...] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Petar Luković]], novinar<ref name=lukovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 284.<br>''“Luković Petar, novinar; zamenik glavnog i odgovornog urednika lista "Vreme". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Tomislav Marković (novinar)|Tomislav Marković]], novinar i književnik<ref name=tmarkovic1>[https://balkans.aljazeera.net/opinions/2022/10/21/budimo-jugosloveni-iako-smo-srbi Budimo Jugosloveni iako smo Srbi] [[Al Jazeera Balkans]]. ''Tomislav Marković; 21.10.2022.''<br>''“Izjašnjavajući se kao Jugosloveni po nacionalnosti podrivamo totalitarnu ideju nacionalnog identiteta, a o njenoj totalitarnosti dovoljno govori masovna histerija protiv jugoslovenstva kojoj svedočimo. […] Budimo Jugosloveni, iako smo Srbi.”''</ref> * [[Rusko Matulić]], publicista<ref name=matulic1>[https://www.vreme.com/vreme/poslednji-odlazak-jugoslovenskog-emigranta/ Poslednji odlazak jugoslovenskog emigranta] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Petar Lađević; broj 1283, 06.08.2015.''<br>''“Tridesetog jula ove godine u Nju Džersiju je umro veliki Jugosloven, istinski borac za ljudska prava, najbliži saradnik pokojnog Mihajla Mihajlova, saradnik i prijatelj Saveza Oslobođenje i jedan od najrespektabilnijih izučavalaca i sakupljača različitih izvora za stvaranje celovite slike o demokratskoj Jugoslaviji; politički emigrant koji je čitav život posvetio intelektualnoj i ljudskoj borbi za demokratsku Jugoslaviju.”''</ref> * [[Mihajlo Mihajlov]], publicista, politički disident<ref name=mihajlov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 321.<br>''“Mihajlov Mihai [sic!], publicista; viši naučni saradnik u Elliott Schoo [sic!] of International Affairs, Vašington (od '94); član Centralnog komiteta Socijaldemokrata Amerike. […] Rus po rođenju, Jugosl. po opredeljenju; […]”''</ref> * [[Živko Milić]], novinar, publicista<ref name=milic>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 452.<br>''“Milić Živko, novinar, urednik «Borbe», član upravnog odbora Saveza novinara Jugoslavije, rez. kapetan, r. 1923 u Zagrebu, Jugosloven.”''</ref> * [[Avdo Mujčinović]], novinar i pozorišni kritičar<ref name=mujcinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 366.<br>''“Mujčinović Avdo, pozorišni kritičar u listu "Politika ekspres", Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ivan Rizinger]], novinar<ref name=rizinger1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Rizinger Ivan, muzički urednik Radio Kruševca (od '89), revije "Pobeda" (od '90) i diskografske kuće "Take It Or Leave It", Bg. (od '95). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Teofil Pančić]], novinar<ref name=pancic1>[https://karakter.rs/intervju/post/teofil-pancic-za-karakter-srbi-i-hrvati-su-u-kulturnom-smislu-jedan-narod/ Teofil Pančić za Karakter: Moja lista pet najboljih novinara] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221203054707/https://karakter.rs/intervju/post/teofil-pancic-za-karakter-srbi-i-hrvati-su-u-kulturnom-smislu-jedan-narod/ |date=2022-12-03 }} Karakter. ''Karakter; 03.12.2021.''<br>''“Aludirate na moj tekst u kome sam objasnio da su entiteti složeniji i da ne mora da bude samo jedan, jer sam ja celog života i Srbin i Vojvođanin i Jugosloven i da ne vidim u čemu je tu problem. Na popisima sam se uvek izjašnjavao kao Srbin, ali sad dolazim u iskušenje da se pomalo iz inata izjasnim kao Vojvođanin. Ako nacionalistima to već toliko smeta, onda malo da ih iritiram.”''</ref><ref name=pancic2>[https://slobodnarec.rs/2021/08/31/teofil-pancic-srpstvo-vojvodjanstvo-i-ostale-koske/ Srpstvo, vojvođanstvo... i ostale koske] Slobodna reč. ''Teofil Pančić; 31.08.2021.''<br>''“A identiteti mogu da budu složeni, višestruki i isprepleteni, sve u jednom čoveku, i to ne nužno zato što ovaj ima „mešano poreklo“ po oveštalim etnocentričnim standardima. Evo, znam po sebi: u svakoj bih prilici mogao reći za sebe, i na svakom bih se popisu stanovnišva – ako se takvo izjašnjavanje već traži – mogao izjasniti i kao Srbin i kao Vojvođanin i kao Jugosloven, i ne bih nikada slagao baš ništa.”''</ref> * [[Vlado Ribnikar]], novinar, političar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Milorad Roganović]], novinar<ref name=roganovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Roganović Milorad, novinar. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dževad Sabljaković]], novinar i književnik<ref name=sabljakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 490.<br>''“Sabljaković Dževad, književnik, književni kritičar i novinar. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dragoslav Simić]], novinar<ref name=dsimic1>[https://portalforum.rs/blog/2022/10/12/bez-jugoslovena-na-popisu/ Bez Jugoslovena na popisu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221014223724/https://portalforum.rs/blog/2022/10/12/bez-jugoslovena-na-popisu/ |date=2022-10-14 }} Forum - Portal građanske Srbije. ''D. B.; 12.10.2022.''<br>''“Redakciji Portala Forum javio se kolega Dragoslav Simić (Radio Beograd) i rekao da mu je pre dva dana došla popisivačica kojoj je na pitanje o nacionlanosti odgovorio da je Jugosloven.”''</ref> * [[Tamara Skrozza]], novinarka<ref name=skrozza1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/nazalost-jedinica-sam-tamara-skrozza-o-odrastanju-u-somboru-i-tome-kako-je-posao-birao-nju-a-ne-ona-njega/ „Nažalost, jedinica sam“: Tamara Skrozza o odrastanju u Somboru i tome kako je posao birao nju, a ne ona njega] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 16.04.2023.''<br>''“Dete sam iz mešovitog braka, nisam krštena, vaspitavana sam i uvek sam se izjašnjavala kao Jugoslovenka.”''</ref> * [[Karel Slanc]], publicista, političar<ref name=slanc1>Slanc, Karel: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-S4HN0TV0/959837c4-8301-4745-ada5-32ea3243c15d/PDF Avstrijski Jugoslovani in morje.] Gorica 1912, str. 11.<br>''“Zdaj, ko ste Avstriji priklopljeni Bosna in Hercegovina, nas je v državi precej Jugoslovanov.”''</ref> * [[Jelena Sofronijevic]], novinarka<ref name=sofronijevic1>[https://vittles.substack.com/p/yugonostalgic-cuisine Yugonostalgic Cuisine] (na engleskom) Vittles. ''Natasha Tripney; 23.08.2021.''<br>''“Sofronijevic regards herself as Yugoslav, though she was born in the UK in 1998.”''</ref> * [[Grujica Spasović]], novinar, urednik<ref name=spasovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 514.<br>''“Spasović Grujica, novinar; dopisnik Švedskog radija (od '89). […] P: Jugosloven, […].''</ref> * [[Gordana Suša]], novinarka<ref name=susa1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 549.<br>''“Suša Gordana, novinar i komentator; novinar u listu "Naša Borba"; urednik Video nedeljnika "VIN"; član Izvršnog odbora Nezavisnog udruženja novinara Srbije i Malog veća Beogradskog kruga. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Hari Štajner]], novinar<ref name=stajner1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 562-563.<br>''“Štajner Hari, novinar; spoljnopolitički komentator lista "Vreme"; direktor "Medija centra", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=stajner2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 477.<br>''“Štajner T. Hari, novinar, urednik spoljnopolitičke rubrike lista Vreme (r. 28. V 1930, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Zaharije Trnavčević]], novinar<ref name=trnavcevic1>[http://www.danas.rs/dodaci/nedelja/mogu_li_jugosloveni_postati_etnicka_zajednica.26.html?news_id=272880 Mogu li Jugosloveni postati etnička zajednica?] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Katarina Živanović; 13.12.2013.''<br>''“Trnavčević se, inače, izjašnjava kao Jugosloven. Jedan je od 23.303 koliko ih po poslednjem popisu ima u Srbiji.”''</ref> * [[Pavel Turner]], publicist<ref name=turner1>Turner, Pavel (Dr. Ahasverus): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-FNQV7UL2/a4dbb24c-fb60-4883-89f7-5642a8a8d5d0/PDF Beseda o jugoslovanskih razmerah], u: Kres, godina 1 br. 7 (1881), str. 396.<br>''“Mi Jugoslovani bi se vselej morali naravno najbližje rodne brate čutiti in po tem čutenji bi se moralo naše strmljenje in občenje med seboj ravnati, pa je li tako?”''</ref> * [[Boris Varga]], novinar, politolog<ref name=varga1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/boris-varga-privilegija-je-danas-biti-u-manjini/ Boris Varga: Privilegija je danas biti u manjini] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 29.09.2019.''<br>''“U Ukrajini sam među majdanistima kao neko ko se deklariše među ostalom i kao Jugosloven, Rusin i ukrajinski levičar, što je prema uspostavljenim tamošnjim stereotipima skoro sve do ekscesa potpuno isključivo.”''</ref> * [[Vekoslav Vakaj]], publicist<ref name=vakaj1>Vakaj, Vekoslav: [https://dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-RSB1W1PC/7e8d6513-919f-4967-b288-eaa869d44904/PDF Jugoslovani v zlati Pragi in slavnem Velegradu. Potopisne črtice.] Maribor 1886, str. 58.<br>''“Jugoslovani smo obljubili tukaj pri altarju slovanske vzajemnosti: da se hočemo napiti tukaj slovanskega rodo- in domoljubja.''</ref> * [[Gordana Vujović]], novinarka, književnica<ref name=gvujovic1>[https://primorski.me/info/kultura/gordana-vujovic-jugoslovenka-zivi-u-meni-srcem-sam-pisala-tako-je-bilo-napisano-u-libru/ Gordana Vujović: Jugoslovenka živi u meni, srcem sam pisala “Tako je bilo napisano u libru”] Primorski Portal. ''Biljana Dabić; 10.09.2024.''<br>''“U duši sam bila i ostala Jugoslovenka i umrjeću kao Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Stevan Kragujevic, Milovan Djilas,1950.JPG|Milovan Đilas Datoteka:Dinko Gruhonjić.jpg|Dinko Gruhonjić Datoteka:ViktorIvancic.jpg|Viktor Ivančić Datoteka:Ferdo Kočevar.jpg|Ferdo Kočevar Datoteka:Anton Kos Cestnikov.jpg|Anton Kos Datoteka:Petar lukovic gm.jpg|Petar Luković Datoteka:Mihajlo Mihajlov wiki photo.jpg|Mihajlo Mihajlov Datoteka:Teofil Pancic-mc.rs.jpg|Teofil Pančić Datoteka:Karel Slanc.jpg|Karel Slanc Datoteka:Gordana Susa-mc.rs.jpg|Gordana Suša Datoteka:Zaharije Trnavčević.jpg|Zaharije Trnavčević </gallery> </center> == Obaveštajstvo == * [[Vojin Đurašinović]], obavještajac, revolucionar<ref name=djurasinovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 166.<br>''“Đurašinović Vojin-Kostja, inspektor u Državnom sekretarijatu za unutrašnje poslove NR Srbije, r. 1919 u Bastaji, srez Daruvar, Jugosloven.”''</ref> == Odvjetništvo == * [[Srđa Popović (advokat)|Srđa Popović]], advokat, borac za ljudska prava<ref name=spopovic1>Stehlík, Petr: Jugoslavenstvo Srđe Popovića kao temelj suvremenog promišljanja jedne naizgled umirovljene ideje, u: Štěpánek, Václav (ur.): Савремена српска и чешка славистичка истраживања. Реферати са Kолоквијума Београд–Брно одржаног 21. октобра 2021. на Филoлошком факултету Универзитета у Београду./Současná srbská a česká slavistická bádání. Příspěvky z Kolokvia Brno–Bělehrad, které se konalo 21. října 2021 na Filologické fakultě Univerzity v Bělehradě. Edice Brno–Bělehrad, sv. 2. Brno 2021, str. 73.<br>''“Oduvek sam bio Jugosloven. Prvo što sam u životu naučio bilo je kako se zovem, u kojoj ulici stanujem i to da sam Jugosloven. Druga stvar je bio režim prema kome sam bio vrlo kritičan. Najveći problem Jugoslavije bio je u tome što ona nije mogla da postane demokratska država. Desimir Tošić je to jednom lepo rekao: ‚Ideja Jugoslavije je bila velika, ali smo mi, nažalost, bili mali’.”''</ref><ref name=spopovic2>[https://www.vreme.com/vreme/advokat-od-lika-i-dela/ Advokat od lika i dela] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Aleksandar Ćirić; 02.12.2010.''<br>''“Neočekivano za mnoge, Srđa Popović otkriva da je oduvek bio Jugosloven, mada je imao problem "s tom vrstom identifikacije".”''</ref><ref name=spopovic3>[http://pescanik.net/2013/10/srda-popovic-intervju/ Srđa Popović – intervju] [[Peščanik]]. ''Esquire; 19.10.2013.''<br>''“Srđa Popović nikada nije odustao od svog opredeljenja da se izajšnjava kao Jugosloven, ali ni tome ne prilazi olako, jednostrano.”''</ref><ref name=spopovic4>[https://www.monitor.co.me/sra-popovi-i-tadeu-mazovjecki-odlazak-boraca-za-ljudska-prava/ Srđa Popović i Tadeuš Mazovjecki, odlazak boraca za ljudska prava] Monitor. ''Tamara Kaliterna; 01.11.2013.''<br>''“Srđa Popović se do kraja izjašnjavao kao Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Srđa Popović advokat.jpeg|Srđa M. Popović </gallery> </center> == Politika == === 21. vijek === * [[Miroslav Kopečni]], političar, bivši diplomat<ref name=kopecni1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 239.<br>''“Kopečni Miroslav, direktor Instituta za nuklearne nauke "Vinča". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Đorđe Subotić]], politički aktivista<ref name=subotic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/ni-od-mramora-ni-od-gvozdja-vec-covek-od-principa/ Ni od mramora, ni od gvožđa, već čovek od principa] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Duško Radosavljević; 10.12.2019.''<br>''“Po svome ličnom opredeljenju, i to je stalno naglašavao, Đorđe je bio Rumljanin, Sremac, Vojvođanin i Jugosloven. To je ono što ga je određivalo, činilo njegovu ličnost, opredeljivalo stavove i ponašanje.”''</ref> === 20. vek === * [[Božidar Adžija]], političar, revolucionar, publicist<ref name=adzija1>Prpić, Ivan (ur.): Komunisti o fašizmu (1919-1940). Zagreb 1976, str. 25.<br>''“Ali budući da talijanski fašizam postaje sve više predstavnikom službene Italije i kao takav ulazi u redove organizirane svjetske reakcije, koja se u unutarnjoj politici svake pojedine države svojim socijalnoreakcionarnim ciljevima i tendencijama, a u vanjskoj politici svojim imperijalističkim težnjama, sprema na jaku ofenzivu protiv općeg mira i demokracije, to je potrebno, naročito nama Jugoslavenima, da budnim okom pratimo razvoj fašističkog pokreta u Italiji, jer on može sutra-prekosutra, pobratimljen sa Horthyjevim »probuđenim Mađarima«, ugroziti mirni razvoj našeg državnog života.”''</ref> * [[Milka Agbaba]], političarka, revolucionar<ref name=agbaba1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 63.<br>''“Agbaba T. Milka (Izborni srez begejski, APV – NRS), politički radnik, rođena u siromašnoj seljačkoj porodici 24-XI-1921 godine u Banatskom Karađorđevu, APV – NRS. Jugoslovenka.”''</ref><ref name=agbaba2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 11.<br>''“Agbaba Milka, nar. poslanik Savezne narodne skupštine za Srez begejski, član CK SK Srbije, pretsednik Saveza društava prijatelja dece i omladine za APV, r. 1921 u Banatskom Karađorđevu, Jugoslovenka.”''</ref> * [[Džemal Bijedić]], političar, revolucionar<ref name=bijedic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 57.<br>''“Bijedić Džemal, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, član Izvršnog veća NR BiH, pretsednik Sreskog NO u Mostaru, član CK SK BiH, član Saveznog odbora Saveza boraca NOR, član Pretsedništva [sic!] Glavnog odbora SSRN BiH, rez. potpukovnik, r. 1917 u Mostaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Josip Broz Tito]], državnik, revolucionar, vojskovođa<ref name=Tito1>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 179-180.<br>''“Tito je bio Jugoslaven na jedan novi način, i kao državnik, i kao politički čovjek, i naprosto kao čovjek. […] Za vrijeme rata ustaše su nastojali prikriti Titovo hrvatsko porijeklo. On sam ga nije krio: kad je došao u oslobođeni Beograd svi su znali koje je nacionalnosti. Nije to previše isticao niti je smatrao da je to najvažnije. U nekim je prilikama ipak govorio o tome: i o svojoj nacionalnosti i o jugoslavenstvu. Postoje tri njegove veće izjave kojima se može poslužiti na različite načine. Prva je negdje s kraja pedesetih ili početka šezdesetih godina (objavio ju je zagrebački tjednik »Danas« na Titov devedeseti rođendan, 25. V 1982, bez preciznije datacije): »Tko hoće da bude Jugoslaven, neka bude Jugoslaven, kome to smeta. Ne smije se, naravno, to forsirati, na isti način kao što se tome ne treba ni suprotstavljati. I važno je da se zna da to ne može biti nacionalno opredjeljenje. I ja kažem da sam Jugoslaven. I to ću uvijek kazati, što ne znači da sam zaboravio da sam rođen u Zagorju, da sam po nacionalnosti Hrvat. Bitno je što radim i čemu težim«... 1. marta 1971. dao je još jednu izjavu o tome, koja, ako se ne varam, tada nije odmah puštena u javnost: »Ja sam protiv svakog pritiska u pogledu nacionalnog opredjeljenja, tj. da se ljudi moraju izjašnjavati da pripadaju ovoj ili onoj naciji. Ima čitav niz ljudi kojima to smeta. Dobro je da se ljudi, opredjeljuju, jer se od toga ne može pobjeći. Ja sam rođen u Hrvatskoj, kao i moji preci, u Zagorju. To svi znaju. Ali, ja sam Jugosloven, po svojoj funkciji, po svemu. I ne samo to. Ja sam internacionalista.« (navedeno prema »Politici«, Beograd 4. V 1982). Treća izjava, kojom se najviše operira, izgovorena je vrlo spontano, možda čak s ljutnjom, u jeku najveće poslijeratne međunacionalne krize u nas: u ljeto 1971, na manevrima »Sloboda 71«. Ona se u ponečem razlikuje od prve te se obično i citira s različitom namjerom: »Bilo je slučajeva da se počelo zaboravljati da smo mi Jugoslavija. Govorilo se o republici, a o Jugoslaviji se ćutalo. Bilo je skoro sramota da se prizna da si Jugosloven. Ja za sebe kažem: ja sam Jugosloven i ništa drugo ne mogu biti. Ja sam Jugosloven i po svojim obavezama, po svom položaju a i po svom duhu. Ali, ja nisam zatajio ni da sam rođen u Hrvatskoj. Zašto da sada ističem da sam Hrvat. Ja sam odrastao u Jugoslaviji u sredini radničke klase. A takvih ima stotine hiljada.« Razlika između prve i treće izjave posve je razumljiva: kad je zajedništvo dovedeno u pitanje, pogotovo kad je u krizi, Titu je jugoslavenstvo važnije nego nacionalnost. Da to nije bilo tako, zar bi bila moguća 1941, NOB, AVNOJ i sve drugo.”''</ref><ref name=Tito2>Ičević, Dušan: Savremeni smisao jugoslovenstva, u: Socijalizam, god. 30 br. 10 (1987), str. 57.<br>''Prigovara što se tada, 1969. godine, sve manje čuje riječ Jugoslavija, a piše i govori pretežno o federaciji: »Mi moramo jače isticati Jugoslaviju. Mi smo Slovenci, Hrvati, Srbi, Makedonci, Crnogorci i drugi, ali smo svi ujedno i Jugosloveni, svi smo građani socijalističke Jugoslavije... […].''«</ref> * [[Vice Buljan]], političar, revolucionar<ref name=buljan1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 92.<br>''“Buljan Vice, nar. posl. Saveznog veća Savezne narodne skupštine za srez Sinj, r. 1905 u Sinju, Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 180-181.<br>''“Uostalom, on nije bio jedini koji se u presudnim trenucima naše historije iskazao kao Jugoslaven. To je slučaj velikog broja njegovih najbližih drugova i suboraca koji su se u raznim prilikama u ratu i poratnim godinama, izjasnili na isti način: Kosta Nađ, Koča Popović, Svetozar Vukmanović-Tempo, Petar Drapšin, Peko Dapčević, Ivan Gošnjak, Vice Buljan, Vicko Krstulović, Avdo Humo, Osman Karabegović, Vlado Popović, Rato Dugonjić, Ivo i Jurica Ribar, dr Ivan Ribar, Grga Jankes, Zaim Šarac, Vlado Ribnikar, Šefket Maglajlić, Uglješa Danilović, Veljko Vlahović i mnogi drugi.”''</ref> * [[Uglješa Danilović]], političar, revolucionar<ref name=danilovic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 95.<br>''“Danilović J. ing. Uglješa (poslanik Veća naroda iz NR BiH), inženjer agronomije, rođen 7-II-1913 god. u selu Gnionici, srez Modriča, NR BiH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Peko Dapčević]], političar, diplomata, general-pukovnik, revolucionar<ref name=dapcevic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 96.<br>''“Dapčević J. Peko (Izborni srez žički, NRS), general-pukovnik, rođen 25-VI-1913 god. u Ljubotinju, kraj Cetinja, NR CG. Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Drapšin]], revolucionar, general-lajtnant<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Ratomir Dugonjić]], političar, revolucionar<ref name=dugonjic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 102.<br>''“Dugonjić I. Ratomir (poslanik Veća naroda iz NR BiH), pravnik, rođen 10-I-1916 god. u Trebinju, NR BiH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Đuro Đaković]], politički djelatnik<ref name=djakovic1>Broz Tito, Josip: Sekretar mjesnog komiteta, u: Ahmetović, Lutvo (i drugi) (ur.): [https://znaci.org/00003/4_24_1.pdf Zbornik sjećanja. Zagreb 1941-1945.] Knjiga 1. Zagreb 1982, str. 17.<br>''»Ne treba zaboraviti ni to da mi Jugoslaveni imamo jednu rđavu osobinu«, rekao je Đaković, »a to je da sve odluke i prijedloge jednoglasno usvajamo ali ih ne provodimo u djelo«.''</ref> * [[Avdo Humo]], političar, revolucionar, general-major u rezervi<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Sava Kosanović]], političar, diplomata<ref name=skosanovic1>Привремена народна скупштина ДФЈ: [https://www.sistory.si/media/legacy/publikacije/58001-59000/58139/III_zasedanje_Avnoj_1945_zvezek_III_A.pdf Треће заседање Антифашистичког већа народног ослобођења Југославије и заседање Привремене народне скупштине. 7—26 август 1945. Стенографске белешке] Београд 1945, str. 410-411.<br>''“Данас кад побеђује принцип самоодређења народа, када је тај принцип постављен за темељ Уједињених нација, када се уклања супремација оних који мисле да су супериорни, у томе часу ми Југословени, без разлике, Срби, Хрвати, Словенци, Македонци, ми Југословени не можемо да вјерујемо, да се народу који je политички зрео, који je цивилизован, који je показао и крвавим жртвама и крвавом борбом вољу своју да се уједини ca својом целином националном, да се томе народу та воља не испуни.”''</ref> * [[Hinko Krizman]], političar<ref name=krizman1>Привремена народна скупштина ДФЈ: [https://www.sistory.si/media/legacy/publikacije/58001-59000/58139/III_zasedanje_Avnoj_1945_zvezek_III_A.pdf Треће заседање Антифашистичког већа народног ослобођења Југославије и заседање Привремене народне скупштине. 7—26 август 1945. Стенографске белешке] Београд 1945, str. 71.<br>''“Moja vjera kao Hrvata, Jugoslovena, kao samostalnog demokrate bila je uvijek da jedinstvo Jugoslavije leži u demokratskoj i socijalnoj pravdi.”''</ref> * [[Vicko Krstulović]], političar, revolucionar, general<ref name=krstulovic1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 48.<br>''“Krstulović Marka Vicko, komandant rasformirane 9. dalmatinske divizije, na raspoloženju u VŠ, rođen 1905, Split, radnik, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od 1922, član CK KPJ od 1940, većnik Prvog i Drugog zasedanja AVNOJ-a, krajem rata ministar u vladi NR Hrvatske.”''</ref><ref name=krstulovic2>Mihaljević, Josip: Dometi i granice kritičke misli u KPJ (SKJ) - Slučaj Vicko Krstulović, u: Republika, br. 480–483 (2010), str. 15-26. ''<br>''“Stoga, iako je etnički bio Hrvat, u nacionalnom smislu smatrao se Jugoslavenom.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Grga Jankes]], političar, revolucionar<ref name=jankes1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 270.<br>''“Jankes Grga, nar. poslanik Saveznog veća Savezne nar. skupštine, pretsednik Odbora za pritužbe i žalbe, član Centralnog odbora Saveza ratnih vojnih invalida, r. 1906 u Ivanskoj, srez Bjelovar, Jugoslovan [sic!].”''</ref><ref name=jankes2>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 122.<br>''“Jankes Đ. Grga (Izborni srez Bjelovar NRH), politički radnik, rođen 12-III-1906 u Ivanskoj, Srez bjelovarski, NRH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Šefket Maglajlić]], političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Romano Moric]], političar, revolucionar<ref name=moric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 613.<br>''“Romano Moric, ekonomista, nar. posl. Republičkog veća Narodnog sobranja NR Makedonije, član Izvršnog veća NR Makedonije, član CK SK Makedonije, član pretsedništva Glavnog odbora SSRN Makedonije, rez. poručnik, r. 1921 u Bijeljini, NR BiH, Jugosloven.”''</ref> * [[Radovan Papić]], političar, revolucionar<ref name=rpapic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 518.<br>''“Papić Radovan, nar. poslanik Savezne narodne skupštine, posl. Veća Naroda za NR BiH, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, sekretar Sekretarijata za socijalnu zaštitu Saveznog izvršnog veća, član Izvršnog komiteta CK Saveza komunista BiH, član Centralne revizione komisije Saveza komunista Jugoslavije, član Pretsedništva Glavnog odbora SSRN BiH, rez. pukovnik, r. 1910 u Vlahinji, srez Bileća, Jugosloven.”''</ref> * [[Puniša Perović]], političar, revolucionar<ref name=perovic1>VII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Ljubljana 22–26 aprila 1958. Stenografske beleške. Beograd 1958, str. 668.<br>''“Ustvari, radi se o neuspjeloj odbrani ideološkog monopola, istog onog monopola koji je godinama carovao u komunističkom pokretu i sa kojim smo mi Jugosloveni imali gorka iskustva.”''</ref> * [[Nikola I Petrović Njegoš]], knez i kralj Crne Gore<ref>''[[Glas Crnogorca]]'', br. 56 od ponedeljka 8. oktobra 1918. ([[:sr:s:Краљевска прокламација од 20. октобра 1918.|Wikisource]] i [[:c:File:List Glas Crnogoraca LVI broj.pdf|Wikimedia Commons]]), proklamacija kralja Nikole Jugoslovenima: „Kad sam, krajem jula 1914., objavio rat Austriji, rekao sam: „Tržem mač za ujedinjenje Jugoslovena“. [...] Jugoslavija ne može se zamisliti bez svih Slovenaca, Hrvata i Srba. U našoj Crnoj Gori, dobro znate, od davnina žive najbolji Srbi i Jugosloveni. [...] Pozdrav svoj dragoj braći Jugoslovenima od strane dugonapaćenog, a danas najsrećnijeg i najradosnijeg Jugoslovenina — Kralja Crne Gore.”</ref><ref>''[[Glas Crnogorca]]'', br. 62 od ponedeljka 2. januara 1919. ([[:sr:s:Краљевска прокламација од 15. јануара 1919.|Wikisource]]), proklamacija kralja Nikole Crnogorcima: „Od zvanične Srbije i njenih agenata optuživan sam kao protivnik jugoslovenskog jedinstva. Međutim, nijedan pojedinac u Srpstvu i Jugoslovenstvu nije više radio na njemu od mene, nastavljajući u tome djelo mojih besmrtnih predaka. [...] Ni ja ni moja kuća nijesmo se popeli i držali na prijesto Crne Gore silom; nećemo na njega ni ostati, ako to zahtijevaju interesi Crne Gore i jugoslovenskog naroda.”</ref> * [[Moša Pijade]], političar, revolucionar<ref name=pijade1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 57.<br>''“Pijade Samuila Moša Čiča Janko, načelnik odseka VŠ za vojne vlasti u pozadini i član CK KPJ, rođen 1890, Beograd, akademski slikar i novinar, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od 1920, bio član ilegalnog Izvršnog odbora KPJ od 1922, izdržao četrnaest godina robije, većnik Prvog i Drugog zasedanja AVNOJ-a.”''</ref> * [[Svetozar Pribićević]], političar<ref name=pribicevic1>Pribićević, Svetozar: Diktatura Kralja Aleksandra. II izdanje. Beograd 1953, str. 128.<br>''“Mi, Jugosloveni, ne bismo mogli da idemo za primerom Nemačke, pre svega, zato što u njoj vlada načelo da pravo države ima prvenstvo nad pravom zemalja koje sačinjavaju državu; a zatim, posle gorkog iskustva u četrnaestogodišnjem postojanju države, mi moramo da budemo načisto s tim: šta pripada zajedničkoj državi, a šta pripada državama ili samoupravnim jedinicima.”''</ref> * [[Gavrilo Princip]], revolucionar<ref name=princip1>Grujičić, Nebojša: Da je skrlet kao što je kuvet bio bi ibret, u: Bazdulj, Muharem/Grujičić, Nebojša (ur.): Stogodišnji rat. Sarajevski atentat i tumačenja. Beograd 2015, str. 74.<br>''Govoreći u ovom kontekstu o Mladoj Bosni, sociolog Todor Kuljić je napisao neveliki tekst koji zaslužuje da se ovde ponovi: “[…] Doduše, neki Principa i brane. To danas čine pretežno srpski istoričari. Zašto? Utisak je da to ne čine zbog solidarnosti sa težnjama sunarodnika (uostalom Gavrilo se izjašnjavao kao Jugosloven i to jeste bio njegov istinski identitet), nego više stoga što se time opiru demonizovanju vlastite nacije […].”''</ref><ref name=princip2>[https://www.politika.rs/sr/clanak/270960/Princip-bez-advokata Princip bez advokata] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Todor Kuljić; 23.09.2013.''<br>''“Doduše, neki Principa i brane. To danas čine pretežno srpski istoričari. Zašto? Utisak je da to ne čine zbog solidarnosti sa težnjama sunarodnika (uostalom Gavrilo se izjašnjavao kao Jugosloven i to jeste bio njegov istinski identitet), nego više stoga što se time opiru demonizovanju vlastite nacije.”''</ref><ref name=princip3>[http://www.slobodnaevropa.org/content/jugoslovenstvo-gavrila-principa/25296984.html Povodom predstave "Mali mi je ovaj grob": Jugoslovenstvo Gavrila Principa] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 14.03.2014.''<br>''Autorka teksta Biljana Srbljanović primećuje “da se istoričari utrkuju, otimajući se oko identiteta čoveka koji se vrlo jasno, na nekoliko zvaničnih mesta, potpisano i pisano, izjašnjavao o sopstvenom identitetu kao jugoslovenske nacionalnosti, vrlo nereligiozan čovek, koji nema nikakve veze sa velikosrpskom idejom.”''</ref> * [[Vaso Radić]], političar, revolucionar<ref name=vradic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 584.<br>''“Radić Vaso, narodni poslanik Saveznog veća Savezne narodne skupštine, član Revizione komisije CK SK BiH, član Glavnog odbora SSRN BiH i Vazduhoplovnog saveza BiH, rez. major, r. 1923 u Vlahinju, srez Visoko, Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksandar Ranković]], političar, revolucionar<ref name=rankovic1>VII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Ljubljana 22–26 aprila 1958. Stenografske beleške. Beograd 1958, str. 250.<br>''“Mi moramo o svemu tome razmisliti, jer se ne radi samo o našoj zemlji i našem Savezu komunista, o nama Jugoslovenima nego o čitavom radničkom pokretu.”''</ref> * [[Ivan Ribar]], državnik, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=ivanribar1>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. LXII.<br>''“Jedan narod, iako sa raznim plemenskim imenima i u zajedničkoj državi, nije u Ustavotvornoj skupštini, (kojoj je bio pretsednik Hrvat i osvedočeni Jugosloven Ivan Ribar), na žalost pod navalom gentilnog instinkta, u Ustavu dobio ni […].”''</ref> * [[Ivo Lola Ribar]], revolucionar, političar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Jurica Ribar]], revolucionar, slikar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=jribar1>Petričević, Jozo: Jurica Ribar. Slikar i revolucionar. Zagreb 1988, str. 115.<br>''Jurica je umro na rukama Steve Dobrkovića. Njegovom susretljivošću uspio sam utvrditi točan datum Juričine smrti. “[…] Ovako nesvjesan živio je još oko dva sata kada ga je izdala i posljednja snaga i kada je zauvijek prestalo kucati mladenačko srce - divnog druga i borca Četvrte proleterske brigade, rođenog sina iz bratske Hrvatske i velikog Jugoslavena Jurice Ribara.”''</ref><ref name=jribar2>Petričević, Jurica Ribar, str. 99.<br>''“Iako je kasnije, u više navrata imao poći na novu dužnost, ostao je sa Crnogorcima. Nikako ih nije htio ostaviti. Crnogorce je volio neograničeno. S njima se toliko saživio. Juricu je kao Hrvata, odnjihao slobodarski Beograd, a Četvrta ga je sudbinski, trajno, zanavijek povezala za Crnu Goru i on ništa manje nije bio Crnogorac - bio je u stvari Jugoslaven. […] ...” (Dr Ivan Ribar).''</ref> * [[Paško Romac]], političar, revolucionar<ref name=romac1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 612-613.<br>''“Romac Paško, nar. poslanik Saveznog veća Savezne narodne skupštine, pretsednik Glavnog zadružnog saveza FNRJ, član CK SKH i CK SKS, organizacioni sekretar Pokrajinskog komiteta SKS za Vojvodinu, član Glavnog odbora SSRNS, sekretar Pokrajinskog odbora SSRNS, član Glavnog odbora Saveza boraca Srbije, rez. pukovnik, r. 1915 u Vukšiću, srez Benkovac, Jugosloven.”''</ref> * [[Frano Supilo]], političar<ref name=supilo1>Boban, Branka: [https://hrcak.srce.hr/file/333440 Stavovi hrvatske političke elite prema stvaranju jugoslavenske države] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230810230215/https://hrcak.srce.hr/file/333440 |date=2023-08-10 }}, u: Tragovi, god. 2 br. 2 (2019), str. 41.<br>''“Govorim kao slobodan, uvjeren, a i informiran narodni čovjek. Govorim kao Hrvat slobodnih misli, Jugoslaven, ali – last but not least – kao Dubrovčanin.”''</ref> * [[Zaim Šarac]], političar<ref name=sarac1>Greble, Emily: Muslims and the making of modern Europe. New York 2021, str. 239. (na engleskom)<br>''“Šarac was a lifelong, self-identified Yugoslav who abhorred the fascists and had been among those responsible for spearheading the Muslim cultural association, Preporod.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Pero Šoć]], političar, književnik<ref name=soc1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 701.<br>''“Šoć Pero, dr književnosti, ministar Crne Gore u penziji, r. 1884 u Ljubotinju, Srez cetinjski, Jugosloven.”''</ref> * [[Veljko Vlahović]], političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=vlahovicl>Vlahović, Veljko: Radnička klasa, samoupravljanje, međunacionalni odnosi, omladina. Beograd 1981, str. 32.<br>''“Nama, Jugoslovenima, često se prebacuje što proces svog razvitka karakterišemo borbom za razvitak socijalističke demokratije.”''</ref> * [[Nemanja Vlatković]], političar, revolucionar<ref name=vlatkovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 769.<br>''“Vlatković Nemanja, učitelj, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, član glavnog odbora Saveza boraca BiH, r. 1914 u Lješljanima, Srez bosansko-novski, Jugosloven.”''</ref> * [[Svetozar Vukmanović]], političar, revolucionar, general-pukovnik u rezervi<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Gregor Žerjav]], političar<ref name=zerjav1>[https://kaldrma.rs/slovenac-koji-je-stitio-siromasne-beogradske-radnike/ Slovenac koji je štitio siromašne beogradske radnike] Kaldrma. ''Kaldrma; 01.05.2023.''<br>''“Slovenac po rođenju, Jugosloven po uverenju, čovek zanimljive biografije, političar, i nadasve neko ko je u opustošenom Beogradu posle Prvog svetskog rata imao itekako sluha za nevolje onih koji su u prestonom gradu nove države Srba, Hrvata i Slovenaca tražeći posao u nemaštini lutali ulicama.”''</ref> === 19. vijek === * [[Janko Drašković]], političar<ref name=jdraskovic-babukic>Ивић, Алекса: Архивска грађа о југословенским књижевним и културним радницима. Књига четврта. 1723–1887. Београд 1935, стр. 250.<br>''“Za Vaše pomnjive i neumorne trude koje Vi do sada pišući svakoverstne članke u različitih žurnalih, za razsvetlenje istinitih i čovečanstvu za bolji i plemenitii život neobhodno potrebitih koristnih stvarih, ne manje za uzdržanje i obranjenje našega naroda slavjanskoga u obće, a ilirskoga napose od nasilnih zlotvorah izkazaste: ne možemo mi prepustiti, da Vama, usled zaključka našega u obćenitom 24 sečnja t. g. obderžavanom saboru u ime celoga našega „družtva Čitaonice ilirske zagrebačke ne zahvalimo i u napredak i u Vašu nama dragocenu ljubav i prijateljstvo ne preporučimo.”</ref> * [[Andrej Einspieler]], političar, publicist<ref name=einspieler1>Einspieler, Andrej: Kaj storiti, da dobimo ilirskoslavenski jezik, u: Slovenska bčela, II. tečaj/svezak (1851), str. 10.<br>''“Kaj je pa storiti, da se serbsko, horvatsko in slovensko podnarečje složi u ilirsko narečje, da mi Jugoslaveni dobimo ilirskoslavenski jezik ?”''</ref> * [[Janez Bleiweis]], političar, publicist<ref name=bleiweis1>Zajc, Marko: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-EIPXXE4I/008b176a-dc1f-4503-8b43-3a155cb1de75/PDF Kje se slovensko neha in hrvaško začne. Slovensko-hrvaška meja v 19. in na začetku 20. stoletja.] Ljubljana 2006, str. 145.<br>''Ponovil je tezo o neprofitnosti slovenskega založništva, izpostavil primer jezikovno združenih Nemcev, Italijanov in Francozov, »ki imajo podnarečij še več kot mi Jugoslovani« in zaključil v apatičnem tonu: »Kaj čmo mi s svojo pohlevno slovenščino terdovratniki biti! To ni sedanjemu času več primerno /…/.«''</ref> * [[Josip Jelačić]], državnik, general<ref name=jelacic1>Šidak, Jaroslav: [https://hrcak.srce.hr/file/76682 Prilozi hrvatskoj povijesti za revolucije 1848.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220617222234/https://hrcak.srce.hr/file/76682 |date=2022-06-17 }}, u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, knj. 9, br. 1 (1976), str. 60.<br>''“Pri okolnostima takovim dakle, samo ako mi Jugoslaveni budemo složni i jedan drugoga budemo pomagali, naša pravedna stvar mora srećnim uspěhom uvienčana biti.”''</ref> * [[Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak]], političar, publicist<ref name=ljubusak1>Kapetanović-Ljubušak, Mehmed-beg: [https://books.google.de/books?id=JmsWAAAAYAAJ&pg=PR7&dq=istocno+blago+ljubusak&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&ved=2ahUKEwje8p-rgvSAAxVMZ_EDHek-A60Q6AF6BAgJEAI#v=onepage&q&f=false Istočno blago. Svezak I: Turske, arapske i perzijske poslovice i mudre rečenice.] Sarajevo 1896, str. 76.<br>''“Mi Jugoslaveni kao poznati gostoljubivi narod sa ovom se turskom poslovicom ni najmanje ne možemo složiti, već se držimo onoga, kao što veli naš narod: »Kako kojeg gosta, tako ga je i dosta«”''</ref> * [[Lovro Monti]], političar<ref name=monti1>Milutinović, Kosta: Vojvodina i Dalmacija 1760-1914. Novi Sad 1973, str. 288.<br>''“Možda baš zbog italijanskog porekla po ocu i srpsko-hrvatske simbioze po majci, Monti se osećao kao Jugosloven i najoštrije osuđivao ekstremiste na jednoj i na drugoj strani, a naročito klerikalce.”''</ref> * [[Radoslav Razlag]], političar, pisac<ref name=razlag1>Razlag, Radoslav: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-G4OT3B43/b07a49de-7e6e-4a69-b332-12a2554c89ee/PDF Vseučilišče jugoslavensko], u: Slovenska bčela, letnik 1, številka 4 (1850), str. 126.<br>''“Osobito je kod nas Jugoslavenah već najnuždnie, da se jednom probudimo, da već ozbiljno počnemo naslědovati bratre Ćese, koji nas u vsakoj struci daleko nadkriliše, jer kod nas neima one gvoždene dělavnosti i nevěrojetne uzterpljivosti kako kod njih.”''</ref> * [[Valentin Zarnik]], političar, odvjetnik, književnik<ref name=zarnik1>Zarnik, Valentin: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaeTxxosvosIUzL7hulhDWeL5IR37J32bzf08UScB9V8hJnmxS0V-lghCjpeqM_jr0rUUwHeFfArHmuOKakypp23WEavFbqa8w3eaMBDEoe2A7rYM0tc33MehF_6Ge87367e3GAxU0i1LdYQf_Ts1WZ2QvY4cxsozAG_9uO33svgDB-Bqi9Dt1nqliAWt6NB8A6YhoB3wJYS7j83NMzOiLwBtues3VkPYc6PjsGDYc2rrIqCaMHhfYVzhJaoGKwZsAO2Adg735yW56Rhb_H1vsU4Ij0KyAjC-Lgj1qxwfOH-VA0-JeA Originali iz domačega življenja], u: Novice gospodarske, obrtniške in narodne, tečaj XX. list 20 (14.05.1862), str. 155.<br>''“Slovenci in sploh Jugoslovani še dosedaj nimamo svojega domačega narodnega vseučilišča, in toraj se naša po znanostih hrepeneča mladež že od nekdaj večidel na Dunaj (Beč) podaja, ter v Gradcu komaj tretjina ostaja.”''</ref><ref name=zarnik2>Zarnik, Valentin: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-E23ULBE5/f9350d9e-a1b9-472f-8e9a-73b048b28801/PDF Zbrani spisi Dr. V. Zarnika. I. zvezek: Pripovedni spisi.] Ljubljana 1888, str. 149-150.<br>''“Na tak način bi bili mi avstrijski Jugoslovani popolnoma od morja ločeni in kupčijski razvitek našega naroda uničen.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Božidar_Adžija.jpg|Božidar Adžija Datoteka:Milka Agbaba Crna grob (cropped).JPG|Milka Agbaba Datoteka:Visit of Džemal Bijedić, Yougoslav Prime Minister, to the CEC (cropped).jpg|Džemal Bijedić Datoteka:Portret Janeza Bleiweisa.jpg|Janez Bleiweis Datoteka:Marshal Tito (cropped).jpg|Josip Broz Tito Datoteka:Peko Dapčević1.jpg|Peko Dapčević Datoteka:Petar Drapšin 1944.jpg|Petar Drapšin Datoteka:Draskovicj.png|Janko Drašković Datoteka:Ratomir Dugonjić.jpg|Rato Dugonjić Datoteka:Đuro Đaković.JPG|Đuro Đaković Datoteka:Andrej Einspieler (2).jpg|Andrej Einspieler Datoteka:Ban-josip-jelacic.jpg|Josip Jelačić Datoteka:Mehmed-beg Kapetanovic Ljubusak.jpg|Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak Datoteka:Vicko Krstulović (1).jpg|Vicko Krstulović Datoteka:Lovro-Monti.jpg|Lovro Monti Datoteka:Nicholas I of Montenegro.jpg|Nikola I Petrović Njegoš Datoteka:Moša Pijade.jpg|Moša Pijade Datoteka:Svetozar Pribićević (1).jpg|Svetozar Pribićević Datoteka:Gavrilo Princip young.jpg|Gavrilo Princip Datoteka:Aleksandar Ranković (1).jpg|Aleksandar Ranković Datoteka:Razlag Radoslav.jpg|Radoslav Razlag Datoteka:Ivan Ribar (1995x2048) (cropped).png|Ivan Ribar Datoteka:Ivo Lola Ribar.jpg|Ivo Lola Ribar Datoteka:Jurica Ribar.jpg|Jurica Ribar Datoteka:Paško Romac.jpg|Paško Romac Datoteka:Frano Supilo rat.jpg|Frano Supilo Datoteka:Pero Šoć 2021 stamp of Montenegro.jpg|Pero Šoć Datoteka:Veljko Vlahović crop.jpg|Veljko Vlahović Datoteka:Stevan Kragujevic, Svetozar Vukmanovic, Tempo.jpg|Svetozar Vukmanović Datoteka:Valentin Zarnik4.jpg|Valentin Zarnik Datoteka:Gregor Zerjav.jpg|Gregor Žerjav </gallery> </center> == Privreda == * [[Dejan Cvetković]], inženjer elektrotehnike, direktor tehnološkog razvoja Microsoft razvojnog centra u Srbiji<ref name=dcvetkovic1>[https://www.akta.ba/licnosti/privreda-i-politika/72855/dejan-cvetkovic-uz-cvrstu-odluku-i-fokus-ostvarit-cete-sve-sto-zelite Dejan Cvetković: Uz čvrstu odluku i fokus ostvarit ćete sve što želite] Akta.ba ''Ivana Mihajlović; 27.12.2016.''<br>''“Dejan Cvetković za sebe voli reći da je nepopravljivi Jugosloven.”''</ref><ref name=ajosipovic2>[http://www.nadlanu.com/pocetna/zabava/celebrity/Aleksandar--Josipovic-Odbio-sam-srpske-umetnice.a-236537.305.html Aleksandar Josipović: Odbio sam srpske umetnice] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140527214340/http://www.nadlanu.com/pocetna/zabava/celebrity/Aleksandar--Josipovic-Odbio-sam-srpske-umetnice.a-236537.305.html |date=2014-05-27 }} Nadlanu. ''Marija Milenković; 26.05.2014.''<br>''“Aleksandar za sebe kaže da je Jugosloven. Iz mešovitog je braka i jako je ponosan na svoje poreklo.”''</ref> * [[Vane Ivanović]], poslovni čovjek, politički aktivista<ref name=vivanovic1>Djokić, Dejan: A concise history of Serbia. London 2023, str. 447. (na engleskom)<br>''“The Serb democratic emigres, whose unofficial mentor was Božidar Vlajić (1888–1974), one of the leading members of the pre-war Democratic Party, campaigned for a democratic alternative to the communist government in Yugoslavia, together with their Bosnian (Adil Zulfikarpašić), Croat (Ilija Jukić, Branko Pešelj), Slovene (Nace Čretnik, Ljubo Sirc) and 'declared' Yugoslav (Vane Ivanović) colleagues.”''</ref><ref name=vivanovic2>[http://pescanik.net/2009/04/mini-manjina-vane-ivanovic/ Mini manjina – Vane Ivanović] Peščanik. ''Dejan Đokić; 04.04.2009.''<br>''“Vane je svakako sebe video pre svega kao Jugoslovena, pošto, kako je govorio, Jugoslavija nije bila teniski klub pa da bi mogao da promeni članstvo.”''</ref><ref name=vivanovic3>[http://www.vane.hr/Obituaries.htm Vane Ivanovic (1913-1999)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151104060200/http://www.vane.hr/Obituaries.htm |date=2015-11-04 }} Vane.hr ''Nenad V. Petrovic''<br>''“U nedelju 4. aprila, na katolicki Uskrs, prestalo je da kuca srce jednog retko plemenitog coveka koji je sebe smatrao integralnim Jugoslovenom, Vaneta Ivanovica, brodovlasnika i pisca, politickog ideologa i pocasnog konzula Knezevine Monako u Londonu, velikog dobrotvora i poznatog sportiste, coveka izvanredne inteligencije i prefinjenog duha.”''</ref> * [[Aleksandar Josipović]], konsultant i direktor marketinga, bivši plesač<ref name=aleksandarjosipovic1>[http://wannabemagazine.com/wannabe-intervju-aleksandar-josipovic/ Wannabe intervju: Aleksandar Josipović] Wannabe Magazine. ''Marina Gusev; 15.08.2011.''<br>''“Ja se nikada nisam deklarisao kao Srbin, uvek za sebe kažem da sam Jugosloven, ili jugoslovenskog porekla.”''</ref><ref name=ajosipovic2/> * [[Milan Popović]], poduzetnik<ref name=milanpopovic1>[https://portalnovosti.com/milan-popovic-donirao-100-000-eura-za-kupnju-25-kontejnera Milan Popović donirao 100.000 eura za kupnju 25 kontejnera] Portal Novosti. ''G. Borković; 29.01.2021.''<br>''“Ja sam u duši još uvek Jugoslaven i to je za mene human i normalan gest. Ko će kome da pomogne ako neće komšija komšiji ili susjed susjedu. Govorim to posebno zato šta smo godinama zajedno sarađivali i živeli u istoj državi. Mi bi trebali svi jedni druge da pomažemo. Kažem to kao Jugoslaven, odnosno kao jugonostalgičar” – rekao je Popović za Novosti.''</ref> * [[Petar Tutavac]], privrednik<ref name=tutavac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 595.<br>''“Tutavac Petar, privrednik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Boris Vukobrat]], poslovni čovjek i humanista<ref name=vukobrat1>[http://www.audioifotoarhiv.com/knjige%20koje%20govore/knjige/vukobrat.html Boris Vukobrat] Audio i foto arhiv Simić.<br>''“Boris Vukobrat je rođen 1940. godine u Zagrebu. Po nacionalnosti je Jugosloven.”''</ref><ref name=vukobrat2>[http://fondmir.com/sr/knjige/87-govor-borisa-vukobrata-o-svojoj-knjizi Govor Borisa Vukobrata o svojoj knjizi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108085334/http://fondmir.com/sr/knjige/87-govor-borisa-vukobrata-o-svojoj-knjizi |date=2023-01-08 }} Fondacija za mir i rešavanje kriza. ''06.06.2012.''<br>''“Ja sam Jugosloven, rođen u Zagrebu u srpskoj porodici.”''</ref> * [[Zvonimir Šimunec]], poslovni čovjek<ref name=šimunec1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 558.<br>''“Šimunec Zvonimir, novinar; urednik Zabavnog programa i predstavnik TV Beograd u Atini (razmena programa); predsednik Udruženja propagandista Srbije. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=šimunec2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 473.<br>''“Šimunec J. Zvonimir, novinar, urednik komercijalnih programa Radio Beograda (r. 29. X 1952, Leskovac). Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Dejan Cvetkovic proposal.png|Dejan Cvetković Datoteka:Aleksandar Josipović at Amsterdam fashion Week, July 2014.jpg|Aleksandar Josipović </gallery> </center> == Religija == * [[Hamdija Jusufspahić]], vjerski poglavar<ref name=jusufspahic1>[https://www.vreme.com/vreme/musliman-jugosloven-i-levicar/ Musliman, Jugosloven i levičar] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]] ''Dragoslav Grujić i Dokumentacioni centar "Vreme"; broj 844, 08.03.2007.''<br>''“Ja sam i sada Jugosloven, neki kažu jugonostalgičar. Jesam, iskreno. […] Mnogi su insistirali da izjavim kako se osećam Srbinom. Ja nikada nisam rekao ni da sam Srbin ni da sam Hrvat. Ja sam Jugosloven, Bosanac, musliman.”''</ref><ref name=jusufspahic2>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/05/20/srpski/I01051902.shtml Braća po krvi i jeziku] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101182733/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/05/20/srpski/I01051902.shtml |date=2022-11-01 }} [[Glas javnosti]]. ''Slavica Jovović; 19.05.2001.''<br>''“Ja sam i dalje Jugosloven i ostajem u svim svojim političkim orijentacijama za Jugoslaviju. Mi smo svi bili Sloveni, oni koji su bili bliži istoku postali su pravoslavci, a oni koji su bili bliži rimskom carstvu prihvatili su katolicizam. Kada su došli Turci, prihvaćen je islam. Svi govorimo istim jezikom ali različitim narječjima. Mi smo svi braća po krvi i jeziku.”''</ref> * [[Nedeljko Kačavenda]], pastor<ref name=kacavenda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213.<br>''“Kačavenda Nedeljko, pastor Pastoralnog okruga, Niš (od '95); adventista sedmog dana. […] P: Srbin-Jugosloven.”''</ref><ref name=kacavenda2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 194.<br>''“Kačavenda R. Nedeljko, pastor; generalni sekretar Glavnog odbora Hrišćanske adventističke crkve u SFRJ (r. 23. V 1937, Prijedor). Srbin-Jugosloven, adventista sedmog dana.”</ref> * [[Dragotin Simandl]], kaplan, gramatičar<ref name=simandl1>Simandl, Dragotin (Rěsanski): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-ZIF65GOO/cfb6bc21-c07f-47c8-a77d-8ced1f2cee3a/PDF Zmes], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 5 (1852), str. 39.<br>''“Stezo, po kteroj hoditi, je nam Jugoslavenom pokazal g. Majar v svojih: Pravilih, kterih cěno bo šele prihodnost prav spoznala.”''</ref> * [[Josip Juraj Strossmayer]], biskup, političar<ref name=strossmayer1>Ćorić, Boris: Fra Grgo Martić i njegova saradnja u sarajevskoj »Nadi« (1895–1903), u: Radovi, knj. VI (1970-1971), str. 227.<br>''“Dva velikana jugoslavenskih naroda – veliki Jugoslaven i još veći mecena hrvatskog naroda J. J. Strossmayer i veliki književni povjesničar Antun Barac – težinom svoje riječi i svoga ugleda obilježili su ga biljegom koji nije uklonjen do danas.”''</ref><ref name=strossmayer2>Боровњак, Т.: [https://www.uzzpro.gov.rs/doc/biblioteka/digitalna-biblioteka/Jugoslovenska%20misao%20znano-voljeno.pdf Југословенска мисао. „Знано-вољено.“] Београд 1936, str. 24.<br>''“У ствари био је овај велики Југословен некрунисани краљ југословенске мисли више од пола века.”''</ref><ref name=strossmayer-racki>Ćorović, Vladimir: Istorija Jugoslavije. Beograd 1933, str. 555.<br>''“Koliko je, međutim, to sumnjičenje iskrenosti pokreta bilo nepravedno svedoči danas najbolje nedavno objavljena prepiska između biskupa i F. Račkoga, koja nije bila namenjena javnosti, nego nosi intiman i čisto privatan karakter i koja nam otkriva do sitnica sve motive i akcije ove dvojice ljudi, istinskih Jugoslovena po njihovom najdubljem ličnom ubeđenju.”''</ref><ref name=strossmayer3>Grbešić, Grgo: [https://hrcak.srce.hr/file/146668 Od ilirskoga pokreta i jugoslavenske ideje do neuralgičnih točaka u hrvatsko-srpskim odnosima u 20. stoljeću], u: Diacovensia, god. 21 br. 1 (2013), str. 90.<br>''Prigodom stogodišnjice Matice srpske (1826.-1926.) Ljubomir Lotić zapisao je o Strossmayeru sljedeće: »Ovaj veliki Jugoslaven dao je Matici srpskoj legat od 1000 kruna. […]«''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Josip_Juraj_Strossmayer2.jpg|Josip Juraj Strossmayer </gallery> </center> == Sport == * [[Amir Alagić]], fudbalski stručnjak<ref name=alagic1>[https://sportklub.rs/blog/blog-ostalo/od-verdera-do-sri-lanke-17-zemalja-5-kontinenata/ Od Verdera do Šri Lanke: 17 zemalja, 5 kontinenata...] Sport Klub. ''Bojan Marinković; 17.12.2020.''<br>''“Poreklom je iz Bihaća, sebe smatra Jugoslovenom, a loša situacija posle raspada nekadašnje države navela ga je da se otisne u pečalbu.”''</ref> * [[Radmilo Armenulić]], teniski stručnjak, bivši teniser<ref name=armenulic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 22.<br>''“Armenulić Radmilo, savezni kapiten Davis-cup reprezentacije Jugoslavije; šef Odseka za tenis na Fakultetu za fizičku kulturu, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=armenulic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 21.<br>''“Armenulić Đ. Radmilo, savezni kapiten Teniske reprezentacije Jugoslavije (r. 6. III 1938, Beograd). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Marijan Beneš]], boksač<ref name=benes1>[https://www.vreme.com/vreme/simbol-jugoslavije/ Simbol Jugoslavije] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Tanja Topić; broj 1445, 13.09.2018.''<br>''“Uprkos opštem nacionalističkom ludilu Marijan Beneš je do poslednjeg daha ostao Jugosloven.”''</ref><ref name=benes2>[https://ba.n1info.com/sport-klub/ostali-sportovi/marijan-benes-banjalucka-celicna-pesnica/ Marijan Beneš – banjalučka čelična pesnica] N1 BIH. ''Snežana Mitrović; 21.09.2022.''<br>''“Bio je i ostao Jugoslaven do kraja života.”''</ref><ref name=benes3>[https://sportal.blic.rs/ostali-sportovi/borilacki-sportovi/peca-popovic-pise-za-blic-ljuba-vrapce-moga-doba/2022042205421797665 Peca Popović piše za "Blic" Ljuba Vrapče moga doba] Sportal.rs ''Peca Popović; 09.09.2018.''<br>''“Stisnut, pola veka kasnije, između obostranog ekstremizma u svojoj Banjaluci, Beneš će kao žrtva međunacionalnih nesporazuma, odbačenosti i samoće ponavljati: Ja sam sve, Srbin i Hrvat i musliman. Jugosloven. Pacifista, čovekoljubac.”''</ref> * [[Stjepan Bobek]], fudbaler<ref name=bobek1>[https://www.rtv.rs/sr_ci/sport/fudbal/oprostaj-od-stjepana-bobeka_208573.html Опроштај од Стјепана Бобека] Радио-телевизија Војводине. ''ФоНет; 27.08.2010.''<br>''“Караџић је рекао да је Бобек, сумирајући утиске о животу, најближим пријатељима говорио да је рођени Загрепчанин, срцем Београђанин, делимично и Атињанин, по осећају Југословен и, захваљујући фудбалу, грађанин света.”''</ref> * [[Miodrag Božović]], nogometni trener<ref name=bozovic1>[https://www.vijesti.me/tag/7164/miodrag-bozovic Grof Božović: Bio sam i ostao Jugosloven] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Vijesti sport; 19.08.2022.''<br>''“I dalje se osjećam i smatram Jugoslovenom.”''</ref><ref name=bozovic2>[https://informer.rs/sport/fudbal/408521/bozovic-ocrnio-orlove-srbija-gora-nego-pre-mundijala-milivojevic-rekao-istinu Božović ocrnio "orlove": Srbija je gora nego pre Mundijala, Milivojević je rekao istinu!] [[Informer (novine)|Informer]]. ''informer.rs; 17.11.2018.''<br>''“Rođen sam u Juguslaviji. Bio sam i ostao Jugosloven.. Takav mi je osećaj. Ne mogu drugačije, niti da zaboravljam detinjstvo.”''</ref> * [[Dejan Damjanović]], bivši nogometaš<ref name=damjanovic1>[https://www.glassrpske.com/lat/sport/fudbal/ispovijest-dejana-damjanovica-nesudjenog-clana-najveceg-partizanovog-paketa-za-glas-umjesto-u-humsku-skrenuo-u-koreju/605666 Ispovijest Dejana Damjanovića, nesuđenog člana najvećeg Partizanovog "paketa", za "Glas": Umjesto u Humsku, skrenuo u Koreju] Glas Srpske. ''Dejan Kondić; 10.11.2025.''<br>''“Ja sebe smatram Jugoslovenom.”''</ref> * [[Vladimir Gudelj]], fudbalski funkcioner, ranije nogometaš<ref name=gudelj1>[https://www.lavozdegalicia.es/noticia/ourense/o-carballino/2019/11/29/llegue-contrato-gente-lado-huian-guerra/00031575029961280295542.htm «Yo llegué con un contrato y gente a mi lado. Ellos huían de la guerra»] (na španskom) La Voz de Galicia. ''Pablo Varela; 29.11.2019.''<br>''“Yo soy de Tito, me considero yugoslavo.”''</ref> * [[Borislav Ivkov]], šahovski igrač i trener<ref name=ivkov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 177.<br>''“Ivkov Borislav, šahovski velemajstor (od '55); selektor Jugoslovenske šahovske reprezentacije. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Anton Josipović]], bokser<ref name=antonjosipovic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/8360/Sport/Od-sampiona-do-drzavnika Od šampiona do državnika] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Slavko Trošelj; 02.12.2007.''<br>''“Nastavio sam da treniram i boksujem širom Jugoslavije, a onda su stigle devedesete... Mirisalo je na rat... Pri popisu stanovništva u rubriku "nacionalnost" upisao sam – Japanac, mada sam uvek bio Jugosloven i srcem i dušom. Da su svi tako učinili možda rata ne bi bilo.”''</ref><ref name=antonjosipovic2>[https://www.rtvbn.com/380937/Intervju--Anton-Josipovic-Holifild-mi-je-nudio-pomoc Intervju - Anton Josipović: Holifild mi je nudio pomoć...!] [[Radio-televizija BN]]. ''08.04.2016.''<br>''Brzo mu je u olimpijskom selu "skrenuta" pažnja, iako je nebrojeno puta tokom našeg razgovora naglasio da je još Jugosloven, a kamoli tada. […] Otišao je u Švajcarsku, putovao po cijeloj Evropi, živio i u Zagrebu, gdje je imao priliku da postane predsjednik Bokserskog saveza Hrvatske, ali se ipak odlučio na povratak u Banjaluku. “Nudili su mi za vrijeme Franje Tuđmana da budem predsjednik, ali nisam mogao, jer sam bio i ostao Jugosloven. Moje mišljenje se oko toga ni sada nije promijenilo. Zato ne mogu da shvatim ove današnje političare kako promijene po desetak različitih političkih opcija”, dodao je olimpijski šampion, koji živi od nacionalne penzije.''</ref> * [[Nikola Karabatić]], bivši rukometaš<ref name=karabatic1>[https://www.tportal.hr/sport/clanak/karabatic-otkrio-bilicu-ponosan-sam-na-hrvatske-i-srpske-korijene-20250415 Karabatić otkrio Biliću: 'Ponosan sam na hrvatske i srpske korijene'] tportal.hr ''A. H.; 15.04.2025.''<br>''“Uvijek smo bili vrlo ponosni na naše korijene. Bivša Jugoslavija, Hrvatska, Srbija… ali u isto vrijeme je tata bio ponosan kada smo dobili državljanstvo…nikada se nisam osjećao kao stranac. Uvijek kao Francuz. Pola Francuz, pola Jugoslaven.”''</ref> * [[Milivoj Karakašević]], stonoteniser<ref name=karakasevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 220.<br>''“Karakašević Milivoj, trener i kapiten stonoteniske reprezentacije Jugoslavije. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stanislav Karasi]], bivši fudbalski trener i igrač<ref name=karasi1>[https://www.dan.co.me/sport/fudbal/legende-za-sva-vremena-5210766 Legende za sva vremena] Dan. ''D.K./D.P.; 28.11.2023.''<br>''“Ja sam još Jugosloven i otvoren čovjek i radim kako moja glava misli” - kazao je Karasi za "Dan".''</ref> * [[Dane Korica]], atletičar<ref name=korica1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 241.<br>''“Korica Daniel Dane, šef Stručnog štaba Atletskog saveza Jugoslavije; kapiten atletske reprezentacije Jugoslavije; član Predsedništva AK "Crvena zvezda", Bg.; prof. fizičke kulture. […] P: Jugosloven.''</ref> * [[Refik Kozić]], bivši nogometaš<ref name=kozic1>[https://www.zurnal.rs/sr/clanak/179640/fudbal/partizan/igrao-sam-ostro-ali-nisam-bio-grubijan “Igrao sam oštro, ali nisam bio grubijan”] [[Sportski žurnal]]. ''Slađan Jeremić; 23.03.2024.''<br>''“Dolazim do Srbije i ostalih novostvorenih zemalja makar jedan put godišnje. Ostao sam veliki Jugosloven. Odem do Sarajeva, Banjaluke, u Pulu gde sam odrastao. Po Beogradu potrošim najviše vremena.”''</ref> * [[Ivan Matošević]], reli vozač<ref name=matosevic1>[https://www.automotorevija.rs/rubrike/zemunski-bard-jugoslovenskih-gugutka Zemunski bard jugoslovenskih trka] Auto moto revija. ''AMR; 27.08.2022.''<br>''“Za sebe kaže da je Jugosloven i zakleti Zemunac, gde je odrastao i gde i danas živi.”''</ref> * [[Franjo Mihalić]], atletičar<ref name=mihalic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 323.<br>''“Mihalić Franja [sic!], trener u atletskom klubu "Partizan". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Predrag Mijatović]], fudbalski funkcioner, ranije nogometaš<ref name=mijatovic1>[https://www.novosti.rs/sport/fudbal/1222121/sam-jugosloven-pedja-mijatovic-otvorio-dusu-spancima "Ja sam Jugosloven": Peđa Mijatović otvorio dušu Špancima] [[Večernje novosti]]. ''Novosti online; 31.03.2023.''<br>''“Zato moram da kažem da sam još uvek Jugosloven. Ja sam Crnogorac i Španac, ali deo mene je i dalje Jugosloven”''</ref> * [[Nikola Nikić]], nogometni trener, ranije igrač<ref name=nikic1>[https://www.youtube.com/watch?v=SzYynxlLrCQ Face to Face] YouTube. ''10.05.2025.''<br>''“Ne da mi fali Jugoslavija, nego sam bio, ostao i umrijet ću kao Jugosloven.”''</ref> * [[Ivica Osim]], nogometaš i fudbalski trener<ref name=osim1>[https://www.novosti.rs/vesti/sport.294.html:529442-Ivica-Osim-Velika-Jugoslavija-je-mnogima-smetala-ali-se-od-proslosti-ne-zivi Ivica Osim: Velika Jugoslavija je mnogima smetala, ali se od prošlosti ne živi] [[Večernje novosti]]. ''Predrag Vasiljević; 17.01.2015.''<br>''Ostali ste, čini se, poslednji nepopravljivi Jugosloven? - “Jesam, i ponosim se time.”''</ref><ref name=osim2>[https://www.alo.rs/sport/fudbal/625315/ivica-osim-jugoslavija-argentina-viski/vest "Pijanac", penali protiv Argentine i viski umesto vode - Ko je bio Ivica Osim, legendarni selektor Jugoslavije?] Alo. ''Alo/M.M.; 01.05.2022.''<br>''Moglo bi se reći da je porodica Osim Evropa u malom, jer su mu deda i baka s očeve strane Slovenac i Nemica, a s majčine Poljak i Čehinja. On za sebe kaže da je Jugosloven.”''</ref> * [[Blagoje Paunović]], fudbaler i fudbalski trener<ref name=paunovic1>[https://www.telegraf.rs/sport/fudbal/3186341-emotivna-prica-veljka-paunovica-o-ocu-teskim-danima-u-partizanu-i-triku-za-osvajanje-svetskog-trona Kakva priča Veljka Paunovića: O ocu, teškim danima u Partizanu i triku za osvajanje svetskog trona] [[Telegraf.rs]]. 06.05.2020.<br>''“Otac mi je uvek govorio o Jugoslaviji, umro je osećajući se kao Jugosloven, ali je uvek bio veoma ponosan što je Srbin i to je sada moja zemlja.”''</ref> * [[Marko Pešić]], generalni direktor [[FC Bayern München (košarka)|KK FC Bayern München-a]]<ref name=mpesic>[https://www.glassrpske.com/lat/sport/sp-svijet/marko-pesic-generalni-menadzer-bajerna-za-glas-srspke-lucic-je-kao-levandovski/393996 Marko Pešić, generalni menadžer Bajerna za “Glas Srspke”: Lučić je kao Levandovski] Glas Srpske. ''Dušan Repija; 17.01.2022.''<br>''“Odrastao sam kao Jugosloven i tako se osećam, mada to možda nije ni popularno u ova vremena. Tri decenije sam u Nemačkoj, ali se osećam onako kako sam odgojen u porodici. Igrao sam za Nemačku, ali priznajem da sam sanjao dres Jugoslavije - rekao je Pešić.”''</ref> * [[Svetislav Pešić]], košarkaški trener<ref name=spesic1>[https://www.kurir.rs/sport/kosarka/1693560/svetislav-pesic-nostalgican-i-dalje-sam-jugosloven Svetislav Pešić nostalgičan: I dalje sam Jugosloven] [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''01.03.2015.''<br>''“Rođen sam u Srbiji, ali sebe sam uvek smatrao Jugoslovenom, iako je sad na tom prostoru napravljeno više država. Za mene taj osećaj i dalje postoji. Osećam tu pripadnost, ali to ne znači da je moj dom samo jedno mesto.”''</ref><ref name=spesic2>[https://www.b92.net/sport/kosarka/vesti.php?yyyy=2005&mm=01&dd=19&nav_id=160246 Pešić će pomagati Obradoviću] [[B92]]. ''B92, fibaeurope.com; 19.01.2005.''<br>''“Ja sam Jugosloven i učiniću sve da pomognem jugoslovenskoj košarci i Obradoviću kako bi stigli do evropskog zlata.”''</ref><ref name=spesic3>[https://www.tz.de/sport/fcb-basketball/svetislav-pesic-zuhause-zr-4751962.html "Ich bleibe Jugoslawe!"] (na njemačkom) tz. ''Lena Mayer; 20.02.2015''<br>''“Ich selbst bin in Serbien geboren, habe mich aber immer generell als Jugoslawe gefühlt und bezeichnet. Und das tue ich auch weiterhin – auch, wenn es Jugoslawien politisch gesehen nicht mehr gibt. Für mich existiert dieses Gemeinschaftsgefühl noch immer.”''</ref><ref name=spesic4>[https://www.elmundo.es/deportes/baloncesto/2019/02/14/5c642dbb21efa0f7638b45d8.html Pesic: "Hay dos cosas que me faltan en la vida: mis padres y mi Yugoslavia"] (na španjolskom) El Mundo. ''Francisco Cabezas; 14.02.2019.''<br>''“Aunque yo nací en Novi Sad, ahora Serbia, yo me siento todavía yugoslavo.”''</ref> * [[Velimir Petković]], rukometni trener<ref name=petkovic1>[https://www.svijet-rukometa.com/velimir-petkovic-i-za-njemce-kultni-trener/ Velimir Petković i za Njemce kultni trener] Svijet Rukometa. ''B. Božin; 01.02.2018.''<br>''“Pravi sam Jugosloven, što danas nije popularno. Vidim i pratim sve, bez obzira na to što sam 26 godina u Nemačkoj. Najlepša sećanja imam za taj period, iz igračkog i postigračkog vremena, privatnog života, i sve lepo sam imao u toj zemlji. Ni danas ne krijem ako sam u Beogradu, Zagrebu, Skoplju, a to potenciram i ovde u Berlinu. Tako da ko ima problem sa tim – ima problem sa samim sobom.”''</ref> * [[Dušan Popović (vaterpolista)|Dušan Popović]], vaterpolista<ref name=dusanpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 442.<br>''“Popović Dušan, vaterpolista, majstor sporta. […] P: Srbin-Jugosloven”''</ref> * [[Dževad Prekazi]], fudbaler<ref name=prekazi1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-48368957 Zašto je Arton Zekaj izabrao fudbalsku reprezentaciju Kosova, a ne Srbije] BBC News na srpskom. ''Marko Protić; 22.05.2019.''<br>''“Dževad Prekazi je rođeni Albanac iz Kosovske Mitrovice, za sebe kaže da je Jugosloven, a značajan deo fudbalske karijere proveo je u Partizanu u kojem trenutno radi sa mlađim kategorijama.”''</ref><ref name=prekazi2>[https://www.vesti-online.com/dzevad-prekazi-decu-danas-uce-lap-top-strucnjaci/ Dževad Prekazi: Decu danas uče lap-top stručnjaci!] Vesti online. ''Srđan Antić; 12.09.2020.''<br>''“Zaljubljen sam u Jugoslaviju. Nacionalna pripadnost mi nikada nije bila bitna. Raspad Jugoslavije, najlepše zemlje na svetu mi je teško pao. Uvek ću biti Jugosloven.”''</ref> * [[Goran Rađenović]], predsjednik VK Budva, ranije vaterpolista<ref name=radjenovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 469.<br>''“Rađenović Goran, vaterpolista; član VK "Roma" (od '92). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Monika Seleš]], bivša tenisačica<ref name=seles1>[https://stil.kurir.rs/celebrities/153921/monika-seles-nesreca-nikad-ne-dolazi-sama-tragedija-koja-je-sunovratila-njen-zivot Monika Seleš: Nesreća nikad ne dolazi sama! Tragedija koja je sunovratila njen život!] Stil. ''Stil/story.rs; 25.06.2021.''<br>''“Dodala je i da se oseća kao Jugoslovenka, Mađarica i Amerikanka, kao i da nikada ne bi mogla da se odrekne svog porekla jer bi na taj način porekla ono što zapravo jeste.”''</ref> * [[Zoran Slavnić]], bivši košarkaš i košarkaški trener<ref name=slavnic1>[https://sportal.blic.rs/kosarka/domaca-kosarka-i-aba/kosarkaski-bum-moke-slavnica-za-blic-bertomeu-je-separatista-evroliga-je-privatna-liga/2022042211290884632 Košarkaški bum Moke Slavnića za "Blic": Bertomeu je separatista, Evroliga je privatna liga] Sportal.rs ''Časlav Vuković/Miodrag Dimitrijević; 07.07.2018.''<br>''“Ja sam još uvek Jugosloven, a pošto sada imamo samo jednu našu zemlju, a to je Srbija, žao mi je što sve manje naših sportista odlazi u Španiju.”''</ref> * [[Aleksandar Šoštar]], vaterpolo trener, ranije vaterpolista<ref name=sostar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 561.<br>''“Šoštar Aleksandar, vaterpolista, član VK "Barselona", Barselona. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Bogdan Tanjević]], košarkaški trener<ref name=tanjevic1>[http://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:451849-Tanjevic-Srbija-kao-2009-Zeljko-ce-da-napravi-dar-mar-u-Evroligi Tanjević: Srbija kao 2009, Željko će da napravi dar-mar u Evroligi!] [[Večernje novosti]]. ''D. Kontić; 01.09.2013.''<br>''“Bogdan Tanjević, koji, inače, za sebe kaže da je Jugosloven, ima neviđen dar, zračenje jačine nuklearne elektrane, ali pozitivno..”''</ref><ref name=tanjevic2>[https://reprezentacija.me/bogdan-tanjevic-nepopravljivi-jugosloven-1/ Bogdan Tanjević – Nepopravljivi Jugosloven] Reprezentacija.me ''Ognjen; 07.09.2017.''<br>''“Poznato je da je Tanjević nepopravljivi Jugosloven.”''</ref><ref name=tanjevic3>[https://tacno.net/bogdan-tanjevic-kad-ti-emerik-blum-drzi-leda-mozes-biti-prvak-evrope/ Bogdan Tanjević: Kad ti Emerik Blum drži leđa, možeš biti prvak Evrope] [[Tačno.net]]. ''Amer Obradović; 07.12.2023.''<br>''“O košarci zna sve. O književnosti, filmu i muzici skoro sve. Mada nije nikada postao svjetski košarkaški prvak Boša Tanjević je bez dvojbe svjetski šampion u šarmu. Boša – Crnogorac, Sarajlija, Italijan, Turčin ali prije svega Jugosloven – gost je nove episode Mikrofonije sa Amerom.”''</ref><ref name=tanjevic4>[http://www.pobjeda.me/2013/06/27/intervju-bogdan-tanjevic-navijam-za-sve-nase/#.UzhpaVcjyZE Intervju – Bogdan Tanjević: Navijam za sve naše] [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Ana Marković; 27.06.2013.''</ref> * [[Aleksandar Tirnanić]], fudbalski igrač i trener<ref name=tirnanic>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 725.<br>''“Tirnanić Aleksandar, savezni kapiten Fudbalskog saveza Jugoslavije, r. 1910 u Krnjevu, srez Veliko Orašje, Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Trifunović]], šahist<ref name=ptrifunovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 736.<br>''“Trifunović Petar, dr prava, šahovski velemajstor, rez. kapetan, r. 1910 u Dubrovniku, Jugosloven.”''</ref> * [[Eleonora Vild]], košarkašica<ref name=vild1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 637.<br>''“Wild Eleonora, košarkašica, član KK "Vemeks", Berlin. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Duško Vujošević]], košarkaški trener<ref name=vujosevic1>[http://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:438989-Vujosevic-I-Dzajic-je-morao-da-pretuce-svog-coveka-srecan-sam-sto-nisam-uhapsen Vujošević: I Džajić je morao da pretuče svog čoveka, srećan sam što nisam uhapšen...] [[Večernje novosti]]. ''Tanjug; 14.06.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven, partizanovac i Beograđanin.”''</ref><ref name=vujosevic2>[https://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:551240-Vujosevic-U-medijima-se-pezorativno-nazivam-crnogorskim-strucnjakom-a-prvo-sam-Jugosloven Vujošević: U medijima se pežorativno nazivam crnogorskim stručnjakom, a prvo sam Jugosloven] [[Večernje novosti]]. ''Tanjug; 03.06.2015.''<br>''“Ja se u medijima pežorativno nazivam crnogorskim sručnjakom, a prvo sam Jugosloven, dok se za Radonjića nije reklo da je Crnogorac”, zaključio je Vujošević.''</ref><ref name=vujosevic3>[http://sportskenovosti.rs/102383/vujosevic-naravno-da-hocemo-da-platimo-porez/ Vujošević: Naravno da hoćemo da platimo porez]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Sportske novosti. ''14.06.2013.''</ref> * [[Veselin Vujović]], rukometni trener<ref name=vvujovic1>[https://lobsport.me/rukomet/veselin-vujovic-za-lob-sport-crna-goro-od-srca-ti-zelim-pobjedu-a-fer-plej-bas-me-briga-za-to/ Veselin Vujović za Lob Sport: Crna Goro, od srca ti želim pobjedu, a fer-plej – baš me briga za to] Lob sport. ''Aleksandar Popović; 11.01.2024.''<br>''“Ja se osjećam Jugoslovenom.”''</ref><ref name=vvujovic2>[https://narod.hr/sport/veselin-vujovic-jugoslaven-danas-cujem-himnu-hej-sloveni-produ-me-trnci Veselin Vujović: Jugoslaven sam. I danas kada čujem himnu ‘Hej Sloveni’ prođu me trnci] Narod.hr. ''Miroslav Herceg; 02.01.2018.''</ref><ref name=vvujovic3>[https://www.marca.com/balonmano/europeo/2016/01/18/569cd4e522601dcf118b467f.html Veselin Vujovic, yugoslavo de corazón] (na španjolskom) Marca. ''Javier Romano; 18.01.2016.''<br>''“Yo soy montenegrino, estuve cinco años en Macedonia, he sido seleccionador serbio, ahora lo soy esloveno, trabajo en Croacia, pero me siento siempre yugoslavo”, desgrana Vujo en el fluido español que conserva.''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Benes (cropped).jpg|Marijan Beneš Datoteka:S. Kragujević, Sjepan Bobek, fudbaler, 21. 8. 1949.jpg|Stjepan Bobek Datoteka:Miodrag Božović 2021.jpg|Miodrag Božović Datoteka:데얀 2018년.jpg|Dejan Damjanović Datoteka:Vladimir_Gudelj.JPG|Vladimir Gudelj Datoteka:Ivkov,Borislav 1998 Grieskirchen.jpeg|Borislav Ivkov Datoteka:NikolaKarabatic.jpg|Nikola Karabatić Datoteka:Dane Korica.jpg|Dane Korica Datoteka:Franjo Mihalić.jpg|Franjo Mihalić Datoteka:Predrag Mijatović 2007 b.jpg|Predrag Mijatović Datoteka:Ivica Osim - SK Sturm (1999) (cropped).jpg|Ivica Osim Datoteka:Svetislav Pešić (cropped).jpg|Svetislav Pešić Datoteka:Velimir Petkovic 01.jpg|Velimir Petković Datoteka:Cevad Prekazi.jpg|Dževad Prekazi Datoteka:Горан Рађеновић.jpeg|Goran Rađenović Datoteka:Monica Seles 1991.jpg|Monika Seleš Datoteka:Aleksandar Šoštar 01.jpg|Aleksandar Šoštar Datoteka:BogdanTanjevic.jpg|Bogdan Tanjević Datoteka:Aleksandar Tirnanić (1).jpg|Aleksandar Tirnanić Datoteka:Petar Trifunović 1962.jpg|Petar Trifunović Datoteka:Duško Vujošević.jpg|Duško Vujošević Datoteka:Veselin Vujović 2017.jpg|Veselin Vujović </gallery> </center> == Televizija i radio == * [[Sanja Kužet]], televizijska voditeljka<ref name=kuzet1>[https://gracija.me/sanja-kuzet-djeca-su-me-ojacala/ Sanja Kužet: Djeca su me ojačala] Gracija. ''Svetlana Peruničić; 20.07.2018.''<br>''“Majka nije nikada živjela u Crnoj Gori, tata je iz Dalmacije, tako da je, što se mene tiče, bio neki interesantan miks (smijeh). Majka je rođena u Makedoniji, gdje je provela dio života, jer je otac bio vojno lice, a onda je došla u Beograd, gdje je rođen i moj otac, a kasnije i ja. Zato stalno kažem, iako ta država ne postoji, da sam Jugoslovenka.”''</ref><ref name=kuzet2>[https://poslovnidnevnik.ba/2018/02/02/ocarala-dekolteom-sanja-kuzet-u-najprovokativnijem-izdanju-do-sada-pogledajte-sta-je-izludilo-muskarce/ Očarala dekolteom| Sanja Kužet u najprovokativnijem izdanju do sada: pogledajte šta je izludilo muškarce] Poslovnidnevnik.ba ''02.02.2018.''<br>''“Za sebe često voli da istakne da je jedna „prava Jugoslovenka“, jer joj je otac Milovan poreklom iz Dalmacije, a majka Verica je iz Crne Gore.”''</ref> * [[Daško Milinović]], radijski voditelj<ref name=milinovic1>[https://www.danas.rs/svet/region/i-kraljevinu-i-republiku-ubijaju-zar-ne-jugoslovensko-nasledje-u-postjugoslovenskim-zemljama/ I kraljevinu i republiku ubijaju, zar ne?: Jugoslovensko nasleđe u postjugoslovenskim zemljama] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Matea Jerković/Srdan Kosović/Jelka Jovanović/Denis Romac; 19.06.2023.''<br>''Saglasan je i novosadski novinar Daško Milinović, deklarisani antifašista – zbog čega je i fizički napadan – ali i jedan od 23.303 građana/ki koji su se na Popisu 2022. izjasnili kao Jugosloveni. „Mi smo jedina etnička grupa koja je zabeležila rast“, kaže sa Milinović, inicijator stvaranja nacionalnog saveta jugoslovenske manjine.''</ref><ref name=milinovic2>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/sve-vise-jugoslovena-u-srbiji-u-novom-sadu-ih-cak-30-odsto-vise-podnose-zahtev-za-registraciju-svog-nacionalnog-saveta/ Sve više Jugoslovena u Srbiji, u Novom Sadu ih čak 30 odsto više: Podnose zahtev za registraciju svog Nacionalnog saveta] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''A. Latas; 30.04.2023.''<br>''“Da li se rodio koji Jugosloven ili su se neki setili da su Jugosloveni, a na prošlom popisu to nisu bili, nije bitno. Mi smo jedina prirodno rastuća zajednica u Srbiji“, kazao je jedan od najpoznatijih Jugoslovena u našoj zemlji.''</ref><ref name=milinovic3>[https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/krenula-kampanja-sve-veci-broj-javnih-osoba-nagovara-gradane-da-se-izjasne-kao-jugoslaveni-20221002 Krenula kampanja: Sve veći broj javnih osoba nagovara građane da se izjasne kao Jugoslaveni] tportal.hr. ''B. Stilin; 02.10.2022.''<br>''“Nedugo zatim na Twitteru se oglasio popularni radijski voditelj Daško Milinović, koji često sarkastično tvita s računa po imenu Uspeh Petrović. On je objavio da se radi na osnivanju Nacionalnog vijeća Jugoslavena u Srbiji, po uzoru na druge manjinske zajednice poput Roma, koje nemaju svoju matičnu državu. Dakako, za osnivanje manjinske zajednice koja bi uživala manjinska prava potrebno je da takva zajednica ima određenu brojnost.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:EXIT 2012 Red Union.jpg|Daško Milinović </gallery> </center> == Umetnost == * [[Marina Abramović]], umjetnica performansa<ref name=abramovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 9.<br>''“Abramović Marina, slikar, multimedijalni umetnik; profesor na Likovnoj akademiji, Hamburg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=abramovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 9.<br>''“Abramović B. Marina, slikar; multimedijalni, konceptualni umetnik (r. 30. XI 1946, Beograd). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Stevan Aleksić]], vizuelni umjetnik, scenograf<ref name=aleksic1>[https://www.instagram.com/p/DDPpnQctnSy/?utm_source=ig_web_copy_link&igsh=MzRlODBiNWFlZA%3D%3D Drugarica Brena i moja malenkost. (…) Jugosloven, rame uz rame sa Jugoslovenkom, (…).] [[Instagram]]. ''stevan_aleksic_art; 06.12.2024.''</ref> * [[Mrđan Bajić]], vajar<ref name=mbajic1>[https://www.harpersbazaar.rs/kultura/umetnost-knjige-muzika/ne-propustite-poslednje-javno-vodenje-kroz-izlozbu-mrdana-bajica Ne propustite: Poslednje javno vođenje kroz izložbu Mrđana Bajića] Harper’s Bazaar. ''Milena Kitić; 19.01.2023.''<br>''“Nikakvo idealizovanje nije u pitanju i stalno ponavljam da nisam jugonostalgičan, već sam zapravo i Jugosloven, pored toga što sam i Srbin.”''</ref><ref name=mbajic2>[http://www.tanjug.rs/full-view.aspx?izb=753923 Mrđan Bajić za Tanjug: Spomenik Đinđiću mora biti postavljen] [[Tanjug]] ''15.10.2022.''<br>''“Vajar i konceptualni umetnik Mrđan Bajić kaže da nikada nije imao tako veliku i zahtevnu izložbu kao što je postavka "Nepouzdani pripovedač", da nije jugonostalgičan iako se smatra Jugoslovenom, i da očekuje da će njegova najbolja skulptura spomenik Zoranu Đinđiću jednom konačno biti postavljen na pravom mestu.”''</ref><ref name=mbajic3>[https://www.politika.rs/sr/clanak/521814/U-lokalnom-i-globalnom-dvoumlju U lokalnom i globalnom dvoumlju] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Marija Đorđević; 21.10.2022.''<br>''“Dakle nisam jugonostalgičan, ja sam naprosto i Jugosloven, poreklom, svetonazorom, poimanjem jezika, ljudi, zavičajnosti i kulturnih kodova.”''</ref> * [[Danica Basta]], slikarka<ref name=basta1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 35.<br>''“Basta Danica, slikar; profesor u Višoj školi likovnih i primenjenih umetnosti, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vjera Biller]], slikarica<ref name=biller1>Голубовић, Видосава/Суботић, Ирина: [https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf Зенит 1921–1926] Београд, 2008, str. 298.<br>''Из писама се види да јој је отац Аустријанац Емилио, да има аустријско држављанство, „али ипак, ја сам у ствари Југословенка, пошто сам рођена у... Хрватској и мој први језик је био хрватски; моја мајка Малвина Куглер, је такође Југословенка“</ref> * [[Ema Bregović]], vizuelna umjetnica<ref name=ebregovic1>[https://www.kurir.rs/zabava/pop-kultura/3708363/ema-bregovic-dela-stvaram-uz-burek-i-cevape Dela stvaram uz burek i ćevape: Ema Bregović za Kurir: Odrasla sam kao Jugoslovenka i to će tako ostati] [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''Kurir/Lj. Radanov; 14.06.2021.''</ref><ref name=ebregovic2>[https://www.ekspres.net/scena/ne-treba-traziti-nove-razloge-za-podjele-8-7-2021 Intervju Ema Bregović - "Ne treba tražiti nove razloge za podjele"] Ekspres. ''Mihailo Paunović; 08.07.2021.''<br>''“Rođena je u Parizu, ali sebe smatra Jugoslovenkom što je direktna posledica nasleđa koje je, u istim tim koferima, ponela iz kuće.”''</ref><ref name=ebregovic3>[https://www.blic.rs/zabava/ema-bregovic-izlozba-otac-goran-beograd/j0ydxtb (Video) Roditelji nisu došli da je podrže - Ćerka Gorana Bregovića o svom poslu i poznatom ocu! "Ja sam Jugoslovenka", a evo šta misli o Beogradu] [[Blic (novine)|Blic]]. ''F.J.; 12.06.2021.''<br>''“Ja se osjećam kao Jugoslovenka, jer ja nemam taj nacionalistički stav.”''</ref> * [[Eduard Čehovin]], grafički dizajner<ref name=cehovin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 80.<br>''“Čehovin Eduard, grafički dizajner. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Božidar Damjanovski]], slikar<ref name=damjanovski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 92.<br>''“Damjanovski Božidar, slikar, slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Evgenija Demnievska]], likovni umjetnik<ref name=demnievska1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 97.<br>''“Demnievska Evgenija, slikar, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Emir Dragulj]], grafičar<ref name=dragulj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 109.<br>''“Dragulj Emir, slikar i grafičar; redovni profesor Fakulteta likovnih umetnosti, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nikola Džafo]], slikar<ref name=dzafo1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 114.<br>''“Džafo Nikola, slikar, slobodni umetnik; likovni urednik lista "Republika". […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=dzafo2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 107.<br>''“Džafo M. Nikola, slikar, slobodni umetnik (r. 9. VI 1950, N.Sad [sic!]). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Branko Gavrić]], grafički dizajner<ref name=gavric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 142.<br>''“Gavrić Branko, grafički dizajner; vlasnik i direktor firme "Total Design" DOO. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nandor Glid]], vajar<ref name=glid1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 145-146.<br>''“Glid Nandor, vajar; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, Jevrejin.”''</ref><ref name=glid2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 137.<br>''“Glid A. Nandor, vajar; redovni profesor Fakulteta primenjenih umetnosti i dizajna - u penziji (r. 12. XII 1924, Subotica). Jugosloven, jevrejskog porekla.”''</ref> * [[Đorđe Ilić]], slikar, univ. profesor<ref name=djilic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 168.<br>''“Ilić Đorđe, slikar; redovni profesor Arhitektonskog fakulteta, Bg. (penz.) […] P: Srbin-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Darija Kačić]], slikarka<ref name=kacic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213.<br>''“Kačić Darija, slikar; docent na Fakultetu likovnih umetnosti, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Nikola Kostandinović]], grafički dizajner<ref name=kostandinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 242.<br>''“Kostandinović Nikola, grafički dizajner; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Pjer Križanić]], slikar-karikaturista<ref name=krizanic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 358.<br>''“Križanić Pjer, slikar-karikaturista, novinar, r. 1890 u Mečenčanu, srez Glina, Jugosloven.”''</ref> * [[Ankica Oprešnik]], slikarica i grafičarka<ref name=opresnik1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 390-391.<br>''“Oprešnik Ankica, slikar i grafičar; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Gradimir Pankov]], balet majstor<ref name=pankov1>[http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Moja-trupa-mora-uvek-da-iznenadi.lt.html Моја трупа мора увек да изненади] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Биљана Лијескић; 11.12.2013.''<br>''“То ми много значи, јер никада нисам изгубио везу са простором одакле сам дошао, иако живим у иностранству годинама. Имам обичај да кажем, са саркастичним хумором, да сам Југословен са канадским и америчким пасошем! Али, чак иако сам канадски и амерички држављанин, остајем Југословен у срцу и никада нећу заборавити своју матичну земљу.”''</ref> * [[Dragan Papić]], multimedijalni umjetnik<ref name=dpapic1>[https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:155431-Darovi-sa-buvljaka Darovi sa buvljaka] [[Večernje novosti]]. ''A. Šerer, N. Smiljić; 24.02.2004.''<br>''“Ipak, najviše volim da izlažem u našoj zemlji, pred domaćom publikom. Za sebe volim da kažem da sam prvo Beograđanin, pa Jugosloven.”''</ref> * [[Ljuba Popović]], slikar<ref name=ljpopovic1>[https://www.vreme.com/kultura/slikarstvo-je-muzika-za-oci/ Slikarstvo je muzika za oči] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Dragan Todorović; 30.10.2014.''<br>''“On lično je 51 godinu tamo, kad ga pitaju ko je, odgovara, Jugosloven, srpskog porekla, da pripada srpskom plemenu…”''</ref> * [[Verica Rakočević]], modna dizajnerka<ref name=rakocevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 473.<br>''“Rakočević Verica, modni kreator. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ivan Rendić]], kipar<ref name=rendic1>Kečkemet, Duško: Ivan Rendić: Život i djelo. Supetar 1969, str. 47.<br>''Rendić pisao je u starosti: »On me je uputio da moram biti svijestan, da sam Hrvat, dakle Jugoslaven.« Dalje veli da mu je knjige, iz kojih je učio naš jezik, slao također Strossmayer. I taj Strossmayerov kredo »Hrvat, dakle Jugoslaven« postaje otada i Rendićev kredo, kojeg se držao i za koji se borio dosljedno sve do smrti, u toku čitavog svog dugog i napornog rada i burnog života.''</ref> * [[Mateja Rodiči]], slikar<ref name=rodici1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Rodiči Mateja, slikar i grafički dizajner; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Anđelka Slijepčević]], modni kreator, univ. profesor<ref name=aslijepcevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 509.<br>''“Slijepčević Anđelka, redovni profesor Fakulteta primenjenih umetnosti i dizajna, Bg.; potpredsednik Saveta Univerziteta umetnosti. […] P: Jugoslovenka, Srpkinja, […].”''</ref> * [[Marija Tišma]], slikarka<ref name=mtisma1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 577.<br>''“Tišma Marija, slikar; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Emma Varga]], dizajner stakla<ref name=varga-marodic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 308.<br>''“Marodić Emilija, dizajner stakla; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vladimir Veličković]], slikar<ref name=velickovic1>[https://nova.rs/kultura/najbolji-izdanak-gradanskog-secanje-na-vladu-velickovica/ Najbolji izdanak građanskog – sećanje na Vladu Veličkovića] Nova.rs. ''Radmila Stanković; 29.08.2020.''<br>''“Ja sam duboko ukorenjen kao Jugosloven i takav ću ostati do kraja života. Dubokih korena sam i Beograđanin, što podrazumeva i da sam Srbin.”''</ref><ref name=velickovic2>[https://www.vesti-online.com/ostajem-jugosloven/ Ostajem Jugosloven] Vesti online. ''02.11.2014.''<br>''“Ja sam veoma privržen toj Srbiji, Beogradu, ja sam pre svega Beograđanin, naravno sa plemenitom idejom da ostajem Jugosloven, ono što mi se negde i zamera, a negde mi se i ne oprašta.”''</ref> * [[Sonja Vukićević]], koreografkinja, glumica, balerina<ref name=vukicevic1>[https://www.vijesti.me/zabava/19258/sonja-vukicevic-politicari-su-postali-i-glumci-i-reditelji Sonja Vukićević: Političari su postali i glumci i reditelji] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Jelena Kontić; 23.09.2018.''<br>''“Ja sam Jugoslovenka i van granica Jugoslavije, a danas sam Jugoslovenka i van granica bivše Jugoslavije.''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Marina Abramović. The Cleaner (45524492341).jpg|Marina Abramović Datoteka:Ljuba Popovic-mc.rs.jpg|Ljuba Popović Datoteka:Ivan Rendić 1885 Th. Mayerhofer.jpg|Ivan Rendić Datoteka:Velickovic Zarko-Vijatovic (cropped).jpg|Vladimir Veličković </gallery> </center> == Vojska == * [[Vicko Antić]], general-pukovnik, revolucionar<ref name=antic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 22.<br>''“Antić Vicko, generalmajor avijacije JNA, r. 1912 u Selcu, srez Crikvenica, Jugosloven.”''</ref> * [[Tomo Buzov]], oficir, poznat po herojskom činu za vreme bratoubilačkog rata 1993. godine<ref name=buzov1>[https://www.nin.rs/english/news/50784/darko-buzov-my-father-was-murdered-because-he-didnt-want-to-stay-silent Darko Buzov for NIN: My father was murdered because he didn’t want to stay silent] (na engleskom) [[NIN]]. ''Tanja Nikolić Đaković; 06.06.2024.''<br>''“And my father never thought of himself as a Croat. He was, as I said, a Yugoslav, a JNA officer. For years after the abduction in Štrpci, various NGOs contacted us, they wanted us to insist on the idea that the Serbs killed my father because he was a Croat. And the truth is that my father was a Yugoslav.”''</ref><ref name=buzov2>[https://n1info.rs/vesti/bio-je-covek-i-jugosloven-tomo-buzov-dao-je-svoj-za-zivot-mladica-u-vozu-u-strpcima/ „Bio je čovek i Jugosloven“: Tomo Buzov, dao je svoj za život mladića u vozu u Štrpcima] N1 SRB. ''Sonja Kamenković; 31.05.2024.''<br>''On kaže da ima posebnu obavezu da naglasi da je Tomo Buzov bio oficir JNA, ali pre svega čovek i Jugosloven. „Bio je oficir JNA, učinio je taj gest koji mnogi nikada ne bi, ali presudno je bilo upravo to što je Toma bio Jugosloven i nije delio ljude po nacionalnosti. On je spasio mladića koji je pošao tim vozom u Bar. Tomo je umesto tog mladića izašao iz voza, važno je reći da nije ubijen kao Hrvat kako su to neki govorili, već kao Jugosloven.“''</ref> * [[Ivan Gošnjak]], general, političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Nikola Karanović]], general-pukovnik, revolucionar<ref name=nkaranovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 307-308.<br>''“Karanović Nikola-Karan, generalpotpukovnik JNA, r. 1914 u Prkosima, srez Bosanski Petrovac, Jugosloven.”''</ref> * [[Vlado Lončarić]], partizanski i španski borac<ref name=loncaric1>Lončarić, Vlado: Ponovo u Zagrebu, u: Ahmetović, Lutvo (i drugi) (ur.): [https://znaci.org/00003/4_24_3.pdf Zbornik sjećanja. Zagreb 1941-1945.] Knjiga 3. Zagreb 1984, str. 49.<br>''“Poslije neuspjeha oružane borbe demokratskih i progresivnih snaga, mi Jugoslaveni bili smo u logorima u Francuskoj oko 28 mjeseci.”''</ref> * [[Mirko Matković]], general-major, revolucionar<ref name=mmatkovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 431.<br>''“Matković Mirko, pukovnik JNA, r. 1915 u Podima, srez Hercegnovi, Jugosloven.”''</ref> * [[Kosta Nađ]], general, političar, revolucionar<ref name=nadj1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 173.<br>''“Nađ S. Kosta (Izborni srez Zrenjanin, APV – NRS), general-pukovnik, rođen 15-V-1911 god. u Petrovaradinu, srez Novi Sad, APV – NRS, Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Alojz Peharnik]], vojnik-graničar, pjesnik<ref name=peharnik1>Šurmin, Đuro: Hrvatski preporod. I. Od godine 1790. do 1836. Zagreb 1903, str. 187.<br>''“I doista, osim poznatih Gajevih davorija pjeva još iste godine barun Peharnik, koji je u njemačkoj „Luni“ napisao gdjekoju patriotičnu stvarcu, kao „Ilir iz Horvatske“ svoju „Poskočnicu junačku“ dičeći se svojim rodom junačkim i […].”''</ref> * [[Rudolf Primorac]], general, diplomata, revolucionar<ref name=primorac>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_8.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 102.<br>''“Primorac Antuna Rudolf, načelnik Štaba divizije, rođen 1904, Sutomore, Bar, major jugoslovenske vojske, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od oktobra 1942, krajem rata šef Jugoslovenske vojne misije u SSSR-u.”''</ref> * [[Velimir Radičević]], general-potpukovnik, narodni heroj<ref name=radicevic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/zaboravljeni-devedesetogodisnjaci/ Zaboravljeni devedesetogodišnjaci] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dragoljub Petrović; 26.12.2011.''<br>''“Ja sam internacionalac bio ceo život. I Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vicko Antić.jpg|Vicko Antić Datoteka:Memorial plaque for captain Tomo Buzov in New Belgrade.jpg|reljef Tome Buzova na spomen-ploči Datoteka:Ivan Gošnjak (1).jpg|Ivan Gošnjak Datoteka:Nikola Karanović.jpg|Nikola Karanović Datoteka:Kosta Nađ.jpg|Kosta Nađ Datoteka:Rudolf Primorac.jpg|Rudolf Primorac </gallery> </center> == Druge oblasti == * [[Anton Bezenšek]], stenograf, prevodilac<ref name=bezensek1>Bezenšek, Ant. J.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-76POZL0A/a287f66c-8022-4d9f-80fb-dfd3c5294854/PDF Vabilo k naročbi], u: Slovenec, god. 4 br. 13. (1876), str. 4.<br>''“Ozrimo se na naše severne brate Čehe, Ruse in Poljake, koji so vže pred več leti začeli gojiti to Rimljanom in Grkom znano, a v novejem času od Nemcev iz nova prerojeno in modernim jezikom priredeno umetnost – stenografijo, pa primerjajmo naše delovanje na tem polju z njihovim, to moramo priznati, da smo zares precej zaostali, in da je skrajni čas, da se tudi v tem obziru prebudimo k delu in napredovanju, a to vsi Jugoslaveni zajedno v duhu bratske sloge in vzajemnosti.”''</ref> * [[Sonja Biserko]] aktivistica za ljudska prava, bivši diplomat<ref name=biserko1>Pavelić, Boris: [https://www.kucaljudskihprava.hr/wp-content/uploads/2019/12/Kad-glave-igraju__.pdf Kad glave igraju.] Zagreb 2019, str. 118.<br>''“Moji su živeli u tom jugoslovensko-dalmatinskom krugu. Tu sam i ja odrasla, pa nemam nacionalnost u smislu u kojem se danas govori o njoj: Beograđanka sam, Dalmatinka, Jugoslovenka. To je moj osećaj, ne mogu to da menjam.” - Osjećaj identiteta Sonje Biserko jasan je i osviješten – jugoslavenstvo koje ne negira nijednu svoju sastavnicu, od etničke preko regionalne do vjerske - ali danas, doslovno opasan. - “Biti Jugosloven i kosmopolita, to je danas proterana populacija.”''</ref><ref name=biserko2>Perović, Latinka: [https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Ziveti%20svoje%20ideale.pdf U ogledalu vremena. Skica za biografiju Sonje Biserko, s povodom.], u: Stanojlović, Seška/Kisić, Izabela (ur.): Živeti svoje ideale. Sonja Biserko, skice za portret. Beograd 2018, str. 33.<br>''“Samozatajna po prirodi, Sonja Biserko je, po svom tačnom samorazumevanju, ličnost sa složenim identitetom. Jugoslovenka, Beograđanka, Dalmatinka, Mediteranka, Evropljanka, kosmopolitkinja… Antifašizam i ideje jednakosti i solidarnosti levice utemeljene su u njenom porodičnom vaspitanju.”''</ref> * [[Aida Ćorović]], aktivistica za ljudska prava, novinarka<ref name=acorovic1>[https://nova.rs/vesti/politika/aida-corovic-grigorije-jedini-moze-da-ujedini-gradane/ Ćorović: Grigorije može da nas spasi od Vučića] Nova.rs ''Vojislav Milovančević; 09.07.2020.''<br>''“I neka mu se kaže da ja, Jugoslovenka, levičarka, feministkinja…mislim da je Srbiji potrebna njegova pomoć.”''</ref><ref name=corovic2>[https://balkans.aljazeera.net/opinions/2024/7/14/novi-sad-antifa-grad-ustase-i-cetnici-zajedno-ste Novi Sad antifašistički grad: Ustaše i četnici, zajedno ste bježali] [[Al Jazeera Balkans]]. ''Aida Ćorović; 14.07.2024.''<br>''“Mirovna i građanska aktivistkinja od početka ratova '90-ih, antifašistkinja, feministkinja i braniteljka ljudskih prava. Kosmopolitkinja. Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ervina Dabižinović]], aktivistkinja za ženska prava, psihološkinja<ref name=dabizinovic1>Domović Bulut, Senka: [https://www.faktcg.org/wp-content/uploads/2020/10/final-publikacija.pdf Ženske stvari. Women matters.] Herceg Novi 2018, str. 60.<br>''“Ja sam se osjećala, i osjećam se i danas, Jugoslovenkom.”''</ref> * [[Herta Haas]], službenica, revolucionarka<ref name=haas1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 44.<br>''“Has Herta, borac u službi veze VŠ, rođena 1917, Maribor, studentkinja, Jugoslovenka, u NOB od 1941. godine, član KPJ.”''</ref> * [[Eduard Ille]], kulturni funkcioner<ref name=ille1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 171.<br>''“Ille Eduard, direktor "Jugokoncerta", Bg. (od '86). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ille2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 160.<br>''“Ille N. Eduard, direktor Jugokoncerta, Beograd (r. 21. VII 1936, Drniš). Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Kostrenčić]], knjižničar<ref name=kostrencic1>Korunić, Petar: [https://hrcak.srce.hr/file/314359 Prilog poznavanju jugoslavenske ideje u hrvatskoj politici 1868–1874] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220618015253/https://hrcak.srce.hr/file/314359 |date=2022-06-18 }}, u: [[Časopis za suvremenu povijest]], sv. 12 br. 3 (1980), str. 78.<br>''“Koji može nas Jugoslavenah konačni cilj biti, koji odgovara posve našoj naravi, našim narodnim zahtjevom?”''</ref> * [[Ljubica Krnjaić]], inženjer protivpožarne zaštite<ref name=krnjajic1>[https://zenskimuzejns.org.rs/tag/ljubica-krnjajic/ Vatrogastvo i ženska emancipacija] ŽeNSki muzej. ''Vesna Nedeljković Angelovska; 21.12.2023.''<br>''“Za sebe kaže da je Jugoslovenka. Ima kritički stav prema politici savremenog društva ali smatra da je socijalistički poredak Jugoslavije bio najhumaniji poredak.”''</ref> * [[Ašok Murti]], poznati stilista<ref name=murti1>[http://www.blic.rs/Intervju/160207/Ostao-sam-ovde-iz-inata- Ostao sam ovde iz inata] Blic Online. ''Žiža Antonijević; 23.03.2008.''<br>''“Nemam nikakav stid i sram da izgovorim da ću ja zauvek ostati Jugosloven i da je to jedino s čime mogu da se identifikujem.”''</ref><ref name=murti2>[http://www.pulsonline.rs/licna-karta/228/asok-murti/biografija Ašok Murti - Biografija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110325002131/http://www.pulsonline.rs/licna-karta/228/asok-murti/biografija |date=2011-03-25 }} Puls Online<br>''“Ja sam Jugosloven, ali indijskog porekla, to je identitet koga se nikada neću odreći. Moja intimna istorija ne poklapa se sa opštom, a naročito ne sa geografijom. Nisam jugonostalgičar, to je kulturni i emotivni, ne geografski prostor.”''</ref> * [[Božidar Petranović]], pravnik, pisac<ref name=petranovic1>Antoljak, Stjepan: Dalmatinsko pitanje kroz vjekove. Vjekovne težnje i borbe Hrvata za ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Zagreb 1944, str. 166.<br>''“Tek poneki se nazivaju »Ilirima iz Dalmacije« kao Božidar Petranović, koji radi sa svojim prijateljima oko podizanja narodne knjige izdavajući […].”''</ref> * [[Bosiljka Schedlich]], kulturni radnik<ref name=schedlich1>[https://balkandiskurs.com/2018/05/19/prelazeci-granice-dio-ii/ Prelazeći granice: bosanske migracije u Njemačkoj (Dio II)] Balkan Diskurs. ''Dženeta Karabegović; 19.05.2018.''<br>''“SüdOst centar, ili “südost Europa Kultur e.V.” osnovala je Bosiljka Schedlich, rođena u Hrvatskoj, koja se udomaćila u Njemačkoj, a sebe smatra Jugoslovenkom.”''</ref> * [[Jagoda Slijepčević]], popularna, dugogodišnja radnica JAT-a<ref name=jslijepcevic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/453773/Odlazak-stjuardese Odlazak stjuardese] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Jovo Simišić; 08.05.2020.''<br>''“Bila je entuzijasta i velika Jugoslovenka.”''</ref> * [[Maja Veseli]], kulturni radnik<ref name=veseli1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 759.<br>''“Veseli Maja, profesor, sekretar Saveta za prosvetu, nauku i kulturu NR Hrvatske, član Glavnog odbora SSRNS Hrvatske, član Saveza ženskih društava NR Hrvatske, r. 1908 u Irigu, Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Anton Bezenšek2.jpg|Anton Bezenšek Datoteka:Sonja Biserko.jpg|Sonja Biserko Datoteka:Aida Ćorović 2011-mc.rs.jpg|Aida Ćorović Datoteka:Herta Has.jpg|Herta Haas Datoteka:Bozidar Petranovic 1885 Mayerhofer.png|Božidar Petranović </gallery> </center> == Povezano == * [[Jugoslaveni]] * [[Jugoslavenstvo]] == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|colwidth=30em}} [[Kategorija:Biografije, Jugoslavija|*]] [[Kategorija:Liste osoba|Jugoslaveni]] ro9lw5625g4dsf4rto7wnn1la6j7tqn 42690864 42690800 2026-09-22T01:31:08Z Dwina744 178014 +D. Jarnević 42690864 wikitext text/x-wiki Ovo je spisak značajnih osoba koji se identificiraju kao [[Jugoslaveni]] – ili su se za vrijeme svoga života tako identificirali.{{Efn|Navedene su također osobe koje su se do 1840-ih godina izjašnjavale kao ''Iliri'', nazivom kojim su se do tada označavali Jugoslaveni.|group=α}} Jugoslovenski se identitet danas najčešće javlja kao nadnacionalni, kulturni<ref name=primjer-kulturnjugoslav>Usp. npr. [https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena Dino Mustafić nakon premijere u BDP: U meni je ostao neizbrisiv identitet Jugoslovena] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250403122425/https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena |date=2025-04-03 }} [[Telegraf.rs]]. ''J. V.; 30.03.2025.''<br>''“Vrlo često naglašavam da sam u kulturalnom smislu Jugosloven, bez obzira što je ta zemlja geografski i politički nestala.”''</ref>, nacionalni odnosno etnički<ref name=primjer-nacionjugoslav>Usp. npr. [https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ Isović za N1: Lik Izeta Fazlinovića sam pisao po sebi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102014830/https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ |date=2022-11-02 }} N1 BIH. ''N1 BiH; 18.04.2018.''<br>''“Volim i ja Tita, Jugosloven sam po nacionalnosti. Rodio sam se u Jugoslaviji, odgojen sam da je volim.”''</ref>, ali i kao anacionalni ili politički identitet. U ogromnoj većini slučajeva on egzistira pored drugih (nacionalnih) identiteta (Srbin, Hrvat, Bošnjak, Makedonac, Albanac, itd.)<ref name=studija-pavlakovic>Usp. Pavlaković, Vjeran: Ispunjenje tisućljetnog sna: Strategije simbolične izgradnje nacije u Hrvatskoj, u: Pavlaković, Vjeran/Korov, Goran (ur.): Strategije simbolične izgradnje nacije u državama jugoistočne Europe. Zagreb 2016, str. 27-60</ref>, u rijetkim slučajevima kao identitet koji te identitete ne uzima u obzir. Pri tome treba imati na umu da je za vrijeme postojanja [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|socijalističke Jugoslavije]] (1945–1991) većina stanovništva gajila jugoslovenski identitet. Stanovnici Jugoslavije su se najčešće nacionalno osjećali "prije svega [[Hrvati]]ma, [[Makedonci]]ma, [[Slovenci]]ma, [[Srbi]]ma itd., i istodobno Jugoslavenima". Druga po brojnosti kategorija su bili "oni koji su najprije Jugoslaveni, pa zatim Srbi, Slovenci, Makedonci ili Hrvati". Treću grupu su činili oni građani koji su se osjećali ''samo'' Jugoslavenima, a nije bio malen ni broj onih koji su se osjećali ''samo'' Srbima, ''samo'' Hrvatima, ''samo'' [[Albanci]]ma itd.<ref name=jugoslavenstvo69>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 69.</ref> == Arhitektura == * [[Mia David]], arhitekta, scenograf<ref name=miadavid1>[https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q Prostori slobode - Radina Vučetić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211012638/https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q |date=2023-02-11 }} YouTube. ''Remarker Media; 01.07.2020.''<br>''“Ja sam isto Jugoslovenka.”''</ref> * [[Miša David]], arhitekta<ref name=mišadavid1>[https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ Jugosloven koji je pobegao u Teksas] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114010713/https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ |date=2023-11-14 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Miroslav Simeunović; 02.11.2020.''<br>''“I ovoga puta, kad smo se sreli, smejali smo se tome, kako se naš zajednički prijatelj, pok. arhitekta Miša David, iz nekog protesta, kad nije mogao da se upiše kao Jugosloven, izjašnjavao na popisima kao stari Grk.”''</ref> * [[Radivoje Dinulović]], arhitekt<ref name=dinulovic1>[https://magazin.politika.rs/sr/clanak/571832/kulturni-dodatak/ne-pristajem-da-povladujem-ovoj-realnosti Ne pristajem da povlađujem ovoj realnosti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152856/https://magazin.politika.rs/sr/clanak/571832/kulturni-dodatak/ne-pristajem-da-povladujem-ovoj-realnosti |date=2024-12-25 }} Magazin Politika. ''Aleksandra Isakov; 24.07.2024.''<br>''“Ja sam levičarsko dete, ostao sam komunista i Jugosloven, i duboko verujem da ta nova realnost mora da dođe, kao što je realnost mog detinjstva i mladosti morala da nestane.”''</ref> * [[Vlado Milunić]], arhitekt<ref name=milunic1>[https://bosnainfo.ba/preminuo-vlado-milunic/ Preminuo Vlado Milunić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126051433/https://bosnainfo.ba/preminuo-vlado-milunic/ |date=2022-11-26 }} BosnaInfo. ''BosnaInfo; 17.09.2022.''<br>''“Ja sam češki arhitekt jer sam završio češke škole. Isto tako nisam Čeh premda imam češko državljanstvo. Ja sam Jugoslaven jer se tako osjećam, unatoč činjenici da Jugoslavija više na postoji”''</ref><ref name=milunic2>[https://www.expats.cz/czech-news/article/czech-co-architect-behind-prague-s-dancing-house-passes-away Czech-Croatian architect behind Prague's Dancing House passes away] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108235402/https://www.expats.cz/czech-news/article/czech-co-architect-behind-prague-s-dancing-house-passes-away |date=2023-01-08 }} (na engleskom) Expats.cz ''Expats.cz Staff; 18.09.2022.''<br>''Milunić was born in Zagreb in what is now Croatia in 1941, but lived in Prague from the age of 16. In regards to his nationality, he described himself as "a Czechoslovak architect because I have a Czechoslovak education, and I feel Yugoslav in protest against primitive nationalism, even though neither Czechoslovakia nor Yugoslavia exists anymore."''</ref> * [[Aljoša Šegvić]], arhitekta<ref name=segvic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 554.<br>''“Šegvić Aljoša, arhitekta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Milica Šterić]], arhitekta<ref name=steric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 563.<br>''“Šterić Milica, arhitekta; član Upravnog odbora i specijalni savetnik Holding korporacije "Energoprojekt" - MDD Urbanizam i arhitektura; član Umetničkog saveta Saveza arhitekata Srbije i Akademije Arhitekture Srbije. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Josip Svoboda]], arhitekta<ref name=svoboda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 550.<br>''“Svoboda Josip, arhitekta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Danilo Udovički]], arhitekta<ref name=dudovicki1>[https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ Jugosloven koji je pobegao u Teksas] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114010713/https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ |date=2023-11-14 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Miroslav Simeunović; 02.11.2020.''<br>''“Mogu da potvrdim i danas da je moj daroviti prijatelj arhitekta Danilo Udovički, poreklom iz bačkog sela Mol, bio i ostao veliki patriota, erudita i poliglota, ali i Jugosloven u najboljem smislu te reči. Uvek se tako i izjašnjavao na popisima dok je to moglo, jer je i za njega, kao i za mnoge od nas, razbijanje Jugoslavije bila lična uvreda.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vlado Milunić.jpg|Vlado Milunić </gallery> </center> == Diplomacija == * [[Aleš Bebler]], diplomata, revolucionar<ref name=abebler1>VIII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Beograd, 7–13. decembra 1964. Stenografske beleške III. Beograd 1965, str. 1918.<br>''“Ovima moramo pre svega reći da je dobar deo našeg razmimoilaženja prosto nesporazum, i to nesporazum u tome šta mi, Jugosloveni, i drugi koji se sa nama slažu, nazivamo politikom miroljubive koegzistencije i kako je mi definišemo.”''</ref> * [[Salih Fejić]], diplomata<ref name=fejic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 182.<br>''“Fejić Salko, izvanredni poslanik i opunomoćeni ministar FNRJ u Holandiji, rez. major, r. 1914 u Mostaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Rexhai Surroi]], diplomat<ref name=surroi1>Maksić, Milivoje: [https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Svedocanstva%2005.pdf U raskoraku sa svetom.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221029103157/https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Svedocanstva%2005.pdf |date=2022-10-29 }} Beograd 2000, str. 9.<br>''“Bio је Аlbаnас ро poreklu, ali Jugosloven ро svemu drugom. Nije birao prijatelje ро ključu, već ро srcu. Mnogi smo bili među onima kojima је biо blizak. Redžai је biо čovek koji је prijatelju privržen. Ponekad se čini da u ovom našem vremenu ta divna osobina - biti privržen prijatelju, kao da počinje da bledi pod pritiskom egoizma, i nekih drugih, čudnih i sumnjivih moralnih normi. А upravo to, osećati se Jugoslovenom, što simbolizuje uverenje da smo svi u ovoj zemlji podjednako bliski i potrebni jedni drugima, i biti privržen drugu, prijatelju - jeste politička, а rekao bih i moralna osnova, na kojoj jedino i može počivati naša spoljnopolitička služba.”''</ref> * [[Zdenko Štambuk]], diplomata<ref name=zstambuk>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/08/srpski/P00040710.shtm Ko je ovaj čovek? Vladimir Štambuk (Drugaričin drug)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221123055710/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/08/srpski/P00040710.shtm |date=2022-11-23 }} [[Glas javnosti]]. ''Zorica Vulić; 07.04.2000.''<br>''“Otac Zdenko bio je čuveni diplomata, takođe Jugosloven, a majka Čehinja.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Aleš Bebler.jpg|Aleš Bebler </gallery> </center> == Film i pozorište == * [[Vjekoslav Afrić]], glumac<ref name=afric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 11.<br>''“Afrić Vjeko, dramski umetnik, pozorišni i filmski reditelj, redovni prof. Akademije za pozorišnu umetnost u Beogradu, pretsednik Sindikata kulturno-umetničkih ustanova, rez. major, r. 1906 na Hvaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Neda Arnerić]], glumica<ref name=arneric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 22-23.<br>''“Arnerić Neda, glumica i galerista (vlasnik galerije - knjižare "Atrijum", Bg.). […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=arneric2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 21.<br>''“Arnerić Neda, glumica i galerista (r. 15. VII 1953, Knjaževac). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Darko Bajić]], redatelj<ref name=dbajic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 29.<br>''“Bajić Darko, filmski reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=dbajic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 29.<br>''“Bajić M. Darko, filmski reditelj, docent na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu (r. 14. V 1955, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Primož Bebler]], redatelj<ref name=pbebler1>[https://www.danas.rs/kultura/umetnik-humanista-jugosloven/ Umetnik , humanista, Jugosloven...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152828/https://www.danas.rs/kultura/umetnik-humanista-jugosloven/ |date=2024-12-25 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 21.11.2013.''<br>''“Primož je bio pravi, plemeniti Jugosloven. Taj njegov izbor, bitna odrednica njegovog identiteta, imao je svoju estetsku, ideološku i humanističku utemeljenost.”''</ref><ref name=pbebler2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 35.<br>''“Bebler A. Primož, pozorišni reditelj; upravnik i umetnički rukovodilac Malog pozorišta Duško Radović i Večernje scene Radović u Beogradu (r. 5. V 1951, Njujork). Jugosloven.”''</ref><ref name=pbebler3>[http://www.republika.co.rs/564-565/24.html Beskrajna širina stanovnika sveta] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221016234820/http://www.republika.co.rs/564-565/24.html |date=2022-10-16 }} Republika. ''Goran Cvetković; Broj 564-565, 01-31.01.2014.''<br>''“Istinski levičar i Jugosloven, internacionalni i svetski pozorišni stručnjak Primož Bebler, nije stigao da uradi i tu jubilarnu predstavu Početak bune na dahije, po romanu Svetislava Basare.”''</ref> * [[Ivan Bekjarev]], glumac<ref name=bekjarev1>[https://arhiva.vesti-online.com/Scena/Soubiznis/499225/Bekjarev-Najgori-su-umetnici-u-politici Bekjarev: Najgori su umetnici u politici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230804005703/https://arhiva.vesti-online.com/Scena/Soubiznis/499225/Bekjarev-Najgori-su-umetnici-u-politici |date=2023-08-04 }} Vesti online. ''D. Dušanić; 16.06.2015.''<br>''“Poreklom sam Makedonac, ali rođeni Beograđanin, i javno priznajem da sam Jugosloven.”''</ref> * [[Miroslav Benka]], redatelj<ref name=benka1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 40.<br>''“Benka Miroslav, reditelj; umetnički direktor Gradskog pozorišta u Žilini, Slovačka (od '91). […] P: Jugosloven, slovačke narodnosti, […].”''</ref> * [[Melita Bihali]], glumica<ref name=bihali1>[https://www.vesti.rs/Mercedes-Benz/Jugoslovenka-zauvek-Prica-o-lepoj-stolarevoj-kci.html Jugoslovenka zauvek: priča o lepoj stolarevoj kći] vesti.rs ''Vesti-online.com; 27.12.2015.''<br>''“I moja porodica se preselila u Istru, iako nismo imali potrebu za tim. Takvo je bilo naređenje” - kaže Melita Bihali, koja je kroz lik baba Mare opisala i raspad SFRJ, i za kraj ovog susreta naglasila da je rođena kao Jugoslovenka i da će tako i umreti.''</ref><ref name=bihali2>[https://n1info.ba/showbiz/preminula-glumica-melita-bihali-poznata-po-ulozi-u-maratoncima/ Preminula glumica Melita Bihali, poznata po ulozi u “Maratoncima”] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230907003733/https://n1info.ba/showbiz/preminula-glumica-melita-bihali-poznata-po-ulozi-u-maratoncima/ |date=2023-09-07 }} N1 BIH. ''N1 Srbija, nova.rs; 25.08.2023.''<br>''Bihali je rekla i da je „rođena kao Jugoslovenka i da će tako i umrijeti!“.''</ref> * [[Predrag Bjelac]], glumac<ref name=bjelac1>[https://www.vesti-online.com/i-carobnjak-i-papa/ I čarobnjak i papa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230104004740/https://www.vesti-online.com/i-carobnjak-i-papa/ |date=2023-01-04 }} vesti.rs ''Nada S. Preradović; 29.01.2022.''<br>''“Do pre par godina živeo je u Pragu, izjašnjava se kao Jugosloven i ponosni je otac dve ćerke.”''</ref><ref name=bjelac2>[https://zena.blic.rs/lifestyle/glumac-predrag-bjelac-govorio-je-o-uspesima-na-svetskoj-sceni/lh3w1pl Predrag Bjelac: "Za Čehe sam harizmatičan: Mnogo puta sam im rekao: 'Dođite kod nas da vidite, ima ovakvih koliko hoćeš'"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241205080743/https://zena.blic.rs/lifestyle/glumac-predrag-bjelac-govorio-je-o-uspesima-na-svetskoj-sceni/lh3w1pl |date=2024-12-05 }} Blic žena. ''Blic žena; 19.05.2024.''<br>''“Odgojen sam kao Jugosloven, negde sam to i dalje.”''</ref> * [[Jelica Bjeli]], glumica<ref name=bjeli1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Bjeli-Hadžić Jelica, glumica. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Dragan Bjelogrlić]], režiser i glumac<ref name=bjelogrlic1>[https://www.nportal.rs/vest/186/vesti/kultura/bjelogrlic-film-toma-se-prepoznaje-po-univerzalnoj-emociji Bjelogrlić: Film "Toma" se prepoznaje po univerzalnoj emociji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230121004426/https://www.nportal.rs/vest/186/vesti/kultura/bjelogrlic-film-toma-se-prepoznaje-po-univerzalnoj-emociji |date=2023-01-21 }} Nportal. ''Nportal; 27.08.2021.''<br>''“Osećam se Jugoslovenom. Imam poseban odnos prema toj državi, žao mi je što je više nema i verovatno se to oseća u filmu. Toma je otvoreno govorio pred kraj života, kad je počela da se raspada Jugoslavija, da je veliki protivnik toga. Pravio je jugoslovensku turneju neposredno pred rat”, podsetio je Bjelogrlić.''</ref><ref name=bjelogrlic2>[https://www.rtvslo.si/kultura/intervju/dragan-bjelogrlic-iz-slovenije-je-vedno-prihajala-avantgarda/536803 Dragan Bjelogrlić: Iz Slovenije je vedno prihajala avantgarda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221006025712/https://www.rtvslo.si/kultura/intervju/dragan-bjelogrlic-iz-slovenije-je-vedno-prihajala-avantgarda/536803 |date=2022-10-06 }} (na slovenačkom) Radiotelevizija Slovenija. ''Gašper Andrinek, Val 202; 22.09.2020.''<br>''“Odraščal sem v Jugoslaviji in sem v svoji biti ostal Jugoslovan, ves prostor nekdanje Jugoslavije občutim kot svoj. Verjetno bo tako do konca življenja.”''</ref><ref name=bjelogrlic3>[https://www.rts.rs/lat/magazin/film-i-tv/3876212/bjelogrlic-male-razlike-su-me-uvek-inspirisale-i-zato-sam-ostao-jugosloven-u-dusi.html Bjelogrlić: Male razlike su me uvek inspirisale i zato sam ostao Jugosloven u duši] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231116010128/https://www.rts.rs/lat/magazin/film-i-tv/3876212/bjelogrlic-male-razlike-su-me-uvek-inspirisale-i-zato-sam-ostao-jugosloven-u-dusi.html |date=2023-11-16 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''RTS; 04.03.2020.''<br>''“Međutim, tako je kako je. Još uvek se mi umetnici trudimo da pravimo i da sarađujemo zajedno, nema tu nikakvog političkog razloga ni tržišnog. Prosto, meni bar, je uvek zanimljivo da radim sa ljudima iz drugih sredina. Više puta sam to rekao – Jugoslaviju su razorile male razlike, a male rezlike su nešto što je meni bila inspiracija i zato sam ja ostao Jugosloven u duši”, rekao je iskreno Dragan Bjelogrlić.''</ref> * [[Bogić Bošković]], glumac<ref name=bboskovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 53.<br>''“Bošković B. Bogić, glumac (r. 22. XII 1930, Prizren). Jugosloven.”''</ref> * [[Tanja Bošković]], glumica<ref name=tboskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 57.<br>''“Bošković Tatjana, glumica, član pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Srpkinja-Jugoslovenka.”''</ref><ref name=tboskovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 53.<br>''“Bošković V. Tatjana, glumica, član pozorišta Atelje 212 u Beogradu (r. 27. VI 1953, Beograd). Srpkinja, Jugoslovenka.”''</ref> * [[Karlo Bulić]], glumac<ref name=bulic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 92.<br>''“Bulić Karlo, dramski glumac, nastavnik Akademije za pozorišnu i filmsku umetnost u Beogradu, r. 1910 u Trstu, Jugosloven.”''</ref> * [[Branko Cvejić]], glumac<ref name=cvejic1>[https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/film-tv/3532718-branko-cvejic-ja-cu-uvek-ostati-jugosloven-rodjen-u-toj-zemlji-do-smrti-gradjanin-te-zemljeglumac Branko Cvejić: "Ja ću uvek ostati Jugosloven, rođen u toj zemlji, do smrti građanin te zemlje"] [[Telegraf.rs]]. 27.07.2022.<br>''“Bez obzira, postojala ili ne, kao greška ta zemlja, ja ću uvek ostati Jugosloven i građanin te zemlje. Ja se i sada osećam tako.”''</ref> * [[Svetozar Cvetković]], glumac<ref name=scvetkovic1>[https://www.dan.co.me/zabava/svetozar-cvetkovic-ja-sam-anticki-jugosloven-5150500 Svetozar Cvetković: Ja sam antički Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107221742/https://www.dan.co.me/zabava/svetozar-cvetkovic-ja-sam-anticki-jugosloven-5150500 |date=2023-01-07 }} Dan. ''DAN portal; 10.12.2022''<br>''“Kao umjetnik koji je stasavao i sazrijevao u vrijeme velike Jugoslavije, sebe i danas vidi kao Jugoslovena.”''</ref><ref name=scvetkovic2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/istinska-elita-danas-nema-sta-da-jede Svetozar Cvetković: Istinska elita danas nema šta da jede] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221018020612/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/istinska-elita-danas-nema-sta-da-jede |date=2022-10-18 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 20.03.2015.''<br>''“Jednom sam već negde rekao da je biti Jugosloven danas isto što i biti prokuženi stranac. Ali, u redu, svejedno: taj sam!” - Šta ste? - “Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic3>[https://nova.rs/zabava/aleksandar-od-jugoslavije/ekskluzivno-cvetkovic-blatite-me-ja-ostajem-jugosloven/ Cvetković: Blatite me, ja ostajem Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230131035406/https://nova.rs/zabava/aleksandar-od-jugoslavije/ekskluzivno-cvetkovic-blatite-me-ja-ostajem-jugosloven/ |date=2023-01-31 }} Nova.rs ''Pero Jovović; 09.03.2021.''<br>''“Ja rizikujem mnogo da krenu da me blate onog časa kada kažem da sam ja Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic4>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/svetozar-cvetkovic-glumcina-i-jugosloven/ Svetozar Cvetković: Glumčina i Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107222559/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/svetozar-cvetkovic-glumcina-i-jugosloven/ |date=2023-01-07 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 11.08.2021.''<br>''“Ta plemenitost i svetlost, pored činjenice da je ostao Jugosloven i građanin nepostojeće države, njegovoj skromnosti i gospodstvu dodaju još jednu finu nijansu koja ga čini renesansnim gospodarom.”''</ref><ref name=scvetkovic5>[http://www.slobodnarijec.net/svetozar-cvetkovic-snimam-film-u-francuskoj/ Svetozar Cvetković: Snimam film u Francuskoj] Slobodna Riječ. ''Slobodna Riječ; 27.02.2015.''<br>''“Biti Jugosloven – to je danas kao biti neki prokuženi stranac, u redu taj sam!”''</ref><ref name=scvetkovic6>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 76.<br>''“Cvetković Svetozar, glumac, član pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic7>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 69.<br>''“Cvetković S. Svetozar, glumac, član pozorišta Atelje 212 u Beogradu (r. 20. VI 1958, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Borivoj Dovniković]], autor animiranih filmova, ilustrator<ref name=dovnikovic1>[https://p-portal.net/borivoj-dovnikovic-pripadam-manjini-koju-jedni-trpe-drugi-mrze-a-u-biti-sam-clan-ljudske-zajednice/ Borivoj Dovniković: Pripadam manjini koju jedni trpe, drugi mrze, a u biti sam član ljudske zajednice] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211193920/https://p-portal.net/borivoj-dovnikovic-pripadam-manjini-koju-jedni-trpe-drugi-mrze-a-u-biti-sam-clan-ljudske-zajednice/ |date=2023-02-11 }} P-portal. ''Đorđe Matić; 24.12.2021.''<br>''“Pored svega toga, spadam u ljude koji su od početka bili i ostali Jugoslaveni, koji ne daju da se SFRJ naziva zločinačkom zemljom i kojoj bi trebalo davati priznanje za sve dobro što je učinila za nas i za svjetsku zajednicu.”''</ref> * [[Srđan Dragojević]], redatelj<ref name=dragojevic1>[http://www.telegraf.rs/jetset/144968-intervju-nedelje-srdan-dragojevic-2-deo-nisam-snimao-filmove-s-ratnim-zlocincima Intervju nedelje, Srđan Dragojević (2. deo): Nisam snimao filmove s ratnim zločincima!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233203/https://www.telegraf.rs/jetset/144968-intervju-nedelje-srdan-dragojevic-2-deo-nisam-snimao-filmove-s-ratnim-zlocincima |date=2022-12-29 }} Telegraf.rs ''S.M.S. – A.K.; 01.04.2012.''<br>''Da li ste jugonostalgičar, to se negde može nazreti iz vaših javnih istupa… - “Ne, nisam jugonostalgičar. Jugosloven sam.”''</ref><ref name=dragojevic2>[http://www.rts.rs/page/magazine/sr/story/411/Film/981606/Dragojevi%C4%87%3A+Sukob+mi%C5%A1ljenja+da,+sukob+na+ulici+ne.html Dragojević: Sukob mišljenja, ne sukob na ulici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233159/https://www.rts.rs/page/magazine/sr/story/411/Film/981606/Dragojevi%C4%87:+Sukob+mi%C5%A1ljenja+da,+sukob+na+ulici+ne.html |date=2022-12-29 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''30.10.2011.''<br>''Budući da se osećam Jugoslovenom, rođen sam u toj zemlji, svi gradovi i države bivše Jugoslavije su mi dragi, volim da idem tamo i onda je divno kad snimajući film prosto živite tu svoju ideju da ovo jeste Jugoslavija.”''</ref><ref name=dragojevic3>[http://dnevnik.com.mk/?ItemID=ED29384C7EF4F44A9128FE32E5BBA0ED „Парадa“ e првиот филм на трета Југославија] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120108204134/http://www.dnevnik.com.mk/?ItemID=ED29384C7EF4F44A9128FE32E5BBA0ED |date=2012-01-08 }} (na makedonskom) Dnevnik (Makedonija). ''Srebra Ðorđijevska; 05.01.2012.''<br>''“Јас сум Југословен, така се чувствувам и тоа е земјата во која живеам.”''</ref><ref name=dragojevic4>[http://www.delo.si/zgodbe/sobotnapriloga/najvecja-parada-ponosa-v-srcu-homofobnega-balkana.html Največja Parada ponosa v srcu homofobnega Balkana] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171110171452/http://www.delo.si/zgodbe/sobotnapriloga/najvecja-parada-ponosa-v-srcu-homofobnega-balkana.html |date=2017-11-10 }} (na slovenačkom) Delo. ''Vesna Milek; 02.01.2012.''<br>''“Če bi radi še bolj plastičen prikaz tega, kar sem hotel povedati: Jaz sem Jugoslovan. Vi, ki niste, ko vas jebe. (nasmešek)”''</ref> * [[Jasna Đuričić]], glumica<ref name=djuricic1>[https://www.021.rs/story/Info/Misljenja-i-intervjui/236557/INTERVJU-Jasna-Djuricic-Novac-je-vec-dugo-vremena-jedini-bog-na-ovoj-planeti.html Intervju Jasna Đuričić: Novac je već dugo vremena jedini bog na ovoj planeti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221205073327/https://www.021.rs/story/Info/Misljenja-i-intervjui/236557/INTERVJU-Jasna-Djuricic-Novac-je-vec-dugo-vremena-jedini-bog-na-ovoj-planeti.html |date=2022-12-05 }} Portal 021. ''Snežana Miletić; 09.04.2020.''<br>''“Pripadam drugom vremenu, drugoj generaciji, ja sam Jugoslovenka, rođena ovde, u vreme kada su važili postulati druge vrste - za sve stvari.”''</ref><ref name=djuricic2>[https://voice.org.rs/jasna-djuricic-najbolja-evropska-glumica/ Jasna Đuričić, najbolja evropska glumica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231003040615/https://voice.org.rs/jasna-djuricic-najbolja-evropska-glumica/ |date=2023-10-03 }} Vojvođanski istraživačko-analitički centar (VOICE). ''Snežana Miletić; 20.12.2021.''<br>''“Sremica, Novosađanka i Jugoslovenka, potekla iz radničke porodice, od oca trgovca i majke knjigovođe.”''</ref> * [[Predrag Ejdus]], glumac<ref name=ejdus1>[http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:359184-Predrag-Ejdus-Lako-je-izgubiti-ljudskost Predrag Ejdus: Lako je izgubiti ljudskost] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233203/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:359184-Predrag-Ejdus-Lako-je-izgubiti-ljudskost |date=2022-12-29 }} [[Večernje novosti]]. ''Radmila Radosavljević; 24.12.2011.''<br>''“A ja sam se nacionalno uvek izjašnjavao kao Jugosloven, tako sam se izjasnio i na poslednjem popisu.”''</ref><ref name=ejdus2>[http://www.politika.rs/rubrike/Sport/intervjui/Fudbal-mi-pomogao-da-stanem-na-noge.lt.html Фудбал ми помогао да станем на ноге] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150924134607/http://www.politika.rs/rubrike/Sport/intervjui/Fudbal-mi-pomogao-da-stanem-na-noge.lt.html |date=2015-09-24 }} [[Politika (novine)|Политика]]. ''Славко Трошељ; 13.07.2008.''<br>''“Целог живота изјашњавам се као Југословен. И данас се осећам тако. Иако та државна заједница више не постоји. Али, то је моје право. Родио сам се у тој земљи. Али, ако хоћете дубоку интуитивно осећам апсолутну припадност и јеврејском и српском народу.”''</ref><ref name=ejdus3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 131.<br>''“Ejdus Predrag, glumac, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta (od '93). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ejdus4>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 125.<br>''“Ejdus Lj. Predrag, glumac, član i v. d. direktora Drame Narodnog pozorišta u Beogradu (r. 24. VII 1947, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Mira Erceg]], reditelj<ref name=erceg1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 132.<br>''“Erceg Mira, pozorišni reditelj; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Bekim Fehmiu]], glumac<ref name=fehmiu1>[https://www.vreme.com/nedelja/bekim-fehmiu/ Bekim Fehmiu (1936–2010)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208030139/https://www.vreme.com/nedelja/bekim-fehmiu/ |date=2023-02-08 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''J. Gligorijević; broj 1015, 17.06.2010.''<br>''“Jedan od simbola Jugoslavije iz njenog zlatnog doba, nikada nije, u ime bratstva i jedinstva, a potom jugonostalgije, bežao od svog albanskog porekla, bio je i jedno i drugo: Albanac, Jugosloven, iznad svega umetnik, a pre svega – čovek.”</ref> * [[Dragomir Felba]], glumac<ref name=felba1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134-135.<br>''“Felba Dragomir, glumac. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=felba2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 127.<br>''“Felba A. Dragomir, glumac (r. 7. VII 1921, Skoplje). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ognjen Glavonić]], redatelj<ref name=glavonic1>[https://www.xxzmagazin.com/film-se-treba-obracati-mladim-fasistima Film se treba obraćati mladim fašistima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114021845/https://www.xxzmagazin.com/film-se-treba-obracati-mladim-fasistima |date=2023-11-14 }} XXZ magazin. ''Jurica Pavičić; 14.05.2018.''<br>''Upravo zato Glavonić napominje da se osjeća kao Jugoslaven i citira Viktora Ivančića: “Budući da živimo u ambijentu gdje je Jugoslavija oglašena kao najgora psovka, upravo jugoslavenska etiketa nudi aktivniju poziciju i obilježava odgovorniji model antinacionalizma”.</ref> * [[Srđan Grahovac]], glumac<ref name=grahovac1>[https://www.pobjeda.me/clanak/udareni-temelji-dubljim-i-slozenijim-projektima Udareni temelji dubljim i složenijim projektima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211012329/https://www.pobjeda.me/clanak/udareni-temelji-dubljim-i-slozenijim-projektima |date=2023-02-11 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]] ''Svetlana Višnjić; 06.05.2022.''<br>''“Saradnjama se uvijek radujem, one su nužne između republika u Jugoslaviji, ja nikada nijesam prestao da budem Jugosloven. Nikada nijesam imao granica, uvijek sam išao dalje. Saradnja i odnosi preko kulture su nužnost, ako mislimo da išta radimo u budućnosti” – rekao je Grahovac.''</ref> * [[Aleksandar Gruden]], glumac<ref name=agruden1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 155.<br>''“Gruden Aleksandar-Saša, glumac i reditelj; šef marketinga pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Srđan Hadžić]], reditelj, pisac<ref name=hadzic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 160.<br>''“Hadžić Srđan, reditelj i pisac; član Akademije filmske umetnosti i nauke. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Željko Hubač]], dramski pisac<ref name=hubac1>[https://www.kurir.rs/vesti/moja-zivotna-prica/4012971/zeljko-hubac-zivotna-prica Životna priča Željka Hubača: Na ružan način sam saznao da sam usvojen! Muslimanka me je rodila, a odgajili su me Čeh i Srpkinja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230220203017/https://www.kurir.rs/vesti/moja-zivotna-prica/4012971/zeljko-hubac-zivotna-prica |date=2023-02-20 }} Kurir.rs ''Ljubomir Radanov i Andrijana Stojanović; 18.09.2022.''<br>''“Po svom dubokom osećanju sam Jugosloven.”''</ref> * [[Boris Isaković]], glumac<ref name=bisakovic1>[https://gracija.me/boris-isakovic-ako-ne-postujete-publiku-ne-postujete-sebe-i-svoj-rad/ Boris Isaković: Ako ne poštujete publiku, ne poštujete sebe i svoj rad] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103201020/https://gracija.me/boris-isakovic-ako-ne-postujete-publiku-ne-postujete-sebe-i-svoj-rad/ |date=2023-01-03 }} Gracija. ''Mirjana Popović; br. 206 okt. 2022.''<br>''“I dalje voli da se izjašnjava kao Jugosloven, a svoje studente, osim glumačkim vještinama, zajedno sa suprugom, glumicom Jasnom Đuričić, uči tome da u njihovom svijetu nema mjesta mržnji.”''</ref><ref name=bisakovic2>[https://6yka.com/podcast/isak Boris Isaković za BUKU: Katastrofalno je šta se desilo s našim kulturnim bićem dolaskom aktuelne vlasti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103223056/https://6yka.com/podcast/isak |date=2023-01-03 }} Buka. ''Slađan Tomić; 19.08.2022.''<br>''“Izjašnjava se kao Jugosloven, pa su Sarajevo, Zagreb i ostali gradovi – njegovi gradovi, poput Novog Sada ili Beograda.”''</ref><ref name=bisakovic3>[https://www.kurir.rs/zabava/kultura/3994757/boris-isakovic-intervju Ljudi ne vole da pominju ime Jugoslavije! Boris Isaković o Slobi i novoj ulozi: Bio sam pionir i Jugosloven! Meni je to ostalo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110012914/https://www.kurir.rs/zabava/kultura/3994757/boris-isakovic-intervju |date=2023-01-10 }} Kurir.rs ''22.08.2022.''<br>''“Bio sam pionir i opredeljivao sam se kao Jugosloven. Meni je to ostalo. Ne mogu protiv toga.”''</ref> * [[Feđa Isović]], scenarista<ref name=fisovic1>[https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ Isović za N1: Lik Izeta Fazlinovića sam pisao po sebi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102014830/https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ |date=2022-11-02 }} N1 BIH. ''N1 BiH; 18.04.2018.''<br>''“Volim i ja Tita, Jugosloven sam po nacionalnosti. Rodio sam se u Jugoslaviji, odgojen sam da je volim.”''</ref><ref name=fisovic2>[https://6yka.com/bih/feda-isovic-hercegovacki-neposrednik-nebojsa-vukanovic Feđa Isović: Hercegovački neposrednik Nebojša Vukanović] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225154249/https://6yka.com/bih/feda-isovic-hercegovacki-neposrednik-nebojsa-vukanovic/ |date=2024-12-25 }} Buka. ''Feđa Isović; 22.02.2020.''<br>''“Ja kao Jugosloven, mada državljanin BiH, ne mogu da se kandidujem na niz funkcija. Kao ni Jevreji, Romi i svi oni „ostali“.”''</ref><ref name=fisovic3>[https://avaz.ba/vijesti/kolumne/529374/nasi-su-ginuli-najvise Naši su ginuli najviše] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101212701/https://avaz.ba/vijesti/kolumne/529374/nasi-su-ginuli-najvise |date=2022-11-01 }} [[Dnevni avaz]]. ''Feđa Isović; 16.11.2019.''<br>''“Kaže mi drug, glumac iz Beograda, kako ne može prežaliti Jugoslaviju. Slušam ga, trajala je ta njegova jadikovka neke tri pive, a onda ga priupitah da mi kaže kako se izjasnio na zadnjem popisu. Kaže: - “Kao Srbin”. - “E vidiš”, rekoh, “ja kao Jugosloven. Nemoj meni da cmizdriš i kenjaš, majke ti!”''</ref><ref name=fisovic4>[https://avaz.ba/vijesti/intervju/383445/scenarist-feda-isovic-za-avaz-desni-i-nacionalni-pokreti-uteg-su-oko-vrata-svakom-narodu Scenarist Feđa Isović za "Avaz": Desni i nacionalni pokreti uteg su oko vrata svakom narodu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231207180457/https://avaz.ba/vijesti/intervju/383445/scenarist-feda-isovic-za-avaz-desni-i-nacionalni-pokreti-uteg-su-oko-vrata-svakom-narodu |date=2023-12-07 }} [[Dnevni avaz]]. ''Edina Bakić; 30.05.2018.''<br>''“Po nacionalnosti sam Jugoslaven i ne vidim kako dva smiješna administrativna okvira, dakle Republika Srpska i Federacija, mogu na bilo koji način utjecati na taj moj osjećaj.”''</ref> * [[Ita Rina]], glumica<ref name=itarina>[https://www.politika.rs/scc/clanak/431870/Ita-Rina-je-bila-i-Beogradanka-Tamara Ита Рина је била и Београђанка Тамара] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221202190529/https://www.politika.rs/scc/clanak/431870/Ita-Rina-je-bila-i-Beogradanka-Tamara |date=2022-12-02 }} [[Politika (novine)|Politika]]. ''Ненад Симић; 15.06.2019.''<br>''“Шездесетих година прошлог века њен супруг и она су саградили кућу у Будви, где је као Српкиња, увек се изјашњавајући као Југословенка, умрла 10. маја 1979. године од напада астме.”''</ref> * [[Davor Janjić]], glumac<ref name=janjic>[https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/u-sarajevu-ukopan-glumac-davor-janjic-spavaj-brate-jer-je-s-tobom-bilo-tako-lijepo/476912 U Sarajevu ukopan glumac Davor Janjić: 'Spavaj, brate. S tobom je bilo tako lijepo'] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230126231124/https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/u-sarajevu-ukopan-glumac-davor-janjic-spavaj-brate-jer-je-s-tobom-bilo-tako-lijepo/476912 |date=2023-01-26 }} RadioSarajevo.ba, ''05.12.2022.''<br>''“Zahvaljujući svome porijeklu, tvojima Nadi i Žarku koji su te tako vaspitali, bio si univerzalist, suštinski protivnik nacionalizma, i ateist. Bosanac, Srbin, Hrvat, Slovenac, Jugoslaven, u onom značenju koje znaju samo oni koji istinski i duboko nose taj osjećaj. Oni drugi, koji su prezreli da su to ikada bili – a mnogi od njih su se često zaklinjali u to kad je to bilo kurentno – oni su danas najčešće važne karike u lancima kojima smo ovdje okovani. I koje iz vlastitog kukavičluka i komocije ne možemo prekinuti.”''</ref> * [[Đorđe Kadijević]], redatelj<ref name=kadijevic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/556598/Dodeljen-Zlatni-pecat-Kinoteke Dodeljen „Zlatni pečat” Kinoteke] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152844/https://www.politika.rs/sr/clanak/556598/Dodeljen-Zlatni-pecat-Kinoteke |date=2024-12-25 }} [[Politika (novine)|Politika]]. ''06.06.2023.''<br>''“Ponosan sam što mi nagradu „Zlatni pečat” dodeljuje ustanova koja nosi i dalje naziv Jugoslovenska kinoteka. Ja sam Jugosloven i to ću biti i ostati do poslednjeg trenutka svog života. Mnogi moji filmovi ili serije su nastajali u zemlji za koju kažu da više ne postoji. A za mene će Jugoslavija uvek postojati i ja ću zauvek biti Jugosloven.”''</ref><ref name=kadijevic2>[https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/kultura/ostalo/legendarni-redatelj-dorde-kadijevic-otvorio-dusu-za-srpske-medije-procitajte-sto-je-rekao-o-rodnom-sibeniku-arsenu-jugoslaviji-1065670 Legendarni Đorđe Kadijević otvorio dušu za srpske medije: pročitajte što je rekao o rodnom Šibeniku, Arsenu, Jugoslaviji...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221014231824/https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/kultura/ostalo/legendarni-redatelj-dorde-kadijevic-otvorio-dusu-za-srpske-medije-procitajte-sto-je-rekao-o-rodnom-sibeniku-arsenu-jugoslaviji-1065670 |date=2022-10-14 }} Šibenski.hr ''Šibenski.hr; 20.12.2020.''<br>''“Po ocu sam Srbin, po majci Hrvat, a ja sam Južni Sloven, tačnije Jugosloven.”''</ref><ref name=kadijevic3>[https://www.danas.rs/kultura/intervju-djordje-kadijevic-autor-kulte-leptirice-ovde-se-simulira-drustvo-drzava-demokratija/ Intervju – Đorđe Kadijević, autor kultne „Leptirice“: Ovde se simulira društvo, država, demokratija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221125051223/https://www.danas.rs/kultura/intervju-djordje-kadijevic-autor-kulte-leptirice-ovde-se-simulira-drustvo-drzava-demokratija/ |date=2022-11-25 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 14.11.2022.''<br>''“Ja jesam Jugosloven i više sam za bratstvo i jedinstvo nego za ovo pozivanje na obračune onih koji bi trebalo da budu jedinstveni, i mislim da je ta žalosna situacija uzrok jedne, kako bih rekao, likvidirane kohezije čitave kulture koja nema svoju kompaktnost, nema svoju pravu temu, nema paradigmu.”''</ref><ref name=kadijevic4>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213-214.<br>''“Kadijević Đorđe, filmski i TV reditelj; likovni kritičar NIN-a. […] P: Srbin, Jugosl., […].”''</ref> * [[Rialda Kadrić]], glumica<ref name=kadric1>[https://glossy.espreso.co.rs/poznati/vesti/206350/rialda-kadric-zivotna-prica Umrla je nasred ulice, baš kao njena majka: Glumica koju su generacije Jugoslovena obožavale doživela tešku sudbinu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231026034059/https://glossy.espreso.co.rs/poznati/vesti/206350/rialda-kadric-zivotna-prica |date=2023-10-26 }} Glossy. ''Glossy; 14.06.2022.''<br>''“Rialda se, inače, do kraja života osećala kao Jugoslovenka, pre svega zato što dolazi iz mešovite porodice, baš kao i njen suprug.”''</ref> * [[Stefan Kapičić]], glumac<ref name=kapicic1>[https://avaz.ba/vijesti/173945/stefan-kapicic-odgojen-sam-kao-jugoslaven-i-tako-cu-odgojiti-svoju-djecu Stefan Kapičić: Odgojen sam kao Jugoslaven i tako ću odgojiti svoju djecu] [[Dnevni avaz]]. ''Hajrija Lisić; 19.04.2015.''<br>''“Odgojen sam kao Jugoslaven i tako ću odgojiti svoju djecu” - ističe Kapičić.''</ref> * [[Suada Kapić]], glumica, režiserka, scenaristkinja<ref name=kapic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 218.<br>''“Kapić Suada, reditelj, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=kapic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 198.<br>''“Kapić I. Suada, reditelj, slobodni umetnik (r. 15. II 1952, Sarajevo). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Milutin Karadžić]], glumac<ref name=karadzic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 219-220.<br>''“Karadžić Milutin-Mima, glumac. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Mirjana Karanović]], glumica<ref name=mkaranovic1>[https://www.portalnovosti.com/yubilej-ja-sam-jugoslovenka Yubilej: Ja sam Jugoslovenka] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221012063031/https://www.portalnovosti.com/yubilej-ja-sam-jugoslovenka |date=2022-10-12 }} Portal Novosti. ''Mirjana Karanović; 30.11.2018.''<br>''“Ja sam rođena u Jugoslaviji. Ja sam Jugoslovenka. […] Ono što danas znam jest da ću, bez ikakvog sentimenta, i dalje u svome biću biti Jugoslovenka. To je upisano u moju duhovnu genetiku i to se neće promeniti sve do moje smrti.”''</ref> * [[Srđan Karanović]], redatelj<ref name=skaranovic1>[https://www.glasistre.hr/knjizevnost/2022/12/03/srdana-karanovic-pisanje-mi-se-osladilo-i-pomislio-sam-kako-je-pisanje-puno-divniji-posao-nego-snim-833295 Srđan Karanović: Pisanje mi se osladilo i pomislio sam kako je pisanje puno divniji posao nego snimanje filmova] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230102051029/https://www.glasistre.hr/knjizevnost/2022/12/03/srdana-karanovic-pisanje-mi-se-osladilo-i-pomislio-sam-kako-je-pisanje-puno-divniji-posao-nego-snim-833295 |date=2023-01-02 }} [[Glas Istre]]. ''Vanesa Begić; 03.12.2022.''<br>''“Karanović je govorio i zašto se na popisu stanovništva izjasnio kao Jugoslaven i zašto ga smeta kada se taj prostor naziva regionom, i bivšom Jugoslavijom, a ne Jugoslavijom, koja je ionako bivša.”''</ref> * [[Miljen Kljaković]], scenarista<ref name=kljakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 229.<br>''“Kljaković Miljen - Kreka, scenograf; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nada Kokotović]], reditelj<ref name=kokotovic1>[https://migration-audio-archiv.de/nada-kokotovic/ Nada Kokotović - Regisseurin aus Köln] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231119012803/https://migration-audio-archiv.de/nada-kokotovic/ |date=2023-11-19 }} (na njemačkom) migration-audio-archiv e.V.<br>''“Ich habe einen kroatischen Pass, aber ich fühle mich als Jugoslawin.”''</ref><ref name=kokotovic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 234.<br>''“Kokotović Nada, koreograf i reditelj. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Dejan Kosanović]], reditelj<ref name=dkosanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 242.<br>''“Kosanović Dejan, reditelj dokumentarnog filma. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Deana Leskovar]], scenarista, književnik<ref name=leskovar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 276.<br>''“Leskovar Deana, književnik i filmski scenarista; dramaturg u Redakciji igranog programa TVB (od '90). […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Leon Lučev]], glumac<ref name=lucev1>[https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/region/hrvatski-glumac-leon-lucev-osjecam-se-kao-jugoslaven-evo-i-zasto-532772 Hrvatski glumac Leon Lučev: Osjećam se kao Jugoslaven, evo i zašto...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221004013040/https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/region/hrvatski-glumac-leon-lucev-osjecam-se-kao-jugoslaven-evo-i-zasto-532772 |date=2022-10-04 }} [[Oslobođenje (list)|Oslobođenje]]. 17.02.2020.</ref> * [[Nikola Majdak]], snimatelj, reditelj<ref name=majdak1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 287.<br>''“Majdak Nikola, filmski reditelj i snimatelj; red. prof. Fakulteta dramskih umetnosti, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Aleksandar Mandić (reditelj)|Aleksandar Mandić]], reditelj<ref name=mandic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 292.<br>''“Mandić Aleksandar, reditelj i scenarista; redovni profesor na Odseku za film i televiziju Univerziteta u Njujorku (od '92). […] P: Srbin - Jugosloven.”''</ref> * [[Milenko Maričić]], reditelj<ref name=maricic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 295.<br>''“Maričić Milenko, pozorišni i TV reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Gordan Matić]], reditelj<ref name=matic1>[https://prviprvinaskali.com/clanci/recju/autori-ppns/gordan-matic/gordan-matic-od-a-do-z.html Gordan Matić: Od A do Z] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108232946/https://prviprvinaskali.com/clanci/recju/autori-ppns/gordan-matic/gordan-matic-od-a-do-z.html |date=2023-01-08 }} Prvi prvi na skali. ''30.01.2012''<br>''Kulturološki se osećam kao Jugosloven, jer su na mene, između ostalih, uticali pisci Ivo Andrić, Miroslav Krleža, Aleksandar Popović, Dušan Kovačević, muzičari Milan Mladenović, Darko Rundek, Džoni Štulić, Zoran Predin, filmovi “Slučaj Harms”, “Beštije”, “Pad Italije”, “Leptirica”, “Nacionalna klasa”, “Pre kiše”''</ref> * [[Mladen Matičević]], reditelj<ref name=maticevic1>[http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/460544/Prica-o-geniju-Arsenu-Dedicu Priča o geniju Arsenu Dediću] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140804121336/http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/460544/Prica-o-geniju-Arsenu-Dedicu |date=2014-08-04 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Aleksandar Nikolić; 27.04.2014.''<br>''“Svi su me pitali kako to da srpski reditelj snimi film o Arsenu Dediću? Kazao sam im da sam Jugosloven i da snimam film o jugoslovenskom kantautoru.”''</ref> * [[Irfan Mensur]], glumac<ref name=mensur1>[https://www.blic.rs/kultura/intervju-irfan-mensur-jednostavno-postojim-i-to-je-ono-sto-je-meni-najbitnije/rf034jg Intervju Irfan Mensur: Jednostavno - postojim, i to je ono što je meni najbitnije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230625122425/https://www.blic.rs/kultura/intervju-irfan-mensur-jednostavno-postojim-i-to-je-ono-sto-je-meni-najbitnije/rf034jg |date=2023-06-25 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Tatjana Nježić; 26.04.2023.''<br>''“I prvi intervju koji sam posle povratka iz inostranstva dao bio je veliki intervju u NIN-u, gde sam pričao – iako je to bilo bogohulno - o jugoslovenstvu, da ja ne mogu biti ništa drugo nego Jugosloven i da još verujem u jugoslovenstvo kojeg i dalje ima mnogo na sve strane, ali ljudi su osujećeni da to izgovore.”''</ref><ref name=mensur2>[https://nova.rs/zabava/showbiz/velika-ispovest-irfana-mensura-za-nova-rs/ Velika ispovest Irfana Mensura za Nova.rs] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221021051349/https://nova.rs/zabava/showbiz/velika-ispovest-irfana-mensura-za-nova-rs/ |date=2022-10-21 }} Nova.rs ''Nemanja Lisinac; 24.03.2021.''<br>''“Prosto, ta neka multikulturalnost Sarajeva je nešto što me i danas opredeljuje kao jedinu varijantu mog bistvovanja, a to je da sam Jugosloven. Nekada, pre 20 godina, izgovoriti to u Srbiji bilo je bogohulno, ali ja se ni tada nisam odrekao jugoslovenstva i toga da sam Jugosloven, pa čak i po cenu toga da me izbrišu iz enciklopedije 'Ko je ko na Balkanu', što se i dogodilo”, priča Irfan Mensur u velikoj ispovesti za Nova.rs.''</ref><ref name=mensur3>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/intervju-dana/lose-sam-odigrao-principa Irfan Mensur: Loše sam odigrao Principa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020215526/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/intervju-dana/lose-sam-odigrao-principa |date=2022-10-20 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 08.08.2014.''<br>''Vidjela sam da ste u jednom intervjuu rekli kako, i nakon svega, ostajete nepopravljivi Jugosloven. Šta to danas znači? - “Jugoslavija i jugoslovenstvo moj su identitet, moja vera. U toj državi sam rođen, tu odrastao; na toj tradiciji sam vaspitavan, tako živeo. I, šta sada?! Uvek sam bio Jugosloven! Moj otac je musliman, majka katolkinja, maćeha pravoslavka; najstarijeg sina Filipa dobio sam u braku sa Ljiljanom Perović; sa Srnom Lango imam Pavla. I, nakon svega, osim Jugosloven, šta bih mogao da budem?! Pa, zar moja porodica nije Jugoslavija u malom?!”''</ref><ref name=mensur4>[https://mnemagazin.me/2015/03/08/irfan-mensur-moja-jugoslavija-jos-postoji/ Irfan Mensur: Moja Jugoslavija još postoji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221022175117/https://mnemagazin.me/2015/03/08/irfan-mensur-moja-jugoslavija-jos-postoji/ |date=2022-10-22 }} MNE magazin. ''Bojana Radonjić; 08.03.2015.''<br>''Rekli ste: “Do dana današnjeg ostao sam Jugosloven”. - “Znate šta, ja sam govorio da sam Jugosloven i u vrijeme kada to nije bilo popularno, kad je pogubno bilo reći da sam jugonostalgičar, ali sam ja uvijek pojašnjavao svoju jugonostalgiju.”''</ref><ref name=mensur5>[https://www.gloria.rs/zvezde/price/132189/irfan-mensur-emotivno-putovanje-kuci Irfan Mensur: Emotivno putovanje kući] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020223450/https://www.gloria.rs/zvezde/price/132189/irfan-mensur-emotivno-putovanje-kuci |date=2022-10-20 }} Gloria. ''Maja Gašić; 24.09.2018.''<br>''“Moram tako da kažem, jer sam ostao Jugosloven do kraja, mada je nekad bilo bogohulno biti jugonostalgičar.”''</ref><ref name=mensur6>[https://www.ekspres.net/pozoriste/intervju-irfan-mensur-kultura-je-vodilja-ka-uspehu-naroda Intervju, Irfan Mensur: Kultura je vodilja ka uspehu naroda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020223500/https://www.ekspres.net/pozoriste/intervju-irfan-mensur-kultura-je-vodilja-ka-uspehu-naroda |date=2022-10-20 }} Ekspres. ''Mirjana Mitrović; 01.06.2017.''<br>''“Mislili su da su veći Srbi od mene i da su zato vredniji kao ljudi, bez obzira na to što je Srbija u mene uložila milione dolara kroz posao i obrazovanje i bez obzira na to što se nikada nisam bavio politikom niti sam se izjašnjavao drugačije sem da sam Jugosloven, ne iz straha, već zato što se tako osećam.”''</ref><ref name=mensur7>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 316.<br>''“Mensur Irfan, glumac i režiser, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=mensur8>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 276.<br>''“Mensur M. Irfan, glumac, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu (r. 19. I 1952, Sarajevo). Jugosloven.”''</ref> * [[Ognjenka Milićević]], rediteljka<ref name=milicevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 335.<br>''“Milićević Ognjenka, reditelj, teatrolog i prevodilac. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Kokan Mladenović]], redatelj<ref name=kokan1>[http://www.pressonline.rs/sr/vesti/Dnevni_magazin/story/184680/Jugosloveni+su+pro%C5%A1li+kao+Hazari.html Jugosloveni su prošli kao Hazari] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120105030313/http://www.pressonline.rs/sr/vesti/Dnevni_magazin/story/184680/Jugosloveni+su+pro%C5%A1li+kao+Hazari.html |date=2012-01-05 }} Press Online. ''Rade Stanić; 03.11.2011.''</ref><ref name=kokan2>[http://www.novossti.com/2012/10/fasizam-pocinje-od-jednog-prekrsaja/ Fašizam počinje od jednog prekršaja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121013163926/http://www.novossti.com/2012/10/fasizam-pocinje-od-jednog-prekrsaja/ |date=2012-10-13 }} Novosti. ''Goran Plavšić; 08.10.2012.''</ref><ref name=kokan3>[http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:318995-Kokan-Mladenovic-Fajront-u-balkanskoj-krcmi Kokan Mladenović: Fajront u balkanskoj krčmi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233204/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:318995-Kokan-Mladenovic-Fajront-u-balkanskoj-krcmi |date=2022-12-29 }} [[Večernje novosti]]. ''Vukica Strugar; 12.02.2011.''</ref><ref name=kokan4>[http://www.naslovi.net/2011-02-27/blic/kokan-mladenovic-placamo-cenu-estradizacije-nasih-zivota/2363702 Kokan Mladenović: Plaćamo cenu estradizacije naših života]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Naslovi.net ''Aleksandar Nikolić; 27.02.2011.''</ref> * [[Dragana Mrkić]], režiser, ranije glumica<ref name=mrkic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 365.<br>''“Mrkić Dragana, glumica, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ranko Munitić]], filmski kritičar i teoretičar<ref name=munitic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 367.<br>''“Munitić Ranko, filmski i TV scenarista, pisac o filmu i srodnim umetnostima, autor i voditelj radio i TV emisija; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=munitic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 315.<br>''“Munitić B. Ranko, pisac o filmu i srodnim umetnostima, filmski i TV scenarista, autor televizijskih i radio emisija; slobodni umetnik (r. 3. IV 1943, Zagreb). Jugosloven.”''</ref> * [[Dino Mustafić]], reditelj<ref name=mustafic1>[https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena Dino Mustafić nakon premijere u BDP: U meni je ostao neizbrisiv identitet Jugoslovena] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250403122425/https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena |date=2025-04-03 }} [[Telegraf.rs]]. ''J. V.; 30.03.2025.''<br>''“Vrlo često naglašavam da sam u kulturalnom smislu Jugosloven, bez obzira što je ta zemlja geografski i politički nestala.”''</ref><ref name=mustafic2>[https://twitter.com/mdinodino/status/887975511045156864 (Twitter status:) Živeći i radeći na Balkanu uvjerio sam se kako jedino identitarno i politički ima smisla biti Jugosloven!] MdinoDino@Twitter. ''Dino Mustafić; 20.07.2017.''</ref><ref name=mustafic3>[https://www.danas.rs/kultura/dino-mustafic-kod-nas-se-nacionalizam-kao-pantljicara-uspinje-od-portira-do-akademika/ Dino Mustafić: Kod nas se nacionalizam kao pantljičara uspinje od portira do akademika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101043711/https://www.danas.rs/kultura/dino-mustafic-kod-nas-se-nacionalizam-kao-pantljicara-uspinje-od-portira-do-akademika/ |date=2023-01-01 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 04.12.2022.''<br>''“Moje jugoslovenstvo je kulturni identitet, duhovni prostor kojeg živim intezivno. Ima tu i mog inata prema onim kojim je Jugoslavija postala psovka. Biti Jugoslaven danas nije samo politički stav veći je i etički. Svojevrsni vid otpora nacionalističkom ološu, možda jedna odgovornija forma antinacionalizma. Ako je nekom najvažnije da bude Hrvat ili Srbin ili Bošnjak po liniji svoje nacionalne pripadnosti, onda je potpuno prirodno da možete biti Jugoslaven po liniji svoje nadnacionalne pripadnosti.”''</ref> * [[Goran Paskaljević]], reditelj<ref name=paskaljevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 400.<br>''“Paskaljević Goran, filmski reditelj; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, Srbin.”''</ref><ref name=paskaljevic2>[https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp|issue:UB_00064_19920905|page:8 Jedan film dve zastave] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240324152716/https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp{{!}}issue:UB_00064_19920905{{!}}page:8 |date=2024-03-24 }} Nedeljna Borba, ''05/06.09.1992.'', str. 8.<br>''“Ja sam najpre filmadžija, pa Jugosloven, pa Srbin.”''</ref> * [[Borka Pavićević]], dramaturškinja<ref name=pavicevic1>[https://rs.n1info.com/vesti/a497122-odrzana-komemoracija-borki-pavicevic/ Komemoracija Borki Pavićević: Vikala je iz sveg glasa – ne igraj se sa istinom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103233515/https://rs.n1info.com/vesti/a497122-odrzana-komemoracija-borki-pavicevic/ |date=2023-01-03 }} N1 SRB. ''FoNet; 04.07.2019.''<br>''On je dodao da je Pavićević ostala Jugoslovenka, a da bi se danas u Jugoslaviji slavio Dan boraca i podsetio na stihove “Naša borba zahteva, kad se gine da se peva”.''</ref><ref name=pavicevic2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/jugoslavija-je-aktuelna-zbog-aktuelnih-politika Borka Pavićević: Jugoslavija je aktuelna zbog aktuelnih politika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011074946/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/jugoslavija-je-aktuelna-zbog-aktuelnih-politika |date=2022-10-11 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 12.04.2017.''<br>''Ipak, kao Jugoslovenka, kao neko ko je rođen i ko je živio u “mraku socijalizma”, možete li zamisliti zajednicu čije bi “rotirajuće predsjedništvo”, pored “kralja ujedinitelja” Aleksandra Vučića, činili Bakir Izetbegović, Đorđe Ivanov, Kolinda Grabar-Kitarović, Filip Vujanović, Borut Pahor? Kakva bi to uopšte država bila? - “Mogu da zamislim samo jednu Jugoslaviju, u kojoj bi se ovi koji danas protestuju na beogradskim ulicama povezali sa ljudima iz kulture koji su svojevremeno potpisivali peticije protiv ministra Hasanbegovića, sa radnicima koji su peške iz Tuzle išli do granice sa Hrvatskom, sa… Ko piše o štrajku radnika u Bosni, taj želi da u Srbiju unese nered. Sećate li se toga? Takve rečenice su u to vreme izgovarali oni koji bi danas da prave nekakvu “staru Jugoslaviju plus Albanija”.”''</ref> * [[Josip Pejaković]], glumac<ref name=pejakovic>[https://avaz.ba/lifestyle/kultura/169689/josip-pejakovic-u-trebinju-izveo-monodramu-ucerivanje Josip Pejaković u Trebinju izveo monodramu "Ućerivanje"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250120050038/https://avaz.ba/lifestyle/kultura/169689/josip-pejakovic-u-trebinju-izveo-monodramu-ucerivanje |date=2025-01-20 }} [[Dnevni avaz]]. ''P.M.; 20.03.2015.''<br>''Pejaković kaže da je monodrama „Ućerivanje“ imala dobar prijem i Hrvatskoj, mada je bilo negativne atmosfere zbog toga što se on izjasnio kao Jugosloven. „Kako neko ko se zove Josip može da se izjašnjava kao Jugosloven. Sve je kulminiralo incidentom tako da je prilikom izvođenja monodrame u Zadru i policija morala da osigurava,“ objasnio je Pejaković.''</ref> * [[Katarina Pejović]], dramaturškinja<ref name=pejovic1>[https://nova.rs/kultura/katarina-pejovic-jedini-nacin-da-iskorenimo-fasizam-je-da-razumemo-te-ljude/ Katarina Pejović: Jedini način da iskorenimo fašizam je da razumemo te ljude] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230130022252/https://nova.rs/kultura/katarina-pejovic-jedini-nacin-da-iskorenimo-fasizam-je-da-razumemo-te-ljude/ |date=2023-01-30 }} Nova.rs. ''Suzana Sudar; 02.01.2022.''<br>''“Kao Stari Grci ili Rimljani, mi koji se osećamo Jugoslovenima smo vrsta u izumiranju.”''</ref> * [[Darko Perić]], glumac<ref name=dperic1>[https://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=268&yyyy=2018&mm=09&dd=24&nav_id=1447148 Najpoznatiji glumac iz Srbije u svetu: Samo Đoković i Modrić popularniji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011233951/https://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=268&yyyy=2018&mm=09&dd=24&nav_id=1447148 |date=2022-10-11 }} [[B92]]. ''Tara Tomović; 24.09.2018.''<br>''“Ja sam rođen u Jugoslaviji. Sebe i dalje smatram Jugoslovenom.”''</ref> * [[Vladimir Pogačić]], reditelj<ref name=pogacic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 437.<br>''“Pogačić Vladimir, filmski reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Radko Polič]], glumac<ref name=polic1>[https://www.blic.rs/zabava/vesti/radko-polic-bice-ponovo-jugoslavije/rpcc88w Radko Polič: Biće ponovo Jugoslavije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126045237/https://www.blic.rs/zabava/vesti/radko-polic-bice-ponovo-jugoslavije/rpcc88w |date=2022-11-26 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Simonida Milojković; 24.11.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven i znam da ćemo nekada, kad-tad, ponovo biti zajedno.”''</ref><ref name=polic2>[https://www.blic.rs/kultura/vesti/radko-polic-ostao-sam-jugosloven/bhgfyf9 Radko Polič: Ostao sam Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221112220630/https://www.blic.rs/kultura/vesti/radko-polic-ostao-sam-jugosloven/bhgfyf9 |date=2022-11-12 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Aleksandar Nikolić; 23.02.2014.''<br>''“Uvek ću govoriti da sam Jugosloven, makar me i vređali zbog toga, kaže slovenački glumac Radko Polič.”''</ref> * [[Mladen Popović]], dramaturg<ref name=mladenpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 445.<br>''“Popović Mladen, dramaturg; urednik Filmske redakcije RTS. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nenad Prokić]], dramaturg<ref name=prokic1>[http://www.pobjeda.me/2013/09/02/intervju-nenad-prokic-srbija-je-pocela-da-se-trijezni/#.U8PFGd-KDIU Intervju – Nenad Prokić: Srbija je počela da se trijezni] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230226005905/https://www.pobjeda.me/2013/09/02/intervju-nenad-prokic-srbija-je-pocela-da-se-trijezni/#.U8PFGd-KDIU |date=2023-02-26 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Dragan Banjac; 02.09.2013.''</ref> * [[Ljubiša Ristić]], režiser<ref name=ristic1>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/22/srpski/P00042103.shtm Ko je ovaj čovek? Ljubiša Ristić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304202521/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/22/srpski/P00042103.shtm |date=2016-03-04 }} [[Glas javnosti]]. ''Zorica Vulić; 21.04.2000.''<br>''“Nacionalnost - Jugosloven.”''</ref><ref name=ristic2>[http://www.kurir-info.rs/ljubisa-ristic-trecerazredni-umetnici-su-stubovi-nase-kulture-clanak-1159757 Ljubiša Ristić: Trećerazredni umetnici su stubovi naše kulture] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140208091536/http://www.kurir-info.rs/ljubisa-ristic-trecerazredni-umetnici-su-stubovi-nase-kulture-clanak-1159757 |date=2014-02-08 }} Kurir. ''Ljubomir Radanov; 02.01.2014.''<br>''“Ja sam Jugosloven. Dopalo se to nekom ili ne.”''</ref><ref name=ristic3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 482-483.<br>''“Ristić Ljubiša, pozorišni reditelj; predsednik Jugoslovenske udružene levice - JUL (od '95). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Olga Savić]], glumica<ref name=olgasavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 495.<br>''“Savić Olga, glumica; član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Egon Savin]], redatelj<ref name=savin1>[https://www.vijesti.me/kultura/632655/jos-zivi-virtuelna-drzava-umjetnika-i-nostalgicara Još živi virtuelna država umjetnika i nostalgičara] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230207014024/https://www.vijesti.me/kultura/632655/jos-zivi-virtuelna-drzava-umjetnika-i-nostalgicara |date=2023-02-07 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Jelena Kontić; 29.11.2022.''<br>''“Ja sam Jugosloven po opredjeljenju, jer iako Jugoslavije nema, ja sam još živ”, kazao je u intervjuu za “Vijesti” poznati pozorišni reditelj Egon Savin.''</ref><ref name=savin2>[https://elle.rs/Stav/Intervju/a14679/Egon-Savin-Materijalnim-bogatstvom-smo-opsednuti-toliko-da-preziremo-ljude-koji-nemaju-nista.html?page=2 Egon Savin: Materijalnim bogatstvom smo opsednuti toliko da preziremo ljude koji nemaju ništa!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011003004/https://elle.rs/Stav/Intervju/a14679/Egon-Savin-Materijalnim-bogatstvom-smo-opsednuti-toliko-da-preziremo-ljude-koji-nemaju-nista.html?page=2 |date=2022-10-11 }} Elle Serbia. ''Tamara Nikčević; 20.11.2016.''<br>''“Jevrejin sam rođen u multietničkom Sarajevu, studirao u multietničkom Beogradu, volim multietnički Njujork i Pariz… Ateista sam, pa šta da budem do – Jugosloven?! Iako te države više nema, ja još – postojim.”''</ref> * [[Žorž Skrigin]], reditelj<ref name=skrigin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 508.<br>''“Skrigin Georgije-Žorž, filmski reditelj i snimatelj; majstor umetničke fotografije; balet majstor; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Gorčin Stojanović]], reditelj<ref name=gstojanovic1>[https://www.novimagazin.rs/vesti/23219-najvise-jugoslovena-u-srbiji Najviše Jugoslovena u Srbiji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107224840/https://www.novimagazin.rs/vesti/23219-najvise-jugoslovena-u-srbiji |date=2023-01-07 }} Novi magazin. ''IJ; 16.09.2012.''<br>''“Beogradski pozorišni i filmski reditelj Gorčin Stojanović takođe se deklariše kao Jugosloven, iako to nije činio kada je ta ideologija bila dominantna: - Ideja jugoslovenstva nije politička, već pre svega kulturna. Bazirana je na povezivanju naroda koji imaju kulturne i jezičke srodnosti. Nema veze sa titoizmom i nije suprotna ni srpstvu, ni hrvatstvu. U pitanju je ideja koja je opstala kroz decenije, jer ne umiru ideje, već države, rekao je Stojanović.”''</ref><ref name=gstojanovic2>[http://www.blic.rs/Komentar/Bez-secera/214220/Iyu-naopako Iyu, naopako!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101031085846/http://www.blic.rs/Komentar/Bez-secera/214220/Iyu-naopako |date=2010-10-31 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Gorčin Stojanović; 29.10.2010.''<br>''“I, uzgred, ako je kome bitno, potpisnik se deklariše, otkako, hvala Bogu, nema Jugoslavije, kao - Jugosloven. Bez sentimenta, bez žala.”''</ref> * [[Abdurrahman Šalja]], glumac<ref name=salja1>[https://pulse.rs/bekim-fehmiu-blistavo-i-strasno/ Bekim Fehmiu – Blistavo i Strašno] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208034724/https://pulse.rs/bekim-fehmiu-blistavo-i-strasno/ |date=2023-02-08 }} Pulse Magazin. ''Boban Savković; 16.06.2010.''<br>''“Kao i pokojni Abdurahman Šalja bio je Albanac ali i Jugosloven…u onom smislu Kusturičinih likova koji, mrtvi, odlaze nekuda na plutajućem ostrvu.”''</ref> * [[Rade Šerbedžija]], glumac, glazbenik<ref name=serbedzija1>[http://arhiva.alo.rs/v-i-p/svetski-dzet-set/serbedzija-srecan-sam-sto-me-zovu-srbinom-iz-hrvatske-foto/59916 Šerbedžija: Srećan sam što me zovu Srbinom iz Hrvatske!] Alo.rs ''Jutarnji list; 01.07.2014.''<br>''“Istina je, ja se osećam različito. Nekada kao Jugosloven, zbog zemlje i naroda, drugo, kao hrvatski glumac, zagrebački dečko, kao što govorite, pričao sam kajkavski i još uvek tako govorim kad dođem u Zagreb, ali naravno da držim do svojih korena i do tog specijalnog mentaliteta Srbina iz Hrvatske. Kao i do svoje regije u kojoj sam rođen, a to je Lika, i to je nešto do čega mi je naročito stalo, kao uostalom i do Slavonije, u kojoj sam odrastao.”''</ref><ref name=serbedzija2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 471.<br>''“Šerbedžija Rade, glumac i pozorišni reditelj; redovni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu (r. 27. VII 1946, Bunić, Titova Korenica). Jugosloven.”''</ref> * [[Slavko Štimac]], glumac<ref name=stimac1>[https://www.danas.rs/kultura/slavko-stimac-biografija/#:~:text=Slavko%20%C5%A0timac%20je%20tokom%20cele,tek%20u%20odre%C4%91enim%20okolnostima%20poka%C5%BEu. Slavko Štimac: „Dobar čovek ne može biti lud“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240804003025/https://www.danas.rs/kultura/slavko-stimac-biografija/#:~:text=Slavko%20%C5%A0timac%20je%20tokom%20cele,tek%20u%20odre%C4%91enim%20okolnostima%20poka%C5%BEu. |date=2024-08-04 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''DanasOnline; 13.07.2024.''<br>''“Štimca predstavljaju kao srpsko-hrvatskog glumca, ali on sebe vidi kao Jugoslovena i Ličanina.”''</ref> * [[Feđa Štukan]], glumac<ref name=stukan1>[https://www.danas.rs/kultura/promocija-knjige-blank-glumca-fedje-stukana-u-zrenjaninu/ Promocija knjige „Blank“ glumca Feđe Štukana u Zrenjaninu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221106064842/https://www.danas.rs/kultura/promocija-knjige-blank-glumca-fedje-stukana-u-zrenjaninu/ |date=2022-11-06 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''M. P.; 26.10.2022.''<br>''“Ja se i danas izjašnjavam kao Jugosloven, nemam problem da kažem da sam u Jugoslaviji naučio sve vrednosti kojima se vodim i danas, a na prvom mestu je ljudski kvalitet.”''</ref><ref name=stukan2>[http://www.e-portal.ba/intervjui/7976-feda-stukan-jugosloven-sam-i-ponosim-se-svojom-domovinom Feđa Štukan: Jugosloven sam i ponosim se svojom domovinom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130411160843/http://www.e-portal.ba/intervjui/7976-feda-stukan-jugosloven-sam-i-ponosim-se-svojom-domovinom |date=2013-04-11 }} e-portal.ba ''08.04.2013.''<br>''“Kad već ne mogu da se izjasnim kao stanovnik planete zemlje, shvatio sam da je moja nacionalnost Jugosloven, i nepada mi na pamet da se toga stidim i odričem.”''</ref><ref name=stukan3>[https://rs.n1info.com/kultura/intervju-fedja-stukan-novi-magazin/ Feđa Štukan: Iza podele i mržnje stoji religija i bogati se na našoj nesreći] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221113015556/https://rs.n1info.com/kultura/intervju-fedja-stukan-novi-magazin/ |date=2022-11-13 }} N1 SRB. ''Novi magazin; 09.09.2022.''<br>''“U Jugoslaviji su me naučili da volim sve ljude podjednako zato sa izjašnjavam kao Jugosloven.”''</ref> * [[Jelena Tinska]], glumica<ref name=tinska>[https://twitter.com/JelenaTinska/status/1557072991657369600?cxt=HHwWgIC90dvo6psrAAAA (Twitter status:) ja sam rodjens u zemlji koje vise nema na mapi Ja sam Jugoslovenka i umrecu kao Jugoslovenka Ljupka oko pupka] JelenaTinska@Twitter. ''Jelena Tinska; 09.08.2022.''</ref> * [[Darko Trešnjak]], režiser<ref name=tresnjak1>[https://www.glasamerike.net/a/1936843.html Trešnjak: Bilo bi lepo režirati na Balkanu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230602043134/https://www.glasamerike.net/a/1936843.html |date=2023-06-02 }} Glas Amerike. ''Helena Đorđević; 14.06.2014.''<br>''“Mi smo se preselili ovde 1976. i to je još uvek bila Jugoslavija i tako uvek kada me ljudi pitaju uvek kažem da sam Jugosloven jer je to jedina stvar koju sam znao.”''</ref> * [[Sergej Trifunović]], glumac<ref name=strifunovic1>[https://twitter.com/WhistlerDick/status/1203054199040294914?ref_src=twsrc%5Etfw (Twitter komentar:) Ne. Jugosloven, Levičar, Glumac i Srbin. S nadom da ću postati čovek. Tim redom.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101234715/https://twitter.com/WhistlerDick/status/1203054199040294914?ref_src=twsrc%5Etfw |date=2022-11-01 }} WhistlerDick@Twitter. ''Sergej Trifunović; 06.12.2019.''</ref> * [[Renata Ulmanski]], glumica<ref name=ulmanski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 597.<br>''“Ulmanski Renata, glumica. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=ulmanski2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 502.<br>''“Ulmanski M. Renata, glumica (r. 29. XI 1929, Zagreb). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Mlađa Veselinović]], glumac<ref name=veselinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 609.<br>''“Veselinović Mladen-Mlađa, glumac i prevodilac. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Volk]], pozorišni i filmski kritičar<ref name=volk1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 619.<br>''“Volk Petar, pozorišni i filmski kritičar, teoretičar i istoričar; profesor Fakulteta dramskih umetnosti, Bg. (za pr. Istorija filma); šef Katedre za teoriju i istoriju. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stjepan Zaninović]], reditelj<ref name=zaninovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 639.<br>''“Zaninović Stjepan, filmski reditelj i scenarista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stevo Žigon]], glumac<ref name=zigon1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 649.<br>''“Žigon Stevo, glumac i reditelj. […] P: Jugosloven; […].”''</ref><ref name=zigon2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 547.<br>''“Žigon Š. Stevo, glumac i reditelj; generalni sekretar Saveza udruženja dramskih umetnika Jugoslavije (r. 8. XII 1926, Ljubljana). Jugosloven.”''</ref> * [[Milan Žmukić]], filmski producent, revolucionar<ref name=zmukic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 656.<br>''“Žmukić Milan, predsednik Organizacionog odbora BITEF-a; preds. Organizacionog odbora Filmskog festivala u Herceg Novom. […] P: Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vjekoslav Afrić.jpg|Vjeko Afrić Datoteka:Неда Арнерић.jpeg|Neda Arnerić Datoteka:Ivan Bekjarev 2019.jpg|Ivan Bekjarev Datoteka:Adam i berberin prvi ljudi, Jakova Ignjatovića, SNP, 18.11.1969, Ivan Hajtl kao Maksa Svilokosić i Jelica Bjeli kao Fema.jpg|Jelica Bjeli Datoteka:Dragan Bjelogrlic (cropped).jpg|Dragan Bjelogrlić Datoteka:Tanja Bošković, 1975.jpg|Tanja Bošković Datoteka:Karlo Bulic.jpg|Karlo Bulić Datoteka:Бранко Цвејић.jpeg|Branko Cvejić Datoteka:Svetozar Cvetković crop.jpg|Svetozar Cvetković Datoteka:Borivoj Dovniković Bordo 2017.jpg|Borivoj Dovniković Datoteka:OIFF 2015-07-18 212827 - Srđan Dragojević.jpg|Srđan Dragojević Datoteka:Jasna Đuričić, glumica.jpg|Jasna Đuričić Datoteka:Predrag Ejdus 2021 stamp of Serbia.jpg|Predrag Ejdus Datoteka:Odissea Bekim Fehmiu.jpg|Bekim Fehmiu Datoteka:Greta, stranica 89, drama, Boris Isaković, foto M. Polzović.jpg|Boris Isaković Datoteka:Ita Rina v zrelih letih.jpg|Ita Rina Datoteka:Stefan Kapicic by Gage Skidmore.jpg|Stefan Kapičić Datoteka:Мима Караџић Стара Пазова.png|Mima Karadžić Datoteka:Mirjana Karanović Requiem for Mrs. J. Press Conference Berlinale 2017.jpg|Mirjana Karanović Datoteka:Milenko Maricic 1.jpg|Milenko Maričić Datoteka:Ognjenka Milićević, profesor i dekan FDU.tif|Ognjenka Milićević Datoteka:Ranko Munitic (1943-2009), 1989.jpg|Ranko Munitić Datoteka:Dino Mustafić (cropped).jpg|Dino Mustafić Datoteka:Inaugurazioa (8673787301) (cropped).jpg|Goran Paskaljević Datoteka:Borka Pavićević (34479274674).jpg|Borka Pavićević|Borka Pavićević Datoteka:Darko Peric BW.jpg|Darko Perić Datoteka:Radko Polič 2015.jpg|Radko Polič Datoteka:Portrait of Ljubiša Ristić.jpg|Ljubiša Ristić Datoteka:Egon Savin, foto B. Lučić.jpg|Egon Savin Datoteka:Žorž Skrigin (1943).jpg|Žorž Skrigin Datoteka:Rade Serbedzija 2016-mc.rs.jpg|Rade Šerbedžija Datoteka:Slavko Stimac polovinom 80-ih.jpg|Slavko Štimac Datoteka:Sergej Trifunović.png|Sergej Trifunović Datoteka:Renata Ulmanski, 2019.jpg|Renata Ulmanski Datoteka:Stevo Žigon 1969 1.jpg|Stevo Žigon </gallery> </center> == Fotografija == * [[Ivo Eterović]], fotograf<ref name=eterovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134.<br>''“Eterović Ivo, fotograf; majstor fotografije FSJ i Hin EFIAP. […] P: Hrvat, Jugosloven.”''</ref> * [[Stevan Kragujević]], fotoreporter<ref name=kragujevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 251.<br>''“Kragujević Stevan, fotograf. […] P: Jugosloven srpske narodnosti, pravosl.”''</ref> * [[Rizo Šurla]], fotograf, partizan<ref name=surla1>[https://www.youtube.com/watch?v=CSM_Fpjh-dI Ljudi - Fotograf Rizo Širla (Ulcinj, 1971.)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019223450/https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=CSM_Fpjh-dI |date=2022-10-19 }} YouTube. ''Srđan Karanović; Jugoslavija 1972.''<br>''“I, da Vam kažem još: sad kad je bio popis stanovništva, pita što osjećam. Ja [se] osjećam kao Jugoslaven, drugo ništa, šta imam da... ostajem Jugoslaven.”''</ref><ref name=surla2>[https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/2700/rts-trezor/4883292/ljudi---fotograf.html Ljudi - Fotograf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111100935/https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/2700/rts-trezor/4883292/ljudi---fotograf.html |date=2023-01-11 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''10.08.2022''<br>''“Jugosloven po ubeđenju, ovaj navijač splitskog Hajduka u emisiji priča o svom životu u Ulcinju.”''</ref><ref name=surla3>[https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/rizo-surla-afrojugoslaven-iz-ulcinja-nasa-zemlja-je-sto-se-tice-ravnopravnosti-vjerojatno-jedinstvena-u-svijetu-a-medusobna-mrznja-nedokuciva-je-glupost-1161912 Rizo Šurla, Afrojugoslaven iz Ulcinja: Naša zemlja je što se tiče ravnopravnosti vjerojatno jedinstvena u svijetu, a međusobna mržnja nedokučiva je glupost] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111101941/https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/rizo-surla-afrojugoslaven-iz-ulcinja-nasa-zemlja-je-sto-se-tice-ravnopravnosti-vjerojatno-jedinstvena-u-svijetu-a-medusobna-mrznja-nedokuciva-je-glupost-1161912 |date=2023-01-11 }} [[Slobodna Dalmacija]]. ''PSD; 24.01.2022.''<br>''“Rizo Šurla ime je i prezime čovjeka koji se najpreciznije može staviti u grupu Afrojugoslavena, iako se on čitav život osjećao kao Jugoslaven, odnosno Crnogorac koji je rođen u Ulcinju i čitav život je proveo u tome primorskom gradu.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Stevan Kragujević, portret, okt. 1976.jpg|Stevan Kragujević Datoteka:Rizo Šurla crop.jpg|Rizo Šurla </gallery> </center> == Književnost i pjesništvo== * [[Olja Alvir]], književnica<ref name=alvir1>[https://dunav.at/partizanski-filmovi-poetika-otpora-i-nade/ Partizanski filmovi – poetika otpora i nade] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126234518/https://dunav.at/partizanski-filmovi-poetika-otpora-i-nade/ |date=2022-11-26 }} Dunav.at ''23.10.2019.''<br>''“Jedna od studentica dobro posjećenih predavanja na Bečkom univerzitetu koju je takođe zainteresovala solidarnosti i zajedništvo protagonista partizanskog filma, jeste Olja Alvir. Mlada spisateljica koja u Beču živi od djetinjstva i čiji su roditelji izbjegli iz Bosne, samu sebe naziva Jugoslovenkom i time pokazuje simpatiju za zemlju čija je osnova bilo zajedništvo svih njenih naroda i narodnosti, a koja je, kako se tvrdilo, nastala u antifašističkoj borbi.”''</ref> * [[Ivo Andrić]], književnik i diplomata<ref name=ristic-andric-davico>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 182.<br>''“Poznato mi je da je Marko Ristić javno istupio nakon popisa (u »Politici« 27. IV 1971.) i obrazložio zašto se deklarirao kao Jugoslaven, zbog čega misli da to nije nikakav unitarizam: jer se isto tako osjećao kad je istupao za rješenje hrvatskog pitanja u staroj Jugoslaviji. I Ivo Andrić se tada također upisao kao Jugoslaven. I Oskar Davičo.”''</ref><ref name=andric2>Tošović, Branko: Strane svijeta u Andrićevom životu i stvaralaštvu, u: Kuzmanović, Rajko (ur.): Andrić između Istoka i Zapada. Banja Luka 2022, str. 143.<br>''„Nemamo podataka o tome da li se Andrić konfesionalno izražavao drugačije nego što to nalazimo u njegovim školskim i studentskim dokumentima (kao katolik), ali imamo podataka da se nacionalno drugačije opredjeljuje – od 1951. pa do smrti kao Srbin (u ličnoj karti, vjenčanici, vojnoj knjižici...) i Jugosloven (u popisu stanovništva 1971).“''</ref> * [[Vladimir Arsenijević]], književnik<ref name=arsenijevic1>[http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/201171/O-pasosu-i-putovnici.html#CommentPaging,P:1 O pasošu i putovnici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305011755/http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/201171/O-pasosu-i-putovnici.html#CommentPaging,P:1 |date=2016-03-05 }} tportal.hr ''Vladimir Arsenijević; 26.06.2012.''<br>''“Vjerujem da je to razlog zbog kog mi je oduvijek bilo znatno lakše identificirati se kao Jugoslaven.”''</ref> * [[Anton Aškerc]], pesnik<ref name=askerc1>Aškerc, Anton: [https://dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-YNVE4FUC/ecf67f53-f5ca-416a-a350-bc79be7c6661/PDF Hrvaški »Salon«.], u: Ljubljanski zvon, god. 19 br. 2 (1899), str. 132.<br>''“Zakaj nismo vsaj vsi Jugoslovani edini v jeziku, v književnosti in umetnosti? Čemu se cepimo in slabimo sami? Čemu? . . .”''</ref> * [[Goran Babić]], književnik<ref name=babic1>[https://www.portalnovosti.com/povratak-otpisanoga Povratak otpisanoga] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241119022141/https://www.portalnovosti.com/povratak-otpisanoga |date=2024-11-19 }} Portal Novosti. ''Marko Pogačar; 18.11.2024.''<br>''“Babić je, bez obzira na u mladosti kritičan stav prema elementima sistema, pa i efemerne rubno "proljećarske" devijacije, deklarirani Jugoslaven i komunist, viđen kao "zadrti šuvarovac" i partijski element koji se zacrtane politike, bez veće osjetljivosti za detalje, nije libio provoditi u praksi, te je oštar kritičar hrvatskog nacionalizma u najrazličitijim njegovim pojavnim oblicima.”''</ref><ref name=babic2>[https://www.laguna.rs/laguna-bukmarker-goran-babic-ne-verujem-u-sistem-u-kojem-fukara-moze-legalno-unos-21212.html Goran Babić: Ne verujem u sistem u kojem fukara može legalno da pogubi genija] Laguna. ''Branko Rosić; 10.06.2022.''<br>''Meni deluje da ste ostali zauvek Jugosloven iz Hrvatske? - "Pa ja i jesam (ili si tako samo umišljam) daleki nastavljač one hrvatske tradicije koja je u Beogradu vidjela Pijemont, kulu svjetilju južnoga slavenstva, svijetlu tačku na kraju hiljadugodišnjeg tunela kojoj su hrlili ne samo Juraj Križanić („Đuro“ u predratnom izdanju srpske akademije) i onaj Flacijus iz Lobina, koji je svoje protestantske knjige (vidjeti spise Franje Bučara) htio štampati i na ćirilici."''</ref><ref name=babic3>[https://www.telegram.hr/kultura/veliki-povratak-i-autobiografija-gorana-babica-divnog-pjesnika-koji-je-godinama-prije-rata-najavljivao-apokalipsu/ Veliki povratak i autobiografija Gorana Babića, divnog pjesnika i mračnog proroka koji je godinama prije rata najavljivao apokalipsu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221117044942/https://www.telegram.hr/kultura/veliki-povratak-i-autobiografija-gorana-babica-divnog-pjesnika-koji-je-godinama-prije-rata-najavljivao-apokalipsu/ |date=2022-11-17 }} telegram.hr ''Dragan Markovina; 06.06.2022.''<br>''“Goran Babić je čovjek o kojem se u Hrvatskoj temeljito šutjelo godinama. Književnik, ljevičar, pripadnik Šuvarove lijeve frakcije u SKH, divan pjesnik i mračni prorok koji je godinama prije rata najavljivao apokalipsu, glavni urednik umnogome ozloglašenog Oka, Mostarac zavičajem iz Opuzena i doline Neretve, školski drug Slobodana Praljka i uvjereni Jugoslaven, na kraju je početkom 1991. otišao iz Zagreba u Beograd, da se nikad ne vrati.”''</ref><ref name=babic4>[https://www.vijesti.me/kultura/674792/otvoreno-djelo-velikog-pjesnika Otvoreno djelo velikog pjesnika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230926034603/https://www.vijesti.me/kultura/674792/otvoreno-djelo-velikog-pjesnika |date=2023-09-26 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Kultura Vijesti; 23.09.2023.''<br>''“Veliki Jugosloven i antinacionalista početkom ratnih sukoba 1991. napušta Hrvatsku i dolazi u Beograd.”''</ref> * [[Vladislav Bajac]], književnik<ref name=bajac1>[https://kaleidoskop-media.com/knji%C5%BEevnost/Vladislav-Bajac Bajac: Sumnja je moje prirodno stanje] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208072328/https://kaleidoskop-media.com/knji%C5%BEevnost/Vladislav-Bajac |date=2023-02-08 }} Kaleidoskop. ''Jelena Pavlović; 16.03.2017.''<br>''“Nisam nikakav jugonostalgičar niti nostalgičar, ali jesam Jugosloven.”''</ref> * [[Zorica Bajin-Đukanović]], pjesnikinja<ref name=bajindjukanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 30.<br>''“Bajin-Đukanović Zorica, književnik i fotograf; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vjera Benkova]], književnica<ref name=benkova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 40.<br>''“Benkova Vjera, pisac i književni prevodilac; novinar, saradnik Slovačke redakcije Radio N. Sada (od '80). […] P: Slovakinja jugosl. porekla..”''</ref> * [[Oto Bihalji Merin]], književnik, istoričar umetnosti<ref name=bihalji1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 41.<br>''“Bihalji D. Oto, književnik, istoričar umetnosti (r. 3. I. 1904, Zemun). Jugosloven.”''</ref> * [[Laslo Blašković]], književnik<ref name=blaskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 48.<br>''“Blašković Laslo, književnik; sekretar Društva književnika Vojvodine. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Milenko Bodirogić]], književnik i izdavač<ref name=bodirogic1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/4/18/bodirogic-zemlje-nastale-raspadom-jugoslavije-prepune-su-mrznje-i-straha Bodirogić: Zemlje nastale raspadom Jugoslavije prepune su mržnje i straha] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020212201/https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/4/18/bodirogic-zemlje-nastale-raspadom-jugoslavije-prepune-su-mrznje-i-straha |date=2022-10-20 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Nedim Sejdinović; 18.04.2020.''<br>''“Ja sam jednostavno Jugosloven i to je tako, niko ne može iz svoje kože.”''</ref><ref name=bodirogic2>[https://www.vreme.com/vreme/sanjali-najbolji-rasturili-najgori/ Sanjali najbolji, rasturili najgori] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020212819/https://www.vreme.com/vreme/sanjali-najbolji-rasturili-najgori/ |date=2022-10-20 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Nedim Sejdinović; broj 1590, 24.06.2021.''<br>''“Ono za čime žalim jesu procesi i principi na kojima je nastajala ta zemlja, a oni su bili beskompromisno emancipatorski i prvi put su nam se dogodili na ovim prostorima. U tom smislu ja sam naprosto Jugosloven bez Jugoslavije”, kaže Bodirogić.''</ref> * [[Milena Bogavac]], književnica, dramaturškinja<ref name=bogavac1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/kolumne-milene-bogavac-od-6-decembra-svakog-ponedeljka-u-danasu/ Kolumne Milene Bogavac – od 6. decembra svakog ponedeljka u Danasu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230120210820/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/kolumne-milene-bogavac-od-6-decembra-svakog-ponedeljka-u-danasu/ |date=2023-01-20 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Danas Online; 05.12.2021.''<br>''“Deklariše se kao feministikinja, antifašistkinja, Jugoslovenka i borkinja za ljudska prava.”''</ref> * [[Nevena Bojičić]], književna kritičarka<ref name=bojicic1>[https://twitter.com/nevenawednesday/status/1122651234312310785 (Twitter status:) JA SAM : ⚪ straight ⚪ gay ⚪ bisexual 🔘 Jugoslovenka] NevenaWednesday@Twitter. ''Nevena Bojičić; 29.04.2019.''</ref> * [[Dušan Cicvara]], književnik i filmski kritičar<ref name=cicvara1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 70.<br>''“Cicvara Dušan, novinar i književnik. […] P: Jugosloven srpskog porekla, […].”''</ref><ref name=cicvara2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 65.<br>''“Cicvara R. Dušan, novinar i književnik (r. 30. I 1964). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Milan Ćurčin]], pjesnik<ref name=curcin1>[https://lobisti.rs/2023/08/04/curcin-knjizevnik-i-urednik/ Ćurčin – književnik i urednik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230816000403/https://lobisti.rs/2023/08/04/curcin-knjizevnik-i-urednik/ |date=2023-08-16 }} Lobisti.rs. ''Miodrag Skundric; 04.08.2023.''<br>''“Znameniti Pančevac, patriota, doktor nauka, liberal, pesnik, diplomata, novinar, Jugosloven.”''</ref> * [[Oskar Davičo]], književnik i pesnik<ref name=ristic-andric-davico/><ref name=davico>[https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:375302-Spomen-ploca-Oskaru-Davicu Spomen ploča Oskaru Daviču] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221117034357/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:375302-Spomen-ploca-Oskaru-Davicu |date=2022-11-17 }} [[Večernje novosti]]. ''V. N.; 12.04.2012.''<br>''“Ne napuštajući nikad i ni na koji način svoju pripadnost Srbiji, njenom narodu i njenoj literaturi, o čemu ponajbolje svedoči njegova veličanstvena „Srbija“, on je istovremeno bio gorljivi Jugosloven, internacionalista, koji nije podnosio niti jedan od naših brojnih minijaturnih i nepodnošljivih nacionalizama - istakao je Goran Babić.”''</ref> * [[Ivan Ergić]], pjesnik, ranije nogometaš<ref name=ergic1>[http://www.tportal.hr/showtime/tv/338368/Ergic-kod-Stankovica-glas-razuma-usred-euforije.html Ergić kod Stankovića - glas razuma usred euforije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151024062841/http://www.tportal.hr/showtime/tv/338368/Ergic-kod-Stankovica-glas-razuma-usred-euforije.html |date=2015-10-24 }} tportal.hr ''Zrinka Pavlić; 15.06.2014.''<br>''“Em se drznuo kritizirati nogomet u ovo doba koje mnogi doživljavaju kao doba obavezne nacionalne konsolidacije (koja je također predmet Ergićeve kritike), em je s priličnim negodovanjem govorio o uplitanju nacionalizma i religije u sport, em je bez imalo ustezanja izjavio da se izjašnjava kao Jugoslaven.”''</ref><ref name=ergic2>[https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/ivan-ergic-katastrofalno-je-sto-su-nogometasi-uzor-mladima/?meta_refresh=true Ivan Ergić: Katastrofalno je što su nogometaši uzor mladima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110014230/https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/ivan-ergic-katastrofalno-je-sto-su-nogometasi-uzor-mladima/?meta_refresh=true |date=2023-01-10 }} [[Novi list]]. ''Ladislav Tomičić; 18.08.2013.''<br>''“Ja jesam Srbin, ali u kulturalnom smislu uvijek ću biti Jugosloven, kao što danas netko drugi pored pripadnosti svojoj naciji takođe može biti europejac ili nešto treće.”''</ref><ref name=ergic3>[https://www.reprezentacija.rs/ivan-ergic-poslednji-koji-je-ugasio-svetlo-i-otpevao-hej-sloveni/ Ivan Ergić, poslednji koji je ugasio svetlo i otpevao “Hej Sloveni”] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110015732/https://www.reprezentacija.rs/ivan-ergic-poslednji-koji-je-ugasio-svetlo-i-otpevao-hej-sloveni/ |date=2023-01-10 }} reprezentacija.rs ''Admin; 18.05.2019.''<br>''“Ja sam po tom pitanju uvek bio ležeran, nisam se smatrao ništa manjim Srbinom ako sam istovremeno i Jugosloven.”''</ref><ref name=ergic4>[https://winestyle.rs/2019/ivan-ergic/ Ivan Ergić, Zanimanje – tragalac] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230922024213/https://winestyle.rs/2019/ivan-ergic/ |date=2023-09-22 }} WineStyle. ''Tamara Marković; 03.11.2019.''<br>''“Kada sam u Švajcarskoj osećam se daleko više kao Jugosloven ili Srbin. A kada sam ovde, nemam takav doživljaj. Recimo da mi se taj osećaj pojača kada sam u nekoj drugoj sredini. Za mene je identitet stvar kulturnog, a ne etničkog konteksta.”''</ref> * [[Zdenka Feđver]], književnica<ref name=fedjver1>[https://www.xxzmagazin.com/jugoslovenka Jugoslovenka] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221029220240/https://www.xxzmagazin.com/jugoslovenka |date=2022-10-29 }} XXZ magazin. ''Zdenka Feđver; 25.01.2021.''<br>''Nacionalnost, Jugoslovenka? - “Da.”''</ref> * [[Frida Filipović]], književnik<ref name=filipovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 136.<br>''“Filipović Frida, književnik i književni prevodilac. […] P: Jugoslovenka jevrejskog porekla, […].”''</ref><ref name=filipovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 129.<br>''“Filipović F. Frida, književnik i prevodilac (r. 3. II 1913, Sarajevo). Jugoslovenka jevrejskog porekla, […].”''</ref> * [[Hristo Georgijevski]], književnik<ref name=georgijevski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 144-145.<br>''“Georgijevski Hristo, redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. (za pr. Makedonska književnost i Književnost za decu). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Vesna Goldsworthy]], književnica<ref name=goldsvorti1>[https://elevate.airserbia.com/Elevate_okt2019/36/?fbclid=IwAR3V0m_NfYZE1g3b5Xc7OSc-eSpHEkzpqBcHmKX4uQzIpzNPxICTw3MGyoQ Bilo jednom u Londonu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101185457/https://elevate.airserbia.com/Elevate_okt2019/36/?fbclid=IwAR3V0m_NfYZE1g3b5Xc7OSc-eSpHEkzpqBcHmKX4uQzIpzNPxICTw3MGyoQ |date=2022-11-01 }} Elevate. ''str. 36/37, oktobar 2019.''<br>''“Panelisti su se takođe dotakli različitih slojeva identiteta, pa je tako književnica Goldsvorti za sebe rekla da je i Srpkinja i Jugoslovenka, kao i Britanka.”''</ref><ref name=goldsvorti2>[https://www.anarussellomaljev.com/post/once-upon-a-time-in-london Once upon a time in London] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230330090505/https://www.anarussellomaljev.com/post/once-upon-a-time-in-london |date=2023-03-30 }} (na engleskom) anarussellomaljev.com ''Ana Russell-Omaljev, 12.10.2020.''<br>''“The panellists also touched on different layers of identity, with writer Goldsworthy saying that she is both Serbian and Yugoslav, as well as British.”''</ref> * [[Dragojla Jarnević]], književnica, pedagoginja<ref name=jarnevic-trnski>Bartolac, Ivana: [https://hrcak.srce.hr/en/file/504498 Dragojla Jarnević-prva dama ilirizma], u: Varaždinski učitelj, god. 9. br. 21 (2026), str. 7.<br>''“Budući da su stihovi bili potpisani imenom „Ilir iz Hrvatske“, Dragojla tada njoj nepoznatom autoru odgovara na hrvatskom jeziku te se potpisuje kao „Ilirkinja iz Karlovca“ […]. […]. Upoznavši u Grazu „Ilira iz Hrvatske“, odnosno Ivana Trnskog, Dragojla postaje nacionalno osviještena i „gorljiva domoljupka“ […].”''</ref> * [[Mustafa Karahasan]], književnik<ref name=karahasan1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 305.<br>''“Karahasan Mustafa, novinar i književnik, član Glavnog odbora SSRN Makedonije, rez. poručnik, r. 1920 u Skoplju, Jugosloven (pripadnik turske manjine).”''</ref> * [[Danilo Kiš]], književnik<ref name=kis1>Popov, Jovan: [https://polja.rs/wp-content/uploads/2016/01/selection11-26.pdf Jež i jorgovan. Skica za uporedni portret Aleksandra Tišme i Danila Kiša] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230202074425/https://polja.rs/wp-content/uploads/2016/01/selection11-26.pdf |date=2023-02-02 }}, u: Polja, br. 416 (2001), str. 67.<br>''“Deceniju i po kasnije, u poslednjoj godini svog života, i jednoj od poslednjih njegove zemlje, on objašnjava zašto se ne izjašnjava kao srpski pisac: »u inostranstvu jedva i to znaju šta je Jugosloven, a kamoli Srbin«. Izgovor je lakonski, a i vreme koje sledi veoma brzo će ga demantovati – Evropa će se naprasno zainteresovati za Srbe, na žalost ne na način na koji bismo voleli. Malo dalje, međutim, Kiš precizira da je nacionalnost Jugosloven »jedina tačna oznaka onoga što jesam«.”''</ref> * [[Božo Koprivica]], književnik<ref name=koprivica1>[https://www.monitor.co.me/u-fudbalu-nema-nacionalizma/ U fudbalu nema nacionalizma] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230205195241/https://www.monitor.co.me/u-fudbalu-nema-nacionalizma/ |date=2023-02-05 }} Monitor. ''Nastasja Radović; 16.07.2010.''<br>''Vi ste Jugosloven? - “Bio i ostao.”''</ref><ref name=koprivica2>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/06/16/srpski/I01061501.shtml Ratni i antiratni profiteri kao savest naroda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121013000115/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/06/16/srpski/I01061501.shtml |date=2012-10-13 }} [[Glas javnosti]]. ''Radmila Radosavljević; 15.06.2001.''<br>''Još se izjašnjavate kao Jugosloven iz države koja više ne postoji? - “Da. Jer, sve jeste i sve postoji, ako voliš.”''</ref> * [[Miroslav Krleža]], književnik i enciklopedista<ref name=krleza1>Cvitković, Ivan: Krleža, Hrvati i Srbi. Sarajevo 1991, str. 7.<br>''Bio sam dobar Jugoslaven i danas sam to, isticao je 1976. godine.''</ref><ref name=krleza2>Matvejević, Predrag: Granice i sudbine. O jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije. Zagreb 2015, str. 267.<br>''“Često to meni negiraju, a ja sam Jugoslaven ali ne iz perspektive Aleksandra Karađorđevića ni Pere Živkovića.“''</ref> * [[Josip Kundek]], pesnik, misionar<ref name=kundek1>Rogić Musa, Tea: [https://hbl.lzmk.hr/clanak/kundek-josip Kundek, Josip] Hrvatski biografski leksikon, mrežno izdanje (1983–2026). ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2026.''<br>''“U pjesmi Slavoglasje petrinske vile (1836) prvi se put naziva Ilirom i piše na štokavskome s dijakritičkim znakovima po uzoru na pravopisna rješenja Lj. Gaja. […] Potpisivao se i kao Ilir iz naroda hrvatskoga..”''</ref> * [[Zofka Kveder]], književnica<ref name=kveder1>Свирчев, Жарка: [https://journal.knjizenstvo.rs/index.php/knjizenstvo/article/view/271/267 Југославенска жена – форум модерне списатељице], у: Књиженство, год. 5 br. 5 (2015).<br>''“Словенке ме неће више, Хрватице ме не признају још за „своју“, Српкиње такође не. Истина је, да то понекад боли, али ми такође даје снагу да останем што сам: Југославенка.”''</ref> * [[Jožef Levičnik]], književnik, glazbenik<ref name=levicnik1>Levičnik, Jos.: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaccENhzGg35hRmnb9yFo3SLREBOBqOomsOTGd645l8gUHnwOowaq-Bz9wNiHxHS97720IL1fz_RBRRGlidt4kQeciu7Ox_VSt5uCk5NEhZPhSdtwRX9rMRh92WXgmvc266InpUgvRlGZkSJjLEXCT1MwD0Hym5GEzeuh_aocsT2TydcsZPS0_jHqVOvQaSOTVbdzP7hgANACT37qAJt7N_hgIBYUj9n73fPNaM7G-P_vnRTOFjH0PwYPJ0-VWt4UO6Cj_OvSrlsufnHK5C4cBe3R-jcqzr9mYBwGvJ2rNW1zHbFTKY Kteri narod je najbolj izobražen v Evropi?], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XVI. list 49 (08.12.1858), str. 390.<br>''“Mi Jugoslaveni („divji narod“, se vé da!) navadno čakamo, da nas smert sama pokosi.”''</ref> * [[Milenko Maticki]], književnik, novinar<ref name=maticki1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 313.<br>''“Maticki Milenko, književnik; urednik "Politikinog" podlistka "Politika za decu". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Predrag Matvejević]], književnik<ref name=matvejevic1>Majdzik Papić, Katarzyna: [https://books.google.de/books?id=c5udEAAAQBAJ&printsec=frontcover&dq=Narrative+des+Wandels:+Transformationsprozesse&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false Zwischen den Welten. Postjugoslawische Literatur im Spannungsfeld der Übersetzung] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230106054123/https://books.google.de/books?id=c5udEAAAQBAJ&printsec=frontcover&dq=Narrative+des+Wandels:+Transformationsprozesse&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false |date=2023-01-06 }}, u: Dampc-Jarosz, Renata/Kałuża, Anna (ur.): Narrative des Wandels. Transformationsprozesse nach 1989 in den mittel- und osteuropäischen Literaturen. 2022, str. 297 nap. 54. (na nemačkom) <br>''Der Interpretationskontext für Matvejevićs Texte ist in erster Linie der Mittelmeerraum (obwohl der Autor sich selbst als Jugoslawe bezeichnete und notabene in der multiethnischen Stadt Mostar geboren wurde): „Der Horizont der Existenz ist die Identität, die sich aus der Zugehörigkeit zu einer bestimmten Kultur ergibt, die für Matvejević die mediterrane Zivilisation ist.“''</ref><ref name=matvejevic2>[https://ravnododna.com/kome-je-pukla-zica/ Kome je pukla ‘Žica’?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107094902/https://ravnododna.com/kome-je-pukla-zica/ |date=2023-01-07 }} Ravno do dna. ''Jelena Svilar; 08.01.2012.''<br>''“Neobično je, nakon tolikih godina terora raznih promotera vlastitih ega koji navodno djeluju u nacionalnom interesu, u eteru javne televizije čuti intervju s čovjekom zbog kojeg ćete konačno doživjeti stanoviti ushit što pripadate istom narodu, iako je upravo nacionalni identitet ono što Matvejević, kao deklarirani Jugoslaven, nikada nije osjećao imanentnim sebi samom.”''</ref><ref name=matvejevic3>[https://www.portalnovosti.com/borac-protiv-politika-gluposti Borac protiv politika gluposti] Portal Novosti. ''N.J.; 16.02.2017.''<br>''“Predrag Matvejević je bio Jugoslaven, ali nije bio protiv nacionalnih identiteta jer je pomagao i hrvatske disidente, rečeno je na tribini ‘Ostavština Predraga Matvejevića’, održanoj 14. februara u prostorijama ‘Privrednika’ u Zagrebu.”''</ref><ref name=matvejevic4>[https://www.danas.rs/kultura/pisac-i-kriticar-bozo-koprivica-o-mediteranstvu-i-jugoslovenstvu-knjizevnog-velikana-predragu-matvejevicu-se-njegov-rodni-grad-mostar-oduzio-varvarskim-cinom/ Pisac i kritičar Božo Koprivica o mediteranstvu i jugoslovenstvu književnog velikana: Predragu Matvejeviću se njegov rodni grad Mostar odužio varvarskim činom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108022018/https://www.danas.rs/kultura/pisac-i-kriticar-bozo-koprivica-o-mediteranstvu-i-jugoslovenstvu-knjizevnog-velikana-predragu-matvejevicu-se-njegov-rodni-grad-mostar-oduzio-varvarskim-cinom/ |date=2023-01-08 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 06.07.2022.''<br>''“Matvejević je bio Jugosloven, njegovo jugoslovenstvo počelo je kada je sa trinaest godina pristupio partizanima. […] On nije prestao da bude Jugosloven ni u najtežim trenucima, kada je HDZ preuzeo vlast u Hrvatskoj i kada je bio progonjen. […] Verujem, nažalost, da bi se nekome ko je ostao Jugosloven kao Matvejević desila ista moralna pizdarija, rušenje rodne kuće, i da je ta kuća bila u Beogradu ili bilo gde drugde na ovom prostoru.”''</ref> * [[Ivan Mažuranić]], književnik, političar<ref name=mazuranic1>Živančević, Milorad: [https://hrcak.srce.hr/en/file/309559 »Danica ilirska« i njeni anonimni suradnici (Bilješke in tergo u povodu reprint izdanja)], u: Croatica, br. 5 (1973), str. 382.<br>''“Dok se kadikad potpisivao punim imenom, deklarirajući se kao »Ilir iz Primorja Horvatskog«, u većini slučajeva, naročito onda kada mu se iz političkih razloga činilo da će tako biti bolje, ili pak kada je smatrao da su mu prilozi nedostojni slave, a potrebni u određenom trenutku, pisao je pod šifrom, ne rijetko i posve anonimno.”''</ref><ref name=mazuranic2>Pasarić, Josip: Ivan Mažuranić, u: Vienac, god. XXI br. 32 (1890), str. 510.<br>''“Ovako smjelo i umno pjeva g. 1836. Mažuranić, koji se pod ovu pjesmu podpisao: Ilir iz Primorja Horvatskog.”''</ref> * [[Antun Mihanović]], književnik, pravnik, diplomata<ref name=mihanovic1>Шишић, Фердо: [https://www.uzzpro.gov.rs/doc/biblioteka/digitalna-biblioteka/1937-Jugoslovenska-Misao.pdf Југословенска мисао. Историја идеје југословенског народног уједињења и ослобођења од 1790-1918.] Београд 1937, стр. 79.<br>''“Поносим се и тиме, што сам дошао и к Вашој Пресвијетлости, као к једином кнезу (владаоцу) нашега илирског народа.”</ref> * [[Milan Milišić]], pesnik<ref name=milisic1>Kazalište Marin Držić: [https://kmd.hr/wp-content/uploads/2020/02/2015_Kad-je-Bog-stvarao-stvarao-Dubrovnik.pdf Kad je Bog stvarao Dubrovnik.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231004165511/https://kmd.hr/wp-content/uploads/2020/02/2015_Kad-je-Bog-stvarao-stvarao-Dubrovnik.pdf |date=2023-10-04 }} Dubrovnik 2015, str. 22.<br>''“Paradoksalno je da je Milan Milišić koji se osjećao i izjašnjavao kao Jugoslaven, ubijen projektilom Jugoslavenske narodne armije.”''</ref><ref name=milisic2>[http://www.novossti.com/2012/05/beatnici-su-danas-aktualniji-nego-ikad/ Beatnici su danas aktualniji nego ikad] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131020073058/http://www.novossti.com/2012/05/beatnici-su-danas-aktualniji-nego-ikad/ |date=2013-10-20 }} Novosti. ''Rade Dragojević; broj 648, 19.05.2012., broj 648''<br>''“Baš kao i Danilo Kiš ili Predrag Matvejević, i Milan Milišić bio je kozmopolita i uvjereni Jugoslaven, ali i Dubrovčanin.”''</ref><ref name=milisic3>[http://www.e-novine.com/drustvo/41119-ivot-slobodu.html Život za slobodu] E-Novine. ''Dragoljub Todorović; 04.10.2010.''</ref> * [[Pero Mužijević]], književni kritičar, univerzitetski profesor<ref name=muzijevic1>[http://www.republika.co.rs/322-323/34.html In memoriam Pero Mužijević (1934-2003)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107102741/http://www.republika.co.rs/322-323/34.html |date=2023-01-07 }} Republika. ''Nastasja Radović, Nebojša Popov; broj 322-323, 01-31.12.2003.''<br>''“Pero Mužijević je bio autentičan Jugosloven, vezan za Bosnu, rođenjem i uspomenama, Beograđanin, bez kojeg se ne može zamisliti priča o našoj književnoj boemiji, nenadmašan kozer, humanista po načinu života a ne parolama, intelektualac, pre svega po osećaju sveta...”.''</ref> * [[Vladimir Nazor]], pjesnik, književnik<ref name=nazor1>Roksandić, Drago: [http://ckhis.ffzg.unizg.hr/files/file/pdf/Desnicini-susreti/DS-2011-pdf/DS-2011-07-Roksandic.pdf Prvi kongres kulturnih radnika Hrvatske (Topusko, 25.–27. lipnja 1944.): iskustvo i aproprijacije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153912/http://ckhis.ffzg.unizg.hr/files/file/pdf/Desnicini-susreti/DS-2011-pdf/DS-2011-07-Roksandic.pdf |date=2024-12-25 }}, u: Roksandić, Drago/Cvijović Javorina, Ivana (ur.): Intelektualci i rat 1939.–1947. Zbornik radova s međunarodnog skupa Desničini susreti 2011. Zagreb 2012, str. 106.<br>''Nazorov je samostalni poziv bio akt svojevrsne autentične kulturne revolucije. […] On je postavio i ključno pitanje, kao Hrvat i Jugoslaven: “Kako ćemo najuspješnije postići da u našoj federativnoj državi – ne dirajući u značajne osobine pojedinih naroda, koji je grade – gajimo kulturu što više zajedničkog (Nazorov kurziv – D.R.) duha i ideala?”''</ref> * [[Elvedin Nezirović]], književnik<ref name=nezirovic1>[https://www.vijesti.me/kultura/389826/ovdje-je-kultura-izgubila-svoju-prosvjetiteljsku-ulogu Ovdje je kultura izgubila svoju prosvjetiteljsku ulogu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221021193823/https://www.vijesti.me/kultura/389826/ovdje-je-kultura-izgubila-svoju-prosvjetiteljsku-ulogu |date=2022-10-21 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Vujica Ognjenović; 15.06.2019.''<br>''“U tom smislu, ja sam bio i ostao Jugosloven i kao takav duboko sam razočaran stvarnošću u kojoj živim.”''</ref> * [[Andrej Nikolaidis]], književnik i publicist<ref name=nikolaidis>[https://www.portalnovosti.com/andrej-nikolaidis-jugosloven-sam-po-nadi Andrej Nikolaidis: Jugosloven sam po nadi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221009020636/https://www.portalnovosti.com/andrej-nikolaidis-jugosloven-sam-po-nadi |date=2022-10-09 }} Portal Novosti. ''Davor Konjikušić; 17.01.2017.''<br>''Možemo li reći da ste vi zapravo Jugoslaven? - “Ja to nedvojbeno jesam. I po rođenju i po kulturi. I najvažnije: po nadi.”''</ref> * [[Grozdana Olujić]], književnica<ref name=olujic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 389-390.<br>''“Olujić Grozdana, književnik, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=olujic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 334.<br>''“Olujić L. Grozdana, književnik, slobodni umetnik (r. 30. VIII 1934, Erdevik, Vojvodina). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Muharem Omerović]], pjesnik<ref name=omerovic1>[https://www.xxzmagazin.com/narodu-nije-nista-a-sve-ga-boli Narodu nije ništa, a sve ga boli] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221031233016/https://www.xxzmagazin.com/narodu-nije-nista-a-sve-ga-boli |date=2022-10-31 }} XXZ magazin. ''Savo Petrović; 28.06.2021.''<br>''“Muharem Omerović se u popisu stanovništva uvijek izjašnjavao kao Musliman govoreći da se on osjeća i kao Jugosloven i da će jednog dana narodi Jugoslavije "ako ne budu imali dovoljno zlata praviti Tita i od blata"!”''</ref> * [[Eliezer Papo]], književnik i rabin<ref name=papo1>[https://javniservis.net/mediji/dnevnici-nedeljnici-mesecnici/novi-magazin/eliezer-papo-naravno-da-sam-jugonostalgican/ Eliezer Papo: Naravno da sam jugonostalgičan] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230615235228/https://javniservis.net/mediji/dnevnici-nedeljnici-mesecnici/novi-magazin/eliezer-papo-naravno-da-sam-jugonostalgican/ |date=2023-06-15 }} Javni servis. ''Anđelka Cvijić; 16.09.2022.''<br>''Kažete da ste Sarajlija, Bosanac i Jugosloven. Šta vam je to značilo pre rata, šta znači sada kad Jugoslavije nema? - “Prije rata su sva ta tri pridjeva upućivala na jednu te istu puku realnost, jer tad nisam bio samo IZ Sarajeva/Bosne i Hercegovine/Jugoslavije, nego i U Sarajevu/Bosni i Hercegovini/Jugoslaviji. Danas sva tri označavaju prvenstveno kulturu, mentalitet, pogled na svijet.”''</ref> * [[Siniša Pavić]], scenarista<ref name=pavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 403.<br>''“Pavić Siniša, književnik i scenarista; sudija Okružnog suda u Beogradu (od '66). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=pavic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 346.<br>''“Pavić A. Siniša, književnik; sudija Okružnog suda u Beogradu (r. 22. I 1933, Sinj). Jugosloven.”''</ref> * [[Muharem Pervić]], književni kritičar<ref name=pervic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 417.<br>''“Pervić Muharem, književnik; književni i pozorišni kritičar. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Janko Pukmeister]], pjesnik, književnik<ref name=pukmeister1>Vijanski, Janko [Janko Pukmeister (pseudonim)]: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaccENhzGg35hRmnb9yFo3SLREBOBqOomsOTGd645l8gUHnwOowaq-Bz9wNiHxHS97720IL1fz_RBRRGlidt4kQeciu7Ox_VSt5uCk5NEhZPhSdtwRX9rMRh92WXgmvc266InpUgvRlGZkSJjLEXCT1MwD0Hym5GEzeuh_aocsT2TydcsZPS0_jHqVOvQaSOTVbdzP7hgANACT37qAJt7N_hgIBYUj9n73fPNaM7G-P_vnRTOFjH0PwYPJ0-VWt4UO6Cj_OvSrlsufnHK5C4cBe3R-jcqzr9mYBwGvJ2rNW1zHbFTKY Kako Slovenci kruh čislajo], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XVI. list 9 (03.03.1858), str. 67.<br>''“Tudi pri nas Jugoslovanih je ta običaj navaden.”''</ref> * [[Dušan Radović]], književnik<ref name=radovic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/licni-stav-dusana-petricica-dusko-radovic-je-prezirao-kalkulantski-patriotizam/ Lični stav Dušana Petričića: Duško Radović je prezirao kalkulantski patriotizam] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107111056/https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/licni-stav-dusana-petricica-dusko-radovic-je-prezirao-kalkulantski-patriotizam/ |date=2023-01-07 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dušan Petričić; 12.12.2022.''<br>''“Mnogi imaju dilemu, na kojoj strani bi Duško Radović danas bio u ovoj našoj podeljenoj, razorenoj i moralno posrnuloj državi. Znam da je Duško bio iskreni Jugosloven, znam da je bio ateista, znam da je iz dubine duše prezirao lažni i kalkulantski patriotizam i znam za njegov otvoreni i duboki animozitet prema onoj raščupanoj, bradatoj i primitivnoj četničkoj Srbiji.”''</ref> * [[Vujica Rešin Tucić]], književnik<ref name=resintucic1>Milenković, Nebojša: [https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf Vujica Rešin Tucić. Tradicija avangarde.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240425054218/https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf |date=2024-04-25 }} Novi Sad 2011, str. 64.<br>''“Uprkos brojnim razočarenjima, Rešin Tucić se čitavog života izjašnjavao kao Jugosloven i kao komunista – kao takav, čak i nakon ratnih devedesetih, u svim centrima bivše nam države bio je rado viđen gost.”''</ref><ref name=resintucic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 480.<br>''“Rešin Tucić Vujica, književnik; dramaturg u Radio N. Sadu (od '75). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Marko Ristić]], književnik i diplomata<ref name=ristic-andric-davico/> * [[Izet Sarajlić]], književnik, pjesnik<ref name=sarajlic1>[https://www.xxzmagazin.com/moram-natrag-u-sarajevo-ja-sam-sarajlic Moram natrag u Sarajevo - ja sam Sarajlić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114021846/https://www.xxzmagazin.com/moram-natrag-u-sarajevo-ja-sam-sarajlic |date=2023-11-14 }} XXZ magazin. ''Savo Petrović; 15.03.2019.''<br>''I jednom će negdje kazati: “Ja sam po nacionalnosti Sarajlija i Jugosloven”.''</ref> * [[Bekim Sejranović]], književnik<ref name=sejranovic1>[https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/balkan-i-knjizevnost-bekim-sejranovic-stranac-u-sloveniji-u-hrvatskoj-u-bosni-i-bilo-gde-drugo-na-svetu/ Balkan i književnost: Bekim Sejranović, „stranac u Sloveniji, u Hrvatskoj, u Bosni i bilo gde drugo na svetu“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231004011248/https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/balkan-i-knjizevnost-bekim-sejranovic-stranac-u-sloveniji-u-hrvatskoj-u-bosni-i-bilo-gde-drugo-na-svetu/ |date=2023-10-04 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''BBC News na srpskom; 21.05.2022.''<br>''Njegov odnos prema Bosni teško je opisati, kaže profesor Svan Monsland. „Bio je Bosanac, Hrvat, Jugosloven, Skandinavac, ali se najslobodnije osećao u Rijeci“, dodaje ovaj profesor.''</ref> * [[Dejan Tiago Stanković]], književnik i prevodilac<ref name=tiagostankovic1>[https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/dejan-tiago-stankovic-knjizevna-kometa-i-uvek-odani-nasmejani-prijatelj/ Dejan Tiago Stanković: Književna ‘kometa’ i uvek odani, nasmejani prijatelj] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231221742/https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/dejan-tiago-stankovic-knjizevna-kometa-i-uvek-odani-nasmejani-prijatelj/ |date=2022-12-31 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''BBC News na srpskom; 21.12.2022.''<br>''“Tiago Stanković je bio i jedan od potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku i deklarisao se kao Jugosloven.”''</ref><ref name=tiagostankovic2>[https://www.nin.rs/kultura/vesti/64461/dejan-tiago-stankovic-olicenje-radosti-zivota Dejan Tiago Stanković: Oličenje radosti života] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241226001023/https://www.nin.rs/kultura/vesti/64461/dejan-tiago-stankovic-olicenje-radosti-zivota |date=2024-12-26 }} [[NIN]]. ''Aleksa Anđelić; 21.12.2024.''<br>''“Bio je jedan od potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku i izjašnjavao se kao Jugosloven.”''</ref> * [[Vlada Stojiljković]], književnik<ref name=stojiljkovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 541.<br>''“Stojiljković Vlada, književnik i književni prevodilac; novinar u Radio Beogradu. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Darko Suvin]], teoretičar, povjesničar i kritičar književnosti i kulture<ref name=suvin1>[https://www.masina.rs/darko-suvin-svaki-malo-bistriji-ekonomist-danas-bi-mogao-ustanoviti-da-se-u-prvih-30-godina-sfrj-zivjelo-materijalno-bolje-nego-danas/ Darko Suvin: „Svaki malo bistriji ekonomist danas bi mogao ustanoviti da se u prvih 30 godina SFRJ živjelo materijalno bolje nego danas“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230227214155/https://www.masina.rs/darko-suvin-svaki-malo-bistriji-ekonomist-danas-bi-mogao-ustanoviti-da-se-u-prvih-30-godina-sfrj-zivjelo-materijalno-bolje-nego-danas/ |date=2023-02-27 }} Mašina. ''Mašina; 27.02.2023.''<br>''Prvo, o nacionalizmu. Dijelim stav Alekse Đilasa u intervjuu 2009, koji je na pitanje „Izjašnjavali ste se kao Jugosloven?“ odgovorio: „To sam i danas. Što ne znači da nisam i Crnogorac i Srbin…. Jugoslavija nije bila veštačka tvorevina i za mene je njen dugi, krvavi raspad, koji se možda još nije završio, upravo dokaz da je ona bila jedino demokratsko rešenje za jugoslovensko nacionalno pitanje.“''</ref> * [[August Šenoa]], književnik<ref name=senoa1>Janjetović, Zoran: [https://hrcak.srce.hr/file/74496 Prilozi o hrvatskoj kulturi na stranicama ''Politikinog zabavnika'' u razdoblju socijalističke Jugoslavije]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, u: Historijski zbornik, god. 61 br. 2 (2008), str. 382.<br>''“Osim što je bio jedan od najvećih hrvatskih književnika, Šenoa je bio i dobar Jugoslaven, što ga je također činilo poželjnim, čak i u vrijeme kad je Jugoslavija prestala postojati.”''</ref><ref name=senoa2>Barac, Antun: August Šenoa. Studija. Zagreb 1926, str. 82.<br>''“[…]: po svome je shvatanju Jugoslaven, ali područje svog rada ograničuje na hrvatstvo, boreći se u njemu za misao kulturnog pridizanja, dižući mu svijest i ponos.”''</ref> * [[Ivana Šćepanović]], književni prevodilac<ref name=scepanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 553.<br>''“Šćepanović Ivana, književni prevodilac; zamenik gl. urednika časopisa za flamansku i holandsku književnost "Erazmo"; urednik IP "Prometej", N. Sad. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Zvonimir Šubić]], književnik<ref name=subic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 710.<br>''“Šubić Zvonimir, književnik, r. 1902 u Srebrenici, Jugosloven.”''</ref> * [[Gvido Tartalja]], književnik<ref name=tartalja1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 719.<br>''“Tartalja Gvido, književnik, urednik Izdavačkog preduzeća »Prosveta«, r. 1899 u Zagrebu, Jugosloven.”''</ref> * [[Slobodan Tišma]], književnik<ref name=stisma1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/6/1/slobodan-tisma-vojvodina-je-izgubila-identitet Slobodan Tišma: Vojvodina je izgubila identitet] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230320181732/https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/6/1/slobodan-tisma-vojvodina-je-izgubila-identitet |date=2023-03-20 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Nedim Sejdinović; 01.06.2020.''<br>''“Bio sam Jugosloven i to sam i ostao.”''</ref><ref name=stisma2>[https://cordmagazine.com/sr/zivotna-prica/svako-vreme-ima-svoju-estetiku-i-svoj-moral/ Svako vreme ima svoju estetiku i svoj moral] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221201055415/https://cordmagazine.com/sr/zivotna-prica/svako-vreme-ima-svoju-estetiku-i-svoj-moral/ |date=2022-12-01 }} CorD magazin. ''Zorica Todorović Mirković; 01.10.2021.''<br>''“Novosadjanin od glave do pete, a izjašnjava se kao Jugosloven.”''</ref> * [[Dragan Todorović]], književnik, novinar<ref name=dtodorovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 578-579.<br>''“Todorović Dragan, novinar i rok kritičar, radio i TV voditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Lovro Toman]], pjesnik, političar<ref name=toman1>Matica slovenska v Ljubljani: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5Qacb9UCdkm5brjJ1gUzqcY37J5v9Gvgg-yzkIw0eRpu54k0nI7epR_1opdVzuMQvz4gs233-y2qf1En2JRr4z8nh1KnoDPg2c96a7cAe-DayW2y6sDhqUIUXu6rxYqJA2CCAVrFP59wL4igcVfkDX0XMKJawHWzrHPJqs-ANDz5M8dZ4PmgV9Ut5o70IWDOHuw55CPueza9qmDl0Fd-xHIl_kV-Gd0O_19tkVeel9IWENCxllFHmpZPqqPMyyo6MF7Vw3fMa Dr. Lovro Toman.] Ljubljana 1876, str. 58.<br>''“Ako pa hoče nas še v eno mer na sumu imeti, naj pomisli, da se Jugoslovani tolažimo z zvesto svojo zavestjo in z zgodovino, da so prešla ministerstva: Kavničevo, Meternihovo in Bahovo, – Jugoslovani pa so vendar ostali in da bodo tudi še pretrpeli ministerstvo Schmerlingovo.”''</ref> * [[Marko Tomaš]], pjesnik<ref name=mtomas1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2017/9/23/tomas-bosanstvo-se-negira-jer-podsjeca-na-jugoslovenstvo Tomaš: Bosanstvo se negira jer podsjeća na jugoslovenstvo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019030251/https://balkans.aljazeera.net/teme/2017/9/23/tomas-bosanstvo-se-negira-jer-podsjeca-na-jugoslovenstvo |date=2022-10-19 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Jasmin Agić; 23.09.2017.''<br>''“Gledaj, ja sam Jugosloven, i tako sam se izjašnjavao dok se to moglo, a sada sam ostali i nepriznat ukoliko se tako izjašnjavam.”''</ref><ref name=mtomas2>[https://primorski.me/info/marko-tomas-i-djordje-gregovic-gosti-knjizevnog-programa-dublin-pub-a/ Marko Tomaš i Đorđe Gregović gosti književnog programa Dublin Pub-a] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230226015246/https://primorski.me/info/marko-tomas-i-djordje-gregovic-gosti-knjizevnog-programa-dublin-pub-a/ |date=2023-02-26 }} Primorski Portal. ''Primorski Portal; 20.02.2023.''<br>''“Marko Tomaš je pjesnik, boem, meštar od riječi, Jugosloven.”''</ref> * [[Mato Topalović]], pjesnik, sveštenik<ref name=topalovic1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/topalovic-mato Topalović, Mato] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Ilirskomu pokretu pridružio se domoljubnim i prigodničarskim pjesmama tiskanima u Danici od 1835 (skupljenima u knjizi Odziv rodoljubivog serca, 1842), pod imenima Ilir iz Slavonije i Rodoljub Zdenčanin, te člancima u Narodnim novinama; njegova pjesma Silni hrabri graničari pjevala se kao graničarska himna.”''</ref> * [[Juraj Tordinac]], pesnik<ref name=tordinac1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/tordinac-juraj Tordinac, Juraj] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Kao zagovornik narodnoga preporoda, pod pseudonimom Ilir iz Slavonije, surađivao je u Danici (1835–42), u kojoj je, pišući stihom narodne pjesme, objavljivao domoljubnu (Slavonija sestram, 1835; Moja domovina, 1838; Rodu na poštenje, 1838) i refleksivnu poeziju (Moje pjesni, 1840; Sreća pjesnička, 1840).”''</ref><ref name=tordinac2>Horvat, Rudolf: Slike iz hrvatske povjesti. Zagreb 1910, str. 132.<br>''“Kao »Ilir iz Slavonije« počeo je Tordinac već god. 1835. pisati pjesme za Gajevu »Danicu«.”''</ref> * [[Janez Trdina]], književnik<ref name=trdina1>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. 302.<br>''“Slovenac Janez Trdina, osvedočeni Jugosloven profesor srpskohrvatskog jezika i književnosti na rečkoj gimnaziji dao je u VIII razredu 1864-1865 pismeni zadatak »Hrvati i Srbi, ljubite se«.”''</ref> * [[Marko Vešović (književnik)|Marko Vešović]], književnik<ref name=mvesovic1>[http://www.vecernji.hr/knjige/snjezana-kordic-zasto-ovdje-nema-prijevoda-ako-govorimo-cetiri-jezika-902954 S. Kordić: Zašto ovdje nema prijevoda ako govorimo četiri jezika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305071039/http://www.vecernji.hr/knjige/snjezana-kordic-zasto-ovdje-nema-prijevoda-ako-govorimo-cetiri-jezika-902954 |date=2016-03-05 }} [[Večernji list]]. ''Denis Derk; 15.11.2013.''<br>''“Na posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini odgovorio sam da sam Jugoslaven, da mi je materinji jezik srpsko-hrvatski te da sam ateist.”''</ref><ref name=mvesovic2>[https://www.aktuelno.me/kolumne/marko-vesovic-svastara-nesto-kao-dnevnicki-zapisi-3/ Marko Vešović: Nešto kao dnevnički zapisi (3)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108080947/https://www.aktuelno.me/kolumne/marko-vesovic-svastara-nesto-kao-dnevnicki-zapisi-3/ |date=2023-01-08 }} Aktuelno.me ''Marko Vešović; 06.07.2021.''<br>''Sjetih se posljednjeg popisa u BIH, kad sam popisivačima rekao: “Po vjeri sam pravoslavni ateista, jezik mi je srpskohrvatski, po nacionalnosti sam Jugosloven”.''</ref><ref name=mvesovic3>[https://www.aktuelno.me/istaknuto/marko-vesovic-svastara-i-mrznja/ Marko Vešović Svaštara (I): Mržnja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108080944/https://www.aktuelno.me/istaknuto/marko-vesovic-svastara-i-mrznja/ |date=2023-01-08 }} Aktuelno.me ''Marko Vešović; 02.11.2018.''<br>''“Ali moja mržnja je nestala otkako sam po nacionalnosti Jugosloven.”''</ref> * [[Radonja Vešović]], književnik<ref name=rvesovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 610.<br>''“Vešović Radonja, novinar i književnik, akademik. […] P: Crnogorac - Jugosloven.”''</ref><ref name=rvesovic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 760-761.<br>''“Vešović Radonja: književnik, službenik Ureda za informacije Izvršnog veća NR Crne Gore, urednik književnog časopisa »Susreti«, rez. kapetan, r. 1924 u Rijeci Marinića, Srez invangradski [sic!], Jugosloven.”''</ref> * [[Krinka Vidaković-Petrov]], književnik, direktorica Memorijalnog centra „Staro sajmište"<ref name=vidakovicpetrov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 611.<br>''“Vidaković-Petrov Krinka, književnik i književni prevodilac. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Velimir Visković]], književni kritičar i leksikograf<ref name=viskovic1>[https://www.portalnovosti.com/rat-mir-velimir Rat, mir, Velimir] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230105105519/https://www.portalnovosti.com/rat-mir-velimir |date=2023-01-05 }} Portal Novosti. ''Boris Rašeta; 03.07.2022.''<br>''Izrekao je i rečenicu koja se na ovim televizijama nije dugo čula i neće, o tome kako se oduvijek osjećao “i Hrvatom, i Jugoslavenom”.''</ref> * [[Stanko Vraz]], pjesnik, prevodilac<ref name=vraz1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/vraz-stanko Vraz, Stanko] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Iste je godine u Grazu upoznao Lj. Gaja; surađivao je u Danici od prvoga broja, potpisujući se isprva kao »Ilir iz Štajera«.”''</ref> * [[Slobodan Zubanović]], književnik<ref name=zubanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 646.<br>''“Zubanović Slobodan, književnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=zubanovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 545.<br>''“Zubanović V. Slobodan, književnik; sekretar redakcije lista Književne novine (r. 16. III 1947). Jugosloven.”''</ref> * [[Nina Živančević]], pjesnikinja<ref name=zivancevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 650.<br>''“Živančević Nina, književnik i književni prevodilac; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=zivancevic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 548.<br>''“Živančević V. Nina, književnik i prevodilac, slobodni umetnik (r. 30. I 1957.) Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:S. Kragujevic, Ivo Andric, 1961a 0.jpg|Ivo Andrić Datoteka:Vladimir Arsenijević at Krokodil 04 - cropped.jpg|Vladimir Arsenijević Datoteka:Anton Aškerc.jpg|Anton Aškerc Datoteka:Vladislav Bajac, Studio Babic.jpg|Vladislav Bajac Datoteka:Zorica Bajin Ðukanovic.jpg|Zorica Bajin-Đukanović Datoteka:Stevan Kragujevic, Oto Bihalji Merin, slikar i istoricar umetnosti, 1990s (cropped).jpg|Oto Bihalji-Merin Datoteka:Oskar Davico 1951.jpg|Oskar Davičo Datoteka:Ivan Ergić.jpg|Ivan Ergić Datoteka:Dragojla Jarnević 3.jpg|Dragojla Jarnević Datoteka:Danilo Kiš 2010 Montenegro stamp.jpg|Danilo Kiš Datoteka:Miroslav Krleža 1953 (cropped).jpg|Miroslav Krleža Datoteka:Zofka_Kveder_1920s.jpg|Zofka Kveder Datoteka:Josip Levičnik.jpg|Jožef Levičnik Datoteka:Predrag Matvejević on Subversive Festival 0 (cropped).jpg|Predrag Matvejević Datoteka:Ivan Mažuranić drawing (cropped).jpg|Ivan Mažuranić Datoteka:ANTUN-MIHANOVIC.jpg|Antun Mihanović Datoteka:Vladimir Nazor 1976 Yugoslavia stamp.jpg|Vladimir Nazor Datoteka:Grozdana Olujic 3.jpg|Grozdana Olujić Datoteka:Marko-ristic-2.jpg|Marko Ristić Datoteka:Izet Sarajlić.jpg|Izet Sarajlić Datoteka:Dejantiagostankovic (cropped).jpg|Dejan Tiago Stanković Datoteka:August Šenoa.jpg|August Šenoa Datoteka:Gvido Tartalja portrait.jpg|Gvido Tartalja Datoteka:Dragan Todorović (writer).jpg|Dragan Todorović Datoteka:Lovro toman.jpg|Lovro Toman Datoteka:Mato Topalovic 1885 Mayerhofer.png|Mato Topalović Datoteka:Janez Trdina.jpg|Janez Trdina Datoteka:Stanko_Vraz.jpg|Stanko Vraz </gallery> </center> == Komedija == * [[Peđa Bajović]], stand-up komičar<ref name=bajovic1>[https://www.index.hr/magazin/clanak/video-pedja-bajovic-u-dusi-sam-jugoslaven-i-ne-mozete-mi-nista-osim-smijati-se/964147.aspx Pedja Bajović: "U duši sam Jugoslaven i ne možete mi ništa - osim smijati se"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126003852/https://www.index.hr/magazin/clanak/video-pedja-bajovic-u-dusi-sam-jugoslaven-i-ne-mozete-mi-nista-osim-smijati-se/964147.aspx |date=2022-11-26 }} index.hr ''18.04.2017.''<br>''“Da, u duši sam Jugoslavenom, ali ne u političkom smislu. Kulturološki se tako osjećam te ne predstavljam nikakvu prijetnju bilo kome.”''</ref><ref name=bajovic2>[https://www.akta.ba/licnosti/kultura-i-sport/48014/peda-bajovic-stand-up-komicarprijelomni-trenutak-je-bio-odlazak-u-seattle Peđa Bajović, stand-up komičar: Prijelomni trenutak je bio odlazak u Seattle] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152852/https://www.akta.ba/licnosti/kultura-i-sport/48014/peda-bajovic-stand-up-komicarprijelomni-trenutak-je-bio-odlazak-u-seattle |date=2024-12-25 }} akta.ba ''Dnevni list; 19.01.2015.''<br>''“Kroz svoju bio-geografiju sam skupio tri i pol državljanstava i biranje samo jednog od ovih naših identiteta bi bila izdaja ostalih. Kulturološki sam Jugoslaven, a politički sam prilično daleko od toga.”''</ref><ref name=bajovic3>[https://www.ekskluziva.ba/peda-bajovic-u-clubu-monument/20761 Peđa Bajović u Clubu Monument!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126011855/https://www.ekskluziva.ba/peda-bajovic-u-clubu-monument/20761 |date=2022-11-26 }} ekskluziva.ba ''04.01.2016.''<br>''“Jednostavno, kad se ta zemlja raspala, ja sam već imao 20 godina, dakle bio potpuno formirana ličnost. Sve ovo što je uslijedilo kasnije, nije mi se uspjelo primiti u identitet i ako kažem da sam ovo prvo - onda bih poništio ono drugo ili treće, pa čak i četvrto, a koji su sve dio mog identiteta. Zato, ja sam kulturološki Jugosloven, a imam i papire za to u vidu tri i po državljanstva! Usput, živio sam svuda unaokolo i mislim da, ako nisam u pravu, barem ima pravo na takvo mišljenje.”''</ref><ref name=bajovic4>[https://6yka.com/kolumne/peda-bajovic-prema-onima-koji-ne-izlaze-na-glasanje-osjecam-prezir Peđa Bajović: Prema onima koji ne izlaze na glasanje osjećam prezir] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126012420/https://6yka.com/kolumne/peda-bajovic-prema-onima-koji-ne-izlaze-na-glasanje-osjecam-prezir |date=2022-11-26 }} Buka. ''10.11.2018.''<br>''“Ja i kulturološki i praktično jesam Jugosloven. Za mene ta nekadašnja tvorevina ni u praktičnom smislu nije prestala da postoji.”''</ref> == Kulinarstvo == * [[Ljubomir Stanišić]], poznati šef kuhinje<ref name=stanisic1>[http://arhiva.superzena.net/kolaz.php?mm=11&nav_id=653173&yyyy=2012 Ljubomir Stanišić - najtraženiji šef kuhinje u Portugalu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221104050126/http://arhiva.superzena.net/kolaz.php?yyyy=2012&mm=11&nav_id=653173 |date=2022-11-04 }} Super žena. ''Patricia Lazarević; 13.11.2012.''<br>''“Ja se ne deklarišem ni kao Srbin, ni kao Bosanac, već kao Jugosloven i tako će biti do moje smrti, zapravo kao Jugosloven sa portugalskim srcem!”''</ref><ref name=stanisic2>[http://de.meetinghalfway.eu/2013/08/kochen-ganz-politisch-unkorrekt/ Kochen, ganz ‘politisch unkorrekt’] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211015945/http://de.meetinghalfway.eu/2013/08/kochen-ganz-politisch-unkorrekt/ |date=2023-02-11 }} (na njemačkom) Meeting Halfway.<br>''“Ich nenne mich ganz offen einen Jugoslawen, denn meine ganze Familie liebt Sex, deshalb ist auch alles vermischt, Kroaten mit Muslimen, Muslime mit Serben… Obwohl mein Name orthodox ist, bin ich kein religiöser Mensch, ich bin Jugoslawe, und werde es immer sein.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Ljubomir Stanisic (Time Out Lisboa).png|Ljubomir Stanišić </gallery> </center> == Ljekarstvo == * [[Ljubica Božinović]], kardiolog<ref name=bozinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 59.<br>''“Božinović Ljubica, kardiolog. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Oliver Dulić]], kirurg, bivši političar<ref name=dulic1>Popadić, Dragan: Building up European Identity: From the Chimney Smoke, u: Psihološka istraživanja, vol. XIII br. 1 (2010), str. 16 nap. 9. (na engleskom)<br>''“Recently, Oliver Dulić, the Speaker of the Serbian Parliament until June 2008, declared his ethnicity as Yugoslav.”''</ref> * [[Slobodanka Gruden]], ljekarka, ranije političar<ref name=sgruden1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 155.<br>''“Gruden Slobodanka, lekar, primarijus; preds. Crvenog krsta Srbije; potpreds. Sekcije za transfuziologiju SLD; predsednik Stručne komisije za transfuziologiju pri Ministarstvu zdravlja SR Srbije; načelnik Službe za transfuziju KBC Zemun. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Ilanković]], neuropsihijatar, univ. profesor<ref name=ilankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 167.<br>''“Ilanković Nikola, načelnik Odeljenja za organske moždane bolesti u Institutu za psihijatriju KCS; profesor Medic. fakulteta, Bg.; šef Centra za kliničku neurofiziologiju i poremećaje spavanja; preds. Sekcije za EEG i kliničku neurofiziologiju SLD; osnivač Laboratorije BU za kognitivne neuronauke i neuroinžinjering ('95). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ilankovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 158.<br>''“Ilanković N. Nikola, šef Centra za kliničku neurofiziologiju i poremećaje spavanja Psihijatrijske klinike UKC u Beogradu; asistent Medicinskog fakulteta (r. 14. IV 1948, Subotica). Jugosloven.”''</ref> * [[Merima Isaković]], klinički psiholog, bivša glumica<ref name=misakovic1>[https://rs.n1info.com/kultura/merima-isakovic-ja-sam-jugoslovenka-i-dok-ja-postojim-postoji-jugoslavija/ Merima Isaković: Ja sam Jugoslovenka i dok ja postojim – postoji Jugoslavija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020210948/https://rs.n1info.com/kultura/merima-isakovic-ja-sam-jugoslovenka-i-dok-ja-postojim-postoji-jugoslavija/ |date=2022-10-20 }} N1 SRB. ''N1 Beograd; 28.05.2021.''<br>''“Nije tačno da ne postoji Jugoslavija, zemlja postoji dokle ljudi postoje, političke granice su drugo, ali ja sam Jugosloven i dok ja postojim – postoji Jugoslavija, da vas upoznam sa geografskom popravkom”, rekla je ona. […] “[…] Ako ja postojim, a ja sam Jugoslovenka, onda postoji i Jugoslavija, a verujem da nas ima još”, dodala je ona.''</ref> * [[Valentin Janežič]], lekar, pisac<ref name=vjanezic>Janežič, Valentin (Balant): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-TX6C8UZR/fb80cf9c-4262-4b58-b163-3ba39b58d90b/PDF Adam Janoša z Roščiševa Roščiševsky], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 42 (1852), str. 341.<br>''“Gotovo je bila ta prikazen vsim Slovanom, posebno pa nam Jugoslavenom neobičajna in nenadjana, ker se navadno naši žlahtniki svojega naroda sramujejo, ga zapuščajo in mnogokrat […].”''</ref> * [[Dimitrije Juzbašić]], kirurg, univerzitetski profesor<ref name=juzbasic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 297.<br>''“Juzbašić Dimitrije, dr medicine, red. prof. Medicinskog fak. u Zagrebu, upravnik Hirurške klinike Medicinskog fak., r. 1909 u Daruvaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Slavka Morić-Petrović]], neuropsihijatar, univ. profesor, revolucionar<ref name=moricpetrovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 364.<br>''“Morić-Petrović Slavka, neuropsihijatar. […] P: Jugosloven. [sic!].”''</ref> * [[Vukašin Popadić]], ljekar-bakteriolog, političar, revolucionar<ref name=vpopadic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 558.<br>''“Popadić dr Vukašin, lekar-bakteriolog, direktor Centralnog higijenskog zavoda NRM u Skoplju, rez. major, r. 1904 u Glamoču, Jugosloven.”''</ref> * [[Dragan Popović]], medicinar, univerzitetski profesor<ref name=draganpopovic1>Kilibarda, M.: [https://hrcak.srce.hr/en/file/226865 In Memoriam. Prof. dr. sci med. Dragan Popović]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, u: Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, 37 br. 1 (1986), str. 102.<br>''“Kao osvedočeni Jugosloven, učestvovao je u oslobađanju dobrog dela naše zemlje i za to je zaslužio oficirski čin i Medalju zasluga za narod 1946. godine.”''</ref> * [[Igor Radosavljević]], psihijatar<ref name=iradosavljevic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/srbijo-zbogom-niko-ti-vise-ne-moze-pomoci-zbog-cega-je-psihijatar-dr-igor-radosavljevic-koga-je-i-vucic-nagradio-spreman-da-zauvek-napusti-drzavu/ „Srbijo, zbogom! Niko ti više ne može pomoći“: Zbog čega je psihijatar dr Igor Radosavljević, koga je i Vučić nagradio, spreman da zauvek napusti državu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230521004102/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/srbijo-zbogom-niko-ti-vise-ne-moze-pomoci-zbog-cega-je-psihijatar-dr-igor-radosavljevic-koga-je-i-vucic-nagradio-spreman-da-zauvek-napusti-drzavu/ |date=2023-05-21 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''R. Briza/M. Radenković; 28.03.2023.''<br>''“Tamo ću se osećati zaista kao kod kuće jer rodio sam se kao Jugosloven i uvek ću se tako osećati, a Slovenija je isto Jugoslavija, zauvek!”''</ref> * [[Miroslav Simić]], imunolog, univerzitetski profesor<ref name=msimic1>[https://www.miroslavmirkosimic.org/?page_id=17 Kako sam mlatio praznu slamu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153548/https://www.miroslavmirkosimic.org/?page_id=17 |date=2024-12-25 }} miroslavmirkosimic.org ''Miroslav Mirko Simić; 2004.''<br>''“Oduvek sam se izjašnjavao isključivo kao Jugosloven nikad ne osećajući neku posebnu potrebu da naglasim da sam istovremeno i Srbin po ocu, odnosno Čeh po majci. Pre Drugog svetskog rata nisam s mojim jugoslovenstvom imao nikakvih problema. Docnije, međutim, je komunistička vlast tražila da uz Jugosloven dodam i “neopredeljen” što sam smatrao da je potpuno blesavo, pa sam to uprkos prisili odbijao da činim. Kao vrlo “opredeljen“ Jugosloven naravno da sam odmah čim su krajem osamdesetih počeli da rasparčavaju moju domovinu, činio sve da se tome suprotstavim.”''</ref><ref name=msimic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 503.<br>''“Simić Miroslav, imunolog. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=msimic3>[https://www.slobodnaevropa.org/a/mirko-simic-sanu/28024025.html Mirko Simić: Memorandum SANU, crna tačka srpske istorije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221127043307/https://www.slobodnaevropa.org/a/mirko-simic-sanu/28024025.html |date=2022-11-27 }} [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 01.10.2016.''<br>''“Kao ubeđeni Jugosloven, bio sam od samog početka protivnik stavova i ideja iznetih u pisaniju nazvanom „Memorandum SANU“.”''</ref><ref name=msimic4>[http://www.miroslavmirkosimic.org/wp-content/uploads/2015/08/%C5%BDivotopis-Miroslava-Mirka-Simi%C4%87a.pdf Životopis Miroslava Mirka Simića] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221127043904/http://www.miroslavmirkosimic.org/wp-content/uploads/2015/08/%C5%BDivotopis-Miroslava-Mirka-Simi%C4%87a.pdf |date=2022-11-27 }} miroslavmirkosimic.org''<br>''“Miroslav Simić, zvani Mirko, rođen je 4. aprila. 1924. godine, i to slučajno u Beogradu, odnosno Srbiji. Stoga je on sasvim slučajno u krštenici zabeležen kao Srbin kakvim se međutim nikad nije osećao, već je uvek govorio da je Jugosloven. ”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Oliver Dulić.jpg|Oliver Dulić Datoteka:Dr. Valentin Janežič Büste, Sankt Jakob im Rosental, Kärnten.jpg|Valentin Janežič Datoteka:Miroslav Simić.jpg|Miroslav "Mirko" Simić </gallery> </center> == Muzika == * [[Ernest Ačkun]], klarinetista<ref name=ackun1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 9.<br>''“Ačkun Ernest, klarinetista; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (za pr. Kamerna muzika). […] P: Jugosloven, Slovenac.”''</ref><ref name=ackun2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 10.<br>''“Ačkun E. Ernest, klarinetista; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu; generalni sekretar Saveza udruženja muzičkih umetnika Jugoslavije (r. 27. III 1930, Hrastnik, Slovenija). Jugosloven, Slovenac.”''</ref> * [[Husein Alijević]], pjevač<ref name=alijevic1>[https://www.republika.rs/zabava/estrada/503141/husein-alijevic-husa-film Husa otkrio šokantne detalja o dobijanju uloge u filmu o Džeju: Zapalio sam sveću Svetoj Petki] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240116081902/https://www.republika.rs/zabava/estrada/503141/husein-alijevic-husa-film |date=2024-01-16 }} Portal Republika. ''Republika/M.G.; 10.01.2024''<br>''“Kad se Jugoslavija raspadala ja sam bio tinejdžer i ma kako to zvučalo ja sebe smatram Jugoslovenom jer sam dete iz mešanog braka i jer sam rođen tu gde su se spajale različitosti.”''</ref> * [[Šaban Bajramović]], pjevač<ref name=bajramovic1>[https://niskevesti.rs/u-nisu-pocinje-festival-posvecen-kralju-romske-muzike-zauvek-saban-bajramovic/ U Nišu počinje festival posvećen kralju romske muzike – „Zauvek Šaban Bajramović“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230831010327/https://niskevesti.rs/u-nisu-pocinje-festival-posvecen-kralju-romske-muzike-zauvek-saban-bajramovic/ |date=2023-08-31 }} Niške Vesti. ''Violeta Milićević; 01.08.2023''<br>''“On je bio Rom, iako je po duši bio Jugosloven.”''</ref> * [[Bebi Dol]], pevačica<ref name=bebidol1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 552-553.<br>''“Šarić Dragana - Bebi Dol, vokalni solista džez i zabavne muzike; kompozitor i tekstopisac; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Beki Bekić]], pevač<ref name=bekic1>[https://express.ba/naslovnica/473664/beki-bekic-za-express-ne-krijem-svoje-ime-i-prezime-u-beogradu-nemam-problema/ Beki Bekić za “Express”: Ne krijem svoje ime i prezime, u Beogradu nemam problema] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211001138/https://express.ba/naslovnica/473664/beki-bekic-za-express-ne-krijem-svoje-ime-i-prezime-u-beogradu-nemam-problema/ |date=2023-02-11 }} Express.ba ''Arina Hasović; 10.02.2023''<br>''Vi ste Albanac, sa adresom u Beogradu. Jeste li nekada imali problema zbog te činjenice? - “Nikada ništa negativno. Mene su jako dobro prihvatili, a nikada nisam krio ime ni prezime. Čak sam bolje prihvaćen nego neki njihovi pjevači. Narod kao narod, ako si dobar prema ljudima nema veze koje si vjere, to niko ne gleda u Beogradu. Moja žena je pravoslavna, živimo jugoslovenski jer ja sam u duši još uvijek Jugosloven. Ja volim tu zemlju, onu slogu gdje smo svi zajedno se voljeli, uživali. Ono kada dođem iz inostranstva pa uđem u Sloveniju i kažeš sebi „ušao sam u moju državu“.”''</ref> * [[Sergije Beljajev]], dirigent<ref name=beljajev1>[https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/preminuo-sergije-beljajev-osnivac-legendarnog-hora-djevojke-s-neretve/222659 Preminuo Sergije Beljajev, osnivač legendarnog hora 'Djevojke s Neretve'] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111110340/https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/preminuo-sergije-beljajev-osnivac-legendarnog-hora-djevojke-s-neretve/222659 |date=2023-01-11 }} RadioSarajevo.ba ''14.04.2016.''<br>''“Sergije Beljajev, Rus po narodnosti, Jugosloven po opredjeljenju, formirao je Djevojke s Neretve krajem šezdesetih godina s namjerom da izvode partizanske, zabavne i narodne pjesme.”''</ref> * [[Bruno Bjelinski]], kompozitor<ref name=bjelinski2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 61.<br>''“Bjesinski [sic!] Bruno, dr prava, kompozitor, vanr. prof. Muzičke akademije u Zagrebu, r. 1909 u Trstu, Jugosloven.”''</ref> * [[Dara Bubamara]], pjevačica<ref name=darabubamara1>[https://avaz.ba/showbiz/jet-set/796483/dara-bubamara-za-avaz-mama-nije-vjerovala-da-cu-voziti-porsea-kao-brena-a-vozila-sam-bolje-automobile Dara Bubamara za "Avaz": Mama nije vjerovala da ću voziti Poršea kao Brena, a vozila sam bolje automobile] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231040455/https://avaz.ba/showbiz/jet-set/796483/dara-bubamara-za-avaz-mama-nije-vjerovala-da-cu-voziti-porsea-kao-brena-a-vozila-sam-bolje-automobile |date=2022-12-31 }} [[Dnevni avaz]]. ''N. Varupa; 27.12.2022.''<br>''“Ja jesam Srpkinja ali sam u duši Jugoslovenka.”''</ref> * [[Đorđe Ðogani]], pjevač<ref name=djogani1>[http://star.vecer.com.mk/tekst.asp?tid=21389 Џоле: Со Слаѓа сум во одлични односи!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110722215116/http://star.vecer.com.mk/tekst.asp?tid=21389 |date=2011-07-22 }} (na makedonskom) Večer. ''Aleksandra Timkovska; 05.09.2006.''<br>''“Така е бидејќи секогаш се чувствувам како Југословен. Така сум роден, така ќе умрам и тоа е крај.”''</ref> * [[Uroš Dojčinović]], gitarista i kompozitor<ref name=dojcinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 105.<br>''“Dojčinović Uroš, gitarista, kompozitor i publicista; prof. u SMŠ "J. Slavenski", Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Vladimir Furduj]], muzičar<ref name=furduj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 138.<br>''“Furduj Vladimir, muzičar, bubnjar. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=furduj2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 131.<br>''“Furduj M. Vladimir, muzičar - bubnjar (r. 6. XI 1945, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Mirko Glišić]], kompozitor i tekstopisac<ref name=glisic1>[https://www.danas.rs/zivot/crna-dama-je-zaklina-kenedi-onazis-ljudi-secanja-mirko-glisic-tekstopisac-i-kompozitor-hitova-rok-i-folk-muzike/ „Crna dama“ je Žaklina Kenedi Onazis: Ljudi, sećanja – Mirko Glišić, tekstopisac i kompozitor hitova rok i folk muzike] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241108214445/https://www.danas.rs/zivot/crna-dama-je-zaklina-kenedi-onazis-ljudi-secanja-mirko-glisic-tekstopisac-i-kompozitor-hitova-rok-i-folk-muzike/ |date=2024-11-08 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Zoran Mišić; 28.09.2024.''<br>''“Mi Jugosloveni, jer sebe smatram Srbinom i Jugoslovenom smo mnogo ostrašćeni.”''</ref> * [[Zafir Hadžimanov]], pjevač<ref name=hadzimanov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 160-161.<br>''“Hadžimanov Zafir, estradni umetnik, kompozitor, glumac i pesnik. […] P: Makedonac-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Bojan Hreljac]], muzičar<ref name=hreljac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 164.<br>''“Hreljac Bojan, muzičar, estradni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=hreljac2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 154.<br>''“Hreljac Z. Bojan, muzičar, estradni umetnik (r. 30. IX 1948, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Ekrem Jevrić]], pevač<ref name=jevric1>[http://www.vreme.com/cms/view.php?id=942888 Pas do pasa, beton do betona] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100801185254/http://www.vreme.com/cms/view.php?id=942888 |date=2010-08-01 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Jovana Gligorijević; broj 1021, 29.07.2010.''<br>''“Više od dvadeset godina po odlasku iz zemlje koja se tad još zvala Jugoslavija, Ekrem se i dalje izjašnjava kao Jugosloven i dalje radi kao taksista i zidar (u Njujorku gradu).”''</ref> * [[Vladimir Janković]], muzičar<ref name=vjankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 186.<br>''“Janković Vladimir - Džet, rok muzičar, radio voditelj. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Zoran Kalezić]], pevač<ref name=kalezic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 215-216.<br>''“Kalezić Zoran, estradni umetnik; vokalni solista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Rastislav Kambasković]], kompozitor<ref name=kambaskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 217.<br>''“Kambasković Rastislav, kompozitor; vanredni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (za pr. Muzička teorija); šef Katedre za teorijske predmete. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Boris Kovač]], glazbenik<ref name=bkovac>[https://lupiga.com/intervjui/razgovor-s-glazbenikom-borisom-kovacem-osjecam-se-kao-jugoslaven-i-prihvatio-sam-da-sam-trajni-apatrid Razgovor s glazbenikom Borisom Kovačem: „Osjećam se kao Jugoslaven i prihvatio sam da sam trajni apatrid“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230225234711/https://lupiga.com/intervjui/razgovor-s-glazbenikom-borisom-kovacem-osjecam-se-kao-jugoslaven-i-prihvatio-sam-da-sam-trajni-apatrid |date=2023-02-25 }} Lupiga. ''Boris Pavelić; 03.01.2022.''<br>''“Sve što je bila prednost Jugoslavije kao multietničkog, multireligijskog, multikulturnog prostora - a ja sebe i dalje doživljavam kao Jugoslovena - sistematski je razgrađivano tokom tih decenija..”''</ref> * [[Kornelije Kovač]], muzičar i kompozitor<ref name=kkovac1>[https://www.vreme.com/kultura/sta-sam-dao-muzici-a-sta-ona-meni/ Šta sam dao muzici a šta ona meni] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230128021402/https://www.vreme.com/kultura/sta-sam-dao-muzici-a-sta-ona-meni/ |date=2023-01-28 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Tamara Nikčević; broj 1205, 06.02.2014.''<br>''“Dete sam mešanog braka, Jugosloven, pa…”''</ref> * [[Hašim Kučuk Hoki]], pevač<ref name=hoki1>[http://www.nin.co.rs/2002-12/05/26236.html Nazdravite, drugovi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231041248/http://www.nin.co.rs/2002-12/05/26236.html |date=2022-12-31 }} [[NIN]]. ''05.12.2002., broj 2710''<br>''“Bio sam deklarisani Jugosloven, i to sam do danas ostao.”''</ref><ref name=hoki2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/bilo-jednom-medu-nama Sjećanja: Hašim Kučuk Hoki: Bilo jednom među nama] [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Petar Luković; 01.07.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven! Titov vojnik, rođen u Jugoslaviji, položio Titovu zakletvu pod jugoslovenskom zastavom, zakleo se da ću braniti granice ove zemlje i nastaviti tradicije mog oca.”''</ref><ref name=hoki3>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2002/11/28/srpski/K02112701.shtml Najveći roker među narodnjacima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111115511/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2002/11/28/srpski/K02112701.shtml |date=2023-01-11 }} [[Glas javnosti]]. ''I. S.; 28.11.2002''<br>''“Vaspitan sam tako da ostanem celog života ono što jesam, onaj stari Jugosloven. Ja sam to.”''</ref> * [[Lepa Brena]], pevačica<ref name=brena1>[https://pink.rs/domaci/458058/lepa-brena-progovorila-o-uspehu-sa-'slatkim-grehom'-prisetila-se-devedesetih-godina-pa-otkrila-u-cemu-je-tajna-njenog-sjajnog-osmeha-video Lepa Brena progovorila o uspehu sa 'Slatkim grehom', prisetila se devedesetih godina, pa otkrila u čemu je tajna njenog sjajnog osmeha!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230210023126/https://pink.rs/domaci/458058/lepa-brena-progovorila-o-uspehu-sa-%27slatkim-grehom%27-prisetila-se-devedesetih-godina-pa-otkrila-u-cemu-je-tajna-njenog-sjajnog-osmeha-video |date=2023-02-10 }} pink.rs ''N. Ž.; 13.12.2022.''<br>''“Kako sam bila velika zvezda, ja sam bila i ostala Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena2>[http://www.pressonline.rs/sr/vesti/dzet_set_svet/story/52970/POVRATAK+LEPE+BRENE.html Povratak Lepe Brene] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131029202123/http://www.pressonline.rs/sr/vesti/dzet_set_svet/story/52970/POVRATAK+LEPE+BRENE.html |date=2013-10-29 }} Press Online. ''M. Majstorović; 07.12.2008.''<br>''Da li se još deklarišete kao Jugoslovenka? - “Ako neko ima pravo da se deklariše kao Hrvat ili Srbin, i ja imam pravo da budem Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 179-180.<br>''“Jahić Fahreta - Lepa Brena, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena4>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 167-168.<br>''“Jahić A. Fahreta, estradni umetnik (r. 20. X 1960, Tuzla). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vatroslav Lisinski]], skladatelj<ref name=lisinski1>[http://www.arhivyu.gov.rs/active/sr-latin/home/glavna_navigacija/leksikon_jugoslavije/drzavni_simboli/himna.html Himna] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190119121531/http://www.arhivyu.gov.rs/active/sr-latin/home/glavna_navigacija/leksikon_jugoslavije/drzavni_simboli/himna.html |date=2019-01-19 }} Arhiv Jugoslavije<br>''“Pesmu "Hej Sloveni" napisao je u Pragu 1834, u vreme panslavističkog pokreta, Samuel-Samo Tomašik, Slovak po nacionalnosti. […] Pevana je kao himna još na panslovenskom kongresu u Pragu 1848, na kojem se delegat Vatroslav Lisinski izjasnio kao prvi Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksandar Lokner]], muzičar<ref name=lokner1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 278.<br>''“Lokner Aleksandar, estradni umetnik; klavijaturista, kompozitor, aranžer, i producent; član grupe "Bajaga i instruktori". […] P: Jugosloven”''</ref> * [[Dženan Lončarević]], pjevač<ref name=loncarevic1>[https://bor-grad.com/dzenan-loncarevic-borska-publika-razume-muziku/ Dženan Lončarević: Borska publika razume muziku] Bor Grad Info. ''Urednik; 14.02.2019.''<br>''“Ja sam okoreli Jugosloven i okoreli titovac tako da mislim da ne postoji čovek u zemlji pa čak i u regionu, odnosno našoj predivnoj bivšoj Jugoslaviji, koji je više zaljubljen u Jugoslaviju i u Tita.”''</ref><ref name=loncarevic2>[https://www.sd.rs/vip/vip/na-kafi-sa-nedom-i-vladom-dzenan-loncarevic-intervju-2018-04-23 Bez dlake na jeziku: Dženan iskreno o kolegama, rijalitijima i potresnom slučaju Nataše Bekvalac] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231235412/https://www.sd.rs/vip/vip/na-kafi-sa-nedom-i-vladom-dzenan-loncarevic-intervju-2018-04-23 |date=2022-12-31 }} Srbija Danas. ''Neda Perišić/Vladimir Janković; 26.04.2018.''<br>''“Pored toga, pošto sam ja i dalje Jugosloven, želeo bih da obiđem našu nekadašnju zemlju u onim okvirima koji su postojali kada sam ja bio Titov pionir.”''</ref> * [[Magnifico]], pjevač<ref name=magnifico1>[https://www.mladina.si/98242/mi-jugoslovani-smo-najbolj-neverjetna-in-po-svoje-napredna-nacija-ceprav-so-nam-izbrisali-drzavo/] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230212044848/https://www.mladina.si/98242/mi-jugoslovani-smo-najbolj-neverjetna-in-po-svoje-napredna-nacija-ceprav-so-nam-izbrisali-drzavo/ |date=2023-02-12 }} [https://web.archive.org/web/20080419082022/http://www.mladina.si/tednik/200752/clanek/kul--intervju-max_modic/] Magnifico il Grande. Po domače, car [[Mladina]]. ''Max Modic; broj 52, 04.01.2008./28.12.2007.''<br>''“Mi Jugoslovani smo najbolj neverjetna in po svoje napredna nacija. Čeprav so nam izbrisali državo, še naprej živimo, delamo in ustvarjamo. V bistvu obstajamo na neki višji duhovni stopnji. Z našim življenjem in delom dokazujemo, da ne potrebujemo ne države ne davkov ne politikov ne liderjev.”''</ref><ref name=magnifico2>[http://www.pulsonline.rs/licna-karta/598/robert-pesut-manjifiko Lična karta - Robert Pešut-Manjifiko] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141021003912/http://www.pulsonline.rs/licna-karta/598/robert-pesut-manjifiko |date=2014-10-21 }}. Puls. ''Tatjana Čanak''<br>''“Ali ja sam i sada Jugosloven, bez obzira na sve. Upisan sam kao Jugosloven, služio sam JNA, dao zakletvu i – šta sad?”''</ref> * [[Milivoje Marković]], kompozitor<ref name=mmarkovic-sepe-181>[https://www.nin.rs/arhiva/vesti/12268/humor-jaci-od-svega Humor jači od svega] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153228/https://www.nin.rs/arhiva/vesti/12268/humor-jaci-od-svega |date=2024-12-25 }} [[NIN]]. ''Radmila Stanković; 20.09.2023.''<br>''“Mojmir je bio i ostao veliki Jugosloven, kao i ja.”''</ref><ref name=mmarkovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 304.<br>''“Marković Milivoje, muzičar, kompozitor; dirigent Džez orkestra RTB; publicista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Milan Mladenović]], pjevač i muzičar<ref name=mladenovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 311.<br>''“Mladenović S. Milan, muzičar, vođa rok grupe Ekatarina Velika (r. 21. IX 1958, Zagreb). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Redžo Mulić]], kompozitor<ref name=mulic1>[https://www.pobjeda.me/clanak/tradiciju-preispitivao-sa-strascu-i-velikim-nadahnucem Tradiciju preispitivao sa strašću i velikim nadahnućem] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240120025954/https://www.pobjeda.me/clanak/tradiciju-preispitivao-sa-strascu-i-velikim-nadahnucem |date=2024-01-20 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Dragana Erjavšek; 04.01.2024.''<br>''“O ovom važnom kompozitoru koji se, iako albanskog porijekla, uvijek i svuda izjašnjavao kao Crnogorac i Jugosloven, za Pobjedu su govorile njegova kćerka Vesna Mulić i muzikološkinja Sonja Marinković.”''</ref><ref name=mulic2>[https://www.gorazdevac.com/2023/05/10/predavanje-o-redzi-mulicu-ko-je-gusinjski-paganini/ Predavanje o Redži Muliću: Ko je Gusinjski Paganini?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240120035446/https://www.gorazdevac.com/2023/05/10/predavanje-o-redzi-mulicu-ko-je-gusinjski-paganini/ |date=2024-01-20 }} Web portal gorazdevac.com ''Radio Mitrovica sever; 10.05.2023.''<br>''“Iako albanskog porekla, Mulić se uvek i svuda izjašnjavao kao Crnogorac i Jugosloven.”''</ref> * [[Robert Nemeček]], muzičar, TV urednik<ref name=nemecek1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 372-373.<br>''“Nemeček Robert, zamenik glavnog i odgovornog urednika RTV "Pink". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Istra Pečvari]], pijanistkinja<ref name=pecvari1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 409.<br>''“Pečvari Istra, samostalni umetnički saradnik na Fakultetu muzičke umetnosti, Bg. […] P: P: Jugosl., […].”''</ref> * [[Vlastimir Peričić]], kompozitor<ref name=pericic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 412.<br>''“Peričić Vlastimir, muzički pisac i kompozitor; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (penz.) […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=pericic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 532.<br>''“Peričić Vlastimir, kompozitor, asistent Muzičke akademije u Beogradu, r. 1927 u Vršcu, Jugosloven.”''</ref> * [[Šako Polumenta]], pevač<ref name=špolumenta1>[https://mondo.rs/Zabava/Zvezde-i-tracevi/a1959748/odgovor-saka-polumente-na-skandalozne-izjave-bebe-rekse.html "Od Srbije sam dobio sve u životu, slavim sve": Šako odgovorio albanskoj pevačici na skandaloznu izjavu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240804002118/https://mondo.rs/Zabava/Zvezde-i-tracevi/a1959748/odgovor-saka-polumente-na-skandalozne-izjave-bebe-rekse.html |date=2024-08-04 }} Mondo. ''01.08.2024.''<br>''“Ja sam veliki Jugosloven pre svega.”''</ref> * [[Esma Redžepova]], pevačica<ref name=eredzepova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 573.<br>''“Teodosievski-Redžepova Esma, estradni umetnik, vokalni solista, član Predsedništva za kulturu Međunar. unije Roma. […] P: Romkinja, Jugoslovenka, […].”''</ref><ref name=eredzepova2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 485.<br>''“Teodosievski - Redžepova Esma, istaknuta estradna umetnica; član Predsedništva za kulturu Međunarodne unije Roma (r. 8. VIII 1943, Skoplje). Romkinja - Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Usnija Redžepova]], pjevačica<ref name=uredzepova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 479.<br>''“Redžepova Usnija, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Romkinja, Jugoslovenka, […].”''</ref><ref name=uredzepova2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 406.<br>''“Redžepova J. Usnija, estradni umetnik, vokalni solista (r. 4. II 1946, Skoplje). Romkinja, jugoslovenka, [sic!] […].”''</ref> * [[Senidah]], pevačica<ref name=senidah1>[https://nova.rs/zabava/showbiz/senidah-otkrila-zasto-je-neki-ljudi-ne-prihvataju/ „U Sloveniji nikada neću biti prihvaćena zbog prezimena“: Senidah progovorila o svojim korenima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250708194310/https://nova.rs/zabava/showbiz/senidah-otkrila-zasto-je-neki-ljudi-ne-prihvataju/ |date=2025-07-08 }} Nova.rs ''Bojana Krkeljić; 07.07.2025.''<br>''“Volim sav narod, dobre ljude. Imam veze i s Makedonijom i s Hrvatskom. Ja sam tu gde sam i stvarno mogu da kažem da sam rođena u Jugoslaviji i zauvek ću ostati Jugoslovenka.”''</ref> * [[Mojmir Sepe]], kompozitor<ref name=mmarkovic-sepe-181/> * [[Šemsa Suljaković]], pevačica<ref name=suljakovic1>[https://www.kurir.rs/stars/2704633/ekskluzivno-intervju-za-sva-vremena-semsa-suljakovic-zauvek-cu-biti-jugoslovenka Ekskluzivno! Intervju za sva vremena - Šemsa Suljaković: Zauvek ću biti Jugoslovenka!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102114327/https://www.kurir.rs/stars/2704633/ekskluzivno-intervju-za-sva-vremena-semsa-suljakovic-zauvek-cu-biti-jugoslovenka |date=2022-11-02 }} [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''Ljilja Jorgovanović; 27.02.2017.''<br>''“Muslimanka sam oduvijek, takva sam rođena, to sam i sada. Ali sam i Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ivan Švager]], saksofonista<ref name=svager1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 567.<br>''“Švager Ivan, kompozitor i aranžer; vođa sekcije saksofonista i solista u Džez orkestru RTB i "Dzezteta Ivana Švagera". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Stevo Teodosievski]], muzičar<ref name=teodosievski1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 486.<br>''“Teodosievski P. Stevo, estradni umetnik - kompozitor, aranžer, tekstopisac, pedagog; predsednik Predsedništva za kulturu Medunarodne organizacije Roma (r. 16. IV 1924, Kočane). Makedonac-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dado Topić]], pjevač i muzičar<ref name=topic1>[https://www.euronews.rs/kultura/aktuelno-iz-kulture/63374/a-sad-adio-i-muzika-iz-otpisanih-u-becu-odrzan-koncert-muzike-iz-srpske-kinematografije/vest "A sad adio" i muzika iz "Otpisanih": U Beču održan koncert muzike iz srpske kinematografije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221202095615/https://www.euronews.rs/kultura/aktuelno-iz-kulture/63374/a-sad-adio-i-muzika-iz-otpisanih-u-becu-odrzan-koncert-muzike-iz-srpske-kinematografije/vest |date=2022-12-02 }} Euronews. ''Tanjug; 25.09.2022.''<br>''“Rođen sam u Jugoslaviji, uvek bio Jugosloven, iz radničke porodice.”''</ref><ref name=topic2>[https://espona.me/index.php/ex-yu/10641-dado-topic-nisam-jugonostalgicar-vec-jugosloven Dado Topić: Nisam Jugonostalgičar, već Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221116033920/https://espona.me/index.php/ex-yu/10641-dado-topic-nisam-jugonostalgicar-vec-jugosloven |date=2022-11-16 }} espona.me ''03.09.2021.''</ref><ref name=topic3>[https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/22/rts-svet/2690555/balkanskom-ulicom-dado-topic.html Balkanskom ulicom: Dado Topić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221116034617/https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/22/rts-svet/2690555/balkanskom-ulicom-dado-topic.html |date=2022-11-16 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''Vesna Dedić; 09.04.2017.''<br>''“Dado Topić, Beograđanin, Jugosloven, legenda rok end rola i nadasve porodičan čovek svojom pričom će sigurno ove nedelje u mnoge domove uneti osećaj da je dobro samo ako ima ljubavi i poštovanja.”''</ref> * [[Bisera Veletanlić]], pjevačica<ref name=bveletanlic1>[https://www.nedeljnik.rs/kako-mi-je-fudbal-pomogao-da-prezivim-devedesete-razgovor-sa-biserom-veletanlic/ Kako mi je fudbal pomogao da preživim devedesete: Razgovor sa Biserom Veletanlić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230504234543/https://www.nedeljnik.rs/kako-mi-je-fudbal-pomogao-da-prezivim-devedesete-razgovor-sa-biserom-veletanlic/ |date=2023-05-04 }} Nedeljnik. ''Branko Rosić; 15.09.2019.''<br>''“Ja sam i danas Jugoslovenka. Pa rodila sam se u Jugoslaviji. Rođena sam u Zagrebu i živim skoro pedeset godina u Beogradu.”''</ref><ref name=bveletanlic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Veletanlić Bisera, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=bveletanlic3>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Veletanlić M. Bisera, estradni umetnik, vokalni solista (r. 15. IX 1942, Zagreb). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Senka Veletanlić]], pevačica<ref name=sveletanlic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Veletanlić Senija-Senka, estradni umetnik, vokalni solista džez i zabavne muzike. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=sveletanlic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Veletanlić M. Senija - Senka, estradni umetnik, vokalni solista (r. 27. V 1936, Zagreb). Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Bojana Vunturišević]], pevačica i tekstopisac<ref name=vunturisevic1>[https://www.portalnovosti.com/bojana-vunturisevic-verujem-da-i-dalje-mozemo-da-se-volimo Bojana Vunturišević: Verujem da i dalje možemo da se volimo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240524021136/https://www.portalnovosti.com/bojana-vunturisevic-verujem-da-i-dalje-mozemo-da-se-volimo |date=2024-05-24 }} Portal Novosti. ''Katarina Bošnjak; 13.05.2024.''<br>''“I otud moja ljubav za Dalmacijom – zato što je moje političko, nacionalno, ne znam ni ja kakvo sve opredeljenje, to da sam Jugoslovenka.”''</ref> * [[Toma Zdravković]], pjevač<ref name=zdravkovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 540.<br>''“Zdravković D. Tomislav - Toma, vokalni solista i kompozitor narodne muzike (r. 20. XI 1938, Aleksinac). Srbin, Jugosloven, […].”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Ernest Ačkun.jpg|Ernest Ačkun Datoteka:Хуса Алијевић 2014.png|Husein Alijević Datoteka:Šaban Bajramović.IMG 3786.jpg|Šaban Bajramović Datoteka:Bebi Dol u Nisu na Letnjoj pozornici 1991 02.jpg|Bebi Dol Datoteka:Bruno_Bjelinski.jpg|Bruno Bjelinski Datoteka:Kornelije Kovač.jpg|Kornelije Kovač Datoteka:Lepa brena.jpg|Lepa Brena Datoteka:Vatroslav Lisinski.jpg|Vatroslav Lisinski Datoteka:Dženan Lončarević (cropped).jpg|Dženan Lončarević Datoteka:Robert Pesut crop.jpg|Magnifico Datoteka:Milan Mladenović.jpg|Milan Mladenović Datoteka:Vlastimir Pericic.jpg|Vlastimir Peričić Datoteka:SakoPolumenta.JPG|Šako Polumenta Datoteka:Есма Реџепова.jpg|Esma Redžepova Datoteka:Usnija Redzepova-mc.rs.jpg|Usnija Redžepova Datoteka:Stevo Тeodosievski.jpg|Stevo Teodosievski Datoteka:Dado Topić 2007.jpg|Dado Topić Datoteka:Belgrade_Pride_2021_-_Bojana_Vunturišević.jpg|Bojana Vunturišević Datoteka:Toma Zdravković.jpg|Toma Zdravković </gallery> </center> == Nauka == * [[Zlatko Ahmetović]], univerzitetski profesor<ref name=ahmetovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 12.<br>''“Ahmetović Zlatko, profesor Fakulteta za fizičku kulturu, N. Sad; pomoćnik pokrajinskog sekretara za kulturu i obrazovanje. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ahmetovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 12.<br>''“Ahmetović K. Zlatko, naučni saradnik i direktor Zavoda za fizičku kulturu Vojvodine (r. 28. V 1950, Novi Sad). Jugosloven.”''</ref> * [[Vjekoslav Babukić]], jezikoslovac<ref name=babukic1>Babukić, Vjekoslav/Karadžić, Vuk Stefanović/Vraz, Stanko: Prijateljski dopisi o pravopisu ćirilskimi i latinskimi pismeni medju Vukom Stefanov. Karadžićem i Věkoslavom Babukićem, u: Kolo (1847), str. 71.<br>''“Kako sada mi (Jugoslavjani) stojimo, razděljeni na iztočni i zapadni věrozakon i obrede […].”''</ref><ref name=jdraskovic-babukic/> * [[Jovo Bakić]], sociolog<ref name=bakic1>[https://www.youtube.com/watch?v=ioJg1tUgXDo Jovo Bakić iskreni Jugosloven] YouTube. ''2021.''<br>''“Ovo govorim kao levičar, ali i kao iskreni Jugosloven.”''</ref> * [[Dževad Belkić]], fizičar<ref name=belkic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 39.<br>''“Belkić Dževad, fizičar, naučni savetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=belkic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 38.<br>''“Belkić S. Dževad, fizičar; naučni savetnik u Institutu za fiziku u Zemunu (r. 11. III 1946, Bijeljina). Jugosloven.”''</ref> * [[Dunja Blažević]], istoričarka umetnosti<ref name=blazevic1>[https://www.slobodnaevropa.org/a/intervju-dunja-blazevic/30164157.html Blažević: Izložba Marine Abramović košta koliko i budžet muzeja] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 14.09.2019.''<br>''“Međutim, ja sam i dalje Jugoslovenka, to može da se nazove jugonostalgičar ili kako god hoćete. Ali ja sam Jugoslovenka i dalje.”''</ref> * [[Slavko Borojević]], agronom, genetičar<ref name=borojevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 56.<br>''“Borojević Slavko, akademik; profesor Poljoprivrednog fakulteta, N. Sad (penz.) […] P: Srbin-Jugosloven.”''</ref><ref name=borojevic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 52.<br>''“Borojević Slavko, redovni član VANU; profesor univerziteta - u penziji (r. 21. XI 1919, Knezovljani, Kostajnica). Srbin, Jugosloven.”''</ref> * [[Franjo Bradaška]], historičar<ref name=bradaska1>Bradaška, Franjo: Jugoslovjeni u Turskoj. Narodopisni nacrt od profesora Franje Bradaške, u: Književnik, god. II. sv. 3. (1865), str. 321.<br>''“Ako Turska zanima ostalu Europu, to mora ona tim više zanimati Slovjene, a poimence nas Jugoslovjene.”''</ref> * [[Boris Buden]], filozof<ref name=buden1>[https://www.vijesti.me/zabava/56453/maternji-jezik-je-ideolosko-politicka-konstrukcija Maternji jezik je ideološko-politička konstrukcija] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Matija Otašević; 12.11.2017.''<br>''“Postoji Jugoslavija uspostavljena 1943. kao emancipacijski projekt, i samo u tom smislu - a ne u smislu nekakvog nacionalnog i kulturnog identiteta, zajedničke historije - ne, već u smislu identifikacije sa jugoslavenskim projektom i mogućnostima njegovog nastavljanja…” - U onom smislu, dakle, u kojem danas u Hrvatskoj djeluje i o kojem piše Viktor Ivančić? - “Apsolutno, moj prijatelj Viktor Ivančić. U tom smislu sam Jugoslaven i krležijanac.”''</ref> * [[Oroslav Caf]], jezikoslovac, duhovnik<ref name=caf1>Caf, Oroslav (Bělankin): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-L3EKLYU5/0eb651f7-e8d8-4182-8297-db73a5a4305a/PDF R ino L sta slavenska vokala], u: Slovenska bčela, letnik 2, številka 23 (1851), str. 181.<br>''“Uže smo si veselo upanje dělali, da se bomo mi Jugoslaveni po navodu slavne […].”''</ref><ref name=caf2>Caf, Oroslav (Bělankin): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-7SVW981B/03fb9f28-9e2b-425a-b964-56a4fc584b38/PDF R ino L sta slavenska vokala], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 25 (1852), str. 205.<br>''“Bodi nam Jugoslavenom tedaj pravilo: I. r med konsonanti ino na kraju […].”''</ref> * [[Ivan Čolović]], etnolog<ref name=icolovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 83.<br>''“Čolović Ivan, književnik, izdavač i književni prevodilac, etnolog, viši naučni saradnik u Etnografskom institutu SANU. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=colovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 76.<br>''“Čolović M. Ivan, književnik, izdavač; viši naučni saradnik u Etnografskom institutu SANU (r. 24. III 1938, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Vladimir Ćorović]], povjesničar<ref name=corovic1>Ćorović, Vladimir: Istorija Jugoslavije. Beograd 1933, str. 655.<br>''“Mi Jugosloveni imamo puno razloga da sa poverenjem gledamo u vremena koja dolaze.”''</ref> * [[Aleksa Đilas]], sociolog<ref name=adjilas1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/507246/I-u-maloj-zemlji-moguce-je-boriti-se-za-velike-ciljeve I u maloj zemlji moguće je boriti se za velike ciljeve] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Aleksandar Apostolovski; 15.05.2022.''<br>''“Ja sam se uvek izjašnjavao kao Jugosloven i to je za mene bilo samo prirodni produžetak toga što sam Srbin i Crnogorac.”''</ref><ref name=adjilas2>[http://www.nspm.rs/prenosimo/mozemo-bez-velikih-sila.html?alphabet=l Možemo bez velikih sila] Nova srpska politička misao. ''Dubravka Vujanović; 16.02.2010.''<br>''“Da, smatram se i dalje Jugoslovenom, ali se time ne odričem srpstva.”''</ref><ref name=adjilas3>[https://www.vreme.com/vreme/nade-i-planovi-zaboravljenih-emigranata/ Nade i planovi zaboravljenih emigranata] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Ljiljana Smajlović; broj 980, 15.10.2009.''<br>''Izjašnjavali ste se kao Jugosloven? - “To sam i danas. Što ne znači da nisam i Crnogorac i Srbin. A takođe i Srbijanac – pa u Beogradu u istom stanu živim od 1954!”</ref><ref name=adjilas4>Djilas, Aleksa: [http://books.google.de/books?id=ZMyZdvTympMC&printsec=frontcover&dq=editions:I4_wUiRXowIC&hl=de&sa=X&ei=24TKULbtHaeE4gSPiIC4BA&ved=0CDQQ6AEwAA#v=onepage&q&f=false Funeral Oration for Yugoslavia], u: [[Dejan Đokić|Djokić, Dejan]] (izd.): Yugoslavism. Histories of a Failed Idea, 1918 - 1992, London 2003, str. 323.<br>''“Indeed, in the next official population count, I intend to declare myself a Yugoslav. This is what I was in census of 1971, 1981 and 1991; this is what I am in 2001.”''</ref><ref name=djilas5>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 83.<br>''“Đilas Aleksa, istoričar i publicista. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=adjilas6>[http://www.djilas.rs/PITANJE/Posmrtni_govor_Jugoslaviji.html Posmrtni govor Jugoslaviji - jedan zamišljeni dijalog sa zapadnim prijateljima]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Djilas.rs ''Aleksa Đilas''</ref><ref name=adjilas7>[http://www.djilas.rs/PITANJE/Braneci_Zapad.html Braneći Zapad]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Djilas.rs ''Aleksa Đilas''</ref> * [[Dejan Đokić]], historičar<ref name=djokic1>[http://www.opendemocracy.net/people-debate_36/article_325.jsp A farewell to Yugoslavia] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170707210022/https://www.opendemocracy.net/people-debate_36/article_325.jsp |date=2017-07-07 }} (na engleskom) openDemocracy. ''Dejan Đokić; 10.04.2002.''<br>''“I usually declared myself a Yugoslav, which had several advantages over being merely a Serb, which I also am, by virtue of being born in Serbia, to Serbian parents. True, by Yugoslav I don't just mean a citizen of a country called Yugoslavia, in Central and Eastern Europe national identities have primarily ethnic and not civic meaning. This effectively means that even though there is no country called Yugoslavia anymore, I can continue to declare myself a Yugoslav. But, I have an(other) ethnic identity, that of a Serb, and anyhow, being Yugoslav always meant something more to me than just a national identification. […] Although, as I already said, I always identified with Yugoslavia, I think I only became a real Yugoslav once the real Yugoslav state disintegrated, when I left Serbia for Britain.”''</ref> * [[Vladimir Dvorniković]], filozof i etnopsiholog<ref name=dvornikovic1>[https://www.dw.com/sr/jugoslovenski-dert/a-44853062 Jugoslovenski dert] [[Deutsche Welle]]. ''Dragoslav Dedović; 28.07.2018.''<br>''“On nije bio samo Jugosloven po nacionalnom opredeljenju. On je o Jugoslovenima izrekao istine koje spadaju u najtačnije i najbolnije spoznaje do kojih je jedan etnopsiholog mogao doći.”''</ref> * [[Egon Fekete]], lingvista<ref name=fekete1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134.<br>''“Fekete Egon, filolog, serbokroatista, leksikograf; naučni savetnik u Institutu za sh. jezik, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=fekete2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 127.<br>''“Fekete B. Egon, filolog, serbokroatista, leksikograf, naučni savetnik u Institutu za srpskohrvatski jezik u Beogradu (r. 11. VI 1931, Beograd). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ivan Filipović]], pedagog, književnik<ref name=ifilipovic1>Filipović, Ivan (Perić): Pravac naše književnosti, u: Neven, VII. god (1858), str. 73.<br>''“Važnost školskih i pučkih knjižnica uvidjeli su već mnogi narodi, samo mi Jugoslaveni ne.”''</ref> * [[Milutin Garašanin (arheolog)|Milutin Garašanin]], arheolog<ref name=garasanin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 140.<br>''“Garašanin Milutin, arheolog, akademik; preds. Odbora za arheologiju SANU. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Andrej Grubačić]], sociolog<ref name=grubacic1>Grubačić, Andrej: [http://books.google.de/books?id=zFDOQsocASMC&printsec=frontcover&dq=Don%27t+Mourn,+Balkanize!:+Essays+After+Yugoslavia&hl=de&sa=X&ei=Q4bHUYvYK8besgaa5IDoDg&ved=0CDIQ6AEwAA#v=onepage&q=Don%27t%20Mourn%2C%20Balkanize!%3A%20Essays%20After%20Yugoslavia&f=false Don't mourn, balkanize! Essays after Yugoslavia] Oakland 2010, str. 11. {{ISBN|1-60486-470-2}}.<br>''“I grew up in Belgrade—or, more precisely, between Belgrade and Sarajevo—but I always considered myself Yugoslav. I do not see any reason to stop doing so now.”''</ref> * [[Katica Hedrih]], mašinski inženjer, univ. profesorica<ref name=hedrih1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 163.<br>''“Hedrih (Stevanović) Katica, redovni profesor (za pr. Elastidinamika, Otpornost materijala i Teorija nelinearnih oscilacija) i šef Katedre za mehaniku Mašinskog fakulteta, Niš; gl. i odg. urednik časopisa "Facta Universitatis"; nauč. saradnik Matemat. instituta SANU; ekspert Sav. ministarstva za nauku i tehnologiju. […] P: Jugoslovenka, srpske nacionalnosti; […].”''</ref><ref name=hedrih2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 152.<br>''“Hedrih R. Katica, redovni profesor i šef Katedre za mehaniku Mašinskog fakulteta u Nišu (r. 28. VIII 1944, Bobovište). Jugoslovenka, srpske nacionalnosti.”''</ref> * [[Fedor Herbut]], fizičar<ref name=herbut1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 163.<br>''“Herbut Fedor, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF, Bg.; dopisni član SANU. […] P: Rusin, Jugosloven.”''</ref><ref name=herbut2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 152.<br>''“Herbut E. Fedor, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF u Beogradu; dopisni član SANU (r. 3. V 1932, Novi Vrbas). Rusin, Jugosloven.”''</ref> * [[Jelisaveta Ibrovac]], profesor, prevoditelj<ref name=ibrovac1>Ибровац, Јелисавета (Демирова, Мирка): [https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_E74E1D9A175FE5728805716D3DEA6D36/1922/k001?fullscreen#page/492/mode/1up Молиерова прослава у Паризу], у: Српски књижевни гласник, Нова серија, књ. V бр. 1 (1922), стр. 463.<br>''“Ми Југословени смо са поносом могли истаћи да је наш песник и народни мученик Франкопан дао један од првих превода Молиера у опште.”''</ref> * [[Fran Ilešič]], književni povjesničar, publicist<ref name=ilesic1>Ilešič, Fr.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-P2B6NX9A/099c4d73-b7c1-4486-9729-7487689a5bd4/PDF Vse pleše. Balada — ballata.], u: Ljubljanski zvon, god. 19 br. 1 (1899), str. 49.<br>''“Pohlevno nasprotujoč, je nekdo iz ozadja izrekel svoje pomisleke o Čukovem modrovanju, češ, mi Jugoslovani s svojim »kolom« se pač dobro vrtimo v krogu, a naprej ne pridemo, ne napredujemo.”''</ref> * [[Ivan Ivić]], psiholog, univerzitetski profesor<ref name=ivic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 176.<br>''“Ivić Ivan, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (za pr. Razvojna psihologija). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Anton Janežič]], filolog<ref name=janezic1>Prijatelj, Ivan: [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-CELRWWCE/29cc0c10-4627-410e-8ce0-7e49e74864a3/PDF Borba za individualnost slovenskega književnega jezika 1848–1857] Ljubljana 1937, str. 109.<br>''“Ti nam pripravljaš pot, da se naj popred Jugoslovani sjedinimo, zraven pa tudi drugim narečjem približamo, da ne zagazimo na stranputice, po kterih žalibog tako radi tumaramo i vagutamo...”''</ref> * [[Božidar Jezernik]], etnolog<ref name=jezernik1>[https://pescanik.net/jugoslavija-zemlja-snova-2/ Jugoslavija, zemlja snova] Peščanik. ''03.12.2018.''<br>''“On je glavni lik Bože Jezernika, jer Boža je integralni Jugosloven i on žali – i to je jedna od teza ove knjige – što, po njegovom mišljenju, u Jugoslaviji, kako on kaže, nije bilo više jugoslovenskog nacionalizma.”''</ref> * [[Đokica Jovanović]], sociolog<ref name=jovanovic1>[https://nova.rs/emisije/zasto-u-srbiji-ima-sve-vise-jugoslovena/ Zašto u Srbiji ima sve više Jugoslovena?] Nova.rs ''TV Nova; 02.05.2023.''<br>''“Sociolog Đokica Jovanović iz Niša na nedavnom popisu izjasnio se kao Jugosloven i to ne prvi put.”''</ref> * [[Damir Kakaš]], univerzitetski profesor, političar<ref name=kakas1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 214.<br>''“Kakaš Damir, potpredsednik Skupštine AP Vojvodine (od '94); potpredsednik Izvršnog odbora Reformske demokratske stranke Vojvodine; redovni profesor Fakulteta tehničkih nauka, N. Sad. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksej Kišjuhas]], sociolog<ref name=kisjuhas1>[https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/krenula-kampanja-sve-veci-broj-javnih-osoba-nagovara-gradane-da-se-izjasne-kao-jugoslaveni-20221002 Krenula kampanja: Sve veći broj javnih osoba nagovara građane da se izjasne kao Jugoslaveni] tportal.hr. ''B. Stilin; 02.10.2022.''<br>''“Na njihov poziv prvi se odazvao sociolog, profesor na Sveučilištu u Novom Sadu i kolumnist lista Danas, Aleksej Kišjuhas, koji je na dan početka popisa podržao pokret poveznicom na svoju kolumnu pod naslovom 'Jugoslavija živi'.”''</ref> * [[Ivan Klajn]], jezikoslovac<ref name=klajn1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 228.<br>''“Klajn Ivan, lingvista; redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Maja Korać]], sociolog<ref name=korac1> Savić, Svenka/Korać, Maja: Naučnice iz Srbije u svetu: kroz dijalog i refleksiju, u: Prelić, Mladena/Stevanović, Lada/Lukić Krstanović, Miroslava (ur.): [https://etno-institut.co.rs/storage/710/63abe78a83ade_Etnografski-zbornik-2022-PRINT2.pdf Rod, znanje i moć. Istorija, nasleđe i značaj naučnica u Srbiji] Beograd 2022, str. 202.<br>''“Ja sam bila i ostala Jugoslovenka. Da pojasnim, multikulturna Južna Slovenka. To je moje duboko, i pre svega, lično opredeljenje, ne političko. Zasnovano na iskustvu i načinu života moje (primarne) porodice, kao i na istoriji mojih porodičnih predaka.”''</ref> * [[Ana Kotevska]], muzikolog i muzički kritičar<ref name=kotevska1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 246.<br>''“Kotevska Ana, muzikolog i muzički kritičar; glavni i odgovorni urednik muzičkog mesečnika "Bis"; […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Boško Kovačević]], sociolog<ref name=kovacevic1>[https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/sjecanje-na-boska-kovacevica-918183 Sjećanje na Boška Kovačevića] [[Oslobođenje (list)|Oslobođenje]]. ''27.12.2023.''<br>''“Za sebe je volio da govori da je Sokolčanin, Subotičanin, Ličanin, Vojvođanin, Srbin, Jugosloven, Evropljanin, Građanin sveta”''</ref> * [[Fran Kovačič]], teolog, historičar<ref name=kovačič1>Kovačič, Fran: [https://books.google.de/books?id=Uuj64Xn6lc0C&newbks=1&newbks_redir=0&printsec=frontcover&hl=de#v=onepage&q&f=false Ob osemstoletnici križarskih vojsk. (1096 – 1896)], u: Katoliški obzornik, letnik I. (1897), str. 162.<br>''“Tem znamenitejše je to vprašanje za nas sedaj ob osemstoletnici križarskih vojsk, ker smo zlasti mi Jugoslovani v neposredni zvezi s križarskimi vojskami in se vprašanje cerkvenega zedinjenja posebno nas tiče.”''</ref> * [[Marija Kraljević-Balalić]], genetičar<ref name=kraljevicbalalic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 252.<br>''“Kraljević-Balalić Marija, dekan i redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta, N. Sad (za pr. Genetika, Populaciona genetika i Uvod u metodiku maučnog [sic!] rada). […] P: Jugosl., […].”''</ref> * [[Ivan Kukuljević Sakcinski]], istoričar, književnik, političar<ref name=sakcinski1>I. K. S.: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5Qafecy6iKlcE4GRP36GCRjeS9AYE3ZKN4DtQb8v1YneKWwXP8ld5anxHTN8z7etr5CGTzYs6U5R0JEqz2r57g_dJAvk2YISjAh1_L-8uUNoKGjJ_3-K-qR5N5bwoZVY4HJKGA11VkUXgB6k-VFf_OZXWxAYg6f1kqWue6C8jtlemwhdXfI3_kI6Av7h8auSwL-rXpy_qyGym-ClQYCNiYHRT-RjqAtDzccX_9madJD6_gOeRNLXqDtoCqjO0ZnmjzqOAm-UFFo7e4PDGeFic2zoZak0UvgSC-cFMnrRlriWDKYrRrAM Politička pověstnica], u: Arkiv za pověstnicu jugoslavensku, knjiga II. (1852), str. 1.<br>''“Mi Jugoslaveni neimamo sve dosada našega diplomatara, pa ipak nećemo nikada bez njega moći razsvětliti i kritički napisati razgranjenu historiu našega naroda.”''</ref><ref name=sakcinski2>Smičiklas, Tade; Marković, Franjo: Matica Hrvatska od godine 1842. do godine 1892. Spomen-knjiga. Zagreb 1892, str. 160.<br>''“Očekivamo pako od nje, da nam one strane što brže pridruži, koje po historiji i zakonu ili po krvi i poreklu našoj državi ili našemu jugoslavenskomu narodu pripadaju.”''</ref> * [[Đuro Kurepa]], fizičar<ref name=djkurepa1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 231-232.<br>''“Kurepa R. Đuro, redovni član SANU i ANU-BiH, dopisni član JAZU; profesor univerziteta - u penziji (r. 16. VIII 1907, Majske Poljane, Glina). Srbin-Jugosloven, […]. ”''</ref> * [[Milan Kurepa]], fizičar<ref name=mkurepa1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 263.<br>''“Kurepa Milan, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF, Bg. (za pr. Fizika molekula i Fizika opšti kurs); naučni savetnik u Institutu za fiziku, Bg.; preds. Nacionalnog komiteta za fiziku Jugoslavije (od '87). […] P: Jugosloven srpsko-jevrejskog porekla.”''</ref><ref name=mkurepa2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 232.<br>''“Kurepa V. Milan, fizičar; redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF u Beogradu; predsednik Nacionalnog komiteta za fiziku SFRJ (r. 11. V 1933, Bačka Palanka). Jugosloven, srpsko-jevrejskog porekla.”''</ref> * [[Šime Ljubić]], istoričar, arheolog<ref name=ljubic1>Okuka, Miloš: Eine Sprache - viele Erben. Sprachpolitik als Nationalisierungsinstrument in Ex-Jugoslawien. Klagenfurt 1998, S. 23. (na njemačkom)<br>“»Hej, Ihr Jugoslawenbrüder, seien wir ruhmreich!« So ruft der Kroate Šime Ljubić 1864 in seinem Spiegel der jugoslawischen Literaturgeschichte (Ogledalo književne poviesti Jugoslavjanske na podučavanje mladeži) in der […].</ref> * [[Ivan Macun]], književni povjesničar<ref name=macun1>Macun, Ivan: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-TZWJKXHW/f39ff886-a3b5-4dc5-967b-8f5d499a8755/PDF Cvetje slovenskiga pesničtva.] Trst 1850, str. 4.<br>''“Poglej samo nekaj malo na polje slavjanskih narodnih pesem in boš vidil u Čehih, Poljakih in posebno u nas Jugoslavjanih množinu sadja najlepšega, z katerim bo se težko kater si bodi drugi narod hvaliti zamogel.”''</ref> * [[Vlado Mađarić]], istoričar umetnosti<ref name=madjaric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 403.<br>''“Mađarić Vlado, direktor Saveznog instituta za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, r. 1915 u Ludbregu, Jugosloven.”''</ref> * [[Matija Majar]], etnograf, jezikoslovac<ref name=majar1>Majar, Matija: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-05AJDQXQ/0768df73-0700-4779-81e0-226111bc3825/PDF Naše slovstvo], u: Novice gospodarske, obertnijske in národske, tečaj XV. list 44 (03.06.1857), str. 174.<br>''“Mi Jugoslaveni, imenito Slovenci, smo v takih okolnostih, da moramo to pitanje tako le staviti: Čto moramo činiti, storiti, da se književno slože narečja serbsko, bulgarsko, horvatsko i slovensko?”''</ref> * [[Petar Matković]], geograf<ref name=pmatkovic1>Matković, Petar: Zemljopisni odlomci. Najnovija kartografija o Jugoslovjenskih zemljah, u: Književnik, god. III. sv. 1. (1866), str. 81.<br>''“Vojnički kartografički zavod u Beču, koji si je glede svojih kartografičkih proizvoda slavno ime stekao, objelodani za kratko vrieme koli za znanost u obće, toli za nas Jugoslovjene napose evo već drugu vele znamenitu i krasnu geografičku radnju: Dalmaciju naime, koja poput okvira sa zapada Balkanski poluotok zaprema, i gore navedenu kartu Bosne i Hercegovine, kojom je publikacijom sumnja o tajnom skrivanju kartografičkoga materijala iz političkoga obzira sasvim izčeznula.”''</ref> * [[Fedor Mesinger]], meteorolog, univerzitetski profesor<ref name=mesinger1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 317.<br>''“Mesinger Fedor, meteorolog; redovni profesor PMF, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nada Milašin]], naučnik<ref name=milasin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 328.<br>''“Milašin Nada, viši naučni saradnik u Institutu za arhitekturu i urbanizam Srbije, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vojin Milić]], sociolog<ref name=milic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 334.<br>''“Milić Vojin, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Miljanić]], inženjer elektrotehnike, univ. profesor<ref name=miljanic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 348.<br>''“Miljanić Petar, akademik, sekretar Odeljenja tehničkih nauka SANU, redovni profesor Mašinskog i Elektrotehn. fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Navratil]], jezikoslovac<ref name=navratil1>N., J.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-7IS7KTWC/de1d2076-efac-45c3-b8f8-6afcd0997ccc/PDF Želja jezikoznanska o novem letu vsim Slovencom, posebno pisateljem slovenskim v prevdarek], u: Slovenska bčela, letnik 4, številka 8 (1853), str. 63.<br>''“Tudi govorimo vsi Slovenci in Jugoslovani; Ne dam mu naj manje […].”''</ref> * [[Aleksandar Nikolić (istoričar)|Aleksandar Nikolić]], istoričar, novinar<ref name=anikolic1>[https://boom93.rs/article/54985/jugosloveni-kulturno-povezivanje-trajnije-od-drzavnih-granica Jugosloveni: Kulturno povezivanje trajnije od državnih granica] Radio Boom93. ''Neda Stojićević/Jelena Milenković''.<br>''“Onda je bilo potpuno prirodno da 2022. kažem na popisu ću se izjasniti kao Jugosloven.”''</ref> * [[Viktor Novak]], istoričar<ref name=novak1>[https://www.rts.rs/page/rts/sr/Dijaspora/story/1526/srbija-na-vezi/2091781/-magnum-crimen---bez-cenzure-.html Magnum Crimen - bez cenzure] [[Radio-televizija Srbije]]. ''03.11.2015''<br>''“Prvo izdanje ove kultne knjige, Viktor Novak, Hrvat, ali i integralni Jugosloven, uspeo je da objavi u burnim posleratnim godinama, 1948.”''</ref> * [[Pavel Opavski]], univerzitetski profesor<ref name=opavski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 390.<br>''“Opavski Pavel [sic!], redovni profesor Fakulteta fizičke kulture, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=opavski2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 334.<br>''“Opavski J. Pavle, redovni profesor Fakulteta za fizičku kulturu u Beogradu (r. 9. XI 1925, Stara Pazova). Jugosloven.”''</ref> * [[Milenko Panić]], univerzitetski profesor<ref name=panic1>[https://www.rts.rs/page/tv/ci/story/19/rts-svet/1290146/evropa-i-srbi-milenko-panic.html Европа и Срби: Миленко Панић] [[Радио-телевизија Србије]]. ''Војислав Лалетин; 26.03.2013.''<br>''“Премда је Југославија разбијена, он се и даље, с пуно разлога, осећа и понаша као Југословен.”''</ref><ref name=panic2>[https://www.youtube.com/watch?v=VZzu-CMhDjA Evropa i Srbi: Milenko Panić] [[YouTube]]. ''RTS Obrazovno-naučni program - Zvanični kanal; 22.08.2016.''<br>''“Pa, moram Vam reći da ovaj, ja sam uvijek bio, i odgojen, i… i ostao jugoslovenski orijentisan. […] Ali, ja sam se osjećao Jugosloven, i dalje se osjećam Jugosloven.”''</ref> * [[Zlatica Pavlovski]], naučni savjetnik iz područja živinarstva<ref name=pavlovski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 409.<br>''“Pavlovski Zlatica, upravnik Zavoda za živinarstvo u Institutu za stočarstvo, Zemun. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Stevan K. Pavlowitch]], historičar<ref name=pavlowitch1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-60401608 Srbija i Velika Britanija: Ko je bio istoričar Stevan K. Pavlović - kosmopolita i džentlmen srpskog porekla] BBC na srpskom. ''Dejan Đokić; 25.02.2022.''<br>''“Istoričar Stevan K. Pavlović bio je kosmopolita i Evropljanin koji je govorio da je Jugosloven po rođenju, Srbin po porodičnom poreklu, Britanac po državljanstvu i Francuz po kulturnom afinitetu.”''</ref> * [[Miljenko Perić]], fizikohemičar<ref name=mperic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 413.<br>''“Perić Miljenko, redovni profesor Fakulteta za fizičku hemiju PMF, Bg. (za pr. Kvantna hemija i molekulske strukture); šef Katedre za molekulske strukture; prodekan za nastavu. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Vesna Pešić]], sociološkinja<ref name=vpesic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/dragoslav-petrovic-jugoslavija-ce-se-vracati-zazivece-u-novim-formama/ Dragoslav Petrović: Jugoslavija će se vraćati, zaživeće u novim formama] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Beta; 15.11.2024.''<br>''“Ali, ja sam i danas ostala Jugoslovenka.”''</ref> * [[Nebojša Popov]], sociolog<ref name=popov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 439.<br>''“Popov Nebojša, sociolog; viši naučni saradnik u Institutu za filozofiju i društveni teoriju, Bg. (od '81); odgovorni urednik lista "Republika" (od '91); član Saveta Beogradskog univerziteta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Tomislav Popović]], ekonomista, univerzitetski profesor<ref name=tpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 447-448.<br>''“Popović Tomislav, naučni savetnik, redovni profesor univerziteta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Dušan Puhalo]], anglista<ref name=puhalo1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 455.<br>''“Puhalo Dušan, književni prevodilac; redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. (penz.) […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Franjo Rački]], historičar, političar, katolički svećenik<ref name=racki1>Novak, Viktor: Franjo Rački u govorima i raspravama. Zagreb 1925, str. 126.<br>''“Naš ugovor ima se navlaš na to obazrijeti, da smo Jugoslovjeni, da nam je bolja budućnost samo u Jugoslovjenstvu.”''</ref><ref name=racki2>Novak, Grga (i drugi) (ur.): Spomenica. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti 1866-1966. Zagreb 1966, str. 14.<br>''“Rački je bio ne samo velik učenjak nego i velik patriot u najširem smislu te riječi: Hrvat, Jugoslaven, Slaven.”''</ref><ref name=strossmayer-racki/><ref name=racki31>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. 216.<br>''“Mi Jugoslovjeni razdijeljeni smo jezikom, ovom pravom dušom naroda, glavnim, često i jedinim sidrom narodnosti.”''</ref> * [[Ivan Radetić]], jezikoslovac<ref name=radetic1>Radetić, Ivan: Pregled hrvatske tradicionalne književnosti. Senj 1879, str. 199.<br>''“Ovo obće jamstvo ili poručanstvo počelo je kod zapadnih Slovjena; Čeha, Poljaka i Pomorana padati već XIII. vieka, dočim se kod nas Jugoslovjena imenice Hrvata i Srba po zakonu vinodolskom i Dušanovom još u XIV. vieku nalazilo, a gdješto se i do dana današnjega sačuvalo.”''</ref> * [[Božo Radman]], agronom<ref name=radman1>[https://www.glassrpske.com/lat/plus/teme/in-memoriam-mr-bozo-radman-do-posljednjeg-daha-posvecen-nauci-i-pravdi/348739 In memoriam - mr Božo Radman: Do posljednjeg daha posvećen nauci i pravdi] Glas Srpske. ''Mladen Karić; 30.01.2021.''<br>''“Ja sam univerzalista i kosmopolita. Nacionalno se osjećam kao Jugosloven. Ako me neko detaljnije pita, ja sam Bosanac. Ako ide još detaljnije, ja sam Krajišnik. Najdetaljnije, ja sam Banjalučanin. Nakon toga, nemojte me dalje pitati!”''</ref> * [[Duško Radosavljević]], politolog i predsjednik Saveza antifašista Vojvodine<ref name=dradosavljevic>[https://sav-ns.wixsite.com/sav2017/struktura-sav-a Struktura i rukovodstvo SAV-a] SAV - Savez antifašista Vojvodine.<br>''“Sremac, Srbin, Vojvođanin, Jugosloven i Evropljanin.”''</ref> * [[Ljubiša Rajić]], lingvist<ref name=rajic1>[http://www.slobodnaevropa.org/content/sta_znaci_multikulturalnost/2276177.html Šta znači multikulturalnost] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Biljana Jovićević; 16.01.2011.''<br>''“Ja sam rođen u Jugoslaviji, tu sam odrastao, obrazovao se, oženio i dobio djecu. Nisam mogao biti ništa drugo nego Jugosloven, bez obzira što su moj otac i majka bili Srbi.”''</ref><ref name=rajic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 471.<br>''“Rajić Ljubiša, vanredni profesor za skandinavske jezike i književnosti na Filološkom fakultetu, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=rajic3>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 399.<br>''“Rajić R. Ljubiša, docent za skandinavske jezike i književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu (r. 4. IV 1947), Beograd. Jugosloven.”''</ref> * [[Slobodan Ribnikar]], fizikohemičar<ref name=sribnikar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 481.<br>''“Ribnikar Slobodan, akademik; redovni profesor Prirodno-matematičkog fakulteta, Bg. (za pr. Nuklearna hemija i Fadiohemija). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nikola Rot]], profesor psihologije<ref name=rot1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 487-488.<br>''“Rot Nikola, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Obrad Savić]], filozof<ref name=obradsavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 495.<br>''“Savić Obrad, viši predavač na Katedri za društvene nauke Tehnološko-metalurškog fakulteta, Bg.; generalni sekretar Beogradskog kruga i gl. urednik časopisa "The Belgrade circle". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Svenka Savić]], psihološkinja, lingvistkinja<ref name=ssavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 496.<br>''“Savić Svenka, redovni profesor Filozofskog fakulteta, N. Sad (za pr. Psiholingvistika, Analiza diskursa i Uvod u lingvistiku). […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Ljubica Simaković]], univerzitetska profesorica<ref name=simakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 500.<br>''“Simaković Ljubica, redovni profesor Ekonomskog fakulteta, Kragujevac (za pr. Ekonomska filozofija i politika). […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Đorđe Stanković]], povjesničar<ref name=djstankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 521.<br>''“Stanković Đorđe, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (za pr. Istorija Jugoslavije); šef Katedre za istoriju Jugoslavije. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dubravka Stojanović]], povjesničarka<ref name=dstojanovic1>[https://www.danas.rs/vesti/politika/demostat/dubravka-stojanovic-nismo-u-hladnom-ratu-vucic-nije-tito-a-ni-srbija-nije-jugoslavija/ Dubravka Stojanović: Nismo u Hladnom ratu, Vučić nije Tito, a ni Srbija nije Jugoslavija] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Demostat/Ivana Petronijević Terzić; 21.12.2022.''<br>''“Ni ja ne želim Jugoslaviju, ja jesam Jugoslovenka, ali ne želim Jugoslaviju zato što mislim da je njeni narodi nisu dorasli.”''</ref><ref name=dstojanovic2>[https://www.slobodnaevropa.org/a/most-nasledje-latinka-perovic-istorija-balkan-jugoslavija/32723484.html Latinka Perović - u Srbiji ignorisana i napadana, u regionu poštovana] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Omer Karabeg; 10.12.2023.''<br>''“Tek sam kasnije kroz duge razgovore s njom shvatila tu njenu poziciju bez obzira što se s njom na tom pitanju nisam slagala i ostala sam Jugoslovenka.”''</ref> * [[Svetomir Škarić]], profesor ustavnog prava<ref name=skaric1>[http://www.dnevnik.mk/?ItemID=969BE953C56D4D4294BC6BE9769FDB93 Пратениците-торбеши бараат третман на помала етничка заедница]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} (na makedonskom) Dnevnik. ''Tatjana Popovska; 18.09.2011.''</ref><ref name=skaric2>[http://www.novamakedonija.com.mk/NewsDetal.asp?vest=121810833459&id=9&setIzdanie=22161 Ин мемориам]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} (na makedonskom) Nova Makedonija. ''Svetomir Škarić; 18.12.2010.''</ref> * [[Slobodan Šoja]], historičar<ref name=soja1>[https://unaworld.tv/video/reaktor-bih-jugonostalgija Jugonostalgija] Una televizija, emisija ''Reaktor BiH''. ''04.12.2023.''<br>''“Pa znate šta, ja mislim da je bolje reći da... da sam Jugosloven nego jugonostalgičar.”''</ref> * [[Jorjo Tadić]], istoričar<ref name=jtadic1>Тадић, Јорјо: [https://books.google.de/books?id=bzCZCgAAQBAJ&printsec=frontcover&hl=de&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false Сабласти круже Југославијом...], у: Историјски часопис, књ. 18 (1971), str. 48.<br>''“А још више зато што је мени лично сасвим свеједно да ли се нешто назива хрватским или српским, јер су за мене Срби и Хрвати један народ, без обзира што се о томе мислило или данас мисли, пише и прописује. Као Југословен, али не по линији државне већ по свом дубоком националном опредељењу, а и научном уверењу, јер сам то био и онда када смо о југословенској држави само сањали, сматрам да је ненаучно и смешно сврставати старе Дубровчане у Србе или Хрвате, а њихова културна дела, посебно књижевност, резервисати искључиво за једне или друге.“''</ref><ref name=tadic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 715-716.<br>''“Tadić Jorjo, dr filozofije, red. prof. Filozofskog fakulteta u Beogradu za Opštu istoriju Novoga veka, dopisni član Srpske akademije nauka u Beogradu, dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, r. 1899 u Starom Gradu, Srez hvarski, Jugosloven.”''</ref> * [[Nevenka Tadić]], neuropsihijatar<ref name=ntadic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 568.<br>''“Tadić Nevenka, neuropsihijatar. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Tesla]], izumitelj<ref name=tesla1>[https://www.slobodnaevropa.org/a/nikola-tesla/30612584.html Svi hoće Nikolu Teslu] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Mila Đurđević/Una Čilić''.<br>''“Zbog toga, braćo i sestre, kao najstariji Srbin, Jugoslaven, Amerikanac naše krvi u Sjedinjenim Državama, upućujem vam ovo pismo moleći vas da se odazovete pozivu predsjednika Roosevelta.”''</ref> * [[Rajko Tomović]], naučnik, robotičar<ref name=tomovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 585.<br>''“Tomović Rajko, akademik; direktor (sa N. Uzungoluom) Centra za multidisciplinarno praćenje pravaca razvoja informatike, Atina (od '96). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Ljubinka Trgovčević-Mitrović]], povjesničarka<ref name=trgovcevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 590.<br>''“Trgovčević Ljubinka, viši nauč. saradnik u Istorijskom institutu SANU, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=trgovcevic2>[https://www.danas.rs/kultura/vece-secanja-na-ljubinku-trgovcevic-1948-2022-istoricarka-putnica-zena-nadasve-prijateljica/ Veče sećanja na Ljubinku Trgovčević (1948-2022): Istoričarka, putnica, žena, nadasve prijateljica] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''J. J.; 06.03.2023.''<br>''“Rođena u njenom središtu, u Bosni, u Sarajevu, ostala je Jugoslovenka do kraja.”''</ref> * [[Milan Trtanj]], fizikohemičar<ref name=trtanj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 593-594.<br>''“Trtanj Milan, rukovodilac Laboratorije za hemijsku dinamiku i permanentno obrazovanje Instituta za nuklearne nauke "Vinca". […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=trtanj2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 500.<br>''“Trtanj I. Milan, naučni savetnik u Institutu za nuklearne nauke Boris Kidrič Vinča - OOUR Institut za hemijsku dinamiku (r. 1. I 1947, Grabarje, Slavonski Brod). Jugosloven.”''</ref> * [[Vladeta Urošević]], fizičar<ref name=urosevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 598.<br>''“Urošević Vladeta, osnivač i direktor preduzeća "Metrologia". […] P: Srbin, Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Vejvoda]], politikolog<ref name=vejvoda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Vejvoda Ivan, politikolog; profesor na Syssex [sic!] University, Engleska (od '93). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=vejvoda2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Vejvoda I. Ivan, politikolog; istraživač u Institutu za evropske studije u Beogradu (r. 27. XII 1949, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Vuk Vernić]], sociolog, revolucionar<ref name=vernic1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 65.<br>''“Vernić Vuk, borac u prištapskim jedinicama VŠ, neutvrđenog mesta rođenja, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Jugosloven, u NOV došao krajem marta 1943. iz ustaškog logora Jasenovac razmenom za zarobljene Nemce.”''</ref> * [[Radina Vučetić]], historičarka<ref name=vucetic1>[https://www.pressreader.com/serbia/nin/20200806/281706912025220][http://www.nin.co.rs/pages/article.php?id=102354064] Неорадикалски рикверц води у провалију [[НИН]]. ''Радмила Станковић; 06.08.2020.''<br>''“Радина Вучетић је имала ту срећу: предмет њеног научног интересовања је превасходно Југославија, Краљевина и она социјалистичка, а за себе једнако каже да је Југословенка јер је рођена и васпитана у тој земљи, јер је формирана у југословенском духу и не може за првих двадесет година свог живота да каже „пуј, пике, више не важи“.”''</ref><ref name=vucetic2>[https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q Prostori slobode - Radina Vučetić] YouTube. ''Remarker Media; 01.07.2020.''<br>''Jesi ti Jugoslovenka? - “Jesam, da. To moram da pomenem.”''</ref> * [[Sreten Vujović]], sociolog<ref name=svujovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 628.<br>''“Vujović Sreten, sociolog; redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (od '92); član Malog veća Beogradskog kruga. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Emir Zelenhasić]], univerzitetski profesor<ref name=zelenhasic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 643-644.<br>''“Zelenhasić Emir, redovni profesor Građevinskog fakulteta, Subotica (za pr. Hidrologija i Osnovi hidrotehnike); šef Katedre za hidrotehniku. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=zelenhasic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 542.<br>''“Zelenhasić F. Emir, redovni profesor i šef Katedre za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Subotici (r. 9. X 1938, Prokuplje). Jugosloven, Musliman.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vjekoslav Babukić.jpg|Vjekoslav Babukić Datoteka:Jovo Bakic-mc.rs.jpg|Jovo Bakić Datoteka:Franjo Bradaška.jpg|Franjo Bradaška Datoteka:Jurij Caf.jpg|Oroslav Caf Datoteka:Vladimir Ćorović.jpg|Vladimir Ćorović Datoteka:Dejan Djokic LMU Book presentation.jpg|Dejan Đokić Datoteka:Ivan Filipović 1892 Mayerhofer.png|Ivan Filipović Datoteka:Andrej Grubačić at the SF anarchist bookfair 2010 (cropped).jpg|Andrej Grubačić Datoteka:Fran Ilešič.jpg|Fran Ilešič Datoteka:JanezicAnton.jpg|Anton Janežič Datoteka:Ivan Klajn.jpg|Ivan Klajn Datoteka:Fran Kovačič.jpg|Fran Kovačič Datoteka:Ivan Kukuljevic Sakcinski 1889 Mukarovsky.png|Ivan Kukuljević Sakcinski Datoteka:Kurepa georg2 (cropped).jpg|Đuro Kurepa Datoteka:Sime Ljubic 1885 Mayerhofer.png|Šime Ljubić Datoteka:MacunIvan.jpg|Ivan Macun Datoteka:Matija Majar (2).jpg|Matija Majar Datoteka:Vojinmilic.jpg|Vojin Milić Datoteka:Ivan Navratil.jpg|Ivan Navratil Datoteka:Nebojsa Popov-mc.rs.jpg|Nebojša Popov Datoteka:Božidar Jezernik 02.jpg|Božidar Jezernik Datoteka:Franjo_Rački_1897_Th._Mayerhofer.png|Franjo Rački Datoteka:Ljubiša Rajić.jpg|Ljubiša Rajić Datoteka:Dubravka Stojanović.jpg|Dubravka Stojanović Datoteka:Nevenka Tadić.jpg|Nevenka Tadić Datoteka:Tesla circa 1890.jpeg|Nikola Tesla Datoteka:Rajko Tomovic.jpg|Rajko Tomović Datoteka:Ivan Vejvoda - July 2015 (cropped).jpg|Ivan Vejvoda </gallery> </center> == Novinarstvo i publicistika == * [[Mihailo Bjelica]], novinar, univ. profesor<ref name=bjelica1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Bjelica Mihailo, naučni savetnik u Institutu za političke studije, Bg.; redovni profesor Fakulteta političkih nauka, Bg. (za pr. Istorija novinarstva). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Olga Božičković]], novinarka<ref name=bozickovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Božičković Olga, slobodni novinar. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Burzan]], novinar<ref name=burzan1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 68.<br>''“Burzan Nikola, novinar; urednik-komentator u Spoljno-političkoj rubrici "Naše Borbe". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Angelina Čakširan]], novinarka<ref name=caksiran1>[https://www.mojnovisad.com/gradske-face/angelina-caksiran-novinar-i-urednik-pisanje-mora-imati-svrhu-i-poruku-jer-to-je-pravo-novinarstvo-id43596.html Angelina Čakširan, novinar i urednik: Pisanje mora imati svrhu i poruku jer to je pravo novinarstvo] mojnovisad.com ''Aleksandar Jovanović; 12.11.2021.''<br>''“Kao Jugoslovenka, što sam ostala do danas, prezirala sam svaki nacionalizam, srpski, hrvatski, bilo koji. To nas je i dovelo do raspada zemlje koja je definitivno bila najlepša na svetu. U svakom pogledu.”''</ref> * [[Đorđe Dragojlović]], novinar<ref name=dragojlovic1>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/sto-ce-kerum-na-ovo-reci-vojvodjanski-novinar-osniva-nacionalno-vijece-jugoslavena/462207.aspx Što će Kerum na ovo reći: Vojvođanski novinar osniva Nacionalno vijeće Jugoslavena] Index. ''27.11.2009.''</ref> * [[Milovan Đilas]], publicista, politički disident, političar, revolucionar<ref name=mdjilas1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-53066157 Milovan Đilas: „Crnogorac, Srbin i Jugosloven koji po značaju daleko prevazilazi jugoslovenske okvire“] BBC na srpskom. ''Dejan Đokić; 17.07.2020.''<br>''“Đilas je bio Crnogorac, Srbin i Jugosloven. Ali je po svom značaju daleko prevazilazio jugoslovenske okvire, pa iako zvuči kao kliše, može se reći da je bio građanin sveta, pre svega onog sveta koji se borio za slobodu, pravdu i društvenu jednakost.”''</ref> * [[Jug Grizelj]], novinar<ref name=grizelj1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 144.<br>''“Grizelj, I. Jug, novinar (r. 2. VIII 1926, Vrlika). Jugosloven.”''</ref><ref name=grizelj2>[https://www.vreme.com/vreme/jug-grizelj-1926-1991/ Venci i reči za velikana novinarstva] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Živorad Kovaćević; br. 12, 14.01.1991.''<br>''“Jug Girzelj je bio Jugosloven u najboljem smislu te reči Zato je toliko voleo Beograd — onaj široki, neuskogrudi, neprovincijalni, tolerantni, kosmopolitski Beograd. Bio je ponosan što je Beograđanin. Njegov zvezdani čas je bio kad su kolege odlučile da on, po krvi Hrvat i Italijan, po ljudskom opredeljenju Jugosloven, bude predsednik Udruženja novinara Srbije.”''</ref> * [[Dinko Gruhonjić]], novinar i univerzitetski profesor<ref name=gruhonjic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/a-vi-sto-biste-da-nas-koljete-vi-ste-dinko-sakic-autorski-tekst-dinka-gruhonjica-o-tome-sta-je-zaista-rekao-u-dubrovniku/ A vi, što biste da nas koljete, vi ste Dinko Šakić: Dinko Gruhonjić za Danas o tome šta je zaista rekao u Dubrovniku] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dinko Gruhonjić; 25.03.2024.''<br>''“Ja sam dete bratstva i jedinstva, moja jedina domovina bila je i ostala Jugoslavija, a ja sam Jugosloven, Bosanac i Vojvođanin. Nikada nisam prestao da verujem u bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti.”''</ref><ref name=gruhonjic2>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/hulje-vrebaju-iz-mraka-i-krecu-se-u-coporima/ Hulje vrebaju iz mraka i kreću se u čoporima] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dinko Gruhonjić; 05.12.2020.''<br>''“Ja sam Jugosloven, dakle apatrid. Ali, odavno sam shvatio da je Jugoslavija bila prirodna tvorevina, a da su ove banane u kojima živimo totalno neprirodne.”''</ref><ref name=gruhonjic3>[https://autonomija.info/dinko-gruhonjic-danas-je-sveti-avnoj-ideja-jugoslavije-je-ideja-slobode/ Dinko Gruhonjić: Danas je sveti AVNOJ – ideja Jugoslavije je ideja slobode] Autonomija. ''Dinko Gruhonjić; 29.11.2021.''<br>''“Kao Jugosloven, kažem da Jugoslavija nije bila savršena. Ali se mogla “popraviti”. A ovo, ovo što su nam servirale ubice Jugoslavije kao “novu normalnost”, e to je potpuno nepopravljivo!”''</ref> * [[Zdravko Huber]], novinar, urednik<ref name=huber1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 165.<br>''“Huber Zdravko, novinar, urednik u "Našoj Borbi". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Dejan Ilić]], izdavač i urednik<ref name=dilic1>[https://pescanik.net/razgovor-u-jajcu/ Razgovor u Jajcu] Peščanik. ''Dejan Ilić; 26.07.2017.''<br>''“Da li to što sam Jugosloven isključuje mogućnost da budem Srbin?”''</ref> * [[Viktor Ivančić]], novinar<ref name=ivancic1>[https://www.021.rs/story/Info/Srbija/260982/Dezulovic-To-sto-radi-Vesic-moze-i-Baka-Prase.html Dežulović: To što radi Vesić može i Baka Prase] Portal 021. ''Danas; 15.12.2020.''<br>''“Inače, taj princip, da dobri Hrvati iz srpske perspektive smeju da seru samo po Hrvatskoj i njenim gradovima, i obratno, da je dobrim Srbima iz hrvatske perspektive dopušteno da seru isključivo po Srbiji i njenim gradovima, za mene je nakaradan. Ja se kao Jugosloven zalažem za to da svi seremo po svima, slobodno, velikodušno, bez kočnica i ustezanja.”''</ref> * [[Željko Ivanović]], novinar<ref name=zivanovic1>[https://www.nedeljnik.rs/priblizite-mi-to-kako-se-covek-oseca-ko-crnogorac-zeljko-ivanovic-u-novom-nedeljniku/ „Približite mi to, kako se čovek oseća ko Crnogorac?“ Željko Ivanović u novom Nedeljniku] Nedeljnik. ''Veljko Miladinović; 13.01.2024.''<br>''“Ja sam bio Jugosloven. I danas sam u kulturološkom smislu Jugosloven.”''</ref> * [[Josip Kirigin]], novinar, publicist, revolucionar<ref name=kirigin1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 317.<br>''“Kirigin Josip, novinar, šef dopisništva zagrebačkog Vjesnika u Beogradu, rez. kapetan, r. 1918 u Australiji, Jugosloven.”''</ref> * [[Ferdo Kočevar]], publicist<ref name=kocevar1>Žavčanin, K. [Ferdo Kočevar (pseudonim)]: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QafI8q6cWMCSYx5DASe5f4K9LHOzIvL2AH58YK0c7JYOkjJ7oZB_OTlRLbYsgT45Daa8UMBStsfx3pi2R9XZ7VFaUKFuoXfoeB2HQLn2j4NThGNY-GJv5JNACbJCNEhYJrBiCsAH9AQDPYDdn1be2GLBSUNd5tP1cFAY5VS6-FfgGs4mJiar0TuMEbqaYjlaWHj3R3SIm_8EUuu3jtoEpL2YMm_-8bETpnDxn990Z8ZR92XZcOJrRiwvfQ9Mob_AcKF4R4vM6KinlM9V2sgsh4VeP5LR10FjGptp9KroUmjhDomEeJw Jugoslavenska akademija], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XIX. list 19 (08.05.1861), str. 150.<br>''“Mi Jugoslovani smo v tem obziru v dosta hujem položaji. […] Naravno je tedaj, da so zadobile te sosedne slovstva pretežni upljiv v nas Jugoslovane in sicer na veliko škodo in nevarnost za našo narodnost.”''</ref> * [[Mahmud Konjhodžić]], novinar, publicist<ref name=konjhodzic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 331.<br>''“Konjhodžić Mahmud, novinar, r. 1905 u Ljubuškom, srez Mostar, Jugosloven.”''</ref> * [[Anton Kos]], publicist<ref name=kos1>A[nton]. K[os]. Cestnikov: [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-I14QC4EA/fa8e646f-84d3-473a-9ea7-ebcbed6d420a/PDF Poljodelstvo in kemija], u: Novice gospodarske, obertnijske in národske, tečaj XV. list 53 (04.07.1857), str. 210.<br>''“Tudi mi Jugoslovani se moremo sponašati z možem, ki po vsej pravici zaslužuje, da ga v vesrto Mezzofantov vredimo.”''</ref> * [[Boro Krivokapić]], novinar<ref name=krivokapic1>[https://www.xxzmagazin.com/boro-krivokapic-poslednji-jugosloven Boro Krivokapić, poslednji Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208063744/https://www.xxzmagazin.com/boro-krivokapic-poslednji-jugosloven |date=2023-02-08 }} XXZ magazin. ''Milivoj Bešlin; 28.11.2018.''<br>''“Ja sam bio i ostao prije svega Jugosloven”, neretko je ponavljao.''</ref> * [[Sergije Lukač]], novinar, univ. profesor<ref name=lukac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 281.<br>''“Lukač Sergije, novinar; redovni profesor FPN, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven-Srbin, […].”''</ref> * [[Svetlana Lukić]], novinarka<ref name=lukic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 283.<br>''“Lukić Svetlana, novinar; zamenik glavnog i odgovornog urednika za program Radija "B-92" (od '96). [...] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Petar Luković]], novinar<ref name=lukovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 284.<br>''“Luković Petar, novinar; zamenik glavnog i odgovornog urednika lista "Vreme". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Tomislav Marković (novinar)|Tomislav Marković]], novinar i književnik<ref name=tmarkovic1>[https://balkans.aljazeera.net/opinions/2022/10/21/budimo-jugosloveni-iako-smo-srbi Budimo Jugosloveni iako smo Srbi] [[Al Jazeera Balkans]]. ''Tomislav Marković; 21.10.2022.''<br>''“Izjašnjavajući se kao Jugosloveni po nacionalnosti podrivamo totalitarnu ideju nacionalnog identiteta, a o njenoj totalitarnosti dovoljno govori masovna histerija protiv jugoslovenstva kojoj svedočimo. […] Budimo Jugosloveni, iako smo Srbi.”''</ref> * [[Rusko Matulić]], publicista<ref name=matulic1>[https://www.vreme.com/vreme/poslednji-odlazak-jugoslovenskog-emigranta/ Poslednji odlazak jugoslovenskog emigranta] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Petar Lađević; broj 1283, 06.08.2015.''<br>''“Tridesetog jula ove godine u Nju Džersiju je umro veliki Jugosloven, istinski borac za ljudska prava, najbliži saradnik pokojnog Mihajla Mihajlova, saradnik i prijatelj Saveza Oslobođenje i jedan od najrespektabilnijih izučavalaca i sakupljača različitih izvora za stvaranje celovite slike o demokratskoj Jugoslaviji; politički emigrant koji je čitav život posvetio intelektualnoj i ljudskoj borbi za demokratsku Jugoslaviju.”''</ref> * [[Mihajlo Mihajlov]], publicista, politički disident<ref name=mihajlov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 321.<br>''“Mihajlov Mihai [sic!], publicista; viši naučni saradnik u Elliott Schoo [sic!] of International Affairs, Vašington (od '94); član Centralnog komiteta Socijaldemokrata Amerike. […] Rus po rođenju, Jugosl. po opredeljenju; […]”''</ref> * [[Živko Milić]], novinar, publicista<ref name=milic>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 452.<br>''“Milić Živko, novinar, urednik «Borbe», član upravnog odbora Saveza novinara Jugoslavije, rez. kapetan, r. 1923 u Zagrebu, Jugosloven.”''</ref> * [[Avdo Mujčinović]], novinar i pozorišni kritičar<ref name=mujcinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 366.<br>''“Mujčinović Avdo, pozorišni kritičar u listu "Politika ekspres", Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ivan Rizinger]], novinar<ref name=rizinger1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Rizinger Ivan, muzički urednik Radio Kruševca (od '89), revije "Pobeda" (od '90) i diskografske kuće "Take It Or Leave It", Bg. (od '95). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Teofil Pančić]], novinar<ref name=pancic1>[https://karakter.rs/intervju/post/teofil-pancic-za-karakter-srbi-i-hrvati-su-u-kulturnom-smislu-jedan-narod/ Teofil Pančić za Karakter: Moja lista pet najboljih novinara] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221203054707/https://karakter.rs/intervju/post/teofil-pancic-za-karakter-srbi-i-hrvati-su-u-kulturnom-smislu-jedan-narod/ |date=2022-12-03 }} Karakter. ''Karakter; 03.12.2021.''<br>''“Aludirate na moj tekst u kome sam objasnio da su entiteti složeniji i da ne mora da bude samo jedan, jer sam ja celog života i Srbin i Vojvođanin i Jugosloven i da ne vidim u čemu je tu problem. Na popisima sam se uvek izjašnjavao kao Srbin, ali sad dolazim u iskušenje da se pomalo iz inata izjasnim kao Vojvođanin. Ako nacionalistima to već toliko smeta, onda malo da ih iritiram.”''</ref><ref name=pancic2>[https://slobodnarec.rs/2021/08/31/teofil-pancic-srpstvo-vojvodjanstvo-i-ostale-koske/ Srpstvo, vojvođanstvo... i ostale koske] Slobodna reč. ''Teofil Pančić; 31.08.2021.''<br>''“A identiteti mogu da budu složeni, višestruki i isprepleteni, sve u jednom čoveku, i to ne nužno zato što ovaj ima „mešano poreklo“ po oveštalim etnocentričnim standardima. Evo, znam po sebi: u svakoj bih prilici mogao reći za sebe, i na svakom bih se popisu stanovnišva – ako se takvo izjašnjavanje već traži – mogao izjasniti i kao Srbin i kao Vojvođanin i kao Jugosloven, i ne bih nikada slagao baš ništa.”''</ref> * [[Vlado Ribnikar]], novinar, političar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Milorad Roganović]], novinar<ref name=roganovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Roganović Milorad, novinar. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dževad Sabljaković]], novinar i književnik<ref name=sabljakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 490.<br>''“Sabljaković Dževad, književnik, književni kritičar i novinar. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dragoslav Simić]], novinar<ref name=dsimic1>[https://portalforum.rs/blog/2022/10/12/bez-jugoslovena-na-popisu/ Bez Jugoslovena na popisu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221014223724/https://portalforum.rs/blog/2022/10/12/bez-jugoslovena-na-popisu/ |date=2022-10-14 }} Forum - Portal građanske Srbije. ''D. B.; 12.10.2022.''<br>''“Redakciji Portala Forum javio se kolega Dragoslav Simić (Radio Beograd) i rekao da mu je pre dva dana došla popisivačica kojoj je na pitanje o nacionlanosti odgovorio da je Jugosloven.”''</ref> * [[Tamara Skrozza]], novinarka<ref name=skrozza1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/nazalost-jedinica-sam-tamara-skrozza-o-odrastanju-u-somboru-i-tome-kako-je-posao-birao-nju-a-ne-ona-njega/ „Nažalost, jedinica sam“: Tamara Skrozza o odrastanju u Somboru i tome kako je posao birao nju, a ne ona njega] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 16.04.2023.''<br>''“Dete sam iz mešovitog braka, nisam krštena, vaspitavana sam i uvek sam se izjašnjavala kao Jugoslovenka.”''</ref> * [[Karel Slanc]], publicista, političar<ref name=slanc1>Slanc, Karel: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-S4HN0TV0/959837c4-8301-4745-ada5-32ea3243c15d/PDF Avstrijski Jugoslovani in morje.] Gorica 1912, str. 11.<br>''“Zdaj, ko ste Avstriji priklopljeni Bosna in Hercegovina, nas je v državi precej Jugoslovanov.”''</ref> * [[Jelena Sofronijevic]], novinarka<ref name=sofronijevic1>[https://vittles.substack.com/p/yugonostalgic-cuisine Yugonostalgic Cuisine] (na engleskom) Vittles. ''Natasha Tripney; 23.08.2021.''<br>''“Sofronijevic regards herself as Yugoslav, though she was born in the UK in 1998.”''</ref> * [[Grujica Spasović]], novinar, urednik<ref name=spasovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 514.<br>''“Spasović Grujica, novinar; dopisnik Švedskog radija (od '89). […] P: Jugosloven, […].''</ref> * [[Gordana Suša]], novinarka<ref name=susa1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 549.<br>''“Suša Gordana, novinar i komentator; novinar u listu "Naša Borba"; urednik Video nedeljnika "VIN"; član Izvršnog odbora Nezavisnog udruženja novinara Srbije i Malog veća Beogradskog kruga. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Hari Štajner]], novinar<ref name=stajner1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 562-563.<br>''“Štajner Hari, novinar; spoljnopolitički komentator lista "Vreme"; direktor "Medija centra", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=stajner2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 477.<br>''“Štajner T. Hari, novinar, urednik spoljnopolitičke rubrike lista Vreme (r. 28. V 1930, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Zaharije Trnavčević]], novinar<ref name=trnavcevic1>[http://www.danas.rs/dodaci/nedelja/mogu_li_jugosloveni_postati_etnicka_zajednica.26.html?news_id=272880 Mogu li Jugosloveni postati etnička zajednica?] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Katarina Živanović; 13.12.2013.''<br>''“Trnavčević se, inače, izjašnjava kao Jugosloven. Jedan je od 23.303 koliko ih po poslednjem popisu ima u Srbiji.”''</ref> * [[Pavel Turner]], publicist<ref name=turner1>Turner, Pavel (Dr. Ahasverus): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-FNQV7UL2/a4dbb24c-fb60-4883-89f7-5642a8a8d5d0/PDF Beseda o jugoslovanskih razmerah], u: Kres, godina 1 br. 7 (1881), str. 396.<br>''“Mi Jugoslovani bi se vselej morali naravno najbližje rodne brate čutiti in po tem čutenji bi se moralo naše strmljenje in občenje med seboj ravnati, pa je li tako?”''</ref> * [[Boris Varga]], novinar, politolog<ref name=varga1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/boris-varga-privilegija-je-danas-biti-u-manjini/ Boris Varga: Privilegija je danas biti u manjini] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 29.09.2019.''<br>''“U Ukrajini sam među majdanistima kao neko ko se deklariše među ostalom i kao Jugosloven, Rusin i ukrajinski levičar, što je prema uspostavljenim tamošnjim stereotipima skoro sve do ekscesa potpuno isključivo.”''</ref> * [[Vekoslav Vakaj]], publicist<ref name=vakaj1>Vakaj, Vekoslav: [https://dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-RSB1W1PC/7e8d6513-919f-4967-b288-eaa869d44904/PDF Jugoslovani v zlati Pragi in slavnem Velegradu. Potopisne črtice.] Maribor 1886, str. 58.<br>''“Jugoslovani smo obljubili tukaj pri altarju slovanske vzajemnosti: da se hočemo napiti tukaj slovanskega rodo- in domoljubja.''</ref> * [[Gordana Vujović]], novinarka, književnica<ref name=gvujovic1>[https://primorski.me/info/kultura/gordana-vujovic-jugoslovenka-zivi-u-meni-srcem-sam-pisala-tako-je-bilo-napisano-u-libru/ Gordana Vujović: Jugoslovenka živi u meni, srcem sam pisala “Tako je bilo napisano u libru”] Primorski Portal. ''Biljana Dabić; 10.09.2024.''<br>''“U duši sam bila i ostala Jugoslovenka i umrjeću kao Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Stevan Kragujevic, Milovan Djilas,1950.JPG|Milovan Đilas Datoteka:Dinko Gruhonjić.jpg|Dinko Gruhonjić Datoteka:ViktorIvancic.jpg|Viktor Ivančić Datoteka:Ferdo Kočevar.jpg|Ferdo Kočevar Datoteka:Anton Kos Cestnikov.jpg|Anton Kos Datoteka:Petar lukovic gm.jpg|Petar Luković Datoteka:Mihajlo Mihajlov wiki photo.jpg|Mihajlo Mihajlov Datoteka:Teofil Pancic-mc.rs.jpg|Teofil Pančić Datoteka:Karel Slanc.jpg|Karel Slanc Datoteka:Gordana Susa-mc.rs.jpg|Gordana Suša Datoteka:Zaharije Trnavčević.jpg|Zaharije Trnavčević </gallery> </center> == Obaveštajstvo == * [[Vojin Đurašinović]], obavještajac, revolucionar<ref name=djurasinovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 166.<br>''“Đurašinović Vojin-Kostja, inspektor u Državnom sekretarijatu za unutrašnje poslove NR Srbije, r. 1919 u Bastaji, srez Daruvar, Jugosloven.”''</ref> == Odvjetništvo == * [[Srđa Popović (advokat)|Srđa Popović]], advokat, borac za ljudska prava<ref name=spopovic1>Stehlík, Petr: Jugoslavenstvo Srđe Popovića kao temelj suvremenog promišljanja jedne naizgled umirovljene ideje, u: Štěpánek, Václav (ur.): Савремена српска и чешка славистичка истраживања. Реферати са Kолоквијума Београд–Брно одржаног 21. октобра 2021. на Филoлошком факултету Универзитета у Београду./Současná srbská a česká slavistická bádání. Příspěvky z Kolokvia Brno–Bělehrad, které se konalo 21. října 2021 na Filologické fakultě Univerzity v Bělehradě. Edice Brno–Bělehrad, sv. 2. Brno 2021, str. 73.<br>''“Oduvek sam bio Jugosloven. Prvo što sam u životu naučio bilo je kako se zovem, u kojoj ulici stanujem i to da sam Jugosloven. Druga stvar je bio režim prema kome sam bio vrlo kritičan. Najveći problem Jugoslavije bio je u tome što ona nije mogla da postane demokratska država. Desimir Tošić je to jednom lepo rekao: ‚Ideja Jugoslavije je bila velika, ali smo mi, nažalost, bili mali’.”''</ref><ref name=spopovic2>[https://www.vreme.com/vreme/advokat-od-lika-i-dela/ Advokat od lika i dela] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Aleksandar Ćirić; 02.12.2010.''<br>''“Neočekivano za mnoge, Srđa Popović otkriva da je oduvek bio Jugosloven, mada je imao problem "s tom vrstom identifikacije".”''</ref><ref name=spopovic3>[http://pescanik.net/2013/10/srda-popovic-intervju/ Srđa Popović – intervju] [[Peščanik]]. ''Esquire; 19.10.2013.''<br>''“Srđa Popović nikada nije odustao od svog opredeljenja da se izajšnjava kao Jugosloven, ali ni tome ne prilazi olako, jednostrano.”''</ref><ref name=spopovic4>[https://www.monitor.co.me/sra-popovi-i-tadeu-mazovjecki-odlazak-boraca-za-ljudska-prava/ Srđa Popović i Tadeuš Mazovjecki, odlazak boraca za ljudska prava] Monitor. ''Tamara Kaliterna; 01.11.2013.''<br>''“Srđa Popović se do kraja izjašnjavao kao Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Srđa Popović advokat.jpeg|Srđa M. Popović </gallery> </center> == Politika == === 21. vijek === * [[Miroslav Kopečni]], političar, bivši diplomat<ref name=kopecni1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 239.<br>''“Kopečni Miroslav, direktor Instituta za nuklearne nauke "Vinča". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Đorđe Subotić]], politički aktivista<ref name=subotic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/ni-od-mramora-ni-od-gvozdja-vec-covek-od-principa/ Ni od mramora, ni od gvožđa, već čovek od principa] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Duško Radosavljević; 10.12.2019.''<br>''“Po svome ličnom opredeljenju, i to je stalno naglašavao, Đorđe je bio Rumljanin, Sremac, Vojvođanin i Jugosloven. To je ono što ga je određivalo, činilo njegovu ličnost, opredeljivalo stavove i ponašanje.”''</ref> === 20. vek === * [[Božidar Adžija]], političar, revolucionar, publicist<ref name=adzija1>Prpić, Ivan (ur.): Komunisti o fašizmu (1919-1940). Zagreb 1976, str. 25.<br>''“Ali budući da talijanski fašizam postaje sve više predstavnikom službene Italije i kao takav ulazi u redove organizirane svjetske reakcije, koja se u unutarnjoj politici svake pojedine države svojim socijalnoreakcionarnim ciljevima i tendencijama, a u vanjskoj politici svojim imperijalističkim težnjama, sprema na jaku ofenzivu protiv općeg mira i demokracije, to je potrebno, naročito nama Jugoslavenima, da budnim okom pratimo razvoj fašističkog pokreta u Italiji, jer on može sutra-prekosutra, pobratimljen sa Horthyjevim »probuđenim Mađarima«, ugroziti mirni razvoj našeg državnog života.”''</ref> * [[Milka Agbaba]], političarka, revolucionar<ref name=agbaba1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 63.<br>''“Agbaba T. Milka (Izborni srez begejski, APV – NRS), politički radnik, rođena u siromašnoj seljačkoj porodici 24-XI-1921 godine u Banatskom Karađorđevu, APV – NRS. Jugoslovenka.”''</ref><ref name=agbaba2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 11.<br>''“Agbaba Milka, nar. poslanik Savezne narodne skupštine za Srez begejski, član CK SK Srbije, pretsednik Saveza društava prijatelja dece i omladine za APV, r. 1921 u Banatskom Karađorđevu, Jugoslovenka.”''</ref> * [[Džemal Bijedić]], političar, revolucionar<ref name=bijedic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 57.<br>''“Bijedić Džemal, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, član Izvršnog veća NR BiH, pretsednik Sreskog NO u Mostaru, član CK SK BiH, član Saveznog odbora Saveza boraca NOR, član Pretsedništva [sic!] Glavnog odbora SSRN BiH, rez. potpukovnik, r. 1917 u Mostaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Josip Broz Tito]], državnik, revolucionar, vojskovođa<ref name=Tito1>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 179-180.<br>''“Tito je bio Jugoslaven na jedan novi način, i kao državnik, i kao politički čovjek, i naprosto kao čovjek. […] Za vrijeme rata ustaše su nastojali prikriti Titovo hrvatsko porijeklo. On sam ga nije krio: kad je došao u oslobođeni Beograd svi su znali koje je nacionalnosti. Nije to previše isticao niti je smatrao da je to najvažnije. U nekim je prilikama ipak govorio o tome: i o svojoj nacionalnosti i o jugoslavenstvu. Postoje tri njegove veće izjave kojima se može poslužiti na različite načine. Prva je negdje s kraja pedesetih ili početka šezdesetih godina (objavio ju je zagrebački tjednik »Danas« na Titov devedeseti rođendan, 25. V 1982, bez preciznije datacije): »Tko hoće da bude Jugoslaven, neka bude Jugoslaven, kome to smeta. Ne smije se, naravno, to forsirati, na isti način kao što se tome ne treba ni suprotstavljati. I važno je da se zna da to ne može biti nacionalno opredjeljenje. I ja kažem da sam Jugoslaven. I to ću uvijek kazati, što ne znači da sam zaboravio da sam rođen u Zagorju, da sam po nacionalnosti Hrvat. Bitno je što radim i čemu težim«... 1. marta 1971. dao je još jednu izjavu o tome, koja, ako se ne varam, tada nije odmah puštena u javnost: »Ja sam protiv svakog pritiska u pogledu nacionalnog opredjeljenja, tj. da se ljudi moraju izjašnjavati da pripadaju ovoj ili onoj naciji. Ima čitav niz ljudi kojima to smeta. Dobro je da se ljudi, opredjeljuju, jer se od toga ne može pobjeći. Ja sam rođen u Hrvatskoj, kao i moji preci, u Zagorju. To svi znaju. Ali, ja sam Jugosloven, po svojoj funkciji, po svemu. I ne samo to. Ja sam internacionalista.« (navedeno prema »Politici«, Beograd 4. V 1982). Treća izjava, kojom se najviše operira, izgovorena je vrlo spontano, možda čak s ljutnjom, u jeku najveće poslijeratne međunacionalne krize u nas: u ljeto 1971, na manevrima »Sloboda 71«. Ona se u ponečem razlikuje od prve te se obično i citira s različitom namjerom: »Bilo je slučajeva da se počelo zaboravljati da smo mi Jugoslavija. Govorilo se o republici, a o Jugoslaviji se ćutalo. Bilo je skoro sramota da se prizna da si Jugosloven. Ja za sebe kažem: ja sam Jugosloven i ništa drugo ne mogu biti. Ja sam Jugosloven i po svojim obavezama, po svom položaju a i po svom duhu. Ali, ja nisam zatajio ni da sam rođen u Hrvatskoj. Zašto da sada ističem da sam Hrvat. Ja sam odrastao u Jugoslaviji u sredini radničke klase. A takvih ima stotine hiljada.« Razlika između prve i treće izjave posve je razumljiva: kad je zajedništvo dovedeno u pitanje, pogotovo kad je u krizi, Titu je jugoslavenstvo važnije nego nacionalnost. Da to nije bilo tako, zar bi bila moguća 1941, NOB, AVNOJ i sve drugo.”''</ref><ref name=Tito2>Ičević, Dušan: Savremeni smisao jugoslovenstva, u: Socijalizam, god. 30 br. 10 (1987), str. 57.<br>''Prigovara što se tada, 1969. godine, sve manje čuje riječ Jugoslavija, a piše i govori pretežno o federaciji: »Mi moramo jače isticati Jugoslaviju. Mi smo Slovenci, Hrvati, Srbi, Makedonci, Crnogorci i drugi, ali smo svi ujedno i Jugosloveni, svi smo građani socijalističke Jugoslavije... […].''«</ref> * [[Vice Buljan]], političar, revolucionar<ref name=buljan1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 92.<br>''“Buljan Vice, nar. posl. Saveznog veća Savezne narodne skupštine za srez Sinj, r. 1905 u Sinju, Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 180-181.<br>''“Uostalom, on nije bio jedini koji se u presudnim trenucima naše historije iskazao kao Jugoslaven. To je slučaj velikog broja njegovih najbližih drugova i suboraca koji su se u raznim prilikama u ratu i poratnim godinama, izjasnili na isti način: Kosta Nađ, Koča Popović, Svetozar Vukmanović-Tempo, Petar Drapšin, Peko Dapčević, Ivan Gošnjak, Vice Buljan, Vicko Krstulović, Avdo Humo, Osman Karabegović, Vlado Popović, Rato Dugonjić, Ivo i Jurica Ribar, dr Ivan Ribar, Grga Jankes, Zaim Šarac, Vlado Ribnikar, Šefket Maglajlić, Uglješa Danilović, Veljko Vlahović i mnogi drugi.”''</ref> * [[Uglješa Danilović]], političar, revolucionar<ref name=danilovic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 95.<br>''“Danilović J. ing. Uglješa (poslanik Veća naroda iz NR BiH), inženjer agronomije, rođen 7-II-1913 god. u selu Gnionici, srez Modriča, NR BiH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Peko Dapčević]], političar, diplomata, general-pukovnik, revolucionar<ref name=dapcevic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 96.<br>''“Dapčević J. Peko (Izborni srez žički, NRS), general-pukovnik, rođen 25-VI-1913 god. u Ljubotinju, kraj Cetinja, NR CG. Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Drapšin]], revolucionar, general-lajtnant<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Ratomir Dugonjić]], političar, revolucionar<ref name=dugonjic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 102.<br>''“Dugonjić I. Ratomir (poslanik Veća naroda iz NR BiH), pravnik, rođen 10-I-1916 god. u Trebinju, NR BiH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Đuro Đaković]], politički djelatnik<ref name=djakovic1>Broz Tito, Josip: Sekretar mjesnog komiteta, u: Ahmetović, Lutvo (i drugi) (ur.): [https://znaci.org/00003/4_24_1.pdf Zbornik sjećanja. Zagreb 1941-1945.] Knjiga 1. Zagreb 1982, str. 17.<br>''»Ne treba zaboraviti ni to da mi Jugoslaveni imamo jednu rđavu osobinu«, rekao je Đaković, »a to je da sve odluke i prijedloge jednoglasno usvajamo ali ih ne provodimo u djelo«.''</ref> * [[Avdo Humo]], političar, revolucionar, general-major u rezervi<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Sava Kosanović]], političar, diplomata<ref name=skosanovic1>Привремена народна скупштина ДФЈ: [https://www.sistory.si/media/legacy/publikacije/58001-59000/58139/III_zasedanje_Avnoj_1945_zvezek_III_A.pdf Треће заседање Антифашистичког већа народног ослобођења Југославије и заседање Привремене народне скупштине. 7—26 август 1945. Стенографске белешке] Београд 1945, str. 410-411.<br>''“Данас кад побеђује принцип самоодређења народа, када је тај принцип постављен за темељ Уједињених нација, када се уклања супремација оних који мисле да су супериорни, у томе часу ми Југословени, без разлике, Срби, Хрвати, Словенци, Македонци, ми Југословени не можемо да вјерујемо, да се народу који je политички зрео, који je цивилизован, који je показао и крвавим жртвама и крвавом борбом вољу своју да се уједини ca својом целином националном, да се томе народу та воља не испуни.”''</ref> * [[Hinko Krizman]], političar<ref name=krizman1>Привремена народна скупштина ДФЈ: [https://www.sistory.si/media/legacy/publikacije/58001-59000/58139/III_zasedanje_Avnoj_1945_zvezek_III_A.pdf Треће заседање Антифашистичког већа народног ослобођења Југославије и заседање Привремене народне скупштине. 7—26 август 1945. Стенографске белешке] Београд 1945, str. 71.<br>''“Moja vjera kao Hrvata, Jugoslovena, kao samostalnog demokrate bila je uvijek da jedinstvo Jugoslavije leži u demokratskoj i socijalnoj pravdi.”''</ref> * [[Vicko Krstulović]], političar, revolucionar, general<ref name=krstulovic1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 48.<br>''“Krstulović Marka Vicko, komandant rasformirane 9. dalmatinske divizije, na raspoloženju u VŠ, rođen 1905, Split, radnik, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od 1922, član CK KPJ od 1940, većnik Prvog i Drugog zasedanja AVNOJ-a, krajem rata ministar u vladi NR Hrvatske.”''</ref><ref name=krstulovic2>Mihaljević, Josip: Dometi i granice kritičke misli u KPJ (SKJ) - Slučaj Vicko Krstulović, u: Republika, br. 480–483 (2010), str. 15-26. ''<br>''“Stoga, iako je etnički bio Hrvat, u nacionalnom smislu smatrao se Jugoslavenom.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Grga Jankes]], političar, revolucionar<ref name=jankes1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 270.<br>''“Jankes Grga, nar. poslanik Saveznog veća Savezne nar. skupštine, pretsednik Odbora za pritužbe i žalbe, član Centralnog odbora Saveza ratnih vojnih invalida, r. 1906 u Ivanskoj, srez Bjelovar, Jugoslovan [sic!].”''</ref><ref name=jankes2>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 122.<br>''“Jankes Đ. Grga (Izborni srez Bjelovar NRH), politički radnik, rođen 12-III-1906 u Ivanskoj, Srez bjelovarski, NRH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Šefket Maglajlić]], političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Romano Moric]], političar, revolucionar<ref name=moric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 613.<br>''“Romano Moric, ekonomista, nar. posl. Republičkog veća Narodnog sobranja NR Makedonije, član Izvršnog veća NR Makedonije, član CK SK Makedonije, član pretsedništva Glavnog odbora SSRN Makedonije, rez. poručnik, r. 1921 u Bijeljini, NR BiH, Jugosloven.”''</ref> * [[Radovan Papić]], političar, revolucionar<ref name=rpapic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 518.<br>''“Papić Radovan, nar. poslanik Savezne narodne skupštine, posl. Veća Naroda za NR BiH, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, sekretar Sekretarijata za socijalnu zaštitu Saveznog izvršnog veća, član Izvršnog komiteta CK Saveza komunista BiH, član Centralne revizione komisije Saveza komunista Jugoslavije, član Pretsedništva Glavnog odbora SSRN BiH, rez. pukovnik, r. 1910 u Vlahinji, srez Bileća, Jugosloven.”''</ref> * [[Puniša Perović]], političar, revolucionar<ref name=perovic1>VII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Ljubljana 22–26 aprila 1958. Stenografske beleške. Beograd 1958, str. 668.<br>''“Ustvari, radi se o neuspjeloj odbrani ideološkog monopola, istog onog monopola koji je godinama carovao u komunističkom pokretu i sa kojim smo mi Jugosloveni imali gorka iskustva.”''</ref> * [[Nikola I Petrović Njegoš]], knez i kralj Crne Gore<ref>''[[Glas Crnogorca]]'', br. 56 od ponedeljka 8. oktobra 1918. ([[:sr:s:Краљевска прокламација од 20. октобра 1918.|Wikisource]] i [[:c:File:List Glas Crnogoraca LVI broj.pdf|Wikimedia Commons]]), proklamacija kralja Nikole Jugoslovenima: „Kad sam, krajem jula 1914., objavio rat Austriji, rekao sam: „Tržem mač za ujedinjenje Jugoslovena“. [...] Jugoslavija ne može se zamisliti bez svih Slovenaca, Hrvata i Srba. U našoj Crnoj Gori, dobro znate, od davnina žive najbolji Srbi i Jugosloveni. [...] Pozdrav svoj dragoj braći Jugoslovenima od strane dugonapaćenog, a danas najsrećnijeg i najradosnijeg Jugoslovenina — Kralja Crne Gore.”</ref><ref>''[[Glas Crnogorca]]'', br. 62 od ponedeljka 2. januara 1919. ([[:sr:s:Краљевска прокламација од 15. јануара 1919.|Wikisource]]), proklamacija kralja Nikole Crnogorcima: „Od zvanične Srbije i njenih agenata optuživan sam kao protivnik jugoslovenskog jedinstva. Međutim, nijedan pojedinac u Srpstvu i Jugoslovenstvu nije više radio na njemu od mene, nastavljajući u tome djelo mojih besmrtnih predaka. [...] Ni ja ni moja kuća nijesmo se popeli i držali na prijesto Crne Gore silom; nećemo na njega ni ostati, ako to zahtijevaju interesi Crne Gore i jugoslovenskog naroda.”</ref> * [[Moša Pijade]], političar, revolucionar<ref name=pijade1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 57.<br>''“Pijade Samuila Moša Čiča Janko, načelnik odseka VŠ za vojne vlasti u pozadini i član CK KPJ, rođen 1890, Beograd, akademski slikar i novinar, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od 1920, bio član ilegalnog Izvršnog odbora KPJ od 1922, izdržao četrnaest godina robije, većnik Prvog i Drugog zasedanja AVNOJ-a.”''</ref> * [[Svetozar Pribićević]], političar<ref name=pribicevic1>Pribićević, Svetozar: Diktatura Kralja Aleksandra. II izdanje. Beograd 1953, str. 128.<br>''“Mi, Jugosloveni, ne bismo mogli da idemo za primerom Nemačke, pre svega, zato što u njoj vlada načelo da pravo države ima prvenstvo nad pravom zemalja koje sačinjavaju državu; a zatim, posle gorkog iskustva u četrnaestogodišnjem postojanju države, mi moramo da budemo načisto s tim: šta pripada zajedničkoj državi, a šta pripada državama ili samoupravnim jedinicima.”''</ref> * [[Gavrilo Princip]], revolucionar<ref name=princip1>Grujičić, Nebojša: Da je skrlet kao što je kuvet bio bi ibret, u: Bazdulj, Muharem/Grujičić, Nebojša (ur.): Stogodišnji rat. Sarajevski atentat i tumačenja. Beograd 2015, str. 74.<br>''Govoreći u ovom kontekstu o Mladoj Bosni, sociolog Todor Kuljić je napisao neveliki tekst koji zaslužuje da se ovde ponovi: “[…] Doduše, neki Principa i brane. To danas čine pretežno srpski istoričari. Zašto? Utisak je da to ne čine zbog solidarnosti sa težnjama sunarodnika (uostalom Gavrilo se izjašnjavao kao Jugosloven i to jeste bio njegov istinski identitet), nego više stoga što se time opiru demonizovanju vlastite nacije […].”''</ref><ref name=princip2>[https://www.politika.rs/sr/clanak/270960/Princip-bez-advokata Princip bez advokata] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Todor Kuljić; 23.09.2013.''<br>''“Doduše, neki Principa i brane. To danas čine pretežno srpski istoričari. Zašto? Utisak je da to ne čine zbog solidarnosti sa težnjama sunarodnika (uostalom Gavrilo se izjašnjavao kao Jugosloven i to jeste bio njegov istinski identitet), nego više stoga što se time opiru demonizovanju vlastite nacije.”''</ref><ref name=princip3>[http://www.slobodnaevropa.org/content/jugoslovenstvo-gavrila-principa/25296984.html Povodom predstave "Mali mi je ovaj grob": Jugoslovenstvo Gavrila Principa] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 14.03.2014.''<br>''Autorka teksta Biljana Srbljanović primećuje “da se istoričari utrkuju, otimajući se oko identiteta čoveka koji se vrlo jasno, na nekoliko zvaničnih mesta, potpisano i pisano, izjašnjavao o sopstvenom identitetu kao jugoslovenske nacionalnosti, vrlo nereligiozan čovek, koji nema nikakve veze sa velikosrpskom idejom.”''</ref> * [[Vaso Radić]], političar, revolucionar<ref name=vradic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 584.<br>''“Radić Vaso, narodni poslanik Saveznog veća Savezne narodne skupštine, član Revizione komisije CK SK BiH, član Glavnog odbora SSRN BiH i Vazduhoplovnog saveza BiH, rez. major, r. 1923 u Vlahinju, srez Visoko, Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksandar Ranković]], političar, revolucionar<ref name=rankovic1>VII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Ljubljana 22–26 aprila 1958. Stenografske beleške. Beograd 1958, str. 250.<br>''“Mi moramo o svemu tome razmisliti, jer se ne radi samo o našoj zemlji i našem Savezu komunista, o nama Jugoslovenima nego o čitavom radničkom pokretu.”''</ref> * [[Ivan Ribar]], državnik, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=ivanribar1>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. LXII.<br>''“Jedan narod, iako sa raznim plemenskim imenima i u zajedničkoj državi, nije u Ustavotvornoj skupštini, (kojoj je bio pretsednik Hrvat i osvedočeni Jugosloven Ivan Ribar), na žalost pod navalom gentilnog instinkta, u Ustavu dobio ni […].”''</ref> * [[Ivo Lola Ribar]], revolucionar, političar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Jurica Ribar]], revolucionar, slikar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=jribar1>Petričević, Jozo: Jurica Ribar. Slikar i revolucionar. Zagreb 1988, str. 115.<br>''Jurica je umro na rukama Steve Dobrkovića. Njegovom susretljivošću uspio sam utvrditi točan datum Juričine smrti. “[…] Ovako nesvjesan živio je još oko dva sata kada ga je izdala i posljednja snaga i kada je zauvijek prestalo kucati mladenačko srce - divnog druga i borca Četvrte proleterske brigade, rođenog sina iz bratske Hrvatske i velikog Jugoslavena Jurice Ribara.”''</ref><ref name=jribar2>Petričević, Jurica Ribar, str. 99.<br>''“Iako je kasnije, u više navrata imao poći na novu dužnost, ostao je sa Crnogorcima. Nikako ih nije htio ostaviti. Crnogorce je volio neograničeno. S njima se toliko saživio. Juricu je kao Hrvata, odnjihao slobodarski Beograd, a Četvrta ga je sudbinski, trajno, zanavijek povezala za Crnu Goru i on ništa manje nije bio Crnogorac - bio je u stvari Jugoslaven. […] ...” (Dr Ivan Ribar).''</ref> * [[Paško Romac]], političar, revolucionar<ref name=romac1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 612-613.<br>''“Romac Paško, nar. poslanik Saveznog veća Savezne narodne skupštine, pretsednik Glavnog zadružnog saveza FNRJ, član CK SKH i CK SKS, organizacioni sekretar Pokrajinskog komiteta SKS za Vojvodinu, član Glavnog odbora SSRNS, sekretar Pokrajinskog odbora SSRNS, član Glavnog odbora Saveza boraca Srbije, rez. pukovnik, r. 1915 u Vukšiću, srez Benkovac, Jugosloven.”''</ref> * [[Frano Supilo]], političar<ref name=supilo1>Boban, Branka: [https://hrcak.srce.hr/file/333440 Stavovi hrvatske političke elite prema stvaranju jugoslavenske države] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230810230215/https://hrcak.srce.hr/file/333440 |date=2023-08-10 }}, u: Tragovi, god. 2 br. 2 (2019), str. 41.<br>''“Govorim kao slobodan, uvjeren, a i informiran narodni čovjek. Govorim kao Hrvat slobodnih misli, Jugoslaven, ali – last but not least – kao Dubrovčanin.”''</ref> * [[Zaim Šarac]], političar<ref name=sarac1>Greble, Emily: Muslims and the making of modern Europe. New York 2021, str. 239. (na engleskom)<br>''“Šarac was a lifelong, self-identified Yugoslav who abhorred the fascists and had been among those responsible for spearheading the Muslim cultural association, Preporod.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Pero Šoć]], političar, književnik<ref name=soc1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 701.<br>''“Šoć Pero, dr književnosti, ministar Crne Gore u penziji, r. 1884 u Ljubotinju, Srez cetinjski, Jugosloven.”''</ref> * [[Veljko Vlahović]], političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=vlahovicl>Vlahović, Veljko: Radnička klasa, samoupravljanje, međunacionalni odnosi, omladina. Beograd 1981, str. 32.<br>''“Nama, Jugoslovenima, često se prebacuje što proces svog razvitka karakterišemo borbom za razvitak socijalističke demokratije.”''</ref> * [[Nemanja Vlatković]], političar, revolucionar<ref name=vlatkovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 769.<br>''“Vlatković Nemanja, učitelj, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, član glavnog odbora Saveza boraca BiH, r. 1914 u Lješljanima, Srez bosansko-novski, Jugosloven.”''</ref> * [[Svetozar Vukmanović]], političar, revolucionar, general-pukovnik u rezervi<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Gregor Žerjav]], političar<ref name=zerjav1>[https://kaldrma.rs/slovenac-koji-je-stitio-siromasne-beogradske-radnike/ Slovenac koji je štitio siromašne beogradske radnike] Kaldrma. ''Kaldrma; 01.05.2023.''<br>''“Slovenac po rođenju, Jugosloven po uverenju, čovek zanimljive biografije, političar, i nadasve neko ko je u opustošenom Beogradu posle Prvog svetskog rata imao itekako sluha za nevolje onih koji su u prestonom gradu nove države Srba, Hrvata i Slovenaca tražeći posao u nemaštini lutali ulicama.”''</ref> === 19. vijek === * [[Janko Drašković]], političar<ref name=jdraskovic-babukic>Ивић, Алекса: Архивска грађа о југословенским књижевним и културним радницима. Књига четврта. 1723–1887. Београд 1935, стр. 250.<br>''“Za Vaše pomnjive i neumorne trude koje Vi do sada pišući svakoverstne članke u različitih žurnalih, za razsvetlenje istinitih i čovečanstvu za bolji i plemenitii život neobhodno potrebitih koristnih stvarih, ne manje za uzdržanje i obranjenje našega naroda slavjanskoga u obće, a ilirskoga napose od nasilnih zlotvorah izkazaste: ne možemo mi prepustiti, da Vama, usled zaključka našega u obćenitom 24 sečnja t. g. obderžavanom saboru u ime celoga našega „družtva Čitaonice ilirske zagrebačke ne zahvalimo i u napredak i u Vašu nama dragocenu ljubav i prijateljstvo ne preporučimo.”</ref> * [[Andrej Einspieler]], političar, publicist<ref name=einspieler1>Einspieler, Andrej: Kaj storiti, da dobimo ilirskoslavenski jezik, u: Slovenska bčela, II. tečaj/svezak (1851), str. 10.<br>''“Kaj je pa storiti, da se serbsko, horvatsko in slovensko podnarečje složi u ilirsko narečje, da mi Jugoslaveni dobimo ilirskoslavenski jezik ?”''</ref> * [[Janez Bleiweis]], političar, publicist<ref name=bleiweis1>Zajc, Marko: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-EIPXXE4I/008b176a-dc1f-4503-8b43-3a155cb1de75/PDF Kje se slovensko neha in hrvaško začne. Slovensko-hrvaška meja v 19. in na začetku 20. stoletja.] Ljubljana 2006, str. 145.<br>''Ponovil je tezo o neprofitnosti slovenskega založništva, izpostavil primer jezikovno združenih Nemcev, Italijanov in Francozov, »ki imajo podnarečij še več kot mi Jugoslovani« in zaključil v apatičnem tonu: »Kaj čmo mi s svojo pohlevno slovenščino terdovratniki biti! To ni sedanjemu času več primerno /…/.«''</ref> * [[Josip Jelačić]], državnik, general<ref name=jelacic1>Šidak, Jaroslav: [https://hrcak.srce.hr/file/76682 Prilozi hrvatskoj povijesti za revolucije 1848.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220617222234/https://hrcak.srce.hr/file/76682 |date=2022-06-17 }}, u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, knj. 9, br. 1 (1976), str. 60.<br>''“Pri okolnostima takovim dakle, samo ako mi Jugoslaveni budemo složni i jedan drugoga budemo pomagali, naša pravedna stvar mora srećnim uspěhom uvienčana biti.”''</ref> * [[Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak]], političar, publicist<ref name=ljubusak1>Kapetanović-Ljubušak, Mehmed-beg: [https://books.google.de/books?id=JmsWAAAAYAAJ&pg=PR7&dq=istocno+blago+ljubusak&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&ved=2ahUKEwje8p-rgvSAAxVMZ_EDHek-A60Q6AF6BAgJEAI#v=onepage&q&f=false Istočno blago. Svezak I: Turske, arapske i perzijske poslovice i mudre rečenice.] Sarajevo 1896, str. 76.<br>''“Mi Jugoslaveni kao poznati gostoljubivi narod sa ovom se turskom poslovicom ni najmanje ne možemo složiti, već se držimo onoga, kao što veli naš narod: »Kako kojeg gosta, tako ga je i dosta«”''</ref> * [[Lovro Monti]], političar<ref name=monti1>Milutinović, Kosta: Vojvodina i Dalmacija 1760-1914. Novi Sad 1973, str. 288.<br>''“Možda baš zbog italijanskog porekla po ocu i srpsko-hrvatske simbioze po majci, Monti se osećao kao Jugosloven i najoštrije osuđivao ekstremiste na jednoj i na drugoj strani, a naročito klerikalce.”''</ref> * [[Radoslav Razlag]], političar, pisac<ref name=razlag1>Razlag, Radoslav: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-G4OT3B43/b07a49de-7e6e-4a69-b332-12a2554c89ee/PDF Vseučilišče jugoslavensko], u: Slovenska bčela, letnik 1, številka 4 (1850), str. 126.<br>''“Osobito je kod nas Jugoslavenah već najnuždnie, da se jednom probudimo, da već ozbiljno počnemo naslědovati bratre Ćese, koji nas u vsakoj struci daleko nadkriliše, jer kod nas neima one gvoždene dělavnosti i nevěrojetne uzterpljivosti kako kod njih.”''</ref> * [[Valentin Zarnik]], političar, odvjetnik, književnik<ref name=zarnik1>Zarnik, Valentin: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaeTxxosvosIUzL7hulhDWeL5IR37J32bzf08UScB9V8hJnmxS0V-lghCjpeqM_jr0rUUwHeFfArHmuOKakypp23WEavFbqa8w3eaMBDEoe2A7rYM0tc33MehF_6Ge87367e3GAxU0i1LdYQf_Ts1WZ2QvY4cxsozAG_9uO33svgDB-Bqi9Dt1nqliAWt6NB8A6YhoB3wJYS7j83NMzOiLwBtues3VkPYc6PjsGDYc2rrIqCaMHhfYVzhJaoGKwZsAO2Adg735yW56Rhb_H1vsU4Ij0KyAjC-Lgj1qxwfOH-VA0-JeA Originali iz domačega življenja], u: Novice gospodarske, obrtniške in narodne, tečaj XX. list 20 (14.05.1862), str. 155.<br>''“Slovenci in sploh Jugoslovani še dosedaj nimamo svojega domačega narodnega vseučilišča, in toraj se naša po znanostih hrepeneča mladež že od nekdaj večidel na Dunaj (Beč) podaja, ter v Gradcu komaj tretjina ostaja.”''</ref><ref name=zarnik2>Zarnik, Valentin: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-E23ULBE5/f9350d9e-a1b9-472f-8e9a-73b048b28801/PDF Zbrani spisi Dr. V. Zarnika. I. zvezek: Pripovedni spisi.] Ljubljana 1888, str. 149-150.<br>''“Na tak način bi bili mi avstrijski Jugoslovani popolnoma od morja ločeni in kupčijski razvitek našega naroda uničen.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Božidar_Adžija.jpg|Božidar Adžija Datoteka:Milka Agbaba Crna grob (cropped).JPG|Milka Agbaba Datoteka:Visit of Džemal Bijedić, Yougoslav Prime Minister, to the CEC (cropped).jpg|Džemal Bijedić Datoteka:Portret Janeza Bleiweisa.jpg|Janez Bleiweis Datoteka:Marshal Tito (cropped).jpg|Josip Broz Tito Datoteka:Peko Dapčević1.jpg|Peko Dapčević Datoteka:Petar Drapšin 1944.jpg|Petar Drapšin Datoteka:Draskovicj.png|Janko Drašković Datoteka:Ratomir Dugonjić.jpg|Rato Dugonjić Datoteka:Đuro Đaković.JPG|Đuro Đaković Datoteka:Andrej Einspieler (2).jpg|Andrej Einspieler Datoteka:Ban-josip-jelacic.jpg|Josip Jelačić Datoteka:Mehmed-beg Kapetanovic Ljubusak.jpg|Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak Datoteka:Vicko Krstulović (1).jpg|Vicko Krstulović Datoteka:Lovro-Monti.jpg|Lovro Monti Datoteka:Nicholas I of Montenegro.jpg|Nikola I Petrović Njegoš Datoteka:Moša Pijade.jpg|Moša Pijade Datoteka:Svetozar Pribićević (1).jpg|Svetozar Pribićević Datoteka:Gavrilo Princip young.jpg|Gavrilo Princip Datoteka:Aleksandar Ranković (1).jpg|Aleksandar Ranković Datoteka:Razlag Radoslav.jpg|Radoslav Razlag Datoteka:Ivan Ribar (1995x2048) (cropped).png|Ivan Ribar Datoteka:Ivo Lola Ribar.jpg|Ivo Lola Ribar Datoteka:Jurica Ribar.jpg|Jurica Ribar Datoteka:Paško Romac.jpg|Paško Romac Datoteka:Frano Supilo rat.jpg|Frano Supilo Datoteka:Pero Šoć 2021 stamp of Montenegro.jpg|Pero Šoć Datoteka:Veljko Vlahović crop.jpg|Veljko Vlahović Datoteka:Stevan Kragujevic, Svetozar Vukmanovic, Tempo.jpg|Svetozar Vukmanović Datoteka:Valentin Zarnik4.jpg|Valentin Zarnik Datoteka:Gregor Zerjav.jpg|Gregor Žerjav </gallery> </center> == Privreda == * [[Dejan Cvetković]], inženjer elektrotehnike, direktor tehnološkog razvoja Microsoft razvojnog centra u Srbiji<ref name=dcvetkovic1>[https://www.akta.ba/licnosti/privreda-i-politika/72855/dejan-cvetkovic-uz-cvrstu-odluku-i-fokus-ostvarit-cete-sve-sto-zelite Dejan Cvetković: Uz čvrstu odluku i fokus ostvarit ćete sve što želite] Akta.ba ''Ivana Mihajlović; 27.12.2016.''<br>''“Dejan Cvetković za sebe voli reći da je nepopravljivi Jugosloven.”''</ref><ref name=ajosipovic2>[http://www.nadlanu.com/pocetna/zabava/celebrity/Aleksandar--Josipovic-Odbio-sam-srpske-umetnice.a-236537.305.html Aleksandar Josipović: Odbio sam srpske umetnice] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140527214340/http://www.nadlanu.com/pocetna/zabava/celebrity/Aleksandar--Josipovic-Odbio-sam-srpske-umetnice.a-236537.305.html |date=2014-05-27 }} Nadlanu. ''Marija Milenković; 26.05.2014.''<br>''“Aleksandar za sebe kaže da je Jugosloven. Iz mešovitog je braka i jako je ponosan na svoje poreklo.”''</ref> * [[Vane Ivanović]], poslovni čovjek, politički aktivista<ref name=vivanovic1>Djokić, Dejan: A concise history of Serbia. London 2023, str. 447. (na engleskom)<br>''“The Serb democratic emigres, whose unofficial mentor was Božidar Vlajić (1888–1974), one of the leading members of the pre-war Democratic Party, campaigned for a democratic alternative to the communist government in Yugoslavia, together with their Bosnian (Adil Zulfikarpašić), Croat (Ilija Jukić, Branko Pešelj), Slovene (Nace Čretnik, Ljubo Sirc) and 'declared' Yugoslav (Vane Ivanović) colleagues.”''</ref><ref name=vivanovic2>[http://pescanik.net/2009/04/mini-manjina-vane-ivanovic/ Mini manjina – Vane Ivanović] Peščanik. ''Dejan Đokić; 04.04.2009.''<br>''“Vane je svakako sebe video pre svega kao Jugoslovena, pošto, kako je govorio, Jugoslavija nije bila teniski klub pa da bi mogao da promeni članstvo.”''</ref><ref name=vivanovic3>[http://www.vane.hr/Obituaries.htm Vane Ivanovic (1913-1999)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151104060200/http://www.vane.hr/Obituaries.htm |date=2015-11-04 }} Vane.hr ''Nenad V. Petrovic''<br>''“U nedelju 4. aprila, na katolicki Uskrs, prestalo je da kuca srce jednog retko plemenitog coveka koji je sebe smatrao integralnim Jugoslovenom, Vaneta Ivanovica, brodovlasnika i pisca, politickog ideologa i pocasnog konzula Knezevine Monako u Londonu, velikog dobrotvora i poznatog sportiste, coveka izvanredne inteligencije i prefinjenog duha.”''</ref> * [[Aleksandar Josipović]], konsultant i direktor marketinga, bivši plesač<ref name=aleksandarjosipovic1>[http://wannabemagazine.com/wannabe-intervju-aleksandar-josipovic/ Wannabe intervju: Aleksandar Josipović] Wannabe Magazine. ''Marina Gusev; 15.08.2011.''<br>''“Ja se nikada nisam deklarisao kao Srbin, uvek za sebe kažem da sam Jugosloven, ili jugoslovenskog porekla.”''</ref><ref name=ajosipovic2/> * [[Milan Popović]], poduzetnik<ref name=milanpopovic1>[https://portalnovosti.com/milan-popovic-donirao-100-000-eura-za-kupnju-25-kontejnera Milan Popović donirao 100.000 eura za kupnju 25 kontejnera] Portal Novosti. ''G. Borković; 29.01.2021.''<br>''“Ja sam u duši još uvek Jugoslaven i to je za mene human i normalan gest. Ko će kome da pomogne ako neće komšija komšiji ili susjed susjedu. Govorim to posebno zato šta smo godinama zajedno sarađivali i živeli u istoj državi. Mi bi trebali svi jedni druge da pomažemo. Kažem to kao Jugoslaven, odnosno kao jugonostalgičar” – rekao je Popović za Novosti.''</ref> * [[Petar Tutavac]], privrednik<ref name=tutavac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 595.<br>''“Tutavac Petar, privrednik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Boris Vukobrat]], poslovni čovjek i humanista<ref name=vukobrat1>[http://www.audioifotoarhiv.com/knjige%20koje%20govore/knjige/vukobrat.html Boris Vukobrat] Audio i foto arhiv Simić.<br>''“Boris Vukobrat je rođen 1940. godine u Zagrebu. Po nacionalnosti je Jugosloven.”''</ref><ref name=vukobrat2>[http://fondmir.com/sr/knjige/87-govor-borisa-vukobrata-o-svojoj-knjizi Govor Borisa Vukobrata o svojoj knjizi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108085334/http://fondmir.com/sr/knjige/87-govor-borisa-vukobrata-o-svojoj-knjizi |date=2023-01-08 }} Fondacija za mir i rešavanje kriza. ''06.06.2012.''<br>''“Ja sam Jugosloven, rođen u Zagrebu u srpskoj porodici.”''</ref> * [[Zvonimir Šimunec]], poslovni čovjek<ref name=šimunec1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 558.<br>''“Šimunec Zvonimir, novinar; urednik Zabavnog programa i predstavnik TV Beograd u Atini (razmena programa); predsednik Udruženja propagandista Srbije. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=šimunec2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 473.<br>''“Šimunec J. Zvonimir, novinar, urednik komercijalnih programa Radio Beograda (r. 29. X 1952, Leskovac). Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Dejan Cvetkovic proposal.png|Dejan Cvetković Datoteka:Aleksandar Josipović at Amsterdam fashion Week, July 2014.jpg|Aleksandar Josipović </gallery> </center> == Religija == * [[Hamdija Jusufspahić]], vjerski poglavar<ref name=jusufspahic1>[https://www.vreme.com/vreme/musliman-jugosloven-i-levicar/ Musliman, Jugosloven i levičar] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]] ''Dragoslav Grujić i Dokumentacioni centar "Vreme"; broj 844, 08.03.2007.''<br>''“Ja sam i sada Jugosloven, neki kažu jugonostalgičar. Jesam, iskreno. […] Mnogi su insistirali da izjavim kako se osećam Srbinom. Ja nikada nisam rekao ni da sam Srbin ni da sam Hrvat. Ja sam Jugosloven, Bosanac, musliman.”''</ref><ref name=jusufspahic2>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/05/20/srpski/I01051902.shtml Braća po krvi i jeziku] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101182733/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/05/20/srpski/I01051902.shtml |date=2022-11-01 }} [[Glas javnosti]]. ''Slavica Jovović; 19.05.2001.''<br>''“Ja sam i dalje Jugosloven i ostajem u svim svojim političkim orijentacijama za Jugoslaviju. Mi smo svi bili Sloveni, oni koji su bili bliži istoku postali su pravoslavci, a oni koji su bili bliži rimskom carstvu prihvatili su katolicizam. Kada su došli Turci, prihvaćen je islam. Svi govorimo istim jezikom ali različitim narječjima. Mi smo svi braća po krvi i jeziku.”''</ref> * [[Nedeljko Kačavenda]], pastor<ref name=kacavenda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213.<br>''“Kačavenda Nedeljko, pastor Pastoralnog okruga, Niš (od '95); adventista sedmog dana. […] P: Srbin-Jugosloven.”''</ref><ref name=kacavenda2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 194.<br>''“Kačavenda R. Nedeljko, pastor; generalni sekretar Glavnog odbora Hrišćanske adventističke crkve u SFRJ (r. 23. V 1937, Prijedor). Srbin-Jugosloven, adventista sedmog dana.”</ref> * [[Dragotin Simandl]], kaplan, gramatičar<ref name=simandl1>Simandl, Dragotin (Rěsanski): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-ZIF65GOO/cfb6bc21-c07f-47c8-a77d-8ced1f2cee3a/PDF Zmes], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 5 (1852), str. 39.<br>''“Stezo, po kteroj hoditi, je nam Jugoslavenom pokazal g. Majar v svojih: Pravilih, kterih cěno bo šele prihodnost prav spoznala.”''</ref> * [[Josip Juraj Strossmayer]], biskup, političar<ref name=strossmayer1>Ćorić, Boris: Fra Grgo Martić i njegova saradnja u sarajevskoj »Nadi« (1895–1903), u: Radovi, knj. VI (1970-1971), str. 227.<br>''“Dva velikana jugoslavenskih naroda – veliki Jugoslaven i još veći mecena hrvatskog naroda J. J. Strossmayer i veliki književni povjesničar Antun Barac – težinom svoje riječi i svoga ugleda obilježili su ga biljegom koji nije uklonjen do danas.”''</ref><ref name=strossmayer2>Боровњак, Т.: [https://www.uzzpro.gov.rs/doc/biblioteka/digitalna-biblioteka/Jugoslovenska%20misao%20znano-voljeno.pdf Југословенска мисао. „Знано-вољено.“] Београд 1936, str. 24.<br>''“У ствари био је овај велики Југословен некрунисани краљ југословенске мисли више од пола века.”''</ref><ref name=strossmayer-racki>Ćorović, Vladimir: Istorija Jugoslavije. Beograd 1933, str. 555.<br>''“Koliko je, međutim, to sumnjičenje iskrenosti pokreta bilo nepravedno svedoči danas najbolje nedavno objavljena prepiska između biskupa i F. Račkoga, koja nije bila namenjena javnosti, nego nosi intiman i čisto privatan karakter i koja nam otkriva do sitnica sve motive i akcije ove dvojice ljudi, istinskih Jugoslovena po njihovom najdubljem ličnom ubeđenju.”''</ref><ref name=strossmayer3>Grbešić, Grgo: [https://hrcak.srce.hr/file/146668 Od ilirskoga pokreta i jugoslavenske ideje do neuralgičnih točaka u hrvatsko-srpskim odnosima u 20. stoljeću], u: Diacovensia, god. 21 br. 1 (2013), str. 90.<br>''Prigodom stogodišnjice Matice srpske (1826.-1926.) Ljubomir Lotić zapisao je o Strossmayeru sljedeće: »Ovaj veliki Jugoslaven dao je Matici srpskoj legat od 1000 kruna. […]«''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Josip_Juraj_Strossmayer2.jpg|Josip Juraj Strossmayer </gallery> </center> == Sport == * [[Amir Alagić]], fudbalski stručnjak<ref name=alagic1>[https://sportklub.rs/blog/blog-ostalo/od-verdera-do-sri-lanke-17-zemalja-5-kontinenata/ Od Verdera do Šri Lanke: 17 zemalja, 5 kontinenata...] Sport Klub. ''Bojan Marinković; 17.12.2020.''<br>''“Poreklom je iz Bihaća, sebe smatra Jugoslovenom, a loša situacija posle raspada nekadašnje države navela ga je da se otisne u pečalbu.”''</ref> * [[Radmilo Armenulić]], teniski stručnjak, bivši teniser<ref name=armenulic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 22.<br>''“Armenulić Radmilo, savezni kapiten Davis-cup reprezentacije Jugoslavije; šef Odseka za tenis na Fakultetu za fizičku kulturu, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=armenulic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 21.<br>''“Armenulić Đ. Radmilo, savezni kapiten Teniske reprezentacije Jugoslavije (r. 6. III 1938, Beograd). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Marijan Beneš]], boksač<ref name=benes1>[https://www.vreme.com/vreme/simbol-jugoslavije/ Simbol Jugoslavije] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Tanja Topić; broj 1445, 13.09.2018.''<br>''“Uprkos opštem nacionalističkom ludilu Marijan Beneš je do poslednjeg daha ostao Jugosloven.”''</ref><ref name=benes2>[https://ba.n1info.com/sport-klub/ostali-sportovi/marijan-benes-banjalucka-celicna-pesnica/ Marijan Beneš – banjalučka čelična pesnica] N1 BIH. ''Snežana Mitrović; 21.09.2022.''<br>''“Bio je i ostao Jugoslaven do kraja života.”''</ref><ref name=benes3>[https://sportal.blic.rs/ostali-sportovi/borilacki-sportovi/peca-popovic-pise-za-blic-ljuba-vrapce-moga-doba/2022042205421797665 Peca Popović piše za "Blic" Ljuba Vrapče moga doba] Sportal.rs ''Peca Popović; 09.09.2018.''<br>''“Stisnut, pola veka kasnije, između obostranog ekstremizma u svojoj Banjaluci, Beneš će kao žrtva međunacionalnih nesporazuma, odbačenosti i samoće ponavljati: Ja sam sve, Srbin i Hrvat i musliman. Jugosloven. Pacifista, čovekoljubac.”''</ref> * [[Stjepan Bobek]], fudbaler<ref name=bobek1>[https://www.rtv.rs/sr_ci/sport/fudbal/oprostaj-od-stjepana-bobeka_208573.html Опроштај од Стјепана Бобека] Радио-телевизија Војводине. ''ФоНет; 27.08.2010.''<br>''“Караџић је рекао да је Бобек, сумирајући утиске о животу, најближим пријатељима говорио да је рођени Загрепчанин, срцем Београђанин, делимично и Атињанин, по осећају Југословен и, захваљујући фудбалу, грађанин света.”''</ref> * [[Miodrag Božović]], nogometni trener<ref name=bozovic1>[https://www.vijesti.me/tag/7164/miodrag-bozovic Grof Božović: Bio sam i ostao Jugosloven] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Vijesti sport; 19.08.2022.''<br>''“I dalje se osjećam i smatram Jugoslovenom.”''</ref><ref name=bozovic2>[https://informer.rs/sport/fudbal/408521/bozovic-ocrnio-orlove-srbija-gora-nego-pre-mundijala-milivojevic-rekao-istinu Božović ocrnio "orlove": Srbija je gora nego pre Mundijala, Milivojević je rekao istinu!] [[Informer (novine)|Informer]]. ''informer.rs; 17.11.2018.''<br>''“Rođen sam u Juguslaviji. Bio sam i ostao Jugosloven.. Takav mi je osećaj. Ne mogu drugačije, niti da zaboravljam detinjstvo.”''</ref> * [[Dejan Damjanović]], bivši nogometaš<ref name=damjanovic1>[https://www.glassrpske.com/lat/sport/fudbal/ispovijest-dejana-damjanovica-nesudjenog-clana-najveceg-partizanovog-paketa-za-glas-umjesto-u-humsku-skrenuo-u-koreju/605666 Ispovijest Dejana Damjanovića, nesuđenog člana najvećeg Partizanovog "paketa", za "Glas": Umjesto u Humsku, skrenuo u Koreju] Glas Srpske. ''Dejan Kondić; 10.11.2025.''<br>''“Ja sebe smatram Jugoslovenom.”''</ref> * [[Vladimir Gudelj]], fudbalski funkcioner, ranije nogometaš<ref name=gudelj1>[https://www.lavozdegalicia.es/noticia/ourense/o-carballino/2019/11/29/llegue-contrato-gente-lado-huian-guerra/00031575029961280295542.htm «Yo llegué con un contrato y gente a mi lado. Ellos huían de la guerra»] (na španskom) La Voz de Galicia. ''Pablo Varela; 29.11.2019.''<br>''“Yo soy de Tito, me considero yugoslavo.”''</ref> * [[Borislav Ivkov]], šahovski igrač i trener<ref name=ivkov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 177.<br>''“Ivkov Borislav, šahovski velemajstor (od '55); selektor Jugoslovenske šahovske reprezentacije. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Anton Josipović]], bokser<ref name=antonjosipovic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/8360/Sport/Od-sampiona-do-drzavnika Od šampiona do državnika] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Slavko Trošelj; 02.12.2007.''<br>''“Nastavio sam da treniram i boksujem širom Jugoslavije, a onda su stigle devedesete... Mirisalo je na rat... Pri popisu stanovništva u rubriku "nacionalnost" upisao sam – Japanac, mada sam uvek bio Jugosloven i srcem i dušom. Da su svi tako učinili možda rata ne bi bilo.”''</ref><ref name=antonjosipovic2>[https://www.rtvbn.com/380937/Intervju--Anton-Josipovic-Holifild-mi-je-nudio-pomoc Intervju - Anton Josipović: Holifild mi je nudio pomoć...!] [[Radio-televizija BN]]. ''08.04.2016.''<br>''Brzo mu je u olimpijskom selu "skrenuta" pažnja, iako je nebrojeno puta tokom našeg razgovora naglasio da je još Jugosloven, a kamoli tada. […] Otišao je u Švajcarsku, putovao po cijeloj Evropi, živio i u Zagrebu, gdje je imao priliku da postane predsjednik Bokserskog saveza Hrvatske, ali se ipak odlučio na povratak u Banjaluku. “Nudili su mi za vrijeme Franje Tuđmana da budem predsjednik, ali nisam mogao, jer sam bio i ostao Jugosloven. Moje mišljenje se oko toga ni sada nije promijenilo. Zato ne mogu da shvatim ove današnje političare kako promijene po desetak različitih političkih opcija”, dodao je olimpijski šampion, koji živi od nacionalne penzije.''</ref> * [[Nikola Karabatić]], bivši rukometaš<ref name=karabatic1>[https://www.tportal.hr/sport/clanak/karabatic-otkrio-bilicu-ponosan-sam-na-hrvatske-i-srpske-korijene-20250415 Karabatić otkrio Biliću: 'Ponosan sam na hrvatske i srpske korijene'] tportal.hr ''A. H.; 15.04.2025.''<br>''“Uvijek smo bili vrlo ponosni na naše korijene. Bivša Jugoslavija, Hrvatska, Srbija… ali u isto vrijeme je tata bio ponosan kada smo dobili državljanstvo…nikada se nisam osjećao kao stranac. Uvijek kao Francuz. Pola Francuz, pola Jugoslaven.”''</ref> * [[Milivoj Karakašević]], stonoteniser<ref name=karakasevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 220.<br>''“Karakašević Milivoj, trener i kapiten stonoteniske reprezentacije Jugoslavije. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stanislav Karasi]], bivši fudbalski trener i igrač<ref name=karasi1>[https://www.dan.co.me/sport/fudbal/legende-za-sva-vremena-5210766 Legende za sva vremena] Dan. ''D.K./D.P.; 28.11.2023.''<br>''“Ja sam još Jugosloven i otvoren čovjek i radim kako moja glava misli” - kazao je Karasi za "Dan".''</ref> * [[Dane Korica]], atletičar<ref name=korica1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 241.<br>''“Korica Daniel Dane, šef Stručnog štaba Atletskog saveza Jugoslavije; kapiten atletske reprezentacije Jugoslavije; član Predsedništva AK "Crvena zvezda", Bg.; prof. fizičke kulture. […] P: Jugosloven.''</ref> * [[Refik Kozić]], bivši nogometaš<ref name=kozic1>[https://www.zurnal.rs/sr/clanak/179640/fudbal/partizan/igrao-sam-ostro-ali-nisam-bio-grubijan “Igrao sam oštro, ali nisam bio grubijan”] [[Sportski žurnal]]. ''Slađan Jeremić; 23.03.2024.''<br>''“Dolazim do Srbije i ostalih novostvorenih zemalja makar jedan put godišnje. Ostao sam veliki Jugosloven. Odem do Sarajeva, Banjaluke, u Pulu gde sam odrastao. Po Beogradu potrošim najviše vremena.”''</ref> * [[Ivan Matošević]], reli vozač<ref name=matosevic1>[https://www.automotorevija.rs/rubrike/zemunski-bard-jugoslovenskih-gugutka Zemunski bard jugoslovenskih trka] Auto moto revija. ''AMR; 27.08.2022.''<br>''“Za sebe kaže da je Jugosloven i zakleti Zemunac, gde je odrastao i gde i danas živi.”''</ref> * [[Franjo Mihalić]], atletičar<ref name=mihalic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 323.<br>''“Mihalić Franja [sic!], trener u atletskom klubu "Partizan". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Predrag Mijatović]], fudbalski funkcioner, ranije nogometaš<ref name=mijatovic1>[https://www.novosti.rs/sport/fudbal/1222121/sam-jugosloven-pedja-mijatovic-otvorio-dusu-spancima "Ja sam Jugosloven": Peđa Mijatović otvorio dušu Špancima] [[Večernje novosti]]. ''Novosti online; 31.03.2023.''<br>''“Zato moram da kažem da sam još uvek Jugosloven. Ja sam Crnogorac i Španac, ali deo mene je i dalje Jugosloven”''</ref> * [[Nikola Nikić]], nogometni trener, ranije igrač<ref name=nikic1>[https://www.youtube.com/watch?v=SzYynxlLrCQ Face to Face] YouTube. ''10.05.2025.''<br>''“Ne da mi fali Jugoslavija, nego sam bio, ostao i umrijet ću kao Jugosloven.”''</ref> * [[Ivica Osim]], nogometaš i fudbalski trener<ref name=osim1>[https://www.novosti.rs/vesti/sport.294.html:529442-Ivica-Osim-Velika-Jugoslavija-je-mnogima-smetala-ali-se-od-proslosti-ne-zivi Ivica Osim: Velika Jugoslavija je mnogima smetala, ali se od prošlosti ne živi] [[Večernje novosti]]. ''Predrag Vasiljević; 17.01.2015.''<br>''Ostali ste, čini se, poslednji nepopravljivi Jugosloven? - “Jesam, i ponosim se time.”''</ref><ref name=osim2>[https://www.alo.rs/sport/fudbal/625315/ivica-osim-jugoslavija-argentina-viski/vest "Pijanac", penali protiv Argentine i viski umesto vode - Ko je bio Ivica Osim, legendarni selektor Jugoslavije?] Alo. ''Alo/M.M.; 01.05.2022.''<br>''Moglo bi se reći da je porodica Osim Evropa u malom, jer su mu deda i baka s očeve strane Slovenac i Nemica, a s majčine Poljak i Čehinja. On za sebe kaže da je Jugosloven.”''</ref> * [[Blagoje Paunović]], fudbaler i fudbalski trener<ref name=paunovic1>[https://www.telegraf.rs/sport/fudbal/3186341-emotivna-prica-veljka-paunovica-o-ocu-teskim-danima-u-partizanu-i-triku-za-osvajanje-svetskog-trona Kakva priča Veljka Paunovića: O ocu, teškim danima u Partizanu i triku za osvajanje svetskog trona] [[Telegraf.rs]]. 06.05.2020.<br>''“Otac mi je uvek govorio o Jugoslaviji, umro je osećajući se kao Jugosloven, ali je uvek bio veoma ponosan što je Srbin i to je sada moja zemlja.”''</ref> * [[Marko Pešić]], generalni direktor [[FC Bayern München (košarka)|KK FC Bayern München-a]]<ref name=mpesic>[https://www.glassrpske.com/lat/sport/sp-svijet/marko-pesic-generalni-menadzer-bajerna-za-glas-srspke-lucic-je-kao-levandovski/393996 Marko Pešić, generalni menadžer Bajerna za “Glas Srspke”: Lučić je kao Levandovski] Glas Srpske. ''Dušan Repija; 17.01.2022.''<br>''“Odrastao sam kao Jugosloven i tako se osećam, mada to možda nije ni popularno u ova vremena. Tri decenije sam u Nemačkoj, ali se osećam onako kako sam odgojen u porodici. Igrao sam za Nemačku, ali priznajem da sam sanjao dres Jugoslavije - rekao je Pešić.”''</ref> * [[Svetislav Pešić]], košarkaški trener<ref name=spesic1>[https://www.kurir.rs/sport/kosarka/1693560/svetislav-pesic-nostalgican-i-dalje-sam-jugosloven Svetislav Pešić nostalgičan: I dalje sam Jugosloven] [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''01.03.2015.''<br>''“Rođen sam u Srbiji, ali sebe sam uvek smatrao Jugoslovenom, iako je sad na tom prostoru napravljeno više država. Za mene taj osećaj i dalje postoji. Osećam tu pripadnost, ali to ne znači da je moj dom samo jedno mesto.”''</ref><ref name=spesic2>[https://www.b92.net/sport/kosarka/vesti.php?yyyy=2005&mm=01&dd=19&nav_id=160246 Pešić će pomagati Obradoviću] [[B92]]. ''B92, fibaeurope.com; 19.01.2005.''<br>''“Ja sam Jugosloven i učiniću sve da pomognem jugoslovenskoj košarci i Obradoviću kako bi stigli do evropskog zlata.”''</ref><ref name=spesic3>[https://www.tz.de/sport/fcb-basketball/svetislav-pesic-zuhause-zr-4751962.html "Ich bleibe Jugoslawe!"] (na njemačkom) tz. ''Lena Mayer; 20.02.2015''<br>''“Ich selbst bin in Serbien geboren, habe mich aber immer generell als Jugoslawe gefühlt und bezeichnet. Und das tue ich auch weiterhin – auch, wenn es Jugoslawien politisch gesehen nicht mehr gibt. Für mich existiert dieses Gemeinschaftsgefühl noch immer.”''</ref><ref name=spesic4>[https://www.elmundo.es/deportes/baloncesto/2019/02/14/5c642dbb21efa0f7638b45d8.html Pesic: "Hay dos cosas que me faltan en la vida: mis padres y mi Yugoslavia"] (na španjolskom) El Mundo. ''Francisco Cabezas; 14.02.2019.''<br>''“Aunque yo nací en Novi Sad, ahora Serbia, yo me siento todavía yugoslavo.”''</ref> * [[Velimir Petković]], rukometni trener<ref name=petkovic1>[https://www.svijet-rukometa.com/velimir-petkovic-i-za-njemce-kultni-trener/ Velimir Petković i za Njemce kultni trener] Svijet Rukometa. ''B. Božin; 01.02.2018.''<br>''“Pravi sam Jugosloven, što danas nije popularno. Vidim i pratim sve, bez obzira na to što sam 26 godina u Nemačkoj. Najlepša sećanja imam za taj period, iz igračkog i postigračkog vremena, privatnog života, i sve lepo sam imao u toj zemlji. Ni danas ne krijem ako sam u Beogradu, Zagrebu, Skoplju, a to potenciram i ovde u Berlinu. Tako da ko ima problem sa tim – ima problem sa samim sobom.”''</ref> * [[Dušan Popović (vaterpolista)|Dušan Popović]], vaterpolista<ref name=dusanpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 442.<br>''“Popović Dušan, vaterpolista, majstor sporta. […] P: Srbin-Jugosloven”''</ref> * [[Dževad Prekazi]], fudbaler<ref name=prekazi1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-48368957 Zašto je Arton Zekaj izabrao fudbalsku reprezentaciju Kosova, a ne Srbije] BBC News na srpskom. ''Marko Protić; 22.05.2019.''<br>''“Dževad Prekazi je rođeni Albanac iz Kosovske Mitrovice, za sebe kaže da je Jugosloven, a značajan deo fudbalske karijere proveo je u Partizanu u kojem trenutno radi sa mlađim kategorijama.”''</ref><ref name=prekazi2>[https://www.vesti-online.com/dzevad-prekazi-decu-danas-uce-lap-top-strucnjaci/ Dževad Prekazi: Decu danas uče lap-top stručnjaci!] Vesti online. ''Srđan Antić; 12.09.2020.''<br>''“Zaljubljen sam u Jugoslaviju. Nacionalna pripadnost mi nikada nije bila bitna. Raspad Jugoslavije, najlepše zemlje na svetu mi je teško pao. Uvek ću biti Jugosloven.”''</ref> * [[Goran Rađenović]], predsjednik VK Budva, ranije vaterpolista<ref name=radjenovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 469.<br>''“Rađenović Goran, vaterpolista; član VK "Roma" (od '92). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Monika Seleš]], bivša tenisačica<ref name=seles1>[https://stil.kurir.rs/celebrities/153921/monika-seles-nesreca-nikad-ne-dolazi-sama-tragedija-koja-je-sunovratila-njen-zivot Monika Seleš: Nesreća nikad ne dolazi sama! Tragedija koja je sunovratila njen život!] Stil. ''Stil/story.rs; 25.06.2021.''<br>''“Dodala je i da se oseća kao Jugoslovenka, Mađarica i Amerikanka, kao i da nikada ne bi mogla da se odrekne svog porekla jer bi na taj način porekla ono što zapravo jeste.”''</ref> * [[Zoran Slavnić]], bivši košarkaš i košarkaški trener<ref name=slavnic1>[https://sportal.blic.rs/kosarka/domaca-kosarka-i-aba/kosarkaski-bum-moke-slavnica-za-blic-bertomeu-je-separatista-evroliga-je-privatna-liga/2022042211290884632 Košarkaški bum Moke Slavnića za "Blic": Bertomeu je separatista, Evroliga je privatna liga] Sportal.rs ''Časlav Vuković/Miodrag Dimitrijević; 07.07.2018.''<br>''“Ja sam još uvek Jugosloven, a pošto sada imamo samo jednu našu zemlju, a to je Srbija, žao mi je što sve manje naših sportista odlazi u Španiju.”''</ref> * [[Aleksandar Šoštar]], vaterpolo trener, ranije vaterpolista<ref name=sostar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 561.<br>''“Šoštar Aleksandar, vaterpolista, član VK "Barselona", Barselona. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Bogdan Tanjević]], košarkaški trener<ref name=tanjevic1>[http://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:451849-Tanjevic-Srbija-kao-2009-Zeljko-ce-da-napravi-dar-mar-u-Evroligi Tanjević: Srbija kao 2009, Željko će da napravi dar-mar u Evroligi!] [[Večernje novosti]]. ''D. Kontić; 01.09.2013.''<br>''“Bogdan Tanjević, koji, inače, za sebe kaže da je Jugosloven, ima neviđen dar, zračenje jačine nuklearne elektrane, ali pozitivno..”''</ref><ref name=tanjevic2>[https://reprezentacija.me/bogdan-tanjevic-nepopravljivi-jugosloven-1/ Bogdan Tanjević – Nepopravljivi Jugosloven] Reprezentacija.me ''Ognjen; 07.09.2017.''<br>''“Poznato je da je Tanjević nepopravljivi Jugosloven.”''</ref><ref name=tanjevic3>[https://tacno.net/bogdan-tanjevic-kad-ti-emerik-blum-drzi-leda-mozes-biti-prvak-evrope/ Bogdan Tanjević: Kad ti Emerik Blum drži leđa, možeš biti prvak Evrope] [[Tačno.net]]. ''Amer Obradović; 07.12.2023.''<br>''“O košarci zna sve. O književnosti, filmu i muzici skoro sve. Mada nije nikada postao svjetski košarkaški prvak Boša Tanjević je bez dvojbe svjetski šampion u šarmu. Boša – Crnogorac, Sarajlija, Italijan, Turčin ali prije svega Jugosloven – gost je nove episode Mikrofonije sa Amerom.”''</ref><ref name=tanjevic4>[http://www.pobjeda.me/2013/06/27/intervju-bogdan-tanjevic-navijam-za-sve-nase/#.UzhpaVcjyZE Intervju – Bogdan Tanjević: Navijam za sve naše] [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Ana Marković; 27.06.2013.''</ref> * [[Aleksandar Tirnanić]], fudbalski igrač i trener<ref name=tirnanic>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 725.<br>''“Tirnanić Aleksandar, savezni kapiten Fudbalskog saveza Jugoslavije, r. 1910 u Krnjevu, srez Veliko Orašje, Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Trifunović]], šahist<ref name=ptrifunovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 736.<br>''“Trifunović Petar, dr prava, šahovski velemajstor, rez. kapetan, r. 1910 u Dubrovniku, Jugosloven.”''</ref> * [[Eleonora Vild]], košarkašica<ref name=vild1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 637.<br>''“Wild Eleonora, košarkašica, član KK "Vemeks", Berlin. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Duško Vujošević]], košarkaški trener<ref name=vujosevic1>[http://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:438989-Vujosevic-I-Dzajic-je-morao-da-pretuce-svog-coveka-srecan-sam-sto-nisam-uhapsen Vujošević: I Džajić je morao da pretuče svog čoveka, srećan sam što nisam uhapšen...] [[Večernje novosti]]. ''Tanjug; 14.06.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven, partizanovac i Beograđanin.”''</ref><ref name=vujosevic2>[https://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:551240-Vujosevic-U-medijima-se-pezorativno-nazivam-crnogorskim-strucnjakom-a-prvo-sam-Jugosloven Vujošević: U medijima se pežorativno nazivam crnogorskim stručnjakom, a prvo sam Jugosloven] [[Večernje novosti]]. ''Tanjug; 03.06.2015.''<br>''“Ja se u medijima pežorativno nazivam crnogorskim sručnjakom, a prvo sam Jugosloven, dok se za Radonjića nije reklo da je Crnogorac”, zaključio je Vujošević.''</ref><ref name=vujosevic3>[http://sportskenovosti.rs/102383/vujosevic-naravno-da-hocemo-da-platimo-porez/ Vujošević: Naravno da hoćemo da platimo porez]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Sportske novosti. ''14.06.2013.''</ref> * [[Veselin Vujović]], rukometni trener<ref name=vvujovic1>[https://lobsport.me/rukomet/veselin-vujovic-za-lob-sport-crna-goro-od-srca-ti-zelim-pobjedu-a-fer-plej-bas-me-briga-za-to/ Veselin Vujović za Lob Sport: Crna Goro, od srca ti želim pobjedu, a fer-plej – baš me briga za to] Lob sport. ''Aleksandar Popović; 11.01.2024.''<br>''“Ja se osjećam Jugoslovenom.”''</ref><ref name=vvujovic2>[https://narod.hr/sport/veselin-vujovic-jugoslaven-danas-cujem-himnu-hej-sloveni-produ-me-trnci Veselin Vujović: Jugoslaven sam. I danas kada čujem himnu ‘Hej Sloveni’ prođu me trnci] Narod.hr. ''Miroslav Herceg; 02.01.2018.''</ref><ref name=vvujovic3>[https://www.marca.com/balonmano/europeo/2016/01/18/569cd4e522601dcf118b467f.html Veselin Vujovic, yugoslavo de corazón] (na španjolskom) Marca. ''Javier Romano; 18.01.2016.''<br>''“Yo soy montenegrino, estuve cinco años en Macedonia, he sido seleccionador serbio, ahora lo soy esloveno, trabajo en Croacia, pero me siento siempre yugoslavo”, desgrana Vujo en el fluido español que conserva.''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Benes (cropped).jpg|Marijan Beneš Datoteka:S. Kragujević, Sjepan Bobek, fudbaler, 21. 8. 1949.jpg|Stjepan Bobek Datoteka:Miodrag Božović 2021.jpg|Miodrag Božović Datoteka:데얀 2018년.jpg|Dejan Damjanović Datoteka:Vladimir_Gudelj.JPG|Vladimir Gudelj Datoteka:Ivkov,Borislav 1998 Grieskirchen.jpeg|Borislav Ivkov Datoteka:NikolaKarabatic.jpg|Nikola Karabatić Datoteka:Dane Korica.jpg|Dane Korica Datoteka:Franjo Mihalić.jpg|Franjo Mihalić Datoteka:Predrag Mijatović 2007 b.jpg|Predrag Mijatović Datoteka:Ivica Osim - SK Sturm (1999) (cropped).jpg|Ivica Osim Datoteka:Svetislav Pešić (cropped).jpg|Svetislav Pešić Datoteka:Velimir Petkovic 01.jpg|Velimir Petković Datoteka:Cevad Prekazi.jpg|Dževad Prekazi Datoteka:Горан Рађеновић.jpeg|Goran Rađenović Datoteka:Monica Seles 1991.jpg|Monika Seleš Datoteka:Aleksandar Šoštar 01.jpg|Aleksandar Šoštar Datoteka:BogdanTanjevic.jpg|Bogdan Tanjević Datoteka:Aleksandar Tirnanić (1).jpg|Aleksandar Tirnanić Datoteka:Petar Trifunović 1962.jpg|Petar Trifunović Datoteka:Duško Vujošević.jpg|Duško Vujošević Datoteka:Veselin Vujović 2017.jpg|Veselin Vujović </gallery> </center> == Televizija i radio == * [[Sanja Kužet]], televizijska voditeljka<ref name=kuzet1>[https://gracija.me/sanja-kuzet-djeca-su-me-ojacala/ Sanja Kužet: Djeca su me ojačala] Gracija. ''Svetlana Peruničić; 20.07.2018.''<br>''“Majka nije nikada živjela u Crnoj Gori, tata je iz Dalmacije, tako da je, što se mene tiče, bio neki interesantan miks (smijeh). Majka je rođena u Makedoniji, gdje je provela dio života, jer je otac bio vojno lice, a onda je došla u Beograd, gdje je rođen i moj otac, a kasnije i ja. Zato stalno kažem, iako ta država ne postoji, da sam Jugoslovenka.”''</ref><ref name=kuzet2>[https://poslovnidnevnik.ba/2018/02/02/ocarala-dekolteom-sanja-kuzet-u-najprovokativnijem-izdanju-do-sada-pogledajte-sta-je-izludilo-muskarce/ Očarala dekolteom| Sanja Kužet u najprovokativnijem izdanju do sada: pogledajte šta je izludilo muškarce] Poslovnidnevnik.ba ''02.02.2018.''<br>''“Za sebe često voli da istakne da je jedna „prava Jugoslovenka“, jer joj je otac Milovan poreklom iz Dalmacije, a majka Verica je iz Crne Gore.”''</ref> * [[Daško Milinović]], radijski voditelj<ref name=milinovic1>[https://www.danas.rs/svet/region/i-kraljevinu-i-republiku-ubijaju-zar-ne-jugoslovensko-nasledje-u-postjugoslovenskim-zemljama/ I kraljevinu i republiku ubijaju, zar ne?: Jugoslovensko nasleđe u postjugoslovenskim zemljama] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Matea Jerković/Srdan Kosović/Jelka Jovanović/Denis Romac; 19.06.2023.''<br>''Saglasan je i novosadski novinar Daško Milinović, deklarisani antifašista – zbog čega je i fizički napadan – ali i jedan od 23.303 građana/ki koji su se na Popisu 2022. izjasnili kao Jugosloveni. „Mi smo jedina etnička grupa koja je zabeležila rast“, kaže sa Milinović, inicijator stvaranja nacionalnog saveta jugoslovenske manjine.''</ref><ref name=milinovic2>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/sve-vise-jugoslovena-u-srbiji-u-novom-sadu-ih-cak-30-odsto-vise-podnose-zahtev-za-registraciju-svog-nacionalnog-saveta/ Sve više Jugoslovena u Srbiji, u Novom Sadu ih čak 30 odsto više: Podnose zahtev za registraciju svog Nacionalnog saveta] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''A. Latas; 30.04.2023.''<br>''“Da li se rodio koji Jugosloven ili su se neki setili da su Jugosloveni, a na prošlom popisu to nisu bili, nije bitno. Mi smo jedina prirodno rastuća zajednica u Srbiji“, kazao je jedan od najpoznatijih Jugoslovena u našoj zemlji.''</ref><ref name=milinovic3>[https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/krenula-kampanja-sve-veci-broj-javnih-osoba-nagovara-gradane-da-se-izjasne-kao-jugoslaveni-20221002 Krenula kampanja: Sve veći broj javnih osoba nagovara građane da se izjasne kao Jugoslaveni] tportal.hr. ''B. Stilin; 02.10.2022.''<br>''“Nedugo zatim na Twitteru se oglasio popularni radijski voditelj Daško Milinović, koji često sarkastično tvita s računa po imenu Uspeh Petrović. On je objavio da se radi na osnivanju Nacionalnog vijeća Jugoslavena u Srbiji, po uzoru na druge manjinske zajednice poput Roma, koje nemaju svoju matičnu državu. Dakako, za osnivanje manjinske zajednice koja bi uživala manjinska prava potrebno je da takva zajednica ima određenu brojnost.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:EXIT 2012 Red Union.jpg|Daško Milinović </gallery> </center> == Umetnost == * [[Marina Abramović]], umjetnica performansa<ref name=abramovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 9.<br>''“Abramović Marina, slikar, multimedijalni umetnik; profesor na Likovnoj akademiji, Hamburg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=abramovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 9.<br>''“Abramović B. Marina, slikar; multimedijalni, konceptualni umetnik (r. 30. XI 1946, Beograd). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Stevan Aleksić]], vizuelni umjetnik, scenograf<ref name=aleksic1>[https://www.instagram.com/p/DDPpnQctnSy/?utm_source=ig_web_copy_link&igsh=MzRlODBiNWFlZA%3D%3D Drugarica Brena i moja malenkost. (…) Jugosloven, rame uz rame sa Jugoslovenkom, (…).] [[Instagram]]. ''stevan_aleksic_art; 06.12.2024.''</ref> * [[Mrđan Bajić]], vajar<ref name=mbajic1>[https://www.harpersbazaar.rs/kultura/umetnost-knjige-muzika/ne-propustite-poslednje-javno-vodenje-kroz-izlozbu-mrdana-bajica Ne propustite: Poslednje javno vođenje kroz izložbu Mrđana Bajića] Harper’s Bazaar. ''Milena Kitić; 19.01.2023.''<br>''“Nikakvo idealizovanje nije u pitanju i stalno ponavljam da nisam jugonostalgičan, već sam zapravo i Jugosloven, pored toga što sam i Srbin.”''</ref><ref name=mbajic2>[http://www.tanjug.rs/full-view.aspx?izb=753923 Mrđan Bajić za Tanjug: Spomenik Đinđiću mora biti postavljen] [[Tanjug]] ''15.10.2022.''<br>''“Vajar i konceptualni umetnik Mrđan Bajić kaže da nikada nije imao tako veliku i zahtevnu izložbu kao što je postavka "Nepouzdani pripovedač", da nije jugonostalgičan iako se smatra Jugoslovenom, i da očekuje da će njegova najbolja skulptura spomenik Zoranu Đinđiću jednom konačno biti postavljen na pravom mestu.”''</ref><ref name=mbajic3>[https://www.politika.rs/sr/clanak/521814/U-lokalnom-i-globalnom-dvoumlju U lokalnom i globalnom dvoumlju] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Marija Đorđević; 21.10.2022.''<br>''“Dakle nisam jugonostalgičan, ja sam naprosto i Jugosloven, poreklom, svetonazorom, poimanjem jezika, ljudi, zavičajnosti i kulturnih kodova.”''</ref> * [[Danica Basta]], slikarka<ref name=basta1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 35.<br>''“Basta Danica, slikar; profesor u Višoj školi likovnih i primenjenih umetnosti, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vjera Biller]], slikarica<ref name=biller1>Голубовић, Видосава/Суботић, Ирина: [https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf Зенит 1921–1926] Београд, 2008, str. 298.<br>''Из писама се види да јој је отац Аустријанац Емилио, да има аустријско држављанство, „али ипак, ја сам у ствари Југословенка, пошто сам рођена у... Хрватској и мој први језик је био хрватски; моја мајка Малвина Куглер, је такође Југословенка“</ref> * [[Ema Bregović]], vizuelna umjetnica<ref name=ebregovic1>[https://www.kurir.rs/zabava/pop-kultura/3708363/ema-bregovic-dela-stvaram-uz-burek-i-cevape Dela stvaram uz burek i ćevape: Ema Bregović za Kurir: Odrasla sam kao Jugoslovenka i to će tako ostati] [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''Kurir/Lj. Radanov; 14.06.2021.''</ref><ref name=ebregovic2>[https://www.ekspres.net/scena/ne-treba-traziti-nove-razloge-za-podjele-8-7-2021 Intervju Ema Bregović - "Ne treba tražiti nove razloge za podjele"] Ekspres. ''Mihailo Paunović; 08.07.2021.''<br>''“Rođena je u Parizu, ali sebe smatra Jugoslovenkom što je direktna posledica nasleđa koje je, u istim tim koferima, ponela iz kuće.”''</ref><ref name=ebregovic3>[https://www.blic.rs/zabava/ema-bregovic-izlozba-otac-goran-beograd/j0ydxtb (Video) Roditelji nisu došli da je podrže - Ćerka Gorana Bregovića o svom poslu i poznatom ocu! "Ja sam Jugoslovenka", a evo šta misli o Beogradu] [[Blic (novine)|Blic]]. ''F.J.; 12.06.2021.''<br>''“Ja se osjećam kao Jugoslovenka, jer ja nemam taj nacionalistički stav.”''</ref> * [[Eduard Čehovin]], grafički dizajner<ref name=cehovin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 80.<br>''“Čehovin Eduard, grafički dizajner. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Božidar Damjanovski]], slikar<ref name=damjanovski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 92.<br>''“Damjanovski Božidar, slikar, slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Evgenija Demnievska]], likovni umjetnik<ref name=demnievska1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 97.<br>''“Demnievska Evgenija, slikar, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Emir Dragulj]], grafičar<ref name=dragulj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 109.<br>''“Dragulj Emir, slikar i grafičar; redovni profesor Fakulteta likovnih umetnosti, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nikola Džafo]], slikar<ref name=dzafo1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 114.<br>''“Džafo Nikola, slikar, slobodni umetnik; likovni urednik lista "Republika". […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=dzafo2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 107.<br>''“Džafo M. Nikola, slikar, slobodni umetnik (r. 9. VI 1950, N.Sad [sic!]). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Branko Gavrić]], grafički dizajner<ref name=gavric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 142.<br>''“Gavrić Branko, grafički dizajner; vlasnik i direktor firme "Total Design" DOO. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nandor Glid]], vajar<ref name=glid1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 145-146.<br>''“Glid Nandor, vajar; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, Jevrejin.”''</ref><ref name=glid2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 137.<br>''“Glid A. Nandor, vajar; redovni profesor Fakulteta primenjenih umetnosti i dizajna - u penziji (r. 12. XII 1924, Subotica). Jugosloven, jevrejskog porekla.”''</ref> * [[Đorđe Ilić]], slikar, univ. profesor<ref name=djilic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 168.<br>''“Ilić Đorđe, slikar; redovni profesor Arhitektonskog fakulteta, Bg. (penz.) […] P: Srbin-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Darija Kačić]], slikarka<ref name=kacic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213.<br>''“Kačić Darija, slikar; docent na Fakultetu likovnih umetnosti, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Nikola Kostandinović]], grafički dizajner<ref name=kostandinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 242.<br>''“Kostandinović Nikola, grafički dizajner; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Pjer Križanić]], slikar-karikaturista<ref name=krizanic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 358.<br>''“Križanić Pjer, slikar-karikaturista, novinar, r. 1890 u Mečenčanu, srez Glina, Jugosloven.”''</ref> * [[Ankica Oprešnik]], slikarica i grafičarka<ref name=opresnik1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 390-391.<br>''“Oprešnik Ankica, slikar i grafičar; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Gradimir Pankov]], balet majstor<ref name=pankov1>[http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Moja-trupa-mora-uvek-da-iznenadi.lt.html Моја трупа мора увек да изненади] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Биљана Лијескић; 11.12.2013.''<br>''“То ми много значи, јер никада нисам изгубио везу са простором одакле сам дошао, иако живим у иностранству годинама. Имам обичај да кажем, са саркастичним хумором, да сам Југословен са канадским и америчким пасошем! Али, чак иако сам канадски и амерички држављанин, остајем Југословен у срцу и никада нећу заборавити своју матичну земљу.”''</ref> * [[Dragan Papić]], multimedijalni umjetnik<ref name=dpapic1>[https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:155431-Darovi-sa-buvljaka Darovi sa buvljaka] [[Večernje novosti]]. ''A. Šerer, N. Smiljić; 24.02.2004.''<br>''“Ipak, najviše volim da izlažem u našoj zemlji, pred domaćom publikom. Za sebe volim da kažem da sam prvo Beograđanin, pa Jugosloven.”''</ref> * [[Ljuba Popović]], slikar<ref name=ljpopovic1>[https://www.vreme.com/kultura/slikarstvo-je-muzika-za-oci/ Slikarstvo je muzika za oči] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Dragan Todorović; 30.10.2014.''<br>''“On lično je 51 godinu tamo, kad ga pitaju ko je, odgovara, Jugosloven, srpskog porekla, da pripada srpskom plemenu…”''</ref> * [[Verica Rakočević]], modna dizajnerka<ref name=rakocevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 473.<br>''“Rakočević Verica, modni kreator. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ivan Rendić]], kipar<ref name=rendic1>Kečkemet, Duško: Ivan Rendić: Život i djelo. Supetar 1969, str. 47.<br>''Rendić pisao je u starosti: »On me je uputio da moram biti svijestan, da sam Hrvat, dakle Jugoslaven.« Dalje veli da mu je knjige, iz kojih je učio naš jezik, slao također Strossmayer. I taj Strossmayerov kredo »Hrvat, dakle Jugoslaven« postaje otada i Rendićev kredo, kojeg se držao i za koji se borio dosljedno sve do smrti, u toku čitavog svog dugog i napornog rada i burnog života.''</ref> * [[Mateja Rodiči]], slikar<ref name=rodici1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Rodiči Mateja, slikar i grafički dizajner; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Anđelka Slijepčević]], modni kreator, univ. profesor<ref name=aslijepcevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 509.<br>''“Slijepčević Anđelka, redovni profesor Fakulteta primenjenih umetnosti i dizajna, Bg.; potpredsednik Saveta Univerziteta umetnosti. […] P: Jugoslovenka, Srpkinja, […].”''</ref> * [[Marija Tišma]], slikarka<ref name=mtisma1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 577.<br>''“Tišma Marija, slikar; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Emma Varga]], dizajner stakla<ref name=varga-marodic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 308.<br>''“Marodić Emilija, dizajner stakla; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vladimir Veličković]], slikar<ref name=velickovic1>[https://nova.rs/kultura/najbolji-izdanak-gradanskog-secanje-na-vladu-velickovica/ Najbolji izdanak građanskog – sećanje na Vladu Veličkovića] Nova.rs. ''Radmila Stanković; 29.08.2020.''<br>''“Ja sam duboko ukorenjen kao Jugosloven i takav ću ostati do kraja života. Dubokih korena sam i Beograđanin, što podrazumeva i da sam Srbin.”''</ref><ref name=velickovic2>[https://www.vesti-online.com/ostajem-jugosloven/ Ostajem Jugosloven] Vesti online. ''02.11.2014.''<br>''“Ja sam veoma privržen toj Srbiji, Beogradu, ja sam pre svega Beograđanin, naravno sa plemenitom idejom da ostajem Jugosloven, ono što mi se negde i zamera, a negde mi se i ne oprašta.”''</ref> * [[Sonja Vukićević]], koreografkinja, glumica, balerina<ref name=vukicevic1>[https://www.vijesti.me/zabava/19258/sonja-vukicevic-politicari-su-postali-i-glumci-i-reditelji Sonja Vukićević: Političari su postali i glumci i reditelji] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Jelena Kontić; 23.09.2018.''<br>''“Ja sam Jugoslovenka i van granica Jugoslavije, a danas sam Jugoslovenka i van granica bivše Jugoslavije.''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Marina Abramović. The Cleaner (45524492341).jpg|Marina Abramović Datoteka:Ljuba Popovic-mc.rs.jpg|Ljuba Popović Datoteka:Ivan Rendić 1885 Th. Mayerhofer.jpg|Ivan Rendić Datoteka:Velickovic Zarko-Vijatovic (cropped).jpg|Vladimir Veličković </gallery> </center> == Vojska == * [[Vicko Antić]], general-pukovnik, revolucionar<ref name=antic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 22.<br>''“Antić Vicko, generalmajor avijacije JNA, r. 1912 u Selcu, srez Crikvenica, Jugosloven.”''</ref> * [[Tomo Buzov]], oficir, poznat po herojskom činu za vreme bratoubilačkog rata 1993. godine<ref name=buzov1>[https://www.nin.rs/english/news/50784/darko-buzov-my-father-was-murdered-because-he-didnt-want-to-stay-silent Darko Buzov for NIN: My father was murdered because he didn’t want to stay silent] (na engleskom) [[NIN]]. ''Tanja Nikolić Đaković; 06.06.2024.''<br>''“And my father never thought of himself as a Croat. He was, as I said, a Yugoslav, a JNA officer. For years after the abduction in Štrpci, various NGOs contacted us, they wanted us to insist on the idea that the Serbs killed my father because he was a Croat. And the truth is that my father was a Yugoslav.”''</ref><ref name=buzov2>[https://n1info.rs/vesti/bio-je-covek-i-jugosloven-tomo-buzov-dao-je-svoj-za-zivot-mladica-u-vozu-u-strpcima/ „Bio je čovek i Jugosloven“: Tomo Buzov, dao je svoj za život mladića u vozu u Štrpcima] N1 SRB. ''Sonja Kamenković; 31.05.2024.''<br>''On kaže da ima posebnu obavezu da naglasi da je Tomo Buzov bio oficir JNA, ali pre svega čovek i Jugosloven. „Bio je oficir JNA, učinio je taj gest koji mnogi nikada ne bi, ali presudno je bilo upravo to što je Toma bio Jugosloven i nije delio ljude po nacionalnosti. On je spasio mladića koji je pošao tim vozom u Bar. Tomo je umesto tog mladića izašao iz voza, važno je reći da nije ubijen kao Hrvat kako su to neki govorili, već kao Jugosloven.“''</ref> * [[Ivan Gošnjak]], general, političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Nikola Karanović]], general-pukovnik, revolucionar<ref name=nkaranovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 307-308.<br>''“Karanović Nikola-Karan, generalpotpukovnik JNA, r. 1914 u Prkosima, srez Bosanski Petrovac, Jugosloven.”''</ref> * [[Vlado Lončarić]], partizanski i španski borac<ref name=loncaric1>Lončarić, Vlado: Ponovo u Zagrebu, u: Ahmetović, Lutvo (i drugi) (ur.): [https://znaci.org/00003/4_24_3.pdf Zbornik sjećanja. Zagreb 1941-1945.] Knjiga 3. Zagreb 1984, str. 49.<br>''“Poslije neuspjeha oružane borbe demokratskih i progresivnih snaga, mi Jugoslaveni bili smo u logorima u Francuskoj oko 28 mjeseci.”''</ref> * [[Mirko Matković]], general-major, revolucionar<ref name=mmatkovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 431.<br>''“Matković Mirko, pukovnik JNA, r. 1915 u Podima, srez Hercegnovi, Jugosloven.”''</ref> * [[Kosta Nađ]], general, političar, revolucionar<ref name=nadj1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 173.<br>''“Nađ S. Kosta (Izborni srez Zrenjanin, APV – NRS), general-pukovnik, rođen 15-V-1911 god. u Petrovaradinu, srez Novi Sad, APV – NRS, Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Alojz Peharnik]], vojnik-graničar, pjesnik<ref name=peharnik1>Šurmin, Đuro: Hrvatski preporod. I. Od godine 1790. do 1836. Zagreb 1903, str. 187.<br>''“I doista, osim poznatih Gajevih davorija pjeva još iste godine barun Peharnik, koji je u njemačkoj „Luni“ napisao gdjekoju patriotičnu stvarcu, kao „Ilir iz Horvatske“ svoju „Poskočnicu junačku“ dičeći se svojim rodom junačkim i […].”''</ref> * [[Rudolf Primorac]], general, diplomata, revolucionar<ref name=primorac>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_8.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 102.<br>''“Primorac Antuna Rudolf, načelnik Štaba divizije, rođen 1904, Sutomore, Bar, major jugoslovenske vojske, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od oktobra 1942, krajem rata šef Jugoslovenske vojne misije u SSSR-u.”''</ref> * [[Velimir Radičević]], general-potpukovnik, narodni heroj<ref name=radicevic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/zaboravljeni-devedesetogodisnjaci/ Zaboravljeni devedesetogodišnjaci] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dragoljub Petrović; 26.12.2011.''<br>''“Ja sam internacionalac bio ceo život. I Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vicko Antić.jpg|Vicko Antić Datoteka:Memorial plaque for captain Tomo Buzov in New Belgrade.jpg|reljef Tome Buzova na spomen-ploči Datoteka:Ivan Gošnjak (1).jpg|Ivan Gošnjak Datoteka:Nikola Karanović.jpg|Nikola Karanović Datoteka:Kosta Nađ.jpg|Kosta Nađ Datoteka:Rudolf Primorac.jpg|Rudolf Primorac </gallery> </center> == Druge oblasti == * [[Anton Bezenšek]], stenograf, prevodilac<ref name=bezensek1>Bezenšek, Ant. J.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-76POZL0A/a287f66c-8022-4d9f-80fb-dfd3c5294854/PDF Vabilo k naročbi], u: Slovenec, god. 4 br. 13. (1876), str. 4.<br>''“Ozrimo se na naše severne brate Čehe, Ruse in Poljake, koji so vže pred več leti začeli gojiti to Rimljanom in Grkom znano, a v novejem času od Nemcev iz nova prerojeno in modernim jezikom priredeno umetnost – stenografijo, pa primerjajmo naše delovanje na tem polju z njihovim, to moramo priznati, da smo zares precej zaostali, in da je skrajni čas, da se tudi v tem obziru prebudimo k delu in napredovanju, a to vsi Jugoslaveni zajedno v duhu bratske sloge in vzajemnosti.”''</ref> * [[Sonja Biserko]] aktivistica za ljudska prava, bivši diplomat<ref name=biserko1>Pavelić, Boris: [https://www.kucaljudskihprava.hr/wp-content/uploads/2019/12/Kad-glave-igraju__.pdf Kad glave igraju.] Zagreb 2019, str. 118.<br>''“Moji su živeli u tom jugoslovensko-dalmatinskom krugu. Tu sam i ja odrasla, pa nemam nacionalnost u smislu u kojem se danas govori o njoj: Beograđanka sam, Dalmatinka, Jugoslovenka. To je moj osećaj, ne mogu to da menjam.” - Osjećaj identiteta Sonje Biserko jasan je i osviješten – jugoslavenstvo koje ne negira nijednu svoju sastavnicu, od etničke preko regionalne do vjerske - ali danas, doslovno opasan. - “Biti Jugosloven i kosmopolita, to je danas proterana populacija.”''</ref><ref name=biserko2>Perović, Latinka: [https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Ziveti%20svoje%20ideale.pdf U ogledalu vremena. Skica za biografiju Sonje Biserko, s povodom.], u: Stanojlović, Seška/Kisić, Izabela (ur.): Živeti svoje ideale. Sonja Biserko, skice za portret. Beograd 2018, str. 33.<br>''“Samozatajna po prirodi, Sonja Biserko je, po svom tačnom samorazumevanju, ličnost sa složenim identitetom. Jugoslovenka, Beograđanka, Dalmatinka, Mediteranka, Evropljanka, kosmopolitkinja… Antifašizam i ideje jednakosti i solidarnosti levice utemeljene su u njenom porodičnom vaspitanju.”''</ref> * [[Aida Ćorović]], aktivistica za ljudska prava, novinarka<ref name=acorovic1>[https://nova.rs/vesti/politika/aida-corovic-grigorije-jedini-moze-da-ujedini-gradane/ Ćorović: Grigorije može da nas spasi od Vučića] Nova.rs ''Vojislav Milovančević; 09.07.2020.''<br>''“I neka mu se kaže da ja, Jugoslovenka, levičarka, feministkinja…mislim da je Srbiji potrebna njegova pomoć.”''</ref><ref name=corovic2>[https://balkans.aljazeera.net/opinions/2024/7/14/novi-sad-antifa-grad-ustase-i-cetnici-zajedno-ste Novi Sad antifašistički grad: Ustaše i četnici, zajedno ste bježali] [[Al Jazeera Balkans]]. ''Aida Ćorović; 14.07.2024.''<br>''“Mirovna i građanska aktivistkinja od početka ratova '90-ih, antifašistkinja, feministkinja i braniteljka ljudskih prava. Kosmopolitkinja. Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ervina Dabižinović]], aktivistkinja za ženska prava, psihološkinja<ref name=dabizinovic1>Domović Bulut, Senka: [https://www.faktcg.org/wp-content/uploads/2020/10/final-publikacija.pdf Ženske stvari. Women matters.] Herceg Novi 2018, str. 60.<br>''“Ja sam se osjećala, i osjećam se i danas, Jugoslovenkom.”''</ref> * [[Herta Haas]], službenica, revolucionarka<ref name=haas1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 44.<br>''“Has Herta, borac u službi veze VŠ, rođena 1917, Maribor, studentkinja, Jugoslovenka, u NOB od 1941. godine, član KPJ.”''</ref> * [[Eduard Ille]], kulturni funkcioner<ref name=ille1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 171.<br>''“Ille Eduard, direktor "Jugokoncerta", Bg. (od '86). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ille2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 160.<br>''“Ille N. Eduard, direktor Jugokoncerta, Beograd (r. 21. VII 1936, Drniš). Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Kostrenčić]], knjižničar<ref name=kostrencic1>Korunić, Petar: [https://hrcak.srce.hr/file/314359 Prilog poznavanju jugoslavenske ideje u hrvatskoj politici 1868–1874] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220618015253/https://hrcak.srce.hr/file/314359 |date=2022-06-18 }}, u: [[Časopis za suvremenu povijest]], sv. 12 br. 3 (1980), str. 78.<br>''“Koji može nas Jugoslavenah konačni cilj biti, koji odgovara posve našoj naravi, našim narodnim zahtjevom?”''</ref> * [[Ljubica Krnjaić]], inženjer protivpožarne zaštite<ref name=krnjajic1>[https://zenskimuzejns.org.rs/tag/ljubica-krnjajic/ Vatrogastvo i ženska emancipacija] ŽeNSki muzej. ''Vesna Nedeljković Angelovska; 21.12.2023.''<br>''“Za sebe kaže da je Jugoslovenka. Ima kritički stav prema politici savremenog društva ali smatra da je socijalistički poredak Jugoslavije bio najhumaniji poredak.”''</ref> * [[Ašok Murti]], poznati stilista<ref name=murti1>[http://www.blic.rs/Intervju/160207/Ostao-sam-ovde-iz-inata- Ostao sam ovde iz inata] Blic Online. ''Žiža Antonijević; 23.03.2008.''<br>''“Nemam nikakav stid i sram da izgovorim da ću ja zauvek ostati Jugosloven i da je to jedino s čime mogu da se identifikujem.”''</ref><ref name=murti2>[http://www.pulsonline.rs/licna-karta/228/asok-murti/biografija Ašok Murti - Biografija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110325002131/http://www.pulsonline.rs/licna-karta/228/asok-murti/biografija |date=2011-03-25 }} Puls Online<br>''“Ja sam Jugosloven, ali indijskog porekla, to je identitet koga se nikada neću odreći. Moja intimna istorija ne poklapa se sa opštom, a naročito ne sa geografijom. Nisam jugonostalgičar, to je kulturni i emotivni, ne geografski prostor.”''</ref> * [[Božidar Petranović]], pravnik, pisac<ref name=petranovic1>Antoljak, Stjepan: Dalmatinsko pitanje kroz vjekove. Vjekovne težnje i borbe Hrvata za ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Zagreb 1944, str. 166.<br>''“Tek poneki se nazivaju »Ilirima iz Dalmacije« kao Božidar Petranović, koji radi sa svojim prijateljima oko podizanja narodne knjige izdavajući […].”''</ref> * [[Bosiljka Schedlich]], kulturni radnik<ref name=schedlich1>[https://balkandiskurs.com/2018/05/19/prelazeci-granice-dio-ii/ Prelazeći granice: bosanske migracije u Njemačkoj (Dio II)] Balkan Diskurs. ''Dženeta Karabegović; 19.05.2018.''<br>''“SüdOst centar, ili “südost Europa Kultur e.V.” osnovala je Bosiljka Schedlich, rođena u Hrvatskoj, koja se udomaćila u Njemačkoj, a sebe smatra Jugoslovenkom.”''</ref> * [[Jagoda Slijepčević]], popularna, dugogodišnja radnica JAT-a<ref name=jslijepcevic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/453773/Odlazak-stjuardese Odlazak stjuardese] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Jovo Simišić; 08.05.2020.''<br>''“Bila je entuzijasta i velika Jugoslovenka.”''</ref> * [[Maja Veseli]], kulturni radnik<ref name=veseli1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 759.<br>''“Veseli Maja, profesor, sekretar Saveta za prosvetu, nauku i kulturu NR Hrvatske, član Glavnog odbora SSRNS Hrvatske, član Saveza ženskih društava NR Hrvatske, r. 1908 u Irigu, Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Anton Bezenšek2.jpg|Anton Bezenšek Datoteka:Sonja Biserko.jpg|Sonja Biserko Datoteka:Aida Ćorović 2011-mc.rs.jpg|Aida Ćorović Datoteka:Herta Has.jpg|Herta Haas Datoteka:Bozidar Petranovic 1885 Mayerhofer.png|Božidar Petranović </gallery> </center> == Povezano == * [[Jugoslaveni]] * [[Jugoslavenstvo]] == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|colwidth=30em}} [[Kategorija:Biografije, Jugoslavija|*]] [[Kategorija:Liste osoba|Jugoslaveni]] 1y1rxq23u93pwzxyc8zhp4kjwaneotl 42690866 42690864 2026-09-22T01:38:08Z Dwina744 178014 +izv. 42690866 wikitext text/x-wiki Ovo je spisak značajnih osoba koji se identificiraju kao [[Jugoslaveni]] – ili su se za vrijeme svoga života tako identificirali.{{Efn|Navedene su također osobe koje su se do 1840-ih godina izjašnjavale kao ''Iliri'', nazivom kojim su se do tada označavali Jugoslaveni.|group=α}} Jugoslovenski se identitet danas najčešće javlja kao nadnacionalni, kulturni<ref name=primjer-kulturnjugoslav>Usp. npr. [https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena Dino Mustafić nakon premijere u BDP: U meni je ostao neizbrisiv identitet Jugoslovena] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250403122425/https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena |date=2025-04-03 }} [[Telegraf.rs]]. ''J. V.; 30.03.2025.''<br>''“Vrlo često naglašavam da sam u kulturalnom smislu Jugosloven, bez obzira što je ta zemlja geografski i politički nestala.”''</ref>, nacionalni odnosno etnički<ref name=primjer-nacionjugoslav>Usp. npr. [https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ Isović za N1: Lik Izeta Fazlinovića sam pisao po sebi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102014830/https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ |date=2022-11-02 }} N1 BIH. ''N1 BiH; 18.04.2018.''<br>''“Volim i ja Tita, Jugosloven sam po nacionalnosti. Rodio sam se u Jugoslaviji, odgojen sam da je volim.”''</ref>, ali i kao anacionalni ili politički identitet. U ogromnoj većini slučajeva on egzistira pored drugih (nacionalnih) identiteta (Srbin, Hrvat, Bošnjak, Makedonac, Albanac, itd.)<ref name=studija-pavlakovic>Usp. Pavlaković, Vjeran: Ispunjenje tisućljetnog sna: Strategije simbolične izgradnje nacije u Hrvatskoj, u: Pavlaković, Vjeran/Korov, Goran (ur.): Strategije simbolične izgradnje nacije u državama jugoistočne Europe. Zagreb 2016, str. 27-60</ref>, u rijetkim slučajevima kao identitet koji te identitete ne uzima u obzir. Pri tome treba imati na umu da je za vrijeme postojanja [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|socijalističke Jugoslavije]] (1945–1991) većina stanovništva gajila jugoslovenski identitet. Stanovnici Jugoslavije su se najčešće nacionalno osjećali "prije svega [[Hrvati]]ma, [[Makedonci]]ma, [[Slovenci]]ma, [[Srbi]]ma itd., i istodobno Jugoslavenima". Druga po brojnosti kategorija su bili "oni koji su najprije Jugoslaveni, pa zatim Srbi, Slovenci, Makedonci ili Hrvati". Treću grupu su činili oni građani koji su se osjećali ''samo'' Jugoslavenima, a nije bio malen ni broj onih koji su se osjećali ''samo'' Srbima, ''samo'' Hrvatima, ''samo'' [[Albanci]]ma itd.<ref name=jugoslavenstvo69>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 69.</ref> == Arhitektura == * [[Mia David]], arhitekta, scenograf<ref name=miadavid1>[https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q Prostori slobode - Radina Vučetić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211012638/https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q |date=2023-02-11 }} YouTube. ''Remarker Media; 01.07.2020.''<br>''“Ja sam isto Jugoslovenka.”''</ref> * [[Miša David]], arhitekta<ref name=mišadavid1>[https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ Jugosloven koji je pobegao u Teksas] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114010713/https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ |date=2023-11-14 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Miroslav Simeunović; 02.11.2020.''<br>''“I ovoga puta, kad smo se sreli, smejali smo se tome, kako se naš zajednički prijatelj, pok. arhitekta Miša David, iz nekog protesta, kad nije mogao da se upiše kao Jugosloven, izjašnjavao na popisima kao stari Grk.”''</ref> * [[Radivoje Dinulović]], arhitekt<ref name=dinulovic1>[https://magazin.politika.rs/sr/clanak/571832/kulturni-dodatak/ne-pristajem-da-povladujem-ovoj-realnosti Ne pristajem da povlađujem ovoj realnosti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152856/https://magazin.politika.rs/sr/clanak/571832/kulturni-dodatak/ne-pristajem-da-povladujem-ovoj-realnosti |date=2024-12-25 }} Magazin Politika. ''Aleksandra Isakov; 24.07.2024.''<br>''“Ja sam levičarsko dete, ostao sam komunista i Jugosloven, i duboko verujem da ta nova realnost mora da dođe, kao što je realnost mog detinjstva i mladosti morala da nestane.”''</ref> * [[Vlado Milunić]], arhitekt<ref name=milunic1>[https://bosnainfo.ba/preminuo-vlado-milunic/ Preminuo Vlado Milunić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126051433/https://bosnainfo.ba/preminuo-vlado-milunic/ |date=2022-11-26 }} BosnaInfo. ''BosnaInfo; 17.09.2022.''<br>''“Ja sam češki arhitekt jer sam završio češke škole. Isto tako nisam Čeh premda imam češko državljanstvo. Ja sam Jugoslaven jer se tako osjećam, unatoč činjenici da Jugoslavija više na postoji”''</ref><ref name=milunic2>[https://www.expats.cz/czech-news/article/czech-co-architect-behind-prague-s-dancing-house-passes-away Czech-Croatian architect behind Prague's Dancing House passes away] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108235402/https://www.expats.cz/czech-news/article/czech-co-architect-behind-prague-s-dancing-house-passes-away |date=2023-01-08 }} (na engleskom) Expats.cz ''Expats.cz Staff; 18.09.2022.''<br>''Milunić was born in Zagreb in what is now Croatia in 1941, but lived in Prague from the age of 16. In regards to his nationality, he described himself as "a Czechoslovak architect because I have a Czechoslovak education, and I feel Yugoslav in protest against primitive nationalism, even though neither Czechoslovakia nor Yugoslavia exists anymore."''</ref> * [[Aljoša Šegvić]], arhitekta<ref name=segvic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 554.<br>''“Šegvić Aljoša, arhitekta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Milica Šterić]], arhitekta<ref name=steric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 563.<br>''“Šterić Milica, arhitekta; član Upravnog odbora i specijalni savetnik Holding korporacije "Energoprojekt" - MDD Urbanizam i arhitektura; član Umetničkog saveta Saveza arhitekata Srbije i Akademije Arhitekture Srbije. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Josip Svoboda]], arhitekta<ref name=svoboda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 550.<br>''“Svoboda Josip, arhitekta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Danilo Udovički]], arhitekta<ref name=dudovicki1>[https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ Jugosloven koji je pobegao u Teksas] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114010713/https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ |date=2023-11-14 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Miroslav Simeunović; 02.11.2020.''<br>''“Mogu da potvrdim i danas da je moj daroviti prijatelj arhitekta Danilo Udovički, poreklom iz bačkog sela Mol, bio i ostao veliki patriota, erudita i poliglota, ali i Jugosloven u najboljem smislu te reči. Uvek se tako i izjašnjavao na popisima dok je to moglo, jer je i za njega, kao i za mnoge od nas, razbijanje Jugoslavije bila lična uvreda.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vlado Milunić.jpg|Vlado Milunić </gallery> </center> == Diplomacija == * [[Aleš Bebler]], diplomata, revolucionar<ref name=abebler1>VIII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Beograd, 7–13. decembra 1964. Stenografske beleške III. Beograd 1965, str. 1918.<br>''“Ovima moramo pre svega reći da je dobar deo našeg razmimoilaženja prosto nesporazum, i to nesporazum u tome šta mi, Jugosloveni, i drugi koji se sa nama slažu, nazivamo politikom miroljubive koegzistencije i kako je mi definišemo.”''</ref> * [[Salih Fejić]], diplomata<ref name=fejic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 182.<br>''“Fejić Salko, izvanredni poslanik i opunomoćeni ministar FNRJ u Holandiji, rez. major, r. 1914 u Mostaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Rexhai Surroi]], diplomat<ref name=surroi1>Maksić, Milivoje: [https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Svedocanstva%2005.pdf U raskoraku sa svetom.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221029103157/https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Svedocanstva%2005.pdf |date=2022-10-29 }} Beograd 2000, str. 9.<br>''“Bio је Аlbаnас ро poreklu, ali Jugosloven ро svemu drugom. Nije birao prijatelje ро ključu, već ро srcu. Mnogi smo bili među onima kojima је biо blizak. Redžai је biо čovek koji је prijatelju privržen. Ponekad se čini da u ovom našem vremenu ta divna osobina - biti privržen prijatelju, kao da počinje da bledi pod pritiskom egoizma, i nekih drugih, čudnih i sumnjivih moralnih normi. А upravo to, osećati se Jugoslovenom, što simbolizuje uverenje da smo svi u ovoj zemlji podjednako bliski i potrebni jedni drugima, i biti privržen drugu, prijatelju - jeste politička, а rekao bih i moralna osnova, na kojoj jedino i može počivati naša spoljnopolitička služba.”''</ref> * [[Zdenko Štambuk]], diplomata<ref name=zstambuk>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/08/srpski/P00040710.shtm Ko je ovaj čovek? Vladimir Štambuk (Drugaričin drug)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221123055710/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/08/srpski/P00040710.shtm |date=2022-11-23 }} [[Glas javnosti]]. ''Zorica Vulić; 07.04.2000.''<br>''“Otac Zdenko bio je čuveni diplomata, takođe Jugosloven, a majka Čehinja.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Aleš Bebler.jpg|Aleš Bebler </gallery> </center> == Film i pozorište == * [[Vjekoslav Afrić]], glumac<ref name=afric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 11.<br>''“Afrić Vjeko, dramski umetnik, pozorišni i filmski reditelj, redovni prof. Akademije za pozorišnu umetnost u Beogradu, pretsednik Sindikata kulturno-umetničkih ustanova, rez. major, r. 1906 na Hvaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Neda Arnerić]], glumica<ref name=arneric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 22-23.<br>''“Arnerić Neda, glumica i galerista (vlasnik galerije - knjižare "Atrijum", Bg.). […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=arneric2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 21.<br>''“Arnerić Neda, glumica i galerista (r. 15. VII 1953, Knjaževac). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Darko Bajić]], redatelj<ref name=dbajic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 29.<br>''“Bajić Darko, filmski reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=dbajic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 29.<br>''“Bajić M. Darko, filmski reditelj, docent na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu (r. 14. V 1955, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Primož Bebler]], redatelj<ref name=pbebler1>[https://www.danas.rs/kultura/umetnik-humanista-jugosloven/ Umetnik , humanista, Jugosloven...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152828/https://www.danas.rs/kultura/umetnik-humanista-jugosloven/ |date=2024-12-25 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 21.11.2013.''<br>''“Primož je bio pravi, plemeniti Jugosloven. Taj njegov izbor, bitna odrednica njegovog identiteta, imao je svoju estetsku, ideološku i humanističku utemeljenost.”''</ref><ref name=pbebler2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 35.<br>''“Bebler A. Primož, pozorišni reditelj; upravnik i umetnički rukovodilac Malog pozorišta Duško Radović i Večernje scene Radović u Beogradu (r. 5. V 1951, Njujork). Jugosloven.”''</ref><ref name=pbebler3>[http://www.republika.co.rs/564-565/24.html Beskrajna širina stanovnika sveta] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221016234820/http://www.republika.co.rs/564-565/24.html |date=2022-10-16 }} Republika. ''Goran Cvetković; Broj 564-565, 01-31.01.2014.''<br>''“Istinski levičar i Jugosloven, internacionalni i svetski pozorišni stručnjak Primož Bebler, nije stigao da uradi i tu jubilarnu predstavu Početak bune na dahije, po romanu Svetislava Basare.”''</ref> * [[Ivan Bekjarev]], glumac<ref name=bekjarev1>[https://arhiva.vesti-online.com/Scena/Soubiznis/499225/Bekjarev-Najgori-su-umetnici-u-politici Bekjarev: Najgori su umetnici u politici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230804005703/https://arhiva.vesti-online.com/Scena/Soubiznis/499225/Bekjarev-Najgori-su-umetnici-u-politici |date=2023-08-04 }} Vesti online. ''D. Dušanić; 16.06.2015.''<br>''“Poreklom sam Makedonac, ali rođeni Beograđanin, i javno priznajem da sam Jugosloven.”''</ref> * [[Miroslav Benka]], redatelj<ref name=benka1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 40.<br>''“Benka Miroslav, reditelj; umetnički direktor Gradskog pozorišta u Žilini, Slovačka (od '91). […] P: Jugosloven, slovačke narodnosti, […].”''</ref> * [[Melita Bihali]], glumica<ref name=bihali1>[https://www.vesti.rs/Mercedes-Benz/Jugoslovenka-zauvek-Prica-o-lepoj-stolarevoj-kci.html Jugoslovenka zauvek: priča o lepoj stolarevoj kći] vesti.rs ''Vesti-online.com; 27.12.2015.''<br>''“I moja porodica se preselila u Istru, iako nismo imali potrebu za tim. Takvo je bilo naređenje” - kaže Melita Bihali, koja je kroz lik baba Mare opisala i raspad SFRJ, i za kraj ovog susreta naglasila da je rođena kao Jugoslovenka i da će tako i umreti.''</ref><ref name=bihali2>[https://n1info.ba/showbiz/preminula-glumica-melita-bihali-poznata-po-ulozi-u-maratoncima/ Preminula glumica Melita Bihali, poznata po ulozi u “Maratoncima”] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230907003733/https://n1info.ba/showbiz/preminula-glumica-melita-bihali-poznata-po-ulozi-u-maratoncima/ |date=2023-09-07 }} N1 BIH. ''N1 Srbija, nova.rs; 25.08.2023.''<br>''Bihali je rekla i da je „rođena kao Jugoslovenka i da će tako i umrijeti!“.''</ref> * [[Predrag Bjelac]], glumac<ref name=bjelac1>[https://www.vesti-online.com/i-carobnjak-i-papa/ I čarobnjak i papa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230104004740/https://www.vesti-online.com/i-carobnjak-i-papa/ |date=2023-01-04 }} vesti.rs ''Nada S. Preradović; 29.01.2022.''<br>''“Do pre par godina živeo je u Pragu, izjašnjava se kao Jugosloven i ponosni je otac dve ćerke.”''</ref><ref name=bjelac2>[https://zena.blic.rs/lifestyle/glumac-predrag-bjelac-govorio-je-o-uspesima-na-svetskoj-sceni/lh3w1pl Predrag Bjelac: "Za Čehe sam harizmatičan: Mnogo puta sam im rekao: 'Dođite kod nas da vidite, ima ovakvih koliko hoćeš'"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241205080743/https://zena.blic.rs/lifestyle/glumac-predrag-bjelac-govorio-je-o-uspesima-na-svetskoj-sceni/lh3w1pl |date=2024-12-05 }} Blic žena. ''Blic žena; 19.05.2024.''<br>''“Odgojen sam kao Jugosloven, negde sam to i dalje.”''</ref> * [[Jelica Bjeli]], glumica<ref name=bjeli1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Bjeli-Hadžić Jelica, glumica. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Dragan Bjelogrlić]], režiser i glumac<ref name=bjelogrlic1>[https://www.nportal.rs/vest/186/vesti/kultura/bjelogrlic-film-toma-se-prepoznaje-po-univerzalnoj-emociji Bjelogrlić: Film "Toma" se prepoznaje po univerzalnoj emociji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230121004426/https://www.nportal.rs/vest/186/vesti/kultura/bjelogrlic-film-toma-se-prepoznaje-po-univerzalnoj-emociji |date=2023-01-21 }} Nportal. ''Nportal; 27.08.2021.''<br>''“Osećam se Jugoslovenom. Imam poseban odnos prema toj državi, žao mi je što je više nema i verovatno se to oseća u filmu. Toma je otvoreno govorio pred kraj života, kad je počela da se raspada Jugoslavija, da je veliki protivnik toga. Pravio je jugoslovensku turneju neposredno pred rat”, podsetio je Bjelogrlić.''</ref><ref name=bjelogrlic2>[https://www.rtvslo.si/kultura/intervju/dragan-bjelogrlic-iz-slovenije-je-vedno-prihajala-avantgarda/536803 Dragan Bjelogrlić: Iz Slovenije je vedno prihajala avantgarda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221006025712/https://www.rtvslo.si/kultura/intervju/dragan-bjelogrlic-iz-slovenije-je-vedno-prihajala-avantgarda/536803 |date=2022-10-06 }} (na slovenačkom) Radiotelevizija Slovenija. ''Gašper Andrinek, Val 202; 22.09.2020.''<br>''“Odraščal sem v Jugoslaviji in sem v svoji biti ostal Jugoslovan, ves prostor nekdanje Jugoslavije občutim kot svoj. Verjetno bo tako do konca življenja.”''</ref><ref name=bjelogrlic3>[https://www.rts.rs/lat/magazin/film-i-tv/3876212/bjelogrlic-male-razlike-su-me-uvek-inspirisale-i-zato-sam-ostao-jugosloven-u-dusi.html Bjelogrlić: Male razlike su me uvek inspirisale i zato sam ostao Jugosloven u duši] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231116010128/https://www.rts.rs/lat/magazin/film-i-tv/3876212/bjelogrlic-male-razlike-su-me-uvek-inspirisale-i-zato-sam-ostao-jugosloven-u-dusi.html |date=2023-11-16 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''RTS; 04.03.2020.''<br>''“Međutim, tako je kako je. Još uvek se mi umetnici trudimo da pravimo i da sarađujemo zajedno, nema tu nikakvog političkog razloga ni tržišnog. Prosto, meni bar, je uvek zanimljivo da radim sa ljudima iz drugih sredina. Više puta sam to rekao – Jugoslaviju su razorile male razlike, a male rezlike su nešto što je meni bila inspiracija i zato sam ja ostao Jugosloven u duši”, rekao je iskreno Dragan Bjelogrlić.''</ref> * [[Bogić Bošković]], glumac<ref name=bboskovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 53.<br>''“Bošković B. Bogić, glumac (r. 22. XII 1930, Prizren). Jugosloven.”''</ref> * [[Tanja Bošković]], glumica<ref name=tboskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 57.<br>''“Bošković Tatjana, glumica, član pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Srpkinja-Jugoslovenka.”''</ref><ref name=tboskovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 53.<br>''“Bošković V. Tatjana, glumica, član pozorišta Atelje 212 u Beogradu (r. 27. VI 1953, Beograd). Srpkinja, Jugoslovenka.”''</ref> * [[Karlo Bulić]], glumac<ref name=bulic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 92.<br>''“Bulić Karlo, dramski glumac, nastavnik Akademije za pozorišnu i filmsku umetnost u Beogradu, r. 1910 u Trstu, Jugosloven.”''</ref> * [[Branko Cvejić]], glumac<ref name=cvejic1>[https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/film-tv/3532718-branko-cvejic-ja-cu-uvek-ostati-jugosloven-rodjen-u-toj-zemlji-do-smrti-gradjanin-te-zemljeglumac Branko Cvejić: "Ja ću uvek ostati Jugosloven, rođen u toj zemlji, do smrti građanin te zemlje"] [[Telegraf.rs]]. 27.07.2022.<br>''“Bez obzira, postojala ili ne, kao greška ta zemlja, ja ću uvek ostati Jugosloven i građanin te zemlje. Ja se i sada osećam tako.”''</ref> * [[Svetozar Cvetković]], glumac<ref name=scvetkovic1>[https://www.dan.co.me/zabava/svetozar-cvetkovic-ja-sam-anticki-jugosloven-5150500 Svetozar Cvetković: Ja sam antički Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107221742/https://www.dan.co.me/zabava/svetozar-cvetkovic-ja-sam-anticki-jugosloven-5150500 |date=2023-01-07 }} Dan. ''DAN portal; 10.12.2022''<br>''“Kao umjetnik koji je stasavao i sazrijevao u vrijeme velike Jugoslavije, sebe i danas vidi kao Jugoslovena.”''</ref><ref name=scvetkovic2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/istinska-elita-danas-nema-sta-da-jede Svetozar Cvetković: Istinska elita danas nema šta da jede] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221018020612/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/istinska-elita-danas-nema-sta-da-jede |date=2022-10-18 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 20.03.2015.''<br>''“Jednom sam već negde rekao da je biti Jugosloven danas isto što i biti prokuženi stranac. Ali, u redu, svejedno: taj sam!” - Šta ste? - “Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic3>[https://nova.rs/zabava/aleksandar-od-jugoslavije/ekskluzivno-cvetkovic-blatite-me-ja-ostajem-jugosloven/ Cvetković: Blatite me, ja ostajem Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230131035406/https://nova.rs/zabava/aleksandar-od-jugoslavije/ekskluzivno-cvetkovic-blatite-me-ja-ostajem-jugosloven/ |date=2023-01-31 }} Nova.rs ''Pero Jovović; 09.03.2021.''<br>''“Ja rizikujem mnogo da krenu da me blate onog časa kada kažem da sam ja Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic4>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/svetozar-cvetkovic-glumcina-i-jugosloven/ Svetozar Cvetković: Glumčina i Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107222559/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/svetozar-cvetkovic-glumcina-i-jugosloven/ |date=2023-01-07 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 11.08.2021.''<br>''“Ta plemenitost i svetlost, pored činjenice da je ostao Jugosloven i građanin nepostojeće države, njegovoj skromnosti i gospodstvu dodaju još jednu finu nijansu koja ga čini renesansnim gospodarom.”''</ref><ref name=scvetkovic5>[http://www.slobodnarijec.net/svetozar-cvetkovic-snimam-film-u-francuskoj/ Svetozar Cvetković: Snimam film u Francuskoj] Slobodna Riječ. ''Slobodna Riječ; 27.02.2015.''<br>''“Biti Jugosloven – to je danas kao biti neki prokuženi stranac, u redu taj sam!”''</ref><ref name=scvetkovic6>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 76.<br>''“Cvetković Svetozar, glumac, član pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic7>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 69.<br>''“Cvetković S. Svetozar, glumac, član pozorišta Atelje 212 u Beogradu (r. 20. VI 1958, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Borivoj Dovniković]], autor animiranih filmova, ilustrator<ref name=dovnikovic1>[https://p-portal.net/borivoj-dovnikovic-pripadam-manjini-koju-jedni-trpe-drugi-mrze-a-u-biti-sam-clan-ljudske-zajednice/ Borivoj Dovniković: Pripadam manjini koju jedni trpe, drugi mrze, a u biti sam član ljudske zajednice] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211193920/https://p-portal.net/borivoj-dovnikovic-pripadam-manjini-koju-jedni-trpe-drugi-mrze-a-u-biti-sam-clan-ljudske-zajednice/ |date=2023-02-11 }} P-portal. ''Đorđe Matić; 24.12.2021.''<br>''“Pored svega toga, spadam u ljude koji su od početka bili i ostali Jugoslaveni, koji ne daju da se SFRJ naziva zločinačkom zemljom i kojoj bi trebalo davati priznanje za sve dobro što je učinila za nas i za svjetsku zajednicu.”''</ref> * [[Srđan Dragojević]], redatelj<ref name=dragojevic1>[http://www.telegraf.rs/jetset/144968-intervju-nedelje-srdan-dragojevic-2-deo-nisam-snimao-filmove-s-ratnim-zlocincima Intervju nedelje, Srđan Dragojević (2. deo): Nisam snimao filmove s ratnim zločincima!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233203/https://www.telegraf.rs/jetset/144968-intervju-nedelje-srdan-dragojevic-2-deo-nisam-snimao-filmove-s-ratnim-zlocincima |date=2022-12-29 }} Telegraf.rs ''S.M.S. – A.K.; 01.04.2012.''<br>''Da li ste jugonostalgičar, to se negde može nazreti iz vaših javnih istupa… - “Ne, nisam jugonostalgičar. Jugosloven sam.”''</ref><ref name=dragojevic2>[http://www.rts.rs/page/magazine/sr/story/411/Film/981606/Dragojevi%C4%87%3A+Sukob+mi%C5%A1ljenja+da,+sukob+na+ulici+ne.html Dragojević: Sukob mišljenja, ne sukob na ulici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233159/https://www.rts.rs/page/magazine/sr/story/411/Film/981606/Dragojevi%C4%87:+Sukob+mi%C5%A1ljenja+da,+sukob+na+ulici+ne.html |date=2022-12-29 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''30.10.2011.''<br>''Budući da se osećam Jugoslovenom, rođen sam u toj zemlji, svi gradovi i države bivše Jugoslavije su mi dragi, volim da idem tamo i onda je divno kad snimajući film prosto živite tu svoju ideju da ovo jeste Jugoslavija.”''</ref><ref name=dragojevic3>[http://dnevnik.com.mk/?ItemID=ED29384C7EF4F44A9128FE32E5BBA0ED „Парадa“ e првиот филм на трета Југославија] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120108204134/http://www.dnevnik.com.mk/?ItemID=ED29384C7EF4F44A9128FE32E5BBA0ED |date=2012-01-08 }} (na makedonskom) Dnevnik (Makedonija). ''Srebra Ðorđijevska; 05.01.2012.''<br>''“Јас сум Југословен, така се чувствувам и тоа е земјата во која живеам.”''</ref><ref name=dragojevic4>[http://www.delo.si/zgodbe/sobotnapriloga/najvecja-parada-ponosa-v-srcu-homofobnega-balkana.html Največja Parada ponosa v srcu homofobnega Balkana] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171110171452/http://www.delo.si/zgodbe/sobotnapriloga/najvecja-parada-ponosa-v-srcu-homofobnega-balkana.html |date=2017-11-10 }} (na slovenačkom) Delo. ''Vesna Milek; 02.01.2012.''<br>''“Če bi radi še bolj plastičen prikaz tega, kar sem hotel povedati: Jaz sem Jugoslovan. Vi, ki niste, ko vas jebe. (nasmešek)”''</ref> * [[Jasna Đuričić]], glumica<ref name=djuricic1>[https://www.021.rs/story/Info/Misljenja-i-intervjui/236557/INTERVJU-Jasna-Djuricic-Novac-je-vec-dugo-vremena-jedini-bog-na-ovoj-planeti.html Intervju Jasna Đuričić: Novac je već dugo vremena jedini bog na ovoj planeti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221205073327/https://www.021.rs/story/Info/Misljenja-i-intervjui/236557/INTERVJU-Jasna-Djuricic-Novac-je-vec-dugo-vremena-jedini-bog-na-ovoj-planeti.html |date=2022-12-05 }} Portal 021. ''Snežana Miletić; 09.04.2020.''<br>''“Pripadam drugom vremenu, drugoj generaciji, ja sam Jugoslovenka, rođena ovde, u vreme kada su važili postulati druge vrste - za sve stvari.”''</ref><ref name=djuricic2>[https://voice.org.rs/jasna-djuricic-najbolja-evropska-glumica/ Jasna Đuričić, najbolja evropska glumica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231003040615/https://voice.org.rs/jasna-djuricic-najbolja-evropska-glumica/ |date=2023-10-03 }} Vojvođanski istraživačko-analitički centar (VOICE). ''Snežana Miletić; 20.12.2021.''<br>''“Sremica, Novosađanka i Jugoslovenka, potekla iz radničke porodice, od oca trgovca i majke knjigovođe.”''</ref> * [[Predrag Ejdus]], glumac<ref name=ejdus1>[http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:359184-Predrag-Ejdus-Lako-je-izgubiti-ljudskost Predrag Ejdus: Lako je izgubiti ljudskost] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233203/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:359184-Predrag-Ejdus-Lako-je-izgubiti-ljudskost |date=2022-12-29 }} [[Večernje novosti]]. ''Radmila Radosavljević; 24.12.2011.''<br>''“A ja sam se nacionalno uvek izjašnjavao kao Jugosloven, tako sam se izjasnio i na poslednjem popisu.”''</ref><ref name=ejdus2>[http://www.politika.rs/rubrike/Sport/intervjui/Fudbal-mi-pomogao-da-stanem-na-noge.lt.html Фудбал ми помогао да станем на ноге] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150924134607/http://www.politika.rs/rubrike/Sport/intervjui/Fudbal-mi-pomogao-da-stanem-na-noge.lt.html |date=2015-09-24 }} [[Politika (novine)|Политика]]. ''Славко Трошељ; 13.07.2008.''<br>''“Целог живота изјашњавам се као Југословен. И данас се осећам тако. Иако та државна заједница више не постоји. Али, то је моје право. Родио сам се у тој земљи. Али, ако хоћете дубоку интуитивно осећам апсолутну припадност и јеврејском и српском народу.”''</ref><ref name=ejdus3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 131.<br>''“Ejdus Predrag, glumac, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta (od '93). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ejdus4>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 125.<br>''“Ejdus Lj. Predrag, glumac, član i v. d. direktora Drame Narodnog pozorišta u Beogradu (r. 24. VII 1947, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Mira Erceg]], reditelj<ref name=erceg1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 132.<br>''“Erceg Mira, pozorišni reditelj; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Bekim Fehmiu]], glumac<ref name=fehmiu1>[https://www.vreme.com/nedelja/bekim-fehmiu/ Bekim Fehmiu (1936–2010)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208030139/https://www.vreme.com/nedelja/bekim-fehmiu/ |date=2023-02-08 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''J. Gligorijević; broj 1015, 17.06.2010.''<br>''“Jedan od simbola Jugoslavije iz njenog zlatnog doba, nikada nije, u ime bratstva i jedinstva, a potom jugonostalgije, bežao od svog albanskog porekla, bio je i jedno i drugo: Albanac, Jugosloven, iznad svega umetnik, a pre svega – čovek.”</ref> * [[Dragomir Felba]], glumac<ref name=felba1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134-135.<br>''“Felba Dragomir, glumac. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=felba2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 127.<br>''“Felba A. Dragomir, glumac (r. 7. VII 1921, Skoplje). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ognjen Glavonić]], redatelj<ref name=glavonic1>[https://www.xxzmagazin.com/film-se-treba-obracati-mladim-fasistima Film se treba obraćati mladim fašistima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114021845/https://www.xxzmagazin.com/film-se-treba-obracati-mladim-fasistima |date=2023-11-14 }} XXZ magazin. ''Jurica Pavičić; 14.05.2018.''<br>''Upravo zato Glavonić napominje da se osjeća kao Jugoslaven i citira Viktora Ivančića: “Budući da živimo u ambijentu gdje je Jugoslavija oglašena kao najgora psovka, upravo jugoslavenska etiketa nudi aktivniju poziciju i obilježava odgovorniji model antinacionalizma”.</ref> * [[Srđan Grahovac]], glumac<ref name=grahovac1>[https://www.pobjeda.me/clanak/udareni-temelji-dubljim-i-slozenijim-projektima Udareni temelji dubljim i složenijim projektima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211012329/https://www.pobjeda.me/clanak/udareni-temelji-dubljim-i-slozenijim-projektima |date=2023-02-11 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]] ''Svetlana Višnjić; 06.05.2022.''<br>''“Saradnjama se uvijek radujem, one su nužne između republika u Jugoslaviji, ja nikada nijesam prestao da budem Jugosloven. Nikada nijesam imao granica, uvijek sam išao dalje. Saradnja i odnosi preko kulture su nužnost, ako mislimo da išta radimo u budućnosti” – rekao je Grahovac.''</ref> * [[Aleksandar Gruden]], glumac<ref name=agruden1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 155.<br>''“Gruden Aleksandar-Saša, glumac i reditelj; šef marketinga pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Srđan Hadžić]], reditelj, pisac<ref name=hadzic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 160.<br>''“Hadžić Srđan, reditelj i pisac; član Akademije filmske umetnosti i nauke. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Željko Hubač]], dramski pisac<ref name=hubac1>[https://www.kurir.rs/vesti/moja-zivotna-prica/4012971/zeljko-hubac-zivotna-prica Životna priča Željka Hubača: Na ružan način sam saznao da sam usvojen! Muslimanka me je rodila, a odgajili su me Čeh i Srpkinja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230220203017/https://www.kurir.rs/vesti/moja-zivotna-prica/4012971/zeljko-hubac-zivotna-prica |date=2023-02-20 }} Kurir.rs ''Ljubomir Radanov i Andrijana Stojanović; 18.09.2022.''<br>''“Po svom dubokom osećanju sam Jugosloven.”''</ref> * [[Boris Isaković]], glumac<ref name=bisakovic1>[https://gracija.me/boris-isakovic-ako-ne-postujete-publiku-ne-postujete-sebe-i-svoj-rad/ Boris Isaković: Ako ne poštujete publiku, ne poštujete sebe i svoj rad] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103201020/https://gracija.me/boris-isakovic-ako-ne-postujete-publiku-ne-postujete-sebe-i-svoj-rad/ |date=2023-01-03 }} Gracija. ''Mirjana Popović; br. 206 okt. 2022.''<br>''“I dalje voli da se izjašnjava kao Jugosloven, a svoje studente, osim glumačkim vještinama, zajedno sa suprugom, glumicom Jasnom Đuričić, uči tome da u njihovom svijetu nema mjesta mržnji.”''</ref><ref name=bisakovic2>[https://6yka.com/podcast/isak Boris Isaković za BUKU: Katastrofalno je šta se desilo s našim kulturnim bićem dolaskom aktuelne vlasti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103223056/https://6yka.com/podcast/isak |date=2023-01-03 }} Buka. ''Slađan Tomić; 19.08.2022.''<br>''“Izjašnjava se kao Jugosloven, pa su Sarajevo, Zagreb i ostali gradovi – njegovi gradovi, poput Novog Sada ili Beograda.”''</ref><ref name=bisakovic3>[https://www.kurir.rs/zabava/kultura/3994757/boris-isakovic-intervju Ljudi ne vole da pominju ime Jugoslavije! Boris Isaković o Slobi i novoj ulozi: Bio sam pionir i Jugosloven! Meni je to ostalo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110012914/https://www.kurir.rs/zabava/kultura/3994757/boris-isakovic-intervju |date=2023-01-10 }} Kurir.rs ''22.08.2022.''<br>''“Bio sam pionir i opredeljivao sam se kao Jugosloven. Meni je to ostalo. Ne mogu protiv toga.”''</ref> * [[Feđa Isović]], scenarista<ref name=fisovic1>[https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ Isović za N1: Lik Izeta Fazlinovića sam pisao po sebi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102014830/https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ |date=2022-11-02 }} N1 BIH. ''N1 BiH; 18.04.2018.''<br>''“Volim i ja Tita, Jugosloven sam po nacionalnosti. Rodio sam se u Jugoslaviji, odgojen sam da je volim.”''</ref><ref name=fisovic2>[https://6yka.com/bih/feda-isovic-hercegovacki-neposrednik-nebojsa-vukanovic Feđa Isović: Hercegovački neposrednik Nebojša Vukanović] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225154249/https://6yka.com/bih/feda-isovic-hercegovacki-neposrednik-nebojsa-vukanovic/ |date=2024-12-25 }} Buka. ''Feđa Isović; 22.02.2020.''<br>''“Ja kao Jugosloven, mada državljanin BiH, ne mogu da se kandidujem na niz funkcija. Kao ni Jevreji, Romi i svi oni „ostali“.”''</ref><ref name=fisovic3>[https://avaz.ba/vijesti/kolumne/529374/nasi-su-ginuli-najvise Naši su ginuli najviše] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101212701/https://avaz.ba/vijesti/kolumne/529374/nasi-su-ginuli-najvise |date=2022-11-01 }} [[Dnevni avaz]]. ''Feđa Isović; 16.11.2019.''<br>''“Kaže mi drug, glumac iz Beograda, kako ne može prežaliti Jugoslaviju. Slušam ga, trajala je ta njegova jadikovka neke tri pive, a onda ga priupitah da mi kaže kako se izjasnio na zadnjem popisu. Kaže: - “Kao Srbin”. - “E vidiš”, rekoh, “ja kao Jugosloven. Nemoj meni da cmizdriš i kenjaš, majke ti!”''</ref><ref name=fisovic4>[https://avaz.ba/vijesti/intervju/383445/scenarist-feda-isovic-za-avaz-desni-i-nacionalni-pokreti-uteg-su-oko-vrata-svakom-narodu Scenarist Feđa Isović za "Avaz": Desni i nacionalni pokreti uteg su oko vrata svakom narodu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231207180457/https://avaz.ba/vijesti/intervju/383445/scenarist-feda-isovic-za-avaz-desni-i-nacionalni-pokreti-uteg-su-oko-vrata-svakom-narodu |date=2023-12-07 }} [[Dnevni avaz]]. ''Edina Bakić; 30.05.2018.''<br>''“Po nacionalnosti sam Jugoslaven i ne vidim kako dva smiješna administrativna okvira, dakle Republika Srpska i Federacija, mogu na bilo koji način utjecati na taj moj osjećaj.”''</ref> * [[Ita Rina]], glumica<ref name=itarina>[https://www.politika.rs/scc/clanak/431870/Ita-Rina-je-bila-i-Beogradanka-Tamara Ита Рина је била и Београђанка Тамара] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221202190529/https://www.politika.rs/scc/clanak/431870/Ita-Rina-je-bila-i-Beogradanka-Tamara |date=2022-12-02 }} [[Politika (novine)|Politika]]. ''Ненад Симић; 15.06.2019.''<br>''“Шездесетих година прошлог века њен супруг и она су саградили кућу у Будви, где је као Српкиња, увек се изјашњавајући као Југословенка, умрла 10. маја 1979. године од напада астме.”''</ref> * [[Davor Janjić]], glumac<ref name=janjic>[https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/u-sarajevu-ukopan-glumac-davor-janjic-spavaj-brate-jer-je-s-tobom-bilo-tako-lijepo/476912 U Sarajevu ukopan glumac Davor Janjić: 'Spavaj, brate. S tobom je bilo tako lijepo'] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230126231124/https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/u-sarajevu-ukopan-glumac-davor-janjic-spavaj-brate-jer-je-s-tobom-bilo-tako-lijepo/476912 |date=2023-01-26 }} RadioSarajevo.ba, ''05.12.2022.''<br>''“Zahvaljujući svome porijeklu, tvojima Nadi i Žarku koji su te tako vaspitali, bio si univerzalist, suštinski protivnik nacionalizma, i ateist. Bosanac, Srbin, Hrvat, Slovenac, Jugoslaven, u onom značenju koje znaju samo oni koji istinski i duboko nose taj osjećaj. Oni drugi, koji su prezreli da su to ikada bili – a mnogi od njih su se često zaklinjali u to kad je to bilo kurentno – oni su danas najčešće važne karike u lancima kojima smo ovdje okovani. I koje iz vlastitog kukavičluka i komocije ne možemo prekinuti.”''</ref> * [[Đorđe Kadijević]], redatelj<ref name=kadijevic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/556598/Dodeljen-Zlatni-pecat-Kinoteke Dodeljen „Zlatni pečat” Kinoteke] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152844/https://www.politika.rs/sr/clanak/556598/Dodeljen-Zlatni-pecat-Kinoteke |date=2024-12-25 }} [[Politika (novine)|Politika]]. ''06.06.2023.''<br>''“Ponosan sam što mi nagradu „Zlatni pečat” dodeljuje ustanova koja nosi i dalje naziv Jugoslovenska kinoteka. Ja sam Jugosloven i to ću biti i ostati do poslednjeg trenutka svog života. Mnogi moji filmovi ili serije su nastajali u zemlji za koju kažu da više ne postoji. A za mene će Jugoslavija uvek postojati i ja ću zauvek biti Jugosloven.”''</ref><ref name=kadijevic2>[https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/kultura/ostalo/legendarni-redatelj-dorde-kadijevic-otvorio-dusu-za-srpske-medije-procitajte-sto-je-rekao-o-rodnom-sibeniku-arsenu-jugoslaviji-1065670 Legendarni Đorđe Kadijević otvorio dušu za srpske medije: pročitajte što je rekao o rodnom Šibeniku, Arsenu, Jugoslaviji...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221014231824/https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/kultura/ostalo/legendarni-redatelj-dorde-kadijevic-otvorio-dusu-za-srpske-medije-procitajte-sto-je-rekao-o-rodnom-sibeniku-arsenu-jugoslaviji-1065670 |date=2022-10-14 }} Šibenski.hr ''Šibenski.hr; 20.12.2020.''<br>''“Po ocu sam Srbin, po majci Hrvat, a ja sam Južni Sloven, tačnije Jugosloven.”''</ref><ref name=kadijevic3>[https://www.danas.rs/kultura/intervju-djordje-kadijevic-autor-kulte-leptirice-ovde-se-simulira-drustvo-drzava-demokratija/ Intervju – Đorđe Kadijević, autor kultne „Leptirice“: Ovde se simulira društvo, država, demokratija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221125051223/https://www.danas.rs/kultura/intervju-djordje-kadijevic-autor-kulte-leptirice-ovde-se-simulira-drustvo-drzava-demokratija/ |date=2022-11-25 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 14.11.2022.''<br>''“Ja jesam Jugosloven i više sam za bratstvo i jedinstvo nego za ovo pozivanje na obračune onih koji bi trebalo da budu jedinstveni, i mislim da je ta žalosna situacija uzrok jedne, kako bih rekao, likvidirane kohezije čitave kulture koja nema svoju kompaktnost, nema svoju pravu temu, nema paradigmu.”''</ref><ref name=kadijevic4>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213-214.<br>''“Kadijević Đorđe, filmski i TV reditelj; likovni kritičar NIN-a. […] P: Srbin, Jugosl., […].”''</ref> * [[Rialda Kadrić]], glumica<ref name=kadric1>[https://glossy.espreso.co.rs/poznati/vesti/206350/rialda-kadric-zivotna-prica Umrla je nasred ulice, baš kao njena majka: Glumica koju su generacije Jugoslovena obožavale doživela tešku sudbinu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231026034059/https://glossy.espreso.co.rs/poznati/vesti/206350/rialda-kadric-zivotna-prica |date=2023-10-26 }} Glossy. ''Glossy; 14.06.2022.''<br>''“Rialda se, inače, do kraja života osećala kao Jugoslovenka, pre svega zato što dolazi iz mešovite porodice, baš kao i njen suprug.”''</ref> * [[Stefan Kapičić]], glumac<ref name=kapicic1>[https://avaz.ba/vijesti/173945/stefan-kapicic-odgojen-sam-kao-jugoslaven-i-tako-cu-odgojiti-svoju-djecu Stefan Kapičić: Odgojen sam kao Jugoslaven i tako ću odgojiti svoju djecu] [[Dnevni avaz]]. ''Hajrija Lisić; 19.04.2015.''<br>''“Odgojen sam kao Jugoslaven i tako ću odgojiti svoju djecu” - ističe Kapičić.''</ref> * [[Suada Kapić]], glumica, režiserka, scenaristkinja<ref name=kapic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 218.<br>''“Kapić Suada, reditelj, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=kapic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 198.<br>''“Kapić I. Suada, reditelj, slobodni umetnik (r. 15. II 1952, Sarajevo). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Milutin Karadžić]], glumac<ref name=karadzic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 219-220.<br>''“Karadžić Milutin-Mima, glumac. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Mirjana Karanović]], glumica<ref name=mkaranovic1>[https://www.portalnovosti.com/yubilej-ja-sam-jugoslovenka Yubilej: Ja sam Jugoslovenka] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221012063031/https://www.portalnovosti.com/yubilej-ja-sam-jugoslovenka |date=2022-10-12 }} Portal Novosti. ''Mirjana Karanović; 30.11.2018.''<br>''“Ja sam rođena u Jugoslaviji. Ja sam Jugoslovenka. […] Ono što danas znam jest da ću, bez ikakvog sentimenta, i dalje u svome biću biti Jugoslovenka. To je upisano u moju duhovnu genetiku i to se neće promeniti sve do moje smrti.”''</ref> * [[Srđan Karanović]], redatelj<ref name=skaranovic1>[https://www.glasistre.hr/knjizevnost/2022/12/03/srdana-karanovic-pisanje-mi-se-osladilo-i-pomislio-sam-kako-je-pisanje-puno-divniji-posao-nego-snim-833295 Srđan Karanović: Pisanje mi se osladilo i pomislio sam kako je pisanje puno divniji posao nego snimanje filmova] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230102051029/https://www.glasistre.hr/knjizevnost/2022/12/03/srdana-karanovic-pisanje-mi-se-osladilo-i-pomislio-sam-kako-je-pisanje-puno-divniji-posao-nego-snim-833295 |date=2023-01-02 }} [[Glas Istre]]. ''Vanesa Begić; 03.12.2022.''<br>''“Karanović je govorio i zašto se na popisu stanovništva izjasnio kao Jugoslaven i zašto ga smeta kada se taj prostor naziva regionom, i bivšom Jugoslavijom, a ne Jugoslavijom, koja je ionako bivša.”''</ref> * [[Miljen Kljaković]], scenarista<ref name=kljakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 229.<br>''“Kljaković Miljen - Kreka, scenograf; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nada Kokotović]], reditelj<ref name=kokotovic1>[https://migration-audio-archiv.de/nada-kokotovic/ Nada Kokotović - Regisseurin aus Köln] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231119012803/https://migration-audio-archiv.de/nada-kokotovic/ |date=2023-11-19 }} (na njemačkom) migration-audio-archiv e.V.<br>''“Ich habe einen kroatischen Pass, aber ich fühle mich als Jugoslawin.”''</ref><ref name=kokotovic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 234.<br>''“Kokotović Nada, koreograf i reditelj. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Dejan Kosanović]], reditelj<ref name=dkosanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 242.<br>''“Kosanović Dejan, reditelj dokumentarnog filma. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Deana Leskovar]], scenarista, književnik<ref name=leskovar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 276.<br>''“Leskovar Deana, književnik i filmski scenarista; dramaturg u Redakciji igranog programa TVB (od '90). […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Leon Lučev]], glumac<ref name=lucev1>[https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/region/hrvatski-glumac-leon-lucev-osjecam-se-kao-jugoslaven-evo-i-zasto-532772 Hrvatski glumac Leon Lučev: Osjećam se kao Jugoslaven, evo i zašto...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221004013040/https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/region/hrvatski-glumac-leon-lucev-osjecam-se-kao-jugoslaven-evo-i-zasto-532772 |date=2022-10-04 }} [[Oslobođenje (list)|Oslobođenje]]. 17.02.2020.</ref> * [[Nikola Majdak]], snimatelj, reditelj<ref name=majdak1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 287.<br>''“Majdak Nikola, filmski reditelj i snimatelj; red. prof. Fakulteta dramskih umetnosti, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Aleksandar Mandić (reditelj)|Aleksandar Mandić]], reditelj<ref name=mandic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 292.<br>''“Mandić Aleksandar, reditelj i scenarista; redovni profesor na Odseku za film i televiziju Univerziteta u Njujorku (od '92). […] P: Srbin - Jugosloven.”''</ref> * [[Milenko Maričić]], reditelj<ref name=maricic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 295.<br>''“Maričić Milenko, pozorišni i TV reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Gordan Matić]], reditelj<ref name=matic1>[https://prviprvinaskali.com/clanci/recju/autori-ppns/gordan-matic/gordan-matic-od-a-do-z.html Gordan Matić: Od A do Z] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108232946/https://prviprvinaskali.com/clanci/recju/autori-ppns/gordan-matic/gordan-matic-od-a-do-z.html |date=2023-01-08 }} Prvi prvi na skali. ''30.01.2012''<br>''Kulturološki se osećam kao Jugosloven, jer su na mene, između ostalih, uticali pisci Ivo Andrić, Miroslav Krleža, Aleksandar Popović, Dušan Kovačević, muzičari Milan Mladenović, Darko Rundek, Džoni Štulić, Zoran Predin, filmovi “Slučaj Harms”, “Beštije”, “Pad Italije”, “Leptirica”, “Nacionalna klasa”, “Pre kiše”''</ref> * [[Mladen Matičević]], reditelj<ref name=maticevic1>[http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/460544/Prica-o-geniju-Arsenu-Dedicu Priča o geniju Arsenu Dediću] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140804121336/http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/460544/Prica-o-geniju-Arsenu-Dedicu |date=2014-08-04 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Aleksandar Nikolić; 27.04.2014.''<br>''“Svi su me pitali kako to da srpski reditelj snimi film o Arsenu Dediću? Kazao sam im da sam Jugosloven i da snimam film o jugoslovenskom kantautoru.”''</ref> * [[Irfan Mensur]], glumac<ref name=mensur1>[https://www.blic.rs/kultura/intervju-irfan-mensur-jednostavno-postojim-i-to-je-ono-sto-je-meni-najbitnije/rf034jg Intervju Irfan Mensur: Jednostavno - postojim, i to je ono što je meni najbitnije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230625122425/https://www.blic.rs/kultura/intervju-irfan-mensur-jednostavno-postojim-i-to-je-ono-sto-je-meni-najbitnije/rf034jg |date=2023-06-25 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Tatjana Nježić; 26.04.2023.''<br>''“I prvi intervju koji sam posle povratka iz inostranstva dao bio je veliki intervju u NIN-u, gde sam pričao – iako je to bilo bogohulno - o jugoslovenstvu, da ja ne mogu biti ništa drugo nego Jugosloven i da još verujem u jugoslovenstvo kojeg i dalje ima mnogo na sve strane, ali ljudi su osujećeni da to izgovore.”''</ref><ref name=mensur2>[https://nova.rs/zabava/showbiz/velika-ispovest-irfana-mensura-za-nova-rs/ Velika ispovest Irfana Mensura za Nova.rs] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221021051349/https://nova.rs/zabava/showbiz/velika-ispovest-irfana-mensura-za-nova-rs/ |date=2022-10-21 }} Nova.rs ''Nemanja Lisinac; 24.03.2021.''<br>''“Prosto, ta neka multikulturalnost Sarajeva je nešto što me i danas opredeljuje kao jedinu varijantu mog bistvovanja, a to je da sam Jugosloven. Nekada, pre 20 godina, izgovoriti to u Srbiji bilo je bogohulno, ali ja se ni tada nisam odrekao jugoslovenstva i toga da sam Jugosloven, pa čak i po cenu toga da me izbrišu iz enciklopedije 'Ko je ko na Balkanu', što se i dogodilo”, priča Irfan Mensur u velikoj ispovesti za Nova.rs.''</ref><ref name=mensur3>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/intervju-dana/lose-sam-odigrao-principa Irfan Mensur: Loše sam odigrao Principa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020215526/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/intervju-dana/lose-sam-odigrao-principa |date=2022-10-20 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 08.08.2014.''<br>''Vidjela sam da ste u jednom intervjuu rekli kako, i nakon svega, ostajete nepopravljivi Jugosloven. Šta to danas znači? - “Jugoslavija i jugoslovenstvo moj su identitet, moja vera. U toj državi sam rođen, tu odrastao; na toj tradiciji sam vaspitavan, tako živeo. I, šta sada?! Uvek sam bio Jugosloven! Moj otac je musliman, majka katolkinja, maćeha pravoslavka; najstarijeg sina Filipa dobio sam u braku sa Ljiljanom Perović; sa Srnom Lango imam Pavla. I, nakon svega, osim Jugosloven, šta bih mogao da budem?! Pa, zar moja porodica nije Jugoslavija u malom?!”''</ref><ref name=mensur4>[https://mnemagazin.me/2015/03/08/irfan-mensur-moja-jugoslavija-jos-postoji/ Irfan Mensur: Moja Jugoslavija još postoji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221022175117/https://mnemagazin.me/2015/03/08/irfan-mensur-moja-jugoslavija-jos-postoji/ |date=2022-10-22 }} MNE magazin. ''Bojana Radonjić; 08.03.2015.''<br>''Rekli ste: “Do dana današnjeg ostao sam Jugosloven”. - “Znate šta, ja sam govorio da sam Jugosloven i u vrijeme kada to nije bilo popularno, kad je pogubno bilo reći da sam jugonostalgičar, ali sam ja uvijek pojašnjavao svoju jugonostalgiju.”''</ref><ref name=mensur5>[https://www.gloria.rs/zvezde/price/132189/irfan-mensur-emotivno-putovanje-kuci Irfan Mensur: Emotivno putovanje kući] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020223450/https://www.gloria.rs/zvezde/price/132189/irfan-mensur-emotivno-putovanje-kuci |date=2022-10-20 }} Gloria. ''Maja Gašić; 24.09.2018.''<br>''“Moram tako da kažem, jer sam ostao Jugosloven do kraja, mada je nekad bilo bogohulno biti jugonostalgičar.”''</ref><ref name=mensur6>[https://www.ekspres.net/pozoriste/intervju-irfan-mensur-kultura-je-vodilja-ka-uspehu-naroda Intervju, Irfan Mensur: Kultura je vodilja ka uspehu naroda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020223500/https://www.ekspres.net/pozoriste/intervju-irfan-mensur-kultura-je-vodilja-ka-uspehu-naroda |date=2022-10-20 }} Ekspres. ''Mirjana Mitrović; 01.06.2017.''<br>''“Mislili su da su veći Srbi od mene i da su zato vredniji kao ljudi, bez obzira na to što je Srbija u mene uložila milione dolara kroz posao i obrazovanje i bez obzira na to što se nikada nisam bavio politikom niti sam se izjašnjavao drugačije sem da sam Jugosloven, ne iz straha, već zato što se tako osećam.”''</ref><ref name=mensur7>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 316.<br>''“Mensur Irfan, glumac i režiser, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=mensur8>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 276.<br>''“Mensur M. Irfan, glumac, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu (r. 19. I 1952, Sarajevo). Jugosloven.”''</ref> * [[Ognjenka Milićević]], rediteljka<ref name=milicevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 335.<br>''“Milićević Ognjenka, reditelj, teatrolog i prevodilac. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Kokan Mladenović]], redatelj<ref name=kokan1>[http://www.pressonline.rs/sr/vesti/Dnevni_magazin/story/184680/Jugosloveni+su+pro%C5%A1li+kao+Hazari.html Jugosloveni su prošli kao Hazari] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120105030313/http://www.pressonline.rs/sr/vesti/Dnevni_magazin/story/184680/Jugosloveni+su+pro%C5%A1li+kao+Hazari.html |date=2012-01-05 }} Press Online. ''Rade Stanić; 03.11.2011.''</ref><ref name=kokan2>[http://www.novossti.com/2012/10/fasizam-pocinje-od-jednog-prekrsaja/ Fašizam počinje od jednog prekršaja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121013163926/http://www.novossti.com/2012/10/fasizam-pocinje-od-jednog-prekrsaja/ |date=2012-10-13 }} Novosti. ''Goran Plavšić; 08.10.2012.''</ref><ref name=kokan3>[http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:318995-Kokan-Mladenovic-Fajront-u-balkanskoj-krcmi Kokan Mladenović: Fajront u balkanskoj krčmi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233204/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:318995-Kokan-Mladenovic-Fajront-u-balkanskoj-krcmi |date=2022-12-29 }} [[Večernje novosti]]. ''Vukica Strugar; 12.02.2011.''</ref><ref name=kokan4>[http://www.naslovi.net/2011-02-27/blic/kokan-mladenovic-placamo-cenu-estradizacije-nasih-zivota/2363702 Kokan Mladenović: Plaćamo cenu estradizacije naših života]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Naslovi.net ''Aleksandar Nikolić; 27.02.2011.''</ref> * [[Dragana Mrkić]], režiser, ranije glumica<ref name=mrkic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 365.<br>''“Mrkić Dragana, glumica, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ranko Munitić]], filmski kritičar i teoretičar<ref name=munitic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 367.<br>''“Munitić Ranko, filmski i TV scenarista, pisac o filmu i srodnim umetnostima, autor i voditelj radio i TV emisija; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=munitic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 315.<br>''“Munitić B. Ranko, pisac o filmu i srodnim umetnostima, filmski i TV scenarista, autor televizijskih i radio emisija; slobodni umetnik (r. 3. IV 1943, Zagreb). Jugosloven.”''</ref> * [[Dino Mustafić]], reditelj<ref name=mustafic1>[https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena Dino Mustafić nakon premijere u BDP: U meni je ostao neizbrisiv identitet Jugoslovena] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250403122425/https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena |date=2025-04-03 }} [[Telegraf.rs]]. ''J. V.; 30.03.2025.''<br>''“Vrlo često naglašavam da sam u kulturalnom smislu Jugosloven, bez obzira što je ta zemlja geografski i politički nestala.”''</ref><ref name=mustafic2>[https://twitter.com/mdinodino/status/887975511045156864 (Twitter status:) Živeći i radeći na Balkanu uvjerio sam se kako jedino identitarno i politički ima smisla biti Jugosloven!] MdinoDino@Twitter. ''Dino Mustafić; 20.07.2017.''</ref><ref name=mustafic3>[https://www.danas.rs/kultura/dino-mustafic-kod-nas-se-nacionalizam-kao-pantljicara-uspinje-od-portira-do-akademika/ Dino Mustafić: Kod nas se nacionalizam kao pantljičara uspinje od portira do akademika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101043711/https://www.danas.rs/kultura/dino-mustafic-kod-nas-se-nacionalizam-kao-pantljicara-uspinje-od-portira-do-akademika/ |date=2023-01-01 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 04.12.2022.''<br>''“Moje jugoslovenstvo je kulturni identitet, duhovni prostor kojeg živim intezivno. Ima tu i mog inata prema onim kojim je Jugoslavija postala psovka. Biti Jugoslaven danas nije samo politički stav veći je i etički. Svojevrsni vid otpora nacionalističkom ološu, možda jedna odgovornija forma antinacionalizma. Ako je nekom najvažnije da bude Hrvat ili Srbin ili Bošnjak po liniji svoje nacionalne pripadnosti, onda je potpuno prirodno da možete biti Jugoslaven po liniji svoje nadnacionalne pripadnosti.”''</ref> * [[Goran Paskaljević]], reditelj<ref name=paskaljevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 400.<br>''“Paskaljević Goran, filmski reditelj; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, Srbin.”''</ref><ref name=paskaljevic2>[https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp|issue:UB_00064_19920905|page:8 Jedan film dve zastave] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240324152716/https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp{{!}}issue:UB_00064_19920905{{!}}page:8 |date=2024-03-24 }} Nedeljna Borba, ''05/06.09.1992.'', str. 8.<br>''“Ja sam najpre filmadžija, pa Jugosloven, pa Srbin.”''</ref> * [[Borka Pavićević]], dramaturškinja<ref name=pavicevic1>[https://rs.n1info.com/vesti/a497122-odrzana-komemoracija-borki-pavicevic/ Komemoracija Borki Pavićević: Vikala je iz sveg glasa – ne igraj se sa istinom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103233515/https://rs.n1info.com/vesti/a497122-odrzana-komemoracija-borki-pavicevic/ |date=2023-01-03 }} N1 SRB. ''FoNet; 04.07.2019.''<br>''On je dodao da je Pavićević ostala Jugoslovenka, a da bi se danas u Jugoslaviji slavio Dan boraca i podsetio na stihove “Naša borba zahteva, kad se gine da se peva”.''</ref><ref name=pavicevic2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/jugoslavija-je-aktuelna-zbog-aktuelnih-politika Borka Pavićević: Jugoslavija je aktuelna zbog aktuelnih politika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011074946/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/jugoslavija-je-aktuelna-zbog-aktuelnih-politika |date=2022-10-11 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 12.04.2017.''<br>''Ipak, kao Jugoslovenka, kao neko ko je rođen i ko je živio u “mraku socijalizma”, možete li zamisliti zajednicu čije bi “rotirajuće predsjedništvo”, pored “kralja ujedinitelja” Aleksandra Vučića, činili Bakir Izetbegović, Đorđe Ivanov, Kolinda Grabar-Kitarović, Filip Vujanović, Borut Pahor? Kakva bi to uopšte država bila? - “Mogu da zamislim samo jednu Jugoslaviju, u kojoj bi se ovi koji danas protestuju na beogradskim ulicama povezali sa ljudima iz kulture koji su svojevremeno potpisivali peticije protiv ministra Hasanbegovića, sa radnicima koji su peške iz Tuzle išli do granice sa Hrvatskom, sa… Ko piše o štrajku radnika u Bosni, taj želi da u Srbiju unese nered. Sećate li se toga? Takve rečenice su u to vreme izgovarali oni koji bi danas da prave nekakvu “staru Jugoslaviju plus Albanija”.”''</ref> * [[Josip Pejaković]], glumac<ref name=pejakovic>[https://avaz.ba/lifestyle/kultura/169689/josip-pejakovic-u-trebinju-izveo-monodramu-ucerivanje Josip Pejaković u Trebinju izveo monodramu "Ućerivanje"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250120050038/https://avaz.ba/lifestyle/kultura/169689/josip-pejakovic-u-trebinju-izveo-monodramu-ucerivanje |date=2025-01-20 }} [[Dnevni avaz]]. ''P.M.; 20.03.2015.''<br>''Pejaković kaže da je monodrama „Ućerivanje“ imala dobar prijem i Hrvatskoj, mada je bilo negativne atmosfere zbog toga što se on izjasnio kao Jugosloven. „Kako neko ko se zove Josip može da se izjašnjava kao Jugosloven. Sve je kulminiralo incidentom tako da je prilikom izvođenja monodrame u Zadru i policija morala da osigurava,“ objasnio je Pejaković.''</ref> * [[Katarina Pejović]], dramaturškinja<ref name=pejovic1>[https://nova.rs/kultura/katarina-pejovic-jedini-nacin-da-iskorenimo-fasizam-je-da-razumemo-te-ljude/ Katarina Pejović: Jedini način da iskorenimo fašizam je da razumemo te ljude] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230130022252/https://nova.rs/kultura/katarina-pejovic-jedini-nacin-da-iskorenimo-fasizam-je-da-razumemo-te-ljude/ |date=2023-01-30 }} Nova.rs. ''Suzana Sudar; 02.01.2022.''<br>''“Kao Stari Grci ili Rimljani, mi koji se osećamo Jugoslovenima smo vrsta u izumiranju.”''</ref> * [[Darko Perić]], glumac<ref name=dperic1>[https://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=268&yyyy=2018&mm=09&dd=24&nav_id=1447148 Najpoznatiji glumac iz Srbije u svetu: Samo Đoković i Modrić popularniji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011233951/https://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=268&yyyy=2018&mm=09&dd=24&nav_id=1447148 |date=2022-10-11 }} [[B92]]. ''Tara Tomović; 24.09.2018.''<br>''“Ja sam rođen u Jugoslaviji. Sebe i dalje smatram Jugoslovenom.”''</ref> * [[Vladimir Pogačić]], reditelj<ref name=pogacic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 437.<br>''“Pogačić Vladimir, filmski reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Radko Polič]], glumac<ref name=polic1>[https://www.blic.rs/zabava/vesti/radko-polic-bice-ponovo-jugoslavije/rpcc88w Radko Polič: Biće ponovo Jugoslavije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126045237/https://www.blic.rs/zabava/vesti/radko-polic-bice-ponovo-jugoslavije/rpcc88w |date=2022-11-26 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Simonida Milojković; 24.11.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven i znam da ćemo nekada, kad-tad, ponovo biti zajedno.”''</ref><ref name=polic2>[https://www.blic.rs/kultura/vesti/radko-polic-ostao-sam-jugosloven/bhgfyf9 Radko Polič: Ostao sam Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221112220630/https://www.blic.rs/kultura/vesti/radko-polic-ostao-sam-jugosloven/bhgfyf9 |date=2022-11-12 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Aleksandar Nikolić; 23.02.2014.''<br>''“Uvek ću govoriti da sam Jugosloven, makar me i vređali zbog toga, kaže slovenački glumac Radko Polič.”''</ref> * [[Mladen Popović]], dramaturg<ref name=mladenpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 445.<br>''“Popović Mladen, dramaturg; urednik Filmske redakcije RTS. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nenad Prokić]], dramaturg<ref name=prokic1>[http://www.pobjeda.me/2013/09/02/intervju-nenad-prokic-srbija-je-pocela-da-se-trijezni/#.U8PFGd-KDIU Intervju – Nenad Prokić: Srbija je počela da se trijezni] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230226005905/https://www.pobjeda.me/2013/09/02/intervju-nenad-prokic-srbija-je-pocela-da-se-trijezni/#.U8PFGd-KDIU |date=2023-02-26 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Dragan Banjac; 02.09.2013.''</ref> * [[Ljubiša Ristić]], režiser<ref name=ristic1>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/22/srpski/P00042103.shtm Ko je ovaj čovek? Ljubiša Ristić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304202521/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/22/srpski/P00042103.shtm |date=2016-03-04 }} [[Glas javnosti]]. ''Zorica Vulić; 21.04.2000.''<br>''“Nacionalnost - Jugosloven.”''</ref><ref name=ristic2>[http://www.kurir-info.rs/ljubisa-ristic-trecerazredni-umetnici-su-stubovi-nase-kulture-clanak-1159757 Ljubiša Ristić: Trećerazredni umetnici su stubovi naše kulture] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140208091536/http://www.kurir-info.rs/ljubisa-ristic-trecerazredni-umetnici-su-stubovi-nase-kulture-clanak-1159757 |date=2014-02-08 }} Kurir. ''Ljubomir Radanov; 02.01.2014.''<br>''“Ja sam Jugosloven. Dopalo se to nekom ili ne.”''</ref><ref name=ristic3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 482-483.<br>''“Ristić Ljubiša, pozorišni reditelj; predsednik Jugoslovenske udružene levice - JUL (od '95). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Olga Savić]], glumica<ref name=olgasavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 495.<br>''“Savić Olga, glumica; član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Egon Savin]], redatelj<ref name=savin1>[https://www.vijesti.me/kultura/632655/jos-zivi-virtuelna-drzava-umjetnika-i-nostalgicara Još živi virtuelna država umjetnika i nostalgičara] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230207014024/https://www.vijesti.me/kultura/632655/jos-zivi-virtuelna-drzava-umjetnika-i-nostalgicara |date=2023-02-07 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Jelena Kontić; 29.11.2022.''<br>''“Ja sam Jugosloven po opredjeljenju, jer iako Jugoslavije nema, ja sam još živ”, kazao je u intervjuu za “Vijesti” poznati pozorišni reditelj Egon Savin.''</ref><ref name=savin2>[https://elle.rs/Stav/Intervju/a14679/Egon-Savin-Materijalnim-bogatstvom-smo-opsednuti-toliko-da-preziremo-ljude-koji-nemaju-nista.html?page=2 Egon Savin: Materijalnim bogatstvom smo opsednuti toliko da preziremo ljude koji nemaju ništa!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011003004/https://elle.rs/Stav/Intervju/a14679/Egon-Savin-Materijalnim-bogatstvom-smo-opsednuti-toliko-da-preziremo-ljude-koji-nemaju-nista.html?page=2 |date=2022-10-11 }} Elle Serbia. ''Tamara Nikčević; 20.11.2016.''<br>''“Jevrejin sam rođen u multietničkom Sarajevu, studirao u multietničkom Beogradu, volim multietnički Njujork i Pariz… Ateista sam, pa šta da budem do – Jugosloven?! Iako te države više nema, ja još – postojim.”''</ref> * [[Žorž Skrigin]], reditelj<ref name=skrigin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 508.<br>''“Skrigin Georgije-Žorž, filmski reditelj i snimatelj; majstor umetničke fotografije; balet majstor; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Gorčin Stojanović]], reditelj<ref name=gstojanovic1>[https://www.novimagazin.rs/vesti/23219-najvise-jugoslovena-u-srbiji Najviše Jugoslovena u Srbiji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107224840/https://www.novimagazin.rs/vesti/23219-najvise-jugoslovena-u-srbiji |date=2023-01-07 }} Novi magazin. ''IJ; 16.09.2012.''<br>''“Beogradski pozorišni i filmski reditelj Gorčin Stojanović takođe se deklariše kao Jugosloven, iako to nije činio kada je ta ideologija bila dominantna: - Ideja jugoslovenstva nije politička, već pre svega kulturna. Bazirana je na povezivanju naroda koji imaju kulturne i jezičke srodnosti. Nema veze sa titoizmom i nije suprotna ni srpstvu, ni hrvatstvu. U pitanju je ideja koja je opstala kroz decenije, jer ne umiru ideje, već države, rekao je Stojanović.”''</ref><ref name=gstojanovic2>[http://www.blic.rs/Komentar/Bez-secera/214220/Iyu-naopako Iyu, naopako!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101031085846/http://www.blic.rs/Komentar/Bez-secera/214220/Iyu-naopako |date=2010-10-31 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Gorčin Stojanović; 29.10.2010.''<br>''“I, uzgred, ako je kome bitno, potpisnik se deklariše, otkako, hvala Bogu, nema Jugoslavije, kao - Jugosloven. Bez sentimenta, bez žala.”''</ref> * [[Abdurrahman Šalja]], glumac<ref name=salja1>[https://pulse.rs/bekim-fehmiu-blistavo-i-strasno/ Bekim Fehmiu – Blistavo i Strašno] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208034724/https://pulse.rs/bekim-fehmiu-blistavo-i-strasno/ |date=2023-02-08 }} Pulse Magazin. ''Boban Savković; 16.06.2010.''<br>''“Kao i pokojni Abdurahman Šalja bio je Albanac ali i Jugosloven…u onom smislu Kusturičinih likova koji, mrtvi, odlaze nekuda na plutajućem ostrvu.”''</ref> * [[Rade Šerbedžija]], glumac, glazbenik<ref name=serbedzija1>[http://arhiva.alo.rs/v-i-p/svetski-dzet-set/serbedzija-srecan-sam-sto-me-zovu-srbinom-iz-hrvatske-foto/59916 Šerbedžija: Srećan sam što me zovu Srbinom iz Hrvatske!] Alo.rs ''Jutarnji list; 01.07.2014.''<br>''“Istina je, ja se osećam različito. Nekada kao Jugosloven, zbog zemlje i naroda, drugo, kao hrvatski glumac, zagrebački dečko, kao što govorite, pričao sam kajkavski i još uvek tako govorim kad dođem u Zagreb, ali naravno da držim do svojih korena i do tog specijalnog mentaliteta Srbina iz Hrvatske. Kao i do svoje regije u kojoj sam rođen, a to je Lika, i to je nešto do čega mi je naročito stalo, kao uostalom i do Slavonije, u kojoj sam odrastao.”''</ref><ref name=serbedzija2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 471.<br>''“Šerbedžija Rade, glumac i pozorišni reditelj; redovni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu (r. 27. VII 1946, Bunić, Titova Korenica). Jugosloven.”''</ref> * [[Slavko Štimac]], glumac<ref name=stimac1>[https://www.danas.rs/kultura/slavko-stimac-biografija/#:~:text=Slavko%20%C5%A0timac%20je%20tokom%20cele,tek%20u%20odre%C4%91enim%20okolnostima%20poka%C5%BEu. Slavko Štimac: „Dobar čovek ne može biti lud“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240804003025/https://www.danas.rs/kultura/slavko-stimac-biografija/#:~:text=Slavko%20%C5%A0timac%20je%20tokom%20cele,tek%20u%20odre%C4%91enim%20okolnostima%20poka%C5%BEu. |date=2024-08-04 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''DanasOnline; 13.07.2024.''<br>''“Štimca predstavljaju kao srpsko-hrvatskog glumca, ali on sebe vidi kao Jugoslovena i Ličanina.”''</ref> * [[Feđa Štukan]], glumac<ref name=stukan1>[https://www.danas.rs/kultura/promocija-knjige-blank-glumca-fedje-stukana-u-zrenjaninu/ Promocija knjige „Blank“ glumca Feđe Štukana u Zrenjaninu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221106064842/https://www.danas.rs/kultura/promocija-knjige-blank-glumca-fedje-stukana-u-zrenjaninu/ |date=2022-11-06 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''M. P.; 26.10.2022.''<br>''“Ja se i danas izjašnjavam kao Jugosloven, nemam problem da kažem da sam u Jugoslaviji naučio sve vrednosti kojima se vodim i danas, a na prvom mestu je ljudski kvalitet.”''</ref><ref name=stukan2>[http://www.e-portal.ba/intervjui/7976-feda-stukan-jugosloven-sam-i-ponosim-se-svojom-domovinom Feđa Štukan: Jugosloven sam i ponosim se svojom domovinom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130411160843/http://www.e-portal.ba/intervjui/7976-feda-stukan-jugosloven-sam-i-ponosim-se-svojom-domovinom |date=2013-04-11 }} e-portal.ba ''08.04.2013.''<br>''“Kad već ne mogu da se izjasnim kao stanovnik planete zemlje, shvatio sam da je moja nacionalnost Jugosloven, i nepada mi na pamet da se toga stidim i odričem.”''</ref><ref name=stukan3>[https://rs.n1info.com/kultura/intervju-fedja-stukan-novi-magazin/ Feđa Štukan: Iza podele i mržnje stoji religija i bogati se na našoj nesreći] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221113015556/https://rs.n1info.com/kultura/intervju-fedja-stukan-novi-magazin/ |date=2022-11-13 }} N1 SRB. ''Novi magazin; 09.09.2022.''<br>''“U Jugoslaviji su me naučili da volim sve ljude podjednako zato sa izjašnjavam kao Jugosloven.”''</ref> * [[Jelena Tinska]], glumica<ref name=tinska>[https://twitter.com/JelenaTinska/status/1557072991657369600?cxt=HHwWgIC90dvo6psrAAAA (Twitter status:) ja sam rodjens u zemlji koje vise nema na mapi Ja sam Jugoslovenka i umrecu kao Jugoslovenka Ljupka oko pupka] JelenaTinska@Twitter. ''Jelena Tinska; 09.08.2022.''</ref> * [[Darko Trešnjak]], režiser<ref name=tresnjak1>[https://www.glasamerike.net/a/1936843.html Trešnjak: Bilo bi lepo režirati na Balkanu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230602043134/https://www.glasamerike.net/a/1936843.html |date=2023-06-02 }} Glas Amerike. ''Helena Đorđević; 14.06.2014.''<br>''“Mi smo se preselili ovde 1976. i to je još uvek bila Jugoslavija i tako uvek kada me ljudi pitaju uvek kažem da sam Jugosloven jer je to jedina stvar koju sam znao.”''</ref> * [[Sergej Trifunović]], glumac<ref name=strifunovic1>[https://twitter.com/WhistlerDick/status/1203054199040294914?ref_src=twsrc%5Etfw (Twitter komentar:) Ne. Jugosloven, Levičar, Glumac i Srbin. S nadom da ću postati čovek. Tim redom.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101234715/https://twitter.com/WhistlerDick/status/1203054199040294914?ref_src=twsrc%5Etfw |date=2022-11-01 }} WhistlerDick@Twitter. ''Sergej Trifunović; 06.12.2019.''</ref> * [[Renata Ulmanski]], glumica<ref name=ulmanski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 597.<br>''“Ulmanski Renata, glumica. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=ulmanski2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 502.<br>''“Ulmanski M. Renata, glumica (r. 29. XI 1929, Zagreb). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Mlađa Veselinović]], glumac<ref name=veselinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 609.<br>''“Veselinović Mladen-Mlađa, glumac i prevodilac. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Volk]], pozorišni i filmski kritičar<ref name=volk1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 619.<br>''“Volk Petar, pozorišni i filmski kritičar, teoretičar i istoričar; profesor Fakulteta dramskih umetnosti, Bg. (za pr. Istorija filma); šef Katedre za teoriju i istoriju. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stjepan Zaninović]], reditelj<ref name=zaninovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 639.<br>''“Zaninović Stjepan, filmski reditelj i scenarista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stevo Žigon]], glumac<ref name=zigon1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 649.<br>''“Žigon Stevo, glumac i reditelj. […] P: Jugosloven; […].”''</ref><ref name=zigon2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 547.<br>''“Žigon Š. Stevo, glumac i reditelj; generalni sekretar Saveza udruženja dramskih umetnika Jugoslavije (r. 8. XII 1926, Ljubljana). Jugosloven.”''</ref> * [[Milan Žmukić]], filmski producent, revolucionar<ref name=zmukic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 656.<br>''“Žmukić Milan, predsednik Organizacionog odbora BITEF-a; preds. Organizacionog odbora Filmskog festivala u Herceg Novom. […] P: Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vjekoslav Afrić.jpg|Vjeko Afrić Datoteka:Неда Арнерић.jpeg|Neda Arnerić Datoteka:Ivan Bekjarev 2019.jpg|Ivan Bekjarev Datoteka:Adam i berberin prvi ljudi, Jakova Ignjatovića, SNP, 18.11.1969, Ivan Hajtl kao Maksa Svilokosić i Jelica Bjeli kao Fema.jpg|Jelica Bjeli Datoteka:Dragan Bjelogrlic (cropped).jpg|Dragan Bjelogrlić Datoteka:Tanja Bošković, 1975.jpg|Tanja Bošković Datoteka:Karlo Bulic.jpg|Karlo Bulić Datoteka:Бранко Цвејић.jpeg|Branko Cvejić Datoteka:Svetozar Cvetković crop.jpg|Svetozar Cvetković Datoteka:Borivoj Dovniković Bordo 2017.jpg|Borivoj Dovniković Datoteka:OIFF 2015-07-18 212827 - Srđan Dragojević.jpg|Srđan Dragojević Datoteka:Jasna Đuričić, glumica.jpg|Jasna Đuričić Datoteka:Predrag Ejdus 2021 stamp of Serbia.jpg|Predrag Ejdus Datoteka:Odissea Bekim Fehmiu.jpg|Bekim Fehmiu Datoteka:Greta, stranica 89, drama, Boris Isaković, foto M. Polzović.jpg|Boris Isaković Datoteka:Ita Rina v zrelih letih.jpg|Ita Rina Datoteka:Stefan Kapicic by Gage Skidmore.jpg|Stefan Kapičić Datoteka:Мима Караџић Стара Пазова.png|Mima Karadžić Datoteka:Mirjana Karanović Requiem for Mrs. J. Press Conference Berlinale 2017.jpg|Mirjana Karanović Datoteka:Milenko Maricic 1.jpg|Milenko Maričić Datoteka:Ognjenka Milićević, profesor i dekan FDU.tif|Ognjenka Milićević Datoteka:Ranko Munitic (1943-2009), 1989.jpg|Ranko Munitić Datoteka:Dino Mustafić (cropped).jpg|Dino Mustafić Datoteka:Inaugurazioa (8673787301) (cropped).jpg|Goran Paskaljević Datoteka:Borka Pavićević (34479274674).jpg|Borka Pavićević|Borka Pavićević Datoteka:Darko Peric BW.jpg|Darko Perić Datoteka:Radko Polič 2015.jpg|Radko Polič Datoteka:Portrait of Ljubiša Ristić.jpg|Ljubiša Ristić Datoteka:Egon Savin, foto B. Lučić.jpg|Egon Savin Datoteka:Žorž Skrigin (1943).jpg|Žorž Skrigin Datoteka:Rade Serbedzija 2016-mc.rs.jpg|Rade Šerbedžija Datoteka:Slavko Stimac polovinom 80-ih.jpg|Slavko Štimac Datoteka:Sergej Trifunović.png|Sergej Trifunović Datoteka:Renata Ulmanski, 2019.jpg|Renata Ulmanski Datoteka:Stevo Žigon 1969 1.jpg|Stevo Žigon </gallery> </center> == Fotografija == * [[Ivo Eterović]], fotograf<ref name=eterovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134.<br>''“Eterović Ivo, fotograf; majstor fotografije FSJ i Hin EFIAP. […] P: Hrvat, Jugosloven.”''</ref> * [[Stevan Kragujević]], fotoreporter<ref name=kragujevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 251.<br>''“Kragujević Stevan, fotograf. […] P: Jugosloven srpske narodnosti, pravosl.”''</ref> * [[Rizo Šurla]], fotograf, partizan<ref name=surla1>[https://www.youtube.com/watch?v=CSM_Fpjh-dI Ljudi - Fotograf Rizo Širla (Ulcinj, 1971.)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019223450/https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=CSM_Fpjh-dI |date=2022-10-19 }} YouTube. ''Srđan Karanović; Jugoslavija 1972.''<br>''“I, da Vam kažem još: sad kad je bio popis stanovništva, pita što osjećam. Ja [se] osjećam kao Jugoslaven, drugo ništa, šta imam da... ostajem Jugoslaven.”''</ref><ref name=surla2>[https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/2700/rts-trezor/4883292/ljudi---fotograf.html Ljudi - Fotograf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111100935/https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/2700/rts-trezor/4883292/ljudi---fotograf.html |date=2023-01-11 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''10.08.2022''<br>''“Jugosloven po ubeđenju, ovaj navijač splitskog Hajduka u emisiji priča o svom životu u Ulcinju.”''</ref><ref name=surla3>[https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/rizo-surla-afrojugoslaven-iz-ulcinja-nasa-zemlja-je-sto-se-tice-ravnopravnosti-vjerojatno-jedinstvena-u-svijetu-a-medusobna-mrznja-nedokuciva-je-glupost-1161912 Rizo Šurla, Afrojugoslaven iz Ulcinja: Naša zemlja je što se tiče ravnopravnosti vjerojatno jedinstvena u svijetu, a međusobna mržnja nedokučiva je glupost] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111101941/https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/rizo-surla-afrojugoslaven-iz-ulcinja-nasa-zemlja-je-sto-se-tice-ravnopravnosti-vjerojatno-jedinstvena-u-svijetu-a-medusobna-mrznja-nedokuciva-je-glupost-1161912 |date=2023-01-11 }} [[Slobodna Dalmacija]]. ''PSD; 24.01.2022.''<br>''“Rizo Šurla ime je i prezime čovjeka koji se najpreciznije može staviti u grupu Afrojugoslavena, iako se on čitav život osjećao kao Jugoslaven, odnosno Crnogorac koji je rođen u Ulcinju i čitav život je proveo u tome primorskom gradu.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Stevan Kragujević, portret, okt. 1976.jpg|Stevan Kragujević Datoteka:Rizo Šurla crop.jpg|Rizo Šurla </gallery> </center> == Književnost i pjesništvo== * [[Olja Alvir]], književnica<ref name=alvir1>[https://dunav.at/partizanski-filmovi-poetika-otpora-i-nade/ Partizanski filmovi – poetika otpora i nade] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126234518/https://dunav.at/partizanski-filmovi-poetika-otpora-i-nade/ |date=2022-11-26 }} Dunav.at ''23.10.2019.''<br>''“Jedna od studentica dobro posjećenih predavanja na Bečkom univerzitetu koju je takođe zainteresovala solidarnosti i zajedništvo protagonista partizanskog filma, jeste Olja Alvir. Mlada spisateljica koja u Beču živi od djetinjstva i čiji su roditelji izbjegli iz Bosne, samu sebe naziva Jugoslovenkom i time pokazuje simpatiju za zemlju čija je osnova bilo zajedništvo svih njenih naroda i narodnosti, a koja je, kako se tvrdilo, nastala u antifašističkoj borbi.”''</ref> * [[Ivo Andrić]], književnik i diplomata<ref name=ristic-andric-davico>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 182.<br>''“Poznato mi je da je Marko Ristić javno istupio nakon popisa (u »Politici« 27. IV 1971.) i obrazložio zašto se deklarirao kao Jugoslaven, zbog čega misli da to nije nikakav unitarizam: jer se isto tako osjećao kad je istupao za rješenje hrvatskog pitanja u staroj Jugoslaviji. I Ivo Andrić se tada također upisao kao Jugoslaven. I Oskar Davičo.”''</ref><ref name=andric2>Tošović, Branko: Strane svijeta u Andrićevom životu i stvaralaštvu, u: Kuzmanović, Rajko (ur.): Andrić između Istoka i Zapada. Banja Luka 2022, str. 143.<br>''„Nemamo podataka o tome da li se Andrić konfesionalno izražavao drugačije nego što to nalazimo u njegovim školskim i studentskim dokumentima (kao katolik), ali imamo podataka da se nacionalno drugačije opredjeljuje – od 1951. pa do smrti kao Srbin (u ličnoj karti, vjenčanici, vojnoj knjižici...) i Jugosloven (u popisu stanovništva 1971).“''</ref> * [[Vladimir Arsenijević]], književnik<ref name=arsenijevic1>[http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/201171/O-pasosu-i-putovnici.html#CommentPaging,P:1 O pasošu i putovnici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305011755/http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/201171/O-pasosu-i-putovnici.html#CommentPaging,P:1 |date=2016-03-05 }} tportal.hr ''Vladimir Arsenijević; 26.06.2012.''<br>''“Vjerujem da je to razlog zbog kog mi je oduvijek bilo znatno lakše identificirati se kao Jugoslaven.”''</ref> * [[Anton Aškerc]], pesnik<ref name=askerc1>Aškerc, Anton: [https://dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-YNVE4FUC/ecf67f53-f5ca-416a-a350-bc79be7c6661/PDF Hrvaški »Salon«.], u: Ljubljanski zvon, god. 19 br. 2 (1899), str. 132.<br>''“Zakaj nismo vsaj vsi Jugoslovani edini v jeziku, v književnosti in umetnosti? Čemu se cepimo in slabimo sami? Čemu? . . .”''</ref> * [[Goran Babić]], književnik<ref name=babic1>[https://www.portalnovosti.com/povratak-otpisanoga Povratak otpisanoga] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241119022141/https://www.portalnovosti.com/povratak-otpisanoga |date=2024-11-19 }} Portal Novosti. ''Marko Pogačar; 18.11.2024.''<br>''“Babić je, bez obzira na u mladosti kritičan stav prema elementima sistema, pa i efemerne rubno "proljećarske" devijacije, deklarirani Jugoslaven i komunist, viđen kao "zadrti šuvarovac" i partijski element koji se zacrtane politike, bez veće osjetljivosti za detalje, nije libio provoditi u praksi, te je oštar kritičar hrvatskog nacionalizma u najrazličitijim njegovim pojavnim oblicima.”''</ref><ref name=babic2>[https://www.laguna.rs/laguna-bukmarker-goran-babic-ne-verujem-u-sistem-u-kojem-fukara-moze-legalno-unos-21212.html Goran Babić: Ne verujem u sistem u kojem fukara može legalno da pogubi genija] Laguna. ''Branko Rosić; 10.06.2022.''<br>''Meni deluje da ste ostali zauvek Jugosloven iz Hrvatske? - "Pa ja i jesam (ili si tako samo umišljam) daleki nastavljač one hrvatske tradicije koja je u Beogradu vidjela Pijemont, kulu svjetilju južnoga slavenstva, svijetlu tačku na kraju hiljadugodišnjeg tunela kojoj su hrlili ne samo Juraj Križanić („Đuro“ u predratnom izdanju srpske akademije) i onaj Flacijus iz Lobina, koji je svoje protestantske knjige (vidjeti spise Franje Bučara) htio štampati i na ćirilici."''</ref><ref name=babic3>[https://www.telegram.hr/kultura/veliki-povratak-i-autobiografija-gorana-babica-divnog-pjesnika-koji-je-godinama-prije-rata-najavljivao-apokalipsu/ Veliki povratak i autobiografija Gorana Babića, divnog pjesnika i mračnog proroka koji je godinama prije rata najavljivao apokalipsu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221117044942/https://www.telegram.hr/kultura/veliki-povratak-i-autobiografija-gorana-babica-divnog-pjesnika-koji-je-godinama-prije-rata-najavljivao-apokalipsu/ |date=2022-11-17 }} telegram.hr ''Dragan Markovina; 06.06.2022.''<br>''“Goran Babić je čovjek o kojem se u Hrvatskoj temeljito šutjelo godinama. Književnik, ljevičar, pripadnik Šuvarove lijeve frakcije u SKH, divan pjesnik i mračni prorok koji je godinama prije rata najavljivao apokalipsu, glavni urednik umnogome ozloglašenog Oka, Mostarac zavičajem iz Opuzena i doline Neretve, školski drug Slobodana Praljka i uvjereni Jugoslaven, na kraju je početkom 1991. otišao iz Zagreba u Beograd, da se nikad ne vrati.”''</ref><ref name=babic4>[https://www.vijesti.me/kultura/674792/otvoreno-djelo-velikog-pjesnika Otvoreno djelo velikog pjesnika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230926034603/https://www.vijesti.me/kultura/674792/otvoreno-djelo-velikog-pjesnika |date=2023-09-26 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Kultura Vijesti; 23.09.2023.''<br>''“Veliki Jugosloven i antinacionalista početkom ratnih sukoba 1991. napušta Hrvatsku i dolazi u Beograd.”''</ref> * [[Vladislav Bajac]], književnik<ref name=bajac1>[https://kaleidoskop-media.com/knji%C5%BEevnost/Vladislav-Bajac Bajac: Sumnja je moje prirodno stanje] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208072328/https://kaleidoskop-media.com/knji%C5%BEevnost/Vladislav-Bajac |date=2023-02-08 }} Kaleidoskop. ''Jelena Pavlović; 16.03.2017.''<br>''“Nisam nikakav jugonostalgičar niti nostalgičar, ali jesam Jugosloven.”''</ref> * [[Zorica Bajin-Đukanović]], pjesnikinja<ref name=bajindjukanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 30.<br>''“Bajin-Đukanović Zorica, književnik i fotograf; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vjera Benkova]], književnica<ref name=benkova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 40.<br>''“Benkova Vjera, pisac i književni prevodilac; novinar, saradnik Slovačke redakcije Radio N. Sada (od '80). […] P: Slovakinja jugosl. porekla..”''</ref> * [[Oto Bihalji Merin]], književnik, istoričar umetnosti<ref name=bihalji1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 41.<br>''“Bihalji D. Oto, književnik, istoričar umetnosti (r. 3. I. 1904, Zemun). Jugosloven.”''</ref> * [[Laslo Blašković]], književnik<ref name=blaskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 48.<br>''“Blašković Laslo, književnik; sekretar Društva književnika Vojvodine. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Milenko Bodirogić]], književnik i izdavač<ref name=bodirogic1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/4/18/bodirogic-zemlje-nastale-raspadom-jugoslavije-prepune-su-mrznje-i-straha Bodirogić: Zemlje nastale raspadom Jugoslavije prepune su mržnje i straha] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020212201/https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/4/18/bodirogic-zemlje-nastale-raspadom-jugoslavije-prepune-su-mrznje-i-straha |date=2022-10-20 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Nedim Sejdinović; 18.04.2020.''<br>''“Ja sam jednostavno Jugosloven i to je tako, niko ne može iz svoje kože.”''</ref><ref name=bodirogic2>[https://www.vreme.com/vreme/sanjali-najbolji-rasturili-najgori/ Sanjali najbolji, rasturili najgori] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020212819/https://www.vreme.com/vreme/sanjali-najbolji-rasturili-najgori/ |date=2022-10-20 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Nedim Sejdinović; broj 1590, 24.06.2021.''<br>''“Ono za čime žalim jesu procesi i principi na kojima je nastajala ta zemlja, a oni su bili beskompromisno emancipatorski i prvi put su nam se dogodili na ovim prostorima. U tom smislu ja sam naprosto Jugosloven bez Jugoslavije”, kaže Bodirogić.''</ref> * [[Milena Bogavac]], književnica, dramaturškinja<ref name=bogavac1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/kolumne-milene-bogavac-od-6-decembra-svakog-ponedeljka-u-danasu/ Kolumne Milene Bogavac – od 6. decembra svakog ponedeljka u Danasu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230120210820/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/kolumne-milene-bogavac-od-6-decembra-svakog-ponedeljka-u-danasu/ |date=2023-01-20 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Danas Online; 05.12.2021.''<br>''“Deklariše se kao feministikinja, antifašistkinja, Jugoslovenka i borkinja za ljudska prava.”''</ref> * [[Nevena Bojičić]], književna kritičarka<ref name=bojicic1>[https://twitter.com/nevenawednesday/status/1122651234312310785 (Twitter status:) JA SAM : ⚪ straight ⚪ gay ⚪ bisexual 🔘 Jugoslovenka] NevenaWednesday@Twitter. ''Nevena Bojičić; 29.04.2019.''</ref> * [[Dušan Cicvara]], književnik i filmski kritičar<ref name=cicvara1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 70.<br>''“Cicvara Dušan, novinar i književnik. […] P: Jugosloven srpskog porekla, […].”''</ref><ref name=cicvara2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 65.<br>''“Cicvara R. Dušan, novinar i književnik (r. 30. I 1964). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Milan Ćurčin]], pjesnik<ref name=curcin1>[https://lobisti.rs/2023/08/04/curcin-knjizevnik-i-urednik/ Ćurčin – književnik i urednik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230816000403/https://lobisti.rs/2023/08/04/curcin-knjizevnik-i-urednik/ |date=2023-08-16 }} Lobisti.rs. ''Miodrag Skundric; 04.08.2023.''<br>''“Znameniti Pančevac, patriota, doktor nauka, liberal, pesnik, diplomata, novinar, Jugosloven.”''</ref> * [[Oskar Davičo]], književnik i pesnik<ref name=ristic-andric-davico/><ref name=davico>[https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:375302-Spomen-ploca-Oskaru-Davicu Spomen ploča Oskaru Daviču] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221117034357/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:375302-Spomen-ploca-Oskaru-Davicu |date=2022-11-17 }} [[Večernje novosti]]. ''V. N.; 12.04.2012.''<br>''“Ne napuštajući nikad i ni na koji način svoju pripadnost Srbiji, njenom narodu i njenoj literaturi, o čemu ponajbolje svedoči njegova veličanstvena „Srbija“, on je istovremeno bio gorljivi Jugosloven, internacionalista, koji nije podnosio niti jedan od naših brojnih minijaturnih i nepodnošljivih nacionalizama - istakao je Goran Babić.”''</ref> * [[Ivan Ergić]], pjesnik, ranije nogometaš<ref name=ergic1>[http://www.tportal.hr/showtime/tv/338368/Ergic-kod-Stankovica-glas-razuma-usred-euforije.html Ergić kod Stankovića - glas razuma usred euforije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151024062841/http://www.tportal.hr/showtime/tv/338368/Ergic-kod-Stankovica-glas-razuma-usred-euforije.html |date=2015-10-24 }} tportal.hr ''Zrinka Pavlić; 15.06.2014.''<br>''“Em se drznuo kritizirati nogomet u ovo doba koje mnogi doživljavaju kao doba obavezne nacionalne konsolidacije (koja je također predmet Ergićeve kritike), em je s priličnim negodovanjem govorio o uplitanju nacionalizma i religije u sport, em je bez imalo ustezanja izjavio da se izjašnjava kao Jugoslaven.”''</ref><ref name=ergic2>[https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/ivan-ergic-katastrofalno-je-sto-su-nogometasi-uzor-mladima/?meta_refresh=true Ivan Ergić: Katastrofalno je što su nogometaši uzor mladima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110014230/https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/ivan-ergic-katastrofalno-je-sto-su-nogometasi-uzor-mladima/?meta_refresh=true |date=2023-01-10 }} [[Novi list]]. ''Ladislav Tomičić; 18.08.2013.''<br>''“Ja jesam Srbin, ali u kulturalnom smislu uvijek ću biti Jugosloven, kao što danas netko drugi pored pripadnosti svojoj naciji takođe može biti europejac ili nešto treće.”''</ref><ref name=ergic3>[https://www.reprezentacija.rs/ivan-ergic-poslednji-koji-je-ugasio-svetlo-i-otpevao-hej-sloveni/ Ivan Ergić, poslednji koji je ugasio svetlo i otpevao “Hej Sloveni”] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110015732/https://www.reprezentacija.rs/ivan-ergic-poslednji-koji-je-ugasio-svetlo-i-otpevao-hej-sloveni/ |date=2023-01-10 }} reprezentacija.rs ''Admin; 18.05.2019.''<br>''“Ja sam po tom pitanju uvek bio ležeran, nisam se smatrao ništa manjim Srbinom ako sam istovremeno i Jugosloven.”''</ref><ref name=ergic4>[https://winestyle.rs/2019/ivan-ergic/ Ivan Ergić, Zanimanje – tragalac] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230922024213/https://winestyle.rs/2019/ivan-ergic/ |date=2023-09-22 }} WineStyle. ''Tamara Marković; 03.11.2019.''<br>''“Kada sam u Švajcarskoj osećam se daleko više kao Jugosloven ili Srbin. A kada sam ovde, nemam takav doživljaj. Recimo da mi se taj osećaj pojača kada sam u nekoj drugoj sredini. Za mene je identitet stvar kulturnog, a ne etničkog konteksta.”''</ref> * [[Zdenka Feđver]], književnica<ref name=fedjver1>[https://www.xxzmagazin.com/jugoslovenka Jugoslovenka] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221029220240/https://www.xxzmagazin.com/jugoslovenka |date=2022-10-29 }} XXZ magazin. ''Zdenka Feđver; 25.01.2021.''<br>''Nacionalnost, Jugoslovenka? - “Da.”''</ref> * [[Frida Filipović]], književnik<ref name=filipovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 136.<br>''“Filipović Frida, književnik i književni prevodilac. […] P: Jugoslovenka jevrejskog porekla, […].”''</ref><ref name=filipovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 129.<br>''“Filipović F. Frida, književnik i prevodilac (r. 3. II 1913, Sarajevo). Jugoslovenka jevrejskog porekla, […].”''</ref> * [[Hristo Georgijevski]], književnik<ref name=georgijevski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 144-145.<br>''“Georgijevski Hristo, redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. (za pr. Makedonska književnost i Književnost za decu). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Vesna Goldsworthy]], književnica<ref name=goldsvorti1>[https://elevate.airserbia.com/Elevate_okt2019/36/?fbclid=IwAR3V0m_NfYZE1g3b5Xc7OSc-eSpHEkzpqBcHmKX4uQzIpzNPxICTw3MGyoQ Bilo jednom u Londonu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101185457/https://elevate.airserbia.com/Elevate_okt2019/36/?fbclid=IwAR3V0m_NfYZE1g3b5Xc7OSc-eSpHEkzpqBcHmKX4uQzIpzNPxICTw3MGyoQ |date=2022-11-01 }} Elevate. ''str. 36/37, oktobar 2019.''<br>''“Panelisti su se takođe dotakli različitih slojeva identiteta, pa je tako književnica Goldsvorti za sebe rekla da je i Srpkinja i Jugoslovenka, kao i Britanka.”''</ref><ref name=goldsvorti2>[https://www.anarussellomaljev.com/post/once-upon-a-time-in-london Once upon a time in London] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230330090505/https://www.anarussellomaljev.com/post/once-upon-a-time-in-london |date=2023-03-30 }} (na engleskom) anarussellomaljev.com ''Ana Russell-Omaljev, 12.10.2020.''<br>''“The panellists also touched on different layers of identity, with writer Goldsworthy saying that she is both Serbian and Yugoslav, as well as British.”''</ref> * [[Dragojla Jarnević]], književnica, pedagoginja<ref name=jarnevic-trnski>Bartolac, Ivana: [https://hrcak.srce.hr/en/file/504498 Dragojla Jarnević-prva dama ilirizma], u: Varaždinski učitelj, god. 9. br. 21 (2026), str. 7.<br>''“Budući da su stihovi bili potpisani imenom „Ilir iz Hrvatske“, Dragojla tada njoj nepoznatom autoru odgovara na hrvatskom jeziku te se potpisuje kao „Ilirkinja iz Karlovca“ […]. […]. Upoznavši u Grazu „Ilira iz Hrvatske“, odnosno Ivana Trnskog, Dragojla postaje nacionalno osviještena i „gorljiva domoljupka“ […].”''</ref><ref name=jarnevic1>Detoni-Dujmić, Dunja: [https://hbl.lzmk.hr/clanak/jarnevic-dragojla Jarnević, Dragojla] Hrvatski biografski leksikon (1983–2026), mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2026.''<br>''“Ponekad se potpisivala Dragoila J……ćeva, Ilirkinja iz Karlovca, Il. iz K., Dragoila J., Drag. Jarnj. te Drag. Jarnevićeva.”''</ref> * [[Mustafa Karahasan]], književnik<ref name=karahasan1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 305.<br>''“Karahasan Mustafa, novinar i književnik, član Glavnog odbora SSRN Makedonije, rez. poručnik, r. 1920 u Skoplju, Jugosloven (pripadnik turske manjine).”''</ref> * [[Danilo Kiš]], književnik<ref name=kis1>Popov, Jovan: [https://polja.rs/wp-content/uploads/2016/01/selection11-26.pdf Jež i jorgovan. Skica za uporedni portret Aleksandra Tišme i Danila Kiša] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230202074425/https://polja.rs/wp-content/uploads/2016/01/selection11-26.pdf |date=2023-02-02 }}, u: Polja, br. 416 (2001), str. 67.<br>''“Deceniju i po kasnije, u poslednjoj godini svog života, i jednoj od poslednjih njegove zemlje, on objašnjava zašto se ne izjašnjava kao srpski pisac: »u inostranstvu jedva i to znaju šta je Jugosloven, a kamoli Srbin«. Izgovor je lakonski, a i vreme koje sledi veoma brzo će ga demantovati – Evropa će se naprasno zainteresovati za Srbe, na žalost ne na način na koji bismo voleli. Malo dalje, međutim, Kiš precizira da je nacionalnost Jugosloven »jedina tačna oznaka onoga što jesam«.”''</ref> * [[Božo Koprivica]], književnik<ref name=koprivica1>[https://www.monitor.co.me/u-fudbalu-nema-nacionalizma/ U fudbalu nema nacionalizma] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230205195241/https://www.monitor.co.me/u-fudbalu-nema-nacionalizma/ |date=2023-02-05 }} Monitor. ''Nastasja Radović; 16.07.2010.''<br>''Vi ste Jugosloven? - “Bio i ostao.”''</ref><ref name=koprivica2>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/06/16/srpski/I01061501.shtml Ratni i antiratni profiteri kao savest naroda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121013000115/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/06/16/srpski/I01061501.shtml |date=2012-10-13 }} [[Glas javnosti]]. ''Radmila Radosavljević; 15.06.2001.''<br>''Još se izjašnjavate kao Jugosloven iz države koja više ne postoji? - “Da. Jer, sve jeste i sve postoji, ako voliš.”''</ref> * [[Miroslav Krleža]], književnik i enciklopedista<ref name=krleza1>Cvitković, Ivan: Krleža, Hrvati i Srbi. Sarajevo 1991, str. 7.<br>''Bio sam dobar Jugoslaven i danas sam to, isticao je 1976. godine.''</ref><ref name=krleza2>Matvejević, Predrag: Granice i sudbine. O jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije. Zagreb 2015, str. 267.<br>''“Često to meni negiraju, a ja sam Jugoslaven ali ne iz perspektive Aleksandra Karađorđevića ni Pere Živkovića.“''</ref> * [[Josip Kundek]], pesnik, misionar<ref name=kundek1>Rogić Musa, Tea: [https://hbl.lzmk.hr/clanak/kundek-josip Kundek, Josip] Hrvatski biografski leksikon, mrežno izdanje (1983–2026). ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2026.''<br>''“U pjesmi Slavoglasje petrinske vile (1836) prvi se put naziva Ilirom i piše na štokavskome s dijakritičkim znakovima po uzoru na pravopisna rješenja Lj. Gaja. […] Potpisivao se i kao Ilir iz naroda hrvatskoga..”''</ref> * [[Zofka Kveder]], književnica<ref name=kveder1>Свирчев, Жарка: [https://journal.knjizenstvo.rs/index.php/knjizenstvo/article/view/271/267 Југославенска жена – форум модерне списатељице], у: Књиженство, год. 5 br. 5 (2015).<br>''“Словенке ме неће више, Хрватице ме не признају још за „своју“, Српкиње такође не. Истина је, да то понекад боли, али ми такође даје снагу да останем што сам: Југославенка.”''</ref> * [[Jožef Levičnik]], književnik, glazbenik<ref name=levicnik1>Levičnik, Jos.: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaccENhzGg35hRmnb9yFo3SLREBOBqOomsOTGd645l8gUHnwOowaq-Bz9wNiHxHS97720IL1fz_RBRRGlidt4kQeciu7Ox_VSt5uCk5NEhZPhSdtwRX9rMRh92WXgmvc266InpUgvRlGZkSJjLEXCT1MwD0Hym5GEzeuh_aocsT2TydcsZPS0_jHqVOvQaSOTVbdzP7hgANACT37qAJt7N_hgIBYUj9n73fPNaM7G-P_vnRTOFjH0PwYPJ0-VWt4UO6Cj_OvSrlsufnHK5C4cBe3R-jcqzr9mYBwGvJ2rNW1zHbFTKY Kteri narod je najbolj izobražen v Evropi?], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XVI. list 49 (08.12.1858), str. 390.<br>''“Mi Jugoslaveni („divji narod“, se vé da!) navadno čakamo, da nas smert sama pokosi.”''</ref> * [[Milenko Maticki]], književnik, novinar<ref name=maticki1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 313.<br>''“Maticki Milenko, književnik; urednik "Politikinog" podlistka "Politika za decu". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Predrag Matvejević]], književnik<ref name=matvejevic1>Majdzik Papić, Katarzyna: [https://books.google.de/books?id=c5udEAAAQBAJ&printsec=frontcover&dq=Narrative+des+Wandels:+Transformationsprozesse&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false Zwischen den Welten. Postjugoslawische Literatur im Spannungsfeld der Übersetzung] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230106054123/https://books.google.de/books?id=c5udEAAAQBAJ&printsec=frontcover&dq=Narrative+des+Wandels:+Transformationsprozesse&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false |date=2023-01-06 }}, u: Dampc-Jarosz, Renata/Kałuża, Anna (ur.): Narrative des Wandels. Transformationsprozesse nach 1989 in den mittel- und osteuropäischen Literaturen. 2022, str. 297 nap. 54. (na nemačkom) <br>''Der Interpretationskontext für Matvejevićs Texte ist in erster Linie der Mittelmeerraum (obwohl der Autor sich selbst als Jugoslawe bezeichnete und notabene in der multiethnischen Stadt Mostar geboren wurde): „Der Horizont der Existenz ist die Identität, die sich aus der Zugehörigkeit zu einer bestimmten Kultur ergibt, die für Matvejević die mediterrane Zivilisation ist.“''</ref><ref name=matvejevic2>[https://ravnododna.com/kome-je-pukla-zica/ Kome je pukla ‘Žica’?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107094902/https://ravnododna.com/kome-je-pukla-zica/ |date=2023-01-07 }} Ravno do dna. ''Jelena Svilar; 08.01.2012.''<br>''“Neobično je, nakon tolikih godina terora raznih promotera vlastitih ega koji navodno djeluju u nacionalnom interesu, u eteru javne televizije čuti intervju s čovjekom zbog kojeg ćete konačno doživjeti stanoviti ushit što pripadate istom narodu, iako je upravo nacionalni identitet ono što Matvejević, kao deklarirani Jugoslaven, nikada nije osjećao imanentnim sebi samom.”''</ref><ref name=matvejevic3>[https://www.portalnovosti.com/borac-protiv-politika-gluposti Borac protiv politika gluposti] Portal Novosti. ''N.J.; 16.02.2017.''<br>''“Predrag Matvejević je bio Jugoslaven, ali nije bio protiv nacionalnih identiteta jer je pomagao i hrvatske disidente, rečeno je na tribini ‘Ostavština Predraga Matvejevića’, održanoj 14. februara u prostorijama ‘Privrednika’ u Zagrebu.”''</ref><ref name=matvejevic4>[https://www.danas.rs/kultura/pisac-i-kriticar-bozo-koprivica-o-mediteranstvu-i-jugoslovenstvu-knjizevnog-velikana-predragu-matvejevicu-se-njegov-rodni-grad-mostar-oduzio-varvarskim-cinom/ Pisac i kritičar Božo Koprivica o mediteranstvu i jugoslovenstvu književnog velikana: Predragu Matvejeviću se njegov rodni grad Mostar odužio varvarskim činom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108022018/https://www.danas.rs/kultura/pisac-i-kriticar-bozo-koprivica-o-mediteranstvu-i-jugoslovenstvu-knjizevnog-velikana-predragu-matvejevicu-se-njegov-rodni-grad-mostar-oduzio-varvarskim-cinom/ |date=2023-01-08 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 06.07.2022.''<br>''“Matvejević je bio Jugosloven, njegovo jugoslovenstvo počelo je kada je sa trinaest godina pristupio partizanima. […] On nije prestao da bude Jugosloven ni u najtežim trenucima, kada je HDZ preuzeo vlast u Hrvatskoj i kada je bio progonjen. […] Verujem, nažalost, da bi se nekome ko je ostao Jugosloven kao Matvejević desila ista moralna pizdarija, rušenje rodne kuće, i da je ta kuća bila u Beogradu ili bilo gde drugde na ovom prostoru.”''</ref> * [[Ivan Mažuranić]], književnik, političar<ref name=mazuranic1>Živančević, Milorad: [https://hrcak.srce.hr/en/file/309559 »Danica ilirska« i njeni anonimni suradnici (Bilješke in tergo u povodu reprint izdanja)], u: Croatica, br. 5 (1973), str. 382.<br>''“Dok se kadikad potpisivao punim imenom, deklarirajući se kao »Ilir iz Primorja Horvatskog«, u većini slučajeva, naročito onda kada mu se iz političkih razloga činilo da će tako biti bolje, ili pak kada je smatrao da su mu prilozi nedostojni slave, a potrebni u određenom trenutku, pisao je pod šifrom, ne rijetko i posve anonimno.”''</ref><ref name=mazuranic2>Pasarić, Josip: Ivan Mažuranić, u: Vienac, god. XXI br. 32 (1890), str. 510.<br>''“Ovako smjelo i umno pjeva g. 1836. Mažuranić, koji se pod ovu pjesmu podpisao: Ilir iz Primorja Horvatskog.”''</ref> * [[Antun Mihanović]], književnik, pravnik, diplomata<ref name=mihanovic1>Шишић, Фердо: [https://www.uzzpro.gov.rs/doc/biblioteka/digitalna-biblioteka/1937-Jugoslovenska-Misao.pdf Југословенска мисао. Историја идеје југословенског народног уједињења и ослобођења од 1790-1918.] Београд 1937, стр. 79.<br>''“Поносим се и тиме, што сам дошао и к Вашој Пресвијетлости, као к једином кнезу (владаоцу) нашега илирског народа.”</ref> * [[Milan Milišić]], pesnik<ref name=milisic1>Kazalište Marin Držić: [https://kmd.hr/wp-content/uploads/2020/02/2015_Kad-je-Bog-stvarao-stvarao-Dubrovnik.pdf Kad je Bog stvarao Dubrovnik.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231004165511/https://kmd.hr/wp-content/uploads/2020/02/2015_Kad-je-Bog-stvarao-stvarao-Dubrovnik.pdf |date=2023-10-04 }} Dubrovnik 2015, str. 22.<br>''“Paradoksalno je da je Milan Milišić koji se osjećao i izjašnjavao kao Jugoslaven, ubijen projektilom Jugoslavenske narodne armije.”''</ref><ref name=milisic2>[http://www.novossti.com/2012/05/beatnici-su-danas-aktualniji-nego-ikad/ Beatnici su danas aktualniji nego ikad] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131020073058/http://www.novossti.com/2012/05/beatnici-su-danas-aktualniji-nego-ikad/ |date=2013-10-20 }} Novosti. ''Rade Dragojević; broj 648, 19.05.2012., broj 648''<br>''“Baš kao i Danilo Kiš ili Predrag Matvejević, i Milan Milišić bio je kozmopolita i uvjereni Jugoslaven, ali i Dubrovčanin.”''</ref><ref name=milisic3>[http://www.e-novine.com/drustvo/41119-ivot-slobodu.html Život za slobodu] E-Novine. ''Dragoljub Todorović; 04.10.2010.''</ref> * [[Pero Mužijević]], književni kritičar, univerzitetski profesor<ref name=muzijevic1>[http://www.republika.co.rs/322-323/34.html In memoriam Pero Mužijević (1934-2003)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107102741/http://www.republika.co.rs/322-323/34.html |date=2023-01-07 }} Republika. ''Nastasja Radović, Nebojša Popov; broj 322-323, 01-31.12.2003.''<br>''“Pero Mužijević je bio autentičan Jugosloven, vezan za Bosnu, rođenjem i uspomenama, Beograđanin, bez kojeg se ne može zamisliti priča o našoj književnoj boemiji, nenadmašan kozer, humanista po načinu života a ne parolama, intelektualac, pre svega po osećaju sveta...”.''</ref> * [[Vladimir Nazor]], pjesnik, književnik<ref name=nazor1>Roksandić, Drago: [http://ckhis.ffzg.unizg.hr/files/file/pdf/Desnicini-susreti/DS-2011-pdf/DS-2011-07-Roksandic.pdf Prvi kongres kulturnih radnika Hrvatske (Topusko, 25.–27. lipnja 1944.): iskustvo i aproprijacije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153912/http://ckhis.ffzg.unizg.hr/files/file/pdf/Desnicini-susreti/DS-2011-pdf/DS-2011-07-Roksandic.pdf |date=2024-12-25 }}, u: Roksandić, Drago/Cvijović Javorina, Ivana (ur.): Intelektualci i rat 1939.–1947. Zbornik radova s međunarodnog skupa Desničini susreti 2011. Zagreb 2012, str. 106.<br>''Nazorov je samostalni poziv bio akt svojevrsne autentične kulturne revolucije. […] On je postavio i ključno pitanje, kao Hrvat i Jugoslaven: “Kako ćemo najuspješnije postići da u našoj federativnoj državi – ne dirajući u značajne osobine pojedinih naroda, koji je grade – gajimo kulturu što više zajedničkog (Nazorov kurziv – D.R.) duha i ideala?”''</ref> * [[Elvedin Nezirović]], književnik<ref name=nezirovic1>[https://www.vijesti.me/kultura/389826/ovdje-je-kultura-izgubila-svoju-prosvjetiteljsku-ulogu Ovdje je kultura izgubila svoju prosvjetiteljsku ulogu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221021193823/https://www.vijesti.me/kultura/389826/ovdje-je-kultura-izgubila-svoju-prosvjetiteljsku-ulogu |date=2022-10-21 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Vujica Ognjenović; 15.06.2019.''<br>''“U tom smislu, ja sam bio i ostao Jugosloven i kao takav duboko sam razočaran stvarnošću u kojoj živim.”''</ref> * [[Andrej Nikolaidis]], književnik i publicist<ref name=nikolaidis>[https://www.portalnovosti.com/andrej-nikolaidis-jugosloven-sam-po-nadi Andrej Nikolaidis: Jugosloven sam po nadi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221009020636/https://www.portalnovosti.com/andrej-nikolaidis-jugosloven-sam-po-nadi |date=2022-10-09 }} Portal Novosti. ''Davor Konjikušić; 17.01.2017.''<br>''Možemo li reći da ste vi zapravo Jugoslaven? - “Ja to nedvojbeno jesam. I po rođenju i po kulturi. I najvažnije: po nadi.”''</ref> * [[Grozdana Olujić]], književnica<ref name=olujic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 389-390.<br>''“Olujić Grozdana, književnik, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=olujic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 334.<br>''“Olujić L. Grozdana, književnik, slobodni umetnik (r. 30. VIII 1934, Erdevik, Vojvodina). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Muharem Omerović]], pjesnik<ref name=omerovic1>[https://www.xxzmagazin.com/narodu-nije-nista-a-sve-ga-boli Narodu nije ništa, a sve ga boli] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221031233016/https://www.xxzmagazin.com/narodu-nije-nista-a-sve-ga-boli |date=2022-10-31 }} XXZ magazin. ''Savo Petrović; 28.06.2021.''<br>''“Muharem Omerović se u popisu stanovništva uvijek izjašnjavao kao Musliman govoreći da se on osjeća i kao Jugosloven i da će jednog dana narodi Jugoslavije "ako ne budu imali dovoljno zlata praviti Tita i od blata"!”''</ref> * [[Eliezer Papo]], književnik i rabin<ref name=papo1>[https://javniservis.net/mediji/dnevnici-nedeljnici-mesecnici/novi-magazin/eliezer-papo-naravno-da-sam-jugonostalgican/ Eliezer Papo: Naravno da sam jugonostalgičan] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230615235228/https://javniservis.net/mediji/dnevnici-nedeljnici-mesecnici/novi-magazin/eliezer-papo-naravno-da-sam-jugonostalgican/ |date=2023-06-15 }} Javni servis. ''Anđelka Cvijić; 16.09.2022.''<br>''Kažete da ste Sarajlija, Bosanac i Jugosloven. Šta vam je to značilo pre rata, šta znači sada kad Jugoslavije nema? - “Prije rata su sva ta tri pridjeva upućivala na jednu te istu puku realnost, jer tad nisam bio samo IZ Sarajeva/Bosne i Hercegovine/Jugoslavije, nego i U Sarajevu/Bosni i Hercegovini/Jugoslaviji. Danas sva tri označavaju prvenstveno kulturu, mentalitet, pogled na svijet.”''</ref> * [[Siniša Pavić]], scenarista<ref name=pavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 403.<br>''“Pavić Siniša, književnik i scenarista; sudija Okružnog suda u Beogradu (od '66). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=pavic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 346.<br>''“Pavić A. Siniša, književnik; sudija Okružnog suda u Beogradu (r. 22. I 1933, Sinj). Jugosloven.”''</ref> * [[Muharem Pervić]], književni kritičar<ref name=pervic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 417.<br>''“Pervić Muharem, književnik; književni i pozorišni kritičar. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Janko Pukmeister]], pjesnik, književnik<ref name=pukmeister1>Vijanski, Janko [Janko Pukmeister (pseudonim)]: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaccENhzGg35hRmnb9yFo3SLREBOBqOomsOTGd645l8gUHnwOowaq-Bz9wNiHxHS97720IL1fz_RBRRGlidt4kQeciu7Ox_VSt5uCk5NEhZPhSdtwRX9rMRh92WXgmvc266InpUgvRlGZkSJjLEXCT1MwD0Hym5GEzeuh_aocsT2TydcsZPS0_jHqVOvQaSOTVbdzP7hgANACT37qAJt7N_hgIBYUj9n73fPNaM7G-P_vnRTOFjH0PwYPJ0-VWt4UO6Cj_OvSrlsufnHK5C4cBe3R-jcqzr9mYBwGvJ2rNW1zHbFTKY Kako Slovenci kruh čislajo], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XVI. list 9 (03.03.1858), str. 67.<br>''“Tudi pri nas Jugoslovanih je ta običaj navaden.”''</ref> * [[Dušan Radović]], književnik<ref name=radovic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/licni-stav-dusana-petricica-dusko-radovic-je-prezirao-kalkulantski-patriotizam/ Lični stav Dušana Petričića: Duško Radović je prezirao kalkulantski patriotizam] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107111056/https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/licni-stav-dusana-petricica-dusko-radovic-je-prezirao-kalkulantski-patriotizam/ |date=2023-01-07 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dušan Petričić; 12.12.2022.''<br>''“Mnogi imaju dilemu, na kojoj strani bi Duško Radović danas bio u ovoj našoj podeljenoj, razorenoj i moralno posrnuloj državi. Znam da je Duško bio iskreni Jugosloven, znam da je bio ateista, znam da je iz dubine duše prezirao lažni i kalkulantski patriotizam i znam za njegov otvoreni i duboki animozitet prema onoj raščupanoj, bradatoj i primitivnoj četničkoj Srbiji.”''</ref> * [[Vujica Rešin Tucić]], književnik<ref name=resintucic1>Milenković, Nebojša: [https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf Vujica Rešin Tucić. Tradicija avangarde.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240425054218/https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf |date=2024-04-25 }} Novi Sad 2011, str. 64.<br>''“Uprkos brojnim razočarenjima, Rešin Tucić se čitavog života izjašnjavao kao Jugosloven i kao komunista – kao takav, čak i nakon ratnih devedesetih, u svim centrima bivše nam države bio je rado viđen gost.”''</ref><ref name=resintucic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 480.<br>''“Rešin Tucić Vujica, književnik; dramaturg u Radio N. Sadu (od '75). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Marko Ristić]], književnik i diplomata<ref name=ristic-andric-davico/> * [[Izet Sarajlić]], književnik, pjesnik<ref name=sarajlic1>[https://www.xxzmagazin.com/moram-natrag-u-sarajevo-ja-sam-sarajlic Moram natrag u Sarajevo - ja sam Sarajlić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114021846/https://www.xxzmagazin.com/moram-natrag-u-sarajevo-ja-sam-sarajlic |date=2023-11-14 }} XXZ magazin. ''Savo Petrović; 15.03.2019.''<br>''I jednom će negdje kazati: “Ja sam po nacionalnosti Sarajlija i Jugosloven”.''</ref> * [[Bekim Sejranović]], književnik<ref name=sejranovic1>[https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/balkan-i-knjizevnost-bekim-sejranovic-stranac-u-sloveniji-u-hrvatskoj-u-bosni-i-bilo-gde-drugo-na-svetu/ Balkan i književnost: Bekim Sejranović, „stranac u Sloveniji, u Hrvatskoj, u Bosni i bilo gde drugo na svetu“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231004011248/https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/balkan-i-knjizevnost-bekim-sejranovic-stranac-u-sloveniji-u-hrvatskoj-u-bosni-i-bilo-gde-drugo-na-svetu/ |date=2023-10-04 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''BBC News na srpskom; 21.05.2022.''<br>''Njegov odnos prema Bosni teško je opisati, kaže profesor Svan Monsland. „Bio je Bosanac, Hrvat, Jugosloven, Skandinavac, ali se najslobodnije osećao u Rijeci“, dodaje ovaj profesor.''</ref> * [[Dejan Tiago Stanković]], književnik i prevodilac<ref name=tiagostankovic1>[https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/dejan-tiago-stankovic-knjizevna-kometa-i-uvek-odani-nasmejani-prijatelj/ Dejan Tiago Stanković: Književna ‘kometa’ i uvek odani, nasmejani prijatelj] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231221742/https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/dejan-tiago-stankovic-knjizevna-kometa-i-uvek-odani-nasmejani-prijatelj/ |date=2022-12-31 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''BBC News na srpskom; 21.12.2022.''<br>''“Tiago Stanković je bio i jedan od potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku i deklarisao se kao Jugosloven.”''</ref><ref name=tiagostankovic2>[https://www.nin.rs/kultura/vesti/64461/dejan-tiago-stankovic-olicenje-radosti-zivota Dejan Tiago Stanković: Oličenje radosti života] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241226001023/https://www.nin.rs/kultura/vesti/64461/dejan-tiago-stankovic-olicenje-radosti-zivota |date=2024-12-26 }} [[NIN]]. ''Aleksa Anđelić; 21.12.2024.''<br>''“Bio je jedan od potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku i izjašnjavao se kao Jugosloven.”''</ref> * [[Vlada Stojiljković]], književnik<ref name=stojiljkovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 541.<br>''“Stojiljković Vlada, književnik i književni prevodilac; novinar u Radio Beogradu. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Darko Suvin]], teoretičar, povjesničar i kritičar književnosti i kulture<ref name=suvin1>[https://www.masina.rs/darko-suvin-svaki-malo-bistriji-ekonomist-danas-bi-mogao-ustanoviti-da-se-u-prvih-30-godina-sfrj-zivjelo-materijalno-bolje-nego-danas/ Darko Suvin: „Svaki malo bistriji ekonomist danas bi mogao ustanoviti da se u prvih 30 godina SFRJ živjelo materijalno bolje nego danas“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230227214155/https://www.masina.rs/darko-suvin-svaki-malo-bistriji-ekonomist-danas-bi-mogao-ustanoviti-da-se-u-prvih-30-godina-sfrj-zivjelo-materijalno-bolje-nego-danas/ |date=2023-02-27 }} Mašina. ''Mašina; 27.02.2023.''<br>''Prvo, o nacionalizmu. Dijelim stav Alekse Đilasa u intervjuu 2009, koji je na pitanje „Izjašnjavali ste se kao Jugosloven?“ odgovorio: „To sam i danas. Što ne znači da nisam i Crnogorac i Srbin…. Jugoslavija nije bila veštačka tvorevina i za mene je njen dugi, krvavi raspad, koji se možda još nije završio, upravo dokaz da je ona bila jedino demokratsko rešenje za jugoslovensko nacionalno pitanje.“''</ref> * [[August Šenoa]], književnik<ref name=senoa1>Janjetović, Zoran: [https://hrcak.srce.hr/file/74496 Prilozi o hrvatskoj kulturi na stranicama ''Politikinog zabavnika'' u razdoblju socijalističke Jugoslavije]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, u: Historijski zbornik, god. 61 br. 2 (2008), str. 382.<br>''“Osim što je bio jedan od najvećih hrvatskih književnika, Šenoa je bio i dobar Jugoslaven, što ga je također činilo poželjnim, čak i u vrijeme kad je Jugoslavija prestala postojati.”''</ref><ref name=senoa2>Barac, Antun: August Šenoa. Studija. Zagreb 1926, str. 82.<br>''“[…]: po svome je shvatanju Jugoslaven, ali područje svog rada ograničuje na hrvatstvo, boreći se u njemu za misao kulturnog pridizanja, dižući mu svijest i ponos.”''</ref> * [[Ivana Šćepanović]], književni prevodilac<ref name=scepanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 553.<br>''“Šćepanović Ivana, književni prevodilac; zamenik gl. urednika časopisa za flamansku i holandsku književnost "Erazmo"; urednik IP "Prometej", N. Sad. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Zvonimir Šubić]], književnik<ref name=subic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 710.<br>''“Šubić Zvonimir, književnik, r. 1902 u Srebrenici, Jugosloven.”''</ref> * [[Gvido Tartalja]], književnik<ref name=tartalja1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 719.<br>''“Tartalja Gvido, književnik, urednik Izdavačkog preduzeća »Prosveta«, r. 1899 u Zagrebu, Jugosloven.”''</ref> * [[Slobodan Tišma]], književnik<ref name=stisma1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/6/1/slobodan-tisma-vojvodina-je-izgubila-identitet Slobodan Tišma: Vojvodina je izgubila identitet] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230320181732/https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/6/1/slobodan-tisma-vojvodina-je-izgubila-identitet |date=2023-03-20 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Nedim Sejdinović; 01.06.2020.''<br>''“Bio sam Jugosloven i to sam i ostao.”''</ref><ref name=stisma2>[https://cordmagazine.com/sr/zivotna-prica/svako-vreme-ima-svoju-estetiku-i-svoj-moral/ Svako vreme ima svoju estetiku i svoj moral] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221201055415/https://cordmagazine.com/sr/zivotna-prica/svako-vreme-ima-svoju-estetiku-i-svoj-moral/ |date=2022-12-01 }} CorD magazin. ''Zorica Todorović Mirković; 01.10.2021.''<br>''“Novosadjanin od glave do pete, a izjašnjava se kao Jugosloven.”''</ref> * [[Dragan Todorović]], književnik, novinar<ref name=dtodorovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 578-579.<br>''“Todorović Dragan, novinar i rok kritičar, radio i TV voditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Lovro Toman]], pjesnik, političar<ref name=toman1>Matica slovenska v Ljubljani: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5Qacb9UCdkm5brjJ1gUzqcY37J5v9Gvgg-yzkIw0eRpu54k0nI7epR_1opdVzuMQvz4gs233-y2qf1En2JRr4z8nh1KnoDPg2c96a7cAe-DayW2y6sDhqUIUXu6rxYqJA2CCAVrFP59wL4igcVfkDX0XMKJawHWzrHPJqs-ANDz5M8dZ4PmgV9Ut5o70IWDOHuw55CPueza9qmDl0Fd-xHIl_kV-Gd0O_19tkVeel9IWENCxllFHmpZPqqPMyyo6MF7Vw3fMa Dr. Lovro Toman.] Ljubljana 1876, str. 58.<br>''“Ako pa hoče nas še v eno mer na sumu imeti, naj pomisli, da se Jugoslovani tolažimo z zvesto svojo zavestjo in z zgodovino, da so prešla ministerstva: Kavničevo, Meternihovo in Bahovo, – Jugoslovani pa so vendar ostali in da bodo tudi še pretrpeli ministerstvo Schmerlingovo.”''</ref> * [[Marko Tomaš]], pjesnik<ref name=mtomas1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2017/9/23/tomas-bosanstvo-se-negira-jer-podsjeca-na-jugoslovenstvo Tomaš: Bosanstvo se negira jer podsjeća na jugoslovenstvo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019030251/https://balkans.aljazeera.net/teme/2017/9/23/tomas-bosanstvo-se-negira-jer-podsjeca-na-jugoslovenstvo |date=2022-10-19 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Jasmin Agić; 23.09.2017.''<br>''“Gledaj, ja sam Jugosloven, i tako sam se izjašnjavao dok se to moglo, a sada sam ostali i nepriznat ukoliko se tako izjašnjavam.”''</ref><ref name=mtomas2>[https://primorski.me/info/marko-tomas-i-djordje-gregovic-gosti-knjizevnog-programa-dublin-pub-a/ Marko Tomaš i Đorđe Gregović gosti književnog programa Dublin Pub-a] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230226015246/https://primorski.me/info/marko-tomas-i-djordje-gregovic-gosti-knjizevnog-programa-dublin-pub-a/ |date=2023-02-26 }} Primorski Portal. ''Primorski Portal; 20.02.2023.''<br>''“Marko Tomaš je pjesnik, boem, meštar od riječi, Jugosloven.”''</ref> * [[Mato Topalović]], pjesnik, sveštenik<ref name=topalovic1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/topalovic-mato Topalović, Mato] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Ilirskomu pokretu pridružio se domoljubnim i prigodničarskim pjesmama tiskanima u Danici od 1835 (skupljenima u knjizi Odziv rodoljubivog serca, 1842), pod imenima Ilir iz Slavonije i Rodoljub Zdenčanin, te člancima u Narodnim novinama; njegova pjesma Silni hrabri graničari pjevala se kao graničarska himna.”''</ref> * [[Juraj Tordinac]], pesnik<ref name=tordinac1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/tordinac-juraj Tordinac, Juraj] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Kao zagovornik narodnoga preporoda, pod pseudonimom Ilir iz Slavonije, surađivao je u Danici (1835–42), u kojoj je, pišući stihom narodne pjesme, objavljivao domoljubnu (Slavonija sestram, 1835; Moja domovina, 1838; Rodu na poštenje, 1838) i refleksivnu poeziju (Moje pjesni, 1840; Sreća pjesnička, 1840).”''</ref><ref name=tordinac2>Horvat, Rudolf: Slike iz hrvatske povjesti. Zagreb 1910, str. 132.<br>''“Kao »Ilir iz Slavonije« počeo je Tordinac već god. 1835. pisati pjesme za Gajevu »Danicu«.”''</ref> * [[Janez Trdina]], književnik<ref name=trdina1>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. 302.<br>''“Slovenac Janez Trdina, osvedočeni Jugosloven profesor srpskohrvatskog jezika i književnosti na rečkoj gimnaziji dao je u VIII razredu 1864-1865 pismeni zadatak »Hrvati i Srbi, ljubite se«.”''</ref> * [[Marko Vešović (književnik)|Marko Vešović]], književnik<ref name=mvesovic1>[http://www.vecernji.hr/knjige/snjezana-kordic-zasto-ovdje-nema-prijevoda-ako-govorimo-cetiri-jezika-902954 S. Kordić: Zašto ovdje nema prijevoda ako govorimo četiri jezika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305071039/http://www.vecernji.hr/knjige/snjezana-kordic-zasto-ovdje-nema-prijevoda-ako-govorimo-cetiri-jezika-902954 |date=2016-03-05 }} [[Večernji list]]. ''Denis Derk; 15.11.2013.''<br>''“Na posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini odgovorio sam da sam Jugoslaven, da mi je materinji jezik srpsko-hrvatski te da sam ateist.”''</ref><ref name=mvesovic2>[https://www.aktuelno.me/kolumne/marko-vesovic-svastara-nesto-kao-dnevnicki-zapisi-3/ Marko Vešović: Nešto kao dnevnički zapisi (3)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108080947/https://www.aktuelno.me/kolumne/marko-vesovic-svastara-nesto-kao-dnevnicki-zapisi-3/ |date=2023-01-08 }} Aktuelno.me ''Marko Vešović; 06.07.2021.''<br>''Sjetih se posljednjeg popisa u BIH, kad sam popisivačima rekao: “Po vjeri sam pravoslavni ateista, jezik mi je srpskohrvatski, po nacionalnosti sam Jugosloven”.''</ref><ref name=mvesovic3>[https://www.aktuelno.me/istaknuto/marko-vesovic-svastara-i-mrznja/ Marko Vešović Svaštara (I): Mržnja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108080944/https://www.aktuelno.me/istaknuto/marko-vesovic-svastara-i-mrznja/ |date=2023-01-08 }} Aktuelno.me ''Marko Vešović; 02.11.2018.''<br>''“Ali moja mržnja je nestala otkako sam po nacionalnosti Jugosloven.”''</ref> * [[Radonja Vešović]], književnik<ref name=rvesovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 610.<br>''“Vešović Radonja, novinar i književnik, akademik. […] P: Crnogorac - Jugosloven.”''</ref><ref name=rvesovic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 760-761.<br>''“Vešović Radonja: književnik, službenik Ureda za informacije Izvršnog veća NR Crne Gore, urednik književnog časopisa »Susreti«, rez. kapetan, r. 1924 u Rijeci Marinića, Srez invangradski [sic!], Jugosloven.”''</ref> * [[Krinka Vidaković-Petrov]], književnik, direktorica Memorijalnog centra „Staro sajmište"<ref name=vidakovicpetrov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 611.<br>''“Vidaković-Petrov Krinka, književnik i književni prevodilac. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Velimir Visković]], književni kritičar i leksikograf<ref name=viskovic1>[https://www.portalnovosti.com/rat-mir-velimir Rat, mir, Velimir] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230105105519/https://www.portalnovosti.com/rat-mir-velimir |date=2023-01-05 }} Portal Novosti. ''Boris Rašeta; 03.07.2022.''<br>''Izrekao je i rečenicu koja se na ovim televizijama nije dugo čula i neće, o tome kako se oduvijek osjećao “i Hrvatom, i Jugoslavenom”.''</ref> * [[Stanko Vraz]], pjesnik, prevodilac<ref name=vraz1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/vraz-stanko Vraz, Stanko] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Iste je godine u Grazu upoznao Lj. Gaja; surađivao je u Danici od prvoga broja, potpisujući se isprva kao »Ilir iz Štajera«.”''</ref> * [[Slobodan Zubanović]], književnik<ref name=zubanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 646.<br>''“Zubanović Slobodan, književnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=zubanovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 545.<br>''“Zubanović V. Slobodan, književnik; sekretar redakcije lista Književne novine (r. 16. III 1947). Jugosloven.”''</ref> * [[Nina Živančević]], pjesnikinja<ref name=zivancevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 650.<br>''“Živančević Nina, književnik i književni prevodilac; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=zivancevic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 548.<br>''“Živančević V. Nina, književnik i prevodilac, slobodni umetnik (r. 30. I 1957.) Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:S. Kragujevic, Ivo Andric, 1961a 0.jpg|Ivo Andrić Datoteka:Vladimir Arsenijević at Krokodil 04 - cropped.jpg|Vladimir Arsenijević Datoteka:Anton Aškerc.jpg|Anton Aškerc Datoteka:Vladislav Bajac, Studio Babic.jpg|Vladislav Bajac Datoteka:Zorica Bajin Ðukanovic.jpg|Zorica Bajin-Đukanović Datoteka:Stevan Kragujevic, Oto Bihalji Merin, slikar i istoricar umetnosti, 1990s (cropped).jpg|Oto Bihalji-Merin Datoteka:Oskar Davico 1951.jpg|Oskar Davičo Datoteka:Ivan Ergić.jpg|Ivan Ergić Datoteka:Dragojla Jarnević 3.jpg|Dragojla Jarnević Datoteka:Danilo Kiš 2010 Montenegro stamp.jpg|Danilo Kiš Datoteka:Miroslav Krleža 1953 (cropped).jpg|Miroslav Krleža Datoteka:Zofka_Kveder_1920s.jpg|Zofka Kveder Datoteka:Josip Levičnik.jpg|Jožef Levičnik Datoteka:Predrag Matvejević on Subversive Festival 0 (cropped).jpg|Predrag Matvejević Datoteka:Ivan Mažuranić drawing (cropped).jpg|Ivan Mažuranić Datoteka:ANTUN-MIHANOVIC.jpg|Antun Mihanović Datoteka:Vladimir Nazor 1976 Yugoslavia stamp.jpg|Vladimir Nazor Datoteka:Grozdana Olujic 3.jpg|Grozdana Olujić Datoteka:Marko-ristic-2.jpg|Marko Ristić Datoteka:Izet Sarajlić.jpg|Izet Sarajlić Datoteka:Dejantiagostankovic (cropped).jpg|Dejan Tiago Stanković Datoteka:August Šenoa.jpg|August Šenoa Datoteka:Gvido Tartalja portrait.jpg|Gvido Tartalja Datoteka:Dragan Todorović (writer).jpg|Dragan Todorović Datoteka:Lovro toman.jpg|Lovro Toman Datoteka:Mato Topalovic 1885 Mayerhofer.png|Mato Topalović Datoteka:Janez Trdina.jpg|Janez Trdina Datoteka:Stanko_Vraz.jpg|Stanko Vraz </gallery> </center> == Komedija == * [[Peđa Bajović]], stand-up komičar<ref name=bajovic1>[https://www.index.hr/magazin/clanak/video-pedja-bajovic-u-dusi-sam-jugoslaven-i-ne-mozete-mi-nista-osim-smijati-se/964147.aspx Pedja Bajović: "U duši sam Jugoslaven i ne možete mi ništa - osim smijati se"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126003852/https://www.index.hr/magazin/clanak/video-pedja-bajovic-u-dusi-sam-jugoslaven-i-ne-mozete-mi-nista-osim-smijati-se/964147.aspx |date=2022-11-26 }} index.hr ''18.04.2017.''<br>''“Da, u duši sam Jugoslavenom, ali ne u političkom smislu. Kulturološki se tako osjećam te ne predstavljam nikakvu prijetnju bilo kome.”''</ref><ref name=bajovic2>[https://www.akta.ba/licnosti/kultura-i-sport/48014/peda-bajovic-stand-up-komicarprijelomni-trenutak-je-bio-odlazak-u-seattle Peđa Bajović, stand-up komičar: Prijelomni trenutak je bio odlazak u Seattle] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152852/https://www.akta.ba/licnosti/kultura-i-sport/48014/peda-bajovic-stand-up-komicarprijelomni-trenutak-je-bio-odlazak-u-seattle |date=2024-12-25 }} akta.ba ''Dnevni list; 19.01.2015.''<br>''“Kroz svoju bio-geografiju sam skupio tri i pol državljanstava i biranje samo jednog od ovih naših identiteta bi bila izdaja ostalih. Kulturološki sam Jugoslaven, a politički sam prilično daleko od toga.”''</ref><ref name=bajovic3>[https://www.ekskluziva.ba/peda-bajovic-u-clubu-monument/20761 Peđa Bajović u Clubu Monument!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126011855/https://www.ekskluziva.ba/peda-bajovic-u-clubu-monument/20761 |date=2022-11-26 }} ekskluziva.ba ''04.01.2016.''<br>''“Jednostavno, kad se ta zemlja raspala, ja sam već imao 20 godina, dakle bio potpuno formirana ličnost. Sve ovo što je uslijedilo kasnije, nije mi se uspjelo primiti u identitet i ako kažem da sam ovo prvo - onda bih poništio ono drugo ili treće, pa čak i četvrto, a koji su sve dio mog identiteta. Zato, ja sam kulturološki Jugosloven, a imam i papire za to u vidu tri i po državljanstva! Usput, živio sam svuda unaokolo i mislim da, ako nisam u pravu, barem ima pravo na takvo mišljenje.”''</ref><ref name=bajovic4>[https://6yka.com/kolumne/peda-bajovic-prema-onima-koji-ne-izlaze-na-glasanje-osjecam-prezir Peđa Bajović: Prema onima koji ne izlaze na glasanje osjećam prezir] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126012420/https://6yka.com/kolumne/peda-bajovic-prema-onima-koji-ne-izlaze-na-glasanje-osjecam-prezir |date=2022-11-26 }} Buka. ''10.11.2018.''<br>''“Ja i kulturološki i praktično jesam Jugosloven. Za mene ta nekadašnja tvorevina ni u praktičnom smislu nije prestala da postoji.”''</ref> == Kulinarstvo == * [[Ljubomir Stanišić]], poznati šef kuhinje<ref name=stanisic1>[http://arhiva.superzena.net/kolaz.php?mm=11&nav_id=653173&yyyy=2012 Ljubomir Stanišić - najtraženiji šef kuhinje u Portugalu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221104050126/http://arhiva.superzena.net/kolaz.php?yyyy=2012&mm=11&nav_id=653173 |date=2022-11-04 }} Super žena. ''Patricia Lazarević; 13.11.2012.''<br>''“Ja se ne deklarišem ni kao Srbin, ni kao Bosanac, već kao Jugosloven i tako će biti do moje smrti, zapravo kao Jugosloven sa portugalskim srcem!”''</ref><ref name=stanisic2>[http://de.meetinghalfway.eu/2013/08/kochen-ganz-politisch-unkorrekt/ Kochen, ganz ‘politisch unkorrekt’] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211015945/http://de.meetinghalfway.eu/2013/08/kochen-ganz-politisch-unkorrekt/ |date=2023-02-11 }} (na njemačkom) Meeting Halfway.<br>''“Ich nenne mich ganz offen einen Jugoslawen, denn meine ganze Familie liebt Sex, deshalb ist auch alles vermischt, Kroaten mit Muslimen, Muslime mit Serben… Obwohl mein Name orthodox ist, bin ich kein religiöser Mensch, ich bin Jugoslawe, und werde es immer sein.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Ljubomir Stanisic (Time Out Lisboa).png|Ljubomir Stanišić </gallery> </center> == Ljekarstvo == * [[Ljubica Božinović]], kardiolog<ref name=bozinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 59.<br>''“Božinović Ljubica, kardiolog. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Oliver Dulić]], kirurg, bivši političar<ref name=dulic1>Popadić, Dragan: Building up European Identity: From the Chimney Smoke, u: Psihološka istraživanja, vol. XIII br. 1 (2010), str. 16 nap. 9. (na engleskom)<br>''“Recently, Oliver Dulić, the Speaker of the Serbian Parliament until June 2008, declared his ethnicity as Yugoslav.”''</ref> * [[Slobodanka Gruden]], ljekarka, ranije političar<ref name=sgruden1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 155.<br>''“Gruden Slobodanka, lekar, primarijus; preds. Crvenog krsta Srbije; potpreds. Sekcije za transfuziologiju SLD; predsednik Stručne komisije za transfuziologiju pri Ministarstvu zdravlja SR Srbije; načelnik Službe za transfuziju KBC Zemun. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Ilanković]], neuropsihijatar, univ. profesor<ref name=ilankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 167.<br>''“Ilanković Nikola, načelnik Odeljenja za organske moždane bolesti u Institutu za psihijatriju KCS; profesor Medic. fakulteta, Bg.; šef Centra za kliničku neurofiziologiju i poremećaje spavanja; preds. Sekcije za EEG i kliničku neurofiziologiju SLD; osnivač Laboratorije BU za kognitivne neuronauke i neuroinžinjering ('95). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ilankovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 158.<br>''“Ilanković N. Nikola, šef Centra za kliničku neurofiziologiju i poremećaje spavanja Psihijatrijske klinike UKC u Beogradu; asistent Medicinskog fakulteta (r. 14. IV 1948, Subotica). Jugosloven.”''</ref> * [[Merima Isaković]], klinički psiholog, bivša glumica<ref name=misakovic1>[https://rs.n1info.com/kultura/merima-isakovic-ja-sam-jugoslovenka-i-dok-ja-postojim-postoji-jugoslavija/ Merima Isaković: Ja sam Jugoslovenka i dok ja postojim – postoji Jugoslavija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020210948/https://rs.n1info.com/kultura/merima-isakovic-ja-sam-jugoslovenka-i-dok-ja-postojim-postoji-jugoslavija/ |date=2022-10-20 }} N1 SRB. ''N1 Beograd; 28.05.2021.''<br>''“Nije tačno da ne postoji Jugoslavija, zemlja postoji dokle ljudi postoje, političke granice su drugo, ali ja sam Jugosloven i dok ja postojim – postoji Jugoslavija, da vas upoznam sa geografskom popravkom”, rekla je ona. […] “[…] Ako ja postojim, a ja sam Jugoslovenka, onda postoji i Jugoslavija, a verujem da nas ima još”, dodala je ona.''</ref> * [[Valentin Janežič]], lekar, pisac<ref name=vjanezic>Janežič, Valentin (Balant): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-TX6C8UZR/fb80cf9c-4262-4b58-b163-3ba39b58d90b/PDF Adam Janoša z Roščiševa Roščiševsky], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 42 (1852), str. 341.<br>''“Gotovo je bila ta prikazen vsim Slovanom, posebno pa nam Jugoslavenom neobičajna in nenadjana, ker se navadno naši žlahtniki svojega naroda sramujejo, ga zapuščajo in mnogokrat […].”''</ref> * [[Dimitrije Juzbašić]], kirurg, univerzitetski profesor<ref name=juzbasic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 297.<br>''“Juzbašić Dimitrije, dr medicine, red. prof. Medicinskog fak. u Zagrebu, upravnik Hirurške klinike Medicinskog fak., r. 1909 u Daruvaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Slavka Morić-Petrović]], neuropsihijatar, univ. profesor, revolucionar<ref name=moricpetrovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 364.<br>''“Morić-Petrović Slavka, neuropsihijatar. […] P: Jugosloven. [sic!].”''</ref> * [[Vukašin Popadić]], ljekar-bakteriolog, političar, revolucionar<ref name=vpopadic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 558.<br>''“Popadić dr Vukašin, lekar-bakteriolog, direktor Centralnog higijenskog zavoda NRM u Skoplju, rez. major, r. 1904 u Glamoču, Jugosloven.”''</ref> * [[Dragan Popović]], medicinar, univerzitetski profesor<ref name=draganpopovic1>Kilibarda, M.: [https://hrcak.srce.hr/en/file/226865 In Memoriam. Prof. dr. sci med. Dragan Popović]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, u: Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, 37 br. 1 (1986), str. 102.<br>''“Kao osvedočeni Jugosloven, učestvovao je u oslobađanju dobrog dela naše zemlje i za to je zaslužio oficirski čin i Medalju zasluga za narod 1946. godine.”''</ref> * [[Igor Radosavljević]], psihijatar<ref name=iradosavljevic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/srbijo-zbogom-niko-ti-vise-ne-moze-pomoci-zbog-cega-je-psihijatar-dr-igor-radosavljevic-koga-je-i-vucic-nagradio-spreman-da-zauvek-napusti-drzavu/ „Srbijo, zbogom! Niko ti više ne može pomoći“: Zbog čega je psihijatar dr Igor Radosavljević, koga je i Vučić nagradio, spreman da zauvek napusti državu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230521004102/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/srbijo-zbogom-niko-ti-vise-ne-moze-pomoci-zbog-cega-je-psihijatar-dr-igor-radosavljevic-koga-je-i-vucic-nagradio-spreman-da-zauvek-napusti-drzavu/ |date=2023-05-21 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''R. Briza/M. Radenković; 28.03.2023.''<br>''“Tamo ću se osećati zaista kao kod kuće jer rodio sam se kao Jugosloven i uvek ću se tako osećati, a Slovenija je isto Jugoslavija, zauvek!”''</ref> * [[Miroslav Simić]], imunolog, univerzitetski profesor<ref name=msimic1>[https://www.miroslavmirkosimic.org/?page_id=17 Kako sam mlatio praznu slamu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153548/https://www.miroslavmirkosimic.org/?page_id=17 |date=2024-12-25 }} miroslavmirkosimic.org ''Miroslav Mirko Simić; 2004.''<br>''“Oduvek sam se izjašnjavao isključivo kao Jugosloven nikad ne osećajući neku posebnu potrebu da naglasim da sam istovremeno i Srbin po ocu, odnosno Čeh po majci. Pre Drugog svetskog rata nisam s mojim jugoslovenstvom imao nikakvih problema. Docnije, međutim, je komunistička vlast tražila da uz Jugosloven dodam i “neopredeljen” što sam smatrao da je potpuno blesavo, pa sam to uprkos prisili odbijao da činim. Kao vrlo “opredeljen“ Jugosloven naravno da sam odmah čim su krajem osamdesetih počeli da rasparčavaju moju domovinu, činio sve da se tome suprotstavim.”''</ref><ref name=msimic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 503.<br>''“Simić Miroslav, imunolog. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=msimic3>[https://www.slobodnaevropa.org/a/mirko-simic-sanu/28024025.html Mirko Simić: Memorandum SANU, crna tačka srpske istorije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221127043307/https://www.slobodnaevropa.org/a/mirko-simic-sanu/28024025.html |date=2022-11-27 }} [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 01.10.2016.''<br>''“Kao ubeđeni Jugosloven, bio sam od samog početka protivnik stavova i ideja iznetih u pisaniju nazvanom „Memorandum SANU“.”''</ref><ref name=msimic4>[http://www.miroslavmirkosimic.org/wp-content/uploads/2015/08/%C5%BDivotopis-Miroslava-Mirka-Simi%C4%87a.pdf Životopis Miroslava Mirka Simića] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221127043904/http://www.miroslavmirkosimic.org/wp-content/uploads/2015/08/%C5%BDivotopis-Miroslava-Mirka-Simi%C4%87a.pdf |date=2022-11-27 }} miroslavmirkosimic.org''<br>''“Miroslav Simić, zvani Mirko, rođen je 4. aprila. 1924. godine, i to slučajno u Beogradu, odnosno Srbiji. Stoga je on sasvim slučajno u krštenici zabeležen kao Srbin kakvim se međutim nikad nije osećao, već je uvek govorio da je Jugosloven. ”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Oliver Dulić.jpg|Oliver Dulić Datoteka:Dr. Valentin Janežič Büste, Sankt Jakob im Rosental, Kärnten.jpg|Valentin Janežič Datoteka:Miroslav Simić.jpg|Miroslav "Mirko" Simić </gallery> </center> == Muzika == * [[Ernest Ačkun]], klarinetista<ref name=ackun1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 9.<br>''“Ačkun Ernest, klarinetista; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (za pr. Kamerna muzika). […] P: Jugosloven, Slovenac.”''</ref><ref name=ackun2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 10.<br>''“Ačkun E. Ernest, klarinetista; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu; generalni sekretar Saveza udruženja muzičkih umetnika Jugoslavije (r. 27. III 1930, Hrastnik, Slovenija). Jugosloven, Slovenac.”''</ref> * [[Husein Alijević]], pjevač<ref name=alijevic1>[https://www.republika.rs/zabava/estrada/503141/husein-alijevic-husa-film Husa otkrio šokantne detalja o dobijanju uloge u filmu o Džeju: Zapalio sam sveću Svetoj Petki] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240116081902/https://www.republika.rs/zabava/estrada/503141/husein-alijevic-husa-film |date=2024-01-16 }} Portal Republika. ''Republika/M.G.; 10.01.2024''<br>''“Kad se Jugoslavija raspadala ja sam bio tinejdžer i ma kako to zvučalo ja sebe smatram Jugoslovenom jer sam dete iz mešanog braka i jer sam rođen tu gde su se spajale različitosti.”''</ref> * [[Šaban Bajramović]], pjevač<ref name=bajramovic1>[https://niskevesti.rs/u-nisu-pocinje-festival-posvecen-kralju-romske-muzike-zauvek-saban-bajramovic/ U Nišu počinje festival posvećen kralju romske muzike – „Zauvek Šaban Bajramović“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230831010327/https://niskevesti.rs/u-nisu-pocinje-festival-posvecen-kralju-romske-muzike-zauvek-saban-bajramovic/ |date=2023-08-31 }} Niške Vesti. ''Violeta Milićević; 01.08.2023''<br>''“On je bio Rom, iako je po duši bio Jugosloven.”''</ref> * [[Bebi Dol]], pevačica<ref name=bebidol1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 552-553.<br>''“Šarić Dragana - Bebi Dol, vokalni solista džez i zabavne muzike; kompozitor i tekstopisac; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Beki Bekić]], pevač<ref name=bekic1>[https://express.ba/naslovnica/473664/beki-bekic-za-express-ne-krijem-svoje-ime-i-prezime-u-beogradu-nemam-problema/ Beki Bekić za “Express”: Ne krijem svoje ime i prezime, u Beogradu nemam problema] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211001138/https://express.ba/naslovnica/473664/beki-bekic-za-express-ne-krijem-svoje-ime-i-prezime-u-beogradu-nemam-problema/ |date=2023-02-11 }} Express.ba ''Arina Hasović; 10.02.2023''<br>''Vi ste Albanac, sa adresom u Beogradu. Jeste li nekada imali problema zbog te činjenice? - “Nikada ništa negativno. Mene su jako dobro prihvatili, a nikada nisam krio ime ni prezime. Čak sam bolje prihvaćen nego neki njihovi pjevači. Narod kao narod, ako si dobar prema ljudima nema veze koje si vjere, to niko ne gleda u Beogradu. Moja žena je pravoslavna, živimo jugoslovenski jer ja sam u duši još uvijek Jugosloven. Ja volim tu zemlju, onu slogu gdje smo svi zajedno se voljeli, uživali. Ono kada dođem iz inostranstva pa uđem u Sloveniju i kažeš sebi „ušao sam u moju državu“.”''</ref> * [[Sergije Beljajev]], dirigent<ref name=beljajev1>[https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/preminuo-sergije-beljajev-osnivac-legendarnog-hora-djevojke-s-neretve/222659 Preminuo Sergije Beljajev, osnivač legendarnog hora 'Djevojke s Neretve'] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111110340/https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/preminuo-sergije-beljajev-osnivac-legendarnog-hora-djevojke-s-neretve/222659 |date=2023-01-11 }} RadioSarajevo.ba ''14.04.2016.''<br>''“Sergije Beljajev, Rus po narodnosti, Jugosloven po opredjeljenju, formirao je Djevojke s Neretve krajem šezdesetih godina s namjerom da izvode partizanske, zabavne i narodne pjesme.”''</ref> * [[Bruno Bjelinski]], kompozitor<ref name=bjelinski2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 61.<br>''“Bjesinski [sic!] Bruno, dr prava, kompozitor, vanr. prof. Muzičke akademije u Zagrebu, r. 1909 u Trstu, Jugosloven.”''</ref> * [[Dara Bubamara]], pjevačica<ref name=darabubamara1>[https://avaz.ba/showbiz/jet-set/796483/dara-bubamara-za-avaz-mama-nije-vjerovala-da-cu-voziti-porsea-kao-brena-a-vozila-sam-bolje-automobile Dara Bubamara za "Avaz": Mama nije vjerovala da ću voziti Poršea kao Brena, a vozila sam bolje automobile] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231040455/https://avaz.ba/showbiz/jet-set/796483/dara-bubamara-za-avaz-mama-nije-vjerovala-da-cu-voziti-porsea-kao-brena-a-vozila-sam-bolje-automobile |date=2022-12-31 }} [[Dnevni avaz]]. ''N. Varupa; 27.12.2022.''<br>''“Ja jesam Srpkinja ali sam u duši Jugoslovenka.”''</ref> * [[Đorđe Ðogani]], pjevač<ref name=djogani1>[http://star.vecer.com.mk/tekst.asp?tid=21389 Џоле: Со Слаѓа сум во одлични односи!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110722215116/http://star.vecer.com.mk/tekst.asp?tid=21389 |date=2011-07-22 }} (na makedonskom) Večer. ''Aleksandra Timkovska; 05.09.2006.''<br>''“Така е бидејќи секогаш се чувствувам како Југословен. Така сум роден, така ќе умрам и тоа е крај.”''</ref> * [[Uroš Dojčinović]], gitarista i kompozitor<ref name=dojcinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 105.<br>''“Dojčinović Uroš, gitarista, kompozitor i publicista; prof. u SMŠ "J. Slavenski", Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Vladimir Furduj]], muzičar<ref name=furduj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 138.<br>''“Furduj Vladimir, muzičar, bubnjar. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=furduj2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 131.<br>''“Furduj M. Vladimir, muzičar - bubnjar (r. 6. XI 1945, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Mirko Glišić]], kompozitor i tekstopisac<ref name=glisic1>[https://www.danas.rs/zivot/crna-dama-je-zaklina-kenedi-onazis-ljudi-secanja-mirko-glisic-tekstopisac-i-kompozitor-hitova-rok-i-folk-muzike/ „Crna dama“ je Žaklina Kenedi Onazis: Ljudi, sećanja – Mirko Glišić, tekstopisac i kompozitor hitova rok i folk muzike] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241108214445/https://www.danas.rs/zivot/crna-dama-je-zaklina-kenedi-onazis-ljudi-secanja-mirko-glisic-tekstopisac-i-kompozitor-hitova-rok-i-folk-muzike/ |date=2024-11-08 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Zoran Mišić; 28.09.2024.''<br>''“Mi Jugosloveni, jer sebe smatram Srbinom i Jugoslovenom smo mnogo ostrašćeni.”''</ref> * [[Zafir Hadžimanov]], pjevač<ref name=hadzimanov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 160-161.<br>''“Hadžimanov Zafir, estradni umetnik, kompozitor, glumac i pesnik. […] P: Makedonac-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Bojan Hreljac]], muzičar<ref name=hreljac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 164.<br>''“Hreljac Bojan, muzičar, estradni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=hreljac2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 154.<br>''“Hreljac Z. Bojan, muzičar, estradni umetnik (r. 30. IX 1948, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Ekrem Jevrić]], pevač<ref name=jevric1>[http://www.vreme.com/cms/view.php?id=942888 Pas do pasa, beton do betona] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100801185254/http://www.vreme.com/cms/view.php?id=942888 |date=2010-08-01 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Jovana Gligorijević; broj 1021, 29.07.2010.''<br>''“Više od dvadeset godina po odlasku iz zemlje koja se tad još zvala Jugoslavija, Ekrem se i dalje izjašnjava kao Jugosloven i dalje radi kao taksista i zidar (u Njujorku gradu).”''</ref> * [[Vladimir Janković]], muzičar<ref name=vjankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 186.<br>''“Janković Vladimir - Džet, rok muzičar, radio voditelj. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Zoran Kalezić]], pevač<ref name=kalezic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 215-216.<br>''“Kalezić Zoran, estradni umetnik; vokalni solista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Rastislav Kambasković]], kompozitor<ref name=kambaskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 217.<br>''“Kambasković Rastislav, kompozitor; vanredni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (za pr. Muzička teorija); šef Katedre za teorijske predmete. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Boris Kovač]], glazbenik<ref name=bkovac>[https://lupiga.com/intervjui/razgovor-s-glazbenikom-borisom-kovacem-osjecam-se-kao-jugoslaven-i-prihvatio-sam-da-sam-trajni-apatrid Razgovor s glazbenikom Borisom Kovačem: „Osjećam se kao Jugoslaven i prihvatio sam da sam trajni apatrid“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230225234711/https://lupiga.com/intervjui/razgovor-s-glazbenikom-borisom-kovacem-osjecam-se-kao-jugoslaven-i-prihvatio-sam-da-sam-trajni-apatrid |date=2023-02-25 }} Lupiga. ''Boris Pavelić; 03.01.2022.''<br>''“Sve što je bila prednost Jugoslavije kao multietničkog, multireligijskog, multikulturnog prostora - a ja sebe i dalje doživljavam kao Jugoslovena - sistematski je razgrađivano tokom tih decenija..”''</ref> * [[Kornelije Kovač]], muzičar i kompozitor<ref name=kkovac1>[https://www.vreme.com/kultura/sta-sam-dao-muzici-a-sta-ona-meni/ Šta sam dao muzici a šta ona meni] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230128021402/https://www.vreme.com/kultura/sta-sam-dao-muzici-a-sta-ona-meni/ |date=2023-01-28 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Tamara Nikčević; broj 1205, 06.02.2014.''<br>''“Dete sam mešanog braka, Jugosloven, pa…”''</ref> * [[Hašim Kučuk Hoki]], pevač<ref name=hoki1>[http://www.nin.co.rs/2002-12/05/26236.html Nazdravite, drugovi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231041248/http://www.nin.co.rs/2002-12/05/26236.html |date=2022-12-31 }} [[NIN]]. ''05.12.2002., broj 2710''<br>''“Bio sam deklarisani Jugosloven, i to sam do danas ostao.”''</ref><ref name=hoki2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/bilo-jednom-medu-nama Sjećanja: Hašim Kučuk Hoki: Bilo jednom među nama] [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Petar Luković; 01.07.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven! Titov vojnik, rođen u Jugoslaviji, položio Titovu zakletvu pod jugoslovenskom zastavom, zakleo se da ću braniti granice ove zemlje i nastaviti tradicije mog oca.”''</ref><ref name=hoki3>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2002/11/28/srpski/K02112701.shtml Najveći roker među narodnjacima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111115511/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2002/11/28/srpski/K02112701.shtml |date=2023-01-11 }} [[Glas javnosti]]. ''I. S.; 28.11.2002''<br>''“Vaspitan sam tako da ostanem celog života ono što jesam, onaj stari Jugosloven. Ja sam to.”''</ref> * [[Lepa Brena]], pevačica<ref name=brena1>[https://pink.rs/domaci/458058/lepa-brena-progovorila-o-uspehu-sa-'slatkim-grehom'-prisetila-se-devedesetih-godina-pa-otkrila-u-cemu-je-tajna-njenog-sjajnog-osmeha-video Lepa Brena progovorila o uspehu sa 'Slatkim grehom', prisetila se devedesetih godina, pa otkrila u čemu je tajna njenog sjajnog osmeha!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230210023126/https://pink.rs/domaci/458058/lepa-brena-progovorila-o-uspehu-sa-%27slatkim-grehom%27-prisetila-se-devedesetih-godina-pa-otkrila-u-cemu-je-tajna-njenog-sjajnog-osmeha-video |date=2023-02-10 }} pink.rs ''N. Ž.; 13.12.2022.''<br>''“Kako sam bila velika zvezda, ja sam bila i ostala Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena2>[http://www.pressonline.rs/sr/vesti/dzet_set_svet/story/52970/POVRATAK+LEPE+BRENE.html Povratak Lepe Brene] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131029202123/http://www.pressonline.rs/sr/vesti/dzet_set_svet/story/52970/POVRATAK+LEPE+BRENE.html |date=2013-10-29 }} Press Online. ''M. Majstorović; 07.12.2008.''<br>''Da li se još deklarišete kao Jugoslovenka? - “Ako neko ima pravo da se deklariše kao Hrvat ili Srbin, i ja imam pravo da budem Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 179-180.<br>''“Jahić Fahreta - Lepa Brena, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena4>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 167-168.<br>''“Jahić A. Fahreta, estradni umetnik (r. 20. X 1960, Tuzla). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vatroslav Lisinski]], skladatelj<ref name=lisinski1>[http://www.arhivyu.gov.rs/active/sr-latin/home/glavna_navigacija/leksikon_jugoslavije/drzavni_simboli/himna.html Himna] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190119121531/http://www.arhivyu.gov.rs/active/sr-latin/home/glavna_navigacija/leksikon_jugoslavije/drzavni_simboli/himna.html |date=2019-01-19 }} Arhiv Jugoslavije<br>''“Pesmu "Hej Sloveni" napisao je u Pragu 1834, u vreme panslavističkog pokreta, Samuel-Samo Tomašik, Slovak po nacionalnosti. […] Pevana je kao himna još na panslovenskom kongresu u Pragu 1848, na kojem se delegat Vatroslav Lisinski izjasnio kao prvi Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksandar Lokner]], muzičar<ref name=lokner1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 278.<br>''“Lokner Aleksandar, estradni umetnik; klavijaturista, kompozitor, aranžer, i producent; član grupe "Bajaga i instruktori". […] P: Jugosloven”''</ref> * [[Dženan Lončarević]], pjevač<ref name=loncarevic1>[https://bor-grad.com/dzenan-loncarevic-borska-publika-razume-muziku/ Dženan Lončarević: Borska publika razume muziku] Bor Grad Info. ''Urednik; 14.02.2019.''<br>''“Ja sam okoreli Jugosloven i okoreli titovac tako da mislim da ne postoji čovek u zemlji pa čak i u regionu, odnosno našoj predivnoj bivšoj Jugoslaviji, koji je više zaljubljen u Jugoslaviju i u Tita.”''</ref><ref name=loncarevic2>[https://www.sd.rs/vip/vip/na-kafi-sa-nedom-i-vladom-dzenan-loncarevic-intervju-2018-04-23 Bez dlake na jeziku: Dženan iskreno o kolegama, rijalitijima i potresnom slučaju Nataše Bekvalac] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231235412/https://www.sd.rs/vip/vip/na-kafi-sa-nedom-i-vladom-dzenan-loncarevic-intervju-2018-04-23 |date=2022-12-31 }} Srbija Danas. ''Neda Perišić/Vladimir Janković; 26.04.2018.''<br>''“Pored toga, pošto sam ja i dalje Jugosloven, želeo bih da obiđem našu nekadašnju zemlju u onim okvirima koji su postojali kada sam ja bio Titov pionir.”''</ref> * [[Magnifico]], pjevač<ref name=magnifico1>[https://www.mladina.si/98242/mi-jugoslovani-smo-najbolj-neverjetna-in-po-svoje-napredna-nacija-ceprav-so-nam-izbrisali-drzavo/] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230212044848/https://www.mladina.si/98242/mi-jugoslovani-smo-najbolj-neverjetna-in-po-svoje-napredna-nacija-ceprav-so-nam-izbrisali-drzavo/ |date=2023-02-12 }} [https://web.archive.org/web/20080419082022/http://www.mladina.si/tednik/200752/clanek/kul--intervju-max_modic/] Magnifico il Grande. Po domače, car [[Mladina]]. ''Max Modic; broj 52, 04.01.2008./28.12.2007.''<br>''“Mi Jugoslovani smo najbolj neverjetna in po svoje napredna nacija. Čeprav so nam izbrisali državo, še naprej živimo, delamo in ustvarjamo. V bistvu obstajamo na neki višji duhovni stopnji. Z našim življenjem in delom dokazujemo, da ne potrebujemo ne države ne davkov ne politikov ne liderjev.”''</ref><ref name=magnifico2>[http://www.pulsonline.rs/licna-karta/598/robert-pesut-manjifiko Lična karta - Robert Pešut-Manjifiko] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141021003912/http://www.pulsonline.rs/licna-karta/598/robert-pesut-manjifiko |date=2014-10-21 }}. Puls. ''Tatjana Čanak''<br>''“Ali ja sam i sada Jugosloven, bez obzira na sve. Upisan sam kao Jugosloven, služio sam JNA, dao zakletvu i – šta sad?”''</ref> * [[Milivoje Marković]], kompozitor<ref name=mmarkovic-sepe-181>[https://www.nin.rs/arhiva/vesti/12268/humor-jaci-od-svega Humor jači od svega] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153228/https://www.nin.rs/arhiva/vesti/12268/humor-jaci-od-svega |date=2024-12-25 }} [[NIN]]. ''Radmila Stanković; 20.09.2023.''<br>''“Mojmir je bio i ostao veliki Jugosloven, kao i ja.”''</ref><ref name=mmarkovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 304.<br>''“Marković Milivoje, muzičar, kompozitor; dirigent Džez orkestra RTB; publicista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Milan Mladenović]], pjevač i muzičar<ref name=mladenovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 311.<br>''“Mladenović S. Milan, muzičar, vođa rok grupe Ekatarina Velika (r. 21. IX 1958, Zagreb). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Redžo Mulić]], kompozitor<ref name=mulic1>[https://www.pobjeda.me/clanak/tradiciju-preispitivao-sa-strascu-i-velikim-nadahnucem Tradiciju preispitivao sa strašću i velikim nadahnućem] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240120025954/https://www.pobjeda.me/clanak/tradiciju-preispitivao-sa-strascu-i-velikim-nadahnucem |date=2024-01-20 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Dragana Erjavšek; 04.01.2024.''<br>''“O ovom važnom kompozitoru koji se, iako albanskog porijekla, uvijek i svuda izjašnjavao kao Crnogorac i Jugosloven, za Pobjedu su govorile njegova kćerka Vesna Mulić i muzikološkinja Sonja Marinković.”''</ref><ref name=mulic2>[https://www.gorazdevac.com/2023/05/10/predavanje-o-redzi-mulicu-ko-je-gusinjski-paganini/ Predavanje o Redži Muliću: Ko je Gusinjski Paganini?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240120035446/https://www.gorazdevac.com/2023/05/10/predavanje-o-redzi-mulicu-ko-je-gusinjski-paganini/ |date=2024-01-20 }} Web portal gorazdevac.com ''Radio Mitrovica sever; 10.05.2023.''<br>''“Iako albanskog porekla, Mulić se uvek i svuda izjašnjavao kao Crnogorac i Jugosloven.”''</ref> * [[Robert Nemeček]], muzičar, TV urednik<ref name=nemecek1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 372-373.<br>''“Nemeček Robert, zamenik glavnog i odgovornog urednika RTV "Pink". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Istra Pečvari]], pijanistkinja<ref name=pecvari1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 409.<br>''“Pečvari Istra, samostalni umetnički saradnik na Fakultetu muzičke umetnosti, Bg. […] P: P: Jugosl., […].”''</ref> * [[Vlastimir Peričić]], kompozitor<ref name=pericic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 412.<br>''“Peričić Vlastimir, muzički pisac i kompozitor; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (penz.) […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=pericic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 532.<br>''“Peričić Vlastimir, kompozitor, asistent Muzičke akademije u Beogradu, r. 1927 u Vršcu, Jugosloven.”''</ref> * [[Šako Polumenta]], pevač<ref name=špolumenta1>[https://mondo.rs/Zabava/Zvezde-i-tracevi/a1959748/odgovor-saka-polumente-na-skandalozne-izjave-bebe-rekse.html "Od Srbije sam dobio sve u životu, slavim sve": Šako odgovorio albanskoj pevačici na skandaloznu izjavu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240804002118/https://mondo.rs/Zabava/Zvezde-i-tracevi/a1959748/odgovor-saka-polumente-na-skandalozne-izjave-bebe-rekse.html |date=2024-08-04 }} Mondo. ''01.08.2024.''<br>''“Ja sam veliki Jugosloven pre svega.”''</ref> * [[Esma Redžepova]], pevačica<ref name=eredzepova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 573.<br>''“Teodosievski-Redžepova Esma, estradni umetnik, vokalni solista, član Predsedništva za kulturu Međunar. unije Roma. […] P: Romkinja, Jugoslovenka, […].”''</ref><ref name=eredzepova2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 485.<br>''“Teodosievski - Redžepova Esma, istaknuta estradna umetnica; član Predsedništva za kulturu Međunarodne unije Roma (r. 8. VIII 1943, Skoplje). Romkinja - Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Usnija Redžepova]], pjevačica<ref name=uredzepova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 479.<br>''“Redžepova Usnija, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Romkinja, Jugoslovenka, […].”''</ref><ref name=uredzepova2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 406.<br>''“Redžepova J. Usnija, estradni umetnik, vokalni solista (r. 4. II 1946, Skoplje). Romkinja, jugoslovenka, [sic!] […].”''</ref> * [[Senidah]], pevačica<ref name=senidah1>[https://nova.rs/zabava/showbiz/senidah-otkrila-zasto-je-neki-ljudi-ne-prihvataju/ „U Sloveniji nikada neću biti prihvaćena zbog prezimena“: Senidah progovorila o svojim korenima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250708194310/https://nova.rs/zabava/showbiz/senidah-otkrila-zasto-je-neki-ljudi-ne-prihvataju/ |date=2025-07-08 }} Nova.rs ''Bojana Krkeljić; 07.07.2025.''<br>''“Volim sav narod, dobre ljude. Imam veze i s Makedonijom i s Hrvatskom. Ja sam tu gde sam i stvarno mogu da kažem da sam rođena u Jugoslaviji i zauvek ću ostati Jugoslovenka.”''</ref> * [[Mojmir Sepe]], kompozitor<ref name=mmarkovic-sepe-181/> * [[Šemsa Suljaković]], pevačica<ref name=suljakovic1>[https://www.kurir.rs/stars/2704633/ekskluzivno-intervju-za-sva-vremena-semsa-suljakovic-zauvek-cu-biti-jugoslovenka Ekskluzivno! Intervju za sva vremena - Šemsa Suljaković: Zauvek ću biti Jugoslovenka!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102114327/https://www.kurir.rs/stars/2704633/ekskluzivno-intervju-za-sva-vremena-semsa-suljakovic-zauvek-cu-biti-jugoslovenka |date=2022-11-02 }} [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''Ljilja Jorgovanović; 27.02.2017.''<br>''“Muslimanka sam oduvijek, takva sam rođena, to sam i sada. Ali sam i Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ivan Švager]], saksofonista<ref name=svager1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 567.<br>''“Švager Ivan, kompozitor i aranžer; vođa sekcije saksofonista i solista u Džez orkestru RTB i "Dzezteta Ivana Švagera". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Stevo Teodosievski]], muzičar<ref name=teodosievski1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 486.<br>''“Teodosievski P. Stevo, estradni umetnik - kompozitor, aranžer, tekstopisac, pedagog; predsednik Predsedništva za kulturu Medunarodne organizacije Roma (r. 16. IV 1924, Kočane). Makedonac-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dado Topić]], pjevač i muzičar<ref name=topic1>[https://www.euronews.rs/kultura/aktuelno-iz-kulture/63374/a-sad-adio-i-muzika-iz-otpisanih-u-becu-odrzan-koncert-muzike-iz-srpske-kinematografije/vest "A sad adio" i muzika iz "Otpisanih": U Beču održan koncert muzike iz srpske kinematografije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221202095615/https://www.euronews.rs/kultura/aktuelno-iz-kulture/63374/a-sad-adio-i-muzika-iz-otpisanih-u-becu-odrzan-koncert-muzike-iz-srpske-kinematografije/vest |date=2022-12-02 }} Euronews. ''Tanjug; 25.09.2022.''<br>''“Rođen sam u Jugoslaviji, uvek bio Jugosloven, iz radničke porodice.”''</ref><ref name=topic2>[https://espona.me/index.php/ex-yu/10641-dado-topic-nisam-jugonostalgicar-vec-jugosloven Dado Topić: Nisam Jugonostalgičar, već Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221116033920/https://espona.me/index.php/ex-yu/10641-dado-topic-nisam-jugonostalgicar-vec-jugosloven |date=2022-11-16 }} espona.me ''03.09.2021.''</ref><ref name=topic3>[https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/22/rts-svet/2690555/balkanskom-ulicom-dado-topic.html Balkanskom ulicom: Dado Topić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221116034617/https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/22/rts-svet/2690555/balkanskom-ulicom-dado-topic.html |date=2022-11-16 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''Vesna Dedić; 09.04.2017.''<br>''“Dado Topić, Beograđanin, Jugosloven, legenda rok end rola i nadasve porodičan čovek svojom pričom će sigurno ove nedelje u mnoge domove uneti osećaj da je dobro samo ako ima ljubavi i poštovanja.”''</ref> * [[Bisera Veletanlić]], pjevačica<ref name=bveletanlic1>[https://www.nedeljnik.rs/kako-mi-je-fudbal-pomogao-da-prezivim-devedesete-razgovor-sa-biserom-veletanlic/ Kako mi je fudbal pomogao da preživim devedesete: Razgovor sa Biserom Veletanlić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230504234543/https://www.nedeljnik.rs/kako-mi-je-fudbal-pomogao-da-prezivim-devedesete-razgovor-sa-biserom-veletanlic/ |date=2023-05-04 }} Nedeljnik. ''Branko Rosić; 15.09.2019.''<br>''“Ja sam i danas Jugoslovenka. Pa rodila sam se u Jugoslaviji. Rođena sam u Zagrebu i živim skoro pedeset godina u Beogradu.”''</ref><ref name=bveletanlic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Veletanlić Bisera, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=bveletanlic3>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Veletanlić M. Bisera, estradni umetnik, vokalni solista (r. 15. IX 1942, Zagreb). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Senka Veletanlić]], pevačica<ref name=sveletanlic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Veletanlić Senija-Senka, estradni umetnik, vokalni solista džez i zabavne muzike. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=sveletanlic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Veletanlić M. Senija - Senka, estradni umetnik, vokalni solista (r. 27. V 1936, Zagreb). Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Bojana Vunturišević]], pevačica i tekstopisac<ref name=vunturisevic1>[https://www.portalnovosti.com/bojana-vunturisevic-verujem-da-i-dalje-mozemo-da-se-volimo Bojana Vunturišević: Verujem da i dalje možemo da se volimo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240524021136/https://www.portalnovosti.com/bojana-vunturisevic-verujem-da-i-dalje-mozemo-da-se-volimo |date=2024-05-24 }} Portal Novosti. ''Katarina Bošnjak; 13.05.2024.''<br>''“I otud moja ljubav za Dalmacijom – zato što je moje političko, nacionalno, ne znam ni ja kakvo sve opredeljenje, to da sam Jugoslovenka.”''</ref> * [[Toma Zdravković]], pjevač<ref name=zdravkovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 540.<br>''“Zdravković D. Tomislav - Toma, vokalni solista i kompozitor narodne muzike (r. 20. XI 1938, Aleksinac). Srbin, Jugosloven, […].”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Ernest Ačkun.jpg|Ernest Ačkun Datoteka:Хуса Алијевић 2014.png|Husein Alijević Datoteka:Šaban Bajramović.IMG 3786.jpg|Šaban Bajramović Datoteka:Bebi Dol u Nisu na Letnjoj pozornici 1991 02.jpg|Bebi Dol Datoteka:Bruno_Bjelinski.jpg|Bruno Bjelinski Datoteka:Kornelije Kovač.jpg|Kornelije Kovač Datoteka:Lepa brena.jpg|Lepa Brena Datoteka:Vatroslav Lisinski.jpg|Vatroslav Lisinski Datoteka:Dženan Lončarević (cropped).jpg|Dženan Lončarević Datoteka:Robert Pesut crop.jpg|Magnifico Datoteka:Milan Mladenović.jpg|Milan Mladenović Datoteka:Vlastimir Pericic.jpg|Vlastimir Peričić Datoteka:SakoPolumenta.JPG|Šako Polumenta Datoteka:Есма Реџепова.jpg|Esma Redžepova Datoteka:Usnija Redzepova-mc.rs.jpg|Usnija Redžepova Datoteka:Stevo Тeodosievski.jpg|Stevo Teodosievski Datoteka:Dado Topić 2007.jpg|Dado Topić Datoteka:Belgrade_Pride_2021_-_Bojana_Vunturišević.jpg|Bojana Vunturišević Datoteka:Toma Zdravković.jpg|Toma Zdravković </gallery> </center> == Nauka == * [[Zlatko Ahmetović]], univerzitetski profesor<ref name=ahmetovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 12.<br>''“Ahmetović Zlatko, profesor Fakulteta za fizičku kulturu, N. Sad; pomoćnik pokrajinskog sekretara za kulturu i obrazovanje. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ahmetovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 12.<br>''“Ahmetović K. Zlatko, naučni saradnik i direktor Zavoda za fizičku kulturu Vojvodine (r. 28. V 1950, Novi Sad). Jugosloven.”''</ref> * [[Vjekoslav Babukić]], jezikoslovac<ref name=babukic1>Babukić, Vjekoslav/Karadžić, Vuk Stefanović/Vraz, Stanko: Prijateljski dopisi o pravopisu ćirilskimi i latinskimi pismeni medju Vukom Stefanov. Karadžićem i Věkoslavom Babukićem, u: Kolo (1847), str. 71.<br>''“Kako sada mi (Jugoslavjani) stojimo, razděljeni na iztočni i zapadni věrozakon i obrede […].”''</ref><ref name=jdraskovic-babukic/> * [[Jovo Bakić]], sociolog<ref name=bakic1>[https://www.youtube.com/watch?v=ioJg1tUgXDo Jovo Bakić iskreni Jugosloven] YouTube. ''2021.''<br>''“Ovo govorim kao levičar, ali i kao iskreni Jugosloven.”''</ref> * [[Dževad Belkić]], fizičar<ref name=belkic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 39.<br>''“Belkić Dževad, fizičar, naučni savetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=belkic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 38.<br>''“Belkić S. Dževad, fizičar; naučni savetnik u Institutu za fiziku u Zemunu (r. 11. III 1946, Bijeljina). Jugosloven.”''</ref> * [[Dunja Blažević]], istoričarka umetnosti<ref name=blazevic1>[https://www.slobodnaevropa.org/a/intervju-dunja-blazevic/30164157.html Blažević: Izložba Marine Abramović košta koliko i budžet muzeja] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 14.09.2019.''<br>''“Međutim, ja sam i dalje Jugoslovenka, to može da se nazove jugonostalgičar ili kako god hoćete. Ali ja sam Jugoslovenka i dalje.”''</ref> * [[Slavko Borojević]], agronom, genetičar<ref name=borojevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 56.<br>''“Borojević Slavko, akademik; profesor Poljoprivrednog fakulteta, N. Sad (penz.) […] P: Srbin-Jugosloven.”''</ref><ref name=borojevic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 52.<br>''“Borojević Slavko, redovni član VANU; profesor univerziteta - u penziji (r. 21. XI 1919, Knezovljani, Kostajnica). Srbin, Jugosloven.”''</ref> * [[Franjo Bradaška]], historičar<ref name=bradaska1>Bradaška, Franjo: Jugoslovjeni u Turskoj. Narodopisni nacrt od profesora Franje Bradaške, u: Književnik, god. II. sv. 3. (1865), str. 321.<br>''“Ako Turska zanima ostalu Europu, to mora ona tim više zanimati Slovjene, a poimence nas Jugoslovjene.”''</ref> * [[Boris Buden]], filozof<ref name=buden1>[https://www.vijesti.me/zabava/56453/maternji-jezik-je-ideolosko-politicka-konstrukcija Maternji jezik je ideološko-politička konstrukcija] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Matija Otašević; 12.11.2017.''<br>''“Postoji Jugoslavija uspostavljena 1943. kao emancipacijski projekt, i samo u tom smislu - a ne u smislu nekakvog nacionalnog i kulturnog identiteta, zajedničke historije - ne, već u smislu identifikacije sa jugoslavenskim projektom i mogućnostima njegovog nastavljanja…” - U onom smislu, dakle, u kojem danas u Hrvatskoj djeluje i o kojem piše Viktor Ivančić? - “Apsolutno, moj prijatelj Viktor Ivančić. U tom smislu sam Jugoslaven i krležijanac.”''</ref> * [[Oroslav Caf]], jezikoslovac, duhovnik<ref name=caf1>Caf, Oroslav (Bělankin): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-L3EKLYU5/0eb651f7-e8d8-4182-8297-db73a5a4305a/PDF R ino L sta slavenska vokala], u: Slovenska bčela, letnik 2, številka 23 (1851), str. 181.<br>''“Uže smo si veselo upanje dělali, da se bomo mi Jugoslaveni po navodu slavne […].”''</ref><ref name=caf2>Caf, Oroslav (Bělankin): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-7SVW981B/03fb9f28-9e2b-425a-b964-56a4fc584b38/PDF R ino L sta slavenska vokala], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 25 (1852), str. 205.<br>''“Bodi nam Jugoslavenom tedaj pravilo: I. r med konsonanti ino na kraju […].”''</ref> * [[Ivan Čolović]], etnolog<ref name=icolovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 83.<br>''“Čolović Ivan, književnik, izdavač i književni prevodilac, etnolog, viši naučni saradnik u Etnografskom institutu SANU. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=colovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 76.<br>''“Čolović M. Ivan, književnik, izdavač; viši naučni saradnik u Etnografskom institutu SANU (r. 24. III 1938, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Vladimir Ćorović]], povjesničar<ref name=corovic1>Ćorović, Vladimir: Istorija Jugoslavije. Beograd 1933, str. 655.<br>''“Mi Jugosloveni imamo puno razloga da sa poverenjem gledamo u vremena koja dolaze.”''</ref> * [[Aleksa Đilas]], sociolog<ref name=adjilas1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/507246/I-u-maloj-zemlji-moguce-je-boriti-se-za-velike-ciljeve I u maloj zemlji moguće je boriti se za velike ciljeve] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Aleksandar Apostolovski; 15.05.2022.''<br>''“Ja sam se uvek izjašnjavao kao Jugosloven i to je za mene bilo samo prirodni produžetak toga što sam Srbin i Crnogorac.”''</ref><ref name=adjilas2>[http://www.nspm.rs/prenosimo/mozemo-bez-velikih-sila.html?alphabet=l Možemo bez velikih sila] Nova srpska politička misao. ''Dubravka Vujanović; 16.02.2010.''<br>''“Da, smatram se i dalje Jugoslovenom, ali se time ne odričem srpstva.”''</ref><ref name=adjilas3>[https://www.vreme.com/vreme/nade-i-planovi-zaboravljenih-emigranata/ Nade i planovi zaboravljenih emigranata] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Ljiljana Smajlović; broj 980, 15.10.2009.''<br>''Izjašnjavali ste se kao Jugosloven? - “To sam i danas. Što ne znači da nisam i Crnogorac i Srbin. A takođe i Srbijanac – pa u Beogradu u istom stanu živim od 1954!”</ref><ref name=adjilas4>Djilas, Aleksa: [http://books.google.de/books?id=ZMyZdvTympMC&printsec=frontcover&dq=editions:I4_wUiRXowIC&hl=de&sa=X&ei=24TKULbtHaeE4gSPiIC4BA&ved=0CDQQ6AEwAA#v=onepage&q&f=false Funeral Oration for Yugoslavia], u: [[Dejan Đokić|Djokić, Dejan]] (izd.): Yugoslavism. Histories of a Failed Idea, 1918 - 1992, London 2003, str. 323.<br>''“Indeed, in the next official population count, I intend to declare myself a Yugoslav. This is what I was in census of 1971, 1981 and 1991; this is what I am in 2001.”''</ref><ref name=djilas5>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 83.<br>''“Đilas Aleksa, istoričar i publicista. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=adjilas6>[http://www.djilas.rs/PITANJE/Posmrtni_govor_Jugoslaviji.html Posmrtni govor Jugoslaviji - jedan zamišljeni dijalog sa zapadnim prijateljima]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Djilas.rs ''Aleksa Đilas''</ref><ref name=adjilas7>[http://www.djilas.rs/PITANJE/Braneci_Zapad.html Braneći Zapad]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Djilas.rs ''Aleksa Đilas''</ref> * [[Dejan Đokić]], historičar<ref name=djokic1>[http://www.opendemocracy.net/people-debate_36/article_325.jsp A farewell to Yugoslavia] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170707210022/https://www.opendemocracy.net/people-debate_36/article_325.jsp |date=2017-07-07 }} (na engleskom) openDemocracy. ''Dejan Đokić; 10.04.2002.''<br>''“I usually declared myself a Yugoslav, which had several advantages over being merely a Serb, which I also am, by virtue of being born in Serbia, to Serbian parents. True, by Yugoslav I don't just mean a citizen of a country called Yugoslavia, in Central and Eastern Europe national identities have primarily ethnic and not civic meaning. This effectively means that even though there is no country called Yugoslavia anymore, I can continue to declare myself a Yugoslav. But, I have an(other) ethnic identity, that of a Serb, and anyhow, being Yugoslav always meant something more to me than just a national identification. […] Although, as I already said, I always identified with Yugoslavia, I think I only became a real Yugoslav once the real Yugoslav state disintegrated, when I left Serbia for Britain.”''</ref> * [[Vladimir Dvorniković]], filozof i etnopsiholog<ref name=dvornikovic1>[https://www.dw.com/sr/jugoslovenski-dert/a-44853062 Jugoslovenski dert] [[Deutsche Welle]]. ''Dragoslav Dedović; 28.07.2018.''<br>''“On nije bio samo Jugosloven po nacionalnom opredeljenju. On je o Jugoslovenima izrekao istine koje spadaju u najtačnije i najbolnije spoznaje do kojih je jedan etnopsiholog mogao doći.”''</ref> * [[Egon Fekete]], lingvista<ref name=fekete1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134.<br>''“Fekete Egon, filolog, serbokroatista, leksikograf; naučni savetnik u Institutu za sh. jezik, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=fekete2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 127.<br>''“Fekete B. Egon, filolog, serbokroatista, leksikograf, naučni savetnik u Institutu za srpskohrvatski jezik u Beogradu (r. 11. VI 1931, Beograd). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ivan Filipović]], pedagog, književnik<ref name=ifilipovic1>Filipović, Ivan (Perić): Pravac naše književnosti, u: Neven, VII. god (1858), str. 73.<br>''“Važnost školskih i pučkih knjižnica uvidjeli su već mnogi narodi, samo mi Jugoslaveni ne.”''</ref> * [[Milutin Garašanin (arheolog)|Milutin Garašanin]], arheolog<ref name=garasanin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 140.<br>''“Garašanin Milutin, arheolog, akademik; preds. Odbora za arheologiju SANU. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Andrej Grubačić]], sociolog<ref name=grubacic1>Grubačić, Andrej: [http://books.google.de/books?id=zFDOQsocASMC&printsec=frontcover&dq=Don%27t+Mourn,+Balkanize!:+Essays+After+Yugoslavia&hl=de&sa=X&ei=Q4bHUYvYK8besgaa5IDoDg&ved=0CDIQ6AEwAA#v=onepage&q=Don%27t%20Mourn%2C%20Balkanize!%3A%20Essays%20After%20Yugoslavia&f=false Don't mourn, balkanize! Essays after Yugoslavia] Oakland 2010, str. 11. {{ISBN|1-60486-470-2}}.<br>''“I grew up in Belgrade—or, more precisely, between Belgrade and Sarajevo—but I always considered myself Yugoslav. I do not see any reason to stop doing so now.”''</ref> * [[Katica Hedrih]], mašinski inženjer, univ. profesorica<ref name=hedrih1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 163.<br>''“Hedrih (Stevanović) Katica, redovni profesor (za pr. Elastidinamika, Otpornost materijala i Teorija nelinearnih oscilacija) i šef Katedre za mehaniku Mašinskog fakulteta, Niš; gl. i odg. urednik časopisa "Facta Universitatis"; nauč. saradnik Matemat. instituta SANU; ekspert Sav. ministarstva za nauku i tehnologiju. […] P: Jugoslovenka, srpske nacionalnosti; […].”''</ref><ref name=hedrih2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 152.<br>''“Hedrih R. Katica, redovni profesor i šef Katedre za mehaniku Mašinskog fakulteta u Nišu (r. 28. VIII 1944, Bobovište). Jugoslovenka, srpske nacionalnosti.”''</ref> * [[Fedor Herbut]], fizičar<ref name=herbut1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 163.<br>''“Herbut Fedor, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF, Bg.; dopisni član SANU. […] P: Rusin, Jugosloven.”''</ref><ref name=herbut2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 152.<br>''“Herbut E. Fedor, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF u Beogradu; dopisni član SANU (r. 3. V 1932, Novi Vrbas). Rusin, Jugosloven.”''</ref> * [[Jelisaveta Ibrovac]], profesor, prevoditelj<ref name=ibrovac1>Ибровац, Јелисавета (Демирова, Мирка): [https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_E74E1D9A175FE5728805716D3DEA6D36/1922/k001?fullscreen#page/492/mode/1up Молиерова прослава у Паризу], у: Српски књижевни гласник, Нова серија, књ. V бр. 1 (1922), стр. 463.<br>''“Ми Југословени смо са поносом могли истаћи да је наш песник и народни мученик Франкопан дао један од првих превода Молиера у опште.”''</ref> * [[Fran Ilešič]], književni povjesničar, publicist<ref name=ilesic1>Ilešič, Fr.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-P2B6NX9A/099c4d73-b7c1-4486-9729-7487689a5bd4/PDF Vse pleše. Balada — ballata.], u: Ljubljanski zvon, god. 19 br. 1 (1899), str. 49.<br>''“Pohlevno nasprotujoč, je nekdo iz ozadja izrekel svoje pomisleke o Čukovem modrovanju, češ, mi Jugoslovani s svojim »kolom« se pač dobro vrtimo v krogu, a naprej ne pridemo, ne napredujemo.”''</ref> * [[Ivan Ivić]], psiholog, univerzitetski profesor<ref name=ivic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 176.<br>''“Ivić Ivan, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (za pr. Razvojna psihologija). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Anton Janežič]], filolog<ref name=janezic1>Prijatelj, Ivan: [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-CELRWWCE/29cc0c10-4627-410e-8ce0-7e49e74864a3/PDF Borba za individualnost slovenskega književnega jezika 1848–1857] Ljubljana 1937, str. 109.<br>''“Ti nam pripravljaš pot, da se naj popred Jugoslovani sjedinimo, zraven pa tudi drugim narečjem približamo, da ne zagazimo na stranputice, po kterih žalibog tako radi tumaramo i vagutamo...”''</ref> * [[Božidar Jezernik]], etnolog<ref name=jezernik1>[https://pescanik.net/jugoslavija-zemlja-snova-2/ Jugoslavija, zemlja snova] Peščanik. ''03.12.2018.''<br>''“On je glavni lik Bože Jezernika, jer Boža je integralni Jugosloven i on žali – i to je jedna od teza ove knjige – što, po njegovom mišljenju, u Jugoslaviji, kako on kaže, nije bilo više jugoslovenskog nacionalizma.”''</ref> * [[Đokica Jovanović]], sociolog<ref name=jovanovic1>[https://nova.rs/emisije/zasto-u-srbiji-ima-sve-vise-jugoslovena/ Zašto u Srbiji ima sve više Jugoslovena?] Nova.rs ''TV Nova; 02.05.2023.''<br>''“Sociolog Đokica Jovanović iz Niša na nedavnom popisu izjasnio se kao Jugosloven i to ne prvi put.”''</ref> * [[Damir Kakaš]], univerzitetski profesor, političar<ref name=kakas1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 214.<br>''“Kakaš Damir, potpredsednik Skupštine AP Vojvodine (od '94); potpredsednik Izvršnog odbora Reformske demokratske stranke Vojvodine; redovni profesor Fakulteta tehničkih nauka, N. Sad. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksej Kišjuhas]], sociolog<ref name=kisjuhas1>[https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/krenula-kampanja-sve-veci-broj-javnih-osoba-nagovara-gradane-da-se-izjasne-kao-jugoslaveni-20221002 Krenula kampanja: Sve veći broj javnih osoba nagovara građane da se izjasne kao Jugoslaveni] tportal.hr. ''B. Stilin; 02.10.2022.''<br>''“Na njihov poziv prvi se odazvao sociolog, profesor na Sveučilištu u Novom Sadu i kolumnist lista Danas, Aleksej Kišjuhas, koji je na dan početka popisa podržao pokret poveznicom na svoju kolumnu pod naslovom 'Jugoslavija živi'.”''</ref> * [[Ivan Klajn]], jezikoslovac<ref name=klajn1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 228.<br>''“Klajn Ivan, lingvista; redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Maja Korać]], sociolog<ref name=korac1> Savić, Svenka/Korać, Maja: Naučnice iz Srbije u svetu: kroz dijalog i refleksiju, u: Prelić, Mladena/Stevanović, Lada/Lukić Krstanović, Miroslava (ur.): [https://etno-institut.co.rs/storage/710/63abe78a83ade_Etnografski-zbornik-2022-PRINT2.pdf Rod, znanje i moć. Istorija, nasleđe i značaj naučnica u Srbiji] Beograd 2022, str. 202.<br>''“Ja sam bila i ostala Jugoslovenka. Da pojasnim, multikulturna Južna Slovenka. To je moje duboko, i pre svega, lično opredeljenje, ne političko. Zasnovano na iskustvu i načinu života moje (primarne) porodice, kao i na istoriji mojih porodičnih predaka.”''</ref> * [[Ana Kotevska]], muzikolog i muzički kritičar<ref name=kotevska1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 246.<br>''“Kotevska Ana, muzikolog i muzički kritičar; glavni i odgovorni urednik muzičkog mesečnika "Bis"; […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Boško Kovačević]], sociolog<ref name=kovacevic1>[https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/sjecanje-na-boska-kovacevica-918183 Sjećanje na Boška Kovačevića] [[Oslobođenje (list)|Oslobođenje]]. ''27.12.2023.''<br>''“Za sebe je volio da govori da je Sokolčanin, Subotičanin, Ličanin, Vojvođanin, Srbin, Jugosloven, Evropljanin, Građanin sveta”''</ref> * [[Fran Kovačič]], teolog, historičar<ref name=kovačič1>Kovačič, Fran: [https://books.google.de/books?id=Uuj64Xn6lc0C&newbks=1&newbks_redir=0&printsec=frontcover&hl=de#v=onepage&q&f=false Ob osemstoletnici križarskih vojsk. (1096 – 1896)], u: Katoliški obzornik, letnik I. (1897), str. 162.<br>''“Tem znamenitejše je to vprašanje za nas sedaj ob osemstoletnici križarskih vojsk, ker smo zlasti mi Jugoslovani v neposredni zvezi s križarskimi vojskami in se vprašanje cerkvenega zedinjenja posebno nas tiče.”''</ref> * [[Marija Kraljević-Balalić]], genetičar<ref name=kraljevicbalalic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 252.<br>''“Kraljević-Balalić Marija, dekan i redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta, N. Sad (za pr. Genetika, Populaciona genetika i Uvod u metodiku maučnog [sic!] rada). […] P: Jugosl., […].”''</ref> * [[Ivan Kukuljević Sakcinski]], istoričar, književnik, političar<ref name=sakcinski1>I. K. S.: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5Qafecy6iKlcE4GRP36GCRjeS9AYE3ZKN4DtQb8v1YneKWwXP8ld5anxHTN8z7etr5CGTzYs6U5R0JEqz2r57g_dJAvk2YISjAh1_L-8uUNoKGjJ_3-K-qR5N5bwoZVY4HJKGA11VkUXgB6k-VFf_OZXWxAYg6f1kqWue6C8jtlemwhdXfI3_kI6Av7h8auSwL-rXpy_qyGym-ClQYCNiYHRT-RjqAtDzccX_9madJD6_gOeRNLXqDtoCqjO0ZnmjzqOAm-UFFo7e4PDGeFic2zoZak0UvgSC-cFMnrRlriWDKYrRrAM Politička pověstnica], u: Arkiv za pověstnicu jugoslavensku, knjiga II. (1852), str. 1.<br>''“Mi Jugoslaveni neimamo sve dosada našega diplomatara, pa ipak nećemo nikada bez njega moći razsvětliti i kritički napisati razgranjenu historiu našega naroda.”''</ref><ref name=sakcinski2>Smičiklas, Tade; Marković, Franjo: Matica Hrvatska od godine 1842. do godine 1892. Spomen-knjiga. Zagreb 1892, str. 160.<br>''“Očekivamo pako od nje, da nam one strane što brže pridruži, koje po historiji i zakonu ili po krvi i poreklu našoj državi ili našemu jugoslavenskomu narodu pripadaju.”''</ref> * [[Đuro Kurepa]], fizičar<ref name=djkurepa1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 231-232.<br>''“Kurepa R. Đuro, redovni član SANU i ANU-BiH, dopisni član JAZU; profesor univerziteta - u penziji (r. 16. VIII 1907, Majske Poljane, Glina). Srbin-Jugosloven, […]. ”''</ref> * [[Milan Kurepa]], fizičar<ref name=mkurepa1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 263.<br>''“Kurepa Milan, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF, Bg. (za pr. Fizika molekula i Fizika opšti kurs); naučni savetnik u Institutu za fiziku, Bg.; preds. Nacionalnog komiteta za fiziku Jugoslavije (od '87). […] P: Jugosloven srpsko-jevrejskog porekla.”''</ref><ref name=mkurepa2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 232.<br>''“Kurepa V. Milan, fizičar; redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF u Beogradu; predsednik Nacionalnog komiteta za fiziku SFRJ (r. 11. V 1933, Bačka Palanka). Jugosloven, srpsko-jevrejskog porekla.”''</ref> * [[Šime Ljubić]], istoričar, arheolog<ref name=ljubic1>Okuka, Miloš: Eine Sprache - viele Erben. Sprachpolitik als Nationalisierungsinstrument in Ex-Jugoslawien. Klagenfurt 1998, S. 23. (na njemačkom)<br>“»Hej, Ihr Jugoslawenbrüder, seien wir ruhmreich!« So ruft der Kroate Šime Ljubić 1864 in seinem Spiegel der jugoslawischen Literaturgeschichte (Ogledalo književne poviesti Jugoslavjanske na podučavanje mladeži) in der […].</ref> * [[Ivan Macun]], književni povjesničar<ref name=macun1>Macun, Ivan: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-TZWJKXHW/f39ff886-a3b5-4dc5-967b-8f5d499a8755/PDF Cvetje slovenskiga pesničtva.] Trst 1850, str. 4.<br>''“Poglej samo nekaj malo na polje slavjanskih narodnih pesem in boš vidil u Čehih, Poljakih in posebno u nas Jugoslavjanih množinu sadja najlepšega, z katerim bo se težko kater si bodi drugi narod hvaliti zamogel.”''</ref> * [[Vlado Mađarić]], istoričar umetnosti<ref name=madjaric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 403.<br>''“Mađarić Vlado, direktor Saveznog instituta za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, r. 1915 u Ludbregu, Jugosloven.”''</ref> * [[Matija Majar]], etnograf, jezikoslovac<ref name=majar1>Majar, Matija: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-05AJDQXQ/0768df73-0700-4779-81e0-226111bc3825/PDF Naše slovstvo], u: Novice gospodarske, obertnijske in národske, tečaj XV. list 44 (03.06.1857), str. 174.<br>''“Mi Jugoslaveni, imenito Slovenci, smo v takih okolnostih, da moramo to pitanje tako le staviti: Čto moramo činiti, storiti, da se književno slože narečja serbsko, bulgarsko, horvatsko i slovensko?”''</ref> * [[Petar Matković]], geograf<ref name=pmatkovic1>Matković, Petar: Zemljopisni odlomci. Najnovija kartografija o Jugoslovjenskih zemljah, u: Književnik, god. III. sv. 1. (1866), str. 81.<br>''“Vojnički kartografički zavod u Beču, koji si je glede svojih kartografičkih proizvoda slavno ime stekao, objelodani za kratko vrieme koli za znanost u obće, toli za nas Jugoslovjene napose evo već drugu vele znamenitu i krasnu geografičku radnju: Dalmaciju naime, koja poput okvira sa zapada Balkanski poluotok zaprema, i gore navedenu kartu Bosne i Hercegovine, kojom je publikacijom sumnja o tajnom skrivanju kartografičkoga materijala iz političkoga obzira sasvim izčeznula.”''</ref> * [[Fedor Mesinger]], meteorolog, univerzitetski profesor<ref name=mesinger1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 317.<br>''“Mesinger Fedor, meteorolog; redovni profesor PMF, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nada Milašin]], naučnik<ref name=milasin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 328.<br>''“Milašin Nada, viši naučni saradnik u Institutu za arhitekturu i urbanizam Srbije, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vojin Milić]], sociolog<ref name=milic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 334.<br>''“Milić Vojin, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Miljanić]], inženjer elektrotehnike, univ. profesor<ref name=miljanic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 348.<br>''“Miljanić Petar, akademik, sekretar Odeljenja tehničkih nauka SANU, redovni profesor Mašinskog i Elektrotehn. fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Navratil]], jezikoslovac<ref name=navratil1>N., J.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-7IS7KTWC/de1d2076-efac-45c3-b8f8-6afcd0997ccc/PDF Želja jezikoznanska o novem letu vsim Slovencom, posebno pisateljem slovenskim v prevdarek], u: Slovenska bčela, letnik 4, številka 8 (1853), str. 63.<br>''“Tudi govorimo vsi Slovenci in Jugoslovani; Ne dam mu naj manje […].”''</ref> * [[Aleksandar Nikolić (istoričar)|Aleksandar Nikolić]], istoričar, novinar<ref name=anikolic1>[https://boom93.rs/article/54985/jugosloveni-kulturno-povezivanje-trajnije-od-drzavnih-granica Jugosloveni: Kulturno povezivanje trajnije od državnih granica] Radio Boom93. ''Neda Stojićević/Jelena Milenković''.<br>''“Onda je bilo potpuno prirodno da 2022. kažem na popisu ću se izjasniti kao Jugosloven.”''</ref> * [[Viktor Novak]], istoričar<ref name=novak1>[https://www.rts.rs/page/rts/sr/Dijaspora/story/1526/srbija-na-vezi/2091781/-magnum-crimen---bez-cenzure-.html Magnum Crimen - bez cenzure] [[Radio-televizija Srbije]]. ''03.11.2015''<br>''“Prvo izdanje ove kultne knjige, Viktor Novak, Hrvat, ali i integralni Jugosloven, uspeo je da objavi u burnim posleratnim godinama, 1948.”''</ref> * [[Pavel Opavski]], univerzitetski profesor<ref name=opavski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 390.<br>''“Opavski Pavel [sic!], redovni profesor Fakulteta fizičke kulture, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=opavski2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 334.<br>''“Opavski J. Pavle, redovni profesor Fakulteta za fizičku kulturu u Beogradu (r. 9. XI 1925, Stara Pazova). Jugosloven.”''</ref> * [[Milenko Panić]], univerzitetski profesor<ref name=panic1>[https://www.rts.rs/page/tv/ci/story/19/rts-svet/1290146/evropa-i-srbi-milenko-panic.html Европа и Срби: Миленко Панић] [[Радио-телевизија Србије]]. ''Војислав Лалетин; 26.03.2013.''<br>''“Премда је Југославија разбијена, он се и даље, с пуно разлога, осећа и понаша као Југословен.”''</ref><ref name=panic2>[https://www.youtube.com/watch?v=VZzu-CMhDjA Evropa i Srbi: Milenko Panić] [[YouTube]]. ''RTS Obrazovno-naučni program - Zvanični kanal; 22.08.2016.''<br>''“Pa, moram Vam reći da ovaj, ja sam uvijek bio, i odgojen, i… i ostao jugoslovenski orijentisan. […] Ali, ja sam se osjećao Jugosloven, i dalje se osjećam Jugosloven.”''</ref> * [[Zlatica Pavlovski]], naučni savjetnik iz područja živinarstva<ref name=pavlovski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 409.<br>''“Pavlovski Zlatica, upravnik Zavoda za živinarstvo u Institutu za stočarstvo, Zemun. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Stevan K. Pavlowitch]], historičar<ref name=pavlowitch1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-60401608 Srbija i Velika Britanija: Ko je bio istoričar Stevan K. Pavlović - kosmopolita i džentlmen srpskog porekla] BBC na srpskom. ''Dejan Đokić; 25.02.2022.''<br>''“Istoričar Stevan K. Pavlović bio je kosmopolita i Evropljanin koji je govorio da je Jugosloven po rođenju, Srbin po porodičnom poreklu, Britanac po državljanstvu i Francuz po kulturnom afinitetu.”''</ref> * [[Miljenko Perić]], fizikohemičar<ref name=mperic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 413.<br>''“Perić Miljenko, redovni profesor Fakulteta za fizičku hemiju PMF, Bg. (za pr. Kvantna hemija i molekulske strukture); šef Katedre za molekulske strukture; prodekan za nastavu. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Vesna Pešić]], sociološkinja<ref name=vpesic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/dragoslav-petrovic-jugoslavija-ce-se-vracati-zazivece-u-novim-formama/ Dragoslav Petrović: Jugoslavija će se vraćati, zaživeće u novim formama] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Beta; 15.11.2024.''<br>''“Ali, ja sam i danas ostala Jugoslovenka.”''</ref> * [[Nebojša Popov]], sociolog<ref name=popov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 439.<br>''“Popov Nebojša, sociolog; viši naučni saradnik u Institutu za filozofiju i društveni teoriju, Bg. (od '81); odgovorni urednik lista "Republika" (od '91); član Saveta Beogradskog univerziteta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Tomislav Popović]], ekonomista, univerzitetski profesor<ref name=tpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 447-448.<br>''“Popović Tomislav, naučni savetnik, redovni profesor univerziteta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Dušan Puhalo]], anglista<ref name=puhalo1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 455.<br>''“Puhalo Dušan, književni prevodilac; redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. (penz.) […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Franjo Rački]], historičar, političar, katolički svećenik<ref name=racki1>Novak, Viktor: Franjo Rački u govorima i raspravama. Zagreb 1925, str. 126.<br>''“Naš ugovor ima se navlaš na to obazrijeti, da smo Jugoslovjeni, da nam je bolja budućnost samo u Jugoslovjenstvu.”''</ref><ref name=racki2>Novak, Grga (i drugi) (ur.): Spomenica. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti 1866-1966. Zagreb 1966, str. 14.<br>''“Rački je bio ne samo velik učenjak nego i velik patriot u najširem smislu te riječi: Hrvat, Jugoslaven, Slaven.”''</ref><ref name=strossmayer-racki/><ref name=racki31>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. 216.<br>''“Mi Jugoslovjeni razdijeljeni smo jezikom, ovom pravom dušom naroda, glavnim, često i jedinim sidrom narodnosti.”''</ref> * [[Ivan Radetić]], jezikoslovac<ref name=radetic1>Radetić, Ivan: Pregled hrvatske tradicionalne književnosti. Senj 1879, str. 199.<br>''“Ovo obće jamstvo ili poručanstvo počelo je kod zapadnih Slovjena; Čeha, Poljaka i Pomorana padati već XIII. vieka, dočim se kod nas Jugoslovjena imenice Hrvata i Srba po zakonu vinodolskom i Dušanovom još u XIV. vieku nalazilo, a gdješto se i do dana današnjega sačuvalo.”''</ref> * [[Božo Radman]], agronom<ref name=radman1>[https://www.glassrpske.com/lat/plus/teme/in-memoriam-mr-bozo-radman-do-posljednjeg-daha-posvecen-nauci-i-pravdi/348739 In memoriam - mr Božo Radman: Do posljednjeg daha posvećen nauci i pravdi] Glas Srpske. ''Mladen Karić; 30.01.2021.''<br>''“Ja sam univerzalista i kosmopolita. Nacionalno se osjećam kao Jugosloven. Ako me neko detaljnije pita, ja sam Bosanac. Ako ide još detaljnije, ja sam Krajišnik. Najdetaljnije, ja sam Banjalučanin. Nakon toga, nemojte me dalje pitati!”''</ref> * [[Duško Radosavljević]], politolog i predsjednik Saveza antifašista Vojvodine<ref name=dradosavljevic>[https://sav-ns.wixsite.com/sav2017/struktura-sav-a Struktura i rukovodstvo SAV-a] SAV - Savez antifašista Vojvodine.<br>''“Sremac, Srbin, Vojvođanin, Jugosloven i Evropljanin.”''</ref> * [[Ljubiša Rajić]], lingvist<ref name=rajic1>[http://www.slobodnaevropa.org/content/sta_znaci_multikulturalnost/2276177.html Šta znači multikulturalnost] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Biljana Jovićević; 16.01.2011.''<br>''“Ja sam rođen u Jugoslaviji, tu sam odrastao, obrazovao se, oženio i dobio djecu. Nisam mogao biti ništa drugo nego Jugosloven, bez obzira što su moj otac i majka bili Srbi.”''</ref><ref name=rajic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 471.<br>''“Rajić Ljubiša, vanredni profesor za skandinavske jezike i književnosti na Filološkom fakultetu, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=rajic3>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 399.<br>''“Rajić R. Ljubiša, docent za skandinavske jezike i književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu (r. 4. IV 1947), Beograd. Jugosloven.”''</ref> * [[Slobodan Ribnikar]], fizikohemičar<ref name=sribnikar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 481.<br>''“Ribnikar Slobodan, akademik; redovni profesor Prirodno-matematičkog fakulteta, Bg. (za pr. Nuklearna hemija i Fadiohemija). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nikola Rot]], profesor psihologije<ref name=rot1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 487-488.<br>''“Rot Nikola, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Obrad Savić]], filozof<ref name=obradsavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 495.<br>''“Savić Obrad, viši predavač na Katedri za društvene nauke Tehnološko-metalurškog fakulteta, Bg.; generalni sekretar Beogradskog kruga i gl. urednik časopisa "The Belgrade circle". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Svenka Savić]], psihološkinja, lingvistkinja<ref name=ssavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 496.<br>''“Savić Svenka, redovni profesor Filozofskog fakulteta, N. Sad (za pr. Psiholingvistika, Analiza diskursa i Uvod u lingvistiku). […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Ljubica Simaković]], univerzitetska profesorica<ref name=simakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 500.<br>''“Simaković Ljubica, redovni profesor Ekonomskog fakulteta, Kragujevac (za pr. Ekonomska filozofija i politika). […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Đorđe Stanković]], povjesničar<ref name=djstankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 521.<br>''“Stanković Đorđe, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (za pr. Istorija Jugoslavije); šef Katedre za istoriju Jugoslavije. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dubravka Stojanović]], povjesničarka<ref name=dstojanovic1>[https://www.danas.rs/vesti/politika/demostat/dubravka-stojanovic-nismo-u-hladnom-ratu-vucic-nije-tito-a-ni-srbija-nije-jugoslavija/ Dubravka Stojanović: Nismo u Hladnom ratu, Vučić nije Tito, a ni Srbija nije Jugoslavija] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Demostat/Ivana Petronijević Terzić; 21.12.2022.''<br>''“Ni ja ne želim Jugoslaviju, ja jesam Jugoslovenka, ali ne želim Jugoslaviju zato što mislim da je njeni narodi nisu dorasli.”''</ref><ref name=dstojanovic2>[https://www.slobodnaevropa.org/a/most-nasledje-latinka-perovic-istorija-balkan-jugoslavija/32723484.html Latinka Perović - u Srbiji ignorisana i napadana, u regionu poštovana] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Omer Karabeg; 10.12.2023.''<br>''“Tek sam kasnije kroz duge razgovore s njom shvatila tu njenu poziciju bez obzira što se s njom na tom pitanju nisam slagala i ostala sam Jugoslovenka.”''</ref> * [[Svetomir Škarić]], profesor ustavnog prava<ref name=skaric1>[http://www.dnevnik.mk/?ItemID=969BE953C56D4D4294BC6BE9769FDB93 Пратениците-торбеши бараат третман на помала етничка заедница]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} (na makedonskom) Dnevnik. ''Tatjana Popovska; 18.09.2011.''</ref><ref name=skaric2>[http://www.novamakedonija.com.mk/NewsDetal.asp?vest=121810833459&id=9&setIzdanie=22161 Ин мемориам]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} (na makedonskom) Nova Makedonija. ''Svetomir Škarić; 18.12.2010.''</ref> * [[Slobodan Šoja]], historičar<ref name=soja1>[https://unaworld.tv/video/reaktor-bih-jugonostalgija Jugonostalgija] Una televizija, emisija ''Reaktor BiH''. ''04.12.2023.''<br>''“Pa znate šta, ja mislim da je bolje reći da... da sam Jugosloven nego jugonostalgičar.”''</ref> * [[Jorjo Tadić]], istoričar<ref name=jtadic1>Тадић, Јорјо: [https://books.google.de/books?id=bzCZCgAAQBAJ&printsec=frontcover&hl=de&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false Сабласти круже Југославијом...], у: Историјски часопис, књ. 18 (1971), str. 48.<br>''“А још више зато што је мени лично сасвим свеједно да ли се нешто назива хрватским или српским, јер су за мене Срби и Хрвати један народ, без обзира што се о томе мислило или данас мисли, пише и прописује. Као Југословен, али не по линији државне већ по свом дубоком националном опредељењу, а и научном уверењу, јер сам то био и онда када смо о југословенској држави само сањали, сматрам да је ненаучно и смешно сврставати старе Дубровчане у Србе или Хрвате, а њихова културна дела, посебно књижевност, резервисати искључиво за једне или друге.“''</ref><ref name=tadic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 715-716.<br>''“Tadić Jorjo, dr filozofije, red. prof. Filozofskog fakulteta u Beogradu za Opštu istoriju Novoga veka, dopisni član Srpske akademije nauka u Beogradu, dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, r. 1899 u Starom Gradu, Srez hvarski, Jugosloven.”''</ref> * [[Nevenka Tadić]], neuropsihijatar<ref name=ntadic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 568.<br>''“Tadić Nevenka, neuropsihijatar. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Tesla]], izumitelj<ref name=tesla1>[https://www.slobodnaevropa.org/a/nikola-tesla/30612584.html Svi hoće Nikolu Teslu] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Mila Đurđević/Una Čilić''.<br>''“Zbog toga, braćo i sestre, kao najstariji Srbin, Jugoslaven, Amerikanac naše krvi u Sjedinjenim Državama, upućujem vam ovo pismo moleći vas da se odazovete pozivu predsjednika Roosevelta.”''</ref> * [[Rajko Tomović]], naučnik, robotičar<ref name=tomovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 585.<br>''“Tomović Rajko, akademik; direktor (sa N. Uzungoluom) Centra za multidisciplinarno praćenje pravaca razvoja informatike, Atina (od '96). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Ljubinka Trgovčević-Mitrović]], povjesničarka<ref name=trgovcevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 590.<br>''“Trgovčević Ljubinka, viši nauč. saradnik u Istorijskom institutu SANU, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=trgovcevic2>[https://www.danas.rs/kultura/vece-secanja-na-ljubinku-trgovcevic-1948-2022-istoricarka-putnica-zena-nadasve-prijateljica/ Veče sećanja na Ljubinku Trgovčević (1948-2022): Istoričarka, putnica, žena, nadasve prijateljica] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''J. J.; 06.03.2023.''<br>''“Rođena u njenom središtu, u Bosni, u Sarajevu, ostala je Jugoslovenka do kraja.”''</ref> * [[Milan Trtanj]], fizikohemičar<ref name=trtanj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 593-594.<br>''“Trtanj Milan, rukovodilac Laboratorije za hemijsku dinamiku i permanentno obrazovanje Instituta za nuklearne nauke "Vinca". […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=trtanj2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 500.<br>''“Trtanj I. Milan, naučni savetnik u Institutu za nuklearne nauke Boris Kidrič Vinča - OOUR Institut za hemijsku dinamiku (r. 1. I 1947, Grabarje, Slavonski Brod). Jugosloven.”''</ref> * [[Vladeta Urošević]], fizičar<ref name=urosevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 598.<br>''“Urošević Vladeta, osnivač i direktor preduzeća "Metrologia". […] P: Srbin, Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Vejvoda]], politikolog<ref name=vejvoda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Vejvoda Ivan, politikolog; profesor na Syssex [sic!] University, Engleska (od '93). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=vejvoda2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Vejvoda I. Ivan, politikolog; istraživač u Institutu za evropske studije u Beogradu (r. 27. XII 1949, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Vuk Vernić]], sociolog, revolucionar<ref name=vernic1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 65.<br>''“Vernić Vuk, borac u prištapskim jedinicama VŠ, neutvrđenog mesta rođenja, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Jugosloven, u NOV došao krajem marta 1943. iz ustaškog logora Jasenovac razmenom za zarobljene Nemce.”''</ref> * [[Radina Vučetić]], historičarka<ref name=vucetic1>[https://www.pressreader.com/serbia/nin/20200806/281706912025220][http://www.nin.co.rs/pages/article.php?id=102354064] Неорадикалски рикверц води у провалију [[НИН]]. ''Радмила Станковић; 06.08.2020.''<br>''“Радина Вучетић је имала ту срећу: предмет њеног научног интересовања је превасходно Југославија, Краљевина и она социјалистичка, а за себе једнако каже да је Југословенка јер је рођена и васпитана у тој земљи, јер је формирана у југословенском духу и не може за првих двадесет година свог живота да каже „пуј, пике, више не важи“.”''</ref><ref name=vucetic2>[https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q Prostori slobode - Radina Vučetić] YouTube. ''Remarker Media; 01.07.2020.''<br>''Jesi ti Jugoslovenka? - “Jesam, da. To moram da pomenem.”''</ref> * [[Sreten Vujović]], sociolog<ref name=svujovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 628.<br>''“Vujović Sreten, sociolog; redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (od '92); član Malog veća Beogradskog kruga. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Emir Zelenhasić]], univerzitetski profesor<ref name=zelenhasic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 643-644.<br>''“Zelenhasić Emir, redovni profesor Građevinskog fakulteta, Subotica (za pr. Hidrologija i Osnovi hidrotehnike); šef Katedre za hidrotehniku. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=zelenhasic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 542.<br>''“Zelenhasić F. Emir, redovni profesor i šef Katedre za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Subotici (r. 9. X 1938, Prokuplje). Jugosloven, Musliman.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vjekoslav Babukić.jpg|Vjekoslav Babukić Datoteka:Jovo Bakic-mc.rs.jpg|Jovo Bakić Datoteka:Franjo Bradaška.jpg|Franjo Bradaška Datoteka:Jurij Caf.jpg|Oroslav Caf Datoteka:Vladimir Ćorović.jpg|Vladimir Ćorović Datoteka:Dejan Djokic LMU Book presentation.jpg|Dejan Đokić Datoteka:Ivan Filipović 1892 Mayerhofer.png|Ivan Filipović Datoteka:Andrej Grubačić at the SF anarchist bookfair 2010 (cropped).jpg|Andrej Grubačić Datoteka:Fran Ilešič.jpg|Fran Ilešič Datoteka:JanezicAnton.jpg|Anton Janežič Datoteka:Ivan Klajn.jpg|Ivan Klajn Datoteka:Fran Kovačič.jpg|Fran Kovačič Datoteka:Ivan Kukuljevic Sakcinski 1889 Mukarovsky.png|Ivan Kukuljević Sakcinski Datoteka:Kurepa georg2 (cropped).jpg|Đuro Kurepa Datoteka:Sime Ljubic 1885 Mayerhofer.png|Šime Ljubić Datoteka:MacunIvan.jpg|Ivan Macun Datoteka:Matija Majar (2).jpg|Matija Majar Datoteka:Vojinmilic.jpg|Vojin Milić Datoteka:Ivan Navratil.jpg|Ivan Navratil Datoteka:Nebojsa Popov-mc.rs.jpg|Nebojša Popov Datoteka:Božidar Jezernik 02.jpg|Božidar Jezernik Datoteka:Franjo_Rački_1897_Th._Mayerhofer.png|Franjo Rački Datoteka:Ljubiša Rajić.jpg|Ljubiša Rajić Datoteka:Dubravka Stojanović.jpg|Dubravka Stojanović Datoteka:Nevenka Tadić.jpg|Nevenka Tadić Datoteka:Tesla circa 1890.jpeg|Nikola Tesla Datoteka:Rajko Tomovic.jpg|Rajko Tomović Datoteka:Ivan Vejvoda - July 2015 (cropped).jpg|Ivan Vejvoda </gallery> </center> == Novinarstvo i publicistika == * [[Mihailo Bjelica]], novinar, univ. profesor<ref name=bjelica1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Bjelica Mihailo, naučni savetnik u Institutu za političke studije, Bg.; redovni profesor Fakulteta političkih nauka, Bg. (za pr. Istorija novinarstva). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Olga Božičković]], novinarka<ref name=bozickovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Božičković Olga, slobodni novinar. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Burzan]], novinar<ref name=burzan1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 68.<br>''“Burzan Nikola, novinar; urednik-komentator u Spoljno-političkoj rubrici "Naše Borbe". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Angelina Čakširan]], novinarka<ref name=caksiran1>[https://www.mojnovisad.com/gradske-face/angelina-caksiran-novinar-i-urednik-pisanje-mora-imati-svrhu-i-poruku-jer-to-je-pravo-novinarstvo-id43596.html Angelina Čakširan, novinar i urednik: Pisanje mora imati svrhu i poruku jer to je pravo novinarstvo] mojnovisad.com ''Aleksandar Jovanović; 12.11.2021.''<br>''“Kao Jugoslovenka, što sam ostala do danas, prezirala sam svaki nacionalizam, srpski, hrvatski, bilo koji. To nas je i dovelo do raspada zemlje koja je definitivno bila najlepša na svetu. U svakom pogledu.”''</ref> * [[Đorđe Dragojlović]], novinar<ref name=dragojlovic1>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/sto-ce-kerum-na-ovo-reci-vojvodjanski-novinar-osniva-nacionalno-vijece-jugoslavena/462207.aspx Što će Kerum na ovo reći: Vojvođanski novinar osniva Nacionalno vijeće Jugoslavena] Index. ''27.11.2009.''</ref> * [[Milovan Đilas]], publicista, politički disident, političar, revolucionar<ref name=mdjilas1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-53066157 Milovan Đilas: „Crnogorac, Srbin i Jugosloven koji po značaju daleko prevazilazi jugoslovenske okvire“] BBC na srpskom. ''Dejan Đokić; 17.07.2020.''<br>''“Đilas je bio Crnogorac, Srbin i Jugosloven. Ali je po svom značaju daleko prevazilazio jugoslovenske okvire, pa iako zvuči kao kliše, može se reći da je bio građanin sveta, pre svega onog sveta koji se borio za slobodu, pravdu i društvenu jednakost.”''</ref> * [[Jug Grizelj]], novinar<ref name=grizelj1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 144.<br>''“Grizelj, I. Jug, novinar (r. 2. VIII 1926, Vrlika). Jugosloven.”''</ref><ref name=grizelj2>[https://www.vreme.com/vreme/jug-grizelj-1926-1991/ Venci i reči za velikana novinarstva] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Živorad Kovaćević; br. 12, 14.01.1991.''<br>''“Jug Girzelj je bio Jugosloven u najboljem smislu te reči Zato je toliko voleo Beograd — onaj široki, neuskogrudi, neprovincijalni, tolerantni, kosmopolitski Beograd. Bio je ponosan što je Beograđanin. Njegov zvezdani čas je bio kad su kolege odlučile da on, po krvi Hrvat i Italijan, po ljudskom opredeljenju Jugosloven, bude predsednik Udruženja novinara Srbije.”''</ref> * [[Dinko Gruhonjić]], novinar i univerzitetski profesor<ref name=gruhonjic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/a-vi-sto-biste-da-nas-koljete-vi-ste-dinko-sakic-autorski-tekst-dinka-gruhonjica-o-tome-sta-je-zaista-rekao-u-dubrovniku/ A vi, što biste da nas koljete, vi ste Dinko Šakić: Dinko Gruhonjić za Danas o tome šta je zaista rekao u Dubrovniku] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dinko Gruhonjić; 25.03.2024.''<br>''“Ja sam dete bratstva i jedinstva, moja jedina domovina bila je i ostala Jugoslavija, a ja sam Jugosloven, Bosanac i Vojvođanin. Nikada nisam prestao da verujem u bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti.”''</ref><ref name=gruhonjic2>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/hulje-vrebaju-iz-mraka-i-krecu-se-u-coporima/ Hulje vrebaju iz mraka i kreću se u čoporima] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dinko Gruhonjić; 05.12.2020.''<br>''“Ja sam Jugosloven, dakle apatrid. Ali, odavno sam shvatio da je Jugoslavija bila prirodna tvorevina, a da su ove banane u kojima živimo totalno neprirodne.”''</ref><ref name=gruhonjic3>[https://autonomija.info/dinko-gruhonjic-danas-je-sveti-avnoj-ideja-jugoslavije-je-ideja-slobode/ Dinko Gruhonjić: Danas je sveti AVNOJ – ideja Jugoslavije je ideja slobode] Autonomija. ''Dinko Gruhonjić; 29.11.2021.''<br>''“Kao Jugosloven, kažem da Jugoslavija nije bila savršena. Ali se mogla “popraviti”. A ovo, ovo što su nam servirale ubice Jugoslavije kao “novu normalnost”, e to je potpuno nepopravljivo!”''</ref> * [[Zdravko Huber]], novinar, urednik<ref name=huber1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 165.<br>''“Huber Zdravko, novinar, urednik u "Našoj Borbi". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Dejan Ilić]], izdavač i urednik<ref name=dilic1>[https://pescanik.net/razgovor-u-jajcu/ Razgovor u Jajcu] Peščanik. ''Dejan Ilić; 26.07.2017.''<br>''“Da li to što sam Jugosloven isključuje mogućnost da budem Srbin?”''</ref> * [[Viktor Ivančić]], novinar<ref name=ivancic1>[https://www.021.rs/story/Info/Srbija/260982/Dezulovic-To-sto-radi-Vesic-moze-i-Baka-Prase.html Dežulović: To što radi Vesić može i Baka Prase] Portal 021. ''Danas; 15.12.2020.''<br>''“Inače, taj princip, da dobri Hrvati iz srpske perspektive smeju da seru samo po Hrvatskoj i njenim gradovima, i obratno, da je dobrim Srbima iz hrvatske perspektive dopušteno da seru isključivo po Srbiji i njenim gradovima, za mene je nakaradan. Ja se kao Jugosloven zalažem za to da svi seremo po svima, slobodno, velikodušno, bez kočnica i ustezanja.”''</ref> * [[Željko Ivanović]], novinar<ref name=zivanovic1>[https://www.nedeljnik.rs/priblizite-mi-to-kako-se-covek-oseca-ko-crnogorac-zeljko-ivanovic-u-novom-nedeljniku/ „Približite mi to, kako se čovek oseća ko Crnogorac?“ Željko Ivanović u novom Nedeljniku] Nedeljnik. ''Veljko Miladinović; 13.01.2024.''<br>''“Ja sam bio Jugosloven. I danas sam u kulturološkom smislu Jugosloven.”''</ref> * [[Josip Kirigin]], novinar, publicist, revolucionar<ref name=kirigin1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 317.<br>''“Kirigin Josip, novinar, šef dopisništva zagrebačkog Vjesnika u Beogradu, rez. kapetan, r. 1918 u Australiji, Jugosloven.”''</ref> * [[Ferdo Kočevar]], publicist<ref name=kocevar1>Žavčanin, K. [Ferdo Kočevar (pseudonim)]: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QafI8q6cWMCSYx5DASe5f4K9LHOzIvL2AH58YK0c7JYOkjJ7oZB_OTlRLbYsgT45Daa8UMBStsfx3pi2R9XZ7VFaUKFuoXfoeB2HQLn2j4NThGNY-GJv5JNACbJCNEhYJrBiCsAH9AQDPYDdn1be2GLBSUNd5tP1cFAY5VS6-FfgGs4mJiar0TuMEbqaYjlaWHj3R3SIm_8EUuu3jtoEpL2YMm_-8bETpnDxn990Z8ZR92XZcOJrRiwvfQ9Mob_AcKF4R4vM6KinlM9V2sgsh4VeP5LR10FjGptp9KroUmjhDomEeJw Jugoslavenska akademija], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XIX. list 19 (08.05.1861), str. 150.<br>''“Mi Jugoslovani smo v tem obziru v dosta hujem položaji. […] Naravno je tedaj, da so zadobile te sosedne slovstva pretežni upljiv v nas Jugoslovane in sicer na veliko škodo in nevarnost za našo narodnost.”''</ref> * [[Mahmud Konjhodžić]], novinar, publicist<ref name=konjhodzic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 331.<br>''“Konjhodžić Mahmud, novinar, r. 1905 u Ljubuškom, srez Mostar, Jugosloven.”''</ref> * [[Anton Kos]], publicist<ref name=kos1>A[nton]. K[os]. Cestnikov: [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-I14QC4EA/fa8e646f-84d3-473a-9ea7-ebcbed6d420a/PDF Poljodelstvo in kemija], u: Novice gospodarske, obertnijske in národske, tečaj XV. list 53 (04.07.1857), str. 210.<br>''“Tudi mi Jugoslovani se moremo sponašati z možem, ki po vsej pravici zaslužuje, da ga v vesrto Mezzofantov vredimo.”''</ref> * [[Boro Krivokapić]], novinar<ref name=krivokapic1>[https://www.xxzmagazin.com/boro-krivokapic-poslednji-jugosloven Boro Krivokapić, poslednji Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208063744/https://www.xxzmagazin.com/boro-krivokapic-poslednji-jugosloven |date=2023-02-08 }} XXZ magazin. ''Milivoj Bešlin; 28.11.2018.''<br>''“Ja sam bio i ostao prije svega Jugosloven”, neretko je ponavljao.''</ref> * [[Sergije Lukač]], novinar, univ. profesor<ref name=lukac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 281.<br>''“Lukač Sergije, novinar; redovni profesor FPN, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven-Srbin, […].”''</ref> * [[Svetlana Lukić]], novinarka<ref name=lukic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 283.<br>''“Lukić Svetlana, novinar; zamenik glavnog i odgovornog urednika za program Radija "B-92" (od '96). [...] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Petar Luković]], novinar<ref name=lukovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 284.<br>''“Luković Petar, novinar; zamenik glavnog i odgovornog urednika lista "Vreme". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Tomislav Marković (novinar)|Tomislav Marković]], novinar i književnik<ref name=tmarkovic1>[https://balkans.aljazeera.net/opinions/2022/10/21/budimo-jugosloveni-iako-smo-srbi Budimo Jugosloveni iako smo Srbi] [[Al Jazeera Balkans]]. ''Tomislav Marković; 21.10.2022.''<br>''“Izjašnjavajući se kao Jugosloveni po nacionalnosti podrivamo totalitarnu ideju nacionalnog identiteta, a o njenoj totalitarnosti dovoljno govori masovna histerija protiv jugoslovenstva kojoj svedočimo. […] Budimo Jugosloveni, iako smo Srbi.”''</ref> * [[Rusko Matulić]], publicista<ref name=matulic1>[https://www.vreme.com/vreme/poslednji-odlazak-jugoslovenskog-emigranta/ Poslednji odlazak jugoslovenskog emigranta] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Petar Lađević; broj 1283, 06.08.2015.''<br>''“Tridesetog jula ove godine u Nju Džersiju je umro veliki Jugosloven, istinski borac za ljudska prava, najbliži saradnik pokojnog Mihajla Mihajlova, saradnik i prijatelj Saveza Oslobođenje i jedan od najrespektabilnijih izučavalaca i sakupljača različitih izvora za stvaranje celovite slike o demokratskoj Jugoslaviji; politički emigrant koji je čitav život posvetio intelektualnoj i ljudskoj borbi za demokratsku Jugoslaviju.”''</ref> * [[Mihajlo Mihajlov]], publicista, politički disident<ref name=mihajlov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 321.<br>''“Mihajlov Mihai [sic!], publicista; viši naučni saradnik u Elliott Schoo [sic!] of International Affairs, Vašington (od '94); član Centralnog komiteta Socijaldemokrata Amerike. […] Rus po rođenju, Jugosl. po opredeljenju; […]”''</ref> * [[Živko Milić]], novinar, publicista<ref name=milic>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 452.<br>''“Milić Živko, novinar, urednik «Borbe», član upravnog odbora Saveza novinara Jugoslavije, rez. kapetan, r. 1923 u Zagrebu, Jugosloven.”''</ref> * [[Avdo Mujčinović]], novinar i pozorišni kritičar<ref name=mujcinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 366.<br>''“Mujčinović Avdo, pozorišni kritičar u listu "Politika ekspres", Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ivan Rizinger]], novinar<ref name=rizinger1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Rizinger Ivan, muzički urednik Radio Kruševca (od '89), revije "Pobeda" (od '90) i diskografske kuće "Take It Or Leave It", Bg. (od '95). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Teofil Pančić]], novinar<ref name=pancic1>[https://karakter.rs/intervju/post/teofil-pancic-za-karakter-srbi-i-hrvati-su-u-kulturnom-smislu-jedan-narod/ Teofil Pančić za Karakter: Moja lista pet najboljih novinara] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221203054707/https://karakter.rs/intervju/post/teofil-pancic-za-karakter-srbi-i-hrvati-su-u-kulturnom-smislu-jedan-narod/ |date=2022-12-03 }} Karakter. ''Karakter; 03.12.2021.''<br>''“Aludirate na moj tekst u kome sam objasnio da su entiteti složeniji i da ne mora da bude samo jedan, jer sam ja celog života i Srbin i Vojvođanin i Jugosloven i da ne vidim u čemu je tu problem. Na popisima sam se uvek izjašnjavao kao Srbin, ali sad dolazim u iskušenje da se pomalo iz inata izjasnim kao Vojvođanin. Ako nacionalistima to već toliko smeta, onda malo da ih iritiram.”''</ref><ref name=pancic2>[https://slobodnarec.rs/2021/08/31/teofil-pancic-srpstvo-vojvodjanstvo-i-ostale-koske/ Srpstvo, vojvođanstvo... i ostale koske] Slobodna reč. ''Teofil Pančić; 31.08.2021.''<br>''“A identiteti mogu da budu složeni, višestruki i isprepleteni, sve u jednom čoveku, i to ne nužno zato što ovaj ima „mešano poreklo“ po oveštalim etnocentričnim standardima. Evo, znam po sebi: u svakoj bih prilici mogao reći za sebe, i na svakom bih se popisu stanovnišva – ako se takvo izjašnjavanje već traži – mogao izjasniti i kao Srbin i kao Vojvođanin i kao Jugosloven, i ne bih nikada slagao baš ništa.”''</ref> * [[Vlado Ribnikar]], novinar, političar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Milorad Roganović]], novinar<ref name=roganovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Roganović Milorad, novinar. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dževad Sabljaković]], novinar i književnik<ref name=sabljakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 490.<br>''“Sabljaković Dževad, književnik, književni kritičar i novinar. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dragoslav Simić]], novinar<ref name=dsimic1>[https://portalforum.rs/blog/2022/10/12/bez-jugoslovena-na-popisu/ Bez Jugoslovena na popisu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221014223724/https://portalforum.rs/blog/2022/10/12/bez-jugoslovena-na-popisu/ |date=2022-10-14 }} Forum - Portal građanske Srbije. ''D. B.; 12.10.2022.''<br>''“Redakciji Portala Forum javio se kolega Dragoslav Simić (Radio Beograd) i rekao da mu je pre dva dana došla popisivačica kojoj je na pitanje o nacionlanosti odgovorio da je Jugosloven.”''</ref> * [[Tamara Skrozza]], novinarka<ref name=skrozza1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/nazalost-jedinica-sam-tamara-skrozza-o-odrastanju-u-somboru-i-tome-kako-je-posao-birao-nju-a-ne-ona-njega/ „Nažalost, jedinica sam“: Tamara Skrozza o odrastanju u Somboru i tome kako je posao birao nju, a ne ona njega] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 16.04.2023.''<br>''“Dete sam iz mešovitog braka, nisam krštena, vaspitavana sam i uvek sam se izjašnjavala kao Jugoslovenka.”''</ref> * [[Karel Slanc]], publicista, političar<ref name=slanc1>Slanc, Karel: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-S4HN0TV0/959837c4-8301-4745-ada5-32ea3243c15d/PDF Avstrijski Jugoslovani in morje.] Gorica 1912, str. 11.<br>''“Zdaj, ko ste Avstriji priklopljeni Bosna in Hercegovina, nas je v državi precej Jugoslovanov.”''</ref> * [[Jelena Sofronijevic]], novinarka<ref name=sofronijevic1>[https://vittles.substack.com/p/yugonostalgic-cuisine Yugonostalgic Cuisine] (na engleskom) Vittles. ''Natasha Tripney; 23.08.2021.''<br>''“Sofronijevic regards herself as Yugoslav, though she was born in the UK in 1998.”''</ref> * [[Grujica Spasović]], novinar, urednik<ref name=spasovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 514.<br>''“Spasović Grujica, novinar; dopisnik Švedskog radija (od '89). […] P: Jugosloven, […].''</ref> * [[Gordana Suša]], novinarka<ref name=susa1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 549.<br>''“Suša Gordana, novinar i komentator; novinar u listu "Naša Borba"; urednik Video nedeljnika "VIN"; član Izvršnog odbora Nezavisnog udruženja novinara Srbije i Malog veća Beogradskog kruga. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Hari Štajner]], novinar<ref name=stajner1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 562-563.<br>''“Štajner Hari, novinar; spoljnopolitički komentator lista "Vreme"; direktor "Medija centra", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=stajner2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 477.<br>''“Štajner T. Hari, novinar, urednik spoljnopolitičke rubrike lista Vreme (r. 28. V 1930, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Zaharije Trnavčević]], novinar<ref name=trnavcevic1>[http://www.danas.rs/dodaci/nedelja/mogu_li_jugosloveni_postati_etnicka_zajednica.26.html?news_id=272880 Mogu li Jugosloveni postati etnička zajednica?] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Katarina Živanović; 13.12.2013.''<br>''“Trnavčević se, inače, izjašnjava kao Jugosloven. Jedan je od 23.303 koliko ih po poslednjem popisu ima u Srbiji.”''</ref> * [[Pavel Turner]], publicist<ref name=turner1>Turner, Pavel (Dr. Ahasverus): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-FNQV7UL2/a4dbb24c-fb60-4883-89f7-5642a8a8d5d0/PDF Beseda o jugoslovanskih razmerah], u: Kres, godina 1 br. 7 (1881), str. 396.<br>''“Mi Jugoslovani bi se vselej morali naravno najbližje rodne brate čutiti in po tem čutenji bi se moralo naše strmljenje in občenje med seboj ravnati, pa je li tako?”''</ref> * [[Boris Varga]], novinar, politolog<ref name=varga1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/boris-varga-privilegija-je-danas-biti-u-manjini/ Boris Varga: Privilegija je danas biti u manjini] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 29.09.2019.''<br>''“U Ukrajini sam među majdanistima kao neko ko se deklariše među ostalom i kao Jugosloven, Rusin i ukrajinski levičar, što je prema uspostavljenim tamošnjim stereotipima skoro sve do ekscesa potpuno isključivo.”''</ref> * [[Vekoslav Vakaj]], publicist<ref name=vakaj1>Vakaj, Vekoslav: [https://dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-RSB1W1PC/7e8d6513-919f-4967-b288-eaa869d44904/PDF Jugoslovani v zlati Pragi in slavnem Velegradu. Potopisne črtice.] Maribor 1886, str. 58.<br>''“Jugoslovani smo obljubili tukaj pri altarju slovanske vzajemnosti: da se hočemo napiti tukaj slovanskega rodo- in domoljubja.''</ref> * [[Gordana Vujović]], novinarka, književnica<ref name=gvujovic1>[https://primorski.me/info/kultura/gordana-vujovic-jugoslovenka-zivi-u-meni-srcem-sam-pisala-tako-je-bilo-napisano-u-libru/ Gordana Vujović: Jugoslovenka živi u meni, srcem sam pisala “Tako je bilo napisano u libru”] Primorski Portal. ''Biljana Dabić; 10.09.2024.''<br>''“U duši sam bila i ostala Jugoslovenka i umrjeću kao Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Stevan Kragujevic, Milovan Djilas,1950.JPG|Milovan Đilas Datoteka:Dinko Gruhonjić.jpg|Dinko Gruhonjić Datoteka:ViktorIvancic.jpg|Viktor Ivančić Datoteka:Ferdo Kočevar.jpg|Ferdo Kočevar Datoteka:Anton Kos Cestnikov.jpg|Anton Kos Datoteka:Petar lukovic gm.jpg|Petar Luković Datoteka:Mihajlo Mihajlov wiki photo.jpg|Mihajlo Mihajlov Datoteka:Teofil Pancic-mc.rs.jpg|Teofil Pančić Datoteka:Karel Slanc.jpg|Karel Slanc Datoteka:Gordana Susa-mc.rs.jpg|Gordana Suša Datoteka:Zaharije Trnavčević.jpg|Zaharije Trnavčević </gallery> </center> == Obaveštajstvo == * [[Vojin Đurašinović]], obavještajac, revolucionar<ref name=djurasinovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 166.<br>''“Đurašinović Vojin-Kostja, inspektor u Državnom sekretarijatu za unutrašnje poslove NR Srbije, r. 1919 u Bastaji, srez Daruvar, Jugosloven.”''</ref> == Odvjetništvo == * [[Srđa Popović (advokat)|Srđa Popović]], advokat, borac za ljudska prava<ref name=spopovic1>Stehlík, Petr: Jugoslavenstvo Srđe Popovića kao temelj suvremenog promišljanja jedne naizgled umirovljene ideje, u: Štěpánek, Václav (ur.): Савремена српска и чешка славистичка истраживања. Реферати са Kолоквијума Београд–Брно одржаног 21. октобра 2021. на Филoлошком факултету Универзитета у Београду./Současná srbská a česká slavistická bádání. Příspěvky z Kolokvia Brno–Bělehrad, které se konalo 21. října 2021 na Filologické fakultě Univerzity v Bělehradě. Edice Brno–Bělehrad, sv. 2. Brno 2021, str. 73.<br>''“Oduvek sam bio Jugosloven. Prvo što sam u životu naučio bilo je kako se zovem, u kojoj ulici stanujem i to da sam Jugosloven. Druga stvar je bio režim prema kome sam bio vrlo kritičan. Najveći problem Jugoslavije bio je u tome što ona nije mogla da postane demokratska država. Desimir Tošić je to jednom lepo rekao: ‚Ideja Jugoslavije je bila velika, ali smo mi, nažalost, bili mali’.”''</ref><ref name=spopovic2>[https://www.vreme.com/vreme/advokat-od-lika-i-dela/ Advokat od lika i dela] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Aleksandar Ćirić; 02.12.2010.''<br>''“Neočekivano za mnoge, Srđa Popović otkriva da je oduvek bio Jugosloven, mada je imao problem "s tom vrstom identifikacije".”''</ref><ref name=spopovic3>[http://pescanik.net/2013/10/srda-popovic-intervju/ Srđa Popović – intervju] [[Peščanik]]. ''Esquire; 19.10.2013.''<br>''“Srđa Popović nikada nije odustao od svog opredeljenja da se izajšnjava kao Jugosloven, ali ni tome ne prilazi olako, jednostrano.”''</ref><ref name=spopovic4>[https://www.monitor.co.me/sra-popovi-i-tadeu-mazovjecki-odlazak-boraca-za-ljudska-prava/ Srđa Popović i Tadeuš Mazovjecki, odlazak boraca za ljudska prava] Monitor. ''Tamara Kaliterna; 01.11.2013.''<br>''“Srđa Popović se do kraja izjašnjavao kao Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Srđa Popović advokat.jpeg|Srđa M. Popović </gallery> </center> == Politika == === 21. vijek === * [[Miroslav Kopečni]], političar, bivši diplomat<ref name=kopecni1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 239.<br>''“Kopečni Miroslav, direktor Instituta za nuklearne nauke "Vinča". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Đorđe Subotić]], politički aktivista<ref name=subotic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/ni-od-mramora-ni-od-gvozdja-vec-covek-od-principa/ Ni od mramora, ni od gvožđa, već čovek od principa] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Duško Radosavljević; 10.12.2019.''<br>''“Po svome ličnom opredeljenju, i to je stalno naglašavao, Đorđe je bio Rumljanin, Sremac, Vojvođanin i Jugosloven. To je ono što ga je određivalo, činilo njegovu ličnost, opredeljivalo stavove i ponašanje.”''</ref> === 20. vek === * [[Božidar Adžija]], političar, revolucionar, publicist<ref name=adzija1>Prpić, Ivan (ur.): Komunisti o fašizmu (1919-1940). Zagreb 1976, str. 25.<br>''“Ali budući da talijanski fašizam postaje sve više predstavnikom službene Italije i kao takav ulazi u redove organizirane svjetske reakcije, koja se u unutarnjoj politici svake pojedine države svojim socijalnoreakcionarnim ciljevima i tendencijama, a u vanjskoj politici svojim imperijalističkim težnjama, sprema na jaku ofenzivu protiv općeg mira i demokracije, to je potrebno, naročito nama Jugoslavenima, da budnim okom pratimo razvoj fašističkog pokreta u Italiji, jer on može sutra-prekosutra, pobratimljen sa Horthyjevim »probuđenim Mađarima«, ugroziti mirni razvoj našeg državnog života.”''</ref> * [[Milka Agbaba]], političarka, revolucionar<ref name=agbaba1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 63.<br>''“Agbaba T. Milka (Izborni srez begejski, APV – NRS), politički radnik, rođena u siromašnoj seljačkoj porodici 24-XI-1921 godine u Banatskom Karađorđevu, APV – NRS. Jugoslovenka.”''</ref><ref name=agbaba2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 11.<br>''“Agbaba Milka, nar. poslanik Savezne narodne skupštine za Srez begejski, član CK SK Srbije, pretsednik Saveza društava prijatelja dece i omladine za APV, r. 1921 u Banatskom Karađorđevu, Jugoslovenka.”''</ref> * [[Džemal Bijedić]], političar, revolucionar<ref name=bijedic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 57.<br>''“Bijedić Džemal, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, član Izvršnog veća NR BiH, pretsednik Sreskog NO u Mostaru, član CK SK BiH, član Saveznog odbora Saveza boraca NOR, član Pretsedništva [sic!] Glavnog odbora SSRN BiH, rez. potpukovnik, r. 1917 u Mostaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Josip Broz Tito]], državnik, revolucionar, vojskovođa<ref name=Tito1>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 179-180.<br>''“Tito je bio Jugoslaven na jedan novi način, i kao državnik, i kao politički čovjek, i naprosto kao čovjek. […] Za vrijeme rata ustaše su nastojali prikriti Titovo hrvatsko porijeklo. On sam ga nije krio: kad je došao u oslobođeni Beograd svi su znali koje je nacionalnosti. Nije to previše isticao niti je smatrao da je to najvažnije. U nekim je prilikama ipak govorio o tome: i o svojoj nacionalnosti i o jugoslavenstvu. Postoje tri njegove veće izjave kojima se može poslužiti na različite načine. Prva je negdje s kraja pedesetih ili početka šezdesetih godina (objavio ju je zagrebački tjednik »Danas« na Titov devedeseti rođendan, 25. V 1982, bez preciznije datacije): »Tko hoće da bude Jugoslaven, neka bude Jugoslaven, kome to smeta. Ne smije se, naravno, to forsirati, na isti način kao što se tome ne treba ni suprotstavljati. I važno je da se zna da to ne može biti nacionalno opredjeljenje. I ja kažem da sam Jugoslaven. I to ću uvijek kazati, što ne znači da sam zaboravio da sam rođen u Zagorju, da sam po nacionalnosti Hrvat. Bitno je što radim i čemu težim«... 1. marta 1971. dao je još jednu izjavu o tome, koja, ako se ne varam, tada nije odmah puštena u javnost: »Ja sam protiv svakog pritiska u pogledu nacionalnog opredjeljenja, tj. da se ljudi moraju izjašnjavati da pripadaju ovoj ili onoj naciji. Ima čitav niz ljudi kojima to smeta. Dobro je da se ljudi, opredjeljuju, jer se od toga ne može pobjeći. Ja sam rođen u Hrvatskoj, kao i moji preci, u Zagorju. To svi znaju. Ali, ja sam Jugosloven, po svojoj funkciji, po svemu. I ne samo to. Ja sam internacionalista.« (navedeno prema »Politici«, Beograd 4. V 1982). Treća izjava, kojom se najviše operira, izgovorena je vrlo spontano, možda čak s ljutnjom, u jeku najveće poslijeratne međunacionalne krize u nas: u ljeto 1971, na manevrima »Sloboda 71«. Ona se u ponečem razlikuje od prve te se obično i citira s različitom namjerom: »Bilo je slučajeva da se počelo zaboravljati da smo mi Jugoslavija. Govorilo se o republici, a o Jugoslaviji se ćutalo. Bilo je skoro sramota da se prizna da si Jugosloven. Ja za sebe kažem: ja sam Jugosloven i ništa drugo ne mogu biti. Ja sam Jugosloven i po svojim obavezama, po svom položaju a i po svom duhu. Ali, ja nisam zatajio ni da sam rođen u Hrvatskoj. Zašto da sada ističem da sam Hrvat. Ja sam odrastao u Jugoslaviji u sredini radničke klase. A takvih ima stotine hiljada.« Razlika između prve i treće izjave posve je razumljiva: kad je zajedništvo dovedeno u pitanje, pogotovo kad je u krizi, Titu je jugoslavenstvo važnije nego nacionalnost. Da to nije bilo tako, zar bi bila moguća 1941, NOB, AVNOJ i sve drugo.”''</ref><ref name=Tito2>Ičević, Dušan: Savremeni smisao jugoslovenstva, u: Socijalizam, god. 30 br. 10 (1987), str. 57.<br>''Prigovara što se tada, 1969. godine, sve manje čuje riječ Jugoslavija, a piše i govori pretežno o federaciji: »Mi moramo jače isticati Jugoslaviju. Mi smo Slovenci, Hrvati, Srbi, Makedonci, Crnogorci i drugi, ali smo svi ujedno i Jugosloveni, svi smo građani socijalističke Jugoslavije... […].''«</ref> * [[Vice Buljan]], političar, revolucionar<ref name=buljan1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 92.<br>''“Buljan Vice, nar. posl. Saveznog veća Savezne narodne skupštine za srez Sinj, r. 1905 u Sinju, Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 180-181.<br>''“Uostalom, on nije bio jedini koji se u presudnim trenucima naše historije iskazao kao Jugoslaven. To je slučaj velikog broja njegovih najbližih drugova i suboraca koji su se u raznim prilikama u ratu i poratnim godinama, izjasnili na isti način: Kosta Nađ, Koča Popović, Svetozar Vukmanović-Tempo, Petar Drapšin, Peko Dapčević, Ivan Gošnjak, Vice Buljan, Vicko Krstulović, Avdo Humo, Osman Karabegović, Vlado Popović, Rato Dugonjić, Ivo i Jurica Ribar, dr Ivan Ribar, Grga Jankes, Zaim Šarac, Vlado Ribnikar, Šefket Maglajlić, Uglješa Danilović, Veljko Vlahović i mnogi drugi.”''</ref> * [[Uglješa Danilović]], političar, revolucionar<ref name=danilovic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 95.<br>''“Danilović J. ing. Uglješa (poslanik Veća naroda iz NR BiH), inženjer agronomije, rođen 7-II-1913 god. u selu Gnionici, srez Modriča, NR BiH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Peko Dapčević]], političar, diplomata, general-pukovnik, revolucionar<ref name=dapcevic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 96.<br>''“Dapčević J. Peko (Izborni srez žički, NRS), general-pukovnik, rođen 25-VI-1913 god. u Ljubotinju, kraj Cetinja, NR CG. Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Drapšin]], revolucionar, general-lajtnant<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Ratomir Dugonjić]], političar, revolucionar<ref name=dugonjic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 102.<br>''“Dugonjić I. Ratomir (poslanik Veća naroda iz NR BiH), pravnik, rođen 10-I-1916 god. u Trebinju, NR BiH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Đuro Đaković]], politički djelatnik<ref name=djakovic1>Broz Tito, Josip: Sekretar mjesnog komiteta, u: Ahmetović, Lutvo (i drugi) (ur.): [https://znaci.org/00003/4_24_1.pdf Zbornik sjećanja. Zagreb 1941-1945.] Knjiga 1. Zagreb 1982, str. 17.<br>''»Ne treba zaboraviti ni to da mi Jugoslaveni imamo jednu rđavu osobinu«, rekao je Đaković, »a to je da sve odluke i prijedloge jednoglasno usvajamo ali ih ne provodimo u djelo«.''</ref> * [[Avdo Humo]], političar, revolucionar, general-major u rezervi<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Sava Kosanović]], političar, diplomata<ref name=skosanovic1>Привремена народна скупштина ДФЈ: [https://www.sistory.si/media/legacy/publikacije/58001-59000/58139/III_zasedanje_Avnoj_1945_zvezek_III_A.pdf Треће заседање Антифашистичког већа народног ослобођења Југославије и заседање Привремене народне скупштине. 7—26 август 1945. Стенографске белешке] Београд 1945, str. 410-411.<br>''“Данас кад побеђује принцип самоодређења народа, када је тај принцип постављен за темељ Уједињених нација, када се уклања супремација оних који мисле да су супериорни, у томе часу ми Југословени, без разлике, Срби, Хрвати, Словенци, Македонци, ми Југословени не можемо да вјерујемо, да се народу који je политички зрео, који je цивилизован, који je показао и крвавим жртвама и крвавом борбом вољу своју да се уједини ca својом целином националном, да се томе народу та воља не испуни.”''</ref> * [[Hinko Krizman]], političar<ref name=krizman1>Привремена народна скупштина ДФЈ: [https://www.sistory.si/media/legacy/publikacije/58001-59000/58139/III_zasedanje_Avnoj_1945_zvezek_III_A.pdf Треће заседање Антифашистичког већа народног ослобођења Југославије и заседање Привремене народне скупштине. 7—26 август 1945. Стенографске белешке] Београд 1945, str. 71.<br>''“Moja vjera kao Hrvata, Jugoslovena, kao samostalnog demokrate bila je uvijek da jedinstvo Jugoslavije leži u demokratskoj i socijalnoj pravdi.”''</ref> * [[Vicko Krstulović]], političar, revolucionar, general<ref name=krstulovic1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 48.<br>''“Krstulović Marka Vicko, komandant rasformirane 9. dalmatinske divizije, na raspoloženju u VŠ, rođen 1905, Split, radnik, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od 1922, član CK KPJ od 1940, većnik Prvog i Drugog zasedanja AVNOJ-a, krajem rata ministar u vladi NR Hrvatske.”''</ref><ref name=krstulovic2>Mihaljević, Josip: Dometi i granice kritičke misli u KPJ (SKJ) - Slučaj Vicko Krstulović, u: Republika, br. 480–483 (2010), str. 15-26. ''<br>''“Stoga, iako je etnički bio Hrvat, u nacionalnom smislu smatrao se Jugoslavenom.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Grga Jankes]], političar, revolucionar<ref name=jankes1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 270.<br>''“Jankes Grga, nar. poslanik Saveznog veća Savezne nar. skupštine, pretsednik Odbora za pritužbe i žalbe, član Centralnog odbora Saveza ratnih vojnih invalida, r. 1906 u Ivanskoj, srez Bjelovar, Jugoslovan [sic!].”''</ref><ref name=jankes2>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 122.<br>''“Jankes Đ. Grga (Izborni srez Bjelovar NRH), politički radnik, rođen 12-III-1906 u Ivanskoj, Srez bjelovarski, NRH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Šefket Maglajlić]], političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Romano Moric]], političar, revolucionar<ref name=moric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 613.<br>''“Romano Moric, ekonomista, nar. posl. Republičkog veća Narodnog sobranja NR Makedonije, član Izvršnog veća NR Makedonije, član CK SK Makedonije, član pretsedništva Glavnog odbora SSRN Makedonije, rez. poručnik, r. 1921 u Bijeljini, NR BiH, Jugosloven.”''</ref> * [[Radovan Papić]], političar, revolucionar<ref name=rpapic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 518.<br>''“Papić Radovan, nar. poslanik Savezne narodne skupštine, posl. Veća Naroda za NR BiH, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, sekretar Sekretarijata za socijalnu zaštitu Saveznog izvršnog veća, član Izvršnog komiteta CK Saveza komunista BiH, član Centralne revizione komisije Saveza komunista Jugoslavije, član Pretsedništva Glavnog odbora SSRN BiH, rez. pukovnik, r. 1910 u Vlahinji, srez Bileća, Jugosloven.”''</ref> * [[Puniša Perović]], političar, revolucionar<ref name=perovic1>VII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Ljubljana 22–26 aprila 1958. Stenografske beleške. Beograd 1958, str. 668.<br>''“Ustvari, radi se o neuspjeloj odbrani ideološkog monopola, istog onog monopola koji je godinama carovao u komunističkom pokretu i sa kojim smo mi Jugosloveni imali gorka iskustva.”''</ref> * [[Nikola I Petrović Njegoš]], knez i kralj Crne Gore<ref>''[[Glas Crnogorca]]'', br. 56 od ponedeljka 8. oktobra 1918. ([[:sr:s:Краљевска прокламација од 20. октобра 1918.|Wikisource]] i [[:c:File:List Glas Crnogoraca LVI broj.pdf|Wikimedia Commons]]), proklamacija kralja Nikole Jugoslovenima: „Kad sam, krajem jula 1914., objavio rat Austriji, rekao sam: „Tržem mač za ujedinjenje Jugoslovena“. [...] Jugoslavija ne može se zamisliti bez svih Slovenaca, Hrvata i Srba. U našoj Crnoj Gori, dobro znate, od davnina žive najbolji Srbi i Jugosloveni. [...] Pozdrav svoj dragoj braći Jugoslovenima od strane dugonapaćenog, a danas najsrećnijeg i najradosnijeg Jugoslovenina — Kralja Crne Gore.”</ref><ref>''[[Glas Crnogorca]]'', br. 62 od ponedeljka 2. januara 1919. ([[:sr:s:Краљевска прокламација од 15. јануара 1919.|Wikisource]]), proklamacija kralja Nikole Crnogorcima: „Od zvanične Srbije i njenih agenata optuživan sam kao protivnik jugoslovenskog jedinstva. Međutim, nijedan pojedinac u Srpstvu i Jugoslovenstvu nije više radio na njemu od mene, nastavljajući u tome djelo mojih besmrtnih predaka. [...] Ni ja ni moja kuća nijesmo se popeli i držali na prijesto Crne Gore silom; nećemo na njega ni ostati, ako to zahtijevaju interesi Crne Gore i jugoslovenskog naroda.”</ref> * [[Moša Pijade]], političar, revolucionar<ref name=pijade1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 57.<br>''“Pijade Samuila Moša Čiča Janko, načelnik odseka VŠ za vojne vlasti u pozadini i član CK KPJ, rođen 1890, Beograd, akademski slikar i novinar, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od 1920, bio član ilegalnog Izvršnog odbora KPJ od 1922, izdržao četrnaest godina robije, većnik Prvog i Drugog zasedanja AVNOJ-a.”''</ref> * [[Svetozar Pribićević]], političar<ref name=pribicevic1>Pribićević, Svetozar: Diktatura Kralja Aleksandra. II izdanje. Beograd 1953, str. 128.<br>''“Mi, Jugosloveni, ne bismo mogli da idemo za primerom Nemačke, pre svega, zato što u njoj vlada načelo da pravo države ima prvenstvo nad pravom zemalja koje sačinjavaju državu; a zatim, posle gorkog iskustva u četrnaestogodišnjem postojanju države, mi moramo da budemo načisto s tim: šta pripada zajedničkoj državi, a šta pripada državama ili samoupravnim jedinicima.”''</ref> * [[Gavrilo Princip]], revolucionar<ref name=princip1>Grujičić, Nebojša: Da je skrlet kao što je kuvet bio bi ibret, u: Bazdulj, Muharem/Grujičić, Nebojša (ur.): Stogodišnji rat. Sarajevski atentat i tumačenja. Beograd 2015, str. 74.<br>''Govoreći u ovom kontekstu o Mladoj Bosni, sociolog Todor Kuljić je napisao neveliki tekst koji zaslužuje da se ovde ponovi: “[…] Doduše, neki Principa i brane. To danas čine pretežno srpski istoričari. Zašto? Utisak je da to ne čine zbog solidarnosti sa težnjama sunarodnika (uostalom Gavrilo se izjašnjavao kao Jugosloven i to jeste bio njegov istinski identitet), nego više stoga što se time opiru demonizovanju vlastite nacije […].”''</ref><ref name=princip2>[https://www.politika.rs/sr/clanak/270960/Princip-bez-advokata Princip bez advokata] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Todor Kuljić; 23.09.2013.''<br>''“Doduše, neki Principa i brane. To danas čine pretežno srpski istoričari. Zašto? Utisak je da to ne čine zbog solidarnosti sa težnjama sunarodnika (uostalom Gavrilo se izjašnjavao kao Jugosloven i to jeste bio njegov istinski identitet), nego više stoga što se time opiru demonizovanju vlastite nacije.”''</ref><ref name=princip3>[http://www.slobodnaevropa.org/content/jugoslovenstvo-gavrila-principa/25296984.html Povodom predstave "Mali mi je ovaj grob": Jugoslovenstvo Gavrila Principa] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 14.03.2014.''<br>''Autorka teksta Biljana Srbljanović primećuje “da se istoričari utrkuju, otimajući se oko identiteta čoveka koji se vrlo jasno, na nekoliko zvaničnih mesta, potpisano i pisano, izjašnjavao o sopstvenom identitetu kao jugoslovenske nacionalnosti, vrlo nereligiozan čovek, koji nema nikakve veze sa velikosrpskom idejom.”''</ref> * [[Vaso Radić]], političar, revolucionar<ref name=vradic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 584.<br>''“Radić Vaso, narodni poslanik Saveznog veća Savezne narodne skupštine, član Revizione komisije CK SK BiH, član Glavnog odbora SSRN BiH i Vazduhoplovnog saveza BiH, rez. major, r. 1923 u Vlahinju, srez Visoko, Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksandar Ranković]], političar, revolucionar<ref name=rankovic1>VII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Ljubljana 22–26 aprila 1958. Stenografske beleške. Beograd 1958, str. 250.<br>''“Mi moramo o svemu tome razmisliti, jer se ne radi samo o našoj zemlji i našem Savezu komunista, o nama Jugoslovenima nego o čitavom radničkom pokretu.”''</ref> * [[Ivan Ribar]], državnik, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=ivanribar1>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. LXII.<br>''“Jedan narod, iako sa raznim plemenskim imenima i u zajedničkoj državi, nije u Ustavotvornoj skupštini, (kojoj je bio pretsednik Hrvat i osvedočeni Jugosloven Ivan Ribar), na žalost pod navalom gentilnog instinkta, u Ustavu dobio ni […].”''</ref> * [[Ivo Lola Ribar]], revolucionar, političar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Jurica Ribar]], revolucionar, slikar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=jribar1>Petričević, Jozo: Jurica Ribar. Slikar i revolucionar. Zagreb 1988, str. 115.<br>''Jurica je umro na rukama Steve Dobrkovića. Njegovom susretljivošću uspio sam utvrditi točan datum Juričine smrti. “[…] Ovako nesvjesan živio je još oko dva sata kada ga je izdala i posljednja snaga i kada je zauvijek prestalo kucati mladenačko srce - divnog druga i borca Četvrte proleterske brigade, rođenog sina iz bratske Hrvatske i velikog Jugoslavena Jurice Ribara.”''</ref><ref name=jribar2>Petričević, Jurica Ribar, str. 99.<br>''“Iako je kasnije, u više navrata imao poći na novu dužnost, ostao je sa Crnogorcima. Nikako ih nije htio ostaviti. Crnogorce je volio neograničeno. S njima se toliko saživio. Juricu je kao Hrvata, odnjihao slobodarski Beograd, a Četvrta ga je sudbinski, trajno, zanavijek povezala za Crnu Goru i on ništa manje nije bio Crnogorac - bio je u stvari Jugoslaven. […] ...” (Dr Ivan Ribar).''</ref> * [[Paško Romac]], političar, revolucionar<ref name=romac1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 612-613.<br>''“Romac Paško, nar. poslanik Saveznog veća Savezne narodne skupštine, pretsednik Glavnog zadružnog saveza FNRJ, član CK SKH i CK SKS, organizacioni sekretar Pokrajinskog komiteta SKS za Vojvodinu, član Glavnog odbora SSRNS, sekretar Pokrajinskog odbora SSRNS, član Glavnog odbora Saveza boraca Srbije, rez. pukovnik, r. 1915 u Vukšiću, srez Benkovac, Jugosloven.”''</ref> * [[Frano Supilo]], političar<ref name=supilo1>Boban, Branka: [https://hrcak.srce.hr/file/333440 Stavovi hrvatske političke elite prema stvaranju jugoslavenske države] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230810230215/https://hrcak.srce.hr/file/333440 |date=2023-08-10 }}, u: Tragovi, god. 2 br. 2 (2019), str. 41.<br>''“Govorim kao slobodan, uvjeren, a i informiran narodni čovjek. Govorim kao Hrvat slobodnih misli, Jugoslaven, ali – last but not least – kao Dubrovčanin.”''</ref> * [[Zaim Šarac]], političar<ref name=sarac1>Greble, Emily: Muslims and the making of modern Europe. New York 2021, str. 239. (na engleskom)<br>''“Šarac was a lifelong, self-identified Yugoslav who abhorred the fascists and had been among those responsible for spearheading the Muslim cultural association, Preporod.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Pero Šoć]], političar, književnik<ref name=soc1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 701.<br>''“Šoć Pero, dr književnosti, ministar Crne Gore u penziji, r. 1884 u Ljubotinju, Srez cetinjski, Jugosloven.”''</ref> * [[Veljko Vlahović]], političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=vlahovicl>Vlahović, Veljko: Radnička klasa, samoupravljanje, međunacionalni odnosi, omladina. Beograd 1981, str. 32.<br>''“Nama, Jugoslovenima, često se prebacuje što proces svog razvitka karakterišemo borbom za razvitak socijalističke demokratije.”''</ref> * [[Nemanja Vlatković]], političar, revolucionar<ref name=vlatkovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 769.<br>''“Vlatković Nemanja, učitelj, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, član glavnog odbora Saveza boraca BiH, r. 1914 u Lješljanima, Srez bosansko-novski, Jugosloven.”''</ref> * [[Svetozar Vukmanović]], političar, revolucionar, general-pukovnik u rezervi<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Gregor Žerjav]], političar<ref name=zerjav1>[https://kaldrma.rs/slovenac-koji-je-stitio-siromasne-beogradske-radnike/ Slovenac koji je štitio siromašne beogradske radnike] Kaldrma. ''Kaldrma; 01.05.2023.''<br>''“Slovenac po rođenju, Jugosloven po uverenju, čovek zanimljive biografije, političar, i nadasve neko ko je u opustošenom Beogradu posle Prvog svetskog rata imao itekako sluha za nevolje onih koji su u prestonom gradu nove države Srba, Hrvata i Slovenaca tražeći posao u nemaštini lutali ulicama.”''</ref> === 19. vijek === * [[Janko Drašković]], političar<ref name=jdraskovic-babukic>Ивић, Алекса: Архивска грађа о југословенским књижевним и културним радницима. Књига четврта. 1723–1887. Београд 1935, стр. 250.<br>''“Za Vaše pomnjive i neumorne trude koje Vi do sada pišući svakoverstne članke u različitih žurnalih, za razsvetlenje istinitih i čovečanstvu za bolji i plemenitii život neobhodno potrebitih koristnih stvarih, ne manje za uzdržanje i obranjenje našega naroda slavjanskoga u obće, a ilirskoga napose od nasilnih zlotvorah izkazaste: ne možemo mi prepustiti, da Vama, usled zaključka našega u obćenitom 24 sečnja t. g. obderžavanom saboru u ime celoga našega „družtva Čitaonice ilirske zagrebačke ne zahvalimo i u napredak i u Vašu nama dragocenu ljubav i prijateljstvo ne preporučimo.”</ref> * [[Andrej Einspieler]], političar, publicist<ref name=einspieler1>Einspieler, Andrej: Kaj storiti, da dobimo ilirskoslavenski jezik, u: Slovenska bčela, II. tečaj/svezak (1851), str. 10.<br>''“Kaj je pa storiti, da se serbsko, horvatsko in slovensko podnarečje složi u ilirsko narečje, da mi Jugoslaveni dobimo ilirskoslavenski jezik ?”''</ref> * [[Janez Bleiweis]], političar, publicist<ref name=bleiweis1>Zajc, Marko: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-EIPXXE4I/008b176a-dc1f-4503-8b43-3a155cb1de75/PDF Kje se slovensko neha in hrvaško začne. Slovensko-hrvaška meja v 19. in na začetku 20. stoletja.] Ljubljana 2006, str. 145.<br>''Ponovil je tezo o neprofitnosti slovenskega založništva, izpostavil primer jezikovno združenih Nemcev, Italijanov in Francozov, »ki imajo podnarečij še več kot mi Jugoslovani« in zaključil v apatičnem tonu: »Kaj čmo mi s svojo pohlevno slovenščino terdovratniki biti! To ni sedanjemu času več primerno /…/.«''</ref> * [[Josip Jelačić]], državnik, general<ref name=jelacic1>Šidak, Jaroslav: [https://hrcak.srce.hr/file/76682 Prilozi hrvatskoj povijesti za revolucije 1848.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220617222234/https://hrcak.srce.hr/file/76682 |date=2022-06-17 }}, u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, knj. 9, br. 1 (1976), str. 60.<br>''“Pri okolnostima takovim dakle, samo ako mi Jugoslaveni budemo složni i jedan drugoga budemo pomagali, naša pravedna stvar mora srećnim uspěhom uvienčana biti.”''</ref> * [[Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak]], političar, publicist<ref name=ljubusak1>Kapetanović-Ljubušak, Mehmed-beg: [https://books.google.de/books?id=JmsWAAAAYAAJ&pg=PR7&dq=istocno+blago+ljubusak&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&ved=2ahUKEwje8p-rgvSAAxVMZ_EDHek-A60Q6AF6BAgJEAI#v=onepage&q&f=false Istočno blago. Svezak I: Turske, arapske i perzijske poslovice i mudre rečenice.] Sarajevo 1896, str. 76.<br>''“Mi Jugoslaveni kao poznati gostoljubivi narod sa ovom se turskom poslovicom ni najmanje ne možemo složiti, već se držimo onoga, kao što veli naš narod: »Kako kojeg gosta, tako ga je i dosta«”''</ref> * [[Lovro Monti]], političar<ref name=monti1>Milutinović, Kosta: Vojvodina i Dalmacija 1760-1914. Novi Sad 1973, str. 288.<br>''“Možda baš zbog italijanskog porekla po ocu i srpsko-hrvatske simbioze po majci, Monti se osećao kao Jugosloven i najoštrije osuđivao ekstremiste na jednoj i na drugoj strani, a naročito klerikalce.”''</ref> * [[Radoslav Razlag]], političar, pisac<ref name=razlag1>Razlag, Radoslav: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-G4OT3B43/b07a49de-7e6e-4a69-b332-12a2554c89ee/PDF Vseučilišče jugoslavensko], u: Slovenska bčela, letnik 1, številka 4 (1850), str. 126.<br>''“Osobito je kod nas Jugoslavenah već najnuždnie, da se jednom probudimo, da već ozbiljno počnemo naslědovati bratre Ćese, koji nas u vsakoj struci daleko nadkriliše, jer kod nas neima one gvoždene dělavnosti i nevěrojetne uzterpljivosti kako kod njih.”''</ref> * [[Valentin Zarnik]], političar, odvjetnik, književnik<ref name=zarnik1>Zarnik, Valentin: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaeTxxosvosIUzL7hulhDWeL5IR37J32bzf08UScB9V8hJnmxS0V-lghCjpeqM_jr0rUUwHeFfArHmuOKakypp23WEavFbqa8w3eaMBDEoe2A7rYM0tc33MehF_6Ge87367e3GAxU0i1LdYQf_Ts1WZ2QvY4cxsozAG_9uO33svgDB-Bqi9Dt1nqliAWt6NB8A6YhoB3wJYS7j83NMzOiLwBtues3VkPYc6PjsGDYc2rrIqCaMHhfYVzhJaoGKwZsAO2Adg735yW56Rhb_H1vsU4Ij0KyAjC-Lgj1qxwfOH-VA0-JeA Originali iz domačega življenja], u: Novice gospodarske, obrtniške in narodne, tečaj XX. list 20 (14.05.1862), str. 155.<br>''“Slovenci in sploh Jugoslovani še dosedaj nimamo svojega domačega narodnega vseučilišča, in toraj se naša po znanostih hrepeneča mladež že od nekdaj večidel na Dunaj (Beč) podaja, ter v Gradcu komaj tretjina ostaja.”''</ref><ref name=zarnik2>Zarnik, Valentin: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-E23ULBE5/f9350d9e-a1b9-472f-8e9a-73b048b28801/PDF Zbrani spisi Dr. V. Zarnika. I. zvezek: Pripovedni spisi.] Ljubljana 1888, str. 149-150.<br>''“Na tak način bi bili mi avstrijski Jugoslovani popolnoma od morja ločeni in kupčijski razvitek našega naroda uničen.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Božidar_Adžija.jpg|Božidar Adžija Datoteka:Milka Agbaba Crna grob (cropped).JPG|Milka Agbaba Datoteka:Visit of Džemal Bijedić, Yougoslav Prime Minister, to the CEC (cropped).jpg|Džemal Bijedić Datoteka:Portret Janeza Bleiweisa.jpg|Janez Bleiweis Datoteka:Marshal Tito (cropped).jpg|Josip Broz Tito Datoteka:Peko Dapčević1.jpg|Peko Dapčević Datoteka:Petar Drapšin 1944.jpg|Petar Drapšin Datoteka:Draskovicj.png|Janko Drašković Datoteka:Ratomir Dugonjić.jpg|Rato Dugonjić Datoteka:Đuro Đaković.JPG|Đuro Đaković Datoteka:Andrej Einspieler (2).jpg|Andrej Einspieler Datoteka:Ban-josip-jelacic.jpg|Josip Jelačić Datoteka:Mehmed-beg Kapetanovic Ljubusak.jpg|Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak Datoteka:Vicko Krstulović (1).jpg|Vicko Krstulović Datoteka:Lovro-Monti.jpg|Lovro Monti Datoteka:Nicholas I of Montenegro.jpg|Nikola I Petrović Njegoš Datoteka:Moša Pijade.jpg|Moša Pijade Datoteka:Svetozar Pribićević (1).jpg|Svetozar Pribićević Datoteka:Gavrilo Princip young.jpg|Gavrilo Princip Datoteka:Aleksandar Ranković (1).jpg|Aleksandar Ranković Datoteka:Razlag Radoslav.jpg|Radoslav Razlag Datoteka:Ivan Ribar (1995x2048) (cropped).png|Ivan Ribar Datoteka:Ivo Lola Ribar.jpg|Ivo Lola Ribar Datoteka:Jurica Ribar.jpg|Jurica Ribar Datoteka:Paško Romac.jpg|Paško Romac Datoteka:Frano Supilo rat.jpg|Frano Supilo Datoteka:Pero Šoć 2021 stamp of Montenegro.jpg|Pero Šoć Datoteka:Veljko Vlahović crop.jpg|Veljko Vlahović Datoteka:Stevan Kragujevic, Svetozar Vukmanovic, Tempo.jpg|Svetozar Vukmanović Datoteka:Valentin Zarnik4.jpg|Valentin Zarnik Datoteka:Gregor Zerjav.jpg|Gregor Žerjav </gallery> </center> == Privreda == * [[Dejan Cvetković]], inženjer elektrotehnike, direktor tehnološkog razvoja Microsoft razvojnog centra u Srbiji<ref name=dcvetkovic1>[https://www.akta.ba/licnosti/privreda-i-politika/72855/dejan-cvetkovic-uz-cvrstu-odluku-i-fokus-ostvarit-cete-sve-sto-zelite Dejan Cvetković: Uz čvrstu odluku i fokus ostvarit ćete sve što želite] Akta.ba ''Ivana Mihajlović; 27.12.2016.''<br>''“Dejan Cvetković za sebe voli reći da je nepopravljivi Jugosloven.”''</ref><ref name=ajosipovic2>[http://www.nadlanu.com/pocetna/zabava/celebrity/Aleksandar--Josipovic-Odbio-sam-srpske-umetnice.a-236537.305.html Aleksandar Josipović: Odbio sam srpske umetnice] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140527214340/http://www.nadlanu.com/pocetna/zabava/celebrity/Aleksandar--Josipovic-Odbio-sam-srpske-umetnice.a-236537.305.html |date=2014-05-27 }} Nadlanu. ''Marija Milenković; 26.05.2014.''<br>''“Aleksandar za sebe kaže da je Jugosloven. Iz mešovitog je braka i jako je ponosan na svoje poreklo.”''</ref> * [[Vane Ivanović]], poslovni čovjek, politički aktivista<ref name=vivanovic1>Djokić, Dejan: A concise history of Serbia. London 2023, str. 447. (na engleskom)<br>''“The Serb democratic emigres, whose unofficial mentor was Božidar Vlajić (1888–1974), one of the leading members of the pre-war Democratic Party, campaigned for a democratic alternative to the communist government in Yugoslavia, together with their Bosnian (Adil Zulfikarpašić), Croat (Ilija Jukić, Branko Pešelj), Slovene (Nace Čretnik, Ljubo Sirc) and 'declared' Yugoslav (Vane Ivanović) colleagues.”''</ref><ref name=vivanovic2>[http://pescanik.net/2009/04/mini-manjina-vane-ivanovic/ Mini manjina – Vane Ivanović] Peščanik. ''Dejan Đokić; 04.04.2009.''<br>''“Vane je svakako sebe video pre svega kao Jugoslovena, pošto, kako je govorio, Jugoslavija nije bila teniski klub pa da bi mogao da promeni članstvo.”''</ref><ref name=vivanovic3>[http://www.vane.hr/Obituaries.htm Vane Ivanovic (1913-1999)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151104060200/http://www.vane.hr/Obituaries.htm |date=2015-11-04 }} Vane.hr ''Nenad V. Petrovic''<br>''“U nedelju 4. aprila, na katolicki Uskrs, prestalo je da kuca srce jednog retko plemenitog coveka koji je sebe smatrao integralnim Jugoslovenom, Vaneta Ivanovica, brodovlasnika i pisca, politickog ideologa i pocasnog konzula Knezevine Monako u Londonu, velikog dobrotvora i poznatog sportiste, coveka izvanredne inteligencije i prefinjenog duha.”''</ref> * [[Aleksandar Josipović]], konsultant i direktor marketinga, bivši plesač<ref name=aleksandarjosipovic1>[http://wannabemagazine.com/wannabe-intervju-aleksandar-josipovic/ Wannabe intervju: Aleksandar Josipović] Wannabe Magazine. ''Marina Gusev; 15.08.2011.''<br>''“Ja se nikada nisam deklarisao kao Srbin, uvek za sebe kažem da sam Jugosloven, ili jugoslovenskog porekla.”''</ref><ref name=ajosipovic2/> * [[Milan Popović]], poduzetnik<ref name=milanpopovic1>[https://portalnovosti.com/milan-popovic-donirao-100-000-eura-za-kupnju-25-kontejnera Milan Popović donirao 100.000 eura za kupnju 25 kontejnera] Portal Novosti. ''G. Borković; 29.01.2021.''<br>''“Ja sam u duši još uvek Jugoslaven i to je za mene human i normalan gest. Ko će kome da pomogne ako neće komšija komšiji ili susjed susjedu. Govorim to posebno zato šta smo godinama zajedno sarađivali i živeli u istoj državi. Mi bi trebali svi jedni druge da pomažemo. Kažem to kao Jugoslaven, odnosno kao jugonostalgičar” – rekao je Popović za Novosti.''</ref> * [[Petar Tutavac]], privrednik<ref name=tutavac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 595.<br>''“Tutavac Petar, privrednik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Boris Vukobrat]], poslovni čovjek i humanista<ref name=vukobrat1>[http://www.audioifotoarhiv.com/knjige%20koje%20govore/knjige/vukobrat.html Boris Vukobrat] Audio i foto arhiv Simić.<br>''“Boris Vukobrat je rođen 1940. godine u Zagrebu. Po nacionalnosti je Jugosloven.”''</ref><ref name=vukobrat2>[http://fondmir.com/sr/knjige/87-govor-borisa-vukobrata-o-svojoj-knjizi Govor Borisa Vukobrata o svojoj knjizi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108085334/http://fondmir.com/sr/knjige/87-govor-borisa-vukobrata-o-svojoj-knjizi |date=2023-01-08 }} Fondacija za mir i rešavanje kriza. ''06.06.2012.''<br>''“Ja sam Jugosloven, rođen u Zagrebu u srpskoj porodici.”''</ref> * [[Zvonimir Šimunec]], poslovni čovjek<ref name=šimunec1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 558.<br>''“Šimunec Zvonimir, novinar; urednik Zabavnog programa i predstavnik TV Beograd u Atini (razmena programa); predsednik Udruženja propagandista Srbije. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=šimunec2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 473.<br>''“Šimunec J. Zvonimir, novinar, urednik komercijalnih programa Radio Beograda (r. 29. X 1952, Leskovac). Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Dejan Cvetkovic proposal.png|Dejan Cvetković Datoteka:Aleksandar Josipović at Amsterdam fashion Week, July 2014.jpg|Aleksandar Josipović </gallery> </center> == Religija == * [[Hamdija Jusufspahić]], vjerski poglavar<ref name=jusufspahic1>[https://www.vreme.com/vreme/musliman-jugosloven-i-levicar/ Musliman, Jugosloven i levičar] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]] ''Dragoslav Grujić i Dokumentacioni centar "Vreme"; broj 844, 08.03.2007.''<br>''“Ja sam i sada Jugosloven, neki kažu jugonostalgičar. Jesam, iskreno. […] Mnogi su insistirali da izjavim kako se osećam Srbinom. Ja nikada nisam rekao ni da sam Srbin ni da sam Hrvat. Ja sam Jugosloven, Bosanac, musliman.”''</ref><ref name=jusufspahic2>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/05/20/srpski/I01051902.shtml Braća po krvi i jeziku] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101182733/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/05/20/srpski/I01051902.shtml |date=2022-11-01 }} [[Glas javnosti]]. ''Slavica Jovović; 19.05.2001.''<br>''“Ja sam i dalje Jugosloven i ostajem u svim svojim političkim orijentacijama za Jugoslaviju. Mi smo svi bili Sloveni, oni koji su bili bliži istoku postali su pravoslavci, a oni koji su bili bliži rimskom carstvu prihvatili su katolicizam. Kada su došli Turci, prihvaćen je islam. Svi govorimo istim jezikom ali različitim narječjima. Mi smo svi braća po krvi i jeziku.”''</ref> * [[Nedeljko Kačavenda]], pastor<ref name=kacavenda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213.<br>''“Kačavenda Nedeljko, pastor Pastoralnog okruga, Niš (od '95); adventista sedmog dana. […] P: Srbin-Jugosloven.”''</ref><ref name=kacavenda2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 194.<br>''“Kačavenda R. Nedeljko, pastor; generalni sekretar Glavnog odbora Hrišćanske adventističke crkve u SFRJ (r. 23. V 1937, Prijedor). Srbin-Jugosloven, adventista sedmog dana.”</ref> * [[Dragotin Simandl]], kaplan, gramatičar<ref name=simandl1>Simandl, Dragotin (Rěsanski): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-ZIF65GOO/cfb6bc21-c07f-47c8-a77d-8ced1f2cee3a/PDF Zmes], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 5 (1852), str. 39.<br>''“Stezo, po kteroj hoditi, je nam Jugoslavenom pokazal g. Majar v svojih: Pravilih, kterih cěno bo šele prihodnost prav spoznala.”''</ref> * [[Josip Juraj Strossmayer]], biskup, političar<ref name=strossmayer1>Ćorić, Boris: Fra Grgo Martić i njegova saradnja u sarajevskoj »Nadi« (1895–1903), u: Radovi, knj. VI (1970-1971), str. 227.<br>''“Dva velikana jugoslavenskih naroda – veliki Jugoslaven i još veći mecena hrvatskog naroda J. J. Strossmayer i veliki književni povjesničar Antun Barac – težinom svoje riječi i svoga ugleda obilježili su ga biljegom koji nije uklonjen do danas.”''</ref><ref name=strossmayer2>Боровњак, Т.: [https://www.uzzpro.gov.rs/doc/biblioteka/digitalna-biblioteka/Jugoslovenska%20misao%20znano-voljeno.pdf Југословенска мисао. „Знано-вољено.“] Београд 1936, str. 24.<br>''“У ствари био је овај велики Југословен некрунисани краљ југословенске мисли више од пола века.”''</ref><ref name=strossmayer-racki>Ćorović, Vladimir: Istorija Jugoslavije. Beograd 1933, str. 555.<br>''“Koliko je, međutim, to sumnjičenje iskrenosti pokreta bilo nepravedno svedoči danas najbolje nedavno objavljena prepiska između biskupa i F. Račkoga, koja nije bila namenjena javnosti, nego nosi intiman i čisto privatan karakter i koja nam otkriva do sitnica sve motive i akcije ove dvojice ljudi, istinskih Jugoslovena po njihovom najdubljem ličnom ubeđenju.”''</ref><ref name=strossmayer3>Grbešić, Grgo: [https://hrcak.srce.hr/file/146668 Od ilirskoga pokreta i jugoslavenske ideje do neuralgičnih točaka u hrvatsko-srpskim odnosima u 20. stoljeću], u: Diacovensia, god. 21 br. 1 (2013), str. 90.<br>''Prigodom stogodišnjice Matice srpske (1826.-1926.) Ljubomir Lotić zapisao je o Strossmayeru sljedeće: »Ovaj veliki Jugoslaven dao je Matici srpskoj legat od 1000 kruna. […]«''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Josip_Juraj_Strossmayer2.jpg|Josip Juraj Strossmayer </gallery> </center> == Sport == * [[Amir Alagić]], fudbalski stručnjak<ref name=alagic1>[https://sportklub.rs/blog/blog-ostalo/od-verdera-do-sri-lanke-17-zemalja-5-kontinenata/ Od Verdera do Šri Lanke: 17 zemalja, 5 kontinenata...] Sport Klub. ''Bojan Marinković; 17.12.2020.''<br>''“Poreklom je iz Bihaća, sebe smatra Jugoslovenom, a loša situacija posle raspada nekadašnje države navela ga je da se otisne u pečalbu.”''</ref> * [[Radmilo Armenulić]], teniski stručnjak, bivši teniser<ref name=armenulic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 22.<br>''“Armenulić Radmilo, savezni kapiten Davis-cup reprezentacije Jugoslavije; šef Odseka za tenis na Fakultetu za fizičku kulturu, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=armenulic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 21.<br>''“Armenulić Đ. Radmilo, savezni kapiten Teniske reprezentacije Jugoslavije (r. 6. III 1938, Beograd). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Marijan Beneš]], boksač<ref name=benes1>[https://www.vreme.com/vreme/simbol-jugoslavije/ Simbol Jugoslavije] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Tanja Topić; broj 1445, 13.09.2018.''<br>''“Uprkos opštem nacionalističkom ludilu Marijan Beneš je do poslednjeg daha ostao Jugosloven.”''</ref><ref name=benes2>[https://ba.n1info.com/sport-klub/ostali-sportovi/marijan-benes-banjalucka-celicna-pesnica/ Marijan Beneš – banjalučka čelična pesnica] N1 BIH. ''Snežana Mitrović; 21.09.2022.''<br>''“Bio je i ostao Jugoslaven do kraja života.”''</ref><ref name=benes3>[https://sportal.blic.rs/ostali-sportovi/borilacki-sportovi/peca-popovic-pise-za-blic-ljuba-vrapce-moga-doba/2022042205421797665 Peca Popović piše za "Blic" Ljuba Vrapče moga doba] Sportal.rs ''Peca Popović; 09.09.2018.''<br>''“Stisnut, pola veka kasnije, između obostranog ekstremizma u svojoj Banjaluci, Beneš će kao žrtva međunacionalnih nesporazuma, odbačenosti i samoće ponavljati: Ja sam sve, Srbin i Hrvat i musliman. Jugosloven. Pacifista, čovekoljubac.”''</ref> * [[Stjepan Bobek]], fudbaler<ref name=bobek1>[https://www.rtv.rs/sr_ci/sport/fudbal/oprostaj-od-stjepana-bobeka_208573.html Опроштај од Стјепана Бобека] Радио-телевизија Војводине. ''ФоНет; 27.08.2010.''<br>''“Караџић је рекао да је Бобек, сумирајући утиске о животу, најближим пријатељима говорио да је рођени Загрепчанин, срцем Београђанин, делимично и Атињанин, по осећају Југословен и, захваљујући фудбалу, грађанин света.”''</ref> * [[Miodrag Božović]], nogometni trener<ref name=bozovic1>[https://www.vijesti.me/tag/7164/miodrag-bozovic Grof Božović: Bio sam i ostao Jugosloven] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Vijesti sport; 19.08.2022.''<br>''“I dalje se osjećam i smatram Jugoslovenom.”''</ref><ref name=bozovic2>[https://informer.rs/sport/fudbal/408521/bozovic-ocrnio-orlove-srbija-gora-nego-pre-mundijala-milivojevic-rekao-istinu Božović ocrnio "orlove": Srbija je gora nego pre Mundijala, Milivojević je rekao istinu!] [[Informer (novine)|Informer]]. ''informer.rs; 17.11.2018.''<br>''“Rođen sam u Juguslaviji. Bio sam i ostao Jugosloven.. Takav mi je osećaj. Ne mogu drugačije, niti da zaboravljam detinjstvo.”''</ref> * [[Dejan Damjanović]], bivši nogometaš<ref name=damjanovic1>[https://www.glassrpske.com/lat/sport/fudbal/ispovijest-dejana-damjanovica-nesudjenog-clana-najveceg-partizanovog-paketa-za-glas-umjesto-u-humsku-skrenuo-u-koreju/605666 Ispovijest Dejana Damjanovića, nesuđenog člana najvećeg Partizanovog "paketa", za "Glas": Umjesto u Humsku, skrenuo u Koreju] Glas Srpske. ''Dejan Kondić; 10.11.2025.''<br>''“Ja sebe smatram Jugoslovenom.”''</ref> * [[Vladimir Gudelj]], fudbalski funkcioner, ranije nogometaš<ref name=gudelj1>[https://www.lavozdegalicia.es/noticia/ourense/o-carballino/2019/11/29/llegue-contrato-gente-lado-huian-guerra/00031575029961280295542.htm «Yo llegué con un contrato y gente a mi lado. Ellos huían de la guerra»] (na španskom) La Voz de Galicia. ''Pablo Varela; 29.11.2019.''<br>''“Yo soy de Tito, me considero yugoslavo.”''</ref> * [[Borislav Ivkov]], šahovski igrač i trener<ref name=ivkov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 177.<br>''“Ivkov Borislav, šahovski velemajstor (od '55); selektor Jugoslovenske šahovske reprezentacije. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Anton Josipović]], bokser<ref name=antonjosipovic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/8360/Sport/Od-sampiona-do-drzavnika Od šampiona do državnika] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Slavko Trošelj; 02.12.2007.''<br>''“Nastavio sam da treniram i boksujem širom Jugoslavije, a onda su stigle devedesete... Mirisalo je na rat... Pri popisu stanovništva u rubriku "nacionalnost" upisao sam – Japanac, mada sam uvek bio Jugosloven i srcem i dušom. Da su svi tako učinili možda rata ne bi bilo.”''</ref><ref name=antonjosipovic2>[https://www.rtvbn.com/380937/Intervju--Anton-Josipovic-Holifild-mi-je-nudio-pomoc Intervju - Anton Josipović: Holifild mi je nudio pomoć...!] [[Radio-televizija BN]]. ''08.04.2016.''<br>''Brzo mu je u olimpijskom selu "skrenuta" pažnja, iako je nebrojeno puta tokom našeg razgovora naglasio da je još Jugosloven, a kamoli tada. […] Otišao je u Švajcarsku, putovao po cijeloj Evropi, živio i u Zagrebu, gdje je imao priliku da postane predsjednik Bokserskog saveza Hrvatske, ali se ipak odlučio na povratak u Banjaluku. “Nudili su mi za vrijeme Franje Tuđmana da budem predsjednik, ali nisam mogao, jer sam bio i ostao Jugosloven. Moje mišljenje se oko toga ni sada nije promijenilo. Zato ne mogu da shvatim ove današnje političare kako promijene po desetak različitih političkih opcija”, dodao je olimpijski šampion, koji živi od nacionalne penzije.''</ref> * [[Nikola Karabatić]], bivši rukometaš<ref name=karabatic1>[https://www.tportal.hr/sport/clanak/karabatic-otkrio-bilicu-ponosan-sam-na-hrvatske-i-srpske-korijene-20250415 Karabatić otkrio Biliću: 'Ponosan sam na hrvatske i srpske korijene'] tportal.hr ''A. H.; 15.04.2025.''<br>''“Uvijek smo bili vrlo ponosni na naše korijene. Bivša Jugoslavija, Hrvatska, Srbija… ali u isto vrijeme je tata bio ponosan kada smo dobili državljanstvo…nikada se nisam osjećao kao stranac. Uvijek kao Francuz. Pola Francuz, pola Jugoslaven.”''</ref> * [[Milivoj Karakašević]], stonoteniser<ref name=karakasevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 220.<br>''“Karakašević Milivoj, trener i kapiten stonoteniske reprezentacije Jugoslavije. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stanislav Karasi]], bivši fudbalski trener i igrač<ref name=karasi1>[https://www.dan.co.me/sport/fudbal/legende-za-sva-vremena-5210766 Legende za sva vremena] Dan. ''D.K./D.P.; 28.11.2023.''<br>''“Ja sam još Jugosloven i otvoren čovjek i radim kako moja glava misli” - kazao je Karasi za "Dan".''</ref> * [[Dane Korica]], atletičar<ref name=korica1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 241.<br>''“Korica Daniel Dane, šef Stručnog štaba Atletskog saveza Jugoslavije; kapiten atletske reprezentacije Jugoslavije; član Predsedništva AK "Crvena zvezda", Bg.; prof. fizičke kulture. […] P: Jugosloven.''</ref> * [[Refik Kozić]], bivši nogometaš<ref name=kozic1>[https://www.zurnal.rs/sr/clanak/179640/fudbal/partizan/igrao-sam-ostro-ali-nisam-bio-grubijan “Igrao sam oštro, ali nisam bio grubijan”] [[Sportski žurnal]]. ''Slađan Jeremić; 23.03.2024.''<br>''“Dolazim do Srbije i ostalih novostvorenih zemalja makar jedan put godišnje. Ostao sam veliki Jugosloven. Odem do Sarajeva, Banjaluke, u Pulu gde sam odrastao. Po Beogradu potrošim najviše vremena.”''</ref> * [[Ivan Matošević]], reli vozač<ref name=matosevic1>[https://www.automotorevija.rs/rubrike/zemunski-bard-jugoslovenskih-gugutka Zemunski bard jugoslovenskih trka] Auto moto revija. ''AMR; 27.08.2022.''<br>''“Za sebe kaže da je Jugosloven i zakleti Zemunac, gde je odrastao i gde i danas živi.”''</ref> * [[Franjo Mihalić]], atletičar<ref name=mihalic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 323.<br>''“Mihalić Franja [sic!], trener u atletskom klubu "Partizan". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Predrag Mijatović]], fudbalski funkcioner, ranije nogometaš<ref name=mijatovic1>[https://www.novosti.rs/sport/fudbal/1222121/sam-jugosloven-pedja-mijatovic-otvorio-dusu-spancima "Ja sam Jugosloven": Peđa Mijatović otvorio dušu Špancima] [[Večernje novosti]]. ''Novosti online; 31.03.2023.''<br>''“Zato moram da kažem da sam još uvek Jugosloven. Ja sam Crnogorac i Španac, ali deo mene je i dalje Jugosloven”''</ref> * [[Nikola Nikić]], nogometni trener, ranije igrač<ref name=nikic1>[https://www.youtube.com/watch?v=SzYynxlLrCQ Face to Face] YouTube. ''10.05.2025.''<br>''“Ne da mi fali Jugoslavija, nego sam bio, ostao i umrijet ću kao Jugosloven.”''</ref> * [[Ivica Osim]], nogometaš i fudbalski trener<ref name=osim1>[https://www.novosti.rs/vesti/sport.294.html:529442-Ivica-Osim-Velika-Jugoslavija-je-mnogima-smetala-ali-se-od-proslosti-ne-zivi Ivica Osim: Velika Jugoslavija je mnogima smetala, ali se od prošlosti ne živi] [[Večernje novosti]]. ''Predrag Vasiljević; 17.01.2015.''<br>''Ostali ste, čini se, poslednji nepopravljivi Jugosloven? - “Jesam, i ponosim se time.”''</ref><ref name=osim2>[https://www.alo.rs/sport/fudbal/625315/ivica-osim-jugoslavija-argentina-viski/vest "Pijanac", penali protiv Argentine i viski umesto vode - Ko je bio Ivica Osim, legendarni selektor Jugoslavije?] Alo. ''Alo/M.M.; 01.05.2022.''<br>''Moglo bi se reći da je porodica Osim Evropa u malom, jer su mu deda i baka s očeve strane Slovenac i Nemica, a s majčine Poljak i Čehinja. On za sebe kaže da je Jugosloven.”''</ref> * [[Blagoje Paunović]], fudbaler i fudbalski trener<ref name=paunovic1>[https://www.telegraf.rs/sport/fudbal/3186341-emotivna-prica-veljka-paunovica-o-ocu-teskim-danima-u-partizanu-i-triku-za-osvajanje-svetskog-trona Kakva priča Veljka Paunovića: O ocu, teškim danima u Partizanu i triku za osvajanje svetskog trona] [[Telegraf.rs]]. 06.05.2020.<br>''“Otac mi je uvek govorio o Jugoslaviji, umro je osećajući se kao Jugosloven, ali je uvek bio veoma ponosan što je Srbin i to je sada moja zemlja.”''</ref> * [[Marko Pešić]], generalni direktor [[FC Bayern München (košarka)|KK FC Bayern München-a]]<ref name=mpesic>[https://www.glassrpske.com/lat/sport/sp-svijet/marko-pesic-generalni-menadzer-bajerna-za-glas-srspke-lucic-je-kao-levandovski/393996 Marko Pešić, generalni menadžer Bajerna za “Glas Srspke”: Lučić je kao Levandovski] Glas Srpske. ''Dušan Repija; 17.01.2022.''<br>''“Odrastao sam kao Jugosloven i tako se osećam, mada to možda nije ni popularno u ova vremena. Tri decenije sam u Nemačkoj, ali se osećam onako kako sam odgojen u porodici. Igrao sam za Nemačku, ali priznajem da sam sanjao dres Jugoslavije - rekao je Pešić.”''</ref> * [[Svetislav Pešić]], košarkaški trener<ref name=spesic1>[https://www.kurir.rs/sport/kosarka/1693560/svetislav-pesic-nostalgican-i-dalje-sam-jugosloven Svetislav Pešić nostalgičan: I dalje sam Jugosloven] [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''01.03.2015.''<br>''“Rođen sam u Srbiji, ali sebe sam uvek smatrao Jugoslovenom, iako je sad na tom prostoru napravljeno više država. Za mene taj osećaj i dalje postoji. Osećam tu pripadnost, ali to ne znači da je moj dom samo jedno mesto.”''</ref><ref name=spesic2>[https://www.b92.net/sport/kosarka/vesti.php?yyyy=2005&mm=01&dd=19&nav_id=160246 Pešić će pomagati Obradoviću] [[B92]]. ''B92, fibaeurope.com; 19.01.2005.''<br>''“Ja sam Jugosloven i učiniću sve da pomognem jugoslovenskoj košarci i Obradoviću kako bi stigli do evropskog zlata.”''</ref><ref name=spesic3>[https://www.tz.de/sport/fcb-basketball/svetislav-pesic-zuhause-zr-4751962.html "Ich bleibe Jugoslawe!"] (na njemačkom) tz. ''Lena Mayer; 20.02.2015''<br>''“Ich selbst bin in Serbien geboren, habe mich aber immer generell als Jugoslawe gefühlt und bezeichnet. Und das tue ich auch weiterhin – auch, wenn es Jugoslawien politisch gesehen nicht mehr gibt. Für mich existiert dieses Gemeinschaftsgefühl noch immer.”''</ref><ref name=spesic4>[https://www.elmundo.es/deportes/baloncesto/2019/02/14/5c642dbb21efa0f7638b45d8.html Pesic: "Hay dos cosas que me faltan en la vida: mis padres y mi Yugoslavia"] (na španjolskom) El Mundo. ''Francisco Cabezas; 14.02.2019.''<br>''“Aunque yo nací en Novi Sad, ahora Serbia, yo me siento todavía yugoslavo.”''</ref> * [[Velimir Petković]], rukometni trener<ref name=petkovic1>[https://www.svijet-rukometa.com/velimir-petkovic-i-za-njemce-kultni-trener/ Velimir Petković i za Njemce kultni trener] Svijet Rukometa. ''B. Božin; 01.02.2018.''<br>''“Pravi sam Jugosloven, što danas nije popularno. Vidim i pratim sve, bez obzira na to što sam 26 godina u Nemačkoj. Najlepša sećanja imam za taj period, iz igračkog i postigračkog vremena, privatnog života, i sve lepo sam imao u toj zemlji. Ni danas ne krijem ako sam u Beogradu, Zagrebu, Skoplju, a to potenciram i ovde u Berlinu. Tako da ko ima problem sa tim – ima problem sa samim sobom.”''</ref> * [[Dušan Popović (vaterpolista)|Dušan Popović]], vaterpolista<ref name=dusanpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 442.<br>''“Popović Dušan, vaterpolista, majstor sporta. […] P: Srbin-Jugosloven”''</ref> * [[Dževad Prekazi]], fudbaler<ref name=prekazi1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-48368957 Zašto je Arton Zekaj izabrao fudbalsku reprezentaciju Kosova, a ne Srbije] BBC News na srpskom. ''Marko Protić; 22.05.2019.''<br>''“Dževad Prekazi je rođeni Albanac iz Kosovske Mitrovice, za sebe kaže da je Jugosloven, a značajan deo fudbalske karijere proveo je u Partizanu u kojem trenutno radi sa mlađim kategorijama.”''</ref><ref name=prekazi2>[https://www.vesti-online.com/dzevad-prekazi-decu-danas-uce-lap-top-strucnjaci/ Dževad Prekazi: Decu danas uče lap-top stručnjaci!] Vesti online. ''Srđan Antić; 12.09.2020.''<br>''“Zaljubljen sam u Jugoslaviju. Nacionalna pripadnost mi nikada nije bila bitna. Raspad Jugoslavije, najlepše zemlje na svetu mi je teško pao. Uvek ću biti Jugosloven.”''</ref> * [[Goran Rađenović]], predsjednik VK Budva, ranije vaterpolista<ref name=radjenovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 469.<br>''“Rađenović Goran, vaterpolista; član VK "Roma" (od '92). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Monika Seleš]], bivša tenisačica<ref name=seles1>[https://stil.kurir.rs/celebrities/153921/monika-seles-nesreca-nikad-ne-dolazi-sama-tragedija-koja-je-sunovratila-njen-zivot Monika Seleš: Nesreća nikad ne dolazi sama! Tragedija koja je sunovratila njen život!] Stil. ''Stil/story.rs; 25.06.2021.''<br>''“Dodala je i da se oseća kao Jugoslovenka, Mađarica i Amerikanka, kao i da nikada ne bi mogla da se odrekne svog porekla jer bi na taj način porekla ono što zapravo jeste.”''</ref> * [[Zoran Slavnić]], bivši košarkaš i košarkaški trener<ref name=slavnic1>[https://sportal.blic.rs/kosarka/domaca-kosarka-i-aba/kosarkaski-bum-moke-slavnica-za-blic-bertomeu-je-separatista-evroliga-je-privatna-liga/2022042211290884632 Košarkaški bum Moke Slavnića za "Blic": Bertomeu je separatista, Evroliga je privatna liga] Sportal.rs ''Časlav Vuković/Miodrag Dimitrijević; 07.07.2018.''<br>''“Ja sam još uvek Jugosloven, a pošto sada imamo samo jednu našu zemlju, a to je Srbija, žao mi je što sve manje naših sportista odlazi u Španiju.”''</ref> * [[Aleksandar Šoštar]], vaterpolo trener, ranije vaterpolista<ref name=sostar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 561.<br>''“Šoštar Aleksandar, vaterpolista, član VK "Barselona", Barselona. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Bogdan Tanjević]], košarkaški trener<ref name=tanjevic1>[http://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:451849-Tanjevic-Srbija-kao-2009-Zeljko-ce-da-napravi-dar-mar-u-Evroligi Tanjević: Srbija kao 2009, Željko će da napravi dar-mar u Evroligi!] [[Večernje novosti]]. ''D. Kontić; 01.09.2013.''<br>''“Bogdan Tanjević, koji, inače, za sebe kaže da je Jugosloven, ima neviđen dar, zračenje jačine nuklearne elektrane, ali pozitivno..”''</ref><ref name=tanjevic2>[https://reprezentacija.me/bogdan-tanjevic-nepopravljivi-jugosloven-1/ Bogdan Tanjević – Nepopravljivi Jugosloven] Reprezentacija.me ''Ognjen; 07.09.2017.''<br>''“Poznato je da je Tanjević nepopravljivi Jugosloven.”''</ref><ref name=tanjevic3>[https://tacno.net/bogdan-tanjevic-kad-ti-emerik-blum-drzi-leda-mozes-biti-prvak-evrope/ Bogdan Tanjević: Kad ti Emerik Blum drži leđa, možeš biti prvak Evrope] [[Tačno.net]]. ''Amer Obradović; 07.12.2023.''<br>''“O košarci zna sve. O književnosti, filmu i muzici skoro sve. Mada nije nikada postao svjetski košarkaški prvak Boša Tanjević je bez dvojbe svjetski šampion u šarmu. Boša – Crnogorac, Sarajlija, Italijan, Turčin ali prije svega Jugosloven – gost je nove episode Mikrofonije sa Amerom.”''</ref><ref name=tanjevic4>[http://www.pobjeda.me/2013/06/27/intervju-bogdan-tanjevic-navijam-za-sve-nase/#.UzhpaVcjyZE Intervju – Bogdan Tanjević: Navijam za sve naše] [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Ana Marković; 27.06.2013.''</ref> * [[Aleksandar Tirnanić]], fudbalski igrač i trener<ref name=tirnanic>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 725.<br>''“Tirnanić Aleksandar, savezni kapiten Fudbalskog saveza Jugoslavije, r. 1910 u Krnjevu, srez Veliko Orašje, Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Trifunović]], šahist<ref name=ptrifunovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 736.<br>''“Trifunović Petar, dr prava, šahovski velemajstor, rez. kapetan, r. 1910 u Dubrovniku, Jugosloven.”''</ref> * [[Eleonora Vild]], košarkašica<ref name=vild1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 637.<br>''“Wild Eleonora, košarkašica, član KK "Vemeks", Berlin. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Duško Vujošević]], košarkaški trener<ref name=vujosevic1>[http://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:438989-Vujosevic-I-Dzajic-je-morao-da-pretuce-svog-coveka-srecan-sam-sto-nisam-uhapsen Vujošević: I Džajić je morao da pretuče svog čoveka, srećan sam što nisam uhapšen...] [[Večernje novosti]]. ''Tanjug; 14.06.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven, partizanovac i Beograđanin.”''</ref><ref name=vujosevic2>[https://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:551240-Vujosevic-U-medijima-se-pezorativno-nazivam-crnogorskim-strucnjakom-a-prvo-sam-Jugosloven Vujošević: U medijima se pežorativno nazivam crnogorskim stručnjakom, a prvo sam Jugosloven] [[Večernje novosti]]. ''Tanjug; 03.06.2015.''<br>''“Ja se u medijima pežorativno nazivam crnogorskim sručnjakom, a prvo sam Jugosloven, dok se za Radonjića nije reklo da je Crnogorac”, zaključio je Vujošević.''</ref><ref name=vujosevic3>[http://sportskenovosti.rs/102383/vujosevic-naravno-da-hocemo-da-platimo-porez/ Vujošević: Naravno da hoćemo da platimo porez]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Sportske novosti. ''14.06.2013.''</ref> * [[Veselin Vujović]], rukometni trener<ref name=vvujovic1>[https://lobsport.me/rukomet/veselin-vujovic-za-lob-sport-crna-goro-od-srca-ti-zelim-pobjedu-a-fer-plej-bas-me-briga-za-to/ Veselin Vujović za Lob Sport: Crna Goro, od srca ti želim pobjedu, a fer-plej – baš me briga za to] Lob sport. ''Aleksandar Popović; 11.01.2024.''<br>''“Ja se osjećam Jugoslovenom.”''</ref><ref name=vvujovic2>[https://narod.hr/sport/veselin-vujovic-jugoslaven-danas-cujem-himnu-hej-sloveni-produ-me-trnci Veselin Vujović: Jugoslaven sam. I danas kada čujem himnu ‘Hej Sloveni’ prođu me trnci] Narod.hr. ''Miroslav Herceg; 02.01.2018.''</ref><ref name=vvujovic3>[https://www.marca.com/balonmano/europeo/2016/01/18/569cd4e522601dcf118b467f.html Veselin Vujovic, yugoslavo de corazón] (na španjolskom) Marca. ''Javier Romano; 18.01.2016.''<br>''“Yo soy montenegrino, estuve cinco años en Macedonia, he sido seleccionador serbio, ahora lo soy esloveno, trabajo en Croacia, pero me siento siempre yugoslavo”, desgrana Vujo en el fluido español que conserva.''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Benes (cropped).jpg|Marijan Beneš Datoteka:S. Kragujević, Sjepan Bobek, fudbaler, 21. 8. 1949.jpg|Stjepan Bobek Datoteka:Miodrag Božović 2021.jpg|Miodrag Božović Datoteka:데얀 2018년.jpg|Dejan Damjanović Datoteka:Vladimir_Gudelj.JPG|Vladimir Gudelj Datoteka:Ivkov,Borislav 1998 Grieskirchen.jpeg|Borislav Ivkov Datoteka:NikolaKarabatic.jpg|Nikola Karabatić Datoteka:Dane Korica.jpg|Dane Korica Datoteka:Franjo Mihalić.jpg|Franjo Mihalić Datoteka:Predrag Mijatović 2007 b.jpg|Predrag Mijatović Datoteka:Ivica Osim - SK Sturm (1999) (cropped).jpg|Ivica Osim Datoteka:Svetislav Pešić (cropped).jpg|Svetislav Pešić Datoteka:Velimir Petkovic 01.jpg|Velimir Petković Datoteka:Cevad Prekazi.jpg|Dževad Prekazi Datoteka:Горан Рађеновић.jpeg|Goran Rađenović Datoteka:Monica Seles 1991.jpg|Monika Seleš Datoteka:Aleksandar Šoštar 01.jpg|Aleksandar Šoštar Datoteka:BogdanTanjevic.jpg|Bogdan Tanjević Datoteka:Aleksandar Tirnanić (1).jpg|Aleksandar Tirnanić Datoteka:Petar Trifunović 1962.jpg|Petar Trifunović Datoteka:Duško Vujošević.jpg|Duško Vujošević Datoteka:Veselin Vujović 2017.jpg|Veselin Vujović </gallery> </center> == Televizija i radio == * [[Sanja Kužet]], televizijska voditeljka<ref name=kuzet1>[https://gracija.me/sanja-kuzet-djeca-su-me-ojacala/ Sanja Kužet: Djeca su me ojačala] Gracija. ''Svetlana Peruničić; 20.07.2018.''<br>''“Majka nije nikada živjela u Crnoj Gori, tata je iz Dalmacije, tako da je, što se mene tiče, bio neki interesantan miks (smijeh). Majka je rođena u Makedoniji, gdje je provela dio života, jer je otac bio vojno lice, a onda je došla u Beograd, gdje je rođen i moj otac, a kasnije i ja. Zato stalno kažem, iako ta država ne postoji, da sam Jugoslovenka.”''</ref><ref name=kuzet2>[https://poslovnidnevnik.ba/2018/02/02/ocarala-dekolteom-sanja-kuzet-u-najprovokativnijem-izdanju-do-sada-pogledajte-sta-je-izludilo-muskarce/ Očarala dekolteom| Sanja Kužet u najprovokativnijem izdanju do sada: pogledajte šta je izludilo muškarce] Poslovnidnevnik.ba ''02.02.2018.''<br>''“Za sebe često voli da istakne da je jedna „prava Jugoslovenka“, jer joj je otac Milovan poreklom iz Dalmacije, a majka Verica je iz Crne Gore.”''</ref> * [[Daško Milinović]], radijski voditelj<ref name=milinovic1>[https://www.danas.rs/svet/region/i-kraljevinu-i-republiku-ubijaju-zar-ne-jugoslovensko-nasledje-u-postjugoslovenskim-zemljama/ I kraljevinu i republiku ubijaju, zar ne?: Jugoslovensko nasleđe u postjugoslovenskim zemljama] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Matea Jerković/Srdan Kosović/Jelka Jovanović/Denis Romac; 19.06.2023.''<br>''Saglasan je i novosadski novinar Daško Milinović, deklarisani antifašista – zbog čega je i fizički napadan – ali i jedan od 23.303 građana/ki koji su se na Popisu 2022. izjasnili kao Jugosloveni. „Mi smo jedina etnička grupa koja je zabeležila rast“, kaže sa Milinović, inicijator stvaranja nacionalnog saveta jugoslovenske manjine.''</ref><ref name=milinovic2>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/sve-vise-jugoslovena-u-srbiji-u-novom-sadu-ih-cak-30-odsto-vise-podnose-zahtev-za-registraciju-svog-nacionalnog-saveta/ Sve više Jugoslovena u Srbiji, u Novom Sadu ih čak 30 odsto više: Podnose zahtev za registraciju svog Nacionalnog saveta] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''A. Latas; 30.04.2023.''<br>''“Da li se rodio koji Jugosloven ili su se neki setili da su Jugosloveni, a na prošlom popisu to nisu bili, nije bitno. Mi smo jedina prirodno rastuća zajednica u Srbiji“, kazao je jedan od najpoznatijih Jugoslovena u našoj zemlji.''</ref><ref name=milinovic3>[https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/krenula-kampanja-sve-veci-broj-javnih-osoba-nagovara-gradane-da-se-izjasne-kao-jugoslaveni-20221002 Krenula kampanja: Sve veći broj javnih osoba nagovara građane da se izjasne kao Jugoslaveni] tportal.hr. ''B. Stilin; 02.10.2022.''<br>''“Nedugo zatim na Twitteru se oglasio popularni radijski voditelj Daško Milinović, koji često sarkastično tvita s računa po imenu Uspeh Petrović. On je objavio da se radi na osnivanju Nacionalnog vijeća Jugoslavena u Srbiji, po uzoru na druge manjinske zajednice poput Roma, koje nemaju svoju matičnu državu. Dakako, za osnivanje manjinske zajednice koja bi uživala manjinska prava potrebno je da takva zajednica ima određenu brojnost.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:EXIT 2012 Red Union.jpg|Daško Milinović </gallery> </center> == Umetnost == * [[Marina Abramović]], umjetnica performansa<ref name=abramovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 9.<br>''“Abramović Marina, slikar, multimedijalni umetnik; profesor na Likovnoj akademiji, Hamburg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=abramovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 9.<br>''“Abramović B. Marina, slikar; multimedijalni, konceptualni umetnik (r. 30. XI 1946, Beograd). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Stevan Aleksić]], vizuelni umjetnik, scenograf<ref name=aleksic1>[https://www.instagram.com/p/DDPpnQctnSy/?utm_source=ig_web_copy_link&igsh=MzRlODBiNWFlZA%3D%3D Drugarica Brena i moja malenkost. (…) Jugosloven, rame uz rame sa Jugoslovenkom, (…).] [[Instagram]]. ''stevan_aleksic_art; 06.12.2024.''</ref> * [[Mrđan Bajić]], vajar<ref name=mbajic1>[https://www.harpersbazaar.rs/kultura/umetnost-knjige-muzika/ne-propustite-poslednje-javno-vodenje-kroz-izlozbu-mrdana-bajica Ne propustite: Poslednje javno vođenje kroz izložbu Mrđana Bajića] Harper’s Bazaar. ''Milena Kitić; 19.01.2023.''<br>''“Nikakvo idealizovanje nije u pitanju i stalno ponavljam da nisam jugonostalgičan, već sam zapravo i Jugosloven, pored toga što sam i Srbin.”''</ref><ref name=mbajic2>[http://www.tanjug.rs/full-view.aspx?izb=753923 Mrđan Bajić za Tanjug: Spomenik Đinđiću mora biti postavljen] [[Tanjug]] ''15.10.2022.''<br>''“Vajar i konceptualni umetnik Mrđan Bajić kaže da nikada nije imao tako veliku i zahtevnu izložbu kao što je postavka "Nepouzdani pripovedač", da nije jugonostalgičan iako se smatra Jugoslovenom, i da očekuje da će njegova najbolja skulptura spomenik Zoranu Đinđiću jednom konačno biti postavljen na pravom mestu.”''</ref><ref name=mbajic3>[https://www.politika.rs/sr/clanak/521814/U-lokalnom-i-globalnom-dvoumlju U lokalnom i globalnom dvoumlju] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Marija Đorđević; 21.10.2022.''<br>''“Dakle nisam jugonostalgičan, ja sam naprosto i Jugosloven, poreklom, svetonazorom, poimanjem jezika, ljudi, zavičajnosti i kulturnih kodova.”''</ref> * [[Danica Basta]], slikarka<ref name=basta1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 35.<br>''“Basta Danica, slikar; profesor u Višoj školi likovnih i primenjenih umetnosti, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vjera Biller]], slikarica<ref name=biller1>Голубовић, Видосава/Суботић, Ирина: [https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf Зенит 1921–1926] Београд, 2008, str. 298.<br>''Из писама се види да јој је отац Аустријанац Емилио, да има аустријско држављанство, „али ипак, ја сам у ствари Југословенка, пошто сам рођена у... Хрватској и мој први језик је био хрватски; моја мајка Малвина Куглер, је такође Југословенка“</ref> * [[Ema Bregović]], vizuelna umjetnica<ref name=ebregovic1>[https://www.kurir.rs/zabava/pop-kultura/3708363/ema-bregovic-dela-stvaram-uz-burek-i-cevape Dela stvaram uz burek i ćevape: Ema Bregović za Kurir: Odrasla sam kao Jugoslovenka i to će tako ostati] [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''Kurir/Lj. Radanov; 14.06.2021.''</ref><ref name=ebregovic2>[https://www.ekspres.net/scena/ne-treba-traziti-nove-razloge-za-podjele-8-7-2021 Intervju Ema Bregović - "Ne treba tražiti nove razloge za podjele"] Ekspres. ''Mihailo Paunović; 08.07.2021.''<br>''“Rođena je u Parizu, ali sebe smatra Jugoslovenkom što je direktna posledica nasleđa koje je, u istim tim koferima, ponela iz kuće.”''</ref><ref name=ebregovic3>[https://www.blic.rs/zabava/ema-bregovic-izlozba-otac-goran-beograd/j0ydxtb (Video) Roditelji nisu došli da je podrže - Ćerka Gorana Bregovića o svom poslu i poznatom ocu! "Ja sam Jugoslovenka", a evo šta misli o Beogradu] [[Blic (novine)|Blic]]. ''F.J.; 12.06.2021.''<br>''“Ja se osjećam kao Jugoslovenka, jer ja nemam taj nacionalistički stav.”''</ref> * [[Eduard Čehovin]], grafički dizajner<ref name=cehovin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 80.<br>''“Čehovin Eduard, grafički dizajner. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Božidar Damjanovski]], slikar<ref name=damjanovski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 92.<br>''“Damjanovski Božidar, slikar, slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Evgenija Demnievska]], likovni umjetnik<ref name=demnievska1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 97.<br>''“Demnievska Evgenija, slikar, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Emir Dragulj]], grafičar<ref name=dragulj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 109.<br>''“Dragulj Emir, slikar i grafičar; redovni profesor Fakulteta likovnih umetnosti, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nikola Džafo]], slikar<ref name=dzafo1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 114.<br>''“Džafo Nikola, slikar, slobodni umetnik; likovni urednik lista "Republika". […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=dzafo2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 107.<br>''“Džafo M. Nikola, slikar, slobodni umetnik (r. 9. VI 1950, N.Sad [sic!]). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Branko Gavrić]], grafički dizajner<ref name=gavric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 142.<br>''“Gavrić Branko, grafički dizajner; vlasnik i direktor firme "Total Design" DOO. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nandor Glid]], vajar<ref name=glid1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 145-146.<br>''“Glid Nandor, vajar; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, Jevrejin.”''</ref><ref name=glid2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 137.<br>''“Glid A. Nandor, vajar; redovni profesor Fakulteta primenjenih umetnosti i dizajna - u penziji (r. 12. XII 1924, Subotica). Jugosloven, jevrejskog porekla.”''</ref> * [[Đorđe Ilić]], slikar, univ. profesor<ref name=djilic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 168.<br>''“Ilić Đorđe, slikar; redovni profesor Arhitektonskog fakulteta, Bg. (penz.) […] P: Srbin-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Darija Kačić]], slikarka<ref name=kacic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213.<br>''“Kačić Darija, slikar; docent na Fakultetu likovnih umetnosti, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Nikola Kostandinović]], grafički dizajner<ref name=kostandinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 242.<br>''“Kostandinović Nikola, grafički dizajner; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Pjer Križanić]], slikar-karikaturista<ref name=krizanic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 358.<br>''“Križanić Pjer, slikar-karikaturista, novinar, r. 1890 u Mečenčanu, srez Glina, Jugosloven.”''</ref> * [[Ankica Oprešnik]], slikarica i grafičarka<ref name=opresnik1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 390-391.<br>''“Oprešnik Ankica, slikar i grafičar; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Gradimir Pankov]], balet majstor<ref name=pankov1>[http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Moja-trupa-mora-uvek-da-iznenadi.lt.html Моја трупа мора увек да изненади] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Биљана Лијескић; 11.12.2013.''<br>''“То ми много значи, јер никада нисам изгубио везу са простором одакле сам дошао, иако живим у иностранству годинама. Имам обичај да кажем, са саркастичним хумором, да сам Југословен са канадским и америчким пасошем! Али, чак иако сам канадски и амерички држављанин, остајем Југословен у срцу и никада нећу заборавити своју матичну земљу.”''</ref> * [[Dragan Papić]], multimedijalni umjetnik<ref name=dpapic1>[https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:155431-Darovi-sa-buvljaka Darovi sa buvljaka] [[Večernje novosti]]. ''A. Šerer, N. Smiljić; 24.02.2004.''<br>''“Ipak, najviše volim da izlažem u našoj zemlji, pred domaćom publikom. Za sebe volim da kažem da sam prvo Beograđanin, pa Jugosloven.”''</ref> * [[Ljuba Popović]], slikar<ref name=ljpopovic1>[https://www.vreme.com/kultura/slikarstvo-je-muzika-za-oci/ Slikarstvo je muzika za oči] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Dragan Todorović; 30.10.2014.''<br>''“On lično je 51 godinu tamo, kad ga pitaju ko je, odgovara, Jugosloven, srpskog porekla, da pripada srpskom plemenu…”''</ref> * [[Verica Rakočević]], modna dizajnerka<ref name=rakocevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 473.<br>''“Rakočević Verica, modni kreator. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ivan Rendić]], kipar<ref name=rendic1>Kečkemet, Duško: Ivan Rendić: Život i djelo. Supetar 1969, str. 47.<br>''Rendić pisao je u starosti: »On me je uputio da moram biti svijestan, da sam Hrvat, dakle Jugoslaven.« Dalje veli da mu je knjige, iz kojih je učio naš jezik, slao također Strossmayer. I taj Strossmayerov kredo »Hrvat, dakle Jugoslaven« postaje otada i Rendićev kredo, kojeg se držao i za koji se borio dosljedno sve do smrti, u toku čitavog svog dugog i napornog rada i burnog života.''</ref> * [[Mateja Rodiči]], slikar<ref name=rodici1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Rodiči Mateja, slikar i grafički dizajner; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Anđelka Slijepčević]], modni kreator, univ. profesor<ref name=aslijepcevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 509.<br>''“Slijepčević Anđelka, redovni profesor Fakulteta primenjenih umetnosti i dizajna, Bg.; potpredsednik Saveta Univerziteta umetnosti. […] P: Jugoslovenka, Srpkinja, […].”''</ref> * [[Marija Tišma]], slikarka<ref name=mtisma1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 577.<br>''“Tišma Marija, slikar; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Emma Varga]], dizajner stakla<ref name=varga-marodic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 308.<br>''“Marodić Emilija, dizajner stakla; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vladimir Veličković]], slikar<ref name=velickovic1>[https://nova.rs/kultura/najbolji-izdanak-gradanskog-secanje-na-vladu-velickovica/ Najbolji izdanak građanskog – sećanje na Vladu Veličkovića] Nova.rs. ''Radmila Stanković; 29.08.2020.''<br>''“Ja sam duboko ukorenjen kao Jugosloven i takav ću ostati do kraja života. Dubokih korena sam i Beograđanin, što podrazumeva i da sam Srbin.”''</ref><ref name=velickovic2>[https://www.vesti-online.com/ostajem-jugosloven/ Ostajem Jugosloven] Vesti online. ''02.11.2014.''<br>''“Ja sam veoma privržen toj Srbiji, Beogradu, ja sam pre svega Beograđanin, naravno sa plemenitom idejom da ostajem Jugosloven, ono što mi se negde i zamera, a negde mi se i ne oprašta.”''</ref> * [[Sonja Vukićević]], koreografkinja, glumica, balerina<ref name=vukicevic1>[https://www.vijesti.me/zabava/19258/sonja-vukicevic-politicari-su-postali-i-glumci-i-reditelji Sonja Vukićević: Političari su postali i glumci i reditelji] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Jelena Kontić; 23.09.2018.''<br>''“Ja sam Jugoslovenka i van granica Jugoslavije, a danas sam Jugoslovenka i van granica bivše Jugoslavije.''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Marina Abramović. The Cleaner (45524492341).jpg|Marina Abramović Datoteka:Ljuba Popovic-mc.rs.jpg|Ljuba Popović Datoteka:Ivan Rendić 1885 Th. Mayerhofer.jpg|Ivan Rendić Datoteka:Velickovic Zarko-Vijatovic (cropped).jpg|Vladimir Veličković </gallery> </center> == Vojska == * [[Vicko Antić]], general-pukovnik, revolucionar<ref name=antic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 22.<br>''“Antić Vicko, generalmajor avijacije JNA, r. 1912 u Selcu, srez Crikvenica, Jugosloven.”''</ref> * [[Tomo Buzov]], oficir, poznat po herojskom činu za vreme bratoubilačkog rata 1993. godine<ref name=buzov1>[https://www.nin.rs/english/news/50784/darko-buzov-my-father-was-murdered-because-he-didnt-want-to-stay-silent Darko Buzov for NIN: My father was murdered because he didn’t want to stay silent] (na engleskom) [[NIN]]. ''Tanja Nikolić Đaković; 06.06.2024.''<br>''“And my father never thought of himself as a Croat. He was, as I said, a Yugoslav, a JNA officer. For years after the abduction in Štrpci, various NGOs contacted us, they wanted us to insist on the idea that the Serbs killed my father because he was a Croat. And the truth is that my father was a Yugoslav.”''</ref><ref name=buzov2>[https://n1info.rs/vesti/bio-je-covek-i-jugosloven-tomo-buzov-dao-je-svoj-za-zivot-mladica-u-vozu-u-strpcima/ „Bio je čovek i Jugosloven“: Tomo Buzov, dao je svoj za život mladića u vozu u Štrpcima] N1 SRB. ''Sonja Kamenković; 31.05.2024.''<br>''On kaže da ima posebnu obavezu da naglasi da je Tomo Buzov bio oficir JNA, ali pre svega čovek i Jugosloven. „Bio je oficir JNA, učinio je taj gest koji mnogi nikada ne bi, ali presudno je bilo upravo to što je Toma bio Jugosloven i nije delio ljude po nacionalnosti. On je spasio mladića koji je pošao tim vozom u Bar. Tomo je umesto tog mladića izašao iz voza, važno je reći da nije ubijen kao Hrvat kako su to neki govorili, već kao Jugosloven.“''</ref> * [[Ivan Gošnjak]], general, političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Nikola Karanović]], general-pukovnik, revolucionar<ref name=nkaranovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 307-308.<br>''“Karanović Nikola-Karan, generalpotpukovnik JNA, r. 1914 u Prkosima, srez Bosanski Petrovac, Jugosloven.”''</ref> * [[Vlado Lončarić]], partizanski i španski borac<ref name=loncaric1>Lončarić, Vlado: Ponovo u Zagrebu, u: Ahmetović, Lutvo (i drugi) (ur.): [https://znaci.org/00003/4_24_3.pdf Zbornik sjećanja. Zagreb 1941-1945.] Knjiga 3. Zagreb 1984, str. 49.<br>''“Poslije neuspjeha oružane borbe demokratskih i progresivnih snaga, mi Jugoslaveni bili smo u logorima u Francuskoj oko 28 mjeseci.”''</ref> * [[Mirko Matković]], general-major, revolucionar<ref name=mmatkovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 431.<br>''“Matković Mirko, pukovnik JNA, r. 1915 u Podima, srez Hercegnovi, Jugosloven.”''</ref> * [[Kosta Nađ]], general, političar, revolucionar<ref name=nadj1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 173.<br>''“Nađ S. Kosta (Izborni srez Zrenjanin, APV – NRS), general-pukovnik, rođen 15-V-1911 god. u Petrovaradinu, srez Novi Sad, APV – NRS, Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Alojz Peharnik]], vojnik-graničar, pjesnik<ref name=peharnik1>Šurmin, Đuro: Hrvatski preporod. I. Od godine 1790. do 1836. Zagreb 1903, str. 187.<br>''“I doista, osim poznatih Gajevih davorija pjeva još iste godine barun Peharnik, koji je u njemačkoj „Luni“ napisao gdjekoju patriotičnu stvarcu, kao „Ilir iz Horvatske“ svoju „Poskočnicu junačku“ dičeći se svojim rodom junačkim i […].”''</ref> * [[Rudolf Primorac]], general, diplomata, revolucionar<ref name=primorac>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_8.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 102.<br>''“Primorac Antuna Rudolf, načelnik Štaba divizije, rođen 1904, Sutomore, Bar, major jugoslovenske vojske, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od oktobra 1942, krajem rata šef Jugoslovenske vojne misije u SSSR-u.”''</ref> * [[Velimir Radičević]], general-potpukovnik, narodni heroj<ref name=radicevic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/zaboravljeni-devedesetogodisnjaci/ Zaboravljeni devedesetogodišnjaci] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dragoljub Petrović; 26.12.2011.''<br>''“Ja sam internacionalac bio ceo život. I Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vicko Antić.jpg|Vicko Antić Datoteka:Memorial plaque for captain Tomo Buzov in New Belgrade.jpg|reljef Tome Buzova na spomen-ploči Datoteka:Ivan Gošnjak (1).jpg|Ivan Gošnjak Datoteka:Nikola Karanović.jpg|Nikola Karanović Datoteka:Kosta Nađ.jpg|Kosta Nađ Datoteka:Rudolf Primorac.jpg|Rudolf Primorac </gallery> </center> == Druge oblasti == * [[Anton Bezenšek]], stenograf, prevodilac<ref name=bezensek1>Bezenšek, Ant. J.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-76POZL0A/a287f66c-8022-4d9f-80fb-dfd3c5294854/PDF Vabilo k naročbi], u: Slovenec, god. 4 br. 13. (1876), str. 4.<br>''“Ozrimo se na naše severne brate Čehe, Ruse in Poljake, koji so vže pred več leti začeli gojiti to Rimljanom in Grkom znano, a v novejem času od Nemcev iz nova prerojeno in modernim jezikom priredeno umetnost – stenografijo, pa primerjajmo naše delovanje na tem polju z njihovim, to moramo priznati, da smo zares precej zaostali, in da je skrajni čas, da se tudi v tem obziru prebudimo k delu in napredovanju, a to vsi Jugoslaveni zajedno v duhu bratske sloge in vzajemnosti.”''</ref> * [[Sonja Biserko]] aktivistica za ljudska prava, bivši diplomat<ref name=biserko1>Pavelić, Boris: [https://www.kucaljudskihprava.hr/wp-content/uploads/2019/12/Kad-glave-igraju__.pdf Kad glave igraju.] Zagreb 2019, str. 118.<br>''“Moji su živeli u tom jugoslovensko-dalmatinskom krugu. Tu sam i ja odrasla, pa nemam nacionalnost u smislu u kojem se danas govori o njoj: Beograđanka sam, Dalmatinka, Jugoslovenka. To je moj osećaj, ne mogu to da menjam.” - Osjećaj identiteta Sonje Biserko jasan je i osviješten – jugoslavenstvo koje ne negira nijednu svoju sastavnicu, od etničke preko regionalne do vjerske - ali danas, doslovno opasan. - “Biti Jugosloven i kosmopolita, to je danas proterana populacija.”''</ref><ref name=biserko2>Perović, Latinka: [https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Ziveti%20svoje%20ideale.pdf U ogledalu vremena. Skica za biografiju Sonje Biserko, s povodom.], u: Stanojlović, Seška/Kisić, Izabela (ur.): Živeti svoje ideale. Sonja Biserko, skice za portret. Beograd 2018, str. 33.<br>''“Samozatajna po prirodi, Sonja Biserko je, po svom tačnom samorazumevanju, ličnost sa složenim identitetom. Jugoslovenka, Beograđanka, Dalmatinka, Mediteranka, Evropljanka, kosmopolitkinja… Antifašizam i ideje jednakosti i solidarnosti levice utemeljene su u njenom porodičnom vaspitanju.”''</ref> * [[Aida Ćorović]], aktivistica za ljudska prava, novinarka<ref name=acorovic1>[https://nova.rs/vesti/politika/aida-corovic-grigorije-jedini-moze-da-ujedini-gradane/ Ćorović: Grigorije može da nas spasi od Vučića] Nova.rs ''Vojislav Milovančević; 09.07.2020.''<br>''“I neka mu se kaže da ja, Jugoslovenka, levičarka, feministkinja…mislim da je Srbiji potrebna njegova pomoć.”''</ref><ref name=corovic2>[https://balkans.aljazeera.net/opinions/2024/7/14/novi-sad-antifa-grad-ustase-i-cetnici-zajedno-ste Novi Sad antifašistički grad: Ustaše i četnici, zajedno ste bježali] [[Al Jazeera Balkans]]. ''Aida Ćorović; 14.07.2024.''<br>''“Mirovna i građanska aktivistkinja od početka ratova '90-ih, antifašistkinja, feministkinja i braniteljka ljudskih prava. Kosmopolitkinja. Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ervina Dabižinović]], aktivistkinja za ženska prava, psihološkinja<ref name=dabizinovic1>Domović Bulut, Senka: [https://www.faktcg.org/wp-content/uploads/2020/10/final-publikacija.pdf Ženske stvari. Women matters.] Herceg Novi 2018, str. 60.<br>''“Ja sam se osjećala, i osjećam se i danas, Jugoslovenkom.”''</ref> * [[Herta Haas]], službenica, revolucionarka<ref name=haas1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 44.<br>''“Has Herta, borac u službi veze VŠ, rođena 1917, Maribor, studentkinja, Jugoslovenka, u NOB od 1941. godine, član KPJ.”''</ref> * [[Eduard Ille]], kulturni funkcioner<ref name=ille1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 171.<br>''“Ille Eduard, direktor "Jugokoncerta", Bg. (od '86). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ille2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 160.<br>''“Ille N. Eduard, direktor Jugokoncerta, Beograd (r. 21. VII 1936, Drniš). Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Kostrenčić]], knjižničar<ref name=kostrencic1>Korunić, Petar: [https://hrcak.srce.hr/file/314359 Prilog poznavanju jugoslavenske ideje u hrvatskoj politici 1868–1874] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220618015253/https://hrcak.srce.hr/file/314359 |date=2022-06-18 }}, u: [[Časopis za suvremenu povijest]], sv. 12 br. 3 (1980), str. 78.<br>''“Koji može nas Jugoslavenah konačni cilj biti, koji odgovara posve našoj naravi, našim narodnim zahtjevom?”''</ref> * [[Ljubica Krnjaić]], inženjer protivpožarne zaštite<ref name=krnjajic1>[https://zenskimuzejns.org.rs/tag/ljubica-krnjajic/ Vatrogastvo i ženska emancipacija] ŽeNSki muzej. ''Vesna Nedeljković Angelovska; 21.12.2023.''<br>''“Za sebe kaže da je Jugoslovenka. Ima kritički stav prema politici savremenog društva ali smatra da je socijalistički poredak Jugoslavije bio najhumaniji poredak.”''</ref> * [[Ašok Murti]], poznati stilista<ref name=murti1>[http://www.blic.rs/Intervju/160207/Ostao-sam-ovde-iz-inata- Ostao sam ovde iz inata] Blic Online. ''Žiža Antonijević; 23.03.2008.''<br>''“Nemam nikakav stid i sram da izgovorim da ću ja zauvek ostati Jugosloven i da je to jedino s čime mogu da se identifikujem.”''</ref><ref name=murti2>[http://www.pulsonline.rs/licna-karta/228/asok-murti/biografija Ašok Murti - Biografija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110325002131/http://www.pulsonline.rs/licna-karta/228/asok-murti/biografija |date=2011-03-25 }} Puls Online<br>''“Ja sam Jugosloven, ali indijskog porekla, to je identitet koga se nikada neću odreći. Moja intimna istorija ne poklapa se sa opštom, a naročito ne sa geografijom. Nisam jugonostalgičar, to je kulturni i emotivni, ne geografski prostor.”''</ref> * [[Božidar Petranović]], pravnik, pisac<ref name=petranovic1>Antoljak, Stjepan: Dalmatinsko pitanje kroz vjekove. Vjekovne težnje i borbe Hrvata za ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Zagreb 1944, str. 166.<br>''“Tek poneki se nazivaju »Ilirima iz Dalmacije« kao Božidar Petranović, koji radi sa svojim prijateljima oko podizanja narodne knjige izdavajući […].”''</ref> * [[Bosiljka Schedlich]], kulturni radnik<ref name=schedlich1>[https://balkandiskurs.com/2018/05/19/prelazeci-granice-dio-ii/ Prelazeći granice: bosanske migracije u Njemačkoj (Dio II)] Balkan Diskurs. ''Dženeta Karabegović; 19.05.2018.''<br>''“SüdOst centar, ili “südost Europa Kultur e.V.” osnovala je Bosiljka Schedlich, rođena u Hrvatskoj, koja se udomaćila u Njemačkoj, a sebe smatra Jugoslovenkom.”''</ref> * [[Jagoda Slijepčević]], popularna, dugogodišnja radnica JAT-a<ref name=jslijepcevic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/453773/Odlazak-stjuardese Odlazak stjuardese] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Jovo Simišić; 08.05.2020.''<br>''“Bila je entuzijasta i velika Jugoslovenka.”''</ref> * [[Maja Veseli]], kulturni radnik<ref name=veseli1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 759.<br>''“Veseli Maja, profesor, sekretar Saveta za prosvetu, nauku i kulturu NR Hrvatske, član Glavnog odbora SSRNS Hrvatske, član Saveza ženskih društava NR Hrvatske, r. 1908 u Irigu, Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Anton Bezenšek2.jpg|Anton Bezenšek Datoteka:Sonja Biserko.jpg|Sonja Biserko Datoteka:Aida Ćorović 2011-mc.rs.jpg|Aida Ćorović Datoteka:Herta Has.jpg|Herta Haas Datoteka:Bozidar Petranovic 1885 Mayerhofer.png|Božidar Petranović </gallery> </center> == Povezano == * [[Jugoslaveni]] * [[Jugoslavenstvo]] == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|colwidth=30em}} [[Kategorija:Biografije, Jugoslavija|*]] [[Kategorija:Liste osoba|Jugoslaveni]] bnqe6iqnj4td6it44l6jye9congbjp8 42690867 42690866 2026-09-22T01:42:52Z Dwina744 178014 +izv. 42690867 wikitext text/x-wiki Ovo je spisak značajnih osoba koji se identificiraju kao [[Jugoslaveni]] – ili su se za vrijeme svoga života tako identificirali.{{Efn|Navedene su također osobe koje su se do 1840-ih godina izjašnjavale kao ''Iliri'', nazivom kojim su se do tada označavali Jugoslaveni.|group=α}} Jugoslovenski se identitet danas najčešće javlja kao nadnacionalni, kulturni<ref name=primjer-kulturnjugoslav>Usp. npr. [https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena Dino Mustafić nakon premijere u BDP: U meni je ostao neizbrisiv identitet Jugoslovena] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250403122425/https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena |date=2025-04-03 }} [[Telegraf.rs]]. ''J. V.; 30.03.2025.''<br>''“Vrlo često naglašavam da sam u kulturalnom smislu Jugosloven, bez obzira što je ta zemlja geografski i politički nestala.”''</ref>, nacionalni odnosno etnički<ref name=primjer-nacionjugoslav>Usp. npr. [https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ Isović za N1: Lik Izeta Fazlinovića sam pisao po sebi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102014830/https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ |date=2022-11-02 }} N1 BIH. ''N1 BiH; 18.04.2018.''<br>''“Volim i ja Tita, Jugosloven sam po nacionalnosti. Rodio sam se u Jugoslaviji, odgojen sam da je volim.”''</ref>, ali i kao anacionalni ili politički identitet. U ogromnoj većini slučajeva on egzistira pored drugih (nacionalnih) identiteta (Srbin, Hrvat, Bošnjak, Makedonac, Albanac, itd.)<ref name=studija-pavlakovic>Usp. Pavlaković, Vjeran: Ispunjenje tisućljetnog sna: Strategije simbolične izgradnje nacije u Hrvatskoj, u: Pavlaković, Vjeran/Korov, Goran (ur.): Strategije simbolične izgradnje nacije u državama jugoistočne Europe. Zagreb 2016, str. 27-60</ref>, u rijetkim slučajevima kao identitet koji te identitete ne uzima u obzir. Pri tome treba imati na umu da je za vrijeme postojanja [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|socijalističke Jugoslavije]] (1945–1991) većina stanovništva gajila jugoslovenski identitet. Stanovnici Jugoslavije su se najčešće nacionalno osjećali "prije svega [[Hrvati]]ma, [[Makedonci]]ma, [[Slovenci]]ma, [[Srbi]]ma itd., i istodobno Jugoslavenima". Druga po brojnosti kategorija su bili "oni koji su najprije Jugoslaveni, pa zatim Srbi, Slovenci, Makedonci ili Hrvati". Treću grupu su činili oni građani koji su se osjećali ''samo'' Jugoslavenima, a nije bio malen ni broj onih koji su se osjećali ''samo'' Srbima, ''samo'' Hrvatima, ''samo'' [[Albanci]]ma itd.<ref name=jugoslavenstvo69>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 69.</ref> == Arhitektura == * [[Mia David]], arhitekta, scenograf<ref name=miadavid1>[https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q Prostori slobode - Radina Vučetić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211012638/https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q |date=2023-02-11 }} YouTube. ''Remarker Media; 01.07.2020.''<br>''“Ja sam isto Jugoslovenka.”''</ref> * [[Miša David]], arhitekta<ref name=mišadavid1>[https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ Jugosloven koji je pobegao u Teksas] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114010713/https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ |date=2023-11-14 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Miroslav Simeunović; 02.11.2020.''<br>''“I ovoga puta, kad smo se sreli, smejali smo se tome, kako se naš zajednički prijatelj, pok. arhitekta Miša David, iz nekog protesta, kad nije mogao da se upiše kao Jugosloven, izjašnjavao na popisima kao stari Grk.”''</ref> * [[Radivoje Dinulović]], arhitekt<ref name=dinulovic1>[https://magazin.politika.rs/sr/clanak/571832/kulturni-dodatak/ne-pristajem-da-povladujem-ovoj-realnosti Ne pristajem da povlađujem ovoj realnosti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152856/https://magazin.politika.rs/sr/clanak/571832/kulturni-dodatak/ne-pristajem-da-povladujem-ovoj-realnosti |date=2024-12-25 }} Magazin Politika. ''Aleksandra Isakov; 24.07.2024.''<br>''“Ja sam levičarsko dete, ostao sam komunista i Jugosloven, i duboko verujem da ta nova realnost mora da dođe, kao što je realnost mog detinjstva i mladosti morala da nestane.”''</ref> * [[Vlado Milunić]], arhitekt<ref name=milunic1>[https://bosnainfo.ba/preminuo-vlado-milunic/ Preminuo Vlado Milunić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126051433/https://bosnainfo.ba/preminuo-vlado-milunic/ |date=2022-11-26 }} BosnaInfo. ''BosnaInfo; 17.09.2022.''<br>''“Ja sam češki arhitekt jer sam završio češke škole. Isto tako nisam Čeh premda imam češko državljanstvo. Ja sam Jugoslaven jer se tako osjećam, unatoč činjenici da Jugoslavija više na postoji”''</ref><ref name=milunic2>[https://www.expats.cz/czech-news/article/czech-co-architect-behind-prague-s-dancing-house-passes-away Czech-Croatian architect behind Prague's Dancing House passes away] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108235402/https://www.expats.cz/czech-news/article/czech-co-architect-behind-prague-s-dancing-house-passes-away |date=2023-01-08 }} (na engleskom) Expats.cz ''Expats.cz Staff; 18.09.2022.''<br>''Milunić was born in Zagreb in what is now Croatia in 1941, but lived in Prague from the age of 16. In regards to his nationality, he described himself as "a Czechoslovak architect because I have a Czechoslovak education, and I feel Yugoslav in protest against primitive nationalism, even though neither Czechoslovakia nor Yugoslavia exists anymore."''</ref> * [[Aljoša Šegvić]], arhitekta<ref name=segvic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 554.<br>''“Šegvić Aljoša, arhitekta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Milica Šterić]], arhitekta<ref name=steric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 563.<br>''“Šterić Milica, arhitekta; član Upravnog odbora i specijalni savetnik Holding korporacije "Energoprojekt" - MDD Urbanizam i arhitektura; član Umetničkog saveta Saveza arhitekata Srbije i Akademije Arhitekture Srbije. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Josip Svoboda]], arhitekta<ref name=svoboda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 550.<br>''“Svoboda Josip, arhitekta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Danilo Udovički]], arhitekta<ref name=dudovicki1>[https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ Jugosloven koji je pobegao u Teksas] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114010713/https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ |date=2023-11-14 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Miroslav Simeunović; 02.11.2020.''<br>''“Mogu da potvrdim i danas da je moj daroviti prijatelj arhitekta Danilo Udovički, poreklom iz bačkog sela Mol, bio i ostao veliki patriota, erudita i poliglota, ali i Jugosloven u najboljem smislu te reči. Uvek se tako i izjašnjavao na popisima dok je to moglo, jer je i za njega, kao i za mnoge od nas, razbijanje Jugoslavije bila lična uvreda.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vlado Milunić.jpg|Vlado Milunić </gallery> </center> == Diplomacija == * [[Aleš Bebler]], diplomata, revolucionar<ref name=abebler1>VIII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Beograd, 7–13. decembra 1964. Stenografske beleške III. Beograd 1965, str. 1918.<br>''“Ovima moramo pre svega reći da je dobar deo našeg razmimoilaženja prosto nesporazum, i to nesporazum u tome šta mi, Jugosloveni, i drugi koji se sa nama slažu, nazivamo politikom miroljubive koegzistencije i kako je mi definišemo.”''</ref> * [[Salih Fejić]], diplomata<ref name=fejic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 182.<br>''“Fejić Salko, izvanredni poslanik i opunomoćeni ministar FNRJ u Holandiji, rez. major, r. 1914 u Mostaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Rexhai Surroi]], diplomat<ref name=surroi1>Maksić, Milivoje: [https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Svedocanstva%2005.pdf U raskoraku sa svetom.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221029103157/https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Svedocanstva%2005.pdf |date=2022-10-29 }} Beograd 2000, str. 9.<br>''“Bio је Аlbаnас ро poreklu, ali Jugosloven ро svemu drugom. Nije birao prijatelje ро ključu, već ро srcu. Mnogi smo bili među onima kojima је biо blizak. Redžai је biо čovek koji је prijatelju privržen. Ponekad se čini da u ovom našem vremenu ta divna osobina - biti privržen prijatelju, kao da počinje da bledi pod pritiskom egoizma, i nekih drugih, čudnih i sumnjivih moralnih normi. А upravo to, osećati se Jugoslovenom, što simbolizuje uverenje da smo svi u ovoj zemlji podjednako bliski i potrebni jedni drugima, i biti privržen drugu, prijatelju - jeste politička, а rekao bih i moralna osnova, na kojoj jedino i može počivati naša spoljnopolitička služba.”''</ref> * [[Zdenko Štambuk]], diplomata<ref name=zstambuk>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/08/srpski/P00040710.shtm Ko je ovaj čovek? Vladimir Štambuk (Drugaričin drug)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221123055710/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/08/srpski/P00040710.shtm |date=2022-11-23 }} [[Glas javnosti]]. ''Zorica Vulić; 07.04.2000.''<br>''“Otac Zdenko bio je čuveni diplomata, takođe Jugosloven, a majka Čehinja.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Aleš Bebler.jpg|Aleš Bebler </gallery> </center> == Film i pozorište == * [[Vjekoslav Afrić]], glumac<ref name=afric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 11.<br>''“Afrić Vjeko, dramski umetnik, pozorišni i filmski reditelj, redovni prof. Akademije za pozorišnu umetnost u Beogradu, pretsednik Sindikata kulturno-umetničkih ustanova, rez. major, r. 1906 na Hvaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Neda Arnerić]], glumica<ref name=arneric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 22-23.<br>''“Arnerić Neda, glumica i galerista (vlasnik galerije - knjižare "Atrijum", Bg.). […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=arneric2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 21.<br>''“Arnerić Neda, glumica i galerista (r. 15. VII 1953, Knjaževac). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Darko Bajić]], redatelj<ref name=dbajic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 29.<br>''“Bajić Darko, filmski reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=dbajic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 29.<br>''“Bajić M. Darko, filmski reditelj, docent na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu (r. 14. V 1955, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Primož Bebler]], redatelj<ref name=pbebler1>[https://www.danas.rs/kultura/umetnik-humanista-jugosloven/ Umetnik , humanista, Jugosloven...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152828/https://www.danas.rs/kultura/umetnik-humanista-jugosloven/ |date=2024-12-25 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 21.11.2013.''<br>''“Primož je bio pravi, plemeniti Jugosloven. Taj njegov izbor, bitna odrednica njegovog identiteta, imao je svoju estetsku, ideološku i humanističku utemeljenost.”''</ref><ref name=pbebler2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 35.<br>''“Bebler A. Primož, pozorišni reditelj; upravnik i umetnički rukovodilac Malog pozorišta Duško Radović i Večernje scene Radović u Beogradu (r. 5. V 1951, Njujork). Jugosloven.”''</ref><ref name=pbebler3>[http://www.republika.co.rs/564-565/24.html Beskrajna širina stanovnika sveta] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221016234820/http://www.republika.co.rs/564-565/24.html |date=2022-10-16 }} Republika. ''Goran Cvetković; Broj 564-565, 01-31.01.2014.''<br>''“Istinski levičar i Jugosloven, internacionalni i svetski pozorišni stručnjak Primož Bebler, nije stigao da uradi i tu jubilarnu predstavu Početak bune na dahije, po romanu Svetislava Basare.”''</ref> * [[Ivan Bekjarev]], glumac<ref name=bekjarev1>[https://arhiva.vesti-online.com/Scena/Soubiznis/499225/Bekjarev-Najgori-su-umetnici-u-politici Bekjarev: Najgori su umetnici u politici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230804005703/https://arhiva.vesti-online.com/Scena/Soubiznis/499225/Bekjarev-Najgori-su-umetnici-u-politici |date=2023-08-04 }} Vesti online. ''D. Dušanić; 16.06.2015.''<br>''“Poreklom sam Makedonac, ali rođeni Beograđanin, i javno priznajem da sam Jugosloven.”''</ref> * [[Miroslav Benka]], redatelj<ref name=benka1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 40.<br>''“Benka Miroslav, reditelj; umetnički direktor Gradskog pozorišta u Žilini, Slovačka (od '91). […] P: Jugosloven, slovačke narodnosti, […].”''</ref> * [[Melita Bihali]], glumica<ref name=bihali1>[https://www.vesti.rs/Mercedes-Benz/Jugoslovenka-zauvek-Prica-o-lepoj-stolarevoj-kci.html Jugoslovenka zauvek: priča o lepoj stolarevoj kći] vesti.rs ''Vesti-online.com; 27.12.2015.''<br>''“I moja porodica se preselila u Istru, iako nismo imali potrebu za tim. Takvo je bilo naređenje” - kaže Melita Bihali, koja je kroz lik baba Mare opisala i raspad SFRJ, i za kraj ovog susreta naglasila da je rođena kao Jugoslovenka i da će tako i umreti.''</ref><ref name=bihali2>[https://n1info.ba/showbiz/preminula-glumica-melita-bihali-poznata-po-ulozi-u-maratoncima/ Preminula glumica Melita Bihali, poznata po ulozi u “Maratoncima”] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230907003733/https://n1info.ba/showbiz/preminula-glumica-melita-bihali-poznata-po-ulozi-u-maratoncima/ |date=2023-09-07 }} N1 BIH. ''N1 Srbija, nova.rs; 25.08.2023.''<br>''Bihali je rekla i da je „rođena kao Jugoslovenka i da će tako i umrijeti!“.''</ref> * [[Predrag Bjelac]], glumac<ref name=bjelac1>[https://www.vesti-online.com/i-carobnjak-i-papa/ I čarobnjak i papa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230104004740/https://www.vesti-online.com/i-carobnjak-i-papa/ |date=2023-01-04 }} vesti.rs ''Nada S. Preradović; 29.01.2022.''<br>''“Do pre par godina živeo je u Pragu, izjašnjava se kao Jugosloven i ponosni je otac dve ćerke.”''</ref><ref name=bjelac2>[https://zena.blic.rs/lifestyle/glumac-predrag-bjelac-govorio-je-o-uspesima-na-svetskoj-sceni/lh3w1pl Predrag Bjelac: "Za Čehe sam harizmatičan: Mnogo puta sam im rekao: 'Dođite kod nas da vidite, ima ovakvih koliko hoćeš'"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241205080743/https://zena.blic.rs/lifestyle/glumac-predrag-bjelac-govorio-je-o-uspesima-na-svetskoj-sceni/lh3w1pl |date=2024-12-05 }} Blic žena. ''Blic žena; 19.05.2024.''<br>''“Odgojen sam kao Jugosloven, negde sam to i dalje.”''</ref> * [[Jelica Bjeli]], glumica<ref name=bjeli1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Bjeli-Hadžić Jelica, glumica. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Dragan Bjelogrlić]], režiser i glumac<ref name=bjelogrlic1>[https://www.nportal.rs/vest/186/vesti/kultura/bjelogrlic-film-toma-se-prepoznaje-po-univerzalnoj-emociji Bjelogrlić: Film "Toma" se prepoznaje po univerzalnoj emociji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230121004426/https://www.nportal.rs/vest/186/vesti/kultura/bjelogrlic-film-toma-se-prepoznaje-po-univerzalnoj-emociji |date=2023-01-21 }} Nportal. ''Nportal; 27.08.2021.''<br>''“Osećam se Jugoslovenom. Imam poseban odnos prema toj državi, žao mi je što je više nema i verovatno se to oseća u filmu. Toma je otvoreno govorio pred kraj života, kad je počela da se raspada Jugoslavija, da je veliki protivnik toga. Pravio je jugoslovensku turneju neposredno pred rat”, podsetio je Bjelogrlić.''</ref><ref name=bjelogrlic2>[https://www.rtvslo.si/kultura/intervju/dragan-bjelogrlic-iz-slovenije-je-vedno-prihajala-avantgarda/536803 Dragan Bjelogrlić: Iz Slovenije je vedno prihajala avantgarda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221006025712/https://www.rtvslo.si/kultura/intervju/dragan-bjelogrlic-iz-slovenije-je-vedno-prihajala-avantgarda/536803 |date=2022-10-06 }} (na slovenačkom) Radiotelevizija Slovenija. ''Gašper Andrinek, Val 202; 22.09.2020.''<br>''“Odraščal sem v Jugoslaviji in sem v svoji biti ostal Jugoslovan, ves prostor nekdanje Jugoslavije občutim kot svoj. Verjetno bo tako do konca življenja.”''</ref><ref name=bjelogrlic3>[https://www.rts.rs/lat/magazin/film-i-tv/3876212/bjelogrlic-male-razlike-su-me-uvek-inspirisale-i-zato-sam-ostao-jugosloven-u-dusi.html Bjelogrlić: Male razlike su me uvek inspirisale i zato sam ostao Jugosloven u duši] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231116010128/https://www.rts.rs/lat/magazin/film-i-tv/3876212/bjelogrlic-male-razlike-su-me-uvek-inspirisale-i-zato-sam-ostao-jugosloven-u-dusi.html |date=2023-11-16 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''RTS; 04.03.2020.''<br>''“Međutim, tako je kako je. Još uvek se mi umetnici trudimo da pravimo i da sarađujemo zajedno, nema tu nikakvog političkog razloga ni tržišnog. Prosto, meni bar, je uvek zanimljivo da radim sa ljudima iz drugih sredina. Više puta sam to rekao – Jugoslaviju su razorile male razlike, a male rezlike su nešto što je meni bila inspiracija i zato sam ja ostao Jugosloven u duši”, rekao je iskreno Dragan Bjelogrlić.''</ref> * [[Bogić Bošković]], glumac<ref name=bboskovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 53.<br>''“Bošković B. Bogić, glumac (r. 22. XII 1930, Prizren). Jugosloven.”''</ref> * [[Tanja Bošković]], glumica<ref name=tboskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 57.<br>''“Bošković Tatjana, glumica, član pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Srpkinja-Jugoslovenka.”''</ref><ref name=tboskovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 53.<br>''“Bošković V. Tatjana, glumica, član pozorišta Atelje 212 u Beogradu (r. 27. VI 1953, Beograd). Srpkinja, Jugoslovenka.”''</ref> * [[Karlo Bulić]], glumac<ref name=bulic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 92.<br>''“Bulić Karlo, dramski glumac, nastavnik Akademije za pozorišnu i filmsku umetnost u Beogradu, r. 1910 u Trstu, Jugosloven.”''</ref> * [[Branko Cvejić]], glumac<ref name=cvejic1>[https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/film-tv/3532718-branko-cvejic-ja-cu-uvek-ostati-jugosloven-rodjen-u-toj-zemlji-do-smrti-gradjanin-te-zemljeglumac Branko Cvejić: "Ja ću uvek ostati Jugosloven, rođen u toj zemlji, do smrti građanin te zemlje"] [[Telegraf.rs]]. 27.07.2022.<br>''“Bez obzira, postojala ili ne, kao greška ta zemlja, ja ću uvek ostati Jugosloven i građanin te zemlje. Ja se i sada osećam tako.”''</ref> * [[Svetozar Cvetković]], glumac<ref name=scvetkovic1>[https://www.dan.co.me/zabava/svetozar-cvetkovic-ja-sam-anticki-jugosloven-5150500 Svetozar Cvetković: Ja sam antički Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107221742/https://www.dan.co.me/zabava/svetozar-cvetkovic-ja-sam-anticki-jugosloven-5150500 |date=2023-01-07 }} Dan. ''DAN portal; 10.12.2022''<br>''“Kao umjetnik koji je stasavao i sazrijevao u vrijeme velike Jugoslavije, sebe i danas vidi kao Jugoslovena.”''</ref><ref name=scvetkovic2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/istinska-elita-danas-nema-sta-da-jede Svetozar Cvetković: Istinska elita danas nema šta da jede] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221018020612/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/istinska-elita-danas-nema-sta-da-jede |date=2022-10-18 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 20.03.2015.''<br>''“Jednom sam već negde rekao da je biti Jugosloven danas isto što i biti prokuženi stranac. Ali, u redu, svejedno: taj sam!” - Šta ste? - “Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic3>[https://nova.rs/zabava/aleksandar-od-jugoslavije/ekskluzivno-cvetkovic-blatite-me-ja-ostajem-jugosloven/ Cvetković: Blatite me, ja ostajem Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230131035406/https://nova.rs/zabava/aleksandar-od-jugoslavije/ekskluzivno-cvetkovic-blatite-me-ja-ostajem-jugosloven/ |date=2023-01-31 }} Nova.rs ''Pero Jovović; 09.03.2021.''<br>''“Ja rizikujem mnogo da krenu da me blate onog časa kada kažem da sam ja Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic4>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/svetozar-cvetkovic-glumcina-i-jugosloven/ Svetozar Cvetković: Glumčina i Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107222559/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/svetozar-cvetkovic-glumcina-i-jugosloven/ |date=2023-01-07 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 11.08.2021.''<br>''“Ta plemenitost i svetlost, pored činjenice da je ostao Jugosloven i građanin nepostojeće države, njegovoj skromnosti i gospodstvu dodaju još jednu finu nijansu koja ga čini renesansnim gospodarom.”''</ref><ref name=scvetkovic5>[http://www.slobodnarijec.net/svetozar-cvetkovic-snimam-film-u-francuskoj/ Svetozar Cvetković: Snimam film u Francuskoj] Slobodna Riječ. ''Slobodna Riječ; 27.02.2015.''<br>''“Biti Jugosloven – to je danas kao biti neki prokuženi stranac, u redu taj sam!”''</ref><ref name=scvetkovic6>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 76.<br>''“Cvetković Svetozar, glumac, član pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic7>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 69.<br>''“Cvetković S. Svetozar, glumac, član pozorišta Atelje 212 u Beogradu (r. 20. VI 1958, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Borivoj Dovniković]], autor animiranih filmova, ilustrator<ref name=dovnikovic1>[https://p-portal.net/borivoj-dovnikovic-pripadam-manjini-koju-jedni-trpe-drugi-mrze-a-u-biti-sam-clan-ljudske-zajednice/ Borivoj Dovniković: Pripadam manjini koju jedni trpe, drugi mrze, a u biti sam član ljudske zajednice] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211193920/https://p-portal.net/borivoj-dovnikovic-pripadam-manjini-koju-jedni-trpe-drugi-mrze-a-u-biti-sam-clan-ljudske-zajednice/ |date=2023-02-11 }} P-portal. ''Đorđe Matić; 24.12.2021.''<br>''“Pored svega toga, spadam u ljude koji su od početka bili i ostali Jugoslaveni, koji ne daju da se SFRJ naziva zločinačkom zemljom i kojoj bi trebalo davati priznanje za sve dobro što je učinila za nas i za svjetsku zajednicu.”''</ref> * [[Srđan Dragojević]], redatelj<ref name=dragojevic1>[http://www.telegraf.rs/jetset/144968-intervju-nedelje-srdan-dragojevic-2-deo-nisam-snimao-filmove-s-ratnim-zlocincima Intervju nedelje, Srđan Dragojević (2. deo): Nisam snimao filmove s ratnim zločincima!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233203/https://www.telegraf.rs/jetset/144968-intervju-nedelje-srdan-dragojevic-2-deo-nisam-snimao-filmove-s-ratnim-zlocincima |date=2022-12-29 }} Telegraf.rs ''S.M.S. – A.K.; 01.04.2012.''<br>''Da li ste jugonostalgičar, to se negde može nazreti iz vaših javnih istupa… - “Ne, nisam jugonostalgičar. Jugosloven sam.”''</ref><ref name=dragojevic2>[http://www.rts.rs/page/magazine/sr/story/411/Film/981606/Dragojevi%C4%87%3A+Sukob+mi%C5%A1ljenja+da,+sukob+na+ulici+ne.html Dragojević: Sukob mišljenja, ne sukob na ulici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233159/https://www.rts.rs/page/magazine/sr/story/411/Film/981606/Dragojevi%C4%87:+Sukob+mi%C5%A1ljenja+da,+sukob+na+ulici+ne.html |date=2022-12-29 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''30.10.2011.''<br>''Budući da se osećam Jugoslovenom, rođen sam u toj zemlji, svi gradovi i države bivše Jugoslavije su mi dragi, volim da idem tamo i onda je divno kad snimajući film prosto živite tu svoju ideju da ovo jeste Jugoslavija.”''</ref><ref name=dragojevic3>[http://dnevnik.com.mk/?ItemID=ED29384C7EF4F44A9128FE32E5BBA0ED „Парадa“ e првиот филм на трета Југославија] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120108204134/http://www.dnevnik.com.mk/?ItemID=ED29384C7EF4F44A9128FE32E5BBA0ED |date=2012-01-08 }} (na makedonskom) Dnevnik (Makedonija). ''Srebra Ðorđijevska; 05.01.2012.''<br>''“Јас сум Југословен, така се чувствувам и тоа е земјата во која живеам.”''</ref><ref name=dragojevic4>[http://www.delo.si/zgodbe/sobotnapriloga/najvecja-parada-ponosa-v-srcu-homofobnega-balkana.html Največja Parada ponosa v srcu homofobnega Balkana] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171110171452/http://www.delo.si/zgodbe/sobotnapriloga/najvecja-parada-ponosa-v-srcu-homofobnega-balkana.html |date=2017-11-10 }} (na slovenačkom) Delo. ''Vesna Milek; 02.01.2012.''<br>''“Če bi radi še bolj plastičen prikaz tega, kar sem hotel povedati: Jaz sem Jugoslovan. Vi, ki niste, ko vas jebe. (nasmešek)”''</ref> * [[Jasna Đuričić]], glumica<ref name=djuricic1>[https://www.021.rs/story/Info/Misljenja-i-intervjui/236557/INTERVJU-Jasna-Djuricic-Novac-je-vec-dugo-vremena-jedini-bog-na-ovoj-planeti.html Intervju Jasna Đuričić: Novac je već dugo vremena jedini bog na ovoj planeti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221205073327/https://www.021.rs/story/Info/Misljenja-i-intervjui/236557/INTERVJU-Jasna-Djuricic-Novac-je-vec-dugo-vremena-jedini-bog-na-ovoj-planeti.html |date=2022-12-05 }} Portal 021. ''Snežana Miletić; 09.04.2020.''<br>''“Pripadam drugom vremenu, drugoj generaciji, ja sam Jugoslovenka, rođena ovde, u vreme kada su važili postulati druge vrste - za sve stvari.”''</ref><ref name=djuricic2>[https://voice.org.rs/jasna-djuricic-najbolja-evropska-glumica/ Jasna Đuričić, najbolja evropska glumica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231003040615/https://voice.org.rs/jasna-djuricic-najbolja-evropska-glumica/ |date=2023-10-03 }} Vojvođanski istraživačko-analitički centar (VOICE). ''Snežana Miletić; 20.12.2021.''<br>''“Sremica, Novosađanka i Jugoslovenka, potekla iz radničke porodice, od oca trgovca i majke knjigovođe.”''</ref> * [[Predrag Ejdus]], glumac<ref name=ejdus1>[http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:359184-Predrag-Ejdus-Lako-je-izgubiti-ljudskost Predrag Ejdus: Lako je izgubiti ljudskost] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233203/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:359184-Predrag-Ejdus-Lako-je-izgubiti-ljudskost |date=2022-12-29 }} [[Večernje novosti]]. ''Radmila Radosavljević; 24.12.2011.''<br>''“A ja sam se nacionalno uvek izjašnjavao kao Jugosloven, tako sam se izjasnio i na poslednjem popisu.”''</ref><ref name=ejdus2>[http://www.politika.rs/rubrike/Sport/intervjui/Fudbal-mi-pomogao-da-stanem-na-noge.lt.html Фудбал ми помогао да станем на ноге] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150924134607/http://www.politika.rs/rubrike/Sport/intervjui/Fudbal-mi-pomogao-da-stanem-na-noge.lt.html |date=2015-09-24 }} [[Politika (novine)|Политика]]. ''Славко Трошељ; 13.07.2008.''<br>''“Целог живота изјашњавам се као Југословен. И данас се осећам тако. Иако та државна заједница више не постоји. Али, то је моје право. Родио сам се у тој земљи. Али, ако хоћете дубоку интуитивно осећам апсолутну припадност и јеврејском и српском народу.”''</ref><ref name=ejdus3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 131.<br>''“Ejdus Predrag, glumac, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta (od '93). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ejdus4>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 125.<br>''“Ejdus Lj. Predrag, glumac, član i v. d. direktora Drame Narodnog pozorišta u Beogradu (r. 24. VII 1947, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Mira Erceg]], reditelj<ref name=erceg1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 132.<br>''“Erceg Mira, pozorišni reditelj; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Bekim Fehmiu]], glumac<ref name=fehmiu1>[https://www.vreme.com/nedelja/bekim-fehmiu/ Bekim Fehmiu (1936–2010)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208030139/https://www.vreme.com/nedelja/bekim-fehmiu/ |date=2023-02-08 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''J. Gligorijević; broj 1015, 17.06.2010.''<br>''“Jedan od simbola Jugoslavije iz njenog zlatnog doba, nikada nije, u ime bratstva i jedinstva, a potom jugonostalgije, bežao od svog albanskog porekla, bio je i jedno i drugo: Albanac, Jugosloven, iznad svega umetnik, a pre svega – čovek.”</ref> * [[Dragomir Felba]], glumac<ref name=felba1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134-135.<br>''“Felba Dragomir, glumac. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=felba2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 127.<br>''“Felba A. Dragomir, glumac (r. 7. VII 1921, Skoplje). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ognjen Glavonić]], redatelj<ref name=glavonic1>[https://www.xxzmagazin.com/film-se-treba-obracati-mladim-fasistima Film se treba obraćati mladim fašistima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114021845/https://www.xxzmagazin.com/film-se-treba-obracati-mladim-fasistima |date=2023-11-14 }} XXZ magazin. ''Jurica Pavičić; 14.05.2018.''<br>''Upravo zato Glavonić napominje da se osjeća kao Jugoslaven i citira Viktora Ivančića: “Budući da živimo u ambijentu gdje je Jugoslavija oglašena kao najgora psovka, upravo jugoslavenska etiketa nudi aktivniju poziciju i obilježava odgovorniji model antinacionalizma”.</ref> * [[Srđan Grahovac]], glumac<ref name=grahovac1>[https://www.pobjeda.me/clanak/udareni-temelji-dubljim-i-slozenijim-projektima Udareni temelji dubljim i složenijim projektima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211012329/https://www.pobjeda.me/clanak/udareni-temelji-dubljim-i-slozenijim-projektima |date=2023-02-11 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]] ''Svetlana Višnjić; 06.05.2022.''<br>''“Saradnjama se uvijek radujem, one su nužne između republika u Jugoslaviji, ja nikada nijesam prestao da budem Jugosloven. Nikada nijesam imao granica, uvijek sam išao dalje. Saradnja i odnosi preko kulture su nužnost, ako mislimo da išta radimo u budućnosti” – rekao je Grahovac.''</ref> * [[Aleksandar Gruden]], glumac<ref name=agruden1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 155.<br>''“Gruden Aleksandar-Saša, glumac i reditelj; šef marketinga pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Srđan Hadžić]], reditelj, pisac<ref name=hadzic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 160.<br>''“Hadžić Srđan, reditelj i pisac; član Akademije filmske umetnosti i nauke. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Željko Hubač]], dramski pisac<ref name=hubac1>[https://www.kurir.rs/vesti/moja-zivotna-prica/4012971/zeljko-hubac-zivotna-prica Životna priča Željka Hubača: Na ružan način sam saznao da sam usvojen! Muslimanka me je rodila, a odgajili su me Čeh i Srpkinja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230220203017/https://www.kurir.rs/vesti/moja-zivotna-prica/4012971/zeljko-hubac-zivotna-prica |date=2023-02-20 }} Kurir.rs ''Ljubomir Radanov i Andrijana Stojanović; 18.09.2022.''<br>''“Po svom dubokom osećanju sam Jugosloven.”''</ref> * [[Boris Isaković]], glumac<ref name=bisakovic1>[https://gracija.me/boris-isakovic-ako-ne-postujete-publiku-ne-postujete-sebe-i-svoj-rad/ Boris Isaković: Ako ne poštujete publiku, ne poštujete sebe i svoj rad] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103201020/https://gracija.me/boris-isakovic-ako-ne-postujete-publiku-ne-postujete-sebe-i-svoj-rad/ |date=2023-01-03 }} Gracija. ''Mirjana Popović; br. 206 okt. 2022.''<br>''“I dalje voli da se izjašnjava kao Jugosloven, a svoje studente, osim glumačkim vještinama, zajedno sa suprugom, glumicom Jasnom Đuričić, uči tome da u njihovom svijetu nema mjesta mržnji.”''</ref><ref name=bisakovic2>[https://6yka.com/podcast/isak Boris Isaković za BUKU: Katastrofalno je šta se desilo s našim kulturnim bićem dolaskom aktuelne vlasti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103223056/https://6yka.com/podcast/isak |date=2023-01-03 }} Buka. ''Slađan Tomić; 19.08.2022.''<br>''“Izjašnjava se kao Jugosloven, pa su Sarajevo, Zagreb i ostali gradovi – njegovi gradovi, poput Novog Sada ili Beograda.”''</ref><ref name=bisakovic3>[https://www.kurir.rs/zabava/kultura/3994757/boris-isakovic-intervju Ljudi ne vole da pominju ime Jugoslavije! Boris Isaković o Slobi i novoj ulozi: Bio sam pionir i Jugosloven! Meni je to ostalo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110012914/https://www.kurir.rs/zabava/kultura/3994757/boris-isakovic-intervju |date=2023-01-10 }} Kurir.rs ''22.08.2022.''<br>''“Bio sam pionir i opredeljivao sam se kao Jugosloven. Meni je to ostalo. Ne mogu protiv toga.”''</ref> * [[Feđa Isović]], scenarista<ref name=fisovic1>[https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ Isović za N1: Lik Izeta Fazlinovića sam pisao po sebi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102014830/https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ |date=2022-11-02 }} N1 BIH. ''N1 BiH; 18.04.2018.''<br>''“Volim i ja Tita, Jugosloven sam po nacionalnosti. Rodio sam se u Jugoslaviji, odgojen sam da je volim.”''</ref><ref name=fisovic2>[https://6yka.com/bih/feda-isovic-hercegovacki-neposrednik-nebojsa-vukanovic Feđa Isović: Hercegovački neposrednik Nebojša Vukanović] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225154249/https://6yka.com/bih/feda-isovic-hercegovacki-neposrednik-nebojsa-vukanovic/ |date=2024-12-25 }} Buka. ''Feđa Isović; 22.02.2020.''<br>''“Ja kao Jugosloven, mada državljanin BiH, ne mogu da se kandidujem na niz funkcija. Kao ni Jevreji, Romi i svi oni „ostali“.”''</ref><ref name=fisovic3>[https://avaz.ba/vijesti/kolumne/529374/nasi-su-ginuli-najvise Naši su ginuli najviše] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101212701/https://avaz.ba/vijesti/kolumne/529374/nasi-su-ginuli-najvise |date=2022-11-01 }} [[Dnevni avaz]]. ''Feđa Isović; 16.11.2019.''<br>''“Kaže mi drug, glumac iz Beograda, kako ne može prežaliti Jugoslaviju. Slušam ga, trajala je ta njegova jadikovka neke tri pive, a onda ga priupitah da mi kaže kako se izjasnio na zadnjem popisu. Kaže: - “Kao Srbin”. - “E vidiš”, rekoh, “ja kao Jugosloven. Nemoj meni da cmizdriš i kenjaš, majke ti!”''</ref><ref name=fisovic4>[https://avaz.ba/vijesti/intervju/383445/scenarist-feda-isovic-za-avaz-desni-i-nacionalni-pokreti-uteg-su-oko-vrata-svakom-narodu Scenarist Feđa Isović za "Avaz": Desni i nacionalni pokreti uteg su oko vrata svakom narodu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231207180457/https://avaz.ba/vijesti/intervju/383445/scenarist-feda-isovic-za-avaz-desni-i-nacionalni-pokreti-uteg-su-oko-vrata-svakom-narodu |date=2023-12-07 }} [[Dnevni avaz]]. ''Edina Bakić; 30.05.2018.''<br>''“Po nacionalnosti sam Jugoslaven i ne vidim kako dva smiješna administrativna okvira, dakle Republika Srpska i Federacija, mogu na bilo koji način utjecati na taj moj osjećaj.”''</ref> * [[Ita Rina]], glumica<ref name=itarina>[https://www.politika.rs/scc/clanak/431870/Ita-Rina-je-bila-i-Beogradanka-Tamara Ита Рина је била и Београђанка Тамара] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221202190529/https://www.politika.rs/scc/clanak/431870/Ita-Rina-je-bila-i-Beogradanka-Tamara |date=2022-12-02 }} [[Politika (novine)|Politika]]. ''Ненад Симић; 15.06.2019.''<br>''“Шездесетих година прошлог века њен супруг и она су саградили кућу у Будви, где је као Српкиња, увек се изјашњавајући као Југословенка, умрла 10. маја 1979. године од напада астме.”''</ref> * [[Davor Janjić]], glumac<ref name=janjic>[https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/u-sarajevu-ukopan-glumac-davor-janjic-spavaj-brate-jer-je-s-tobom-bilo-tako-lijepo/476912 U Sarajevu ukopan glumac Davor Janjić: 'Spavaj, brate. S tobom je bilo tako lijepo'] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230126231124/https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/u-sarajevu-ukopan-glumac-davor-janjic-spavaj-brate-jer-je-s-tobom-bilo-tako-lijepo/476912 |date=2023-01-26 }} RadioSarajevo.ba, ''05.12.2022.''<br>''“Zahvaljujući svome porijeklu, tvojima Nadi i Žarku koji su te tako vaspitali, bio si univerzalist, suštinski protivnik nacionalizma, i ateist. Bosanac, Srbin, Hrvat, Slovenac, Jugoslaven, u onom značenju koje znaju samo oni koji istinski i duboko nose taj osjećaj. Oni drugi, koji su prezreli da su to ikada bili – a mnogi od njih su se često zaklinjali u to kad je to bilo kurentno – oni su danas najčešće važne karike u lancima kojima smo ovdje okovani. I koje iz vlastitog kukavičluka i komocije ne možemo prekinuti.”''</ref> * [[Đorđe Kadijević]], redatelj<ref name=kadijevic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/556598/Dodeljen-Zlatni-pecat-Kinoteke Dodeljen „Zlatni pečat” Kinoteke] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152844/https://www.politika.rs/sr/clanak/556598/Dodeljen-Zlatni-pecat-Kinoteke |date=2024-12-25 }} [[Politika (novine)|Politika]]. ''06.06.2023.''<br>''“Ponosan sam što mi nagradu „Zlatni pečat” dodeljuje ustanova koja nosi i dalje naziv Jugoslovenska kinoteka. Ja sam Jugosloven i to ću biti i ostati do poslednjeg trenutka svog života. Mnogi moji filmovi ili serije su nastajali u zemlji za koju kažu da više ne postoji. A za mene će Jugoslavija uvek postojati i ja ću zauvek biti Jugosloven.”''</ref><ref name=kadijevic2>[https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/kultura/ostalo/legendarni-redatelj-dorde-kadijevic-otvorio-dusu-za-srpske-medije-procitajte-sto-je-rekao-o-rodnom-sibeniku-arsenu-jugoslaviji-1065670 Legendarni Đorđe Kadijević otvorio dušu za srpske medije: pročitajte što je rekao o rodnom Šibeniku, Arsenu, Jugoslaviji...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221014231824/https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/kultura/ostalo/legendarni-redatelj-dorde-kadijevic-otvorio-dusu-za-srpske-medije-procitajte-sto-je-rekao-o-rodnom-sibeniku-arsenu-jugoslaviji-1065670 |date=2022-10-14 }} Šibenski.hr ''Šibenski.hr; 20.12.2020.''<br>''“Po ocu sam Srbin, po majci Hrvat, a ja sam Južni Sloven, tačnije Jugosloven.”''</ref><ref name=kadijevic3>[https://www.danas.rs/kultura/intervju-djordje-kadijevic-autor-kulte-leptirice-ovde-se-simulira-drustvo-drzava-demokratija/ Intervju – Đorđe Kadijević, autor kultne „Leptirice“: Ovde se simulira društvo, država, demokratija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221125051223/https://www.danas.rs/kultura/intervju-djordje-kadijevic-autor-kulte-leptirice-ovde-se-simulira-drustvo-drzava-demokratija/ |date=2022-11-25 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 14.11.2022.''<br>''“Ja jesam Jugosloven i više sam za bratstvo i jedinstvo nego za ovo pozivanje na obračune onih koji bi trebalo da budu jedinstveni, i mislim da je ta žalosna situacija uzrok jedne, kako bih rekao, likvidirane kohezije čitave kulture koja nema svoju kompaktnost, nema svoju pravu temu, nema paradigmu.”''</ref><ref name=kadijevic4>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213-214.<br>''“Kadijević Đorđe, filmski i TV reditelj; likovni kritičar NIN-a. […] P: Srbin, Jugosl., […].”''</ref> * [[Rialda Kadrić]], glumica<ref name=kadric1>[https://glossy.espreso.co.rs/poznati/vesti/206350/rialda-kadric-zivotna-prica Umrla je nasred ulice, baš kao njena majka: Glumica koju su generacije Jugoslovena obožavale doživela tešku sudbinu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231026034059/https://glossy.espreso.co.rs/poznati/vesti/206350/rialda-kadric-zivotna-prica |date=2023-10-26 }} Glossy. ''Glossy; 14.06.2022.''<br>''“Rialda se, inače, do kraja života osećala kao Jugoslovenka, pre svega zato što dolazi iz mešovite porodice, baš kao i njen suprug.”''</ref> * [[Stefan Kapičić]], glumac<ref name=kapicic1>[https://avaz.ba/vijesti/173945/stefan-kapicic-odgojen-sam-kao-jugoslaven-i-tako-cu-odgojiti-svoju-djecu Stefan Kapičić: Odgojen sam kao Jugoslaven i tako ću odgojiti svoju djecu] [[Dnevni avaz]]. ''Hajrija Lisić; 19.04.2015.''<br>''“Odgojen sam kao Jugoslaven i tako ću odgojiti svoju djecu” - ističe Kapičić.''</ref> * [[Suada Kapić]], glumica, režiserka, scenaristkinja<ref name=kapic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 218.<br>''“Kapić Suada, reditelj, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=kapic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 198.<br>''“Kapić I. Suada, reditelj, slobodni umetnik (r. 15. II 1952, Sarajevo). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Milutin Karadžić]], glumac<ref name=karadzic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 219-220.<br>''“Karadžić Milutin-Mima, glumac. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Mirjana Karanović]], glumica<ref name=mkaranovic1>[https://www.portalnovosti.com/yubilej-ja-sam-jugoslovenka Yubilej: Ja sam Jugoslovenka] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221012063031/https://www.portalnovosti.com/yubilej-ja-sam-jugoslovenka |date=2022-10-12 }} Portal Novosti. ''Mirjana Karanović; 30.11.2018.''<br>''“Ja sam rođena u Jugoslaviji. Ja sam Jugoslovenka. […] Ono što danas znam jest da ću, bez ikakvog sentimenta, i dalje u svome biću biti Jugoslovenka. To je upisano u moju duhovnu genetiku i to se neće promeniti sve do moje smrti.”''</ref> * [[Srđan Karanović]], redatelj<ref name=skaranovic1>[https://www.glasistre.hr/knjizevnost/2022/12/03/srdana-karanovic-pisanje-mi-se-osladilo-i-pomislio-sam-kako-je-pisanje-puno-divniji-posao-nego-snim-833295 Srđan Karanović: Pisanje mi se osladilo i pomislio sam kako je pisanje puno divniji posao nego snimanje filmova] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230102051029/https://www.glasistre.hr/knjizevnost/2022/12/03/srdana-karanovic-pisanje-mi-se-osladilo-i-pomislio-sam-kako-je-pisanje-puno-divniji-posao-nego-snim-833295 |date=2023-01-02 }} [[Glas Istre]]. ''Vanesa Begić; 03.12.2022.''<br>''“Karanović je govorio i zašto se na popisu stanovništva izjasnio kao Jugoslaven i zašto ga smeta kada se taj prostor naziva regionom, i bivšom Jugoslavijom, a ne Jugoslavijom, koja je ionako bivša.”''</ref> * [[Miljen Kljaković]], scenarista<ref name=kljakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 229.<br>''“Kljaković Miljen - Kreka, scenograf; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nada Kokotović]], reditelj<ref name=kokotovic1>[https://migration-audio-archiv.de/nada-kokotovic/ Nada Kokotović - Regisseurin aus Köln] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231119012803/https://migration-audio-archiv.de/nada-kokotovic/ |date=2023-11-19 }} (na njemačkom) migration-audio-archiv e.V.<br>''“Ich habe einen kroatischen Pass, aber ich fühle mich als Jugoslawin.”''</ref><ref name=kokotovic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 234.<br>''“Kokotović Nada, koreograf i reditelj. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Dejan Kosanović]], reditelj<ref name=dkosanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 242.<br>''“Kosanović Dejan, reditelj dokumentarnog filma. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Deana Leskovar]], scenarista, književnik<ref name=leskovar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 276.<br>''“Leskovar Deana, književnik i filmski scenarista; dramaturg u Redakciji igranog programa TVB (od '90). […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Leon Lučev]], glumac<ref name=lucev1>[https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/region/hrvatski-glumac-leon-lucev-osjecam-se-kao-jugoslaven-evo-i-zasto-532772 Hrvatski glumac Leon Lučev: Osjećam se kao Jugoslaven, evo i zašto...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221004013040/https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/region/hrvatski-glumac-leon-lucev-osjecam-se-kao-jugoslaven-evo-i-zasto-532772 |date=2022-10-04 }} [[Oslobođenje (list)|Oslobođenje]]. 17.02.2020.</ref> * [[Nikola Majdak]], snimatelj, reditelj<ref name=majdak1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 287.<br>''“Majdak Nikola, filmski reditelj i snimatelj; red. prof. Fakulteta dramskih umetnosti, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Aleksandar Mandić (reditelj)|Aleksandar Mandić]], reditelj<ref name=mandic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 292.<br>''“Mandić Aleksandar, reditelj i scenarista; redovni profesor na Odseku za film i televiziju Univerziteta u Njujorku (od '92). […] P: Srbin - Jugosloven.”''</ref> * [[Milenko Maričić]], reditelj<ref name=maricic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 295.<br>''“Maričić Milenko, pozorišni i TV reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Gordan Matić]], reditelj<ref name=matic1>[https://prviprvinaskali.com/clanci/recju/autori-ppns/gordan-matic/gordan-matic-od-a-do-z.html Gordan Matić: Od A do Z] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108232946/https://prviprvinaskali.com/clanci/recju/autori-ppns/gordan-matic/gordan-matic-od-a-do-z.html |date=2023-01-08 }} Prvi prvi na skali. ''30.01.2012''<br>''Kulturološki se osećam kao Jugosloven, jer su na mene, između ostalih, uticali pisci Ivo Andrić, Miroslav Krleža, Aleksandar Popović, Dušan Kovačević, muzičari Milan Mladenović, Darko Rundek, Džoni Štulić, Zoran Predin, filmovi “Slučaj Harms”, “Beštije”, “Pad Italije”, “Leptirica”, “Nacionalna klasa”, “Pre kiše”''</ref> * [[Mladen Matičević]], reditelj<ref name=maticevic1>[http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/460544/Prica-o-geniju-Arsenu-Dedicu Priča o geniju Arsenu Dediću] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140804121336/http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/460544/Prica-o-geniju-Arsenu-Dedicu |date=2014-08-04 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Aleksandar Nikolić; 27.04.2014.''<br>''“Svi su me pitali kako to da srpski reditelj snimi film o Arsenu Dediću? Kazao sam im da sam Jugosloven i da snimam film o jugoslovenskom kantautoru.”''</ref> * [[Irfan Mensur]], glumac<ref name=mensur1>[https://www.blic.rs/kultura/intervju-irfan-mensur-jednostavno-postojim-i-to-je-ono-sto-je-meni-najbitnije/rf034jg Intervju Irfan Mensur: Jednostavno - postojim, i to je ono što je meni najbitnije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230625122425/https://www.blic.rs/kultura/intervju-irfan-mensur-jednostavno-postojim-i-to-je-ono-sto-je-meni-najbitnije/rf034jg |date=2023-06-25 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Tatjana Nježić; 26.04.2023.''<br>''“I prvi intervju koji sam posle povratka iz inostranstva dao bio je veliki intervju u NIN-u, gde sam pričao – iako je to bilo bogohulno - o jugoslovenstvu, da ja ne mogu biti ništa drugo nego Jugosloven i da još verujem u jugoslovenstvo kojeg i dalje ima mnogo na sve strane, ali ljudi su osujećeni da to izgovore.”''</ref><ref name=mensur2>[https://nova.rs/zabava/showbiz/velika-ispovest-irfana-mensura-za-nova-rs/ Velika ispovest Irfana Mensura za Nova.rs] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221021051349/https://nova.rs/zabava/showbiz/velika-ispovest-irfana-mensura-za-nova-rs/ |date=2022-10-21 }} Nova.rs ''Nemanja Lisinac; 24.03.2021.''<br>''“Prosto, ta neka multikulturalnost Sarajeva je nešto što me i danas opredeljuje kao jedinu varijantu mog bistvovanja, a to je da sam Jugosloven. Nekada, pre 20 godina, izgovoriti to u Srbiji bilo je bogohulno, ali ja se ni tada nisam odrekao jugoslovenstva i toga da sam Jugosloven, pa čak i po cenu toga da me izbrišu iz enciklopedije 'Ko je ko na Balkanu', što se i dogodilo”, priča Irfan Mensur u velikoj ispovesti za Nova.rs.''</ref><ref name=mensur3>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/intervju-dana/lose-sam-odigrao-principa Irfan Mensur: Loše sam odigrao Principa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020215526/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/intervju-dana/lose-sam-odigrao-principa |date=2022-10-20 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 08.08.2014.''<br>''Vidjela sam da ste u jednom intervjuu rekli kako, i nakon svega, ostajete nepopravljivi Jugosloven. Šta to danas znači? - “Jugoslavija i jugoslovenstvo moj su identitet, moja vera. U toj državi sam rođen, tu odrastao; na toj tradiciji sam vaspitavan, tako živeo. I, šta sada?! Uvek sam bio Jugosloven! Moj otac je musliman, majka katolkinja, maćeha pravoslavka; najstarijeg sina Filipa dobio sam u braku sa Ljiljanom Perović; sa Srnom Lango imam Pavla. I, nakon svega, osim Jugosloven, šta bih mogao da budem?! Pa, zar moja porodica nije Jugoslavija u malom?!”''</ref><ref name=mensur4>[https://mnemagazin.me/2015/03/08/irfan-mensur-moja-jugoslavija-jos-postoji/ Irfan Mensur: Moja Jugoslavija još postoji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221022175117/https://mnemagazin.me/2015/03/08/irfan-mensur-moja-jugoslavija-jos-postoji/ |date=2022-10-22 }} MNE magazin. ''Bojana Radonjić; 08.03.2015.''<br>''Rekli ste: “Do dana današnjeg ostao sam Jugosloven”. - “Znate šta, ja sam govorio da sam Jugosloven i u vrijeme kada to nije bilo popularno, kad je pogubno bilo reći da sam jugonostalgičar, ali sam ja uvijek pojašnjavao svoju jugonostalgiju.”''</ref><ref name=mensur5>[https://www.gloria.rs/zvezde/price/132189/irfan-mensur-emotivno-putovanje-kuci Irfan Mensur: Emotivno putovanje kući] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020223450/https://www.gloria.rs/zvezde/price/132189/irfan-mensur-emotivno-putovanje-kuci |date=2022-10-20 }} Gloria. ''Maja Gašić; 24.09.2018.''<br>''“Moram tako da kažem, jer sam ostao Jugosloven do kraja, mada je nekad bilo bogohulno biti jugonostalgičar.”''</ref><ref name=mensur6>[https://www.ekspres.net/pozoriste/intervju-irfan-mensur-kultura-je-vodilja-ka-uspehu-naroda Intervju, Irfan Mensur: Kultura je vodilja ka uspehu naroda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020223500/https://www.ekspres.net/pozoriste/intervju-irfan-mensur-kultura-je-vodilja-ka-uspehu-naroda |date=2022-10-20 }} Ekspres. ''Mirjana Mitrović; 01.06.2017.''<br>''“Mislili su da su veći Srbi od mene i da su zato vredniji kao ljudi, bez obzira na to što je Srbija u mene uložila milione dolara kroz posao i obrazovanje i bez obzira na to što se nikada nisam bavio politikom niti sam se izjašnjavao drugačije sem da sam Jugosloven, ne iz straha, već zato što se tako osećam.”''</ref><ref name=mensur7>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 316.<br>''“Mensur Irfan, glumac i režiser, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=mensur8>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 276.<br>''“Mensur M. Irfan, glumac, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu (r. 19. I 1952, Sarajevo). Jugosloven.”''</ref> * [[Ognjenka Milićević]], rediteljka<ref name=milicevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 335.<br>''“Milićević Ognjenka, reditelj, teatrolog i prevodilac. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Kokan Mladenović]], redatelj<ref name=kokan1>[http://www.pressonline.rs/sr/vesti/Dnevni_magazin/story/184680/Jugosloveni+su+pro%C5%A1li+kao+Hazari.html Jugosloveni su prošli kao Hazari] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120105030313/http://www.pressonline.rs/sr/vesti/Dnevni_magazin/story/184680/Jugosloveni+su+pro%C5%A1li+kao+Hazari.html |date=2012-01-05 }} Press Online. ''Rade Stanić; 03.11.2011.''</ref><ref name=kokan2>[http://www.novossti.com/2012/10/fasizam-pocinje-od-jednog-prekrsaja/ Fašizam počinje od jednog prekršaja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121013163926/http://www.novossti.com/2012/10/fasizam-pocinje-od-jednog-prekrsaja/ |date=2012-10-13 }} Novosti. ''Goran Plavšić; 08.10.2012.''</ref><ref name=kokan3>[http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:318995-Kokan-Mladenovic-Fajront-u-balkanskoj-krcmi Kokan Mladenović: Fajront u balkanskoj krčmi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233204/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:318995-Kokan-Mladenovic-Fajront-u-balkanskoj-krcmi |date=2022-12-29 }} [[Večernje novosti]]. ''Vukica Strugar; 12.02.2011.''</ref><ref name=kokan4>[http://www.naslovi.net/2011-02-27/blic/kokan-mladenovic-placamo-cenu-estradizacije-nasih-zivota/2363702 Kokan Mladenović: Plaćamo cenu estradizacije naših života]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Naslovi.net ''Aleksandar Nikolić; 27.02.2011.''</ref> * [[Dragana Mrkić]], režiser, ranije glumica<ref name=mrkic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 365.<br>''“Mrkić Dragana, glumica, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ranko Munitić]], filmski kritičar i teoretičar<ref name=munitic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 367.<br>''“Munitić Ranko, filmski i TV scenarista, pisac o filmu i srodnim umetnostima, autor i voditelj radio i TV emisija; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=munitic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 315.<br>''“Munitić B. Ranko, pisac o filmu i srodnim umetnostima, filmski i TV scenarista, autor televizijskih i radio emisija; slobodni umetnik (r. 3. IV 1943, Zagreb). Jugosloven.”''</ref> * [[Dino Mustafić]], reditelj<ref name=mustafic1>[https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena Dino Mustafić nakon premijere u BDP: U meni je ostao neizbrisiv identitet Jugoslovena] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250403122425/https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena |date=2025-04-03 }} [[Telegraf.rs]]. ''J. V.; 30.03.2025.''<br>''“Vrlo često naglašavam da sam u kulturalnom smislu Jugosloven, bez obzira što je ta zemlja geografski i politički nestala.”''</ref><ref name=mustafic2>[https://twitter.com/mdinodino/status/887975511045156864 (Twitter status:) Živeći i radeći na Balkanu uvjerio sam se kako jedino identitarno i politički ima smisla biti Jugosloven!] MdinoDino@Twitter. ''Dino Mustafić; 20.07.2017.''</ref><ref name=mustafic3>[https://www.danas.rs/kultura/dino-mustafic-kod-nas-se-nacionalizam-kao-pantljicara-uspinje-od-portira-do-akademika/ Dino Mustafić: Kod nas se nacionalizam kao pantljičara uspinje od portira do akademika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101043711/https://www.danas.rs/kultura/dino-mustafic-kod-nas-se-nacionalizam-kao-pantljicara-uspinje-od-portira-do-akademika/ |date=2023-01-01 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 04.12.2022.''<br>''“Moje jugoslovenstvo je kulturni identitet, duhovni prostor kojeg živim intezivno. Ima tu i mog inata prema onim kojim je Jugoslavija postala psovka. Biti Jugoslaven danas nije samo politički stav veći je i etički. Svojevrsni vid otpora nacionalističkom ološu, možda jedna odgovornija forma antinacionalizma. Ako je nekom najvažnije da bude Hrvat ili Srbin ili Bošnjak po liniji svoje nacionalne pripadnosti, onda je potpuno prirodno da možete biti Jugoslaven po liniji svoje nadnacionalne pripadnosti.”''</ref> * [[Goran Paskaljević]], reditelj<ref name=paskaljevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 400.<br>''“Paskaljević Goran, filmski reditelj; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, Srbin.”''</ref><ref name=paskaljevic2>[https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp|issue:UB_00064_19920905|page:8 Jedan film dve zastave] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240324152716/https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp{{!}}issue:UB_00064_19920905{{!}}page:8 |date=2024-03-24 }} Nedeljna Borba, ''05/06.09.1992.'', str. 8.<br>''“Ja sam najpre filmadžija, pa Jugosloven, pa Srbin.”''</ref> * [[Borka Pavićević]], dramaturškinja<ref name=pavicevic1>[https://rs.n1info.com/vesti/a497122-odrzana-komemoracija-borki-pavicevic/ Komemoracija Borki Pavićević: Vikala je iz sveg glasa – ne igraj se sa istinom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103233515/https://rs.n1info.com/vesti/a497122-odrzana-komemoracija-borki-pavicevic/ |date=2023-01-03 }} N1 SRB. ''FoNet; 04.07.2019.''<br>''On je dodao da je Pavićević ostala Jugoslovenka, a da bi se danas u Jugoslaviji slavio Dan boraca i podsetio na stihove “Naša borba zahteva, kad se gine da se peva”.''</ref><ref name=pavicevic2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/jugoslavija-je-aktuelna-zbog-aktuelnih-politika Borka Pavićević: Jugoslavija je aktuelna zbog aktuelnih politika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011074946/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/jugoslavija-je-aktuelna-zbog-aktuelnih-politika |date=2022-10-11 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 12.04.2017.''<br>''Ipak, kao Jugoslovenka, kao neko ko je rođen i ko je živio u “mraku socijalizma”, možete li zamisliti zajednicu čije bi “rotirajuće predsjedništvo”, pored “kralja ujedinitelja” Aleksandra Vučića, činili Bakir Izetbegović, Đorđe Ivanov, Kolinda Grabar-Kitarović, Filip Vujanović, Borut Pahor? Kakva bi to uopšte država bila? - “Mogu da zamislim samo jednu Jugoslaviju, u kojoj bi se ovi koji danas protestuju na beogradskim ulicama povezali sa ljudima iz kulture koji su svojevremeno potpisivali peticije protiv ministra Hasanbegovića, sa radnicima koji su peške iz Tuzle išli do granice sa Hrvatskom, sa… Ko piše o štrajku radnika u Bosni, taj želi da u Srbiju unese nered. Sećate li se toga? Takve rečenice su u to vreme izgovarali oni koji bi danas da prave nekakvu “staru Jugoslaviju plus Albanija”.”''</ref> * [[Josip Pejaković]], glumac<ref name=pejakovic>[https://avaz.ba/lifestyle/kultura/169689/josip-pejakovic-u-trebinju-izveo-monodramu-ucerivanje Josip Pejaković u Trebinju izveo monodramu "Ućerivanje"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250120050038/https://avaz.ba/lifestyle/kultura/169689/josip-pejakovic-u-trebinju-izveo-monodramu-ucerivanje |date=2025-01-20 }} [[Dnevni avaz]]. ''P.M.; 20.03.2015.''<br>''Pejaković kaže da je monodrama „Ućerivanje“ imala dobar prijem i Hrvatskoj, mada je bilo negativne atmosfere zbog toga što se on izjasnio kao Jugosloven. „Kako neko ko se zove Josip može da se izjašnjava kao Jugosloven. Sve je kulminiralo incidentom tako da je prilikom izvođenja monodrame u Zadru i policija morala da osigurava,“ objasnio je Pejaković.''</ref> * [[Katarina Pejović]], dramaturškinja<ref name=pejovic1>[https://nova.rs/kultura/katarina-pejovic-jedini-nacin-da-iskorenimo-fasizam-je-da-razumemo-te-ljude/ Katarina Pejović: Jedini način da iskorenimo fašizam je da razumemo te ljude] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230130022252/https://nova.rs/kultura/katarina-pejovic-jedini-nacin-da-iskorenimo-fasizam-je-da-razumemo-te-ljude/ |date=2023-01-30 }} Nova.rs. ''Suzana Sudar; 02.01.2022.''<br>''“Kao Stari Grci ili Rimljani, mi koji se osećamo Jugoslovenima smo vrsta u izumiranju.”''</ref> * [[Darko Perić]], glumac<ref name=dperic1>[https://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=268&yyyy=2018&mm=09&dd=24&nav_id=1447148 Najpoznatiji glumac iz Srbije u svetu: Samo Đoković i Modrić popularniji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011233951/https://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=268&yyyy=2018&mm=09&dd=24&nav_id=1447148 |date=2022-10-11 }} [[B92]]. ''Tara Tomović; 24.09.2018.''<br>''“Ja sam rođen u Jugoslaviji. Sebe i dalje smatram Jugoslovenom.”''</ref> * [[Vladimir Pogačić]], reditelj<ref name=pogacic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 437.<br>''“Pogačić Vladimir, filmski reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Radko Polič]], glumac<ref name=polic1>[https://www.blic.rs/zabava/vesti/radko-polic-bice-ponovo-jugoslavije/rpcc88w Radko Polič: Biće ponovo Jugoslavije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126045237/https://www.blic.rs/zabava/vesti/radko-polic-bice-ponovo-jugoslavije/rpcc88w |date=2022-11-26 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Simonida Milojković; 24.11.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven i znam da ćemo nekada, kad-tad, ponovo biti zajedno.”''</ref><ref name=polic2>[https://www.blic.rs/kultura/vesti/radko-polic-ostao-sam-jugosloven/bhgfyf9 Radko Polič: Ostao sam Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221112220630/https://www.blic.rs/kultura/vesti/radko-polic-ostao-sam-jugosloven/bhgfyf9 |date=2022-11-12 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Aleksandar Nikolić; 23.02.2014.''<br>''“Uvek ću govoriti da sam Jugosloven, makar me i vređali zbog toga, kaže slovenački glumac Radko Polič.”''</ref> * [[Mladen Popović]], dramaturg<ref name=mladenpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 445.<br>''“Popović Mladen, dramaturg; urednik Filmske redakcije RTS. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nenad Prokić]], dramaturg<ref name=prokic1>[http://www.pobjeda.me/2013/09/02/intervju-nenad-prokic-srbija-je-pocela-da-se-trijezni/#.U8PFGd-KDIU Intervju – Nenad Prokić: Srbija je počela da se trijezni] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230226005905/https://www.pobjeda.me/2013/09/02/intervju-nenad-prokic-srbija-je-pocela-da-se-trijezni/#.U8PFGd-KDIU |date=2023-02-26 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Dragan Banjac; 02.09.2013.''</ref> * [[Ljubiša Ristić]], režiser<ref name=ristic1>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/22/srpski/P00042103.shtm Ko je ovaj čovek? Ljubiša Ristić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304202521/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/22/srpski/P00042103.shtm |date=2016-03-04 }} [[Glas javnosti]]. ''Zorica Vulić; 21.04.2000.''<br>''“Nacionalnost - Jugosloven.”''</ref><ref name=ristic2>[http://www.kurir-info.rs/ljubisa-ristic-trecerazredni-umetnici-su-stubovi-nase-kulture-clanak-1159757 Ljubiša Ristić: Trećerazredni umetnici su stubovi naše kulture] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140208091536/http://www.kurir-info.rs/ljubisa-ristic-trecerazredni-umetnici-su-stubovi-nase-kulture-clanak-1159757 |date=2014-02-08 }} Kurir. ''Ljubomir Radanov; 02.01.2014.''<br>''“Ja sam Jugosloven. Dopalo se to nekom ili ne.”''</ref><ref name=ristic3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 482-483.<br>''“Ristić Ljubiša, pozorišni reditelj; predsednik Jugoslovenske udružene levice - JUL (od '95). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Olga Savić]], glumica<ref name=olgasavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 495.<br>''“Savić Olga, glumica; član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Egon Savin]], redatelj<ref name=savin1>[https://www.vijesti.me/kultura/632655/jos-zivi-virtuelna-drzava-umjetnika-i-nostalgicara Još živi virtuelna država umjetnika i nostalgičara] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230207014024/https://www.vijesti.me/kultura/632655/jos-zivi-virtuelna-drzava-umjetnika-i-nostalgicara |date=2023-02-07 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Jelena Kontić; 29.11.2022.''<br>''“Ja sam Jugosloven po opredjeljenju, jer iako Jugoslavije nema, ja sam još živ”, kazao je u intervjuu za “Vijesti” poznati pozorišni reditelj Egon Savin.''</ref><ref name=savin2>[https://elle.rs/Stav/Intervju/a14679/Egon-Savin-Materijalnim-bogatstvom-smo-opsednuti-toliko-da-preziremo-ljude-koji-nemaju-nista.html?page=2 Egon Savin: Materijalnim bogatstvom smo opsednuti toliko da preziremo ljude koji nemaju ništa!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011003004/https://elle.rs/Stav/Intervju/a14679/Egon-Savin-Materijalnim-bogatstvom-smo-opsednuti-toliko-da-preziremo-ljude-koji-nemaju-nista.html?page=2 |date=2022-10-11 }} Elle Serbia. ''Tamara Nikčević; 20.11.2016.''<br>''“Jevrejin sam rođen u multietničkom Sarajevu, studirao u multietničkom Beogradu, volim multietnički Njujork i Pariz… Ateista sam, pa šta da budem do – Jugosloven?! Iako te države više nema, ja još – postojim.”''</ref> * [[Žorž Skrigin]], reditelj<ref name=skrigin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 508.<br>''“Skrigin Georgije-Žorž, filmski reditelj i snimatelj; majstor umetničke fotografije; balet majstor; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Gorčin Stojanović]], reditelj<ref name=gstojanovic1>[https://www.novimagazin.rs/vesti/23219-najvise-jugoslovena-u-srbiji Najviše Jugoslovena u Srbiji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107224840/https://www.novimagazin.rs/vesti/23219-najvise-jugoslovena-u-srbiji |date=2023-01-07 }} Novi magazin. ''IJ; 16.09.2012.''<br>''“Beogradski pozorišni i filmski reditelj Gorčin Stojanović takođe se deklariše kao Jugosloven, iako to nije činio kada je ta ideologija bila dominantna: - Ideja jugoslovenstva nije politička, već pre svega kulturna. Bazirana je na povezivanju naroda koji imaju kulturne i jezičke srodnosti. Nema veze sa titoizmom i nije suprotna ni srpstvu, ni hrvatstvu. U pitanju je ideja koja je opstala kroz decenije, jer ne umiru ideje, već države, rekao je Stojanović.”''</ref><ref name=gstojanovic2>[http://www.blic.rs/Komentar/Bez-secera/214220/Iyu-naopako Iyu, naopako!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101031085846/http://www.blic.rs/Komentar/Bez-secera/214220/Iyu-naopako |date=2010-10-31 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Gorčin Stojanović; 29.10.2010.''<br>''“I, uzgred, ako je kome bitno, potpisnik se deklariše, otkako, hvala Bogu, nema Jugoslavije, kao - Jugosloven. Bez sentimenta, bez žala.”''</ref> * [[Abdurrahman Šalja]], glumac<ref name=salja1>[https://pulse.rs/bekim-fehmiu-blistavo-i-strasno/ Bekim Fehmiu – Blistavo i Strašno] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208034724/https://pulse.rs/bekim-fehmiu-blistavo-i-strasno/ |date=2023-02-08 }} Pulse Magazin. ''Boban Savković; 16.06.2010.''<br>''“Kao i pokojni Abdurahman Šalja bio je Albanac ali i Jugosloven…u onom smislu Kusturičinih likova koji, mrtvi, odlaze nekuda na plutajućem ostrvu.”''</ref> * [[Rade Šerbedžija]], glumac, glazbenik<ref name=serbedzija1>[http://arhiva.alo.rs/v-i-p/svetski-dzet-set/serbedzija-srecan-sam-sto-me-zovu-srbinom-iz-hrvatske-foto/59916 Šerbedžija: Srećan sam što me zovu Srbinom iz Hrvatske!] Alo.rs ''Jutarnji list; 01.07.2014.''<br>''“Istina je, ja se osećam različito. Nekada kao Jugosloven, zbog zemlje i naroda, drugo, kao hrvatski glumac, zagrebački dečko, kao što govorite, pričao sam kajkavski i još uvek tako govorim kad dođem u Zagreb, ali naravno da držim do svojih korena i do tog specijalnog mentaliteta Srbina iz Hrvatske. Kao i do svoje regije u kojoj sam rođen, a to je Lika, i to je nešto do čega mi je naročito stalo, kao uostalom i do Slavonije, u kojoj sam odrastao.”''</ref><ref name=serbedzija2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 471.<br>''“Šerbedžija Rade, glumac i pozorišni reditelj; redovni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu (r. 27. VII 1946, Bunić, Titova Korenica). Jugosloven.”''</ref> * [[Slavko Štimac]], glumac<ref name=stimac1>[https://www.danas.rs/kultura/slavko-stimac-biografija/#:~:text=Slavko%20%C5%A0timac%20je%20tokom%20cele,tek%20u%20odre%C4%91enim%20okolnostima%20poka%C5%BEu. Slavko Štimac: „Dobar čovek ne može biti lud“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240804003025/https://www.danas.rs/kultura/slavko-stimac-biografija/#:~:text=Slavko%20%C5%A0timac%20je%20tokom%20cele,tek%20u%20odre%C4%91enim%20okolnostima%20poka%C5%BEu. |date=2024-08-04 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''DanasOnline; 13.07.2024.''<br>''“Štimca predstavljaju kao srpsko-hrvatskog glumca, ali on sebe vidi kao Jugoslovena i Ličanina.”''</ref> * [[Feđa Štukan]], glumac<ref name=stukan1>[https://www.danas.rs/kultura/promocija-knjige-blank-glumca-fedje-stukana-u-zrenjaninu/ Promocija knjige „Blank“ glumca Feđe Štukana u Zrenjaninu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221106064842/https://www.danas.rs/kultura/promocija-knjige-blank-glumca-fedje-stukana-u-zrenjaninu/ |date=2022-11-06 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''M. P.; 26.10.2022.''<br>''“Ja se i danas izjašnjavam kao Jugosloven, nemam problem da kažem da sam u Jugoslaviji naučio sve vrednosti kojima se vodim i danas, a na prvom mestu je ljudski kvalitet.”''</ref><ref name=stukan2>[http://www.e-portal.ba/intervjui/7976-feda-stukan-jugosloven-sam-i-ponosim-se-svojom-domovinom Feđa Štukan: Jugosloven sam i ponosim se svojom domovinom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130411160843/http://www.e-portal.ba/intervjui/7976-feda-stukan-jugosloven-sam-i-ponosim-se-svojom-domovinom |date=2013-04-11 }} e-portal.ba ''08.04.2013.''<br>''“Kad već ne mogu da se izjasnim kao stanovnik planete zemlje, shvatio sam da je moja nacionalnost Jugosloven, i nepada mi na pamet da se toga stidim i odričem.”''</ref><ref name=stukan3>[https://rs.n1info.com/kultura/intervju-fedja-stukan-novi-magazin/ Feđa Štukan: Iza podele i mržnje stoji religija i bogati se na našoj nesreći] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221113015556/https://rs.n1info.com/kultura/intervju-fedja-stukan-novi-magazin/ |date=2022-11-13 }} N1 SRB. ''Novi magazin; 09.09.2022.''<br>''“U Jugoslaviji su me naučili da volim sve ljude podjednako zato sa izjašnjavam kao Jugosloven.”''</ref> * [[Jelena Tinska]], glumica<ref name=tinska>[https://twitter.com/JelenaTinska/status/1557072991657369600?cxt=HHwWgIC90dvo6psrAAAA (Twitter status:) ja sam rodjens u zemlji koje vise nema na mapi Ja sam Jugoslovenka i umrecu kao Jugoslovenka Ljupka oko pupka] JelenaTinska@Twitter. ''Jelena Tinska; 09.08.2022.''</ref> * [[Darko Trešnjak]], režiser<ref name=tresnjak1>[https://www.glasamerike.net/a/1936843.html Trešnjak: Bilo bi lepo režirati na Balkanu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230602043134/https://www.glasamerike.net/a/1936843.html |date=2023-06-02 }} Glas Amerike. ''Helena Đorđević; 14.06.2014.''<br>''“Mi smo se preselili ovde 1976. i to je još uvek bila Jugoslavija i tako uvek kada me ljudi pitaju uvek kažem da sam Jugosloven jer je to jedina stvar koju sam znao.”''</ref> * [[Sergej Trifunović]], glumac<ref name=strifunovic1>[https://twitter.com/WhistlerDick/status/1203054199040294914?ref_src=twsrc%5Etfw (Twitter komentar:) Ne. Jugosloven, Levičar, Glumac i Srbin. S nadom da ću postati čovek. Tim redom.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101234715/https://twitter.com/WhistlerDick/status/1203054199040294914?ref_src=twsrc%5Etfw |date=2022-11-01 }} WhistlerDick@Twitter. ''Sergej Trifunović; 06.12.2019.''</ref> * [[Renata Ulmanski]], glumica<ref name=ulmanski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 597.<br>''“Ulmanski Renata, glumica. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=ulmanski2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 502.<br>''“Ulmanski M. Renata, glumica (r. 29. XI 1929, Zagreb). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Mlađa Veselinović]], glumac<ref name=veselinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 609.<br>''“Veselinović Mladen-Mlađa, glumac i prevodilac. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Volk]], pozorišni i filmski kritičar<ref name=volk1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 619.<br>''“Volk Petar, pozorišni i filmski kritičar, teoretičar i istoričar; profesor Fakulteta dramskih umetnosti, Bg. (za pr. Istorija filma); šef Katedre za teoriju i istoriju. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stjepan Zaninović]], reditelj<ref name=zaninovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 639.<br>''“Zaninović Stjepan, filmski reditelj i scenarista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stevo Žigon]], glumac<ref name=zigon1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 649.<br>''“Žigon Stevo, glumac i reditelj. […] P: Jugosloven; […].”''</ref><ref name=zigon2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 547.<br>''“Žigon Š. Stevo, glumac i reditelj; generalni sekretar Saveza udruženja dramskih umetnika Jugoslavije (r. 8. XII 1926, Ljubljana). Jugosloven.”''</ref> * [[Milan Žmukić]], filmski producent, revolucionar<ref name=zmukic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 656.<br>''“Žmukić Milan, predsednik Organizacionog odbora BITEF-a; preds. Organizacionog odbora Filmskog festivala u Herceg Novom. […] P: Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vjekoslav Afrić.jpg|Vjeko Afrić Datoteka:Неда Арнерић.jpeg|Neda Arnerić Datoteka:Ivan Bekjarev 2019.jpg|Ivan Bekjarev Datoteka:Adam i berberin prvi ljudi, Jakova Ignjatovića, SNP, 18.11.1969, Ivan Hajtl kao Maksa Svilokosić i Jelica Bjeli kao Fema.jpg|Jelica Bjeli Datoteka:Dragan Bjelogrlic (cropped).jpg|Dragan Bjelogrlić Datoteka:Tanja Bošković, 1975.jpg|Tanja Bošković Datoteka:Karlo Bulic.jpg|Karlo Bulić Datoteka:Бранко Цвејић.jpeg|Branko Cvejić Datoteka:Svetozar Cvetković crop.jpg|Svetozar Cvetković Datoteka:Borivoj Dovniković Bordo 2017.jpg|Borivoj Dovniković Datoteka:OIFF 2015-07-18 212827 - Srđan Dragojević.jpg|Srđan Dragojević Datoteka:Jasna Đuričić, glumica.jpg|Jasna Đuričić Datoteka:Predrag Ejdus 2021 stamp of Serbia.jpg|Predrag Ejdus Datoteka:Odissea Bekim Fehmiu.jpg|Bekim Fehmiu Datoteka:Greta, stranica 89, drama, Boris Isaković, foto M. Polzović.jpg|Boris Isaković Datoteka:Ita Rina v zrelih letih.jpg|Ita Rina Datoteka:Stefan Kapicic by Gage Skidmore.jpg|Stefan Kapičić Datoteka:Мима Караџић Стара Пазова.png|Mima Karadžić Datoteka:Mirjana Karanović Requiem for Mrs. J. Press Conference Berlinale 2017.jpg|Mirjana Karanović Datoteka:Milenko Maricic 1.jpg|Milenko Maričić Datoteka:Ognjenka Milićević, profesor i dekan FDU.tif|Ognjenka Milićević Datoteka:Ranko Munitic (1943-2009), 1989.jpg|Ranko Munitić Datoteka:Dino Mustafić (cropped).jpg|Dino Mustafić Datoteka:Inaugurazioa (8673787301) (cropped).jpg|Goran Paskaljević Datoteka:Borka Pavićević (34479274674).jpg|Borka Pavićević|Borka Pavićević Datoteka:Darko Peric BW.jpg|Darko Perić Datoteka:Radko Polič 2015.jpg|Radko Polič Datoteka:Portrait of Ljubiša Ristić.jpg|Ljubiša Ristić Datoteka:Egon Savin, foto B. Lučić.jpg|Egon Savin Datoteka:Žorž Skrigin (1943).jpg|Žorž Skrigin Datoteka:Rade Serbedzija 2016-mc.rs.jpg|Rade Šerbedžija Datoteka:Slavko Stimac polovinom 80-ih.jpg|Slavko Štimac Datoteka:Sergej Trifunović.png|Sergej Trifunović Datoteka:Renata Ulmanski, 2019.jpg|Renata Ulmanski Datoteka:Stevo Žigon 1969 1.jpg|Stevo Žigon </gallery> </center> == Fotografija == * [[Ivo Eterović]], fotograf<ref name=eterovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134.<br>''“Eterović Ivo, fotograf; majstor fotografije FSJ i Hin EFIAP. […] P: Hrvat, Jugosloven.”''</ref> * [[Stevan Kragujević]], fotoreporter<ref name=kragujevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 251.<br>''“Kragujević Stevan, fotograf. […] P: Jugosloven srpske narodnosti, pravosl.”''</ref> * [[Rizo Šurla]], fotograf, partizan<ref name=surla1>[https://www.youtube.com/watch?v=CSM_Fpjh-dI Ljudi - Fotograf Rizo Širla (Ulcinj, 1971.)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019223450/https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=CSM_Fpjh-dI |date=2022-10-19 }} YouTube. ''Srđan Karanović; Jugoslavija 1972.''<br>''“I, da Vam kažem još: sad kad je bio popis stanovništva, pita što osjećam. Ja [se] osjećam kao Jugoslaven, drugo ništa, šta imam da... ostajem Jugoslaven.”''</ref><ref name=surla2>[https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/2700/rts-trezor/4883292/ljudi---fotograf.html Ljudi - Fotograf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111100935/https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/2700/rts-trezor/4883292/ljudi---fotograf.html |date=2023-01-11 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''10.08.2022''<br>''“Jugosloven po ubeđenju, ovaj navijač splitskog Hajduka u emisiji priča o svom životu u Ulcinju.”''</ref><ref name=surla3>[https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/rizo-surla-afrojugoslaven-iz-ulcinja-nasa-zemlja-je-sto-se-tice-ravnopravnosti-vjerojatno-jedinstvena-u-svijetu-a-medusobna-mrznja-nedokuciva-je-glupost-1161912 Rizo Šurla, Afrojugoslaven iz Ulcinja: Naša zemlja je što se tiče ravnopravnosti vjerojatno jedinstvena u svijetu, a međusobna mržnja nedokučiva je glupost] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111101941/https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/rizo-surla-afrojugoslaven-iz-ulcinja-nasa-zemlja-je-sto-se-tice-ravnopravnosti-vjerojatno-jedinstvena-u-svijetu-a-medusobna-mrznja-nedokuciva-je-glupost-1161912 |date=2023-01-11 }} [[Slobodna Dalmacija]]. ''PSD; 24.01.2022.''<br>''“Rizo Šurla ime je i prezime čovjeka koji se najpreciznije može staviti u grupu Afrojugoslavena, iako se on čitav život osjećao kao Jugoslaven, odnosno Crnogorac koji je rođen u Ulcinju i čitav život je proveo u tome primorskom gradu.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Stevan Kragujević, portret, okt. 1976.jpg|Stevan Kragujević Datoteka:Rizo Šurla crop.jpg|Rizo Šurla </gallery> </center> == Književnost i pjesništvo== * [[Olja Alvir]], književnica<ref name=alvir1>[https://dunav.at/partizanski-filmovi-poetika-otpora-i-nade/ Partizanski filmovi – poetika otpora i nade] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126234518/https://dunav.at/partizanski-filmovi-poetika-otpora-i-nade/ |date=2022-11-26 }} Dunav.at ''23.10.2019.''<br>''“Jedna od studentica dobro posjećenih predavanja na Bečkom univerzitetu koju je takođe zainteresovala solidarnosti i zajedništvo protagonista partizanskog filma, jeste Olja Alvir. Mlada spisateljica koja u Beču živi od djetinjstva i čiji su roditelji izbjegli iz Bosne, samu sebe naziva Jugoslovenkom i time pokazuje simpatiju za zemlju čija je osnova bilo zajedništvo svih njenih naroda i narodnosti, a koja je, kako se tvrdilo, nastala u antifašističkoj borbi.”''</ref> * [[Ivo Andrić]], književnik i diplomata<ref name=ristic-andric-davico>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 182.<br>''“Poznato mi je da je Marko Ristić javno istupio nakon popisa (u »Politici« 27. IV 1971.) i obrazložio zašto se deklarirao kao Jugoslaven, zbog čega misli da to nije nikakav unitarizam: jer se isto tako osjećao kad je istupao za rješenje hrvatskog pitanja u staroj Jugoslaviji. I Ivo Andrić se tada također upisao kao Jugoslaven. I Oskar Davičo.”''</ref><ref name=andric2>Tošović, Branko: Strane svijeta u Andrićevom životu i stvaralaštvu, u: Kuzmanović, Rajko (ur.): Andrić između Istoka i Zapada. Banja Luka 2022, str. 143.<br>''„Nemamo podataka o tome da li se Andrić konfesionalno izražavao drugačije nego što to nalazimo u njegovim školskim i studentskim dokumentima (kao katolik), ali imamo podataka da se nacionalno drugačije opredjeljuje – od 1951. pa do smrti kao Srbin (u ličnoj karti, vjenčanici, vojnoj knjižici...) i Jugosloven (u popisu stanovništva 1971).“''</ref> * [[Vladimir Arsenijević]], književnik<ref name=arsenijevic1>[http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/201171/O-pasosu-i-putovnici.html#CommentPaging,P:1 O pasošu i putovnici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305011755/http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/201171/O-pasosu-i-putovnici.html#CommentPaging,P:1 |date=2016-03-05 }} tportal.hr ''Vladimir Arsenijević; 26.06.2012.''<br>''“Vjerujem da je to razlog zbog kog mi je oduvijek bilo znatno lakše identificirati se kao Jugoslaven.”''</ref> * [[Anton Aškerc]], pesnik<ref name=askerc1>Aškerc, Anton: [https://dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-YNVE4FUC/ecf67f53-f5ca-416a-a350-bc79be7c6661/PDF Hrvaški »Salon«.], u: Ljubljanski zvon, god. 19 br. 2 (1899), str. 132.<br>''“Zakaj nismo vsaj vsi Jugoslovani edini v jeziku, v književnosti in umetnosti? Čemu se cepimo in slabimo sami? Čemu? . . .”''</ref> * [[Goran Babić]], književnik<ref name=babic1>[https://www.portalnovosti.com/povratak-otpisanoga Povratak otpisanoga] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241119022141/https://www.portalnovosti.com/povratak-otpisanoga |date=2024-11-19 }} Portal Novosti. ''Marko Pogačar; 18.11.2024.''<br>''“Babić je, bez obzira na u mladosti kritičan stav prema elementima sistema, pa i efemerne rubno "proljećarske" devijacije, deklarirani Jugoslaven i komunist, viđen kao "zadrti šuvarovac" i partijski element koji se zacrtane politike, bez veće osjetljivosti za detalje, nije libio provoditi u praksi, te je oštar kritičar hrvatskog nacionalizma u najrazličitijim njegovim pojavnim oblicima.”''</ref><ref name=babic2>[https://www.laguna.rs/laguna-bukmarker-goran-babic-ne-verujem-u-sistem-u-kojem-fukara-moze-legalno-unos-21212.html Goran Babić: Ne verujem u sistem u kojem fukara može legalno da pogubi genija] Laguna. ''Branko Rosić; 10.06.2022.''<br>''Meni deluje da ste ostali zauvek Jugosloven iz Hrvatske? - "Pa ja i jesam (ili si tako samo umišljam) daleki nastavljač one hrvatske tradicije koja je u Beogradu vidjela Pijemont, kulu svjetilju južnoga slavenstva, svijetlu tačku na kraju hiljadugodišnjeg tunela kojoj su hrlili ne samo Juraj Križanić („Đuro“ u predratnom izdanju srpske akademije) i onaj Flacijus iz Lobina, koji je svoje protestantske knjige (vidjeti spise Franje Bučara) htio štampati i na ćirilici."''</ref><ref name=babic3>[https://www.telegram.hr/kultura/veliki-povratak-i-autobiografija-gorana-babica-divnog-pjesnika-koji-je-godinama-prije-rata-najavljivao-apokalipsu/ Veliki povratak i autobiografija Gorana Babića, divnog pjesnika i mračnog proroka koji je godinama prije rata najavljivao apokalipsu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221117044942/https://www.telegram.hr/kultura/veliki-povratak-i-autobiografija-gorana-babica-divnog-pjesnika-koji-je-godinama-prije-rata-najavljivao-apokalipsu/ |date=2022-11-17 }} telegram.hr ''Dragan Markovina; 06.06.2022.''<br>''“Goran Babić je čovjek o kojem se u Hrvatskoj temeljito šutjelo godinama. Književnik, ljevičar, pripadnik Šuvarove lijeve frakcije u SKH, divan pjesnik i mračni prorok koji je godinama prije rata najavljivao apokalipsu, glavni urednik umnogome ozloglašenog Oka, Mostarac zavičajem iz Opuzena i doline Neretve, školski drug Slobodana Praljka i uvjereni Jugoslaven, na kraju je početkom 1991. otišao iz Zagreba u Beograd, da se nikad ne vrati.”''</ref><ref name=babic4>[https://www.vijesti.me/kultura/674792/otvoreno-djelo-velikog-pjesnika Otvoreno djelo velikog pjesnika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230926034603/https://www.vijesti.me/kultura/674792/otvoreno-djelo-velikog-pjesnika |date=2023-09-26 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Kultura Vijesti; 23.09.2023.''<br>''“Veliki Jugosloven i antinacionalista početkom ratnih sukoba 1991. napušta Hrvatsku i dolazi u Beograd.”''</ref> * [[Vladislav Bajac]], književnik<ref name=bajac1>[https://kaleidoskop-media.com/knji%C5%BEevnost/Vladislav-Bajac Bajac: Sumnja je moje prirodno stanje] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208072328/https://kaleidoskop-media.com/knji%C5%BEevnost/Vladislav-Bajac |date=2023-02-08 }} Kaleidoskop. ''Jelena Pavlović; 16.03.2017.''<br>''“Nisam nikakav jugonostalgičar niti nostalgičar, ali jesam Jugosloven.”''</ref> * [[Zorica Bajin-Đukanović]], pjesnikinja<ref name=bajindjukanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 30.<br>''“Bajin-Đukanović Zorica, književnik i fotograf; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vjera Benkova]], književnica<ref name=benkova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 40.<br>''“Benkova Vjera, pisac i književni prevodilac; novinar, saradnik Slovačke redakcije Radio N. Sada (od '80). […] P: Slovakinja jugosl. porekla..”''</ref> * [[Oto Bihalji Merin]], književnik, istoričar umetnosti<ref name=bihalji1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 41.<br>''“Bihalji D. Oto, književnik, istoričar umetnosti (r. 3. I. 1904, Zemun). Jugosloven.”''</ref> * [[Laslo Blašković]], književnik<ref name=blaskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 48.<br>''“Blašković Laslo, književnik; sekretar Društva književnika Vojvodine. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Milenko Bodirogić]], književnik i izdavač<ref name=bodirogic1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/4/18/bodirogic-zemlje-nastale-raspadom-jugoslavije-prepune-su-mrznje-i-straha Bodirogić: Zemlje nastale raspadom Jugoslavije prepune su mržnje i straha] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020212201/https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/4/18/bodirogic-zemlje-nastale-raspadom-jugoslavije-prepune-su-mrznje-i-straha |date=2022-10-20 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Nedim Sejdinović; 18.04.2020.''<br>''“Ja sam jednostavno Jugosloven i to je tako, niko ne može iz svoje kože.”''</ref><ref name=bodirogic2>[https://www.vreme.com/vreme/sanjali-najbolji-rasturili-najgori/ Sanjali najbolji, rasturili najgori] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020212819/https://www.vreme.com/vreme/sanjali-najbolji-rasturili-najgori/ |date=2022-10-20 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Nedim Sejdinović; broj 1590, 24.06.2021.''<br>''“Ono za čime žalim jesu procesi i principi na kojima je nastajala ta zemlja, a oni su bili beskompromisno emancipatorski i prvi put su nam se dogodili na ovim prostorima. U tom smislu ja sam naprosto Jugosloven bez Jugoslavije”, kaže Bodirogić.''</ref> * [[Milena Bogavac]], književnica, dramaturškinja<ref name=bogavac1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/kolumne-milene-bogavac-od-6-decembra-svakog-ponedeljka-u-danasu/ Kolumne Milene Bogavac – od 6. decembra svakog ponedeljka u Danasu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230120210820/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/kolumne-milene-bogavac-od-6-decembra-svakog-ponedeljka-u-danasu/ |date=2023-01-20 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Danas Online; 05.12.2021.''<br>''“Deklariše se kao feministikinja, antifašistkinja, Jugoslovenka i borkinja za ljudska prava.”''</ref> * [[Nevena Bojičić]], književna kritičarka<ref name=bojicic1>[https://twitter.com/nevenawednesday/status/1122651234312310785 (Twitter status:) JA SAM : ⚪ straight ⚪ gay ⚪ bisexual 🔘 Jugoslovenka] NevenaWednesday@Twitter. ''Nevena Bojičić; 29.04.2019.''</ref> * [[Dušan Cicvara]], književnik i filmski kritičar<ref name=cicvara1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 70.<br>''“Cicvara Dušan, novinar i književnik. […] P: Jugosloven srpskog porekla, […].”''</ref><ref name=cicvara2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 65.<br>''“Cicvara R. Dušan, novinar i književnik (r. 30. I 1964). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Milan Ćurčin]], pjesnik<ref name=curcin1>[https://lobisti.rs/2023/08/04/curcin-knjizevnik-i-urednik/ Ćurčin – književnik i urednik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230816000403/https://lobisti.rs/2023/08/04/curcin-knjizevnik-i-urednik/ |date=2023-08-16 }} Lobisti.rs. ''Miodrag Skundric; 04.08.2023.''<br>''“Znameniti Pančevac, patriota, doktor nauka, liberal, pesnik, diplomata, novinar, Jugosloven.”''</ref> * [[Oskar Davičo]], književnik i pesnik<ref name=ristic-andric-davico/><ref name=davico>[https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:375302-Spomen-ploca-Oskaru-Davicu Spomen ploča Oskaru Daviču] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221117034357/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:375302-Spomen-ploca-Oskaru-Davicu |date=2022-11-17 }} [[Večernje novosti]]. ''V. N.; 12.04.2012.''<br>''“Ne napuštajući nikad i ni na koji način svoju pripadnost Srbiji, njenom narodu i njenoj literaturi, o čemu ponajbolje svedoči njegova veličanstvena „Srbija“, on je istovremeno bio gorljivi Jugosloven, internacionalista, koji nije podnosio niti jedan od naših brojnih minijaturnih i nepodnošljivih nacionalizama - istakao je Goran Babić.”''</ref> * [[Ivan Ergić]], pjesnik, ranije nogometaš<ref name=ergic1>[http://www.tportal.hr/showtime/tv/338368/Ergic-kod-Stankovica-glas-razuma-usred-euforije.html Ergić kod Stankovića - glas razuma usred euforije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151024062841/http://www.tportal.hr/showtime/tv/338368/Ergic-kod-Stankovica-glas-razuma-usred-euforije.html |date=2015-10-24 }} tportal.hr ''Zrinka Pavlić; 15.06.2014.''<br>''“Em se drznuo kritizirati nogomet u ovo doba koje mnogi doživljavaju kao doba obavezne nacionalne konsolidacije (koja je također predmet Ergićeve kritike), em je s priličnim negodovanjem govorio o uplitanju nacionalizma i religije u sport, em je bez imalo ustezanja izjavio da se izjašnjava kao Jugoslaven.”''</ref><ref name=ergic2>[https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/ivan-ergic-katastrofalno-je-sto-su-nogometasi-uzor-mladima/?meta_refresh=true Ivan Ergić: Katastrofalno je što su nogometaši uzor mladima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110014230/https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/ivan-ergic-katastrofalno-je-sto-su-nogometasi-uzor-mladima/?meta_refresh=true |date=2023-01-10 }} [[Novi list]]. ''Ladislav Tomičić; 18.08.2013.''<br>''“Ja jesam Srbin, ali u kulturalnom smislu uvijek ću biti Jugosloven, kao što danas netko drugi pored pripadnosti svojoj naciji takođe može biti europejac ili nešto treće.”''</ref><ref name=ergic3>[https://www.reprezentacija.rs/ivan-ergic-poslednji-koji-je-ugasio-svetlo-i-otpevao-hej-sloveni/ Ivan Ergić, poslednji koji je ugasio svetlo i otpevao “Hej Sloveni”] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110015732/https://www.reprezentacija.rs/ivan-ergic-poslednji-koji-je-ugasio-svetlo-i-otpevao-hej-sloveni/ |date=2023-01-10 }} reprezentacija.rs ''Admin; 18.05.2019.''<br>''“Ja sam po tom pitanju uvek bio ležeran, nisam se smatrao ništa manjim Srbinom ako sam istovremeno i Jugosloven.”''</ref><ref name=ergic4>[https://winestyle.rs/2019/ivan-ergic/ Ivan Ergić, Zanimanje – tragalac] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230922024213/https://winestyle.rs/2019/ivan-ergic/ |date=2023-09-22 }} WineStyle. ''Tamara Marković; 03.11.2019.''<br>''“Kada sam u Švajcarskoj osećam se daleko više kao Jugosloven ili Srbin. A kada sam ovde, nemam takav doživljaj. Recimo da mi se taj osećaj pojača kada sam u nekoj drugoj sredini. Za mene je identitet stvar kulturnog, a ne etničkog konteksta.”''</ref> * [[Zdenka Feđver]], književnica<ref name=fedjver1>[https://www.xxzmagazin.com/jugoslovenka Jugoslovenka] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221029220240/https://www.xxzmagazin.com/jugoslovenka |date=2022-10-29 }} XXZ magazin. ''Zdenka Feđver; 25.01.2021.''<br>''Nacionalnost, Jugoslovenka? - “Da.”''</ref> * [[Frida Filipović]], književnik<ref name=filipovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 136.<br>''“Filipović Frida, književnik i književni prevodilac. […] P: Jugoslovenka jevrejskog porekla, […].”''</ref><ref name=filipovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 129.<br>''“Filipović F. Frida, književnik i prevodilac (r. 3. II 1913, Sarajevo). Jugoslovenka jevrejskog porekla, […].”''</ref> * [[Hristo Georgijevski]], književnik<ref name=georgijevski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 144-145.<br>''“Georgijevski Hristo, redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. (za pr. Makedonska književnost i Književnost za decu). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Vesna Goldsworthy]], književnica<ref name=goldsvorti1>[https://elevate.airserbia.com/Elevate_okt2019/36/?fbclid=IwAR3V0m_NfYZE1g3b5Xc7OSc-eSpHEkzpqBcHmKX4uQzIpzNPxICTw3MGyoQ Bilo jednom u Londonu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101185457/https://elevate.airserbia.com/Elevate_okt2019/36/?fbclid=IwAR3V0m_NfYZE1g3b5Xc7OSc-eSpHEkzpqBcHmKX4uQzIpzNPxICTw3MGyoQ |date=2022-11-01 }} Elevate. ''str. 36/37, oktobar 2019.''<br>''“Panelisti su se takođe dotakli različitih slojeva identiteta, pa je tako književnica Goldsvorti za sebe rekla da je i Srpkinja i Jugoslovenka, kao i Britanka.”''</ref><ref name=goldsvorti2>[https://www.anarussellomaljev.com/post/once-upon-a-time-in-london Once upon a time in London] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230330090505/https://www.anarussellomaljev.com/post/once-upon-a-time-in-london |date=2023-03-30 }} (na engleskom) anarussellomaljev.com ''Ana Russell-Omaljev, 12.10.2020.''<br>''“The panellists also touched on different layers of identity, with writer Goldsworthy saying that she is both Serbian and Yugoslav, as well as British.”''</ref> * [[Dragojla Jarnević]], književnica, pedagoginja<ref name=jarnevic-trnski>Bartolac, Ivana: [https://hrcak.srce.hr/en/file/504498 Dragojla Jarnević-prva dama ilirizma], u: Varaždinski učitelj, god. 9. br. 21 (2026), str. 7.<br>''“Budući da su stihovi bili potpisani imenom „Ilir iz Hrvatske“, Dragojla tada njoj nepoznatom autoru odgovara na hrvatskom jeziku te se potpisuje kao „Ilirkinja iz Karlovca“ […]. […]. Upoznavši u Grazu „Ilira iz Hrvatske“, odnosno Ivana Trnskog, Dragojla postaje nacionalno osviještena i „gorljiva domoljupka“ […].”''</ref><ref name=jarnevic1>Detoni-Dujmić, Dunja: [https://hbl.lzmk.hr/clanak/jarnevic-dragojla Jarnević, Dragojla] Hrvatski biografski leksikon (1983–2026), mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2026.''<br>''“Ponekad se potpisivala Dragoila J……ćeva, Ilirkinja iz Karlovca, Il. iz K., Dragoila J., Drag. Jarnj. te Drag. Jarnevićeva.”''</ref> * [[Mustafa Karahasan]], književnik<ref name=karahasan1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 305.<br>''“Karahasan Mustafa, novinar i književnik, član Glavnog odbora SSRN Makedonije, rez. poručnik, r. 1920 u Skoplju, Jugosloven (pripadnik turske manjine).”''</ref> * [[Danilo Kiš]], književnik<ref name=kis1>Popov, Jovan: [https://polja.rs/wp-content/uploads/2016/01/selection11-26.pdf Jež i jorgovan. Skica za uporedni portret Aleksandra Tišme i Danila Kiša] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230202074425/https://polja.rs/wp-content/uploads/2016/01/selection11-26.pdf |date=2023-02-02 }}, u: Polja, br. 416 (2001), str. 67.<br>''“Deceniju i po kasnije, u poslednjoj godini svog života, i jednoj od poslednjih njegove zemlje, on objašnjava zašto se ne izjašnjava kao srpski pisac: »u inostranstvu jedva i to znaju šta je Jugosloven, a kamoli Srbin«. Izgovor je lakonski, a i vreme koje sledi veoma brzo će ga demantovati – Evropa će se naprasno zainteresovati za Srbe, na žalost ne na način na koji bismo voleli. Malo dalje, međutim, Kiš precizira da je nacionalnost Jugosloven »jedina tačna oznaka onoga što jesam«.”''</ref> * [[Božo Koprivica]], književnik<ref name=koprivica1>[https://www.monitor.co.me/u-fudbalu-nema-nacionalizma/ U fudbalu nema nacionalizma] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230205195241/https://www.monitor.co.me/u-fudbalu-nema-nacionalizma/ |date=2023-02-05 }} Monitor. ''Nastasja Radović; 16.07.2010.''<br>''Vi ste Jugosloven? - “Bio i ostao.”''</ref><ref name=koprivica2>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/06/16/srpski/I01061501.shtml Ratni i antiratni profiteri kao savest naroda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121013000115/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/06/16/srpski/I01061501.shtml |date=2012-10-13 }} [[Glas javnosti]]. ''Radmila Radosavljević; 15.06.2001.''<br>''Još se izjašnjavate kao Jugosloven iz države koja više ne postoji? - “Da. Jer, sve jeste i sve postoji, ako voliš.”''</ref> * [[Miroslav Krleža]], književnik i enciklopedista<ref name=krleza1>Cvitković, Ivan: Krleža, Hrvati i Srbi. Sarajevo 1991, str. 7.<br>''Bio sam dobar Jugoslaven i danas sam to, isticao je 1976. godine.''</ref><ref name=krleza2>Matvejević, Predrag: Granice i sudbine. O jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije. Zagreb 2015, str. 267.<br>''“Često to meni negiraju, a ja sam Jugoslaven ali ne iz perspektive Aleksandra Karađorđevića ni Pere Živkovića.“''</ref> * [[Josip Kundek]], pesnik, misionar<ref name=kundek1>Rogić Musa, Tea: [https://hbl.lzmk.hr/clanak/kundek-josip Kundek, Josip] Hrvatski biografski leksikon, mrežno izdanje (1983–2026). ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2026.''<br>''“U pjesmi Slavoglasje petrinske vile (1836) prvi se put naziva Ilirom i piše na štokavskome s dijakritičkim znakovima po uzoru na pravopisna rješenja Lj. Gaja. […] Potpisivao se i kao Ilir iz naroda hrvatskoga..”''</ref> * [[Zofka Kveder]], književnica<ref name=kveder1>Свирчев, Жарка: [https://journal.knjizenstvo.rs/index.php/knjizenstvo/article/view/271/267 Југославенска жена – форум модерне списатељице], у: Књиженство, год. 5 br. 5 (2015).<br>''“Словенке ме неће више, Хрватице ме не признају још за „своју“, Српкиње такође не. Истина је, да то понекад боли, али ми такође даје снагу да останем што сам: Југославенка.”''</ref> * [[Jožef Levičnik]], književnik, glazbenik<ref name=levicnik1>Levičnik, Jos.: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaccENhzGg35hRmnb9yFo3SLREBOBqOomsOTGd645l8gUHnwOowaq-Bz9wNiHxHS97720IL1fz_RBRRGlidt4kQeciu7Ox_VSt5uCk5NEhZPhSdtwRX9rMRh92WXgmvc266InpUgvRlGZkSJjLEXCT1MwD0Hym5GEzeuh_aocsT2TydcsZPS0_jHqVOvQaSOTVbdzP7hgANACT37qAJt7N_hgIBYUj9n73fPNaM7G-P_vnRTOFjH0PwYPJ0-VWt4UO6Cj_OvSrlsufnHK5C4cBe3R-jcqzr9mYBwGvJ2rNW1zHbFTKY Kteri narod je najbolj izobražen v Evropi?], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XVI. list 49 (08.12.1858), str. 390.<br>''“Mi Jugoslaveni („divji narod“, se vé da!) navadno čakamo, da nas smert sama pokosi.”''</ref> * [[Milenko Maticki]], književnik, novinar<ref name=maticki1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 313.<br>''“Maticki Milenko, književnik; urednik "Politikinog" podlistka "Politika za decu". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Predrag Matvejević]], književnik<ref name=matvejevic1>Majdzik Papić, Katarzyna: [https://books.google.de/books?id=c5udEAAAQBAJ&printsec=frontcover&dq=Narrative+des+Wandels:+Transformationsprozesse&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false Zwischen den Welten. Postjugoslawische Literatur im Spannungsfeld der Übersetzung] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230106054123/https://books.google.de/books?id=c5udEAAAQBAJ&printsec=frontcover&dq=Narrative+des+Wandels:+Transformationsprozesse&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false |date=2023-01-06 }}, u: Dampc-Jarosz, Renata/Kałuża, Anna (ur.): Narrative des Wandels. Transformationsprozesse nach 1989 in den mittel- und osteuropäischen Literaturen. 2022, str. 297 nap. 54. (na nemačkom) <br>''Der Interpretationskontext für Matvejevićs Texte ist in erster Linie der Mittelmeerraum (obwohl der Autor sich selbst als Jugoslawe bezeichnete und notabene in der multiethnischen Stadt Mostar geboren wurde): „Der Horizont der Existenz ist die Identität, die sich aus der Zugehörigkeit zu einer bestimmten Kultur ergibt, die für Matvejević die mediterrane Zivilisation ist.“''</ref><ref name=matvejevic2>[https://ravnododna.com/kome-je-pukla-zica/ Kome je pukla ‘Žica’?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107094902/https://ravnododna.com/kome-je-pukla-zica/ |date=2023-01-07 }} Ravno do dna. ''Jelena Svilar; 08.01.2012.''<br>''“Neobično je, nakon tolikih godina terora raznih promotera vlastitih ega koji navodno djeluju u nacionalnom interesu, u eteru javne televizije čuti intervju s čovjekom zbog kojeg ćete konačno doživjeti stanoviti ushit što pripadate istom narodu, iako je upravo nacionalni identitet ono što Matvejević, kao deklarirani Jugoslaven, nikada nije osjećao imanentnim sebi samom.”''</ref><ref name=matvejevic3>[https://www.portalnovosti.com/borac-protiv-politika-gluposti Borac protiv politika gluposti] Portal Novosti. ''N.J.; 16.02.2017.''<br>''“Predrag Matvejević je bio Jugoslaven, ali nije bio protiv nacionalnih identiteta jer je pomagao i hrvatske disidente, rečeno je na tribini ‘Ostavština Predraga Matvejevića’, održanoj 14. februara u prostorijama ‘Privrednika’ u Zagrebu.”''</ref><ref name=matvejevic4>[https://www.danas.rs/kultura/pisac-i-kriticar-bozo-koprivica-o-mediteranstvu-i-jugoslovenstvu-knjizevnog-velikana-predragu-matvejevicu-se-njegov-rodni-grad-mostar-oduzio-varvarskim-cinom/ Pisac i kritičar Božo Koprivica o mediteranstvu i jugoslovenstvu književnog velikana: Predragu Matvejeviću se njegov rodni grad Mostar odužio varvarskim činom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108022018/https://www.danas.rs/kultura/pisac-i-kriticar-bozo-koprivica-o-mediteranstvu-i-jugoslovenstvu-knjizevnog-velikana-predragu-matvejevicu-se-njegov-rodni-grad-mostar-oduzio-varvarskim-cinom/ |date=2023-01-08 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 06.07.2022.''<br>''“Matvejević je bio Jugosloven, njegovo jugoslovenstvo počelo je kada je sa trinaest godina pristupio partizanima. […] On nije prestao da bude Jugosloven ni u najtežim trenucima, kada je HDZ preuzeo vlast u Hrvatskoj i kada je bio progonjen. […] Verujem, nažalost, da bi se nekome ko je ostao Jugosloven kao Matvejević desila ista moralna pizdarija, rušenje rodne kuće, i da je ta kuća bila u Beogradu ili bilo gde drugde na ovom prostoru.”''</ref> * [[Ivan Mažuranić]], književnik, političar<ref name=mazuranic1>Živančević, Milorad: [https://hrcak.srce.hr/en/file/309559 »Danica ilirska« i njeni anonimni suradnici (Bilješke in tergo u povodu reprint izdanja)], u: Croatica, br. 5 (1973), str. 382.<br>''“Dok se kadikad potpisivao punim imenom, deklarirajući se kao »Ilir iz Primorja Horvatskog«, u većini slučajeva, naročito onda kada mu se iz političkih razloga činilo da će tako biti bolje, ili pak kada je smatrao da su mu prilozi nedostojni slave, a potrebni u određenom trenutku, pisao je pod šifrom, ne rijetko i posve anonimno.”''</ref><ref name=mazuranic2>Pasarić, Josip: Ivan Mažuranić, u: Vienac, god. XXI br. 32 (1890), str. 510.<br>''“Ovako smjelo i umno pjeva g. 1836. Mažuranić, koji se pod ovu pjesmu podpisao: Ilir iz Primorja Horvatskog.”''</ref> * [[Antun Mihanović]], književnik, pravnik, diplomata<ref name=mihanovic1>Шишић, Фердо: [https://www.uzzpro.gov.rs/doc/biblioteka/digitalna-biblioteka/1937-Jugoslovenska-Misao.pdf Југословенска мисао. Историја идеје југословенског народног уједињења и ослобођења од 1790-1918.] Београд 1937, стр. 79.<br>''“Поносим се и тиме, што сам дошао и к Вашој Пресвијетлости, као к једином кнезу (владаоцу) нашега илирског народа.”</ref> * [[Milan Milišić]], pesnik<ref name=milisic1>Kazalište Marin Držić: [https://kmd.hr/wp-content/uploads/2020/02/2015_Kad-je-Bog-stvarao-stvarao-Dubrovnik.pdf Kad je Bog stvarao Dubrovnik.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231004165511/https://kmd.hr/wp-content/uploads/2020/02/2015_Kad-je-Bog-stvarao-stvarao-Dubrovnik.pdf |date=2023-10-04 }} Dubrovnik 2015, str. 22.<br>''“Paradoksalno je da je Milan Milišić koji se osjećao i izjašnjavao kao Jugoslaven, ubijen projektilom Jugoslavenske narodne armije.”''</ref><ref name=milisic2>[http://www.novossti.com/2012/05/beatnici-su-danas-aktualniji-nego-ikad/ Beatnici su danas aktualniji nego ikad] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131020073058/http://www.novossti.com/2012/05/beatnici-su-danas-aktualniji-nego-ikad/ |date=2013-10-20 }} Novosti. ''Rade Dragojević; broj 648, 19.05.2012., broj 648''<br>''“Baš kao i Danilo Kiš ili Predrag Matvejević, i Milan Milišić bio je kozmopolita i uvjereni Jugoslaven, ali i Dubrovčanin.”''</ref><ref name=milisic3>[http://www.e-novine.com/drustvo/41119-ivot-slobodu.html Život za slobodu] E-Novine. ''Dragoljub Todorović; 04.10.2010.''</ref> * [[Pero Mužijević]], književni kritičar, univerzitetski profesor<ref name=muzijevic1>[http://www.republika.co.rs/322-323/34.html In memoriam Pero Mužijević (1934-2003)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107102741/http://www.republika.co.rs/322-323/34.html |date=2023-01-07 }} Republika. ''Nastasja Radović, Nebojša Popov; broj 322-323, 01-31.12.2003.''<br>''“Pero Mužijević je bio autentičan Jugosloven, vezan za Bosnu, rođenjem i uspomenama, Beograđanin, bez kojeg se ne može zamisliti priča o našoj književnoj boemiji, nenadmašan kozer, humanista po načinu života a ne parolama, intelektualac, pre svega po osećaju sveta...”.''</ref> * [[Vladimir Nazor]], pjesnik, književnik<ref name=nazor1>Roksandić, Drago: [http://ckhis.ffzg.unizg.hr/files/file/pdf/Desnicini-susreti/DS-2011-pdf/DS-2011-07-Roksandic.pdf Prvi kongres kulturnih radnika Hrvatske (Topusko, 25.–27. lipnja 1944.): iskustvo i aproprijacije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153912/http://ckhis.ffzg.unizg.hr/files/file/pdf/Desnicini-susreti/DS-2011-pdf/DS-2011-07-Roksandic.pdf |date=2024-12-25 }}, u: Roksandić, Drago/Cvijović Javorina, Ivana (ur.): Intelektualci i rat 1939.–1947. Zbornik radova s međunarodnog skupa Desničini susreti 2011. Zagreb 2012, str. 106.<br>''Nazorov je samostalni poziv bio akt svojevrsne autentične kulturne revolucije. […] On je postavio i ključno pitanje, kao Hrvat i Jugoslaven: “Kako ćemo najuspješnije postići da u našoj federativnoj državi – ne dirajući u značajne osobine pojedinih naroda, koji je grade – gajimo kulturu što više zajedničkog (Nazorov kurziv – D.R.) duha i ideala?”''</ref> * [[Elvedin Nezirović]], književnik<ref name=nezirovic1>[https://www.vijesti.me/kultura/389826/ovdje-je-kultura-izgubila-svoju-prosvjetiteljsku-ulogu Ovdje je kultura izgubila svoju prosvjetiteljsku ulogu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221021193823/https://www.vijesti.me/kultura/389826/ovdje-je-kultura-izgubila-svoju-prosvjetiteljsku-ulogu |date=2022-10-21 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Vujica Ognjenović; 15.06.2019.''<br>''“U tom smislu, ja sam bio i ostao Jugosloven i kao takav duboko sam razočaran stvarnošću u kojoj živim.”''</ref> * [[Andrej Nikolaidis]], književnik i publicist<ref name=nikolaidis>[https://www.portalnovosti.com/andrej-nikolaidis-jugosloven-sam-po-nadi Andrej Nikolaidis: Jugosloven sam po nadi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221009020636/https://www.portalnovosti.com/andrej-nikolaidis-jugosloven-sam-po-nadi |date=2022-10-09 }} Portal Novosti. ''Davor Konjikušić; 17.01.2017.''<br>''Možemo li reći da ste vi zapravo Jugoslaven? - “Ja to nedvojbeno jesam. I po rođenju i po kulturi. I najvažnije: po nadi.”''</ref> * [[Grozdana Olujić]], književnica<ref name=olujic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 389-390.<br>''“Olujić Grozdana, književnik, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=olujic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 334.<br>''“Olujić L. Grozdana, književnik, slobodni umetnik (r. 30. VIII 1934, Erdevik, Vojvodina). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Muharem Omerović]], pjesnik<ref name=omerovic1>[https://www.xxzmagazin.com/narodu-nije-nista-a-sve-ga-boli Narodu nije ništa, a sve ga boli] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221031233016/https://www.xxzmagazin.com/narodu-nije-nista-a-sve-ga-boli |date=2022-10-31 }} XXZ magazin. ''Savo Petrović; 28.06.2021.''<br>''“Muharem Omerović se u popisu stanovništva uvijek izjašnjavao kao Musliman govoreći da se on osjeća i kao Jugosloven i da će jednog dana narodi Jugoslavije "ako ne budu imali dovoljno zlata praviti Tita i od blata"!”''</ref> * [[Eliezer Papo]], književnik i rabin<ref name=papo1>[https://javniservis.net/mediji/dnevnici-nedeljnici-mesecnici/novi-magazin/eliezer-papo-naravno-da-sam-jugonostalgican/ Eliezer Papo: Naravno da sam jugonostalgičan] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230615235228/https://javniservis.net/mediji/dnevnici-nedeljnici-mesecnici/novi-magazin/eliezer-papo-naravno-da-sam-jugonostalgican/ |date=2023-06-15 }} Javni servis. ''Anđelka Cvijić; 16.09.2022.''<br>''Kažete da ste Sarajlija, Bosanac i Jugosloven. Šta vam je to značilo pre rata, šta znači sada kad Jugoslavije nema? - “Prije rata su sva ta tri pridjeva upućivala na jednu te istu puku realnost, jer tad nisam bio samo IZ Sarajeva/Bosne i Hercegovine/Jugoslavije, nego i U Sarajevu/Bosni i Hercegovini/Jugoslaviji. Danas sva tri označavaju prvenstveno kulturu, mentalitet, pogled na svijet.”''</ref> * [[Siniša Pavić]], scenarista<ref name=pavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 403.<br>''“Pavić Siniša, književnik i scenarista; sudija Okružnog suda u Beogradu (od '66). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=pavic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 346.<br>''“Pavić A. Siniša, književnik; sudija Okružnog suda u Beogradu (r. 22. I 1933, Sinj). Jugosloven.”''</ref> * [[Muharem Pervić]], književni kritičar<ref name=pervic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 417.<br>''“Pervić Muharem, književnik; književni i pozorišni kritičar. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Janko Pukmeister]], pjesnik, književnik<ref name=pukmeister1>Vijanski, Janko [Janko Pukmeister (pseudonim)]: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaccENhzGg35hRmnb9yFo3SLREBOBqOomsOTGd645l8gUHnwOowaq-Bz9wNiHxHS97720IL1fz_RBRRGlidt4kQeciu7Ox_VSt5uCk5NEhZPhSdtwRX9rMRh92WXgmvc266InpUgvRlGZkSJjLEXCT1MwD0Hym5GEzeuh_aocsT2TydcsZPS0_jHqVOvQaSOTVbdzP7hgANACT37qAJt7N_hgIBYUj9n73fPNaM7G-P_vnRTOFjH0PwYPJ0-VWt4UO6Cj_OvSrlsufnHK5C4cBe3R-jcqzr9mYBwGvJ2rNW1zHbFTKY Kako Slovenci kruh čislajo], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XVI. list 9 (03.03.1858), str. 67.<br>''“Tudi pri nas Jugoslovanih je ta običaj navaden.”''</ref> * [[Dušan Radović]], književnik<ref name=radovic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/licni-stav-dusana-petricica-dusko-radovic-je-prezirao-kalkulantski-patriotizam/ Lični stav Dušana Petričića: Duško Radović je prezirao kalkulantski patriotizam] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107111056/https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/licni-stav-dusana-petricica-dusko-radovic-je-prezirao-kalkulantski-patriotizam/ |date=2023-01-07 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dušan Petričić; 12.12.2022.''<br>''“Mnogi imaju dilemu, na kojoj strani bi Duško Radović danas bio u ovoj našoj podeljenoj, razorenoj i moralno posrnuloj državi. Znam da je Duško bio iskreni Jugosloven, znam da je bio ateista, znam da je iz dubine duše prezirao lažni i kalkulantski patriotizam i znam za njegov otvoreni i duboki animozitet prema onoj raščupanoj, bradatoj i primitivnoj četničkoj Srbiji.”''</ref> * [[Vujica Rešin Tucić]], književnik<ref name=resintucic1>Milenković, Nebojša: [https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf Vujica Rešin Tucić. Tradicija avangarde.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240425054218/https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf |date=2024-04-25 }} Novi Sad 2011, str. 64.<br>''“Uprkos brojnim razočarenjima, Rešin Tucić se čitavog života izjašnjavao kao Jugosloven i kao komunista – kao takav, čak i nakon ratnih devedesetih, u svim centrima bivše nam države bio je rado viđen gost.”''</ref><ref name=resintucic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 480.<br>''“Rešin Tucić Vujica, književnik; dramaturg u Radio N. Sadu (od '75). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Marko Ristić]], književnik i diplomata<ref name=ristic-andric-davico/> * [[Izet Sarajlić]], književnik, pjesnik<ref name=sarajlic1>[https://www.xxzmagazin.com/moram-natrag-u-sarajevo-ja-sam-sarajlic Moram natrag u Sarajevo - ja sam Sarajlić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114021846/https://www.xxzmagazin.com/moram-natrag-u-sarajevo-ja-sam-sarajlic |date=2023-11-14 }} XXZ magazin. ''Savo Petrović; 15.03.2019.''<br>''I jednom će negdje kazati: “Ja sam po nacionalnosti Sarajlija i Jugosloven”.''</ref> * [[Bekim Sejranović]], književnik<ref name=sejranovic1>[https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/balkan-i-knjizevnost-bekim-sejranovic-stranac-u-sloveniji-u-hrvatskoj-u-bosni-i-bilo-gde-drugo-na-svetu/ Balkan i književnost: Bekim Sejranović, „stranac u Sloveniji, u Hrvatskoj, u Bosni i bilo gde drugo na svetu“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231004011248/https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/balkan-i-knjizevnost-bekim-sejranovic-stranac-u-sloveniji-u-hrvatskoj-u-bosni-i-bilo-gde-drugo-na-svetu/ |date=2023-10-04 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''BBC News na srpskom; 21.05.2022.''<br>''Njegov odnos prema Bosni teško je opisati, kaže profesor Svan Monsland. „Bio je Bosanac, Hrvat, Jugosloven, Skandinavac, ali se najslobodnije osećao u Rijeci“, dodaje ovaj profesor.''</ref> * [[Dejan Tiago Stanković]], književnik i prevodilac<ref name=tiagostankovic1>[https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/dejan-tiago-stankovic-knjizevna-kometa-i-uvek-odani-nasmejani-prijatelj/ Dejan Tiago Stanković: Književna ‘kometa’ i uvek odani, nasmejani prijatelj] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231221742/https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/dejan-tiago-stankovic-knjizevna-kometa-i-uvek-odani-nasmejani-prijatelj/ |date=2022-12-31 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''BBC News na srpskom; 21.12.2022.''<br>''“Tiago Stanković je bio i jedan od potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku i deklarisao se kao Jugosloven.”''</ref><ref name=tiagostankovic2>[https://www.nin.rs/kultura/vesti/64461/dejan-tiago-stankovic-olicenje-radosti-zivota Dejan Tiago Stanković: Oličenje radosti života] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241226001023/https://www.nin.rs/kultura/vesti/64461/dejan-tiago-stankovic-olicenje-radosti-zivota |date=2024-12-26 }} [[NIN]]. ''Aleksa Anđelić; 21.12.2024.''<br>''“Bio je jedan od potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku i izjašnjavao se kao Jugosloven.”''</ref> * [[Vlada Stojiljković]], književnik<ref name=stojiljkovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 541.<br>''“Stojiljković Vlada, književnik i književni prevodilac; novinar u Radio Beogradu. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Darko Suvin]], teoretičar, povjesničar i kritičar književnosti i kulture<ref name=suvin1>[https://www.masina.rs/darko-suvin-svaki-malo-bistriji-ekonomist-danas-bi-mogao-ustanoviti-da-se-u-prvih-30-godina-sfrj-zivjelo-materijalno-bolje-nego-danas/ Darko Suvin: „Svaki malo bistriji ekonomist danas bi mogao ustanoviti da se u prvih 30 godina SFRJ živjelo materijalno bolje nego danas“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230227214155/https://www.masina.rs/darko-suvin-svaki-malo-bistriji-ekonomist-danas-bi-mogao-ustanoviti-da-se-u-prvih-30-godina-sfrj-zivjelo-materijalno-bolje-nego-danas/ |date=2023-02-27 }} Mašina. ''Mašina; 27.02.2023.''<br>''Prvo, o nacionalizmu. Dijelim stav Alekse Đilasa u intervjuu 2009, koji je na pitanje „Izjašnjavali ste se kao Jugosloven?“ odgovorio: „To sam i danas. Što ne znači da nisam i Crnogorac i Srbin…. Jugoslavija nije bila veštačka tvorevina i za mene je njen dugi, krvavi raspad, koji se možda još nije završio, upravo dokaz da je ona bila jedino demokratsko rešenje za jugoslovensko nacionalno pitanje.“''</ref> * [[August Šenoa]], književnik<ref name=senoa1>Janjetović, Zoran: [https://hrcak.srce.hr/file/74496 Prilozi o hrvatskoj kulturi na stranicama ''Politikinog zabavnika'' u razdoblju socijalističke Jugoslavije]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, u: Historijski zbornik, god. 61 br. 2 (2008), str. 382.<br>''“Osim što je bio jedan od najvećih hrvatskih književnika, Šenoa je bio i dobar Jugoslaven, što ga je također činilo poželjnim, čak i u vrijeme kad je Jugoslavija prestala postojati.”''</ref><ref name=senoa2>Barac, Antun: August Šenoa. Studija. Zagreb 1926, str. 82.<br>''“[…]: po svome je shvatanju Jugoslaven, ali područje svog rada ograničuje na hrvatstvo, boreći se u njemu za misao kulturnog pridizanja, dižući mu svijest i ponos.”''</ref> * [[Ivana Šćepanović]], književni prevodilac<ref name=scepanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 553.<br>''“Šćepanović Ivana, književni prevodilac; zamenik gl. urednika časopisa za flamansku i holandsku književnost "Erazmo"; urednik IP "Prometej", N. Sad. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Zvonimir Šubić]], književnik<ref name=subic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 710.<br>''“Šubić Zvonimir, književnik, r. 1902 u Srebrenici, Jugosloven.”''</ref> * [[Gvido Tartalja]], književnik<ref name=tartalja1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 719.<br>''“Tartalja Gvido, književnik, urednik Izdavačkog preduzeća »Prosveta«, r. 1899 u Zagrebu, Jugosloven.”''</ref> * [[Slobodan Tišma]], književnik<ref name=stisma1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/6/1/slobodan-tisma-vojvodina-je-izgubila-identitet Slobodan Tišma: Vojvodina je izgubila identitet] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230320181732/https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/6/1/slobodan-tisma-vojvodina-je-izgubila-identitet |date=2023-03-20 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Nedim Sejdinović; 01.06.2020.''<br>''“Bio sam Jugosloven i to sam i ostao.”''</ref><ref name=stisma2>[https://cordmagazine.com/sr/zivotna-prica/svako-vreme-ima-svoju-estetiku-i-svoj-moral/ Svako vreme ima svoju estetiku i svoj moral] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221201055415/https://cordmagazine.com/sr/zivotna-prica/svako-vreme-ima-svoju-estetiku-i-svoj-moral/ |date=2022-12-01 }} CorD magazin. ''Zorica Todorović Mirković; 01.10.2021.''<br>''“Novosadjanin od glave do pete, a izjašnjava se kao Jugosloven.”''</ref> * [[Dragan Todorović]], književnik, novinar<ref name=dtodorovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 578-579.<br>''“Todorović Dragan, novinar i rok kritičar, radio i TV voditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Lovro Toman]], pjesnik, političar<ref name=toman1>Matica slovenska v Ljubljani: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5Qacb9UCdkm5brjJ1gUzqcY37J5v9Gvgg-yzkIw0eRpu54k0nI7epR_1opdVzuMQvz4gs233-y2qf1En2JRr4z8nh1KnoDPg2c96a7cAe-DayW2y6sDhqUIUXu6rxYqJA2CCAVrFP59wL4igcVfkDX0XMKJawHWzrHPJqs-ANDz5M8dZ4PmgV9Ut5o70IWDOHuw55CPueza9qmDl0Fd-xHIl_kV-Gd0O_19tkVeel9IWENCxllFHmpZPqqPMyyo6MF7Vw3fMa Dr. Lovro Toman.] Ljubljana 1876, str. 58.<br>''“Ako pa hoče nas še v eno mer na sumu imeti, naj pomisli, da se Jugoslovani tolažimo z zvesto svojo zavestjo in z zgodovino, da so prešla ministerstva: Kavničevo, Meternihovo in Bahovo, – Jugoslovani pa so vendar ostali in da bodo tudi še pretrpeli ministerstvo Schmerlingovo.”''</ref> * [[Marko Tomaš]], pjesnik<ref name=mtomas1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2017/9/23/tomas-bosanstvo-se-negira-jer-podsjeca-na-jugoslovenstvo Tomaš: Bosanstvo se negira jer podsjeća na jugoslovenstvo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019030251/https://balkans.aljazeera.net/teme/2017/9/23/tomas-bosanstvo-se-negira-jer-podsjeca-na-jugoslovenstvo |date=2022-10-19 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Jasmin Agić; 23.09.2017.''<br>''“Gledaj, ja sam Jugosloven, i tako sam se izjašnjavao dok se to moglo, a sada sam ostali i nepriznat ukoliko se tako izjašnjavam.”''</ref><ref name=mtomas2>[https://primorski.me/info/marko-tomas-i-djordje-gregovic-gosti-knjizevnog-programa-dublin-pub-a/ Marko Tomaš i Đorđe Gregović gosti književnog programa Dublin Pub-a] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230226015246/https://primorski.me/info/marko-tomas-i-djordje-gregovic-gosti-knjizevnog-programa-dublin-pub-a/ |date=2023-02-26 }} Primorski Portal. ''Primorski Portal; 20.02.2023.''<br>''“Marko Tomaš je pjesnik, boem, meštar od riječi, Jugosloven.”''</ref> * [[Mato Topalović]], pjesnik, sveštenik<ref name=topalovic1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/topalovic-mato Topalović, Mato] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Ilirskomu pokretu pridružio se domoljubnim i prigodničarskim pjesmama tiskanima u Danici od 1835 (skupljenima u knjizi Odziv rodoljubivog serca, 1842), pod imenima Ilir iz Slavonije i Rodoljub Zdenčanin, te člancima u Narodnim novinama; njegova pjesma Silni hrabri graničari pjevala se kao graničarska himna.”''</ref> * [[Juraj Tordinac]], pesnik<ref name=tordinac1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/tordinac-juraj Tordinac, Juraj] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Kao zagovornik narodnoga preporoda, pod pseudonimom Ilir iz Slavonije, surađivao je u Danici (1835–42), u kojoj je, pišući stihom narodne pjesme, objavljivao domoljubnu (Slavonija sestram, 1835; Moja domovina, 1838; Rodu na poštenje, 1838) i refleksivnu poeziju (Moje pjesni, 1840; Sreća pjesnička, 1840).”''</ref><ref name=tordinac2>Horvat, Rudolf: Slike iz hrvatske povjesti. Zagreb 1910, str. 132.<br>''“Kao »Ilir iz Slavonije« počeo je Tordinac već god. 1835. pisati pjesme za Gajevu »Danicu«.”''</ref> * [[Janez Trdina]], književnik<ref name=trdina1>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. 302.<br>''“Slovenac Janez Trdina, osvedočeni Jugosloven profesor srpskohrvatskog jezika i književnosti na rečkoj gimnaziji dao je u VIII razredu 1864-1865 pismeni zadatak »Hrvati i Srbi, ljubite se«.”''</ref> * [[Marko Vešović (književnik)|Marko Vešović]], književnik<ref name=mvesovic1>[http://www.vecernji.hr/knjige/snjezana-kordic-zasto-ovdje-nema-prijevoda-ako-govorimo-cetiri-jezika-902954 S. Kordić: Zašto ovdje nema prijevoda ako govorimo četiri jezika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305071039/http://www.vecernji.hr/knjige/snjezana-kordic-zasto-ovdje-nema-prijevoda-ako-govorimo-cetiri-jezika-902954 |date=2016-03-05 }} [[Večernji list]]. ''Denis Derk; 15.11.2013.''<br>''“Na posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini odgovorio sam da sam Jugoslaven, da mi je materinji jezik srpsko-hrvatski te da sam ateist.”''</ref><ref name=mvesovic2>[https://www.aktuelno.me/kolumne/marko-vesovic-svastara-nesto-kao-dnevnicki-zapisi-3/ Marko Vešović: Nešto kao dnevnički zapisi (3)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108080947/https://www.aktuelno.me/kolumne/marko-vesovic-svastara-nesto-kao-dnevnicki-zapisi-3/ |date=2023-01-08 }} Aktuelno.me ''Marko Vešović; 06.07.2021.''<br>''Sjetih se posljednjeg popisa u BIH, kad sam popisivačima rekao: “Po vjeri sam pravoslavni ateista, jezik mi je srpskohrvatski, po nacionalnosti sam Jugosloven”.''</ref><ref name=mvesovic3>[https://www.aktuelno.me/istaknuto/marko-vesovic-svastara-i-mrznja/ Marko Vešović Svaštara (I): Mržnja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108080944/https://www.aktuelno.me/istaknuto/marko-vesovic-svastara-i-mrznja/ |date=2023-01-08 }} Aktuelno.me ''Marko Vešović; 02.11.2018.''<br>''“Ali moja mržnja je nestala otkako sam po nacionalnosti Jugosloven.”''</ref> * [[Radonja Vešović]], književnik<ref name=rvesovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 610.<br>''“Vešović Radonja, novinar i književnik, akademik. […] P: Crnogorac - Jugosloven.”''</ref><ref name=rvesovic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 760-761.<br>''“Vešović Radonja: književnik, službenik Ureda za informacije Izvršnog veća NR Crne Gore, urednik književnog časopisa »Susreti«, rez. kapetan, r. 1924 u Rijeci Marinića, Srez invangradski [sic!], Jugosloven.”''</ref> * [[Krinka Vidaković-Petrov]], književnik, direktorica Memorijalnog centra „Staro sajmište"<ref name=vidakovicpetrov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 611.<br>''“Vidaković-Petrov Krinka, književnik i književni prevodilac. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Velimir Visković]], književni kritičar i leksikograf<ref name=viskovic1>[https://www.portalnovosti.com/rat-mir-velimir Rat, mir, Velimir] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230105105519/https://www.portalnovosti.com/rat-mir-velimir |date=2023-01-05 }} Portal Novosti. ''Boris Rašeta; 03.07.2022.''<br>''Izrekao je i rečenicu koja se na ovim televizijama nije dugo čula i neće, o tome kako se oduvijek osjećao “i Hrvatom, i Jugoslavenom”.''</ref> * [[Stanko Vraz]], pjesnik, prevodilac<ref name=vraz1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/vraz-stanko Vraz, Stanko] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Iste je godine u Grazu upoznao Lj. Gaja; surađivao je u Danici od prvoga broja, potpisujući se isprva kao »Ilir iz Štajera«.”''</ref> * [[Slobodan Zubanović]], književnik<ref name=zubanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 646.<br>''“Zubanović Slobodan, književnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=zubanovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 545.<br>''“Zubanović V. Slobodan, književnik; sekretar redakcije lista Književne novine (r. 16. III 1947). Jugosloven.”''</ref> * [[Nina Živančević]], pjesnikinja<ref name=zivancevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 650.<br>''“Živančević Nina, književnik i književni prevodilac; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=zivancevic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 548.<br>''“Živančević V. Nina, književnik i prevodilac, slobodni umetnik (r. 30. I 1957.) Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:S. Kragujevic, Ivo Andric, 1961a 0.jpg|Ivo Andrić Datoteka:Vladimir Arsenijević at Krokodil 04 - cropped.jpg|Vladimir Arsenijević Datoteka:Anton Aškerc.jpg|Anton Aškerc Datoteka:Vladislav Bajac, Studio Babic.jpg|Vladislav Bajac Datoteka:Zorica Bajin Ðukanovic.jpg|Zorica Bajin-Đukanović Datoteka:Stevan Kragujevic, Oto Bihalji Merin, slikar i istoricar umetnosti, 1990s (cropped).jpg|Oto Bihalji-Merin Datoteka:Oskar Davico 1951.jpg|Oskar Davičo Datoteka:Ivan Ergić.jpg|Ivan Ergić Datoteka:Dragojla Jarnević 3.jpg|Dragojla Jarnević Datoteka:Danilo Kiš 2010 Montenegro stamp.jpg|Danilo Kiš Datoteka:Miroslav Krleža 1953 (cropped).jpg|Miroslav Krleža Datoteka:Zofka_Kveder_1920s.jpg|Zofka Kveder Datoteka:Josip Levičnik.jpg|Jožef Levičnik Datoteka:Predrag Matvejević on Subversive Festival 0 (cropped).jpg|Predrag Matvejević Datoteka:Ivan Mažuranić drawing (cropped).jpg|Ivan Mažuranić Datoteka:ANTUN-MIHANOVIC.jpg|Antun Mihanović Datoteka:Vladimir Nazor 1976 Yugoslavia stamp.jpg|Vladimir Nazor Datoteka:Grozdana Olujic 3.jpg|Grozdana Olujić Datoteka:Marko-ristic-2.jpg|Marko Ristić Datoteka:Izet Sarajlić.jpg|Izet Sarajlić Datoteka:Dejantiagostankovic (cropped).jpg|Dejan Tiago Stanković Datoteka:August Šenoa.jpg|August Šenoa Datoteka:Gvido Tartalja portrait.jpg|Gvido Tartalja Datoteka:Dragan Todorović (writer).jpg|Dragan Todorović Datoteka:Lovro toman.jpg|Lovro Toman Datoteka:Mato Topalovic 1885 Mayerhofer.png|Mato Topalović Datoteka:Janez Trdina.jpg|Janez Trdina Datoteka:Stanko_Vraz.jpg|Stanko Vraz </gallery> </center> == Komedija == * [[Peđa Bajović]], stand-up komičar<ref name=bajovic1>[https://www.index.hr/magazin/clanak/video-pedja-bajovic-u-dusi-sam-jugoslaven-i-ne-mozete-mi-nista-osim-smijati-se/964147.aspx Pedja Bajović: "U duši sam Jugoslaven i ne možete mi ništa - osim smijati se"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126003852/https://www.index.hr/magazin/clanak/video-pedja-bajovic-u-dusi-sam-jugoslaven-i-ne-mozete-mi-nista-osim-smijati-se/964147.aspx |date=2022-11-26 }} index.hr ''18.04.2017.''<br>''“Da, u duši sam Jugoslavenom, ali ne u političkom smislu. Kulturološki se tako osjećam te ne predstavljam nikakvu prijetnju bilo kome.”''</ref><ref name=bajovic2>[https://www.akta.ba/licnosti/kultura-i-sport/48014/peda-bajovic-stand-up-komicarprijelomni-trenutak-je-bio-odlazak-u-seattle Peđa Bajović, stand-up komičar: Prijelomni trenutak je bio odlazak u Seattle] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152852/https://www.akta.ba/licnosti/kultura-i-sport/48014/peda-bajovic-stand-up-komicarprijelomni-trenutak-je-bio-odlazak-u-seattle |date=2024-12-25 }} akta.ba ''Dnevni list; 19.01.2015.''<br>''“Kroz svoju bio-geografiju sam skupio tri i pol državljanstava i biranje samo jednog od ovih naših identiteta bi bila izdaja ostalih. Kulturološki sam Jugoslaven, a politički sam prilično daleko od toga.”''</ref><ref name=bajovic3>[https://www.ekskluziva.ba/peda-bajovic-u-clubu-monument/20761 Peđa Bajović u Clubu Monument!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126011855/https://www.ekskluziva.ba/peda-bajovic-u-clubu-monument/20761 |date=2022-11-26 }} ekskluziva.ba ''04.01.2016.''<br>''“Jednostavno, kad se ta zemlja raspala, ja sam već imao 20 godina, dakle bio potpuno formirana ličnost. Sve ovo što je uslijedilo kasnije, nije mi se uspjelo primiti u identitet i ako kažem da sam ovo prvo - onda bih poništio ono drugo ili treće, pa čak i četvrto, a koji su sve dio mog identiteta. Zato, ja sam kulturološki Jugosloven, a imam i papire za to u vidu tri i po državljanstva! Usput, živio sam svuda unaokolo i mislim da, ako nisam u pravu, barem ima pravo na takvo mišljenje.”''</ref><ref name=bajovic4>[https://6yka.com/kolumne/peda-bajovic-prema-onima-koji-ne-izlaze-na-glasanje-osjecam-prezir Peđa Bajović: Prema onima koji ne izlaze na glasanje osjećam prezir] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126012420/https://6yka.com/kolumne/peda-bajovic-prema-onima-koji-ne-izlaze-na-glasanje-osjecam-prezir |date=2022-11-26 }} Buka. ''10.11.2018.''<br>''“Ja i kulturološki i praktično jesam Jugosloven. Za mene ta nekadašnja tvorevina ni u praktičnom smislu nije prestala da postoji.”''</ref> == Kulinarstvo == * [[Ljubomir Stanišić]], poznati šef kuhinje<ref name=stanisic1>[http://arhiva.superzena.net/kolaz.php?mm=11&nav_id=653173&yyyy=2012 Ljubomir Stanišić - najtraženiji šef kuhinje u Portugalu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221104050126/http://arhiva.superzena.net/kolaz.php?yyyy=2012&mm=11&nav_id=653173 |date=2022-11-04 }} Super žena. ''Patricia Lazarević; 13.11.2012.''<br>''“Ja se ne deklarišem ni kao Srbin, ni kao Bosanac, već kao Jugosloven i tako će biti do moje smrti, zapravo kao Jugosloven sa portugalskim srcem!”''</ref><ref name=stanisic2>[http://de.meetinghalfway.eu/2013/08/kochen-ganz-politisch-unkorrekt/ Kochen, ganz ‘politisch unkorrekt’] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211015945/http://de.meetinghalfway.eu/2013/08/kochen-ganz-politisch-unkorrekt/ |date=2023-02-11 }} (na njemačkom) Meeting Halfway.<br>''“Ich nenne mich ganz offen einen Jugoslawen, denn meine ganze Familie liebt Sex, deshalb ist auch alles vermischt, Kroaten mit Muslimen, Muslime mit Serben… Obwohl mein Name orthodox ist, bin ich kein religiöser Mensch, ich bin Jugoslawe, und werde es immer sein.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Ljubomir Stanisic (Time Out Lisboa).png|Ljubomir Stanišić </gallery> </center> == Ljekarstvo == * [[Ljubica Božinović]], kardiolog<ref name=bozinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 59.<br>''“Božinović Ljubica, kardiolog. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Oliver Dulić]], kirurg, bivši političar<ref name=dulic1>Popadić, Dragan: Building up European Identity: From the Chimney Smoke, u: Psihološka istraživanja, vol. XIII br. 1 (2010), str. 16 nap. 9. (na engleskom)<br>''“Recently, Oliver Dulić, the Speaker of the Serbian Parliament until June 2008, declared his ethnicity as Yugoslav.”''</ref> * [[Slobodanka Gruden]], ljekarka, ranije političar<ref name=sgruden1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 155.<br>''“Gruden Slobodanka, lekar, primarijus; preds. Crvenog krsta Srbije; potpreds. Sekcije za transfuziologiju SLD; predsednik Stručne komisije za transfuziologiju pri Ministarstvu zdravlja SR Srbije; načelnik Službe za transfuziju KBC Zemun. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Ilanković]], neuropsihijatar, univ. profesor<ref name=ilankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 167.<br>''“Ilanković Nikola, načelnik Odeljenja za organske moždane bolesti u Institutu za psihijatriju KCS; profesor Medic. fakulteta, Bg.; šef Centra za kliničku neurofiziologiju i poremećaje spavanja; preds. Sekcije za EEG i kliničku neurofiziologiju SLD; osnivač Laboratorije BU za kognitivne neuronauke i neuroinžinjering ('95). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ilankovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 158.<br>''“Ilanković N. Nikola, šef Centra za kliničku neurofiziologiju i poremećaje spavanja Psihijatrijske klinike UKC u Beogradu; asistent Medicinskog fakulteta (r. 14. IV 1948, Subotica). Jugosloven.”''</ref> * [[Merima Isaković]], klinički psiholog, bivša glumica<ref name=misakovic1>[https://rs.n1info.com/kultura/merima-isakovic-ja-sam-jugoslovenka-i-dok-ja-postojim-postoji-jugoslavija/ Merima Isaković: Ja sam Jugoslovenka i dok ja postojim – postoji Jugoslavija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020210948/https://rs.n1info.com/kultura/merima-isakovic-ja-sam-jugoslovenka-i-dok-ja-postojim-postoji-jugoslavija/ |date=2022-10-20 }} N1 SRB. ''N1 Beograd; 28.05.2021.''<br>''“Nije tačno da ne postoji Jugoslavija, zemlja postoji dokle ljudi postoje, političke granice su drugo, ali ja sam Jugosloven i dok ja postojim – postoji Jugoslavija, da vas upoznam sa geografskom popravkom”, rekla je ona. […] “[…] Ako ja postojim, a ja sam Jugoslovenka, onda postoji i Jugoslavija, a verujem da nas ima još”, dodala je ona.''</ref> * [[Valentin Janežič]], lekar, pisac<ref name=vjanezic>Janežič, Valentin (Balant): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-TX6C8UZR/fb80cf9c-4262-4b58-b163-3ba39b58d90b/PDF Adam Janoša z Roščiševa Roščiševsky], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 42 (1852), str. 341.<br>''“Gotovo je bila ta prikazen vsim Slovanom, posebno pa nam Jugoslavenom neobičajna in nenadjana, ker se navadno naši žlahtniki svojega naroda sramujejo, ga zapuščajo in mnogokrat […].”''</ref> * [[Dimitrije Juzbašić]], kirurg, univerzitetski profesor<ref name=juzbasic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 297.<br>''“Juzbašić Dimitrije, dr medicine, red. prof. Medicinskog fak. u Zagrebu, upravnik Hirurške klinike Medicinskog fak., r. 1909 u Daruvaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Slavka Morić-Petrović]], neuropsihijatar, univ. profesor, revolucionar<ref name=moricpetrovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 364.<br>''“Morić-Petrović Slavka, neuropsihijatar. […] P: Jugosloven. [sic!].”''</ref> * [[Vukašin Popadić]], ljekar-bakteriolog, političar, revolucionar<ref name=vpopadic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 558.<br>''“Popadić dr Vukašin, lekar-bakteriolog, direktor Centralnog higijenskog zavoda NRM u Skoplju, rez. major, r. 1904 u Glamoču, Jugosloven.”''</ref> * [[Dragan Popović]], medicinar, univerzitetski profesor<ref name=draganpopovic1>Kilibarda, M.: [https://hrcak.srce.hr/en/file/226865 In Memoriam. Prof. dr. sci med. Dragan Popović]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, u: Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, 37 br. 1 (1986), str. 102.<br>''“Kao osvedočeni Jugosloven, učestvovao je u oslobađanju dobrog dela naše zemlje i za to je zaslužio oficirski čin i Medalju zasluga za narod 1946. godine.”''</ref> * [[Igor Radosavljević]], psihijatar<ref name=iradosavljevic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/srbijo-zbogom-niko-ti-vise-ne-moze-pomoci-zbog-cega-je-psihijatar-dr-igor-radosavljevic-koga-je-i-vucic-nagradio-spreman-da-zauvek-napusti-drzavu/ „Srbijo, zbogom! Niko ti više ne može pomoći“: Zbog čega je psihijatar dr Igor Radosavljević, koga je i Vučić nagradio, spreman da zauvek napusti državu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230521004102/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/srbijo-zbogom-niko-ti-vise-ne-moze-pomoci-zbog-cega-je-psihijatar-dr-igor-radosavljevic-koga-je-i-vucic-nagradio-spreman-da-zauvek-napusti-drzavu/ |date=2023-05-21 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''R. Briza/M. Radenković; 28.03.2023.''<br>''“Tamo ću se osećati zaista kao kod kuće jer rodio sam se kao Jugosloven i uvek ću se tako osećati, a Slovenija je isto Jugoslavija, zauvek!”''</ref> * [[Miroslav Simić]], imunolog, univerzitetski profesor<ref name=msimic1>[https://www.miroslavmirkosimic.org/?page_id=17 Kako sam mlatio praznu slamu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153548/https://www.miroslavmirkosimic.org/?page_id=17 |date=2024-12-25 }} miroslavmirkosimic.org ''Miroslav Mirko Simić; 2004.''<br>''“Oduvek sam se izjašnjavao isključivo kao Jugosloven nikad ne osećajući neku posebnu potrebu da naglasim da sam istovremeno i Srbin po ocu, odnosno Čeh po majci. Pre Drugog svetskog rata nisam s mojim jugoslovenstvom imao nikakvih problema. Docnije, međutim, je komunistička vlast tražila da uz Jugosloven dodam i “neopredeljen” što sam smatrao da je potpuno blesavo, pa sam to uprkos prisili odbijao da činim. Kao vrlo “opredeljen“ Jugosloven naravno da sam odmah čim su krajem osamdesetih počeli da rasparčavaju moju domovinu, činio sve da se tome suprotstavim.”''</ref><ref name=msimic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 503.<br>''“Simić Miroslav, imunolog. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=msimic3>[https://www.slobodnaevropa.org/a/mirko-simic-sanu/28024025.html Mirko Simić: Memorandum SANU, crna tačka srpske istorije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221127043307/https://www.slobodnaevropa.org/a/mirko-simic-sanu/28024025.html |date=2022-11-27 }} [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 01.10.2016.''<br>''“Kao ubeđeni Jugosloven, bio sam od samog početka protivnik stavova i ideja iznetih u pisaniju nazvanom „Memorandum SANU“.”''</ref><ref name=msimic4>[http://www.miroslavmirkosimic.org/wp-content/uploads/2015/08/%C5%BDivotopis-Miroslava-Mirka-Simi%C4%87a.pdf Životopis Miroslava Mirka Simića] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221127043904/http://www.miroslavmirkosimic.org/wp-content/uploads/2015/08/%C5%BDivotopis-Miroslava-Mirka-Simi%C4%87a.pdf |date=2022-11-27 }} miroslavmirkosimic.org''<br>''“Miroslav Simić, zvani Mirko, rođen je 4. aprila. 1924. godine, i to slučajno u Beogradu, odnosno Srbiji. Stoga je on sasvim slučajno u krštenici zabeležen kao Srbin kakvim se međutim nikad nije osećao, već je uvek govorio da je Jugosloven. ”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Oliver Dulić.jpg|Oliver Dulić Datoteka:Dr. Valentin Janežič Büste, Sankt Jakob im Rosental, Kärnten.jpg|Valentin Janežič Datoteka:Miroslav Simić.jpg|Miroslav "Mirko" Simić </gallery> </center> == Muzika == * [[Ernest Ačkun]], klarinetista<ref name=ackun1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 9.<br>''“Ačkun Ernest, klarinetista; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (za pr. Kamerna muzika). […] P: Jugosloven, Slovenac.”''</ref><ref name=ackun2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 10.<br>''“Ačkun E. Ernest, klarinetista; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu; generalni sekretar Saveza udruženja muzičkih umetnika Jugoslavije (r. 27. III 1930, Hrastnik, Slovenija). Jugosloven, Slovenac.”''</ref> * [[Husein Alijević]], pjevač<ref name=alijevic1>[https://www.republika.rs/zabava/estrada/503141/husein-alijevic-husa-film Husa otkrio šokantne detalja o dobijanju uloge u filmu o Džeju: Zapalio sam sveću Svetoj Petki] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240116081902/https://www.republika.rs/zabava/estrada/503141/husein-alijevic-husa-film |date=2024-01-16 }} Portal Republika. ''Republika/M.G.; 10.01.2024''<br>''“Kad se Jugoslavija raspadala ja sam bio tinejdžer i ma kako to zvučalo ja sebe smatram Jugoslovenom jer sam dete iz mešanog braka i jer sam rođen tu gde su se spajale različitosti.”''</ref> * [[Šaban Bajramović]], pjevač<ref name=bajramovic1>[https://niskevesti.rs/u-nisu-pocinje-festival-posvecen-kralju-romske-muzike-zauvek-saban-bajramovic/ U Nišu počinje festival posvećen kralju romske muzike – „Zauvek Šaban Bajramović“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230831010327/https://niskevesti.rs/u-nisu-pocinje-festival-posvecen-kralju-romske-muzike-zauvek-saban-bajramovic/ |date=2023-08-31 }} Niške Vesti. ''Violeta Milićević; 01.08.2023''<br>''“On je bio Rom, iako je po duši bio Jugosloven.”''</ref> * [[Bebi Dol]], pevačica<ref name=bebidol1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 552-553.<br>''“Šarić Dragana - Bebi Dol, vokalni solista džez i zabavne muzike; kompozitor i tekstopisac; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Beki Bekić]], pevač<ref name=bekic1>[https://express.ba/naslovnica/473664/beki-bekic-za-express-ne-krijem-svoje-ime-i-prezime-u-beogradu-nemam-problema/ Beki Bekić za “Express”: Ne krijem svoje ime i prezime, u Beogradu nemam problema] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211001138/https://express.ba/naslovnica/473664/beki-bekic-za-express-ne-krijem-svoje-ime-i-prezime-u-beogradu-nemam-problema/ |date=2023-02-11 }} Express.ba ''Arina Hasović; 10.02.2023''<br>''Vi ste Albanac, sa adresom u Beogradu. Jeste li nekada imali problema zbog te činjenice? - “Nikada ništa negativno. Mene su jako dobro prihvatili, a nikada nisam krio ime ni prezime. Čak sam bolje prihvaćen nego neki njihovi pjevači. Narod kao narod, ako si dobar prema ljudima nema veze koje si vjere, to niko ne gleda u Beogradu. Moja žena je pravoslavna, živimo jugoslovenski jer ja sam u duši još uvijek Jugosloven. Ja volim tu zemlju, onu slogu gdje smo svi zajedno se voljeli, uživali. Ono kada dođem iz inostranstva pa uđem u Sloveniju i kažeš sebi „ušao sam u moju državu“.”''</ref> * [[Sergije Beljajev]], dirigent<ref name=beljajev1>[https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/preminuo-sergije-beljajev-osnivac-legendarnog-hora-djevojke-s-neretve/222659 Preminuo Sergije Beljajev, osnivač legendarnog hora 'Djevojke s Neretve'] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111110340/https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/preminuo-sergije-beljajev-osnivac-legendarnog-hora-djevojke-s-neretve/222659 |date=2023-01-11 }} RadioSarajevo.ba ''14.04.2016.''<br>''“Sergije Beljajev, Rus po narodnosti, Jugosloven po opredjeljenju, formirao je Djevojke s Neretve krajem šezdesetih godina s namjerom da izvode partizanske, zabavne i narodne pjesme.”''</ref> * [[Bruno Bjelinski]], kompozitor<ref name=bjelinski2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 61.<br>''“Bjesinski [sic!] Bruno, dr prava, kompozitor, vanr. prof. Muzičke akademije u Zagrebu, r. 1909 u Trstu, Jugosloven.”''</ref> * [[Dara Bubamara]], pjevačica<ref name=darabubamara1>[https://avaz.ba/showbiz/jet-set/796483/dara-bubamara-za-avaz-mama-nije-vjerovala-da-cu-voziti-porsea-kao-brena-a-vozila-sam-bolje-automobile Dara Bubamara za "Avaz": Mama nije vjerovala da ću voziti Poršea kao Brena, a vozila sam bolje automobile] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231040455/https://avaz.ba/showbiz/jet-set/796483/dara-bubamara-za-avaz-mama-nije-vjerovala-da-cu-voziti-porsea-kao-brena-a-vozila-sam-bolje-automobile |date=2022-12-31 }} [[Dnevni avaz]]. ''N. Varupa; 27.12.2022.''<br>''“Ja jesam Srpkinja ali sam u duši Jugoslovenka.”''</ref> * [[Đorđe Ðogani]], pjevač<ref name=djogani1>[http://star.vecer.com.mk/tekst.asp?tid=21389 Џоле: Со Слаѓа сум во одлични односи!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110722215116/http://star.vecer.com.mk/tekst.asp?tid=21389 |date=2011-07-22 }} (na makedonskom) Večer. ''Aleksandra Timkovska; 05.09.2006.''<br>''“Така е бидејќи секогаш се чувствувам како Југословен. Така сум роден, така ќе умрам и тоа е крај.”''</ref> * [[Uroš Dojčinović]], gitarista i kompozitor<ref name=dojcinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 105.<br>''“Dojčinović Uroš, gitarista, kompozitor i publicista; prof. u SMŠ "J. Slavenski", Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Vladimir Furduj]], muzičar<ref name=furduj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 138.<br>''“Furduj Vladimir, muzičar, bubnjar. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=furduj2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 131.<br>''“Furduj M. Vladimir, muzičar - bubnjar (r. 6. XI 1945, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Mirko Glišić]], kompozitor i tekstopisac<ref name=glisic1>[https://www.danas.rs/zivot/crna-dama-je-zaklina-kenedi-onazis-ljudi-secanja-mirko-glisic-tekstopisac-i-kompozitor-hitova-rok-i-folk-muzike/ „Crna dama“ je Žaklina Kenedi Onazis: Ljudi, sećanja – Mirko Glišić, tekstopisac i kompozitor hitova rok i folk muzike] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241108214445/https://www.danas.rs/zivot/crna-dama-je-zaklina-kenedi-onazis-ljudi-secanja-mirko-glisic-tekstopisac-i-kompozitor-hitova-rok-i-folk-muzike/ |date=2024-11-08 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Zoran Mišić; 28.09.2024.''<br>''“Mi Jugosloveni, jer sebe smatram Srbinom i Jugoslovenom smo mnogo ostrašćeni.”''</ref> * [[Zafir Hadžimanov]], pjevač<ref name=hadzimanov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 160-161.<br>''“Hadžimanov Zafir, estradni umetnik, kompozitor, glumac i pesnik. […] P: Makedonac-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Bojan Hreljac]], muzičar<ref name=hreljac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 164.<br>''“Hreljac Bojan, muzičar, estradni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=hreljac2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 154.<br>''“Hreljac Z. Bojan, muzičar, estradni umetnik (r. 30. IX 1948, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Ekrem Jevrić]], pevač<ref name=jevric1>[http://www.vreme.com/cms/view.php?id=942888 Pas do pasa, beton do betona] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100801185254/http://www.vreme.com/cms/view.php?id=942888 |date=2010-08-01 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Jovana Gligorijević; broj 1021, 29.07.2010.''<br>''“Više od dvadeset godina po odlasku iz zemlje koja se tad još zvala Jugoslavija, Ekrem se i dalje izjašnjava kao Jugosloven i dalje radi kao taksista i zidar (u Njujorku gradu).”''</ref> * [[Vladimir Janković]], muzičar<ref name=vjankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 186.<br>''“Janković Vladimir - Džet, rok muzičar, radio voditelj. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Zoran Kalezić]], pevač<ref name=kalezic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 215-216.<br>''“Kalezić Zoran, estradni umetnik; vokalni solista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Rastislav Kambasković]], kompozitor<ref name=kambaskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 217.<br>''“Kambasković Rastislav, kompozitor; vanredni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (za pr. Muzička teorija); šef Katedre za teorijske predmete. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Boris Kovač]], glazbenik<ref name=bkovac>[https://lupiga.com/intervjui/razgovor-s-glazbenikom-borisom-kovacem-osjecam-se-kao-jugoslaven-i-prihvatio-sam-da-sam-trajni-apatrid Razgovor s glazbenikom Borisom Kovačem: „Osjećam se kao Jugoslaven i prihvatio sam da sam trajni apatrid“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230225234711/https://lupiga.com/intervjui/razgovor-s-glazbenikom-borisom-kovacem-osjecam-se-kao-jugoslaven-i-prihvatio-sam-da-sam-trajni-apatrid |date=2023-02-25 }} Lupiga. ''Boris Pavelić; 03.01.2022.''<br>''“Sve što je bila prednost Jugoslavije kao multietničkog, multireligijskog, multikulturnog prostora - a ja sebe i dalje doživljavam kao Jugoslovena - sistematski je razgrađivano tokom tih decenija..”''</ref> * [[Kornelije Kovač]], muzičar i kompozitor<ref name=kkovac1>[https://www.vreme.com/kultura/sta-sam-dao-muzici-a-sta-ona-meni/ Šta sam dao muzici a šta ona meni] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230128021402/https://www.vreme.com/kultura/sta-sam-dao-muzici-a-sta-ona-meni/ |date=2023-01-28 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Tamara Nikčević; broj 1205, 06.02.2014.''<br>''“Dete sam mešanog braka, Jugosloven, pa…”''</ref> * [[Hašim Kučuk Hoki]], pevač<ref name=hoki1>[http://www.nin.co.rs/2002-12/05/26236.html Nazdravite, drugovi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231041248/http://www.nin.co.rs/2002-12/05/26236.html |date=2022-12-31 }} [[NIN]]. ''05.12.2002., broj 2710''<br>''“Bio sam deklarisani Jugosloven, i to sam do danas ostao.”''</ref><ref name=hoki2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/bilo-jednom-medu-nama Sjećanja: Hašim Kučuk Hoki: Bilo jednom među nama] [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Petar Luković; 01.07.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven! Titov vojnik, rođen u Jugoslaviji, položio Titovu zakletvu pod jugoslovenskom zastavom, zakleo se da ću braniti granice ove zemlje i nastaviti tradicije mog oca.”''</ref><ref name=hoki3>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2002/11/28/srpski/K02112701.shtml Najveći roker među narodnjacima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111115511/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2002/11/28/srpski/K02112701.shtml |date=2023-01-11 }} [[Glas javnosti]]. ''I. S.; 28.11.2002''<br>''“Vaspitan sam tako da ostanem celog života ono što jesam, onaj stari Jugosloven. Ja sam to.”''</ref> * [[Lepa Brena]], pevačica<ref name=brena1>[https://pink.rs/domaci/458058/lepa-brena-progovorila-o-uspehu-sa-'slatkim-grehom'-prisetila-se-devedesetih-godina-pa-otkrila-u-cemu-je-tajna-njenog-sjajnog-osmeha-video Lepa Brena progovorila o uspehu sa 'Slatkim grehom', prisetila se devedesetih godina, pa otkrila u čemu je tajna njenog sjajnog osmeha!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230210023126/https://pink.rs/domaci/458058/lepa-brena-progovorila-o-uspehu-sa-%27slatkim-grehom%27-prisetila-se-devedesetih-godina-pa-otkrila-u-cemu-je-tajna-njenog-sjajnog-osmeha-video |date=2023-02-10 }} pink.rs ''N. Ž.; 13.12.2022.''<br>''“Kako sam bila velika zvezda, ja sam bila i ostala Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena2>[http://www.pressonline.rs/sr/vesti/dzet_set_svet/story/52970/POVRATAK+LEPE+BRENE.html Povratak Lepe Brene] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131029202123/http://www.pressonline.rs/sr/vesti/dzet_set_svet/story/52970/POVRATAK+LEPE+BRENE.html |date=2013-10-29 }} Press Online. ''M. Majstorović; 07.12.2008.''<br>''Da li se još deklarišete kao Jugoslovenka? - “Ako neko ima pravo da se deklariše kao Hrvat ili Srbin, i ja imam pravo da budem Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 179-180.<br>''“Jahić Fahreta - Lepa Brena, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena4>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 167-168.<br>''“Jahić A. Fahreta, estradni umetnik (r. 20. X 1960, Tuzla). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vatroslav Lisinski]], skladatelj<ref name=lisinski1>[http://www.arhivyu.gov.rs/active/sr-latin/home/glavna_navigacija/leksikon_jugoslavije/drzavni_simboli/himna.html Himna] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190119121531/http://www.arhivyu.gov.rs/active/sr-latin/home/glavna_navigacija/leksikon_jugoslavije/drzavni_simboli/himna.html |date=2019-01-19 }} Arhiv Jugoslavije<br>''“Pesmu "Hej Sloveni" napisao je u Pragu 1834, u vreme panslavističkog pokreta, Samuel-Samo Tomašik, Slovak po nacionalnosti. […] Pevana je kao himna još na panslovenskom kongresu u Pragu 1848, na kojem se delegat Vatroslav Lisinski izjasnio kao prvi Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksandar Lokner]], muzičar<ref name=lokner1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 278.<br>''“Lokner Aleksandar, estradni umetnik; klavijaturista, kompozitor, aranžer, i producent; član grupe "Bajaga i instruktori". […] P: Jugosloven”''</ref> * [[Dženan Lončarević]], pjevač<ref name=loncarevic1>[https://bor-grad.com/dzenan-loncarevic-borska-publika-razume-muziku/ Dženan Lončarević: Borska publika razume muziku] Bor Grad Info. ''Urednik; 14.02.2019.''<br>''“Ja sam okoreli Jugosloven i okoreli titovac tako da mislim da ne postoji čovek u zemlji pa čak i u regionu, odnosno našoj predivnoj bivšoj Jugoslaviji, koji je više zaljubljen u Jugoslaviju i u Tita.”''</ref><ref name=loncarevic2>[https://www.sd.rs/vip/vip/na-kafi-sa-nedom-i-vladom-dzenan-loncarevic-intervju-2018-04-23 Bez dlake na jeziku: Dženan iskreno o kolegama, rijalitijima i potresnom slučaju Nataše Bekvalac] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231235412/https://www.sd.rs/vip/vip/na-kafi-sa-nedom-i-vladom-dzenan-loncarevic-intervju-2018-04-23 |date=2022-12-31 }} Srbija Danas. ''Neda Perišić/Vladimir Janković; 26.04.2018.''<br>''“Pored toga, pošto sam ja i dalje Jugosloven, želeo bih da obiđem našu nekadašnju zemlju u onim okvirima koji su postojali kada sam ja bio Titov pionir.”''</ref> * [[Magnifico]], pjevač<ref name=magnifico1>[https://www.mladina.si/98242/mi-jugoslovani-smo-najbolj-neverjetna-in-po-svoje-napredna-nacija-ceprav-so-nam-izbrisali-drzavo/] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230212044848/https://www.mladina.si/98242/mi-jugoslovani-smo-najbolj-neverjetna-in-po-svoje-napredna-nacija-ceprav-so-nam-izbrisali-drzavo/ |date=2023-02-12 }} [https://web.archive.org/web/20080419082022/http://www.mladina.si/tednik/200752/clanek/kul--intervju-max_modic/] Magnifico il Grande. Po domače, car [[Mladina]]. ''Max Modic; broj 52, 04.01.2008./28.12.2007.''<br>''“Mi Jugoslovani smo najbolj neverjetna in po svoje napredna nacija. Čeprav so nam izbrisali državo, še naprej živimo, delamo in ustvarjamo. V bistvu obstajamo na neki višji duhovni stopnji. Z našim življenjem in delom dokazujemo, da ne potrebujemo ne države ne davkov ne politikov ne liderjev.”''</ref><ref name=magnifico2>[http://www.pulsonline.rs/licna-karta/598/robert-pesut-manjifiko Lična karta - Robert Pešut-Manjifiko] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141021003912/http://www.pulsonline.rs/licna-karta/598/robert-pesut-manjifiko |date=2014-10-21 }}. Puls. ''Tatjana Čanak''<br>''“Ali ja sam i sada Jugosloven, bez obzira na sve. Upisan sam kao Jugosloven, služio sam JNA, dao zakletvu i – šta sad?”''</ref> * [[Milivoje Marković]], kompozitor<ref name=mmarkovic-sepe-181>[https://www.nin.rs/arhiva/vesti/12268/humor-jaci-od-svega Humor jači od svega] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153228/https://www.nin.rs/arhiva/vesti/12268/humor-jaci-od-svega |date=2024-12-25 }} [[NIN]]. ''Radmila Stanković; 20.09.2023.''<br>''“Mojmir je bio i ostao veliki Jugosloven, kao i ja.”''</ref><ref name=mmarkovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 304.<br>''“Marković Milivoje, muzičar, kompozitor; dirigent Džez orkestra RTB; publicista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Milan Mladenović]], pjevač i muzičar<ref name=mladenovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 311.<br>''“Mladenović S. Milan, muzičar, vođa rok grupe Ekatarina Velika (r. 21. IX 1958, Zagreb). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Redžo Mulić]], kompozitor<ref name=mulic1>[https://www.pobjeda.me/clanak/tradiciju-preispitivao-sa-strascu-i-velikim-nadahnucem Tradiciju preispitivao sa strašću i velikim nadahnućem] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240120025954/https://www.pobjeda.me/clanak/tradiciju-preispitivao-sa-strascu-i-velikim-nadahnucem |date=2024-01-20 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Dragana Erjavšek; 04.01.2024.''<br>''“O ovom važnom kompozitoru koji se, iako albanskog porijekla, uvijek i svuda izjašnjavao kao Crnogorac i Jugosloven, za Pobjedu su govorile njegova kćerka Vesna Mulić i muzikološkinja Sonja Marinković.”''</ref><ref name=mulic2>[https://www.gorazdevac.com/2023/05/10/predavanje-o-redzi-mulicu-ko-je-gusinjski-paganini/ Predavanje o Redži Muliću: Ko je Gusinjski Paganini?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240120035446/https://www.gorazdevac.com/2023/05/10/predavanje-o-redzi-mulicu-ko-je-gusinjski-paganini/ |date=2024-01-20 }} Web portal gorazdevac.com ''Radio Mitrovica sever; 10.05.2023.''<br>''“Iako albanskog porekla, Mulić se uvek i svuda izjašnjavao kao Crnogorac i Jugosloven.”''</ref> * [[Robert Nemeček]], muzičar, TV urednik<ref name=nemecek1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 372-373.<br>''“Nemeček Robert, zamenik glavnog i odgovornog urednika RTV "Pink". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Istra Pečvari]], pijanistkinja<ref name=pecvari1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 409.<br>''“Pečvari Istra, samostalni umetnički saradnik na Fakultetu muzičke umetnosti, Bg. […] P: P: Jugosl., […].”''</ref> * [[Vlastimir Peričić]], kompozitor<ref name=pericic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 412.<br>''“Peričić Vlastimir, muzički pisac i kompozitor; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (penz.) […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=pericic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 532.<br>''“Peričić Vlastimir, kompozitor, asistent Muzičke akademije u Beogradu, r. 1927 u Vršcu, Jugosloven.”''</ref> * [[Šako Polumenta]], pevač<ref name=špolumenta1>[https://mondo.rs/Zabava/Zvezde-i-tracevi/a1959748/odgovor-saka-polumente-na-skandalozne-izjave-bebe-rekse.html "Od Srbije sam dobio sve u životu, slavim sve": Šako odgovorio albanskoj pevačici na skandaloznu izjavu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240804002118/https://mondo.rs/Zabava/Zvezde-i-tracevi/a1959748/odgovor-saka-polumente-na-skandalozne-izjave-bebe-rekse.html |date=2024-08-04 }} Mondo. ''01.08.2024.''<br>''“Ja sam veliki Jugosloven pre svega.”''</ref> * [[Esma Redžepova]], pevačica<ref name=eredzepova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 573.<br>''“Teodosievski-Redžepova Esma, estradni umetnik, vokalni solista, član Predsedništva za kulturu Međunar. unije Roma. […] P: Romkinja, Jugoslovenka, […].”''</ref><ref name=eredzepova2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 485.<br>''“Teodosievski - Redžepova Esma, istaknuta estradna umetnica; član Predsedništva za kulturu Međunarodne unije Roma (r. 8. VIII 1943, Skoplje). Romkinja - Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Usnija Redžepova]], pjevačica<ref name=uredzepova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 479.<br>''“Redžepova Usnija, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Romkinja, Jugoslovenka, […].”''</ref><ref name=uredzepova2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 406.<br>''“Redžepova J. Usnija, estradni umetnik, vokalni solista (r. 4. II 1946, Skoplje). Romkinja, jugoslovenka, [sic!] […].”''</ref> * [[Senidah]], pevačica<ref name=senidah1>[https://nova.rs/zabava/showbiz/senidah-otkrila-zasto-je-neki-ljudi-ne-prihvataju/ „U Sloveniji nikada neću biti prihvaćena zbog prezimena“: Senidah progovorila o svojim korenima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250708194310/https://nova.rs/zabava/showbiz/senidah-otkrila-zasto-je-neki-ljudi-ne-prihvataju/ |date=2025-07-08 }} Nova.rs ''Bojana Krkeljić; 07.07.2025.''<br>''“Volim sav narod, dobre ljude. Imam veze i s Makedonijom i s Hrvatskom. Ja sam tu gde sam i stvarno mogu da kažem da sam rođena u Jugoslaviji i zauvek ću ostati Jugoslovenka.”''</ref> * [[Mojmir Sepe]], kompozitor<ref name=mmarkovic-sepe-181/> * [[Šemsa Suljaković]], pevačica<ref name=suljakovic1>[https://www.kurir.rs/stars/2704633/ekskluzivno-intervju-za-sva-vremena-semsa-suljakovic-zauvek-cu-biti-jugoslovenka Ekskluzivno! Intervju za sva vremena - Šemsa Suljaković: Zauvek ću biti Jugoslovenka!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102114327/https://www.kurir.rs/stars/2704633/ekskluzivno-intervju-za-sva-vremena-semsa-suljakovic-zauvek-cu-biti-jugoslovenka |date=2022-11-02 }} [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''Ljilja Jorgovanović; 27.02.2017.''<br>''“Muslimanka sam oduvijek, takva sam rođena, to sam i sada. Ali sam i Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ivan Švager]], saksofonista<ref name=svager1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 567.<br>''“Švager Ivan, kompozitor i aranžer; vođa sekcije saksofonista i solista u Džez orkestru RTB i "Dzezteta Ivana Švagera". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Stevo Teodosievski]], muzičar<ref name=teodosievski1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 486.<br>''“Teodosievski P. Stevo, estradni umetnik - kompozitor, aranžer, tekstopisac, pedagog; predsednik Predsedništva za kulturu Medunarodne organizacije Roma (r. 16. IV 1924, Kočane). Makedonac-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dado Topić]], pjevač i muzičar<ref name=topic1>[https://www.euronews.rs/kultura/aktuelno-iz-kulture/63374/a-sad-adio-i-muzika-iz-otpisanih-u-becu-odrzan-koncert-muzike-iz-srpske-kinematografije/vest "A sad adio" i muzika iz "Otpisanih": U Beču održan koncert muzike iz srpske kinematografije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221202095615/https://www.euronews.rs/kultura/aktuelno-iz-kulture/63374/a-sad-adio-i-muzika-iz-otpisanih-u-becu-odrzan-koncert-muzike-iz-srpske-kinematografije/vest |date=2022-12-02 }} Euronews. ''Tanjug; 25.09.2022.''<br>''“Rođen sam u Jugoslaviji, uvek bio Jugosloven, iz radničke porodice.”''</ref><ref name=topic2>[https://espona.me/index.php/ex-yu/10641-dado-topic-nisam-jugonostalgicar-vec-jugosloven Dado Topić: Nisam Jugonostalgičar, već Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221116033920/https://espona.me/index.php/ex-yu/10641-dado-topic-nisam-jugonostalgicar-vec-jugosloven |date=2022-11-16 }} espona.me ''03.09.2021.''</ref><ref name=topic3>[https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/22/rts-svet/2690555/balkanskom-ulicom-dado-topic.html Balkanskom ulicom: Dado Topić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221116034617/https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/22/rts-svet/2690555/balkanskom-ulicom-dado-topic.html |date=2022-11-16 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''Vesna Dedić; 09.04.2017.''<br>''“Dado Topić, Beograđanin, Jugosloven, legenda rok end rola i nadasve porodičan čovek svojom pričom će sigurno ove nedelje u mnoge domove uneti osećaj da je dobro samo ako ima ljubavi i poštovanja.”''</ref> * [[Bisera Veletanlić]], pjevačica<ref name=bveletanlic1>[https://www.nedeljnik.rs/kako-mi-je-fudbal-pomogao-da-prezivim-devedesete-razgovor-sa-biserom-veletanlic/ Kako mi je fudbal pomogao da preživim devedesete: Razgovor sa Biserom Veletanlić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230504234543/https://www.nedeljnik.rs/kako-mi-je-fudbal-pomogao-da-prezivim-devedesete-razgovor-sa-biserom-veletanlic/ |date=2023-05-04 }} Nedeljnik. ''Branko Rosić; 15.09.2019.''<br>''“Ja sam i danas Jugoslovenka. Pa rodila sam se u Jugoslaviji. Rođena sam u Zagrebu i živim skoro pedeset godina u Beogradu.”''</ref><ref name=bveletanlic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Veletanlić Bisera, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=bveletanlic3>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Veletanlić M. Bisera, estradni umetnik, vokalni solista (r. 15. IX 1942, Zagreb). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Senka Veletanlić]], pevačica<ref name=sveletanlic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Veletanlić Senija-Senka, estradni umetnik, vokalni solista džez i zabavne muzike. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=sveletanlic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Veletanlić M. Senija - Senka, estradni umetnik, vokalni solista (r. 27. V 1936, Zagreb). Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Bojana Vunturišević]], pevačica i tekstopisac<ref name=vunturisevic1>[https://www.portalnovosti.com/bojana-vunturisevic-verujem-da-i-dalje-mozemo-da-se-volimo Bojana Vunturišević: Verujem da i dalje možemo da se volimo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240524021136/https://www.portalnovosti.com/bojana-vunturisevic-verujem-da-i-dalje-mozemo-da-se-volimo |date=2024-05-24 }} Portal Novosti. ''Katarina Bošnjak; 13.05.2024.''<br>''“I otud moja ljubav za Dalmacijom – zato što je moje političko, nacionalno, ne znam ni ja kakvo sve opredeljenje, to da sam Jugoslovenka.”''</ref> * [[Toma Zdravković]], pjevač<ref name=zdravkovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 540.<br>''“Zdravković D. Tomislav - Toma, vokalni solista i kompozitor narodne muzike (r. 20. XI 1938, Aleksinac). Srbin, Jugosloven, […].”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Ernest Ačkun.jpg|Ernest Ačkun Datoteka:Хуса Алијевић 2014.png|Husein Alijević Datoteka:Šaban Bajramović.IMG 3786.jpg|Šaban Bajramović Datoteka:Bebi Dol u Nisu na Letnjoj pozornici 1991 02.jpg|Bebi Dol Datoteka:Bruno_Bjelinski.jpg|Bruno Bjelinski Datoteka:Kornelije Kovač.jpg|Kornelije Kovač Datoteka:Lepa brena.jpg|Lepa Brena Datoteka:Vatroslav Lisinski.jpg|Vatroslav Lisinski Datoteka:Dženan Lončarević (cropped).jpg|Dženan Lončarević Datoteka:Robert Pesut crop.jpg|Magnifico Datoteka:Milan Mladenović.jpg|Milan Mladenović Datoteka:Vlastimir Pericic.jpg|Vlastimir Peričić Datoteka:SakoPolumenta.JPG|Šako Polumenta Datoteka:Есма Реџепова.jpg|Esma Redžepova Datoteka:Usnija Redzepova-mc.rs.jpg|Usnija Redžepova Datoteka:Stevo Тeodosievski.jpg|Stevo Teodosievski Datoteka:Dado Topić 2007.jpg|Dado Topić Datoteka:Belgrade_Pride_2021_-_Bojana_Vunturišević.jpg|Bojana Vunturišević Datoteka:Toma Zdravković.jpg|Toma Zdravković </gallery> </center> == Nauka == * [[Zlatko Ahmetović]], univerzitetski profesor<ref name=ahmetovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 12.<br>''“Ahmetović Zlatko, profesor Fakulteta za fizičku kulturu, N. Sad; pomoćnik pokrajinskog sekretara za kulturu i obrazovanje. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ahmetovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 12.<br>''“Ahmetović K. Zlatko, naučni saradnik i direktor Zavoda za fizičku kulturu Vojvodine (r. 28. V 1950, Novi Sad). Jugosloven.”''</ref> * [[Vjekoslav Babukić]], jezikoslovac<ref name=babukic1>Babukić, Vjekoslav/Karadžić, Vuk Stefanović/Vraz, Stanko: Prijateljski dopisi o pravopisu ćirilskimi i latinskimi pismeni medju Vukom Stefanov. Karadžićem i Věkoslavom Babukićem, u: Kolo (1847), str. 71.<br>''“Kako sada mi (Jugoslavjani) stojimo, razděljeni na iztočni i zapadni věrozakon i obrede […].”''</ref><ref name=jdraskovic-babukic/> * [[Jovo Bakić]], sociolog<ref name=bakic1>[https://www.youtube.com/watch?v=ioJg1tUgXDo Jovo Bakić iskreni Jugosloven] YouTube. ''2021.''<br>''“Ovo govorim kao levičar, ali i kao iskreni Jugosloven.”''</ref> * [[Dževad Belkić]], fizičar<ref name=belkic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 39.<br>''“Belkić Dževad, fizičar, naučni savetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=belkic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 38.<br>''“Belkić S. Dževad, fizičar; naučni savetnik u Institutu za fiziku u Zemunu (r. 11. III 1946, Bijeljina). Jugosloven.”''</ref> * [[Dunja Blažević]], istoričarka umetnosti<ref name=blazevic1>[https://www.slobodnaevropa.org/a/intervju-dunja-blazevic/30164157.html Blažević: Izložba Marine Abramović košta koliko i budžet muzeja] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 14.09.2019.''<br>''“Međutim, ja sam i dalje Jugoslovenka, to može da se nazove jugonostalgičar ili kako god hoćete. Ali ja sam Jugoslovenka i dalje.”''</ref> * [[Slavko Borojević]], agronom, genetičar<ref name=borojevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 56.<br>''“Borojević Slavko, akademik; profesor Poljoprivrednog fakulteta, N. Sad (penz.) […] P: Srbin-Jugosloven.”''</ref><ref name=borojevic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 52.<br>''“Borojević Slavko, redovni član VANU; profesor univerziteta - u penziji (r. 21. XI 1919, Knezovljani, Kostajnica). Srbin, Jugosloven.”''</ref> * [[Franjo Bradaška]], historičar<ref name=bradaska1>Bradaška, Franjo: Jugoslovjeni u Turskoj. Narodopisni nacrt od profesora Franje Bradaške, u: Književnik, god. II. sv. 3. (1865), str. 321.<br>''“Ako Turska zanima ostalu Europu, to mora ona tim više zanimati Slovjene, a poimence nas Jugoslovjene.”''</ref> * [[Boris Buden]], filozof<ref name=buden1>[https://www.vijesti.me/zabava/56453/maternji-jezik-je-ideolosko-politicka-konstrukcija Maternji jezik je ideološko-politička konstrukcija] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Matija Otašević; 12.11.2017.''<br>''“Postoji Jugoslavija uspostavljena 1943. kao emancipacijski projekt, i samo u tom smislu - a ne u smislu nekakvog nacionalnog i kulturnog identiteta, zajedničke historije - ne, već u smislu identifikacije sa jugoslavenskim projektom i mogućnostima njegovog nastavljanja…” - U onom smislu, dakle, u kojem danas u Hrvatskoj djeluje i o kojem piše Viktor Ivančić? - “Apsolutno, moj prijatelj Viktor Ivančić. U tom smislu sam Jugoslaven i krležijanac.”''</ref> * [[Oroslav Caf]], jezikoslovac, duhovnik<ref name=caf1>Caf, Oroslav (Bělankin): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-L3EKLYU5/0eb651f7-e8d8-4182-8297-db73a5a4305a/PDF R ino L sta slavenska vokala], u: Slovenska bčela, letnik 2, številka 23 (1851), str. 181.<br>''“Uže smo si veselo upanje dělali, da se bomo mi Jugoslaveni po navodu slavne […].”''</ref><ref name=caf2>Caf, Oroslav (Bělankin): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-7SVW981B/03fb9f28-9e2b-425a-b964-56a4fc584b38/PDF R ino L sta slavenska vokala], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 25 (1852), str. 205.<br>''“Bodi nam Jugoslavenom tedaj pravilo: I. r med konsonanti ino na kraju […].”''</ref> * [[Ivan Čolović]], etnolog<ref name=icolovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 83.<br>''“Čolović Ivan, književnik, izdavač i književni prevodilac, etnolog, viši naučni saradnik u Etnografskom institutu SANU. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=colovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 76.<br>''“Čolović M. Ivan, književnik, izdavač; viši naučni saradnik u Etnografskom institutu SANU (r. 24. III 1938, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Vladimir Ćorović]], povjesničar<ref name=corovic1>Ćorović, Vladimir: Istorija Jugoslavije. Beograd 1933, str. 655.<br>''“Mi Jugosloveni imamo puno razloga da sa poverenjem gledamo u vremena koja dolaze.”''</ref> * [[Aleksa Đilas]], sociolog<ref name=adjilas1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/507246/I-u-maloj-zemlji-moguce-je-boriti-se-za-velike-ciljeve I u maloj zemlji moguće je boriti se za velike ciljeve] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Aleksandar Apostolovski; 15.05.2022.''<br>''“Ja sam se uvek izjašnjavao kao Jugosloven i to je za mene bilo samo prirodni produžetak toga što sam Srbin i Crnogorac.”''</ref><ref name=adjilas2>[http://www.nspm.rs/prenosimo/mozemo-bez-velikih-sila.html?alphabet=l Možemo bez velikih sila] Nova srpska politička misao. ''Dubravka Vujanović; 16.02.2010.''<br>''“Da, smatram se i dalje Jugoslovenom, ali se time ne odričem srpstva.”''</ref><ref name=adjilas3>[https://www.vreme.com/vreme/nade-i-planovi-zaboravljenih-emigranata/ Nade i planovi zaboravljenih emigranata] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Ljiljana Smajlović; broj 980, 15.10.2009.''<br>''Izjašnjavali ste se kao Jugosloven? - “To sam i danas. Što ne znači da nisam i Crnogorac i Srbin. A takođe i Srbijanac – pa u Beogradu u istom stanu živim od 1954!”</ref><ref name=adjilas4>Djilas, Aleksa: [http://books.google.de/books?id=ZMyZdvTympMC&printsec=frontcover&dq=editions:I4_wUiRXowIC&hl=de&sa=X&ei=24TKULbtHaeE4gSPiIC4BA&ved=0CDQQ6AEwAA#v=onepage&q&f=false Funeral Oration for Yugoslavia], u: [[Dejan Đokić|Djokić, Dejan]] (izd.): Yugoslavism. Histories of a Failed Idea, 1918 - 1992, London 2003, str. 323.<br>''“Indeed, in the next official population count, I intend to declare myself a Yugoslav. This is what I was in census of 1971, 1981 and 1991; this is what I am in 2001.”''</ref><ref name=djilas5>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 83.<br>''“Đilas Aleksa, istoričar i publicista. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=adjilas6>[http://www.djilas.rs/PITANJE/Posmrtni_govor_Jugoslaviji.html Posmrtni govor Jugoslaviji - jedan zamišljeni dijalog sa zapadnim prijateljima]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Djilas.rs ''Aleksa Đilas''</ref><ref name=adjilas7>[http://www.djilas.rs/PITANJE/Braneci_Zapad.html Braneći Zapad]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Djilas.rs ''Aleksa Đilas''</ref> * [[Dejan Đokić]], historičar<ref name=djokic1>[http://www.opendemocracy.net/people-debate_36/article_325.jsp A farewell to Yugoslavia] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170707210022/https://www.opendemocracy.net/people-debate_36/article_325.jsp |date=2017-07-07 }} (na engleskom) openDemocracy. ''Dejan Đokić; 10.04.2002.''<br>''“I usually declared myself a Yugoslav, which had several advantages over being merely a Serb, which I also am, by virtue of being born in Serbia, to Serbian parents. True, by Yugoslav I don't just mean a citizen of a country called Yugoslavia, in Central and Eastern Europe national identities have primarily ethnic and not civic meaning. This effectively means that even though there is no country called Yugoslavia anymore, I can continue to declare myself a Yugoslav. But, I have an(other) ethnic identity, that of a Serb, and anyhow, being Yugoslav always meant something more to me than just a national identification. […] Although, as I already said, I always identified with Yugoslavia, I think I only became a real Yugoslav once the real Yugoslav state disintegrated, when I left Serbia for Britain.”''</ref> * [[Vladimir Dvorniković]], filozof i etnopsiholog<ref name=dvornikovic1>[https://www.dw.com/sr/jugoslovenski-dert/a-44853062 Jugoslovenski dert] [[Deutsche Welle]]. ''Dragoslav Dedović; 28.07.2018.''<br>''“On nije bio samo Jugosloven po nacionalnom opredeljenju. On je o Jugoslovenima izrekao istine koje spadaju u najtačnije i najbolnije spoznaje do kojih je jedan etnopsiholog mogao doći.”''</ref> * [[Egon Fekete]], lingvista<ref name=fekete1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134.<br>''“Fekete Egon, filolog, serbokroatista, leksikograf; naučni savetnik u Institutu za sh. jezik, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=fekete2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 127.<br>''“Fekete B. Egon, filolog, serbokroatista, leksikograf, naučni savetnik u Institutu za srpskohrvatski jezik u Beogradu (r. 11. VI 1931, Beograd). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ivan Filipović]], pedagog, književnik<ref name=ifilipovic1>Filipović, Ivan (Perić): Pravac naše književnosti, u: Neven, VII. god (1858), str. 73.<br>''“Važnost školskih i pučkih knjižnica uvidjeli su već mnogi narodi, samo mi Jugoslaveni ne.”''</ref> * [[Milutin Garašanin (arheolog)|Milutin Garašanin]], arheolog<ref name=garasanin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 140.<br>''“Garašanin Milutin, arheolog, akademik; preds. Odbora za arheologiju SANU. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Andrej Grubačić]], sociolog<ref name=grubacic1>Grubačić, Andrej: [http://books.google.de/books?id=zFDOQsocASMC&printsec=frontcover&dq=Don%27t+Mourn,+Balkanize!:+Essays+After+Yugoslavia&hl=de&sa=X&ei=Q4bHUYvYK8besgaa5IDoDg&ved=0CDIQ6AEwAA#v=onepage&q=Don%27t%20Mourn%2C%20Balkanize!%3A%20Essays%20After%20Yugoslavia&f=false Don't mourn, balkanize! Essays after Yugoslavia] Oakland 2010, str. 11. {{ISBN|1-60486-470-2}}.<br>''“I grew up in Belgrade—or, more precisely, between Belgrade and Sarajevo—but I always considered myself Yugoslav. I do not see any reason to stop doing so now.”''</ref> * [[Katica Hedrih]], mašinski inženjer, univ. profesorica<ref name=hedrih1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 163.<br>''“Hedrih (Stevanović) Katica, redovni profesor (za pr. Elastidinamika, Otpornost materijala i Teorija nelinearnih oscilacija) i šef Katedre za mehaniku Mašinskog fakulteta, Niš; gl. i odg. urednik časopisa "Facta Universitatis"; nauč. saradnik Matemat. instituta SANU; ekspert Sav. ministarstva za nauku i tehnologiju. […] P: Jugoslovenka, srpske nacionalnosti; […].”''</ref><ref name=hedrih2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 152.<br>''“Hedrih R. Katica, redovni profesor i šef Katedre za mehaniku Mašinskog fakulteta u Nišu (r. 28. VIII 1944, Bobovište). Jugoslovenka, srpske nacionalnosti.”''</ref> * [[Fedor Herbut]], fizičar<ref name=herbut1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 163.<br>''“Herbut Fedor, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF, Bg.; dopisni član SANU. […] P: Rusin, Jugosloven.”''</ref><ref name=herbut2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 152.<br>''“Herbut E. Fedor, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF u Beogradu; dopisni član SANU (r. 3. V 1932, Novi Vrbas). Rusin, Jugosloven.”''</ref> * [[Jelisaveta Ibrovac]], profesor, prevoditelj<ref name=ibrovac1>Ибровац, Јелисавета (Демирова, Мирка): [https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_E74E1D9A175FE5728805716D3DEA6D36/1922/k001?fullscreen#page/492/mode/1up Молиерова прослава у Паризу], у: Српски књижевни гласник, Нова серија, књ. V бр. 1 (1922), стр. 463.<br>''“Ми Југословени смо са поносом могли истаћи да је наш песник и народни мученик Франкопан дао један од првих превода Молиера у опште.”''</ref> * [[Fran Ilešič]], književni povjesničar, publicist<ref name=ilesic1>Ilešič, Fr.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-P2B6NX9A/099c4d73-b7c1-4486-9729-7487689a5bd4/PDF Vse pleše. Balada — ballata.], u: Ljubljanski zvon, god. 19 br. 1 (1899), str. 49.<br>''“Pohlevno nasprotujoč, je nekdo iz ozadja izrekel svoje pomisleke o Čukovem modrovanju, češ, mi Jugoslovani s svojim »kolom« se pač dobro vrtimo v krogu, a naprej ne pridemo, ne napredujemo.”''</ref> * [[Ivan Ivić]], psiholog, univerzitetski profesor<ref name=ivic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 176.<br>''“Ivić Ivan, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (za pr. Razvojna psihologija). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Anton Janežič]], filolog<ref name=janezic1>Prijatelj, Ivan: [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-CELRWWCE/29cc0c10-4627-410e-8ce0-7e49e74864a3/PDF Borba za individualnost slovenskega književnega jezika 1848–1857] Ljubljana 1937, str. 109.<br>''“Ti nam pripravljaš pot, da se naj popred Jugoslovani sjedinimo, zraven pa tudi drugim narečjem približamo, da ne zagazimo na stranputice, po kterih žalibog tako radi tumaramo i vagutamo...”''</ref> * [[Božidar Jezernik]], etnolog<ref name=jezernik1>[https://pescanik.net/jugoslavija-zemlja-snova-2/ Jugoslavija, zemlja snova] Peščanik. ''03.12.2018.''<br>''“On je glavni lik Bože Jezernika, jer Boža je integralni Jugosloven i on žali – i to je jedna od teza ove knjige – što, po njegovom mišljenju, u Jugoslaviji, kako on kaže, nije bilo više jugoslovenskog nacionalizma.”''</ref> * [[Đokica Jovanović]], sociolog<ref name=jovanovic1>[https://nova.rs/emisije/zasto-u-srbiji-ima-sve-vise-jugoslovena/ Zašto u Srbiji ima sve više Jugoslovena?] Nova.rs ''TV Nova; 02.05.2023.''<br>''“Sociolog Đokica Jovanović iz Niša na nedavnom popisu izjasnio se kao Jugosloven i to ne prvi put.”''</ref> * [[Damir Kakaš]], univerzitetski profesor, političar<ref name=kakas1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 214.<br>''“Kakaš Damir, potpredsednik Skupštine AP Vojvodine (od '94); potpredsednik Izvršnog odbora Reformske demokratske stranke Vojvodine; redovni profesor Fakulteta tehničkih nauka, N. Sad. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksej Kišjuhas]], sociolog<ref name=kisjuhas1>[https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/krenula-kampanja-sve-veci-broj-javnih-osoba-nagovara-gradane-da-se-izjasne-kao-jugoslaveni-20221002 Krenula kampanja: Sve veći broj javnih osoba nagovara građane da se izjasne kao Jugoslaveni] tportal.hr. ''B. Stilin; 02.10.2022.''<br>''“Na njihov poziv prvi se odazvao sociolog, profesor na Sveučilištu u Novom Sadu i kolumnist lista Danas, Aleksej Kišjuhas, koji je na dan početka popisa podržao pokret poveznicom na svoju kolumnu pod naslovom 'Jugoslavija živi'.”''</ref> * [[Ivan Klajn]], jezikoslovac<ref name=klajn1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 228.<br>''“Klajn Ivan, lingvista; redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Maja Korać]], sociolog<ref name=korac1> Savić, Svenka/Korać, Maja: Naučnice iz Srbije u svetu: kroz dijalog i refleksiju, u: Prelić, Mladena/Stevanović, Lada/Lukić Krstanović, Miroslava (ur.): [https://etno-institut.co.rs/storage/710/63abe78a83ade_Etnografski-zbornik-2022-PRINT2.pdf Rod, znanje i moć. Istorija, nasleđe i značaj naučnica u Srbiji] Beograd 2022, str. 202.<br>''“Ja sam bila i ostala Jugoslovenka. Da pojasnim, multikulturna Južna Slovenka. To je moje duboko, i pre svega, lično opredeljenje, ne političko. Zasnovano na iskustvu i načinu života moje (primarne) porodice, kao i na istoriji mojih porodičnih predaka.”''</ref> * [[Ana Kotevska]], muzikolog i muzički kritičar<ref name=kotevska1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 246.<br>''“Kotevska Ana, muzikolog i muzički kritičar; glavni i odgovorni urednik muzičkog mesečnika "Bis"; […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Boško Kovačević]], sociolog<ref name=kovacevic1>[https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/sjecanje-na-boska-kovacevica-918183 Sjećanje na Boška Kovačevića] [[Oslobođenje (list)|Oslobođenje]]. ''27.12.2023.''<br>''“Za sebe je volio da govori da je Sokolčanin, Subotičanin, Ličanin, Vojvođanin, Srbin, Jugosloven, Evropljanin, Građanin sveta”''</ref> * [[Fran Kovačič]], teolog, historičar<ref name=kovačič1>Kovačič, Fran: [https://books.google.de/books?id=Uuj64Xn6lc0C&newbks=1&newbks_redir=0&printsec=frontcover&hl=de#v=onepage&q&f=false Ob osemstoletnici križarskih vojsk. (1096 – 1896)], u: Katoliški obzornik, letnik I. (1897), str. 162.<br>''“Tem znamenitejše je to vprašanje za nas sedaj ob osemstoletnici križarskih vojsk, ker smo zlasti mi Jugoslovani v neposredni zvezi s križarskimi vojskami in se vprašanje cerkvenega zedinjenja posebno nas tiče.”''</ref> * [[Marija Kraljević-Balalić]], genetičar<ref name=kraljevicbalalic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 252.<br>''“Kraljević-Balalić Marija, dekan i redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta, N. Sad (za pr. Genetika, Populaciona genetika i Uvod u metodiku maučnog [sic!] rada). […] P: Jugosl., […].”''</ref> * [[Ivan Kukuljević Sakcinski]], istoričar, književnik, političar<ref name=sakcinski1>I. K. S.: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5Qafecy6iKlcE4GRP36GCRjeS9AYE3ZKN4DtQb8v1YneKWwXP8ld5anxHTN8z7etr5CGTzYs6U5R0JEqz2r57g_dJAvk2YISjAh1_L-8uUNoKGjJ_3-K-qR5N5bwoZVY4HJKGA11VkUXgB6k-VFf_OZXWxAYg6f1kqWue6C8jtlemwhdXfI3_kI6Av7h8auSwL-rXpy_qyGym-ClQYCNiYHRT-RjqAtDzccX_9madJD6_gOeRNLXqDtoCqjO0ZnmjzqOAm-UFFo7e4PDGeFic2zoZak0UvgSC-cFMnrRlriWDKYrRrAM Politička pověstnica], u: Arkiv za pověstnicu jugoslavensku, knjiga II. (1852), str. 1.<br>''“Mi Jugoslaveni neimamo sve dosada našega diplomatara, pa ipak nećemo nikada bez njega moći razsvětliti i kritički napisati razgranjenu historiu našega naroda.”''</ref><ref name=sakcinski2>Smičiklas, Tade; Marković, Franjo: Matica Hrvatska od godine 1842. do godine 1892. Spomen-knjiga. Zagreb 1892, str. 160.<br>''“Očekivamo pako od nje, da nam one strane što brže pridruži, koje po historiji i zakonu ili po krvi i poreklu našoj državi ili našemu jugoslavenskomu narodu pripadaju.”''</ref> * [[Đuro Kurepa]], fizičar<ref name=djkurepa1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 231-232.<br>''“Kurepa R. Đuro, redovni član SANU i ANU-BiH, dopisni član JAZU; profesor univerziteta - u penziji (r. 16. VIII 1907, Majske Poljane, Glina). Srbin-Jugosloven, […]. ”''</ref> * [[Milan Kurepa]], fizičar<ref name=mkurepa1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 263.<br>''“Kurepa Milan, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF, Bg. (za pr. Fizika molekula i Fizika opšti kurs); naučni savetnik u Institutu za fiziku, Bg.; preds. Nacionalnog komiteta za fiziku Jugoslavije (od '87). […] P: Jugosloven srpsko-jevrejskog porekla.”''</ref><ref name=mkurepa2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 232.<br>''“Kurepa V. Milan, fizičar; redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF u Beogradu; predsednik Nacionalnog komiteta za fiziku SFRJ (r. 11. V 1933, Bačka Palanka). Jugosloven, srpsko-jevrejskog porekla.”''</ref> * [[Šime Ljubić]], istoričar, arheolog<ref name=ljubic1>Okuka, Miloš: Eine Sprache - viele Erben. Sprachpolitik als Nationalisierungsinstrument in Ex-Jugoslawien. Klagenfurt 1998, S. 23. (na njemačkom)<br>“»Hej, Ihr Jugoslawenbrüder, seien wir ruhmreich!« So ruft der Kroate Šime Ljubić 1864 in seinem Spiegel der jugoslawischen Literaturgeschichte (Ogledalo književne poviesti Jugoslavjanske na podučavanje mladeži) in der […].</ref> * [[Ivan Macun]], književni povjesničar<ref name=macun1>Macun, Ivan: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-TZWJKXHW/f39ff886-a3b5-4dc5-967b-8f5d499a8755/PDF Cvetje slovenskiga pesničtva.] Trst 1850, str. 4.<br>''“Poglej samo nekaj malo na polje slavjanskih narodnih pesem in boš vidil u Čehih, Poljakih in posebno u nas Jugoslavjanih množinu sadja najlepšega, z katerim bo se težko kater si bodi drugi narod hvaliti zamogel.”''</ref> * [[Vlado Mađarić]], istoričar umetnosti<ref name=madjaric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 403.<br>''“Mađarić Vlado, direktor Saveznog instituta za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, r. 1915 u Ludbregu, Jugosloven.”''</ref> * [[Matija Majar]], etnograf, jezikoslovac<ref name=majar1>Majar, Matija: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-05AJDQXQ/0768df73-0700-4779-81e0-226111bc3825/PDF Naše slovstvo], u: Novice gospodarske, obertnijske in národske, tečaj XV. list 44 (03.06.1857), str. 174.<br>''“Mi Jugoslaveni, imenito Slovenci, smo v takih okolnostih, da moramo to pitanje tako le staviti: Čto moramo činiti, storiti, da se književno slože narečja serbsko, bulgarsko, horvatsko i slovensko?”''</ref> * [[Petar Matković]], geograf<ref name=pmatkovic1>Matković, Petar: Zemljopisni odlomci. Najnovija kartografija o Jugoslovjenskih zemljah, u: Književnik, god. III. sv. 1. (1866), str. 81.<br>''“Vojnički kartografički zavod u Beču, koji si je glede svojih kartografičkih proizvoda slavno ime stekao, objelodani za kratko vrieme koli za znanost u obće, toli za nas Jugoslovjene napose evo već drugu vele znamenitu i krasnu geografičku radnju: Dalmaciju naime, koja poput okvira sa zapada Balkanski poluotok zaprema, i gore navedenu kartu Bosne i Hercegovine, kojom je publikacijom sumnja o tajnom skrivanju kartografičkoga materijala iz političkoga obzira sasvim izčeznula.”''</ref> * [[Fedor Mesinger]], meteorolog, univerzitetski profesor<ref name=mesinger1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 317.<br>''“Mesinger Fedor, meteorolog; redovni profesor PMF, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nada Milašin]], naučnik<ref name=milasin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 328.<br>''“Milašin Nada, viši naučni saradnik u Institutu za arhitekturu i urbanizam Srbije, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vojin Milić]], sociolog<ref name=milic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 334.<br>''“Milić Vojin, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Miljanić]], inženjer elektrotehnike, univ. profesor<ref name=miljanic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 348.<br>''“Miljanić Petar, akademik, sekretar Odeljenja tehničkih nauka SANU, redovni profesor Mašinskog i Elektrotehn. fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Navratil]], jezikoslovac<ref name=navratil1>N., J.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-7IS7KTWC/de1d2076-efac-45c3-b8f8-6afcd0997ccc/PDF Želja jezikoznanska o novem letu vsim Slovencom, posebno pisateljem slovenskim v prevdarek], u: Slovenska bčela, letnik 4, številka 8 (1853), str. 63.<br>''“Tudi govorimo vsi Slovenci in Jugoslovani; Ne dam mu naj manje […].”''</ref> * [[Aleksandar Nikolić (istoričar)|Aleksandar Nikolić]], istoričar, novinar<ref name=anikolic1>[https://boom93.rs/article/54985/jugosloveni-kulturno-povezivanje-trajnije-od-drzavnih-granica Jugosloveni: Kulturno povezivanje trajnije od državnih granica] Radio Boom93. ''Neda Stojićević/Jelena Milenković''.<br>''“Onda je bilo potpuno prirodno da 2022. kažem na popisu ću se izjasniti kao Jugosloven.”''</ref> * [[Viktor Novak]], istoričar<ref name=novak1>[https://www.rts.rs/page/rts/sr/Dijaspora/story/1526/srbija-na-vezi/2091781/-magnum-crimen---bez-cenzure-.html Magnum Crimen - bez cenzure] [[Radio-televizija Srbije]]. ''03.11.2015''<br>''“Prvo izdanje ove kultne knjige, Viktor Novak, Hrvat, ali i integralni Jugosloven, uspeo je da objavi u burnim posleratnim godinama, 1948.”''</ref> * [[Pavel Opavski]], univerzitetski profesor<ref name=opavski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 390.<br>''“Opavski Pavel [sic!], redovni profesor Fakulteta fizičke kulture, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=opavski2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 334.<br>''“Opavski J. Pavle, redovni profesor Fakulteta za fizičku kulturu u Beogradu (r. 9. XI 1925, Stara Pazova). Jugosloven.”''</ref> * [[Milenko Panić]], univerzitetski profesor<ref name=panic1>[https://www.rts.rs/page/tv/ci/story/19/rts-svet/1290146/evropa-i-srbi-milenko-panic.html Европа и Срби: Миленко Панић] [[Радио-телевизија Србије]]. ''Војислав Лалетин; 26.03.2013.''<br>''“Премда је Југославија разбијена, он се и даље, с пуно разлога, осећа и понаша као Југословен.”''</ref><ref name=panic2>[https://www.youtube.com/watch?v=VZzu-CMhDjA Evropa i Srbi: Milenko Panić] [[YouTube]]. ''RTS Obrazovno-naučni program - Zvanični kanal; 22.08.2016.''<br>''“Pa, moram Vam reći da ovaj, ja sam uvijek bio, i odgojen, i… i ostao jugoslovenski orijentisan. […] Ali, ja sam se osjećao Jugosloven, i dalje se osjećam Jugosloven.”''</ref> * [[Zlatica Pavlovski]], naučni savjetnik iz područja živinarstva<ref name=pavlovski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 409.<br>''“Pavlovski Zlatica, upravnik Zavoda za živinarstvo u Institutu za stočarstvo, Zemun. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Stevan K. Pavlowitch]], historičar<ref name=pavlowitch1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-60401608 Srbija i Velika Britanija: Ko je bio istoričar Stevan K. Pavlović - kosmopolita i džentlmen srpskog porekla] BBC na srpskom. ''Dejan Đokić; 25.02.2022.''<br>''“Istoričar Stevan K. Pavlović bio je kosmopolita i Evropljanin koji je govorio da je Jugosloven po rođenju, Srbin po porodičnom poreklu, Britanac po državljanstvu i Francuz po kulturnom afinitetu.”''</ref> * [[Miljenko Perić]], fizikohemičar<ref name=mperic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 413.<br>''“Perić Miljenko, redovni profesor Fakulteta za fizičku hemiju PMF, Bg. (za pr. Kvantna hemija i molekulske strukture); šef Katedre za molekulske strukture; prodekan za nastavu. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Vesna Pešić]], sociološkinja<ref name=vpesic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/dragoslav-petrovic-jugoslavija-ce-se-vracati-zazivece-u-novim-formama/ Dragoslav Petrović: Jugoslavija će se vraćati, zaživeće u novim formama] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Beta; 15.11.2024.''<br>''“Ali, ja sam i danas ostala Jugoslovenka.”''</ref> * [[Nebojša Popov]], sociolog<ref name=popov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 439.<br>''“Popov Nebojša, sociolog; viši naučni saradnik u Institutu za filozofiju i društveni teoriju, Bg. (od '81); odgovorni urednik lista "Republika" (od '91); član Saveta Beogradskog univerziteta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Tomislav Popović]], ekonomista, univerzitetski profesor<ref name=tpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 447-448.<br>''“Popović Tomislav, naučni savetnik, redovni profesor univerziteta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Dušan Puhalo]], anglista<ref name=puhalo1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 455.<br>''“Puhalo Dušan, književni prevodilac; redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. (penz.) […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Franjo Rački]], historičar, političar, katolički svećenik<ref name=racki1>Novak, Viktor: Franjo Rački u govorima i raspravama. Zagreb 1925, str. 126.<br>''“Naš ugovor ima se navlaš na to obazrijeti, da smo Jugoslovjeni, da nam je bolja budućnost samo u Jugoslovjenstvu.”''</ref><ref name=racki2>Novak, Grga (i drugi) (ur.): Spomenica. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti 1866-1966. Zagreb 1966, str. 14.<br>''“Rački je bio ne samo velik učenjak nego i velik patriot u najširem smislu te riječi: Hrvat, Jugoslaven, Slaven.”''</ref><ref name=strossmayer-racki/><ref name=racki31>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. 216.<br>''“Mi Jugoslovjeni razdijeljeni smo jezikom, ovom pravom dušom naroda, glavnim, često i jedinim sidrom narodnosti.”''</ref> * [[Ivan Radetić]], jezikoslovac<ref name=radetic1>Radetić, Ivan: Pregled hrvatske tradicionalne književnosti. Senj 1879, str. 199.<br>''“Ovo obće jamstvo ili poručanstvo počelo je kod zapadnih Slovjena; Čeha, Poljaka i Pomorana padati već XIII. vieka, dočim se kod nas Jugoslovjena imenice Hrvata i Srba po zakonu vinodolskom i Dušanovom još u XIV. vieku nalazilo, a gdješto se i do dana današnjega sačuvalo.”''</ref> * [[Božo Radman]], agronom<ref name=radman1>[https://www.glassrpske.com/lat/plus/teme/in-memoriam-mr-bozo-radman-do-posljednjeg-daha-posvecen-nauci-i-pravdi/348739 In memoriam - mr Božo Radman: Do posljednjeg daha posvećen nauci i pravdi] Glas Srpske. ''Mladen Karić; 30.01.2021.''<br>''“Ja sam univerzalista i kosmopolita. Nacionalno se osjećam kao Jugosloven. Ako me neko detaljnije pita, ja sam Bosanac. Ako ide još detaljnije, ja sam Krajišnik. Najdetaljnije, ja sam Banjalučanin. Nakon toga, nemojte me dalje pitati!”''</ref> * [[Duško Radosavljević]], politolog i predsjednik Saveza antifašista Vojvodine<ref name=dradosavljevic>[https://sav-ns.wixsite.com/sav2017/struktura-sav-a Struktura i rukovodstvo SAV-a] SAV - Savez antifašista Vojvodine.<br>''“Sremac, Srbin, Vojvođanin, Jugosloven i Evropljanin.”''</ref> * [[Ljubiša Rajić]], lingvist<ref name=rajic1>[http://www.slobodnaevropa.org/content/sta_znaci_multikulturalnost/2276177.html Šta znači multikulturalnost] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Biljana Jovićević; 16.01.2011.''<br>''“Ja sam rođen u Jugoslaviji, tu sam odrastao, obrazovao se, oženio i dobio djecu. Nisam mogao biti ništa drugo nego Jugosloven, bez obzira što su moj otac i majka bili Srbi.”''</ref><ref name=rajic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 471.<br>''“Rajić Ljubiša, vanredni profesor za skandinavske jezike i književnosti na Filološkom fakultetu, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=rajic3>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 399.<br>''“Rajić R. Ljubiša, docent za skandinavske jezike i književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu (r. 4. IV 1947), Beograd. Jugosloven.”''</ref> * [[Slobodan Ribnikar]], fizikohemičar<ref name=sribnikar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 481.<br>''“Ribnikar Slobodan, akademik; redovni profesor Prirodno-matematičkog fakulteta, Bg. (za pr. Nuklearna hemija i Fadiohemija). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nikola Rot]], profesor psihologije<ref name=rot1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 487-488.<br>''“Rot Nikola, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Obrad Savić]], filozof<ref name=obradsavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 495.<br>''“Savić Obrad, viši predavač na Katedri za društvene nauke Tehnološko-metalurškog fakulteta, Bg.; generalni sekretar Beogradskog kruga i gl. urednik časopisa "The Belgrade circle". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Svenka Savić]], psihološkinja, lingvistkinja<ref name=ssavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 496.<br>''“Savić Svenka, redovni profesor Filozofskog fakulteta, N. Sad (za pr. Psiholingvistika, Analiza diskursa i Uvod u lingvistiku). […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Ljubica Simaković]], univerzitetska profesorica<ref name=simakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 500.<br>''“Simaković Ljubica, redovni profesor Ekonomskog fakulteta, Kragujevac (za pr. Ekonomska filozofija i politika). […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Đorđe Stanković]], povjesničar<ref name=djstankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 521.<br>''“Stanković Đorđe, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (za pr. Istorija Jugoslavije); šef Katedre za istoriju Jugoslavije. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dubravka Stojanović]], povjesničarka<ref name=dstojanovic1>[https://www.danas.rs/vesti/politika/demostat/dubravka-stojanovic-nismo-u-hladnom-ratu-vucic-nije-tito-a-ni-srbija-nije-jugoslavija/ Dubravka Stojanović: Nismo u Hladnom ratu, Vučić nije Tito, a ni Srbija nije Jugoslavija] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Demostat/Ivana Petronijević Terzić; 21.12.2022.''<br>''“Ni ja ne želim Jugoslaviju, ja jesam Jugoslovenka, ali ne želim Jugoslaviju zato što mislim da je njeni narodi nisu dorasli.”''</ref><ref name=dstojanovic2>[https://www.slobodnaevropa.org/a/most-nasledje-latinka-perovic-istorija-balkan-jugoslavija/32723484.html Latinka Perović - u Srbiji ignorisana i napadana, u regionu poštovana] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Omer Karabeg; 10.12.2023.''<br>''“Tek sam kasnije kroz duge razgovore s njom shvatila tu njenu poziciju bez obzira što se s njom na tom pitanju nisam slagala i ostala sam Jugoslovenka.”''</ref> * [[Svetomir Škarić]], profesor ustavnog prava<ref name=skaric1>[http://www.dnevnik.mk/?ItemID=969BE953C56D4D4294BC6BE9769FDB93 Пратениците-торбеши бараат третман на помала етничка заедница]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} (na makedonskom) Dnevnik. ''Tatjana Popovska; 18.09.2011.''</ref><ref name=skaric2>[http://www.novamakedonija.com.mk/NewsDetal.asp?vest=121810833459&id=9&setIzdanie=22161 Ин мемориам]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} (na makedonskom) Nova Makedonija. ''Svetomir Škarić; 18.12.2010.''</ref> * [[Slobodan Šoja]], historičar<ref name=soja1>[https://unaworld.tv/video/reaktor-bih-jugonostalgija Jugonostalgija] Una televizija, emisija ''Reaktor BiH''. ''04.12.2023.''<br>''“Pa znate šta, ja mislim da je bolje reći da... da sam Jugosloven nego jugonostalgičar.”''</ref> * [[Jorjo Tadić]], istoričar<ref name=jtadic1>Тадић, Јорјо: [https://books.google.de/books?id=bzCZCgAAQBAJ&printsec=frontcover&hl=de&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false Сабласти круже Југославијом...], у: Историјски часопис, књ. 18 (1971), str. 48.<br>''“А још више зато што је мени лично сасвим свеједно да ли се нешто назива хрватским или српским, јер су за мене Срби и Хрвати један народ, без обзира што се о томе мислило или данас мисли, пише и прописује. Као Југословен, али не по линији државне већ по свом дубоком националном опредељењу, а и научном уверењу, јер сам то био и онда када смо о југословенској држави само сањали, сматрам да је ненаучно и смешно сврставати старе Дубровчане у Србе или Хрвате, а њихова културна дела, посебно књижевност, резервисати искључиво за једне или друге.“''</ref><ref name=tadic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 715-716.<br>''“Tadić Jorjo, dr filozofije, red. prof. Filozofskog fakulteta u Beogradu za Opštu istoriju Novoga veka, dopisni član Srpske akademije nauka u Beogradu, dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, r. 1899 u Starom Gradu, Srez hvarski, Jugosloven.”''</ref> * [[Nevenka Tadić]], neuropsihijatar<ref name=ntadic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 568.<br>''“Tadić Nevenka, neuropsihijatar. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Tesla]], izumitelj<ref name=tesla1>[https://www.slobodnaevropa.org/a/nikola-tesla/30612584.html Svi hoće Nikolu Teslu] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Mila Đurđević/Una Čilić''.<br>''“Zbog toga, braćo i sestre, kao najstariji Srbin, Jugoslaven, Amerikanac naše krvi u Sjedinjenim Državama, upućujem vam ovo pismo moleći vas da se odazovete pozivu predsjednika Roosevelta.”''</ref> * [[Rajko Tomović]], naučnik, robotičar<ref name=tomovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 585.<br>''“Tomović Rajko, akademik; direktor (sa N. Uzungoluom) Centra za multidisciplinarno praćenje pravaca razvoja informatike, Atina (od '96). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Ljubinka Trgovčević-Mitrović]], povjesničarka<ref name=trgovcevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 590.<br>''“Trgovčević Ljubinka, viši nauč. saradnik u Istorijskom institutu SANU, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=trgovcevic2>[https://www.danas.rs/kultura/vece-secanja-na-ljubinku-trgovcevic-1948-2022-istoricarka-putnica-zena-nadasve-prijateljica/ Veče sećanja na Ljubinku Trgovčević (1948-2022): Istoričarka, putnica, žena, nadasve prijateljica] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''J. J.; 06.03.2023.''<br>''“Rođena u njenom središtu, u Bosni, u Sarajevu, ostala je Jugoslovenka do kraja.”''</ref> * [[Milan Trtanj]], fizikohemičar<ref name=trtanj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 593-594.<br>''“Trtanj Milan, rukovodilac Laboratorije za hemijsku dinamiku i permanentno obrazovanje Instituta za nuklearne nauke "Vinca". […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=trtanj2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 500.<br>''“Trtanj I. Milan, naučni savetnik u Institutu za nuklearne nauke Boris Kidrič Vinča - OOUR Institut za hemijsku dinamiku (r. 1. I 1947, Grabarje, Slavonski Brod). Jugosloven.”''</ref> * [[Vladeta Urošević]], fizičar<ref name=urosevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 598.<br>''“Urošević Vladeta, osnivač i direktor preduzeća "Metrologia". […] P: Srbin, Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Vejvoda]], politikolog<ref name=vejvoda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Vejvoda Ivan, politikolog; profesor na Syssex [sic!] University, Engleska (od '93). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=vejvoda2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Vejvoda I. Ivan, politikolog; istraživač u Institutu za evropske studije u Beogradu (r. 27. XII 1949, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Vuk Vernić]], sociolog, revolucionar<ref name=vernic1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 65.<br>''“Vernić Vuk, borac u prištapskim jedinicama VŠ, neutvrđenog mesta rođenja, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Jugosloven, u NOV došao krajem marta 1943. iz ustaškog logora Jasenovac razmenom za zarobljene Nemce.”''</ref> * [[Radina Vučetić]], historičarka<ref name=vucetic1>[https://www.pressreader.com/serbia/nin/20200806/281706912025220][http://www.nin.co.rs/pages/article.php?id=102354064] Неорадикалски рикверц води у провалију [[НИН]]. ''Радмила Станковић; 06.08.2020.''<br>''“Радина Вучетић је имала ту срећу: предмет њеног научног интересовања је превасходно Југославија, Краљевина и она социјалистичка, а за себе једнако каже да је Југословенка јер је рођена и васпитана у тој земљи, јер је формирана у југословенском духу и не може за првих двадесет година свог живота да каже „пуј, пике, више не важи“.”''</ref><ref name=vucetic2>[https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q Prostori slobode - Radina Vučetić] YouTube. ''Remarker Media; 01.07.2020.''<br>''Jesi ti Jugoslovenka? - “Jesam, da. To moram da pomenem.”''</ref> * [[Sreten Vujović]], sociolog<ref name=svujovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 628.<br>''“Vujović Sreten, sociolog; redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (od '92); član Malog veća Beogradskog kruga. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Emir Zelenhasić]], univerzitetski profesor<ref name=zelenhasic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 643-644.<br>''“Zelenhasić Emir, redovni profesor Građevinskog fakulteta, Subotica (za pr. Hidrologija i Osnovi hidrotehnike); šef Katedre za hidrotehniku. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=zelenhasic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 542.<br>''“Zelenhasić F. Emir, redovni profesor i šef Katedre za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Subotici (r. 9. X 1938, Prokuplje). Jugosloven, Musliman.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vjekoslav Babukić.jpg|Vjekoslav Babukić Datoteka:Jovo Bakic-mc.rs.jpg|Jovo Bakić Datoteka:Franjo Bradaška.jpg|Franjo Bradaška Datoteka:Jurij Caf.jpg|Oroslav Caf Datoteka:Vladimir Ćorović.jpg|Vladimir Ćorović Datoteka:Dejan Djokic LMU Book presentation.jpg|Dejan Đokić Datoteka:Ivan Filipović 1892 Mayerhofer.png|Ivan Filipović Datoteka:Andrej Grubačić at the SF anarchist bookfair 2010 (cropped).jpg|Andrej Grubačić Datoteka:Fran Ilešič.jpg|Fran Ilešič Datoteka:JanezicAnton.jpg|Anton Janežič Datoteka:Ivan Klajn.jpg|Ivan Klajn Datoteka:Fran Kovačič.jpg|Fran Kovačič Datoteka:Ivan Kukuljevic Sakcinski 1889 Mukarovsky.png|Ivan Kukuljević Sakcinski Datoteka:Kurepa georg2 (cropped).jpg|Đuro Kurepa Datoteka:Sime Ljubic 1885 Mayerhofer.png|Šime Ljubić Datoteka:MacunIvan.jpg|Ivan Macun Datoteka:Matija Majar (2).jpg|Matija Majar Datoteka:Vojinmilic.jpg|Vojin Milić Datoteka:Ivan Navratil.jpg|Ivan Navratil Datoteka:Nebojsa Popov-mc.rs.jpg|Nebojša Popov Datoteka:Božidar Jezernik 02.jpg|Božidar Jezernik Datoteka:Franjo_Rački_1897_Th._Mayerhofer.png|Franjo Rački Datoteka:Ljubiša Rajić.jpg|Ljubiša Rajić Datoteka:Dubravka Stojanović.jpg|Dubravka Stojanović Datoteka:Nevenka Tadić.jpg|Nevenka Tadić Datoteka:Tesla circa 1890.jpeg|Nikola Tesla Datoteka:Rajko Tomovic.jpg|Rajko Tomović Datoteka:Ivan Vejvoda - July 2015 (cropped).jpg|Ivan Vejvoda </gallery> </center> == Novinarstvo i publicistika == * [[Mihailo Bjelica]], novinar, univ. profesor<ref name=bjelica1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Bjelica Mihailo, naučni savetnik u Institutu za političke studije, Bg.; redovni profesor Fakulteta političkih nauka, Bg. (za pr. Istorija novinarstva). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Olga Božičković]], novinarka<ref name=bozickovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Božičković Olga, slobodni novinar. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Burzan]], novinar<ref name=burzan1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 68.<br>''“Burzan Nikola, novinar; urednik-komentator u Spoljno-političkoj rubrici "Naše Borbe". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Angelina Čakširan]], novinarka<ref name=caksiran1>[https://www.mojnovisad.com/gradske-face/angelina-caksiran-novinar-i-urednik-pisanje-mora-imati-svrhu-i-poruku-jer-to-je-pravo-novinarstvo-id43596.html Angelina Čakširan, novinar i urednik: Pisanje mora imati svrhu i poruku jer to je pravo novinarstvo] mojnovisad.com ''Aleksandar Jovanović; 12.11.2021.''<br>''“Kao Jugoslovenka, što sam ostala do danas, prezirala sam svaki nacionalizam, srpski, hrvatski, bilo koji. To nas je i dovelo do raspada zemlje koja je definitivno bila najlepša na svetu. U svakom pogledu.”''</ref> * [[Đorđe Dragojlović]], novinar<ref name=dragojlovic1>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/sto-ce-kerum-na-ovo-reci-vojvodjanski-novinar-osniva-nacionalno-vijece-jugoslavena/462207.aspx Što će Kerum na ovo reći: Vojvođanski novinar osniva Nacionalno vijeće Jugoslavena] Index. ''27.11.2009.''</ref> * [[Milovan Đilas]], publicista, politički disident, političar, revolucionar<ref name=mdjilas1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-53066157 Milovan Đilas: „Crnogorac, Srbin i Jugosloven koji po značaju daleko prevazilazi jugoslovenske okvire“] BBC na srpskom. ''Dejan Đokić; 17.07.2020.''<br>''“Đilas je bio Crnogorac, Srbin i Jugosloven. Ali je po svom značaju daleko prevazilazio jugoslovenske okvire, pa iako zvuči kao kliše, može se reći da je bio građanin sveta, pre svega onog sveta koji se borio za slobodu, pravdu i društvenu jednakost.”''</ref> * [[Jug Grizelj]], novinar<ref name=grizelj1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 144.<br>''“Grizelj, I. Jug, novinar (r. 2. VIII 1926, Vrlika). Jugosloven.”''</ref><ref name=grizelj2>[https://www.vreme.com/vreme/jug-grizelj-1926-1991/ Venci i reči za velikana novinarstva] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Živorad Kovaćević; br. 12, 14.01.1991.''<br>''“Jug Girzelj je bio Jugosloven u najboljem smislu te reči Zato je toliko voleo Beograd — onaj široki, neuskogrudi, neprovincijalni, tolerantni, kosmopolitski Beograd. Bio je ponosan što je Beograđanin. Njegov zvezdani čas je bio kad su kolege odlučile da on, po krvi Hrvat i Italijan, po ljudskom opredeljenju Jugosloven, bude predsednik Udruženja novinara Srbije.”''</ref> * [[Dinko Gruhonjić]], novinar i univerzitetski profesor<ref name=gruhonjic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/a-vi-sto-biste-da-nas-koljete-vi-ste-dinko-sakic-autorski-tekst-dinka-gruhonjica-o-tome-sta-je-zaista-rekao-u-dubrovniku/ A vi, što biste da nas koljete, vi ste Dinko Šakić: Dinko Gruhonjić za Danas o tome šta je zaista rekao u Dubrovniku] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dinko Gruhonjić; 25.03.2024.''<br>''“Ja sam dete bratstva i jedinstva, moja jedina domovina bila je i ostala Jugoslavija, a ja sam Jugosloven, Bosanac i Vojvođanin. Nikada nisam prestao da verujem u bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti.”''</ref><ref name=gruhonjic2>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/hulje-vrebaju-iz-mraka-i-krecu-se-u-coporima/ Hulje vrebaju iz mraka i kreću se u čoporima] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dinko Gruhonjić; 05.12.2020.''<br>''“Ja sam Jugosloven, dakle apatrid. Ali, odavno sam shvatio da je Jugoslavija bila prirodna tvorevina, a da su ove banane u kojima živimo totalno neprirodne.”''</ref><ref name=gruhonjic3>[https://autonomija.info/dinko-gruhonjic-danas-je-sveti-avnoj-ideja-jugoslavije-je-ideja-slobode/ Dinko Gruhonjić: Danas je sveti AVNOJ – ideja Jugoslavije je ideja slobode] Autonomija. ''Dinko Gruhonjić; 29.11.2021.''<br>''“Kao Jugosloven, kažem da Jugoslavija nije bila savršena. Ali se mogla “popraviti”. A ovo, ovo što su nam servirale ubice Jugoslavije kao “novu normalnost”, e to je potpuno nepopravljivo!”''</ref> * [[Zdravko Huber]], novinar, urednik<ref name=huber1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 165.<br>''“Huber Zdravko, novinar, urednik u "Našoj Borbi". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Dejan Ilić]], izdavač i urednik<ref name=dilic1>[https://pescanik.net/razgovor-u-jajcu/ Razgovor u Jajcu] Peščanik. ''Dejan Ilić; 26.07.2017.''<br>''“Da li to što sam Jugosloven isključuje mogućnost da budem Srbin?”''</ref> * [[Viktor Ivančić]], novinar<ref name=ivancic1>[https://www.021.rs/story/Info/Srbija/260982/Dezulovic-To-sto-radi-Vesic-moze-i-Baka-Prase.html Dežulović: To što radi Vesić može i Baka Prase] Portal 021. ''Danas; 15.12.2020.''<br>''“Inače, taj princip, da dobri Hrvati iz srpske perspektive smeju da seru samo po Hrvatskoj i njenim gradovima, i obratno, da je dobrim Srbima iz hrvatske perspektive dopušteno da seru isključivo po Srbiji i njenim gradovima, za mene je nakaradan. Ja se kao Jugosloven zalažem za to da svi seremo po svima, slobodno, velikodušno, bez kočnica i ustezanja.”''</ref> * [[Željko Ivanović]], novinar<ref name=zivanovic1>[https://www.nedeljnik.rs/priblizite-mi-to-kako-se-covek-oseca-ko-crnogorac-zeljko-ivanovic-u-novom-nedeljniku/ „Približite mi to, kako se čovek oseća ko Crnogorac?“ Željko Ivanović u novom Nedeljniku] Nedeljnik. ''Veljko Miladinović; 13.01.2024.''<br>''“Ja sam bio Jugosloven. I danas sam u kulturološkom smislu Jugosloven.”''</ref> * [[Josip Kirigin]], novinar, publicist, revolucionar<ref name=kirigin1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 317.<br>''“Kirigin Josip, novinar, šef dopisništva zagrebačkog Vjesnika u Beogradu, rez. kapetan, r. 1918 u Australiji, Jugosloven.”''</ref> * [[Ferdo Kočevar]], publicist<ref name=kocevar1>Žavčanin, K. [Ferdo Kočevar (pseudonim)]: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QafI8q6cWMCSYx5DASe5f4K9LHOzIvL2AH58YK0c7JYOkjJ7oZB_OTlRLbYsgT45Daa8UMBStsfx3pi2R9XZ7VFaUKFuoXfoeB2HQLn2j4NThGNY-GJv5JNACbJCNEhYJrBiCsAH9AQDPYDdn1be2GLBSUNd5tP1cFAY5VS6-FfgGs4mJiar0TuMEbqaYjlaWHj3R3SIm_8EUuu3jtoEpL2YMm_-8bETpnDxn990Z8ZR92XZcOJrRiwvfQ9Mob_AcKF4R4vM6KinlM9V2sgsh4VeP5LR10FjGptp9KroUmjhDomEeJw Jugoslavenska akademija], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XIX. list 19 (08.05.1861), str. 150.<br>''“Mi Jugoslovani smo v tem obziru v dosta hujem položaji. […] Naravno je tedaj, da so zadobile te sosedne slovstva pretežni upljiv v nas Jugoslovane in sicer na veliko škodo in nevarnost za našo narodnost.”''</ref> * [[Mahmud Konjhodžić]], novinar, publicist<ref name=konjhodzic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 331.<br>''“Konjhodžić Mahmud, novinar, r. 1905 u Ljubuškom, srez Mostar, Jugosloven.”''</ref> * [[Anton Kos]], publicist<ref name=kos1>A[nton]. K[os]. Cestnikov: [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-I14QC4EA/fa8e646f-84d3-473a-9ea7-ebcbed6d420a/PDF Poljodelstvo in kemija], u: Novice gospodarske, obertnijske in národske, tečaj XV. list 53 (04.07.1857), str. 210.<br>''“Tudi mi Jugoslovani se moremo sponašati z možem, ki po vsej pravici zaslužuje, da ga v vesrto Mezzofantov vredimo.”''</ref> * [[Boro Krivokapić]], novinar<ref name=krivokapic1>[https://www.xxzmagazin.com/boro-krivokapic-poslednji-jugosloven Boro Krivokapić, poslednji Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208063744/https://www.xxzmagazin.com/boro-krivokapic-poslednji-jugosloven |date=2023-02-08 }} XXZ magazin. ''Milivoj Bešlin; 28.11.2018.''<br>''“Ja sam bio i ostao prije svega Jugosloven”, neretko je ponavljao.''</ref> * [[Sergije Lukač]], novinar, univ. profesor<ref name=lukac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 281.<br>''“Lukač Sergije, novinar; redovni profesor FPN, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven-Srbin, […].”''</ref> * [[Svetlana Lukić]], novinarka<ref name=lukic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 283.<br>''“Lukić Svetlana, novinar; zamenik glavnog i odgovornog urednika za program Radija "B-92" (od '96). [...] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Petar Luković]], novinar<ref name=lukovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 284.<br>''“Luković Petar, novinar; zamenik glavnog i odgovornog urednika lista "Vreme". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Tomislav Marković (novinar)|Tomislav Marković]], novinar i književnik<ref name=tmarkovic1>[https://balkans.aljazeera.net/opinions/2022/10/21/budimo-jugosloveni-iako-smo-srbi Budimo Jugosloveni iako smo Srbi] [[Al Jazeera Balkans]]. ''Tomislav Marković; 21.10.2022.''<br>''“Izjašnjavajući se kao Jugosloveni po nacionalnosti podrivamo totalitarnu ideju nacionalnog identiteta, a o njenoj totalitarnosti dovoljno govori masovna histerija protiv jugoslovenstva kojoj svedočimo. […] Budimo Jugosloveni, iako smo Srbi.”''</ref> * [[Rusko Matulić]], publicista<ref name=matulic1>[https://www.vreme.com/vreme/poslednji-odlazak-jugoslovenskog-emigranta/ Poslednji odlazak jugoslovenskog emigranta] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Petar Lađević; broj 1283, 06.08.2015.''<br>''“Tridesetog jula ove godine u Nju Džersiju je umro veliki Jugosloven, istinski borac za ljudska prava, najbliži saradnik pokojnog Mihajla Mihajlova, saradnik i prijatelj Saveza Oslobođenje i jedan od najrespektabilnijih izučavalaca i sakupljača različitih izvora za stvaranje celovite slike o demokratskoj Jugoslaviji; politički emigrant koji je čitav život posvetio intelektualnoj i ljudskoj borbi za demokratsku Jugoslaviju.”''</ref> * [[Mihajlo Mihajlov]], publicista, politički disident<ref name=mihajlov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 321.<br>''“Mihajlov Mihai [sic!], publicista; viši naučni saradnik u Elliott Schoo [sic!] of International Affairs, Vašington (od '94); član Centralnog komiteta Socijaldemokrata Amerike. […] Rus po rođenju, Jugosl. po opredeljenju; […]”''</ref> * [[Živko Milić]], novinar, publicista<ref name=milic>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 452.<br>''“Milić Živko, novinar, urednik «Borbe», član upravnog odbora Saveza novinara Jugoslavije, rez. kapetan, r. 1923 u Zagrebu, Jugosloven.”''</ref> * [[Avdo Mujčinović]], novinar i pozorišni kritičar<ref name=mujcinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 366.<br>''“Mujčinović Avdo, pozorišni kritičar u listu "Politika ekspres", Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ivan Rizinger]], novinar<ref name=rizinger1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Rizinger Ivan, muzički urednik Radio Kruševca (od '89), revije "Pobeda" (od '90) i diskografske kuće "Take It Or Leave It", Bg. (od '95). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Teofil Pančić]], novinar<ref name=pancic1>[https://karakter.rs/intervju/post/teofil-pancic-za-karakter-srbi-i-hrvati-su-u-kulturnom-smislu-jedan-narod/ Teofil Pančić za Karakter: Moja lista pet najboljih novinara] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221203054707/https://karakter.rs/intervju/post/teofil-pancic-za-karakter-srbi-i-hrvati-su-u-kulturnom-smislu-jedan-narod/ |date=2022-12-03 }} Karakter. ''Karakter; 03.12.2021.''<br>''“Aludirate na moj tekst u kome sam objasnio da su entiteti složeniji i da ne mora da bude samo jedan, jer sam ja celog života i Srbin i Vojvođanin i Jugosloven i da ne vidim u čemu je tu problem. Na popisima sam se uvek izjašnjavao kao Srbin, ali sad dolazim u iskušenje da se pomalo iz inata izjasnim kao Vojvođanin. Ako nacionalistima to već toliko smeta, onda malo da ih iritiram.”''</ref><ref name=pancic2>[https://slobodnarec.rs/2021/08/31/teofil-pancic-srpstvo-vojvodjanstvo-i-ostale-koske/ Srpstvo, vojvođanstvo... i ostale koske] Slobodna reč. ''Teofil Pančić; 31.08.2021.''<br>''“A identiteti mogu da budu složeni, višestruki i isprepleteni, sve u jednom čoveku, i to ne nužno zato što ovaj ima „mešano poreklo“ po oveštalim etnocentričnim standardima. Evo, znam po sebi: u svakoj bih prilici mogao reći za sebe, i na svakom bih se popisu stanovnišva – ako se takvo izjašnjavanje već traži – mogao izjasniti i kao Srbin i kao Vojvođanin i kao Jugosloven, i ne bih nikada slagao baš ništa.”''</ref> * [[Vlado Ribnikar]], novinar, političar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Milorad Roganović]], novinar<ref name=roganovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Roganović Milorad, novinar. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=roganovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 411.<br>''“Roganović D. Milorad, novinar, pomoćnik direktora i glavnog i odgovornog urednika Studija B (r. 2. I 1951, Beograd). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dževad Sabljaković]], novinar i književnik<ref name=sabljakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 490.<br>''“Sabljaković Dževad, književnik, književni kritičar i novinar. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dragoslav Simić]], novinar<ref name=dsimic1>[https://portalforum.rs/blog/2022/10/12/bez-jugoslovena-na-popisu/ Bez Jugoslovena na popisu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221014223724/https://portalforum.rs/blog/2022/10/12/bez-jugoslovena-na-popisu/ |date=2022-10-14 }} Forum - Portal građanske Srbije. ''D. B.; 12.10.2022.''<br>''“Redakciji Portala Forum javio se kolega Dragoslav Simić (Radio Beograd) i rekao da mu je pre dva dana došla popisivačica kojoj je na pitanje o nacionlanosti odgovorio da je Jugosloven.”''</ref> * [[Tamara Skrozza]], novinarka<ref name=skrozza1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/nazalost-jedinica-sam-tamara-skrozza-o-odrastanju-u-somboru-i-tome-kako-je-posao-birao-nju-a-ne-ona-njega/ „Nažalost, jedinica sam“: Tamara Skrozza o odrastanju u Somboru i tome kako je posao birao nju, a ne ona njega] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 16.04.2023.''<br>''“Dete sam iz mešovitog braka, nisam krštena, vaspitavana sam i uvek sam se izjašnjavala kao Jugoslovenka.”''</ref> * [[Karel Slanc]], publicista, političar<ref name=slanc1>Slanc, Karel: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-S4HN0TV0/959837c4-8301-4745-ada5-32ea3243c15d/PDF Avstrijski Jugoslovani in morje.] Gorica 1912, str. 11.<br>''“Zdaj, ko ste Avstriji priklopljeni Bosna in Hercegovina, nas je v državi precej Jugoslovanov.”''</ref> * [[Jelena Sofronijevic]], novinarka<ref name=sofronijevic1>[https://vittles.substack.com/p/yugonostalgic-cuisine Yugonostalgic Cuisine] (na engleskom) Vittles. ''Natasha Tripney; 23.08.2021.''<br>''“Sofronijevic regards herself as Yugoslav, though she was born in the UK in 1998.”''</ref> * [[Grujica Spasović]], novinar, urednik<ref name=spasovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 514.<br>''“Spasović Grujica, novinar; dopisnik Švedskog radija (od '89). […] P: Jugosloven, […].''</ref> * [[Gordana Suša]], novinarka<ref name=susa1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 549.<br>''“Suša Gordana, novinar i komentator; novinar u listu "Naša Borba"; urednik Video nedeljnika "VIN"; član Izvršnog odbora Nezavisnog udruženja novinara Srbije i Malog veća Beogradskog kruga. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Hari Štajner]], novinar<ref name=stajner1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 562-563.<br>''“Štajner Hari, novinar; spoljnopolitički komentator lista "Vreme"; direktor "Medija centra", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=stajner2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 477.<br>''“Štajner T. Hari, novinar, urednik spoljnopolitičke rubrike lista Vreme (r. 28. V 1930, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Zaharije Trnavčević]], novinar<ref name=trnavcevic1>[http://www.danas.rs/dodaci/nedelja/mogu_li_jugosloveni_postati_etnicka_zajednica.26.html?news_id=272880 Mogu li Jugosloveni postati etnička zajednica?] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Katarina Živanović; 13.12.2013.''<br>''“Trnavčević se, inače, izjašnjava kao Jugosloven. Jedan je od 23.303 koliko ih po poslednjem popisu ima u Srbiji.”''</ref> * [[Pavel Turner]], publicist<ref name=turner1>Turner, Pavel (Dr. Ahasverus): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-FNQV7UL2/a4dbb24c-fb60-4883-89f7-5642a8a8d5d0/PDF Beseda o jugoslovanskih razmerah], u: Kres, godina 1 br. 7 (1881), str. 396.<br>''“Mi Jugoslovani bi se vselej morali naravno najbližje rodne brate čutiti in po tem čutenji bi se moralo naše strmljenje in občenje med seboj ravnati, pa je li tako?”''</ref> * [[Boris Varga]], novinar, politolog<ref name=varga1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/boris-varga-privilegija-je-danas-biti-u-manjini/ Boris Varga: Privilegija je danas biti u manjini] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 29.09.2019.''<br>''“U Ukrajini sam među majdanistima kao neko ko se deklariše među ostalom i kao Jugosloven, Rusin i ukrajinski levičar, što je prema uspostavljenim tamošnjim stereotipima skoro sve do ekscesa potpuno isključivo.”''</ref> * [[Vekoslav Vakaj]], publicist<ref name=vakaj1>Vakaj, Vekoslav: [https://dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-RSB1W1PC/7e8d6513-919f-4967-b288-eaa869d44904/PDF Jugoslovani v zlati Pragi in slavnem Velegradu. Potopisne črtice.] Maribor 1886, str. 58.<br>''“Jugoslovani smo obljubili tukaj pri altarju slovanske vzajemnosti: da se hočemo napiti tukaj slovanskega rodo- in domoljubja.''</ref> * [[Gordana Vujović]], novinarka, književnica<ref name=gvujovic1>[https://primorski.me/info/kultura/gordana-vujovic-jugoslovenka-zivi-u-meni-srcem-sam-pisala-tako-je-bilo-napisano-u-libru/ Gordana Vujović: Jugoslovenka živi u meni, srcem sam pisala “Tako je bilo napisano u libru”] Primorski Portal. ''Biljana Dabić; 10.09.2024.''<br>''“U duši sam bila i ostala Jugoslovenka i umrjeću kao Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Stevan Kragujevic, Milovan Djilas,1950.JPG|Milovan Đilas Datoteka:Dinko Gruhonjić.jpg|Dinko Gruhonjić Datoteka:ViktorIvancic.jpg|Viktor Ivančić Datoteka:Ferdo Kočevar.jpg|Ferdo Kočevar Datoteka:Anton Kos Cestnikov.jpg|Anton Kos Datoteka:Petar lukovic gm.jpg|Petar Luković Datoteka:Mihajlo Mihajlov wiki photo.jpg|Mihajlo Mihajlov Datoteka:Teofil Pancic-mc.rs.jpg|Teofil Pančić Datoteka:Karel Slanc.jpg|Karel Slanc Datoteka:Gordana Susa-mc.rs.jpg|Gordana Suša Datoteka:Zaharije Trnavčević.jpg|Zaharije Trnavčević </gallery> </center> == Obaveštajstvo == * [[Vojin Đurašinović]], obavještajac, revolucionar<ref name=djurasinovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 166.<br>''“Đurašinović Vojin-Kostja, inspektor u Državnom sekretarijatu za unutrašnje poslove NR Srbije, r. 1919 u Bastaji, srez Daruvar, Jugosloven.”''</ref> == Odvjetništvo == * [[Srđa Popović (advokat)|Srđa Popović]], advokat, borac za ljudska prava<ref name=spopovic1>Stehlík, Petr: Jugoslavenstvo Srđe Popovića kao temelj suvremenog promišljanja jedne naizgled umirovljene ideje, u: Štěpánek, Václav (ur.): Савремена српска и чешка славистичка истраживања. Реферати са Kолоквијума Београд–Брно одржаног 21. октобра 2021. на Филoлошком факултету Универзитета у Београду./Současná srbská a česká slavistická bádání. Příspěvky z Kolokvia Brno–Bělehrad, které se konalo 21. října 2021 na Filologické fakultě Univerzity v Bělehradě. Edice Brno–Bělehrad, sv. 2. Brno 2021, str. 73.<br>''“Oduvek sam bio Jugosloven. Prvo što sam u životu naučio bilo je kako se zovem, u kojoj ulici stanujem i to da sam Jugosloven. Druga stvar je bio režim prema kome sam bio vrlo kritičan. Najveći problem Jugoslavije bio je u tome što ona nije mogla da postane demokratska država. Desimir Tošić je to jednom lepo rekao: ‚Ideja Jugoslavije je bila velika, ali smo mi, nažalost, bili mali’.”''</ref><ref name=spopovic2>[https://www.vreme.com/vreme/advokat-od-lika-i-dela/ Advokat od lika i dela] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Aleksandar Ćirić; 02.12.2010.''<br>''“Neočekivano za mnoge, Srđa Popović otkriva da je oduvek bio Jugosloven, mada je imao problem "s tom vrstom identifikacije".”''</ref><ref name=spopovic3>[http://pescanik.net/2013/10/srda-popovic-intervju/ Srđa Popović – intervju] [[Peščanik]]. ''Esquire; 19.10.2013.''<br>''“Srđa Popović nikada nije odustao od svog opredeljenja da se izajšnjava kao Jugosloven, ali ni tome ne prilazi olako, jednostrano.”''</ref><ref name=spopovic4>[https://www.monitor.co.me/sra-popovi-i-tadeu-mazovjecki-odlazak-boraca-za-ljudska-prava/ Srđa Popović i Tadeuš Mazovjecki, odlazak boraca za ljudska prava] Monitor. ''Tamara Kaliterna; 01.11.2013.''<br>''“Srđa Popović se do kraja izjašnjavao kao Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Srđa Popović advokat.jpeg|Srđa M. Popović </gallery> </center> == Politika == === 21. vijek === * [[Miroslav Kopečni]], političar, bivši diplomat<ref name=kopecni1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 239.<br>''“Kopečni Miroslav, direktor Instituta za nuklearne nauke "Vinča". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Đorđe Subotić]], politički aktivista<ref name=subotic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/ni-od-mramora-ni-od-gvozdja-vec-covek-od-principa/ Ni od mramora, ni od gvožđa, već čovek od principa] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Duško Radosavljević; 10.12.2019.''<br>''“Po svome ličnom opredeljenju, i to je stalno naglašavao, Đorđe je bio Rumljanin, Sremac, Vojvođanin i Jugosloven. To je ono što ga je određivalo, činilo njegovu ličnost, opredeljivalo stavove i ponašanje.”''</ref> === 20. vek === * [[Božidar Adžija]], političar, revolucionar, publicist<ref name=adzija1>Prpić, Ivan (ur.): Komunisti o fašizmu (1919-1940). Zagreb 1976, str. 25.<br>''“Ali budući da talijanski fašizam postaje sve više predstavnikom službene Italije i kao takav ulazi u redove organizirane svjetske reakcije, koja se u unutarnjoj politici svake pojedine države svojim socijalnoreakcionarnim ciljevima i tendencijama, a u vanjskoj politici svojim imperijalističkim težnjama, sprema na jaku ofenzivu protiv općeg mira i demokracije, to je potrebno, naročito nama Jugoslavenima, da budnim okom pratimo razvoj fašističkog pokreta u Italiji, jer on može sutra-prekosutra, pobratimljen sa Horthyjevim »probuđenim Mađarima«, ugroziti mirni razvoj našeg državnog života.”''</ref> * [[Milka Agbaba]], političarka, revolucionar<ref name=agbaba1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 63.<br>''“Agbaba T. Milka (Izborni srez begejski, APV – NRS), politički radnik, rođena u siromašnoj seljačkoj porodici 24-XI-1921 godine u Banatskom Karađorđevu, APV – NRS. Jugoslovenka.”''</ref><ref name=agbaba2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 11.<br>''“Agbaba Milka, nar. poslanik Savezne narodne skupštine za Srez begejski, član CK SK Srbije, pretsednik Saveza društava prijatelja dece i omladine za APV, r. 1921 u Banatskom Karađorđevu, Jugoslovenka.”''</ref> * [[Džemal Bijedić]], političar, revolucionar<ref name=bijedic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 57.<br>''“Bijedić Džemal, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, član Izvršnog veća NR BiH, pretsednik Sreskog NO u Mostaru, član CK SK BiH, član Saveznog odbora Saveza boraca NOR, član Pretsedništva [sic!] Glavnog odbora SSRN BiH, rez. potpukovnik, r. 1917 u Mostaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Josip Broz Tito]], državnik, revolucionar, vojskovođa<ref name=Tito1>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 179-180.<br>''“Tito je bio Jugoslaven na jedan novi način, i kao državnik, i kao politički čovjek, i naprosto kao čovjek. […] Za vrijeme rata ustaše su nastojali prikriti Titovo hrvatsko porijeklo. On sam ga nije krio: kad je došao u oslobođeni Beograd svi su znali koje je nacionalnosti. Nije to previše isticao niti je smatrao da je to najvažnije. U nekim je prilikama ipak govorio o tome: i o svojoj nacionalnosti i o jugoslavenstvu. Postoje tri njegove veće izjave kojima se može poslužiti na različite načine. Prva je negdje s kraja pedesetih ili početka šezdesetih godina (objavio ju je zagrebački tjednik »Danas« na Titov devedeseti rođendan, 25. V 1982, bez preciznije datacije): »Tko hoće da bude Jugoslaven, neka bude Jugoslaven, kome to smeta. Ne smije se, naravno, to forsirati, na isti način kao što se tome ne treba ni suprotstavljati. I važno je da se zna da to ne može biti nacionalno opredjeljenje. I ja kažem da sam Jugoslaven. I to ću uvijek kazati, što ne znači da sam zaboravio da sam rođen u Zagorju, da sam po nacionalnosti Hrvat. Bitno je što radim i čemu težim«... 1. marta 1971. dao je još jednu izjavu o tome, koja, ako se ne varam, tada nije odmah puštena u javnost: »Ja sam protiv svakog pritiska u pogledu nacionalnog opredjeljenja, tj. da se ljudi moraju izjašnjavati da pripadaju ovoj ili onoj naciji. Ima čitav niz ljudi kojima to smeta. Dobro je da se ljudi, opredjeljuju, jer se od toga ne može pobjeći. Ja sam rođen u Hrvatskoj, kao i moji preci, u Zagorju. To svi znaju. Ali, ja sam Jugosloven, po svojoj funkciji, po svemu. I ne samo to. Ja sam internacionalista.« (navedeno prema »Politici«, Beograd 4. V 1982). Treća izjava, kojom se najviše operira, izgovorena je vrlo spontano, možda čak s ljutnjom, u jeku najveće poslijeratne međunacionalne krize u nas: u ljeto 1971, na manevrima »Sloboda 71«. Ona se u ponečem razlikuje od prve te se obično i citira s različitom namjerom: »Bilo je slučajeva da se počelo zaboravljati da smo mi Jugoslavija. Govorilo se o republici, a o Jugoslaviji se ćutalo. Bilo je skoro sramota da se prizna da si Jugosloven. Ja za sebe kažem: ja sam Jugosloven i ništa drugo ne mogu biti. Ja sam Jugosloven i po svojim obavezama, po svom položaju a i po svom duhu. Ali, ja nisam zatajio ni da sam rođen u Hrvatskoj. Zašto da sada ističem da sam Hrvat. Ja sam odrastao u Jugoslaviji u sredini radničke klase. A takvih ima stotine hiljada.« Razlika između prve i treće izjave posve je razumljiva: kad je zajedništvo dovedeno u pitanje, pogotovo kad je u krizi, Titu je jugoslavenstvo važnije nego nacionalnost. Da to nije bilo tako, zar bi bila moguća 1941, NOB, AVNOJ i sve drugo.”''</ref><ref name=Tito2>Ičević, Dušan: Savremeni smisao jugoslovenstva, u: Socijalizam, god. 30 br. 10 (1987), str. 57.<br>''Prigovara što se tada, 1969. godine, sve manje čuje riječ Jugoslavija, a piše i govori pretežno o federaciji: »Mi moramo jače isticati Jugoslaviju. Mi smo Slovenci, Hrvati, Srbi, Makedonci, Crnogorci i drugi, ali smo svi ujedno i Jugosloveni, svi smo građani socijalističke Jugoslavije... […].''«</ref> * [[Vice Buljan]], političar, revolucionar<ref name=buljan1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 92.<br>''“Buljan Vice, nar. posl. Saveznog veća Savezne narodne skupštine za srez Sinj, r. 1905 u Sinju, Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 180-181.<br>''“Uostalom, on nije bio jedini koji se u presudnim trenucima naše historije iskazao kao Jugoslaven. To je slučaj velikog broja njegovih najbližih drugova i suboraca koji su se u raznim prilikama u ratu i poratnim godinama, izjasnili na isti način: Kosta Nađ, Koča Popović, Svetozar Vukmanović-Tempo, Petar Drapšin, Peko Dapčević, Ivan Gošnjak, Vice Buljan, Vicko Krstulović, Avdo Humo, Osman Karabegović, Vlado Popović, Rato Dugonjić, Ivo i Jurica Ribar, dr Ivan Ribar, Grga Jankes, Zaim Šarac, Vlado Ribnikar, Šefket Maglajlić, Uglješa Danilović, Veljko Vlahović i mnogi drugi.”''</ref> * [[Uglješa Danilović]], političar, revolucionar<ref name=danilovic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 95.<br>''“Danilović J. ing. Uglješa (poslanik Veća naroda iz NR BiH), inženjer agronomije, rođen 7-II-1913 god. u selu Gnionici, srez Modriča, NR BiH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Peko Dapčević]], političar, diplomata, general-pukovnik, revolucionar<ref name=dapcevic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 96.<br>''“Dapčević J. Peko (Izborni srez žički, NRS), general-pukovnik, rođen 25-VI-1913 god. u Ljubotinju, kraj Cetinja, NR CG. Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Drapšin]], revolucionar, general-lajtnant<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Ratomir Dugonjić]], političar, revolucionar<ref name=dugonjic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 102.<br>''“Dugonjić I. Ratomir (poslanik Veća naroda iz NR BiH), pravnik, rođen 10-I-1916 god. u Trebinju, NR BiH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Đuro Đaković]], politički djelatnik<ref name=djakovic1>Broz Tito, Josip: Sekretar mjesnog komiteta, u: Ahmetović, Lutvo (i drugi) (ur.): [https://znaci.org/00003/4_24_1.pdf Zbornik sjećanja. Zagreb 1941-1945.] Knjiga 1. Zagreb 1982, str. 17.<br>''»Ne treba zaboraviti ni to da mi Jugoslaveni imamo jednu rđavu osobinu«, rekao je Đaković, »a to je da sve odluke i prijedloge jednoglasno usvajamo ali ih ne provodimo u djelo«.''</ref> * [[Avdo Humo]], političar, revolucionar, general-major u rezervi<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Sava Kosanović]], političar, diplomata<ref name=skosanovic1>Привремена народна скупштина ДФЈ: [https://www.sistory.si/media/legacy/publikacije/58001-59000/58139/III_zasedanje_Avnoj_1945_zvezek_III_A.pdf Треће заседање Антифашистичког већа народног ослобођења Југославије и заседање Привремене народне скупштине. 7—26 август 1945. Стенографске белешке] Београд 1945, str. 410-411.<br>''“Данас кад побеђује принцип самоодређења народа, када је тај принцип постављен за темељ Уједињених нација, када се уклања супремација оних који мисле да су супериорни, у томе часу ми Југословени, без разлике, Срби, Хрвати, Словенци, Македонци, ми Југословени не можемо да вјерујемо, да се народу који je политички зрео, који je цивилизован, који je показао и крвавим жртвама и крвавом борбом вољу своју да се уједини ca својом целином националном, да се томе народу та воља не испуни.”''</ref> * [[Hinko Krizman]], političar<ref name=krizman1>Привремена народна скупштина ДФЈ: [https://www.sistory.si/media/legacy/publikacije/58001-59000/58139/III_zasedanje_Avnoj_1945_zvezek_III_A.pdf Треће заседање Антифашистичког већа народног ослобођења Југославије и заседање Привремене народне скупштине. 7—26 август 1945. Стенографске белешке] Београд 1945, str. 71.<br>''“Moja vjera kao Hrvata, Jugoslovena, kao samostalnog demokrate bila je uvijek da jedinstvo Jugoslavije leži u demokratskoj i socijalnoj pravdi.”''</ref> * [[Vicko Krstulović]], političar, revolucionar, general<ref name=krstulovic1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 48.<br>''“Krstulović Marka Vicko, komandant rasformirane 9. dalmatinske divizije, na raspoloženju u VŠ, rođen 1905, Split, radnik, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od 1922, član CK KPJ od 1940, većnik Prvog i Drugog zasedanja AVNOJ-a, krajem rata ministar u vladi NR Hrvatske.”''</ref><ref name=krstulovic2>Mihaljević, Josip: Dometi i granice kritičke misli u KPJ (SKJ) - Slučaj Vicko Krstulović, u: Republika, br. 480–483 (2010), str. 15-26. ''<br>''“Stoga, iako je etnički bio Hrvat, u nacionalnom smislu smatrao se Jugoslavenom.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Grga Jankes]], političar, revolucionar<ref name=jankes1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 270.<br>''“Jankes Grga, nar. poslanik Saveznog veća Savezne nar. skupštine, pretsednik Odbora za pritužbe i žalbe, član Centralnog odbora Saveza ratnih vojnih invalida, r. 1906 u Ivanskoj, srez Bjelovar, Jugoslovan [sic!].”''</ref><ref name=jankes2>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 122.<br>''“Jankes Đ. Grga (Izborni srez Bjelovar NRH), politički radnik, rođen 12-III-1906 u Ivanskoj, Srez bjelovarski, NRH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Šefket Maglajlić]], političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Romano Moric]], političar, revolucionar<ref name=moric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 613.<br>''“Romano Moric, ekonomista, nar. posl. Republičkog veća Narodnog sobranja NR Makedonije, član Izvršnog veća NR Makedonije, član CK SK Makedonije, član pretsedništva Glavnog odbora SSRN Makedonije, rez. poručnik, r. 1921 u Bijeljini, NR BiH, Jugosloven.”''</ref> * [[Radovan Papić]], političar, revolucionar<ref name=rpapic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 518.<br>''“Papić Radovan, nar. poslanik Savezne narodne skupštine, posl. Veća Naroda za NR BiH, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, sekretar Sekretarijata za socijalnu zaštitu Saveznog izvršnog veća, član Izvršnog komiteta CK Saveza komunista BiH, član Centralne revizione komisije Saveza komunista Jugoslavije, član Pretsedništva Glavnog odbora SSRN BiH, rez. pukovnik, r. 1910 u Vlahinji, srez Bileća, Jugosloven.”''</ref> * [[Puniša Perović]], političar, revolucionar<ref name=perovic1>VII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Ljubljana 22–26 aprila 1958. Stenografske beleške. Beograd 1958, str. 668.<br>''“Ustvari, radi se o neuspjeloj odbrani ideološkog monopola, istog onog monopola koji je godinama carovao u komunističkom pokretu i sa kojim smo mi Jugosloveni imali gorka iskustva.”''</ref> * [[Nikola I Petrović Njegoš]], knez i kralj Crne Gore<ref>''[[Glas Crnogorca]]'', br. 56 od ponedeljka 8. oktobra 1918. ([[:sr:s:Краљевска прокламација од 20. октобра 1918.|Wikisource]] i [[:c:File:List Glas Crnogoraca LVI broj.pdf|Wikimedia Commons]]), proklamacija kralja Nikole Jugoslovenima: „Kad sam, krajem jula 1914., objavio rat Austriji, rekao sam: „Tržem mač za ujedinjenje Jugoslovena“. [...] Jugoslavija ne može se zamisliti bez svih Slovenaca, Hrvata i Srba. U našoj Crnoj Gori, dobro znate, od davnina žive najbolji Srbi i Jugosloveni. [...] Pozdrav svoj dragoj braći Jugoslovenima od strane dugonapaćenog, a danas najsrećnijeg i najradosnijeg Jugoslovenina — Kralja Crne Gore.”</ref><ref>''[[Glas Crnogorca]]'', br. 62 od ponedeljka 2. januara 1919. ([[:sr:s:Краљевска прокламација од 15. јануара 1919.|Wikisource]]), proklamacija kralja Nikole Crnogorcima: „Od zvanične Srbije i njenih agenata optuživan sam kao protivnik jugoslovenskog jedinstva. Međutim, nijedan pojedinac u Srpstvu i Jugoslovenstvu nije više radio na njemu od mene, nastavljajući u tome djelo mojih besmrtnih predaka. [...] Ni ja ni moja kuća nijesmo se popeli i držali na prijesto Crne Gore silom; nećemo na njega ni ostati, ako to zahtijevaju interesi Crne Gore i jugoslovenskog naroda.”</ref> * [[Moša Pijade]], političar, revolucionar<ref name=pijade1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 57.<br>''“Pijade Samuila Moša Čiča Janko, načelnik odseka VŠ za vojne vlasti u pozadini i član CK KPJ, rođen 1890, Beograd, akademski slikar i novinar, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od 1920, bio član ilegalnog Izvršnog odbora KPJ od 1922, izdržao četrnaest godina robije, većnik Prvog i Drugog zasedanja AVNOJ-a.”''</ref> * [[Svetozar Pribićević]], političar<ref name=pribicevic1>Pribićević, Svetozar: Diktatura Kralja Aleksandra. II izdanje. Beograd 1953, str. 128.<br>''“Mi, Jugosloveni, ne bismo mogli da idemo za primerom Nemačke, pre svega, zato što u njoj vlada načelo da pravo države ima prvenstvo nad pravom zemalja koje sačinjavaju državu; a zatim, posle gorkog iskustva u četrnaestogodišnjem postojanju države, mi moramo da budemo načisto s tim: šta pripada zajedničkoj državi, a šta pripada državama ili samoupravnim jedinicima.”''</ref> * [[Gavrilo Princip]], revolucionar<ref name=princip1>Grujičić, Nebojša: Da je skrlet kao što je kuvet bio bi ibret, u: Bazdulj, Muharem/Grujičić, Nebojša (ur.): Stogodišnji rat. Sarajevski atentat i tumačenja. Beograd 2015, str. 74.<br>''Govoreći u ovom kontekstu o Mladoj Bosni, sociolog Todor Kuljić je napisao neveliki tekst koji zaslužuje da se ovde ponovi: “[…] Doduše, neki Principa i brane. To danas čine pretežno srpski istoričari. Zašto? Utisak je da to ne čine zbog solidarnosti sa težnjama sunarodnika (uostalom Gavrilo se izjašnjavao kao Jugosloven i to jeste bio njegov istinski identitet), nego više stoga što se time opiru demonizovanju vlastite nacije […].”''</ref><ref name=princip2>[https://www.politika.rs/sr/clanak/270960/Princip-bez-advokata Princip bez advokata] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Todor Kuljić; 23.09.2013.''<br>''“Doduše, neki Principa i brane. To danas čine pretežno srpski istoričari. Zašto? Utisak je da to ne čine zbog solidarnosti sa težnjama sunarodnika (uostalom Gavrilo se izjašnjavao kao Jugosloven i to jeste bio njegov istinski identitet), nego više stoga što se time opiru demonizovanju vlastite nacije.”''</ref><ref name=princip3>[http://www.slobodnaevropa.org/content/jugoslovenstvo-gavrila-principa/25296984.html Povodom predstave "Mali mi je ovaj grob": Jugoslovenstvo Gavrila Principa] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 14.03.2014.''<br>''Autorka teksta Biljana Srbljanović primećuje “da se istoričari utrkuju, otimajući se oko identiteta čoveka koji se vrlo jasno, na nekoliko zvaničnih mesta, potpisano i pisano, izjašnjavao o sopstvenom identitetu kao jugoslovenske nacionalnosti, vrlo nereligiozan čovek, koji nema nikakve veze sa velikosrpskom idejom.”''</ref> * [[Vaso Radić]], političar, revolucionar<ref name=vradic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 584.<br>''“Radić Vaso, narodni poslanik Saveznog veća Savezne narodne skupštine, član Revizione komisije CK SK BiH, član Glavnog odbora SSRN BiH i Vazduhoplovnog saveza BiH, rez. major, r. 1923 u Vlahinju, srez Visoko, Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksandar Ranković]], političar, revolucionar<ref name=rankovic1>VII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Ljubljana 22–26 aprila 1958. Stenografske beleške. Beograd 1958, str. 250.<br>''“Mi moramo o svemu tome razmisliti, jer se ne radi samo o našoj zemlji i našem Savezu komunista, o nama Jugoslovenima nego o čitavom radničkom pokretu.”''</ref> * [[Ivan Ribar]], državnik, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=ivanribar1>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. LXII.<br>''“Jedan narod, iako sa raznim plemenskim imenima i u zajedničkoj državi, nije u Ustavotvornoj skupštini, (kojoj je bio pretsednik Hrvat i osvedočeni Jugosloven Ivan Ribar), na žalost pod navalom gentilnog instinkta, u Ustavu dobio ni […].”''</ref> * [[Ivo Lola Ribar]], revolucionar, političar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Jurica Ribar]], revolucionar, slikar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=jribar1>Petričević, Jozo: Jurica Ribar. Slikar i revolucionar. Zagreb 1988, str. 115.<br>''Jurica je umro na rukama Steve Dobrkovića. Njegovom susretljivošću uspio sam utvrditi točan datum Juričine smrti. “[…] Ovako nesvjesan živio je još oko dva sata kada ga je izdala i posljednja snaga i kada je zauvijek prestalo kucati mladenačko srce - divnog druga i borca Četvrte proleterske brigade, rođenog sina iz bratske Hrvatske i velikog Jugoslavena Jurice Ribara.”''</ref><ref name=jribar2>Petričević, Jurica Ribar, str. 99.<br>''“Iako je kasnije, u više navrata imao poći na novu dužnost, ostao je sa Crnogorcima. Nikako ih nije htio ostaviti. Crnogorce je volio neograničeno. S njima se toliko saživio. Juricu je kao Hrvata, odnjihao slobodarski Beograd, a Četvrta ga je sudbinski, trajno, zanavijek povezala za Crnu Goru i on ništa manje nije bio Crnogorac - bio je u stvari Jugoslaven. […] ...” (Dr Ivan Ribar).''</ref> * [[Paško Romac]], političar, revolucionar<ref name=romac1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 612-613.<br>''“Romac Paško, nar. poslanik Saveznog veća Savezne narodne skupštine, pretsednik Glavnog zadružnog saveza FNRJ, član CK SKH i CK SKS, organizacioni sekretar Pokrajinskog komiteta SKS za Vojvodinu, član Glavnog odbora SSRNS, sekretar Pokrajinskog odbora SSRNS, član Glavnog odbora Saveza boraca Srbije, rez. pukovnik, r. 1915 u Vukšiću, srez Benkovac, Jugosloven.”''</ref> * [[Frano Supilo]], političar<ref name=supilo1>Boban, Branka: [https://hrcak.srce.hr/file/333440 Stavovi hrvatske političke elite prema stvaranju jugoslavenske države] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230810230215/https://hrcak.srce.hr/file/333440 |date=2023-08-10 }}, u: Tragovi, god. 2 br. 2 (2019), str. 41.<br>''“Govorim kao slobodan, uvjeren, a i informiran narodni čovjek. Govorim kao Hrvat slobodnih misli, Jugoslaven, ali – last but not least – kao Dubrovčanin.”''</ref> * [[Zaim Šarac]], političar<ref name=sarac1>Greble, Emily: Muslims and the making of modern Europe. New York 2021, str. 239. (na engleskom)<br>''“Šarac was a lifelong, self-identified Yugoslav who abhorred the fascists and had been among those responsible for spearheading the Muslim cultural association, Preporod.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Pero Šoć]], političar, književnik<ref name=soc1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 701.<br>''“Šoć Pero, dr književnosti, ministar Crne Gore u penziji, r. 1884 u Ljubotinju, Srez cetinjski, Jugosloven.”''</ref> * [[Veljko Vlahović]], političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=vlahovicl>Vlahović, Veljko: Radnička klasa, samoupravljanje, međunacionalni odnosi, omladina. Beograd 1981, str. 32.<br>''“Nama, Jugoslovenima, često se prebacuje što proces svog razvitka karakterišemo borbom za razvitak socijalističke demokratije.”''</ref> * [[Nemanja Vlatković]], političar, revolucionar<ref name=vlatkovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 769.<br>''“Vlatković Nemanja, učitelj, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, član glavnog odbora Saveza boraca BiH, r. 1914 u Lješljanima, Srez bosansko-novski, Jugosloven.”''</ref> * [[Svetozar Vukmanović]], političar, revolucionar, general-pukovnik u rezervi<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Gregor Žerjav]], političar<ref name=zerjav1>[https://kaldrma.rs/slovenac-koji-je-stitio-siromasne-beogradske-radnike/ Slovenac koji je štitio siromašne beogradske radnike] Kaldrma. ''Kaldrma; 01.05.2023.''<br>''“Slovenac po rođenju, Jugosloven po uverenju, čovek zanimljive biografije, političar, i nadasve neko ko je u opustošenom Beogradu posle Prvog svetskog rata imao itekako sluha za nevolje onih koji su u prestonom gradu nove države Srba, Hrvata i Slovenaca tražeći posao u nemaštini lutali ulicama.”''</ref> === 19. vijek === * [[Janko Drašković]], političar<ref name=jdraskovic-babukic>Ивић, Алекса: Архивска грађа о југословенским књижевним и културним радницима. Књига четврта. 1723–1887. Београд 1935, стр. 250.<br>''“Za Vaše pomnjive i neumorne trude koje Vi do sada pišući svakoverstne članke u različitih žurnalih, za razsvetlenje istinitih i čovečanstvu za bolji i plemenitii život neobhodno potrebitih koristnih stvarih, ne manje za uzdržanje i obranjenje našega naroda slavjanskoga u obće, a ilirskoga napose od nasilnih zlotvorah izkazaste: ne možemo mi prepustiti, da Vama, usled zaključka našega u obćenitom 24 sečnja t. g. obderžavanom saboru u ime celoga našega „družtva Čitaonice ilirske zagrebačke ne zahvalimo i u napredak i u Vašu nama dragocenu ljubav i prijateljstvo ne preporučimo.”</ref> * [[Andrej Einspieler]], političar, publicist<ref name=einspieler1>Einspieler, Andrej: Kaj storiti, da dobimo ilirskoslavenski jezik, u: Slovenska bčela, II. tečaj/svezak (1851), str. 10.<br>''“Kaj je pa storiti, da se serbsko, horvatsko in slovensko podnarečje složi u ilirsko narečje, da mi Jugoslaveni dobimo ilirskoslavenski jezik ?”''</ref> * [[Janez Bleiweis]], političar, publicist<ref name=bleiweis1>Zajc, Marko: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-EIPXXE4I/008b176a-dc1f-4503-8b43-3a155cb1de75/PDF Kje se slovensko neha in hrvaško začne. Slovensko-hrvaška meja v 19. in na začetku 20. stoletja.] Ljubljana 2006, str. 145.<br>''Ponovil je tezo o neprofitnosti slovenskega založništva, izpostavil primer jezikovno združenih Nemcev, Italijanov in Francozov, »ki imajo podnarečij še več kot mi Jugoslovani« in zaključil v apatičnem tonu: »Kaj čmo mi s svojo pohlevno slovenščino terdovratniki biti! To ni sedanjemu času več primerno /…/.«''</ref> * [[Josip Jelačić]], državnik, general<ref name=jelacic1>Šidak, Jaroslav: [https://hrcak.srce.hr/file/76682 Prilozi hrvatskoj povijesti za revolucije 1848.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220617222234/https://hrcak.srce.hr/file/76682 |date=2022-06-17 }}, u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, knj. 9, br. 1 (1976), str. 60.<br>''“Pri okolnostima takovim dakle, samo ako mi Jugoslaveni budemo složni i jedan drugoga budemo pomagali, naša pravedna stvar mora srećnim uspěhom uvienčana biti.”''</ref> * [[Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak]], političar, publicist<ref name=ljubusak1>Kapetanović-Ljubušak, Mehmed-beg: [https://books.google.de/books?id=JmsWAAAAYAAJ&pg=PR7&dq=istocno+blago+ljubusak&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&ved=2ahUKEwje8p-rgvSAAxVMZ_EDHek-A60Q6AF6BAgJEAI#v=onepage&q&f=false Istočno blago. Svezak I: Turske, arapske i perzijske poslovice i mudre rečenice.] Sarajevo 1896, str. 76.<br>''“Mi Jugoslaveni kao poznati gostoljubivi narod sa ovom se turskom poslovicom ni najmanje ne možemo složiti, već se držimo onoga, kao što veli naš narod: »Kako kojeg gosta, tako ga je i dosta«”''</ref> * [[Lovro Monti]], političar<ref name=monti1>Milutinović, Kosta: Vojvodina i Dalmacija 1760-1914. Novi Sad 1973, str. 288.<br>''“Možda baš zbog italijanskog porekla po ocu i srpsko-hrvatske simbioze po majci, Monti se osećao kao Jugosloven i najoštrije osuđivao ekstremiste na jednoj i na drugoj strani, a naročito klerikalce.”''</ref> * [[Radoslav Razlag]], političar, pisac<ref name=razlag1>Razlag, Radoslav: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-G4OT3B43/b07a49de-7e6e-4a69-b332-12a2554c89ee/PDF Vseučilišče jugoslavensko], u: Slovenska bčela, letnik 1, številka 4 (1850), str. 126.<br>''“Osobito je kod nas Jugoslavenah već najnuždnie, da se jednom probudimo, da već ozbiljno počnemo naslědovati bratre Ćese, koji nas u vsakoj struci daleko nadkriliše, jer kod nas neima one gvoždene dělavnosti i nevěrojetne uzterpljivosti kako kod njih.”''</ref> * [[Valentin Zarnik]], političar, odvjetnik, književnik<ref name=zarnik1>Zarnik, Valentin: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaeTxxosvosIUzL7hulhDWeL5IR37J32bzf08UScB9V8hJnmxS0V-lghCjpeqM_jr0rUUwHeFfArHmuOKakypp23WEavFbqa8w3eaMBDEoe2A7rYM0tc33MehF_6Ge87367e3GAxU0i1LdYQf_Ts1WZ2QvY4cxsozAG_9uO33svgDB-Bqi9Dt1nqliAWt6NB8A6YhoB3wJYS7j83NMzOiLwBtues3VkPYc6PjsGDYc2rrIqCaMHhfYVzhJaoGKwZsAO2Adg735yW56Rhb_H1vsU4Ij0KyAjC-Lgj1qxwfOH-VA0-JeA Originali iz domačega življenja], u: Novice gospodarske, obrtniške in narodne, tečaj XX. list 20 (14.05.1862), str. 155.<br>''“Slovenci in sploh Jugoslovani še dosedaj nimamo svojega domačega narodnega vseučilišča, in toraj se naša po znanostih hrepeneča mladež že od nekdaj večidel na Dunaj (Beč) podaja, ter v Gradcu komaj tretjina ostaja.”''</ref><ref name=zarnik2>Zarnik, Valentin: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-E23ULBE5/f9350d9e-a1b9-472f-8e9a-73b048b28801/PDF Zbrani spisi Dr. V. Zarnika. I. zvezek: Pripovedni spisi.] Ljubljana 1888, str. 149-150.<br>''“Na tak način bi bili mi avstrijski Jugoslovani popolnoma od morja ločeni in kupčijski razvitek našega naroda uničen.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Božidar_Adžija.jpg|Božidar Adžija Datoteka:Milka Agbaba Crna grob (cropped).JPG|Milka Agbaba Datoteka:Visit of Džemal Bijedić, Yougoslav Prime Minister, to the CEC (cropped).jpg|Džemal Bijedić Datoteka:Portret Janeza Bleiweisa.jpg|Janez Bleiweis Datoteka:Marshal Tito (cropped).jpg|Josip Broz Tito Datoteka:Peko Dapčević1.jpg|Peko Dapčević Datoteka:Petar Drapšin 1944.jpg|Petar Drapšin Datoteka:Draskovicj.png|Janko Drašković Datoteka:Ratomir Dugonjić.jpg|Rato Dugonjić Datoteka:Đuro Đaković.JPG|Đuro Đaković Datoteka:Andrej Einspieler (2).jpg|Andrej Einspieler Datoteka:Ban-josip-jelacic.jpg|Josip Jelačić Datoteka:Mehmed-beg Kapetanovic Ljubusak.jpg|Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak Datoteka:Vicko Krstulović (1).jpg|Vicko Krstulović Datoteka:Lovro-Monti.jpg|Lovro Monti Datoteka:Nicholas I of Montenegro.jpg|Nikola I Petrović Njegoš Datoteka:Moša Pijade.jpg|Moša Pijade Datoteka:Svetozar Pribićević (1).jpg|Svetozar Pribićević Datoteka:Gavrilo Princip young.jpg|Gavrilo Princip Datoteka:Aleksandar Ranković (1).jpg|Aleksandar Ranković Datoteka:Razlag Radoslav.jpg|Radoslav Razlag Datoteka:Ivan Ribar (1995x2048) (cropped).png|Ivan Ribar Datoteka:Ivo Lola Ribar.jpg|Ivo Lola Ribar Datoteka:Jurica Ribar.jpg|Jurica Ribar Datoteka:Paško Romac.jpg|Paško Romac Datoteka:Frano Supilo rat.jpg|Frano Supilo Datoteka:Pero Šoć 2021 stamp of Montenegro.jpg|Pero Šoć Datoteka:Veljko Vlahović crop.jpg|Veljko Vlahović Datoteka:Stevan Kragujevic, Svetozar Vukmanovic, Tempo.jpg|Svetozar Vukmanović Datoteka:Valentin Zarnik4.jpg|Valentin Zarnik Datoteka:Gregor Zerjav.jpg|Gregor Žerjav </gallery> </center> == Privreda == * [[Dejan Cvetković]], inženjer elektrotehnike, direktor tehnološkog razvoja Microsoft razvojnog centra u Srbiji<ref name=dcvetkovic1>[https://www.akta.ba/licnosti/privreda-i-politika/72855/dejan-cvetkovic-uz-cvrstu-odluku-i-fokus-ostvarit-cete-sve-sto-zelite Dejan Cvetković: Uz čvrstu odluku i fokus ostvarit ćete sve što želite] Akta.ba ''Ivana Mihajlović; 27.12.2016.''<br>''“Dejan Cvetković za sebe voli reći da je nepopravljivi Jugosloven.”''</ref><ref name=ajosipovic2>[http://www.nadlanu.com/pocetna/zabava/celebrity/Aleksandar--Josipovic-Odbio-sam-srpske-umetnice.a-236537.305.html Aleksandar Josipović: Odbio sam srpske umetnice] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140527214340/http://www.nadlanu.com/pocetna/zabava/celebrity/Aleksandar--Josipovic-Odbio-sam-srpske-umetnice.a-236537.305.html |date=2014-05-27 }} Nadlanu. ''Marija Milenković; 26.05.2014.''<br>''“Aleksandar za sebe kaže da je Jugosloven. Iz mešovitog je braka i jako je ponosan na svoje poreklo.”''</ref> * [[Vane Ivanović]], poslovni čovjek, politički aktivista<ref name=vivanovic1>Djokić, Dejan: A concise history of Serbia. London 2023, str. 447. (na engleskom)<br>''“The Serb democratic emigres, whose unofficial mentor was Božidar Vlajić (1888–1974), one of the leading members of the pre-war Democratic Party, campaigned for a democratic alternative to the communist government in Yugoslavia, together with their Bosnian (Adil Zulfikarpašić), Croat (Ilija Jukić, Branko Pešelj), Slovene (Nace Čretnik, Ljubo Sirc) and 'declared' Yugoslav (Vane Ivanović) colleagues.”''</ref><ref name=vivanovic2>[http://pescanik.net/2009/04/mini-manjina-vane-ivanovic/ Mini manjina – Vane Ivanović] Peščanik. ''Dejan Đokić; 04.04.2009.''<br>''“Vane je svakako sebe video pre svega kao Jugoslovena, pošto, kako je govorio, Jugoslavija nije bila teniski klub pa da bi mogao da promeni članstvo.”''</ref><ref name=vivanovic3>[http://www.vane.hr/Obituaries.htm Vane Ivanovic (1913-1999)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151104060200/http://www.vane.hr/Obituaries.htm |date=2015-11-04 }} Vane.hr ''Nenad V. Petrovic''<br>''“U nedelju 4. aprila, na katolicki Uskrs, prestalo je da kuca srce jednog retko plemenitog coveka koji je sebe smatrao integralnim Jugoslovenom, Vaneta Ivanovica, brodovlasnika i pisca, politickog ideologa i pocasnog konzula Knezevine Monako u Londonu, velikog dobrotvora i poznatog sportiste, coveka izvanredne inteligencije i prefinjenog duha.”''</ref> * [[Aleksandar Josipović]], konsultant i direktor marketinga, bivši plesač<ref name=aleksandarjosipovic1>[http://wannabemagazine.com/wannabe-intervju-aleksandar-josipovic/ Wannabe intervju: Aleksandar Josipović] Wannabe Magazine. ''Marina Gusev; 15.08.2011.''<br>''“Ja se nikada nisam deklarisao kao Srbin, uvek za sebe kažem da sam Jugosloven, ili jugoslovenskog porekla.”''</ref><ref name=ajosipovic2/> * [[Milan Popović]], poduzetnik<ref name=milanpopovic1>[https://portalnovosti.com/milan-popovic-donirao-100-000-eura-za-kupnju-25-kontejnera Milan Popović donirao 100.000 eura za kupnju 25 kontejnera] Portal Novosti. ''G. Borković; 29.01.2021.''<br>''“Ja sam u duši još uvek Jugoslaven i to je za mene human i normalan gest. Ko će kome da pomogne ako neće komšija komšiji ili susjed susjedu. Govorim to posebno zato šta smo godinama zajedno sarađivali i živeli u istoj državi. Mi bi trebali svi jedni druge da pomažemo. Kažem to kao Jugoslaven, odnosno kao jugonostalgičar” – rekao je Popović za Novosti.''</ref> * [[Petar Tutavac]], privrednik<ref name=tutavac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 595.<br>''“Tutavac Petar, privrednik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Boris Vukobrat]], poslovni čovjek i humanista<ref name=vukobrat1>[http://www.audioifotoarhiv.com/knjige%20koje%20govore/knjige/vukobrat.html Boris Vukobrat] Audio i foto arhiv Simić.<br>''“Boris Vukobrat je rođen 1940. godine u Zagrebu. Po nacionalnosti je Jugosloven.”''</ref><ref name=vukobrat2>[http://fondmir.com/sr/knjige/87-govor-borisa-vukobrata-o-svojoj-knjizi Govor Borisa Vukobrata o svojoj knjizi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108085334/http://fondmir.com/sr/knjige/87-govor-borisa-vukobrata-o-svojoj-knjizi |date=2023-01-08 }} Fondacija za mir i rešavanje kriza. ''06.06.2012.''<br>''“Ja sam Jugosloven, rođen u Zagrebu u srpskoj porodici.”''</ref> * [[Zvonimir Šimunec]], poslovni čovjek<ref name=šimunec1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 558.<br>''“Šimunec Zvonimir, novinar; urednik Zabavnog programa i predstavnik TV Beograd u Atini (razmena programa); predsednik Udruženja propagandista Srbije. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=šimunec2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 473.<br>''“Šimunec J. Zvonimir, novinar, urednik komercijalnih programa Radio Beograda (r. 29. X 1952, Leskovac). Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Dejan Cvetkovic proposal.png|Dejan Cvetković Datoteka:Aleksandar Josipović at Amsterdam fashion Week, July 2014.jpg|Aleksandar Josipović </gallery> </center> == Religija == * [[Hamdija Jusufspahić]], vjerski poglavar<ref name=jusufspahic1>[https://www.vreme.com/vreme/musliman-jugosloven-i-levicar/ Musliman, Jugosloven i levičar] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]] ''Dragoslav Grujić i Dokumentacioni centar "Vreme"; broj 844, 08.03.2007.''<br>''“Ja sam i sada Jugosloven, neki kažu jugonostalgičar. Jesam, iskreno. […] Mnogi su insistirali da izjavim kako se osećam Srbinom. Ja nikada nisam rekao ni da sam Srbin ni da sam Hrvat. Ja sam Jugosloven, Bosanac, musliman.”''</ref><ref name=jusufspahic2>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/05/20/srpski/I01051902.shtml Braća po krvi i jeziku] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101182733/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/05/20/srpski/I01051902.shtml |date=2022-11-01 }} [[Glas javnosti]]. ''Slavica Jovović; 19.05.2001.''<br>''“Ja sam i dalje Jugosloven i ostajem u svim svojim političkim orijentacijama za Jugoslaviju. Mi smo svi bili Sloveni, oni koji su bili bliži istoku postali su pravoslavci, a oni koji su bili bliži rimskom carstvu prihvatili su katolicizam. Kada su došli Turci, prihvaćen je islam. Svi govorimo istim jezikom ali različitim narječjima. Mi smo svi braća po krvi i jeziku.”''</ref> * [[Nedeljko Kačavenda]], pastor<ref name=kacavenda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213.<br>''“Kačavenda Nedeljko, pastor Pastoralnog okruga, Niš (od '95); adventista sedmog dana. […] P: Srbin-Jugosloven.”''</ref><ref name=kacavenda2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 194.<br>''“Kačavenda R. Nedeljko, pastor; generalni sekretar Glavnog odbora Hrišćanske adventističke crkve u SFRJ (r. 23. V 1937, Prijedor). Srbin-Jugosloven, adventista sedmog dana.”</ref> * [[Dragotin Simandl]], kaplan, gramatičar<ref name=simandl1>Simandl, Dragotin (Rěsanski): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-ZIF65GOO/cfb6bc21-c07f-47c8-a77d-8ced1f2cee3a/PDF Zmes], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 5 (1852), str. 39.<br>''“Stezo, po kteroj hoditi, je nam Jugoslavenom pokazal g. Majar v svojih: Pravilih, kterih cěno bo šele prihodnost prav spoznala.”''</ref> * [[Josip Juraj Strossmayer]], biskup, političar<ref name=strossmayer1>Ćorić, Boris: Fra Grgo Martić i njegova saradnja u sarajevskoj »Nadi« (1895–1903), u: Radovi, knj. VI (1970-1971), str. 227.<br>''“Dva velikana jugoslavenskih naroda – veliki Jugoslaven i još veći mecena hrvatskog naroda J. J. Strossmayer i veliki književni povjesničar Antun Barac – težinom svoje riječi i svoga ugleda obilježili su ga biljegom koji nije uklonjen do danas.”''</ref><ref name=strossmayer2>Боровњак, Т.: [https://www.uzzpro.gov.rs/doc/biblioteka/digitalna-biblioteka/Jugoslovenska%20misao%20znano-voljeno.pdf Југословенска мисао. „Знано-вољено.“] Београд 1936, str. 24.<br>''“У ствари био је овај велики Југословен некрунисани краљ југословенске мисли више од пола века.”''</ref><ref name=strossmayer-racki>Ćorović, Vladimir: Istorija Jugoslavije. Beograd 1933, str. 555.<br>''“Koliko je, međutim, to sumnjičenje iskrenosti pokreta bilo nepravedno svedoči danas najbolje nedavno objavljena prepiska između biskupa i F. Račkoga, koja nije bila namenjena javnosti, nego nosi intiman i čisto privatan karakter i koja nam otkriva do sitnica sve motive i akcije ove dvojice ljudi, istinskih Jugoslovena po njihovom najdubljem ličnom ubeđenju.”''</ref><ref name=strossmayer3>Grbešić, Grgo: [https://hrcak.srce.hr/file/146668 Od ilirskoga pokreta i jugoslavenske ideje do neuralgičnih točaka u hrvatsko-srpskim odnosima u 20. stoljeću], u: Diacovensia, god. 21 br. 1 (2013), str. 90.<br>''Prigodom stogodišnjice Matice srpske (1826.-1926.) Ljubomir Lotić zapisao je o Strossmayeru sljedeće: »Ovaj veliki Jugoslaven dao je Matici srpskoj legat od 1000 kruna. […]«''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Josip_Juraj_Strossmayer2.jpg|Josip Juraj Strossmayer </gallery> </center> == Sport == * [[Amir Alagić]], fudbalski stručnjak<ref name=alagic1>[https://sportklub.rs/blog/blog-ostalo/od-verdera-do-sri-lanke-17-zemalja-5-kontinenata/ Od Verdera do Šri Lanke: 17 zemalja, 5 kontinenata...] Sport Klub. ''Bojan Marinković; 17.12.2020.''<br>''“Poreklom je iz Bihaća, sebe smatra Jugoslovenom, a loša situacija posle raspada nekadašnje države navela ga je da se otisne u pečalbu.”''</ref> * [[Radmilo Armenulić]], teniski stručnjak, bivši teniser<ref name=armenulic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 22.<br>''“Armenulić Radmilo, savezni kapiten Davis-cup reprezentacije Jugoslavije; šef Odseka za tenis na Fakultetu za fizičku kulturu, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=armenulic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 21.<br>''“Armenulić Đ. Radmilo, savezni kapiten Teniske reprezentacije Jugoslavije (r. 6. III 1938, Beograd). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Marijan Beneš]], boksač<ref name=benes1>[https://www.vreme.com/vreme/simbol-jugoslavije/ Simbol Jugoslavije] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Tanja Topić; broj 1445, 13.09.2018.''<br>''“Uprkos opštem nacionalističkom ludilu Marijan Beneš je do poslednjeg daha ostao Jugosloven.”''</ref><ref name=benes2>[https://ba.n1info.com/sport-klub/ostali-sportovi/marijan-benes-banjalucka-celicna-pesnica/ Marijan Beneš – banjalučka čelična pesnica] N1 BIH. ''Snežana Mitrović; 21.09.2022.''<br>''“Bio je i ostao Jugoslaven do kraja života.”''</ref><ref name=benes3>[https://sportal.blic.rs/ostali-sportovi/borilacki-sportovi/peca-popovic-pise-za-blic-ljuba-vrapce-moga-doba/2022042205421797665 Peca Popović piše za "Blic" Ljuba Vrapče moga doba] Sportal.rs ''Peca Popović; 09.09.2018.''<br>''“Stisnut, pola veka kasnije, između obostranog ekstremizma u svojoj Banjaluci, Beneš će kao žrtva međunacionalnih nesporazuma, odbačenosti i samoće ponavljati: Ja sam sve, Srbin i Hrvat i musliman. Jugosloven. Pacifista, čovekoljubac.”''</ref> * [[Stjepan Bobek]], fudbaler<ref name=bobek1>[https://www.rtv.rs/sr_ci/sport/fudbal/oprostaj-od-stjepana-bobeka_208573.html Опроштај од Стјепана Бобека] Радио-телевизија Војводине. ''ФоНет; 27.08.2010.''<br>''“Караџић је рекао да је Бобек, сумирајући утиске о животу, најближим пријатељима говорио да је рођени Загрепчанин, срцем Београђанин, делимично и Атињанин, по осећају Југословен и, захваљујући фудбалу, грађанин света.”''</ref> * [[Miodrag Božović]], nogometni trener<ref name=bozovic1>[https://www.vijesti.me/tag/7164/miodrag-bozovic Grof Božović: Bio sam i ostao Jugosloven] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Vijesti sport; 19.08.2022.''<br>''“I dalje se osjećam i smatram Jugoslovenom.”''</ref><ref name=bozovic2>[https://informer.rs/sport/fudbal/408521/bozovic-ocrnio-orlove-srbija-gora-nego-pre-mundijala-milivojevic-rekao-istinu Božović ocrnio "orlove": Srbija je gora nego pre Mundijala, Milivojević je rekao istinu!] [[Informer (novine)|Informer]]. ''informer.rs; 17.11.2018.''<br>''“Rođen sam u Juguslaviji. Bio sam i ostao Jugosloven.. Takav mi je osećaj. Ne mogu drugačije, niti da zaboravljam detinjstvo.”''</ref> * [[Dejan Damjanović]], bivši nogometaš<ref name=damjanovic1>[https://www.glassrpske.com/lat/sport/fudbal/ispovijest-dejana-damjanovica-nesudjenog-clana-najveceg-partizanovog-paketa-za-glas-umjesto-u-humsku-skrenuo-u-koreju/605666 Ispovijest Dejana Damjanovića, nesuđenog člana najvećeg Partizanovog "paketa", za "Glas": Umjesto u Humsku, skrenuo u Koreju] Glas Srpske. ''Dejan Kondić; 10.11.2025.''<br>''“Ja sebe smatram Jugoslovenom.”''</ref> * [[Vladimir Gudelj]], fudbalski funkcioner, ranije nogometaš<ref name=gudelj1>[https://www.lavozdegalicia.es/noticia/ourense/o-carballino/2019/11/29/llegue-contrato-gente-lado-huian-guerra/00031575029961280295542.htm «Yo llegué con un contrato y gente a mi lado. Ellos huían de la guerra»] (na španskom) La Voz de Galicia. ''Pablo Varela; 29.11.2019.''<br>''“Yo soy de Tito, me considero yugoslavo.”''</ref> * [[Borislav Ivkov]], šahovski igrač i trener<ref name=ivkov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 177.<br>''“Ivkov Borislav, šahovski velemajstor (od '55); selektor Jugoslovenske šahovske reprezentacije. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Anton Josipović]], bokser<ref name=antonjosipovic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/8360/Sport/Od-sampiona-do-drzavnika Od šampiona do državnika] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Slavko Trošelj; 02.12.2007.''<br>''“Nastavio sam da treniram i boksujem širom Jugoslavije, a onda su stigle devedesete... Mirisalo je na rat... Pri popisu stanovništva u rubriku "nacionalnost" upisao sam – Japanac, mada sam uvek bio Jugosloven i srcem i dušom. Da su svi tako učinili možda rata ne bi bilo.”''</ref><ref name=antonjosipovic2>[https://www.rtvbn.com/380937/Intervju--Anton-Josipovic-Holifild-mi-je-nudio-pomoc Intervju - Anton Josipović: Holifild mi je nudio pomoć...!] [[Radio-televizija BN]]. ''08.04.2016.''<br>''Brzo mu je u olimpijskom selu "skrenuta" pažnja, iako je nebrojeno puta tokom našeg razgovora naglasio da je još Jugosloven, a kamoli tada. […] Otišao je u Švajcarsku, putovao po cijeloj Evropi, živio i u Zagrebu, gdje je imao priliku da postane predsjednik Bokserskog saveza Hrvatske, ali se ipak odlučio na povratak u Banjaluku. “Nudili su mi za vrijeme Franje Tuđmana da budem predsjednik, ali nisam mogao, jer sam bio i ostao Jugosloven. Moje mišljenje se oko toga ni sada nije promijenilo. Zato ne mogu da shvatim ove današnje političare kako promijene po desetak različitih političkih opcija”, dodao je olimpijski šampion, koji živi od nacionalne penzije.''</ref> * [[Nikola Karabatić]], bivši rukometaš<ref name=karabatic1>[https://www.tportal.hr/sport/clanak/karabatic-otkrio-bilicu-ponosan-sam-na-hrvatske-i-srpske-korijene-20250415 Karabatić otkrio Biliću: 'Ponosan sam na hrvatske i srpske korijene'] tportal.hr ''A. H.; 15.04.2025.''<br>''“Uvijek smo bili vrlo ponosni na naše korijene. Bivša Jugoslavija, Hrvatska, Srbija… ali u isto vrijeme je tata bio ponosan kada smo dobili državljanstvo…nikada se nisam osjećao kao stranac. Uvijek kao Francuz. Pola Francuz, pola Jugoslaven.”''</ref> * [[Milivoj Karakašević]], stonoteniser<ref name=karakasevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 220.<br>''“Karakašević Milivoj, trener i kapiten stonoteniske reprezentacije Jugoslavije. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stanislav Karasi]], bivši fudbalski trener i igrač<ref name=karasi1>[https://www.dan.co.me/sport/fudbal/legende-za-sva-vremena-5210766 Legende za sva vremena] Dan. ''D.K./D.P.; 28.11.2023.''<br>''“Ja sam još Jugosloven i otvoren čovjek i radim kako moja glava misli” - kazao je Karasi za "Dan".''</ref> * [[Dane Korica]], atletičar<ref name=korica1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 241.<br>''“Korica Daniel Dane, šef Stručnog štaba Atletskog saveza Jugoslavije; kapiten atletske reprezentacije Jugoslavije; član Predsedništva AK "Crvena zvezda", Bg.; prof. fizičke kulture. […] P: Jugosloven.''</ref> * [[Refik Kozić]], bivši nogometaš<ref name=kozic1>[https://www.zurnal.rs/sr/clanak/179640/fudbal/partizan/igrao-sam-ostro-ali-nisam-bio-grubijan “Igrao sam oštro, ali nisam bio grubijan”] [[Sportski žurnal]]. ''Slađan Jeremić; 23.03.2024.''<br>''“Dolazim do Srbije i ostalih novostvorenih zemalja makar jedan put godišnje. Ostao sam veliki Jugosloven. Odem do Sarajeva, Banjaluke, u Pulu gde sam odrastao. Po Beogradu potrošim najviše vremena.”''</ref> * [[Ivan Matošević]], reli vozač<ref name=matosevic1>[https://www.automotorevija.rs/rubrike/zemunski-bard-jugoslovenskih-gugutka Zemunski bard jugoslovenskih trka] Auto moto revija. ''AMR; 27.08.2022.''<br>''“Za sebe kaže da je Jugosloven i zakleti Zemunac, gde je odrastao i gde i danas živi.”''</ref> * [[Franjo Mihalić]], atletičar<ref name=mihalic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 323.<br>''“Mihalić Franja [sic!], trener u atletskom klubu "Partizan". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Predrag Mijatović]], fudbalski funkcioner, ranije nogometaš<ref name=mijatovic1>[https://www.novosti.rs/sport/fudbal/1222121/sam-jugosloven-pedja-mijatovic-otvorio-dusu-spancima "Ja sam Jugosloven": Peđa Mijatović otvorio dušu Špancima] [[Večernje novosti]]. ''Novosti online; 31.03.2023.''<br>''“Zato moram da kažem da sam još uvek Jugosloven. Ja sam Crnogorac i Španac, ali deo mene je i dalje Jugosloven”''</ref> * [[Nikola Nikić]], nogometni trener, ranije igrač<ref name=nikic1>[https://www.youtube.com/watch?v=SzYynxlLrCQ Face to Face] YouTube. ''10.05.2025.''<br>''“Ne da mi fali Jugoslavija, nego sam bio, ostao i umrijet ću kao Jugosloven.”''</ref> * [[Ivica Osim]], nogometaš i fudbalski trener<ref name=osim1>[https://www.novosti.rs/vesti/sport.294.html:529442-Ivica-Osim-Velika-Jugoslavija-je-mnogima-smetala-ali-se-od-proslosti-ne-zivi Ivica Osim: Velika Jugoslavija je mnogima smetala, ali se od prošlosti ne živi] [[Večernje novosti]]. ''Predrag Vasiljević; 17.01.2015.''<br>''Ostali ste, čini se, poslednji nepopravljivi Jugosloven? - “Jesam, i ponosim se time.”''</ref><ref name=osim2>[https://www.alo.rs/sport/fudbal/625315/ivica-osim-jugoslavija-argentina-viski/vest "Pijanac", penali protiv Argentine i viski umesto vode - Ko je bio Ivica Osim, legendarni selektor Jugoslavije?] Alo. ''Alo/M.M.; 01.05.2022.''<br>''Moglo bi se reći da je porodica Osim Evropa u malom, jer su mu deda i baka s očeve strane Slovenac i Nemica, a s majčine Poljak i Čehinja. On za sebe kaže da je Jugosloven.”''</ref> * [[Blagoje Paunović]], fudbaler i fudbalski trener<ref name=paunovic1>[https://www.telegraf.rs/sport/fudbal/3186341-emotivna-prica-veljka-paunovica-o-ocu-teskim-danima-u-partizanu-i-triku-za-osvajanje-svetskog-trona Kakva priča Veljka Paunovića: O ocu, teškim danima u Partizanu i triku za osvajanje svetskog trona] [[Telegraf.rs]]. 06.05.2020.<br>''“Otac mi je uvek govorio o Jugoslaviji, umro je osećajući se kao Jugosloven, ali je uvek bio veoma ponosan što je Srbin i to je sada moja zemlja.”''</ref> * [[Marko Pešić]], generalni direktor [[FC Bayern München (košarka)|KK FC Bayern München-a]]<ref name=mpesic>[https://www.glassrpske.com/lat/sport/sp-svijet/marko-pesic-generalni-menadzer-bajerna-za-glas-srspke-lucic-je-kao-levandovski/393996 Marko Pešić, generalni menadžer Bajerna za “Glas Srspke”: Lučić je kao Levandovski] Glas Srpske. ''Dušan Repija; 17.01.2022.''<br>''“Odrastao sam kao Jugosloven i tako se osećam, mada to možda nije ni popularno u ova vremena. Tri decenije sam u Nemačkoj, ali se osećam onako kako sam odgojen u porodici. Igrao sam za Nemačku, ali priznajem da sam sanjao dres Jugoslavije - rekao je Pešić.”''</ref> * [[Svetislav Pešić]], košarkaški trener<ref name=spesic1>[https://www.kurir.rs/sport/kosarka/1693560/svetislav-pesic-nostalgican-i-dalje-sam-jugosloven Svetislav Pešić nostalgičan: I dalje sam Jugosloven] [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''01.03.2015.''<br>''“Rođen sam u Srbiji, ali sebe sam uvek smatrao Jugoslovenom, iako je sad na tom prostoru napravljeno više država. Za mene taj osećaj i dalje postoji. Osećam tu pripadnost, ali to ne znači da je moj dom samo jedno mesto.”''</ref><ref name=spesic2>[https://www.b92.net/sport/kosarka/vesti.php?yyyy=2005&mm=01&dd=19&nav_id=160246 Pešić će pomagati Obradoviću] [[B92]]. ''B92, fibaeurope.com; 19.01.2005.''<br>''“Ja sam Jugosloven i učiniću sve da pomognem jugoslovenskoj košarci i Obradoviću kako bi stigli do evropskog zlata.”''</ref><ref name=spesic3>[https://www.tz.de/sport/fcb-basketball/svetislav-pesic-zuhause-zr-4751962.html "Ich bleibe Jugoslawe!"] (na njemačkom) tz. ''Lena Mayer; 20.02.2015''<br>''“Ich selbst bin in Serbien geboren, habe mich aber immer generell als Jugoslawe gefühlt und bezeichnet. Und das tue ich auch weiterhin – auch, wenn es Jugoslawien politisch gesehen nicht mehr gibt. Für mich existiert dieses Gemeinschaftsgefühl noch immer.”''</ref><ref name=spesic4>[https://www.elmundo.es/deportes/baloncesto/2019/02/14/5c642dbb21efa0f7638b45d8.html Pesic: "Hay dos cosas que me faltan en la vida: mis padres y mi Yugoslavia"] (na španjolskom) El Mundo. ''Francisco Cabezas; 14.02.2019.''<br>''“Aunque yo nací en Novi Sad, ahora Serbia, yo me siento todavía yugoslavo.”''</ref> * [[Velimir Petković]], rukometni trener<ref name=petkovic1>[https://www.svijet-rukometa.com/velimir-petkovic-i-za-njemce-kultni-trener/ Velimir Petković i za Njemce kultni trener] Svijet Rukometa. ''B. Božin; 01.02.2018.''<br>''“Pravi sam Jugosloven, što danas nije popularno. Vidim i pratim sve, bez obzira na to što sam 26 godina u Nemačkoj. Najlepša sećanja imam za taj period, iz igračkog i postigračkog vremena, privatnog života, i sve lepo sam imao u toj zemlji. Ni danas ne krijem ako sam u Beogradu, Zagrebu, Skoplju, a to potenciram i ovde u Berlinu. Tako da ko ima problem sa tim – ima problem sa samim sobom.”''</ref> * [[Dušan Popović (vaterpolista)|Dušan Popović]], vaterpolista<ref name=dusanpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 442.<br>''“Popović Dušan, vaterpolista, majstor sporta. […] P: Srbin-Jugosloven”''</ref> * [[Dževad Prekazi]], fudbaler<ref name=prekazi1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-48368957 Zašto je Arton Zekaj izabrao fudbalsku reprezentaciju Kosova, a ne Srbije] BBC News na srpskom. ''Marko Protić; 22.05.2019.''<br>''“Dževad Prekazi je rođeni Albanac iz Kosovske Mitrovice, za sebe kaže da je Jugosloven, a značajan deo fudbalske karijere proveo je u Partizanu u kojem trenutno radi sa mlađim kategorijama.”''</ref><ref name=prekazi2>[https://www.vesti-online.com/dzevad-prekazi-decu-danas-uce-lap-top-strucnjaci/ Dževad Prekazi: Decu danas uče lap-top stručnjaci!] Vesti online. ''Srđan Antić; 12.09.2020.''<br>''“Zaljubljen sam u Jugoslaviju. Nacionalna pripadnost mi nikada nije bila bitna. Raspad Jugoslavije, najlepše zemlje na svetu mi je teško pao. Uvek ću biti Jugosloven.”''</ref> * [[Goran Rađenović]], predsjednik VK Budva, ranije vaterpolista<ref name=radjenovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 469.<br>''“Rađenović Goran, vaterpolista; član VK "Roma" (od '92). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Monika Seleš]], bivša tenisačica<ref name=seles1>[https://stil.kurir.rs/celebrities/153921/monika-seles-nesreca-nikad-ne-dolazi-sama-tragedija-koja-je-sunovratila-njen-zivot Monika Seleš: Nesreća nikad ne dolazi sama! Tragedija koja je sunovratila njen život!] Stil. ''Stil/story.rs; 25.06.2021.''<br>''“Dodala je i da se oseća kao Jugoslovenka, Mađarica i Amerikanka, kao i da nikada ne bi mogla da se odrekne svog porekla jer bi na taj način porekla ono što zapravo jeste.”''</ref> * [[Zoran Slavnić]], bivši košarkaš i košarkaški trener<ref name=slavnic1>[https://sportal.blic.rs/kosarka/domaca-kosarka-i-aba/kosarkaski-bum-moke-slavnica-za-blic-bertomeu-je-separatista-evroliga-je-privatna-liga/2022042211290884632 Košarkaški bum Moke Slavnića za "Blic": Bertomeu je separatista, Evroliga je privatna liga] Sportal.rs ''Časlav Vuković/Miodrag Dimitrijević; 07.07.2018.''<br>''“Ja sam još uvek Jugosloven, a pošto sada imamo samo jednu našu zemlju, a to je Srbija, žao mi je što sve manje naših sportista odlazi u Španiju.”''</ref> * [[Aleksandar Šoštar]], vaterpolo trener, ranije vaterpolista<ref name=sostar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 561.<br>''“Šoštar Aleksandar, vaterpolista, član VK "Barselona", Barselona. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Bogdan Tanjević]], košarkaški trener<ref name=tanjevic1>[http://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:451849-Tanjevic-Srbija-kao-2009-Zeljko-ce-da-napravi-dar-mar-u-Evroligi Tanjević: Srbija kao 2009, Željko će da napravi dar-mar u Evroligi!] [[Večernje novosti]]. ''D. Kontić; 01.09.2013.''<br>''“Bogdan Tanjević, koji, inače, za sebe kaže da je Jugosloven, ima neviđen dar, zračenje jačine nuklearne elektrane, ali pozitivno..”''</ref><ref name=tanjevic2>[https://reprezentacija.me/bogdan-tanjevic-nepopravljivi-jugosloven-1/ Bogdan Tanjević – Nepopravljivi Jugosloven] Reprezentacija.me ''Ognjen; 07.09.2017.''<br>''“Poznato je da je Tanjević nepopravljivi Jugosloven.”''</ref><ref name=tanjevic3>[https://tacno.net/bogdan-tanjevic-kad-ti-emerik-blum-drzi-leda-mozes-biti-prvak-evrope/ Bogdan Tanjević: Kad ti Emerik Blum drži leđa, možeš biti prvak Evrope] [[Tačno.net]]. ''Amer Obradović; 07.12.2023.''<br>''“O košarci zna sve. O književnosti, filmu i muzici skoro sve. Mada nije nikada postao svjetski košarkaški prvak Boša Tanjević je bez dvojbe svjetski šampion u šarmu. Boša – Crnogorac, Sarajlija, Italijan, Turčin ali prije svega Jugosloven – gost je nove episode Mikrofonije sa Amerom.”''</ref><ref name=tanjevic4>[http://www.pobjeda.me/2013/06/27/intervju-bogdan-tanjevic-navijam-za-sve-nase/#.UzhpaVcjyZE Intervju – Bogdan Tanjević: Navijam za sve naše] [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Ana Marković; 27.06.2013.''</ref> * [[Aleksandar Tirnanić]], fudbalski igrač i trener<ref name=tirnanic>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 725.<br>''“Tirnanić Aleksandar, savezni kapiten Fudbalskog saveza Jugoslavije, r. 1910 u Krnjevu, srez Veliko Orašje, Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Trifunović]], šahist<ref name=ptrifunovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 736.<br>''“Trifunović Petar, dr prava, šahovski velemajstor, rez. kapetan, r. 1910 u Dubrovniku, Jugosloven.”''</ref> * [[Eleonora Vild]], košarkašica<ref name=vild1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 637.<br>''“Wild Eleonora, košarkašica, član KK "Vemeks", Berlin. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Duško Vujošević]], košarkaški trener<ref name=vujosevic1>[http://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:438989-Vujosevic-I-Dzajic-je-morao-da-pretuce-svog-coveka-srecan-sam-sto-nisam-uhapsen Vujošević: I Džajić je morao da pretuče svog čoveka, srećan sam što nisam uhapšen...] [[Večernje novosti]]. ''Tanjug; 14.06.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven, partizanovac i Beograđanin.”''</ref><ref name=vujosevic2>[https://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:551240-Vujosevic-U-medijima-se-pezorativno-nazivam-crnogorskim-strucnjakom-a-prvo-sam-Jugosloven Vujošević: U medijima se pežorativno nazivam crnogorskim stručnjakom, a prvo sam Jugosloven] [[Večernje novosti]]. ''Tanjug; 03.06.2015.''<br>''“Ja se u medijima pežorativno nazivam crnogorskim sručnjakom, a prvo sam Jugosloven, dok se za Radonjića nije reklo da je Crnogorac”, zaključio je Vujošević.''</ref><ref name=vujosevic3>[http://sportskenovosti.rs/102383/vujosevic-naravno-da-hocemo-da-platimo-porez/ Vujošević: Naravno da hoćemo da platimo porez]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Sportske novosti. ''14.06.2013.''</ref> * [[Veselin Vujović]], rukometni trener<ref name=vvujovic1>[https://lobsport.me/rukomet/veselin-vujovic-za-lob-sport-crna-goro-od-srca-ti-zelim-pobjedu-a-fer-plej-bas-me-briga-za-to/ Veselin Vujović za Lob Sport: Crna Goro, od srca ti želim pobjedu, a fer-plej – baš me briga za to] Lob sport. ''Aleksandar Popović; 11.01.2024.''<br>''“Ja se osjećam Jugoslovenom.”''</ref><ref name=vvujovic2>[https://narod.hr/sport/veselin-vujovic-jugoslaven-danas-cujem-himnu-hej-sloveni-produ-me-trnci Veselin Vujović: Jugoslaven sam. I danas kada čujem himnu ‘Hej Sloveni’ prođu me trnci] Narod.hr. ''Miroslav Herceg; 02.01.2018.''</ref><ref name=vvujovic3>[https://www.marca.com/balonmano/europeo/2016/01/18/569cd4e522601dcf118b467f.html Veselin Vujovic, yugoslavo de corazón] (na španjolskom) Marca. ''Javier Romano; 18.01.2016.''<br>''“Yo soy montenegrino, estuve cinco años en Macedonia, he sido seleccionador serbio, ahora lo soy esloveno, trabajo en Croacia, pero me siento siempre yugoslavo”, desgrana Vujo en el fluido español que conserva.''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Benes (cropped).jpg|Marijan Beneš Datoteka:S. Kragujević, Sjepan Bobek, fudbaler, 21. 8. 1949.jpg|Stjepan Bobek Datoteka:Miodrag Božović 2021.jpg|Miodrag Božović Datoteka:데얀 2018년.jpg|Dejan Damjanović Datoteka:Vladimir_Gudelj.JPG|Vladimir Gudelj Datoteka:Ivkov,Borislav 1998 Grieskirchen.jpeg|Borislav Ivkov Datoteka:NikolaKarabatic.jpg|Nikola Karabatić Datoteka:Dane Korica.jpg|Dane Korica Datoteka:Franjo Mihalić.jpg|Franjo Mihalić Datoteka:Predrag Mijatović 2007 b.jpg|Predrag Mijatović Datoteka:Ivica Osim - SK Sturm (1999) (cropped).jpg|Ivica Osim Datoteka:Svetislav Pešić (cropped).jpg|Svetislav Pešić Datoteka:Velimir Petkovic 01.jpg|Velimir Petković Datoteka:Cevad Prekazi.jpg|Dževad Prekazi Datoteka:Горан Рађеновић.jpeg|Goran Rađenović Datoteka:Monica Seles 1991.jpg|Monika Seleš Datoteka:Aleksandar Šoštar 01.jpg|Aleksandar Šoštar Datoteka:BogdanTanjevic.jpg|Bogdan Tanjević Datoteka:Aleksandar Tirnanić (1).jpg|Aleksandar Tirnanić Datoteka:Petar Trifunović 1962.jpg|Petar Trifunović Datoteka:Duško Vujošević.jpg|Duško Vujošević Datoteka:Veselin Vujović 2017.jpg|Veselin Vujović </gallery> </center> == Televizija i radio == * [[Sanja Kužet]], televizijska voditeljka<ref name=kuzet1>[https://gracija.me/sanja-kuzet-djeca-su-me-ojacala/ Sanja Kužet: Djeca su me ojačala] Gracija. ''Svetlana Peruničić; 20.07.2018.''<br>''“Majka nije nikada živjela u Crnoj Gori, tata je iz Dalmacije, tako da je, što se mene tiče, bio neki interesantan miks (smijeh). Majka je rođena u Makedoniji, gdje je provela dio života, jer je otac bio vojno lice, a onda je došla u Beograd, gdje je rođen i moj otac, a kasnije i ja. Zato stalno kažem, iako ta država ne postoji, da sam Jugoslovenka.”''</ref><ref name=kuzet2>[https://poslovnidnevnik.ba/2018/02/02/ocarala-dekolteom-sanja-kuzet-u-najprovokativnijem-izdanju-do-sada-pogledajte-sta-je-izludilo-muskarce/ Očarala dekolteom| Sanja Kužet u najprovokativnijem izdanju do sada: pogledajte šta je izludilo muškarce] Poslovnidnevnik.ba ''02.02.2018.''<br>''“Za sebe često voli da istakne da je jedna „prava Jugoslovenka“, jer joj je otac Milovan poreklom iz Dalmacije, a majka Verica je iz Crne Gore.”''</ref> * [[Daško Milinović]], radijski voditelj<ref name=milinovic1>[https://www.danas.rs/svet/region/i-kraljevinu-i-republiku-ubijaju-zar-ne-jugoslovensko-nasledje-u-postjugoslovenskim-zemljama/ I kraljevinu i republiku ubijaju, zar ne?: Jugoslovensko nasleđe u postjugoslovenskim zemljama] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Matea Jerković/Srdan Kosović/Jelka Jovanović/Denis Romac; 19.06.2023.''<br>''Saglasan je i novosadski novinar Daško Milinović, deklarisani antifašista – zbog čega je i fizički napadan – ali i jedan od 23.303 građana/ki koji su se na Popisu 2022. izjasnili kao Jugosloveni. „Mi smo jedina etnička grupa koja je zabeležila rast“, kaže sa Milinović, inicijator stvaranja nacionalnog saveta jugoslovenske manjine.''</ref><ref name=milinovic2>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/sve-vise-jugoslovena-u-srbiji-u-novom-sadu-ih-cak-30-odsto-vise-podnose-zahtev-za-registraciju-svog-nacionalnog-saveta/ Sve više Jugoslovena u Srbiji, u Novom Sadu ih čak 30 odsto više: Podnose zahtev za registraciju svog Nacionalnog saveta] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''A. Latas; 30.04.2023.''<br>''“Da li se rodio koji Jugosloven ili su se neki setili da su Jugosloveni, a na prošlom popisu to nisu bili, nije bitno. Mi smo jedina prirodno rastuća zajednica u Srbiji“, kazao je jedan od najpoznatijih Jugoslovena u našoj zemlji.''</ref><ref name=milinovic3>[https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/krenula-kampanja-sve-veci-broj-javnih-osoba-nagovara-gradane-da-se-izjasne-kao-jugoslaveni-20221002 Krenula kampanja: Sve veći broj javnih osoba nagovara građane da se izjasne kao Jugoslaveni] tportal.hr. ''B. Stilin; 02.10.2022.''<br>''“Nedugo zatim na Twitteru se oglasio popularni radijski voditelj Daško Milinović, koji često sarkastično tvita s računa po imenu Uspeh Petrović. On je objavio da se radi na osnivanju Nacionalnog vijeća Jugoslavena u Srbiji, po uzoru na druge manjinske zajednice poput Roma, koje nemaju svoju matičnu državu. Dakako, za osnivanje manjinske zajednice koja bi uživala manjinska prava potrebno je da takva zajednica ima određenu brojnost.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:EXIT 2012 Red Union.jpg|Daško Milinović </gallery> </center> == Umetnost == * [[Marina Abramović]], umjetnica performansa<ref name=abramovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 9.<br>''“Abramović Marina, slikar, multimedijalni umetnik; profesor na Likovnoj akademiji, Hamburg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=abramovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 9.<br>''“Abramović B. Marina, slikar; multimedijalni, konceptualni umetnik (r. 30. XI 1946, Beograd). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Stevan Aleksić]], vizuelni umjetnik, scenograf<ref name=aleksic1>[https://www.instagram.com/p/DDPpnQctnSy/?utm_source=ig_web_copy_link&igsh=MzRlODBiNWFlZA%3D%3D Drugarica Brena i moja malenkost. (…) Jugosloven, rame uz rame sa Jugoslovenkom, (…).] [[Instagram]]. ''stevan_aleksic_art; 06.12.2024.''</ref> * [[Mrđan Bajić]], vajar<ref name=mbajic1>[https://www.harpersbazaar.rs/kultura/umetnost-knjige-muzika/ne-propustite-poslednje-javno-vodenje-kroz-izlozbu-mrdana-bajica Ne propustite: Poslednje javno vođenje kroz izložbu Mrđana Bajića] Harper’s Bazaar. ''Milena Kitić; 19.01.2023.''<br>''“Nikakvo idealizovanje nije u pitanju i stalno ponavljam da nisam jugonostalgičan, već sam zapravo i Jugosloven, pored toga što sam i Srbin.”''</ref><ref name=mbajic2>[http://www.tanjug.rs/full-view.aspx?izb=753923 Mrđan Bajić za Tanjug: Spomenik Đinđiću mora biti postavljen] [[Tanjug]] ''15.10.2022.''<br>''“Vajar i konceptualni umetnik Mrđan Bajić kaže da nikada nije imao tako veliku i zahtevnu izložbu kao što je postavka "Nepouzdani pripovedač", da nije jugonostalgičan iako se smatra Jugoslovenom, i da očekuje da će njegova najbolja skulptura spomenik Zoranu Đinđiću jednom konačno biti postavljen na pravom mestu.”''</ref><ref name=mbajic3>[https://www.politika.rs/sr/clanak/521814/U-lokalnom-i-globalnom-dvoumlju U lokalnom i globalnom dvoumlju] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Marija Đorđević; 21.10.2022.''<br>''“Dakle nisam jugonostalgičan, ja sam naprosto i Jugosloven, poreklom, svetonazorom, poimanjem jezika, ljudi, zavičajnosti i kulturnih kodova.”''</ref> * [[Danica Basta]], slikarka<ref name=basta1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 35.<br>''“Basta Danica, slikar; profesor u Višoj školi likovnih i primenjenih umetnosti, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vjera Biller]], slikarica<ref name=biller1>Голубовић, Видосава/Суботић, Ирина: [https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf Зенит 1921–1926] Београд, 2008, str. 298.<br>''Из писама се види да јој је отац Аустријанац Емилио, да има аустријско држављанство, „али ипак, ја сам у ствари Југословенка, пошто сам рођена у... Хрватској и мој први језик је био хрватски; моја мајка Малвина Куглер, је такође Југословенка“</ref> * [[Ema Bregović]], vizuelna umjetnica<ref name=ebregovic1>[https://www.kurir.rs/zabava/pop-kultura/3708363/ema-bregovic-dela-stvaram-uz-burek-i-cevape Dela stvaram uz burek i ćevape: Ema Bregović za Kurir: Odrasla sam kao Jugoslovenka i to će tako ostati] [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''Kurir/Lj. Radanov; 14.06.2021.''</ref><ref name=ebregovic2>[https://www.ekspres.net/scena/ne-treba-traziti-nove-razloge-za-podjele-8-7-2021 Intervju Ema Bregović - "Ne treba tražiti nove razloge za podjele"] Ekspres. ''Mihailo Paunović; 08.07.2021.''<br>''“Rođena je u Parizu, ali sebe smatra Jugoslovenkom što je direktna posledica nasleđa koje je, u istim tim koferima, ponela iz kuće.”''</ref><ref name=ebregovic3>[https://www.blic.rs/zabava/ema-bregovic-izlozba-otac-goran-beograd/j0ydxtb (Video) Roditelji nisu došli da je podrže - Ćerka Gorana Bregovića o svom poslu i poznatom ocu! "Ja sam Jugoslovenka", a evo šta misli o Beogradu] [[Blic (novine)|Blic]]. ''F.J.; 12.06.2021.''<br>''“Ja se osjećam kao Jugoslovenka, jer ja nemam taj nacionalistički stav.”''</ref> * [[Eduard Čehovin]], grafički dizajner<ref name=cehovin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 80.<br>''“Čehovin Eduard, grafički dizajner. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Božidar Damjanovski]], slikar<ref name=damjanovski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 92.<br>''“Damjanovski Božidar, slikar, slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Evgenija Demnievska]], likovni umjetnik<ref name=demnievska1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 97.<br>''“Demnievska Evgenija, slikar, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Emir Dragulj]], grafičar<ref name=dragulj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 109.<br>''“Dragulj Emir, slikar i grafičar; redovni profesor Fakulteta likovnih umetnosti, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nikola Džafo]], slikar<ref name=dzafo1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 114.<br>''“Džafo Nikola, slikar, slobodni umetnik; likovni urednik lista "Republika". […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=dzafo2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 107.<br>''“Džafo M. Nikola, slikar, slobodni umetnik (r. 9. VI 1950, N.Sad [sic!]). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Branko Gavrić]], grafički dizajner<ref name=gavric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 142.<br>''“Gavrić Branko, grafički dizajner; vlasnik i direktor firme "Total Design" DOO. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nandor Glid]], vajar<ref name=glid1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 145-146.<br>''“Glid Nandor, vajar; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, Jevrejin.”''</ref><ref name=glid2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 137.<br>''“Glid A. Nandor, vajar; redovni profesor Fakulteta primenjenih umetnosti i dizajna - u penziji (r. 12. XII 1924, Subotica). Jugosloven, jevrejskog porekla.”''</ref> * [[Đorđe Ilić]], slikar, univ. profesor<ref name=djilic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 168.<br>''“Ilić Đorđe, slikar; redovni profesor Arhitektonskog fakulteta, Bg. (penz.) […] P: Srbin-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Darija Kačić]], slikarka<ref name=kacic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213.<br>''“Kačić Darija, slikar; docent na Fakultetu likovnih umetnosti, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Nikola Kostandinović]], grafički dizajner<ref name=kostandinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 242.<br>''“Kostandinović Nikola, grafički dizajner; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Pjer Križanić]], slikar-karikaturista<ref name=krizanic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 358.<br>''“Križanić Pjer, slikar-karikaturista, novinar, r. 1890 u Mečenčanu, srez Glina, Jugosloven.”''</ref> * [[Ankica Oprešnik]], slikarica i grafičarka<ref name=opresnik1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 390-391.<br>''“Oprešnik Ankica, slikar i grafičar; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Gradimir Pankov]], balet majstor<ref name=pankov1>[http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Moja-trupa-mora-uvek-da-iznenadi.lt.html Моја трупа мора увек да изненади] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Биљана Лијескић; 11.12.2013.''<br>''“То ми много значи, јер никада нисам изгубио везу са простором одакле сам дошао, иако живим у иностранству годинама. Имам обичај да кажем, са саркастичним хумором, да сам Југословен са канадским и америчким пасошем! Али, чак иако сам канадски и амерички држављанин, остајем Југословен у срцу и никада нећу заборавити своју матичну земљу.”''</ref> * [[Dragan Papić]], multimedijalni umjetnik<ref name=dpapic1>[https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:155431-Darovi-sa-buvljaka Darovi sa buvljaka] [[Večernje novosti]]. ''A. Šerer, N. Smiljić; 24.02.2004.''<br>''“Ipak, najviše volim da izlažem u našoj zemlji, pred domaćom publikom. Za sebe volim da kažem da sam prvo Beograđanin, pa Jugosloven.”''</ref> * [[Ljuba Popović]], slikar<ref name=ljpopovic1>[https://www.vreme.com/kultura/slikarstvo-je-muzika-za-oci/ Slikarstvo je muzika za oči] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Dragan Todorović; 30.10.2014.''<br>''“On lično je 51 godinu tamo, kad ga pitaju ko je, odgovara, Jugosloven, srpskog porekla, da pripada srpskom plemenu…”''</ref> * [[Verica Rakočević]], modna dizajnerka<ref name=rakocevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 473.<br>''“Rakočević Verica, modni kreator. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ivan Rendić]], kipar<ref name=rendic1>Kečkemet, Duško: Ivan Rendić: Život i djelo. Supetar 1969, str. 47.<br>''Rendić pisao je u starosti: »On me je uputio da moram biti svijestan, da sam Hrvat, dakle Jugoslaven.« Dalje veli da mu je knjige, iz kojih je učio naš jezik, slao također Strossmayer. I taj Strossmayerov kredo »Hrvat, dakle Jugoslaven« postaje otada i Rendićev kredo, kojeg se držao i za koji se borio dosljedno sve do smrti, u toku čitavog svog dugog i napornog rada i burnog života.''</ref> * [[Mateja Rodiči]], slikar<ref name=rodici1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Rodiči Mateja, slikar i grafički dizajner; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Anđelka Slijepčević]], modni kreator, univ. profesor<ref name=aslijepcevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 509.<br>''“Slijepčević Anđelka, redovni profesor Fakulteta primenjenih umetnosti i dizajna, Bg.; potpredsednik Saveta Univerziteta umetnosti. […] P: Jugoslovenka, Srpkinja, […].”''</ref> * [[Marija Tišma]], slikarka<ref name=mtisma1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 577.<br>''“Tišma Marija, slikar; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Emma Varga]], dizajner stakla<ref name=varga-marodic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 308.<br>''“Marodić Emilija, dizajner stakla; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vladimir Veličković]], slikar<ref name=velickovic1>[https://nova.rs/kultura/najbolji-izdanak-gradanskog-secanje-na-vladu-velickovica/ Najbolji izdanak građanskog – sećanje na Vladu Veličkovića] Nova.rs. ''Radmila Stanković; 29.08.2020.''<br>''“Ja sam duboko ukorenjen kao Jugosloven i takav ću ostati do kraja života. Dubokih korena sam i Beograđanin, što podrazumeva i da sam Srbin.”''</ref><ref name=velickovic2>[https://www.vesti-online.com/ostajem-jugosloven/ Ostajem Jugosloven] Vesti online. ''02.11.2014.''<br>''“Ja sam veoma privržen toj Srbiji, Beogradu, ja sam pre svega Beograđanin, naravno sa plemenitom idejom da ostajem Jugosloven, ono što mi se negde i zamera, a negde mi se i ne oprašta.”''</ref> * [[Sonja Vukićević]], koreografkinja, glumica, balerina<ref name=vukicevic1>[https://www.vijesti.me/zabava/19258/sonja-vukicevic-politicari-su-postali-i-glumci-i-reditelji Sonja Vukićević: Političari su postali i glumci i reditelji] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Jelena Kontić; 23.09.2018.''<br>''“Ja sam Jugoslovenka i van granica Jugoslavije, a danas sam Jugoslovenka i van granica bivše Jugoslavije.''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Marina Abramović. The Cleaner (45524492341).jpg|Marina Abramović Datoteka:Ljuba Popovic-mc.rs.jpg|Ljuba Popović Datoteka:Ivan Rendić 1885 Th. Mayerhofer.jpg|Ivan Rendić Datoteka:Velickovic Zarko-Vijatovic (cropped).jpg|Vladimir Veličković </gallery> </center> == Vojska == * [[Vicko Antić]], general-pukovnik, revolucionar<ref name=antic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 22.<br>''“Antić Vicko, generalmajor avijacije JNA, r. 1912 u Selcu, srez Crikvenica, Jugosloven.”''</ref> * [[Tomo Buzov]], oficir, poznat po herojskom činu za vreme bratoubilačkog rata 1993. godine<ref name=buzov1>[https://www.nin.rs/english/news/50784/darko-buzov-my-father-was-murdered-because-he-didnt-want-to-stay-silent Darko Buzov for NIN: My father was murdered because he didn’t want to stay silent] (na engleskom) [[NIN]]. ''Tanja Nikolić Đaković; 06.06.2024.''<br>''“And my father never thought of himself as a Croat. He was, as I said, a Yugoslav, a JNA officer. For years after the abduction in Štrpci, various NGOs contacted us, they wanted us to insist on the idea that the Serbs killed my father because he was a Croat. And the truth is that my father was a Yugoslav.”''</ref><ref name=buzov2>[https://n1info.rs/vesti/bio-je-covek-i-jugosloven-tomo-buzov-dao-je-svoj-za-zivot-mladica-u-vozu-u-strpcima/ „Bio je čovek i Jugosloven“: Tomo Buzov, dao je svoj za život mladića u vozu u Štrpcima] N1 SRB. ''Sonja Kamenković; 31.05.2024.''<br>''On kaže da ima posebnu obavezu da naglasi da je Tomo Buzov bio oficir JNA, ali pre svega čovek i Jugosloven. „Bio je oficir JNA, učinio je taj gest koji mnogi nikada ne bi, ali presudno je bilo upravo to što je Toma bio Jugosloven i nije delio ljude po nacionalnosti. On je spasio mladića koji je pošao tim vozom u Bar. Tomo je umesto tog mladića izašao iz voza, važno je reći da nije ubijen kao Hrvat kako su to neki govorili, već kao Jugosloven.“''</ref> * [[Ivan Gošnjak]], general, političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Nikola Karanović]], general-pukovnik, revolucionar<ref name=nkaranovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 307-308.<br>''“Karanović Nikola-Karan, generalpotpukovnik JNA, r. 1914 u Prkosima, srez Bosanski Petrovac, Jugosloven.”''</ref> * [[Vlado Lončarić]], partizanski i španski borac<ref name=loncaric1>Lončarić, Vlado: Ponovo u Zagrebu, u: Ahmetović, Lutvo (i drugi) (ur.): [https://znaci.org/00003/4_24_3.pdf Zbornik sjećanja. Zagreb 1941-1945.] Knjiga 3. Zagreb 1984, str. 49.<br>''“Poslije neuspjeha oružane borbe demokratskih i progresivnih snaga, mi Jugoslaveni bili smo u logorima u Francuskoj oko 28 mjeseci.”''</ref> * [[Mirko Matković]], general-major, revolucionar<ref name=mmatkovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 431.<br>''“Matković Mirko, pukovnik JNA, r. 1915 u Podima, srez Hercegnovi, Jugosloven.”''</ref> * [[Kosta Nađ]], general, političar, revolucionar<ref name=nadj1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 173.<br>''“Nađ S. Kosta (Izborni srez Zrenjanin, APV – NRS), general-pukovnik, rođen 15-V-1911 god. u Petrovaradinu, srez Novi Sad, APV – NRS, Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Alojz Peharnik]], vojnik-graničar, pjesnik<ref name=peharnik1>Šurmin, Đuro: Hrvatski preporod. I. Od godine 1790. do 1836. Zagreb 1903, str. 187.<br>''“I doista, osim poznatih Gajevih davorija pjeva još iste godine barun Peharnik, koji je u njemačkoj „Luni“ napisao gdjekoju patriotičnu stvarcu, kao „Ilir iz Horvatske“ svoju „Poskočnicu junačku“ dičeći se svojim rodom junačkim i […].”''</ref> * [[Rudolf Primorac]], general, diplomata, revolucionar<ref name=primorac>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_8.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 102.<br>''“Primorac Antuna Rudolf, načelnik Štaba divizije, rođen 1904, Sutomore, Bar, major jugoslovenske vojske, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od oktobra 1942, krajem rata šef Jugoslovenske vojne misije u SSSR-u.”''</ref> * [[Velimir Radičević]], general-potpukovnik, narodni heroj<ref name=radicevic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/zaboravljeni-devedesetogodisnjaci/ Zaboravljeni devedesetogodišnjaci] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dragoljub Petrović; 26.12.2011.''<br>''“Ja sam internacionalac bio ceo život. I Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vicko Antić.jpg|Vicko Antić Datoteka:Memorial plaque for captain Tomo Buzov in New Belgrade.jpg|reljef Tome Buzova na spomen-ploči Datoteka:Ivan Gošnjak (1).jpg|Ivan Gošnjak Datoteka:Nikola Karanović.jpg|Nikola Karanović Datoteka:Kosta Nađ.jpg|Kosta Nađ Datoteka:Rudolf Primorac.jpg|Rudolf Primorac </gallery> </center> == Druge oblasti == * [[Anton Bezenšek]], stenograf, prevodilac<ref name=bezensek1>Bezenšek, Ant. J.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-76POZL0A/a287f66c-8022-4d9f-80fb-dfd3c5294854/PDF Vabilo k naročbi], u: Slovenec, god. 4 br. 13. (1876), str. 4.<br>''“Ozrimo se na naše severne brate Čehe, Ruse in Poljake, koji so vže pred več leti začeli gojiti to Rimljanom in Grkom znano, a v novejem času od Nemcev iz nova prerojeno in modernim jezikom priredeno umetnost – stenografijo, pa primerjajmo naše delovanje na tem polju z njihovim, to moramo priznati, da smo zares precej zaostali, in da je skrajni čas, da se tudi v tem obziru prebudimo k delu in napredovanju, a to vsi Jugoslaveni zajedno v duhu bratske sloge in vzajemnosti.”''</ref> * [[Sonja Biserko]] aktivistica za ljudska prava, bivši diplomat<ref name=biserko1>Pavelić, Boris: [https://www.kucaljudskihprava.hr/wp-content/uploads/2019/12/Kad-glave-igraju__.pdf Kad glave igraju.] Zagreb 2019, str. 118.<br>''“Moji su živeli u tom jugoslovensko-dalmatinskom krugu. Tu sam i ja odrasla, pa nemam nacionalnost u smislu u kojem se danas govori o njoj: Beograđanka sam, Dalmatinka, Jugoslovenka. To je moj osećaj, ne mogu to da menjam.” - Osjećaj identiteta Sonje Biserko jasan je i osviješten – jugoslavenstvo koje ne negira nijednu svoju sastavnicu, od etničke preko regionalne do vjerske - ali danas, doslovno opasan. - “Biti Jugosloven i kosmopolita, to je danas proterana populacija.”''</ref><ref name=biserko2>Perović, Latinka: [https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Ziveti%20svoje%20ideale.pdf U ogledalu vremena. Skica za biografiju Sonje Biserko, s povodom.], u: Stanojlović, Seška/Kisić, Izabela (ur.): Živeti svoje ideale. Sonja Biserko, skice za portret. Beograd 2018, str. 33.<br>''“Samozatajna po prirodi, Sonja Biserko je, po svom tačnom samorazumevanju, ličnost sa složenim identitetom. Jugoslovenka, Beograđanka, Dalmatinka, Mediteranka, Evropljanka, kosmopolitkinja… Antifašizam i ideje jednakosti i solidarnosti levice utemeljene su u njenom porodičnom vaspitanju.”''</ref> * [[Aida Ćorović]], aktivistica za ljudska prava, novinarka<ref name=acorovic1>[https://nova.rs/vesti/politika/aida-corovic-grigorije-jedini-moze-da-ujedini-gradane/ Ćorović: Grigorije može da nas spasi od Vučića] Nova.rs ''Vojislav Milovančević; 09.07.2020.''<br>''“I neka mu se kaže da ja, Jugoslovenka, levičarka, feministkinja…mislim da je Srbiji potrebna njegova pomoć.”''</ref><ref name=corovic2>[https://balkans.aljazeera.net/opinions/2024/7/14/novi-sad-antifa-grad-ustase-i-cetnici-zajedno-ste Novi Sad antifašistički grad: Ustaše i četnici, zajedno ste bježali] [[Al Jazeera Balkans]]. ''Aida Ćorović; 14.07.2024.''<br>''“Mirovna i građanska aktivistkinja od početka ratova '90-ih, antifašistkinja, feministkinja i braniteljka ljudskih prava. Kosmopolitkinja. Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ervina Dabižinović]], aktivistkinja za ženska prava, psihološkinja<ref name=dabizinovic1>Domović Bulut, Senka: [https://www.faktcg.org/wp-content/uploads/2020/10/final-publikacija.pdf Ženske stvari. Women matters.] Herceg Novi 2018, str. 60.<br>''“Ja sam se osjećala, i osjećam se i danas, Jugoslovenkom.”''</ref> * [[Herta Haas]], službenica, revolucionarka<ref name=haas1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 44.<br>''“Has Herta, borac u službi veze VŠ, rođena 1917, Maribor, studentkinja, Jugoslovenka, u NOB od 1941. godine, član KPJ.”''</ref> * [[Eduard Ille]], kulturni funkcioner<ref name=ille1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 171.<br>''“Ille Eduard, direktor "Jugokoncerta", Bg. (od '86). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ille2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 160.<br>''“Ille N. Eduard, direktor Jugokoncerta, Beograd (r. 21. VII 1936, Drniš). Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Kostrenčić]], knjižničar<ref name=kostrencic1>Korunić, Petar: [https://hrcak.srce.hr/file/314359 Prilog poznavanju jugoslavenske ideje u hrvatskoj politici 1868–1874] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220618015253/https://hrcak.srce.hr/file/314359 |date=2022-06-18 }}, u: [[Časopis za suvremenu povijest]], sv. 12 br. 3 (1980), str. 78.<br>''“Koji može nas Jugoslavenah konačni cilj biti, koji odgovara posve našoj naravi, našim narodnim zahtjevom?”''</ref> * [[Ljubica Krnjaić]], inženjer protivpožarne zaštite<ref name=krnjajic1>[https://zenskimuzejns.org.rs/tag/ljubica-krnjajic/ Vatrogastvo i ženska emancipacija] ŽeNSki muzej. ''Vesna Nedeljković Angelovska; 21.12.2023.''<br>''“Za sebe kaže da je Jugoslovenka. Ima kritički stav prema politici savremenog društva ali smatra da je socijalistički poredak Jugoslavije bio najhumaniji poredak.”''</ref> * [[Ašok Murti]], poznati stilista<ref name=murti1>[http://www.blic.rs/Intervju/160207/Ostao-sam-ovde-iz-inata- Ostao sam ovde iz inata] Blic Online. ''Žiža Antonijević; 23.03.2008.''<br>''“Nemam nikakav stid i sram da izgovorim da ću ja zauvek ostati Jugosloven i da je to jedino s čime mogu da se identifikujem.”''</ref><ref name=murti2>[http://www.pulsonline.rs/licna-karta/228/asok-murti/biografija Ašok Murti - Biografija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110325002131/http://www.pulsonline.rs/licna-karta/228/asok-murti/biografija |date=2011-03-25 }} Puls Online<br>''“Ja sam Jugosloven, ali indijskog porekla, to je identitet koga se nikada neću odreći. Moja intimna istorija ne poklapa se sa opštom, a naročito ne sa geografijom. Nisam jugonostalgičar, to je kulturni i emotivni, ne geografski prostor.”''</ref> * [[Božidar Petranović]], pravnik, pisac<ref name=petranovic1>Antoljak, Stjepan: Dalmatinsko pitanje kroz vjekove. Vjekovne težnje i borbe Hrvata za ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Zagreb 1944, str. 166.<br>''“Tek poneki se nazivaju »Ilirima iz Dalmacije« kao Božidar Petranović, koji radi sa svojim prijateljima oko podizanja narodne knjige izdavajući […].”''</ref> * [[Bosiljka Schedlich]], kulturni radnik<ref name=schedlich1>[https://balkandiskurs.com/2018/05/19/prelazeci-granice-dio-ii/ Prelazeći granice: bosanske migracije u Njemačkoj (Dio II)] Balkan Diskurs. ''Dženeta Karabegović; 19.05.2018.''<br>''“SüdOst centar, ili “südost Europa Kultur e.V.” osnovala je Bosiljka Schedlich, rođena u Hrvatskoj, koja se udomaćila u Njemačkoj, a sebe smatra Jugoslovenkom.”''</ref> * [[Jagoda Slijepčević]], popularna, dugogodišnja radnica JAT-a<ref name=jslijepcevic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/453773/Odlazak-stjuardese Odlazak stjuardese] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Jovo Simišić; 08.05.2020.''<br>''“Bila je entuzijasta i velika Jugoslovenka.”''</ref> * [[Maja Veseli]], kulturni radnik<ref name=veseli1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 759.<br>''“Veseli Maja, profesor, sekretar Saveta za prosvetu, nauku i kulturu NR Hrvatske, član Glavnog odbora SSRNS Hrvatske, član Saveza ženskih društava NR Hrvatske, r. 1908 u Irigu, Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Anton Bezenšek2.jpg|Anton Bezenšek Datoteka:Sonja Biserko.jpg|Sonja Biserko Datoteka:Aida Ćorović 2011-mc.rs.jpg|Aida Ćorović Datoteka:Herta Has.jpg|Herta Haas Datoteka:Bozidar Petranovic 1885 Mayerhofer.png|Božidar Petranović </gallery> </center> == Povezano == * [[Jugoslaveni]] * [[Jugoslavenstvo]] == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|colwidth=30em}} [[Kategorija:Biografije, Jugoslavija|*]] [[Kategorija:Liste osoba|Jugoslaveni]] 1qf8oqb5er7kzmg3dzk7fr7fmrn8x2m 42690868 42690867 2026-09-22T01:45:21Z Dwina744 178014 +izv. 42690868 wikitext text/x-wiki Ovo je spisak značajnih osoba koji se identificiraju kao [[Jugoslaveni]] – ili su se za vrijeme svoga života tako identificirali.{{Efn|Navedene su također osobe koje su se do 1840-ih godina izjašnjavale kao ''Iliri'', nazivom kojim su se do tada označavali Jugoslaveni.|group=α}} Jugoslovenski se identitet danas najčešće javlja kao nadnacionalni, kulturni<ref name=primjer-kulturnjugoslav>Usp. npr. [https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena Dino Mustafić nakon premijere u BDP: U meni je ostao neizbrisiv identitet Jugoslovena] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250403122425/https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena |date=2025-04-03 }} [[Telegraf.rs]]. ''J. V.; 30.03.2025.''<br>''“Vrlo često naglašavam da sam u kulturalnom smislu Jugosloven, bez obzira što je ta zemlja geografski i politički nestala.”''</ref>, nacionalni odnosno etnički<ref name=primjer-nacionjugoslav>Usp. npr. [https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ Isović za N1: Lik Izeta Fazlinovića sam pisao po sebi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102014830/https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ |date=2022-11-02 }} N1 BIH. ''N1 BiH; 18.04.2018.''<br>''“Volim i ja Tita, Jugosloven sam po nacionalnosti. Rodio sam se u Jugoslaviji, odgojen sam da je volim.”''</ref>, ali i kao anacionalni ili politički identitet. U ogromnoj većini slučajeva on egzistira pored drugih (nacionalnih) identiteta (Srbin, Hrvat, Bošnjak, Makedonac, Albanac, itd.)<ref name=studija-pavlakovic>Usp. Pavlaković, Vjeran: Ispunjenje tisućljetnog sna: Strategije simbolične izgradnje nacije u Hrvatskoj, u: Pavlaković, Vjeran/Korov, Goran (ur.): Strategije simbolične izgradnje nacije u državama jugoistočne Europe. Zagreb 2016, str. 27-60</ref>, u rijetkim slučajevima kao identitet koji te identitete ne uzima u obzir. Pri tome treba imati na umu da je za vrijeme postojanja [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|socijalističke Jugoslavije]] (1945–1991) većina stanovništva gajila jugoslovenski identitet. Stanovnici Jugoslavije su se najčešće nacionalno osjećali "prije svega [[Hrvati]]ma, [[Makedonci]]ma, [[Slovenci]]ma, [[Srbi]]ma itd., i istodobno Jugoslavenima". Druga po brojnosti kategorija su bili "oni koji su najprije Jugoslaveni, pa zatim Srbi, Slovenci, Makedonci ili Hrvati". Treću grupu su činili oni građani koji su se osjećali ''samo'' Jugoslavenima, a nije bio malen ni broj onih koji su se osjećali ''samo'' Srbima, ''samo'' Hrvatima, ''samo'' [[Albanci]]ma itd.<ref name=jugoslavenstvo69>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 69.</ref> == Arhitektura == * [[Mia David]], arhitekta, scenograf<ref name=miadavid1>[https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q Prostori slobode - Radina Vučetić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211012638/https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q |date=2023-02-11 }} YouTube. ''Remarker Media; 01.07.2020.''<br>''“Ja sam isto Jugoslovenka.”''</ref> * [[Miša David]], arhitekta<ref name=mišadavid1>[https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ Jugosloven koji je pobegao u Teksas] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114010713/https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ |date=2023-11-14 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Miroslav Simeunović; 02.11.2020.''<br>''“I ovoga puta, kad smo se sreli, smejali smo se tome, kako se naš zajednički prijatelj, pok. arhitekta Miša David, iz nekog protesta, kad nije mogao da se upiše kao Jugosloven, izjašnjavao na popisima kao stari Grk.”''</ref> * [[Radivoje Dinulović]], arhitekt<ref name=dinulovic1>[https://magazin.politika.rs/sr/clanak/571832/kulturni-dodatak/ne-pristajem-da-povladujem-ovoj-realnosti Ne pristajem da povlađujem ovoj realnosti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152856/https://magazin.politika.rs/sr/clanak/571832/kulturni-dodatak/ne-pristajem-da-povladujem-ovoj-realnosti |date=2024-12-25 }} Magazin Politika. ''Aleksandra Isakov; 24.07.2024.''<br>''“Ja sam levičarsko dete, ostao sam komunista i Jugosloven, i duboko verujem da ta nova realnost mora da dođe, kao što je realnost mog detinjstva i mladosti morala da nestane.”''</ref> * [[Vlado Milunić]], arhitekt<ref name=milunic1>[https://bosnainfo.ba/preminuo-vlado-milunic/ Preminuo Vlado Milunić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126051433/https://bosnainfo.ba/preminuo-vlado-milunic/ |date=2022-11-26 }} BosnaInfo. ''BosnaInfo; 17.09.2022.''<br>''“Ja sam češki arhitekt jer sam završio češke škole. Isto tako nisam Čeh premda imam češko državljanstvo. Ja sam Jugoslaven jer se tako osjećam, unatoč činjenici da Jugoslavija više na postoji”''</ref><ref name=milunic2>[https://www.expats.cz/czech-news/article/czech-co-architect-behind-prague-s-dancing-house-passes-away Czech-Croatian architect behind Prague's Dancing House passes away] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108235402/https://www.expats.cz/czech-news/article/czech-co-architect-behind-prague-s-dancing-house-passes-away |date=2023-01-08 }} (na engleskom) Expats.cz ''Expats.cz Staff; 18.09.2022.''<br>''Milunić was born in Zagreb in what is now Croatia in 1941, but lived in Prague from the age of 16. In regards to his nationality, he described himself as "a Czechoslovak architect because I have a Czechoslovak education, and I feel Yugoslav in protest against primitive nationalism, even though neither Czechoslovakia nor Yugoslavia exists anymore."''</ref> * [[Aljoša Šegvić]], arhitekta<ref name=segvic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 554.<br>''“Šegvić Aljoša, arhitekta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Milica Šterić]], arhitekta<ref name=steric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 563.<br>''“Šterić Milica, arhitekta; član Upravnog odbora i specijalni savetnik Holding korporacije "Energoprojekt" - MDD Urbanizam i arhitektura; član Umetničkog saveta Saveza arhitekata Srbije i Akademije Arhitekture Srbije. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Josip Svoboda]], arhitekta<ref name=svoboda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 550.<br>''“Svoboda Josip, arhitekta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Danilo Udovički]], arhitekta<ref name=dudovicki1>[https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ Jugosloven koji je pobegao u Teksas] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114010713/https://www.danas.rs/kultura/jugosloven-koji-je-pobegao-u-teksas/ |date=2023-11-14 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Miroslav Simeunović; 02.11.2020.''<br>''“Mogu da potvrdim i danas da je moj daroviti prijatelj arhitekta Danilo Udovički, poreklom iz bačkog sela Mol, bio i ostao veliki patriota, erudita i poliglota, ali i Jugosloven u najboljem smislu te reči. Uvek se tako i izjašnjavao na popisima dok je to moglo, jer je i za njega, kao i za mnoge od nas, razbijanje Jugoslavije bila lična uvreda.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vlado Milunić.jpg|Vlado Milunić </gallery> </center> == Diplomacija == * [[Aleš Bebler]], diplomata, revolucionar<ref name=abebler1>VIII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Beograd, 7–13. decembra 1964. Stenografske beleške III. Beograd 1965, str. 1918.<br>''“Ovima moramo pre svega reći da je dobar deo našeg razmimoilaženja prosto nesporazum, i to nesporazum u tome šta mi, Jugosloveni, i drugi koji se sa nama slažu, nazivamo politikom miroljubive koegzistencije i kako je mi definišemo.”''</ref> * [[Salih Fejić]], diplomata<ref name=fejic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 182.<br>''“Fejić Salko, izvanredni poslanik i opunomoćeni ministar FNRJ u Holandiji, rez. major, r. 1914 u Mostaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Rexhai Surroi]], diplomat<ref name=surroi1>Maksić, Milivoje: [https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Svedocanstva%2005.pdf U raskoraku sa svetom.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221029103157/https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Svedocanstva%2005.pdf |date=2022-10-29 }} Beograd 2000, str. 9.<br>''“Bio је Аlbаnас ро poreklu, ali Jugosloven ро svemu drugom. Nije birao prijatelje ро ključu, već ро srcu. Mnogi smo bili među onima kojima је biо blizak. Redžai је biо čovek koji је prijatelju privržen. Ponekad se čini da u ovom našem vremenu ta divna osobina - biti privržen prijatelju, kao da počinje da bledi pod pritiskom egoizma, i nekih drugih, čudnih i sumnjivih moralnih normi. А upravo to, osećati se Jugoslovenom, što simbolizuje uverenje da smo svi u ovoj zemlji podjednako bliski i potrebni jedni drugima, i biti privržen drugu, prijatelju - jeste politička, а rekao bih i moralna osnova, na kojoj jedino i može počivati naša spoljnopolitička služba.”''</ref> * [[Zdenko Štambuk]], diplomata<ref name=zstambuk>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/08/srpski/P00040710.shtm Ko je ovaj čovek? Vladimir Štambuk (Drugaričin drug)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221123055710/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/08/srpski/P00040710.shtm |date=2022-11-23 }} [[Glas javnosti]]. ''Zorica Vulić; 07.04.2000.''<br>''“Otac Zdenko bio je čuveni diplomata, takođe Jugosloven, a majka Čehinja.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Aleš Bebler.jpg|Aleš Bebler </gallery> </center> == Film i pozorište == * [[Vjekoslav Afrić]], glumac<ref name=afric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 11.<br>''“Afrić Vjeko, dramski umetnik, pozorišni i filmski reditelj, redovni prof. Akademije za pozorišnu umetnost u Beogradu, pretsednik Sindikata kulturno-umetničkih ustanova, rez. major, r. 1906 na Hvaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Neda Arnerić]], glumica<ref name=arneric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 22-23.<br>''“Arnerić Neda, glumica i galerista (vlasnik galerije - knjižare "Atrijum", Bg.). […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=arneric2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 21.<br>''“Arnerić Neda, glumica i galerista (r. 15. VII 1953, Knjaževac). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Darko Bajić]], redatelj<ref name=dbajic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 29.<br>''“Bajić Darko, filmski reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=dbajic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 29.<br>''“Bajić M. Darko, filmski reditelj, docent na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu (r. 14. V 1955, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Primož Bebler]], redatelj<ref name=pbebler1>[https://www.danas.rs/kultura/umetnik-humanista-jugosloven/ Umetnik , humanista, Jugosloven...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152828/https://www.danas.rs/kultura/umetnik-humanista-jugosloven/ |date=2024-12-25 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 21.11.2013.''<br>''“Primož je bio pravi, plemeniti Jugosloven. Taj njegov izbor, bitna odrednica njegovog identiteta, imao je svoju estetsku, ideološku i humanističku utemeljenost.”''</ref><ref name=pbebler2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 35.<br>''“Bebler A. Primož, pozorišni reditelj; upravnik i umetnički rukovodilac Malog pozorišta Duško Radović i Večernje scene Radović u Beogradu (r. 5. V 1951, Njujork). Jugosloven.”''</ref><ref name=pbebler3>[http://www.republika.co.rs/564-565/24.html Beskrajna širina stanovnika sveta] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221016234820/http://www.republika.co.rs/564-565/24.html |date=2022-10-16 }} Republika. ''Goran Cvetković; Broj 564-565, 01-31.01.2014.''<br>''“Istinski levičar i Jugosloven, internacionalni i svetski pozorišni stručnjak Primož Bebler, nije stigao da uradi i tu jubilarnu predstavu Početak bune na dahije, po romanu Svetislava Basare.”''</ref> * [[Ivan Bekjarev]], glumac<ref name=bekjarev1>[https://arhiva.vesti-online.com/Scena/Soubiznis/499225/Bekjarev-Najgori-su-umetnici-u-politici Bekjarev: Najgori su umetnici u politici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230804005703/https://arhiva.vesti-online.com/Scena/Soubiznis/499225/Bekjarev-Najgori-su-umetnici-u-politici |date=2023-08-04 }} Vesti online. ''D. Dušanić; 16.06.2015.''<br>''“Poreklom sam Makedonac, ali rođeni Beograđanin, i javno priznajem da sam Jugosloven.”''</ref> * [[Miroslav Benka]], redatelj<ref name=benka1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 40.<br>''“Benka Miroslav, reditelj; umetnički direktor Gradskog pozorišta u Žilini, Slovačka (od '91). […] P: Jugosloven, slovačke narodnosti, […].”''</ref> * [[Melita Bihali]], glumica<ref name=bihali1>[https://www.vesti.rs/Mercedes-Benz/Jugoslovenka-zauvek-Prica-o-lepoj-stolarevoj-kci.html Jugoslovenka zauvek: priča o lepoj stolarevoj kći] vesti.rs ''Vesti-online.com; 27.12.2015.''<br>''“I moja porodica se preselila u Istru, iako nismo imali potrebu za tim. Takvo je bilo naređenje” - kaže Melita Bihali, koja je kroz lik baba Mare opisala i raspad SFRJ, i za kraj ovog susreta naglasila da je rođena kao Jugoslovenka i da će tako i umreti.''</ref><ref name=bihali2>[https://n1info.ba/showbiz/preminula-glumica-melita-bihali-poznata-po-ulozi-u-maratoncima/ Preminula glumica Melita Bihali, poznata po ulozi u “Maratoncima”] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230907003733/https://n1info.ba/showbiz/preminula-glumica-melita-bihali-poznata-po-ulozi-u-maratoncima/ |date=2023-09-07 }} N1 BIH. ''N1 Srbija, nova.rs; 25.08.2023.''<br>''Bihali je rekla i da je „rođena kao Jugoslovenka i da će tako i umrijeti!“.''</ref> * [[Predrag Bjelac]], glumac<ref name=bjelac1>[https://www.vesti-online.com/i-carobnjak-i-papa/ I čarobnjak i papa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230104004740/https://www.vesti-online.com/i-carobnjak-i-papa/ |date=2023-01-04 }} vesti.rs ''Nada S. Preradović; 29.01.2022.''<br>''“Do pre par godina živeo je u Pragu, izjašnjava se kao Jugosloven i ponosni je otac dve ćerke.”''</ref><ref name=bjelac2>[https://zena.blic.rs/lifestyle/glumac-predrag-bjelac-govorio-je-o-uspesima-na-svetskoj-sceni/lh3w1pl Predrag Bjelac: "Za Čehe sam harizmatičan: Mnogo puta sam im rekao: 'Dođite kod nas da vidite, ima ovakvih koliko hoćeš'"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241205080743/https://zena.blic.rs/lifestyle/glumac-predrag-bjelac-govorio-je-o-uspesima-na-svetskoj-sceni/lh3w1pl |date=2024-12-05 }} Blic žena. ''Blic žena; 19.05.2024.''<br>''“Odgojen sam kao Jugosloven, negde sam to i dalje.”''</ref> * [[Jelica Bjeli]], glumica<ref name=bjeli1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Bjeli-Hadžić Jelica, glumica. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Dragan Bjelogrlić]], režiser i glumac<ref name=bjelogrlic1>[https://www.nportal.rs/vest/186/vesti/kultura/bjelogrlic-film-toma-se-prepoznaje-po-univerzalnoj-emociji Bjelogrlić: Film "Toma" se prepoznaje po univerzalnoj emociji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230121004426/https://www.nportal.rs/vest/186/vesti/kultura/bjelogrlic-film-toma-se-prepoznaje-po-univerzalnoj-emociji |date=2023-01-21 }} Nportal. ''Nportal; 27.08.2021.''<br>''“Osećam se Jugoslovenom. Imam poseban odnos prema toj državi, žao mi je što je više nema i verovatno se to oseća u filmu. Toma je otvoreno govorio pred kraj života, kad je počela da se raspada Jugoslavija, da je veliki protivnik toga. Pravio je jugoslovensku turneju neposredno pred rat”, podsetio je Bjelogrlić.''</ref><ref name=bjelogrlic2>[https://www.rtvslo.si/kultura/intervju/dragan-bjelogrlic-iz-slovenije-je-vedno-prihajala-avantgarda/536803 Dragan Bjelogrlić: Iz Slovenije je vedno prihajala avantgarda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221006025712/https://www.rtvslo.si/kultura/intervju/dragan-bjelogrlic-iz-slovenije-je-vedno-prihajala-avantgarda/536803 |date=2022-10-06 }} (na slovenačkom) Radiotelevizija Slovenija. ''Gašper Andrinek, Val 202; 22.09.2020.''<br>''“Odraščal sem v Jugoslaviji in sem v svoji biti ostal Jugoslovan, ves prostor nekdanje Jugoslavije občutim kot svoj. Verjetno bo tako do konca življenja.”''</ref><ref name=bjelogrlic3>[https://www.rts.rs/lat/magazin/film-i-tv/3876212/bjelogrlic-male-razlike-su-me-uvek-inspirisale-i-zato-sam-ostao-jugosloven-u-dusi.html Bjelogrlić: Male razlike su me uvek inspirisale i zato sam ostao Jugosloven u duši] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231116010128/https://www.rts.rs/lat/magazin/film-i-tv/3876212/bjelogrlic-male-razlike-su-me-uvek-inspirisale-i-zato-sam-ostao-jugosloven-u-dusi.html |date=2023-11-16 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''RTS; 04.03.2020.''<br>''“Međutim, tako je kako je. Još uvek se mi umetnici trudimo da pravimo i da sarađujemo zajedno, nema tu nikakvog političkog razloga ni tržišnog. Prosto, meni bar, je uvek zanimljivo da radim sa ljudima iz drugih sredina. Više puta sam to rekao – Jugoslaviju su razorile male razlike, a male rezlike su nešto što je meni bila inspiracija i zato sam ja ostao Jugosloven u duši”, rekao je iskreno Dragan Bjelogrlić.''</ref> * [[Bogić Bošković]], glumac<ref name=bboskovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 53.<br>''“Bošković B. Bogić, glumac (r. 22. XII 1930, Prizren). Jugosloven.”''</ref> * [[Tanja Bošković]], glumica<ref name=tboskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 57.<br>''“Bošković Tatjana, glumica, član pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Srpkinja-Jugoslovenka.”''</ref><ref name=tboskovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 53.<br>''“Bošković V. Tatjana, glumica, član pozorišta Atelje 212 u Beogradu (r. 27. VI 1953, Beograd). Srpkinja, Jugoslovenka.”''</ref> * [[Karlo Bulić]], glumac<ref name=bulic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 92.<br>''“Bulić Karlo, dramski glumac, nastavnik Akademije za pozorišnu i filmsku umetnost u Beogradu, r. 1910 u Trstu, Jugosloven.”''</ref> * [[Branko Cvejić]], glumac<ref name=cvejic1>[https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/film-tv/3532718-branko-cvejic-ja-cu-uvek-ostati-jugosloven-rodjen-u-toj-zemlji-do-smrti-gradjanin-te-zemljeglumac Branko Cvejić: "Ja ću uvek ostati Jugosloven, rođen u toj zemlji, do smrti građanin te zemlje"] [[Telegraf.rs]]. 27.07.2022.<br>''“Bez obzira, postojala ili ne, kao greška ta zemlja, ja ću uvek ostati Jugosloven i građanin te zemlje. Ja se i sada osećam tako.”''</ref> * [[Svetozar Cvetković]], glumac<ref name=scvetkovic1>[https://www.dan.co.me/zabava/svetozar-cvetkovic-ja-sam-anticki-jugosloven-5150500 Svetozar Cvetković: Ja sam antički Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107221742/https://www.dan.co.me/zabava/svetozar-cvetkovic-ja-sam-anticki-jugosloven-5150500 |date=2023-01-07 }} Dan. ''DAN portal; 10.12.2022''<br>''“Kao umjetnik koji je stasavao i sazrijevao u vrijeme velike Jugoslavije, sebe i danas vidi kao Jugoslovena.”''</ref><ref name=scvetkovic2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/istinska-elita-danas-nema-sta-da-jede Svetozar Cvetković: Istinska elita danas nema šta da jede] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221018020612/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/istinska-elita-danas-nema-sta-da-jede |date=2022-10-18 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 20.03.2015.''<br>''“Jednom sam već negde rekao da je biti Jugosloven danas isto što i biti prokuženi stranac. Ali, u redu, svejedno: taj sam!” - Šta ste? - “Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic3>[https://nova.rs/zabava/aleksandar-od-jugoslavije/ekskluzivno-cvetkovic-blatite-me-ja-ostajem-jugosloven/ Cvetković: Blatite me, ja ostajem Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230131035406/https://nova.rs/zabava/aleksandar-od-jugoslavije/ekskluzivno-cvetkovic-blatite-me-ja-ostajem-jugosloven/ |date=2023-01-31 }} Nova.rs ''Pero Jovović; 09.03.2021.''<br>''“Ja rizikujem mnogo da krenu da me blate onog časa kada kažem da sam ja Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic4>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/svetozar-cvetkovic-glumcina-i-jugosloven/ Svetozar Cvetković: Glumčina i Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107222559/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/svetozar-cvetkovic-glumcina-i-jugosloven/ |date=2023-01-07 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 11.08.2021.''<br>''“Ta plemenitost i svetlost, pored činjenice da je ostao Jugosloven i građanin nepostojeće države, njegovoj skromnosti i gospodstvu dodaju još jednu finu nijansu koja ga čini renesansnim gospodarom.”''</ref><ref name=scvetkovic5>[http://www.slobodnarijec.net/svetozar-cvetkovic-snimam-film-u-francuskoj/ Svetozar Cvetković: Snimam film u Francuskoj] Slobodna Riječ. ''Slobodna Riječ; 27.02.2015.''<br>''“Biti Jugosloven – to je danas kao biti neki prokuženi stranac, u redu taj sam!”''</ref><ref name=scvetkovic6>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 76.<br>''“Cvetković Svetozar, glumac, član pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=scvetkovic7>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 69.<br>''“Cvetković S. Svetozar, glumac, član pozorišta Atelje 212 u Beogradu (r. 20. VI 1958, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Borivoj Dovniković]], autor animiranih filmova, ilustrator<ref name=dovnikovic1>[https://p-portal.net/borivoj-dovnikovic-pripadam-manjini-koju-jedni-trpe-drugi-mrze-a-u-biti-sam-clan-ljudske-zajednice/ Borivoj Dovniković: Pripadam manjini koju jedni trpe, drugi mrze, a u biti sam član ljudske zajednice] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211193920/https://p-portal.net/borivoj-dovnikovic-pripadam-manjini-koju-jedni-trpe-drugi-mrze-a-u-biti-sam-clan-ljudske-zajednice/ |date=2023-02-11 }} P-portal. ''Đorđe Matić; 24.12.2021.''<br>''“Pored svega toga, spadam u ljude koji su od početka bili i ostali Jugoslaveni, koji ne daju da se SFRJ naziva zločinačkom zemljom i kojoj bi trebalo davati priznanje za sve dobro što je učinila za nas i za svjetsku zajednicu.”''</ref> * [[Srđan Dragojević]], redatelj<ref name=dragojevic1>[http://www.telegraf.rs/jetset/144968-intervju-nedelje-srdan-dragojevic-2-deo-nisam-snimao-filmove-s-ratnim-zlocincima Intervju nedelje, Srđan Dragojević (2. deo): Nisam snimao filmove s ratnim zločincima!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233203/https://www.telegraf.rs/jetset/144968-intervju-nedelje-srdan-dragojevic-2-deo-nisam-snimao-filmove-s-ratnim-zlocincima |date=2022-12-29 }} Telegraf.rs ''S.M.S. – A.K.; 01.04.2012.''<br>''Da li ste jugonostalgičar, to se negde može nazreti iz vaših javnih istupa… - “Ne, nisam jugonostalgičar. Jugosloven sam.”''</ref><ref name=dragojevic2>[http://www.rts.rs/page/magazine/sr/story/411/Film/981606/Dragojevi%C4%87%3A+Sukob+mi%C5%A1ljenja+da,+sukob+na+ulici+ne.html Dragojević: Sukob mišljenja, ne sukob na ulici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233159/https://www.rts.rs/page/magazine/sr/story/411/Film/981606/Dragojevi%C4%87:+Sukob+mi%C5%A1ljenja+da,+sukob+na+ulici+ne.html |date=2022-12-29 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''30.10.2011.''<br>''Budući da se osećam Jugoslovenom, rođen sam u toj zemlji, svi gradovi i države bivše Jugoslavije su mi dragi, volim da idem tamo i onda je divno kad snimajući film prosto živite tu svoju ideju da ovo jeste Jugoslavija.”''</ref><ref name=dragojevic3>[http://dnevnik.com.mk/?ItemID=ED29384C7EF4F44A9128FE32E5BBA0ED „Парадa“ e првиот филм на трета Југославија] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120108204134/http://www.dnevnik.com.mk/?ItemID=ED29384C7EF4F44A9128FE32E5BBA0ED |date=2012-01-08 }} (na makedonskom) Dnevnik (Makedonija). ''Srebra Ðorđijevska; 05.01.2012.''<br>''“Јас сум Југословен, така се чувствувам и тоа е земјата во која живеам.”''</ref><ref name=dragojevic4>[http://www.delo.si/zgodbe/sobotnapriloga/najvecja-parada-ponosa-v-srcu-homofobnega-balkana.html Največja Parada ponosa v srcu homofobnega Balkana] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171110171452/http://www.delo.si/zgodbe/sobotnapriloga/najvecja-parada-ponosa-v-srcu-homofobnega-balkana.html |date=2017-11-10 }} (na slovenačkom) Delo. ''Vesna Milek; 02.01.2012.''<br>''“Če bi radi še bolj plastičen prikaz tega, kar sem hotel povedati: Jaz sem Jugoslovan. Vi, ki niste, ko vas jebe. (nasmešek)”''</ref> * [[Jasna Đuričić]], glumica<ref name=djuricic1>[https://www.021.rs/story/Info/Misljenja-i-intervjui/236557/INTERVJU-Jasna-Djuricic-Novac-je-vec-dugo-vremena-jedini-bog-na-ovoj-planeti.html Intervju Jasna Đuričić: Novac je već dugo vremena jedini bog na ovoj planeti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221205073327/https://www.021.rs/story/Info/Misljenja-i-intervjui/236557/INTERVJU-Jasna-Djuricic-Novac-je-vec-dugo-vremena-jedini-bog-na-ovoj-planeti.html |date=2022-12-05 }} Portal 021. ''Snežana Miletić; 09.04.2020.''<br>''“Pripadam drugom vremenu, drugoj generaciji, ja sam Jugoslovenka, rođena ovde, u vreme kada su važili postulati druge vrste - za sve stvari.”''</ref><ref name=djuricic2>[https://voice.org.rs/jasna-djuricic-najbolja-evropska-glumica/ Jasna Đuričić, najbolja evropska glumica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231003040615/https://voice.org.rs/jasna-djuricic-najbolja-evropska-glumica/ |date=2023-10-03 }} Vojvođanski istraživačko-analitički centar (VOICE). ''Snežana Miletić; 20.12.2021.''<br>''“Sremica, Novosađanka i Jugoslovenka, potekla iz radničke porodice, od oca trgovca i majke knjigovođe.”''</ref> * [[Predrag Ejdus]], glumac<ref name=ejdus1>[http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:359184-Predrag-Ejdus-Lako-je-izgubiti-ljudskost Predrag Ejdus: Lako je izgubiti ljudskost] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233203/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:359184-Predrag-Ejdus-Lako-je-izgubiti-ljudskost |date=2022-12-29 }} [[Večernje novosti]]. ''Radmila Radosavljević; 24.12.2011.''<br>''“A ja sam se nacionalno uvek izjašnjavao kao Jugosloven, tako sam se izjasnio i na poslednjem popisu.”''</ref><ref name=ejdus2>[http://www.politika.rs/rubrike/Sport/intervjui/Fudbal-mi-pomogao-da-stanem-na-noge.lt.html Фудбал ми помогао да станем на ноге] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150924134607/http://www.politika.rs/rubrike/Sport/intervjui/Fudbal-mi-pomogao-da-stanem-na-noge.lt.html |date=2015-09-24 }} [[Politika (novine)|Политика]]. ''Славко Трошељ; 13.07.2008.''<br>''“Целог живота изјашњавам се као Југословен. И данас се осећам тако. Иако та државна заједница више не постоји. Али, то је моје право. Родио сам се у тој земљи. Али, ако хоћете дубоку интуитивно осећам апсолутну припадност и јеврејском и српском народу.”''</ref><ref name=ejdus3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 131.<br>''“Ejdus Predrag, glumac, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta (od '93). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ejdus4>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 125.<br>''“Ejdus Lj. Predrag, glumac, član i v. d. direktora Drame Narodnog pozorišta u Beogradu (r. 24. VII 1947, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Mira Erceg]], reditelj<ref name=erceg1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 132.<br>''“Erceg Mira, pozorišni reditelj; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Bekim Fehmiu]], glumac<ref name=fehmiu1>[https://www.vreme.com/nedelja/bekim-fehmiu/ Bekim Fehmiu (1936–2010)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208030139/https://www.vreme.com/nedelja/bekim-fehmiu/ |date=2023-02-08 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''J. Gligorijević; broj 1015, 17.06.2010.''<br>''“Jedan od simbola Jugoslavije iz njenog zlatnog doba, nikada nije, u ime bratstva i jedinstva, a potom jugonostalgije, bežao od svog albanskog porekla, bio je i jedno i drugo: Albanac, Jugosloven, iznad svega umetnik, a pre svega – čovek.”</ref> * [[Dragomir Felba]], glumac<ref name=felba1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134-135.<br>''“Felba Dragomir, glumac. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=felba2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 127.<br>''“Felba A. Dragomir, glumac (r. 7. VII 1921, Skoplje). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ognjen Glavonić]], redatelj<ref name=glavonic1>[https://www.xxzmagazin.com/film-se-treba-obracati-mladim-fasistima Film se treba obraćati mladim fašistima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114021845/https://www.xxzmagazin.com/film-se-treba-obracati-mladim-fasistima |date=2023-11-14 }} XXZ magazin. ''Jurica Pavičić; 14.05.2018.''<br>''Upravo zato Glavonić napominje da se osjeća kao Jugoslaven i citira Viktora Ivančića: “Budući da živimo u ambijentu gdje je Jugoslavija oglašena kao najgora psovka, upravo jugoslavenska etiketa nudi aktivniju poziciju i obilježava odgovorniji model antinacionalizma”.</ref> * [[Srđan Grahovac]], glumac<ref name=grahovac1>[https://www.pobjeda.me/clanak/udareni-temelji-dubljim-i-slozenijim-projektima Udareni temelji dubljim i složenijim projektima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211012329/https://www.pobjeda.me/clanak/udareni-temelji-dubljim-i-slozenijim-projektima |date=2023-02-11 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]] ''Svetlana Višnjić; 06.05.2022.''<br>''“Saradnjama se uvijek radujem, one su nužne između republika u Jugoslaviji, ja nikada nijesam prestao da budem Jugosloven. Nikada nijesam imao granica, uvijek sam išao dalje. Saradnja i odnosi preko kulture su nužnost, ako mislimo da išta radimo u budućnosti” – rekao je Grahovac.''</ref> * [[Aleksandar Gruden]], glumac<ref name=agruden1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 155.<br>''“Gruden Aleksandar-Saša, glumac i reditelj; šef marketinga pozorišta "Atelje 212", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Srđan Hadžić]], reditelj, pisac<ref name=hadzic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 160.<br>''“Hadžić Srđan, reditelj i pisac; član Akademije filmske umetnosti i nauke. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Željko Hubač]], dramski pisac<ref name=hubac1>[https://www.kurir.rs/vesti/moja-zivotna-prica/4012971/zeljko-hubac-zivotna-prica Životna priča Željka Hubača: Na ružan način sam saznao da sam usvojen! Muslimanka me je rodila, a odgajili su me Čeh i Srpkinja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230220203017/https://www.kurir.rs/vesti/moja-zivotna-prica/4012971/zeljko-hubac-zivotna-prica |date=2023-02-20 }} Kurir.rs ''Ljubomir Radanov i Andrijana Stojanović; 18.09.2022.''<br>''“Po svom dubokom osećanju sam Jugosloven.”''</ref> * [[Boris Isaković]], glumac<ref name=bisakovic1>[https://gracija.me/boris-isakovic-ako-ne-postujete-publiku-ne-postujete-sebe-i-svoj-rad/ Boris Isaković: Ako ne poštujete publiku, ne poštujete sebe i svoj rad] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103201020/https://gracija.me/boris-isakovic-ako-ne-postujete-publiku-ne-postujete-sebe-i-svoj-rad/ |date=2023-01-03 }} Gracija. ''Mirjana Popović; br. 206 okt. 2022.''<br>''“I dalje voli da se izjašnjava kao Jugosloven, a svoje studente, osim glumačkim vještinama, zajedno sa suprugom, glumicom Jasnom Đuričić, uči tome da u njihovom svijetu nema mjesta mržnji.”''</ref><ref name=bisakovic2>[https://6yka.com/podcast/isak Boris Isaković za BUKU: Katastrofalno je šta se desilo s našim kulturnim bićem dolaskom aktuelne vlasti] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103223056/https://6yka.com/podcast/isak |date=2023-01-03 }} Buka. ''Slađan Tomić; 19.08.2022.''<br>''“Izjašnjava se kao Jugosloven, pa su Sarajevo, Zagreb i ostali gradovi – njegovi gradovi, poput Novog Sada ili Beograda.”''</ref><ref name=bisakovic3>[https://www.kurir.rs/zabava/kultura/3994757/boris-isakovic-intervju Ljudi ne vole da pominju ime Jugoslavije! Boris Isaković o Slobi i novoj ulozi: Bio sam pionir i Jugosloven! Meni je to ostalo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110012914/https://www.kurir.rs/zabava/kultura/3994757/boris-isakovic-intervju |date=2023-01-10 }} Kurir.rs ''22.08.2022.''<br>''“Bio sam pionir i opredeljivao sam se kao Jugosloven. Meni je to ostalo. Ne mogu protiv toga.”''</ref> * [[Feđa Isović]], scenarista<ref name=fisovic1>[https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ Isović za N1: Lik Izeta Fazlinovića sam pisao po sebi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102014830/https://ba.n1info.com/vijesti/a255518-fedja-isovic-o-izetu-fazlinovicu/ |date=2022-11-02 }} N1 BIH. ''N1 BiH; 18.04.2018.''<br>''“Volim i ja Tita, Jugosloven sam po nacionalnosti. Rodio sam se u Jugoslaviji, odgojen sam da je volim.”''</ref><ref name=fisovic2>[https://6yka.com/bih/feda-isovic-hercegovacki-neposrednik-nebojsa-vukanovic Feđa Isović: Hercegovački neposrednik Nebojša Vukanović] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225154249/https://6yka.com/bih/feda-isovic-hercegovacki-neposrednik-nebojsa-vukanovic/ |date=2024-12-25 }} Buka. ''Feđa Isović; 22.02.2020.''<br>''“Ja kao Jugosloven, mada državljanin BiH, ne mogu da se kandidujem na niz funkcija. Kao ni Jevreji, Romi i svi oni „ostali“.”''</ref><ref name=fisovic3>[https://avaz.ba/vijesti/kolumne/529374/nasi-su-ginuli-najvise Naši su ginuli najviše] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101212701/https://avaz.ba/vijesti/kolumne/529374/nasi-su-ginuli-najvise |date=2022-11-01 }} [[Dnevni avaz]]. ''Feđa Isović; 16.11.2019.''<br>''“Kaže mi drug, glumac iz Beograda, kako ne može prežaliti Jugoslaviju. Slušam ga, trajala je ta njegova jadikovka neke tri pive, a onda ga priupitah da mi kaže kako se izjasnio na zadnjem popisu. Kaže: - “Kao Srbin”. - “E vidiš”, rekoh, “ja kao Jugosloven. Nemoj meni da cmizdriš i kenjaš, majke ti!”''</ref><ref name=fisovic4>[https://avaz.ba/vijesti/intervju/383445/scenarist-feda-isovic-za-avaz-desni-i-nacionalni-pokreti-uteg-su-oko-vrata-svakom-narodu Scenarist Feđa Isović za "Avaz": Desni i nacionalni pokreti uteg su oko vrata svakom narodu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231207180457/https://avaz.ba/vijesti/intervju/383445/scenarist-feda-isovic-za-avaz-desni-i-nacionalni-pokreti-uteg-su-oko-vrata-svakom-narodu |date=2023-12-07 }} [[Dnevni avaz]]. ''Edina Bakić; 30.05.2018.''<br>''“Po nacionalnosti sam Jugoslaven i ne vidim kako dva smiješna administrativna okvira, dakle Republika Srpska i Federacija, mogu na bilo koji način utjecati na taj moj osjećaj.”''</ref> * [[Ita Rina]], glumica<ref name=itarina>[https://www.politika.rs/scc/clanak/431870/Ita-Rina-je-bila-i-Beogradanka-Tamara Ита Рина је била и Београђанка Тамара] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221202190529/https://www.politika.rs/scc/clanak/431870/Ita-Rina-je-bila-i-Beogradanka-Tamara |date=2022-12-02 }} [[Politika (novine)|Politika]]. ''Ненад Симић; 15.06.2019.''<br>''“Шездесетих година прошлог века њен супруг и она су саградили кућу у Будви, где је као Српкиња, увек се изјашњавајући као Југословенка, умрла 10. маја 1979. године од напада астме.”''</ref> * [[Davor Janjić]], glumac<ref name=janjic>[https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/u-sarajevu-ukopan-glumac-davor-janjic-spavaj-brate-jer-je-s-tobom-bilo-tako-lijepo/476912 U Sarajevu ukopan glumac Davor Janjić: 'Spavaj, brate. S tobom je bilo tako lijepo'] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230126231124/https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/u-sarajevu-ukopan-glumac-davor-janjic-spavaj-brate-jer-je-s-tobom-bilo-tako-lijepo/476912 |date=2023-01-26 }} RadioSarajevo.ba, ''05.12.2022.''<br>''“Zahvaljujući svome porijeklu, tvojima Nadi i Žarku koji su te tako vaspitali, bio si univerzalist, suštinski protivnik nacionalizma, i ateist. Bosanac, Srbin, Hrvat, Slovenac, Jugoslaven, u onom značenju koje znaju samo oni koji istinski i duboko nose taj osjećaj. Oni drugi, koji su prezreli da su to ikada bili – a mnogi od njih su se često zaklinjali u to kad je to bilo kurentno – oni su danas najčešće važne karike u lancima kojima smo ovdje okovani. I koje iz vlastitog kukavičluka i komocije ne možemo prekinuti.”''</ref> * [[Đorđe Kadijević]], redatelj<ref name=kadijevic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/556598/Dodeljen-Zlatni-pecat-Kinoteke Dodeljen „Zlatni pečat” Kinoteke] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152844/https://www.politika.rs/sr/clanak/556598/Dodeljen-Zlatni-pecat-Kinoteke |date=2024-12-25 }} [[Politika (novine)|Politika]]. ''06.06.2023.''<br>''“Ponosan sam što mi nagradu „Zlatni pečat” dodeljuje ustanova koja nosi i dalje naziv Jugoslovenska kinoteka. Ja sam Jugosloven i to ću biti i ostati do poslednjeg trenutka svog života. Mnogi moji filmovi ili serije su nastajali u zemlji za koju kažu da više ne postoji. A za mene će Jugoslavija uvek postojati i ja ću zauvek biti Jugosloven.”''</ref><ref name=kadijevic2>[https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/kultura/ostalo/legendarni-redatelj-dorde-kadijevic-otvorio-dusu-za-srpske-medije-procitajte-sto-je-rekao-o-rodnom-sibeniku-arsenu-jugoslaviji-1065670 Legendarni Đorđe Kadijević otvorio dušu za srpske medije: pročitajte što je rekao o rodnom Šibeniku, Arsenu, Jugoslaviji...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221014231824/https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/kultura/ostalo/legendarni-redatelj-dorde-kadijevic-otvorio-dusu-za-srpske-medije-procitajte-sto-je-rekao-o-rodnom-sibeniku-arsenu-jugoslaviji-1065670 |date=2022-10-14 }} Šibenski.hr ''Šibenski.hr; 20.12.2020.''<br>''“Po ocu sam Srbin, po majci Hrvat, a ja sam Južni Sloven, tačnije Jugosloven.”''</ref><ref name=kadijevic3>[https://www.danas.rs/kultura/intervju-djordje-kadijevic-autor-kulte-leptirice-ovde-se-simulira-drustvo-drzava-demokratija/ Intervju – Đorđe Kadijević, autor kultne „Leptirice“: Ovde se simulira društvo, država, demokratija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221125051223/https://www.danas.rs/kultura/intervju-djordje-kadijevic-autor-kulte-leptirice-ovde-se-simulira-drustvo-drzava-demokratija/ |date=2022-11-25 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 14.11.2022.''<br>''“Ja jesam Jugosloven i više sam za bratstvo i jedinstvo nego za ovo pozivanje na obračune onih koji bi trebalo da budu jedinstveni, i mislim da je ta žalosna situacija uzrok jedne, kako bih rekao, likvidirane kohezije čitave kulture koja nema svoju kompaktnost, nema svoju pravu temu, nema paradigmu.”''</ref><ref name=kadijevic4>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213-214.<br>''“Kadijević Đorđe, filmski i TV reditelj; likovni kritičar NIN-a. […] P: Srbin, Jugosl., […].”''</ref> * [[Rialda Kadrić]], glumica<ref name=kadric1>[https://glossy.espreso.co.rs/poznati/vesti/206350/rialda-kadric-zivotna-prica Umrla je nasred ulice, baš kao njena majka: Glumica koju su generacije Jugoslovena obožavale doživela tešku sudbinu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231026034059/https://glossy.espreso.co.rs/poznati/vesti/206350/rialda-kadric-zivotna-prica |date=2023-10-26 }} Glossy. ''Glossy; 14.06.2022.''<br>''“Rialda se, inače, do kraja života osećala kao Jugoslovenka, pre svega zato što dolazi iz mešovite porodice, baš kao i njen suprug.”''</ref> * [[Stefan Kapičić]], glumac<ref name=kapicic1>[https://avaz.ba/vijesti/173945/stefan-kapicic-odgojen-sam-kao-jugoslaven-i-tako-cu-odgojiti-svoju-djecu Stefan Kapičić: Odgojen sam kao Jugoslaven i tako ću odgojiti svoju djecu] [[Dnevni avaz]]. ''Hajrija Lisić; 19.04.2015.''<br>''“Odgojen sam kao Jugoslaven i tako ću odgojiti svoju djecu” - ističe Kapičić.''</ref> * [[Suada Kapić]], glumica, režiserka, scenaristkinja<ref name=kapic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 218.<br>''“Kapić Suada, reditelj, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=kapic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 198.<br>''“Kapić I. Suada, reditelj, slobodni umetnik (r. 15. II 1952, Sarajevo). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Milutin Karadžić]], glumac<ref name=karadzic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 219-220.<br>''“Karadžić Milutin-Mima, glumac. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Mirjana Karanović]], glumica<ref name=mkaranovic1>[https://www.portalnovosti.com/yubilej-ja-sam-jugoslovenka Yubilej: Ja sam Jugoslovenka] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221012063031/https://www.portalnovosti.com/yubilej-ja-sam-jugoslovenka |date=2022-10-12 }} Portal Novosti. ''Mirjana Karanović; 30.11.2018.''<br>''“Ja sam rođena u Jugoslaviji. Ja sam Jugoslovenka. […] Ono što danas znam jest da ću, bez ikakvog sentimenta, i dalje u svome biću biti Jugoslovenka. To je upisano u moju duhovnu genetiku i to se neće promeniti sve do moje smrti.”''</ref> * [[Srđan Karanović]], redatelj<ref name=skaranovic1>[https://www.glasistre.hr/knjizevnost/2022/12/03/srdana-karanovic-pisanje-mi-se-osladilo-i-pomislio-sam-kako-je-pisanje-puno-divniji-posao-nego-snim-833295 Srđan Karanović: Pisanje mi se osladilo i pomislio sam kako je pisanje puno divniji posao nego snimanje filmova] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230102051029/https://www.glasistre.hr/knjizevnost/2022/12/03/srdana-karanovic-pisanje-mi-se-osladilo-i-pomislio-sam-kako-je-pisanje-puno-divniji-posao-nego-snim-833295 |date=2023-01-02 }} [[Glas Istre]]. ''Vanesa Begić; 03.12.2022.''<br>''“Karanović je govorio i zašto se na popisu stanovništva izjasnio kao Jugoslaven i zašto ga smeta kada se taj prostor naziva regionom, i bivšom Jugoslavijom, a ne Jugoslavijom, koja je ionako bivša.”''</ref> * [[Miljen Kljaković]], scenarista<ref name=kljakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 229.<br>''“Kljaković Miljen - Kreka, scenograf; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nada Kokotović]], reditelj<ref name=kokotovic1>[https://migration-audio-archiv.de/nada-kokotovic/ Nada Kokotović - Regisseurin aus Köln] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231119012803/https://migration-audio-archiv.de/nada-kokotovic/ |date=2023-11-19 }} (na njemačkom) migration-audio-archiv e.V.<br>''“Ich habe einen kroatischen Pass, aber ich fühle mich als Jugoslawin.”''</ref><ref name=kokotovic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 234.<br>''“Kokotović Nada, koreograf i reditelj. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Dejan Kosanović]], reditelj<ref name=dkosanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 242.<br>''“Kosanović Dejan, reditelj dokumentarnog filma. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Deana Leskovar]], scenarista, književnik<ref name=leskovar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 276.<br>''“Leskovar Deana, književnik i filmski scenarista; dramaturg u Redakciji igranog programa TVB (od '90). […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Leon Lučev]], glumac<ref name=lucev1>[https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/region/hrvatski-glumac-leon-lucev-osjecam-se-kao-jugoslaven-evo-i-zasto-532772 Hrvatski glumac Leon Lučev: Osjećam se kao Jugoslaven, evo i zašto...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221004013040/https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/region/hrvatski-glumac-leon-lucev-osjecam-se-kao-jugoslaven-evo-i-zasto-532772 |date=2022-10-04 }} [[Oslobođenje (list)|Oslobođenje]]. 17.02.2020.</ref> * [[Nikola Majdak]], snimatelj, reditelj<ref name=majdak1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 287.<br>''“Majdak Nikola, filmski reditelj i snimatelj; red. prof. Fakulteta dramskih umetnosti, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Aleksandar Mandić (reditelj)|Aleksandar Mandić]], reditelj<ref name=mandic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 292.<br>''“Mandić Aleksandar, reditelj i scenarista; redovni profesor na Odseku za film i televiziju Univerziteta u Njujorku (od '92). […] P: Srbin - Jugosloven.”''</ref> * [[Milenko Maričić]], reditelj<ref name=maricic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 295.<br>''“Maričić Milenko, pozorišni i TV reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Gordan Matić]], reditelj<ref name=matic1>[https://prviprvinaskali.com/clanci/recju/autori-ppns/gordan-matic/gordan-matic-od-a-do-z.html Gordan Matić: Od A do Z] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108232946/https://prviprvinaskali.com/clanci/recju/autori-ppns/gordan-matic/gordan-matic-od-a-do-z.html |date=2023-01-08 }} Prvi prvi na skali. ''30.01.2012''<br>''Kulturološki se osećam kao Jugosloven, jer su na mene, između ostalih, uticali pisci Ivo Andrić, Miroslav Krleža, Aleksandar Popović, Dušan Kovačević, muzičari Milan Mladenović, Darko Rundek, Džoni Štulić, Zoran Predin, filmovi “Slučaj Harms”, “Beštije”, “Pad Italije”, “Leptirica”, “Nacionalna klasa”, “Pre kiše”''</ref> * [[Mladen Matičević]], reditelj<ref name=maticevic1>[http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/460544/Prica-o-geniju-Arsenu-Dedicu Priča o geniju Arsenu Dediću] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140804121336/http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/460544/Prica-o-geniju-Arsenu-Dedicu |date=2014-08-04 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Aleksandar Nikolić; 27.04.2014.''<br>''“Svi su me pitali kako to da srpski reditelj snimi film o Arsenu Dediću? Kazao sam im da sam Jugosloven i da snimam film o jugoslovenskom kantautoru.”''</ref> * [[Irfan Mensur]], glumac<ref name=mensur1>[https://www.blic.rs/kultura/intervju-irfan-mensur-jednostavno-postojim-i-to-je-ono-sto-je-meni-najbitnije/rf034jg Intervju Irfan Mensur: Jednostavno - postojim, i to je ono što je meni najbitnije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230625122425/https://www.blic.rs/kultura/intervju-irfan-mensur-jednostavno-postojim-i-to-je-ono-sto-je-meni-najbitnije/rf034jg |date=2023-06-25 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Tatjana Nježić; 26.04.2023.''<br>''“I prvi intervju koji sam posle povratka iz inostranstva dao bio je veliki intervju u NIN-u, gde sam pričao – iako je to bilo bogohulno - o jugoslovenstvu, da ja ne mogu biti ništa drugo nego Jugosloven i da još verujem u jugoslovenstvo kojeg i dalje ima mnogo na sve strane, ali ljudi su osujećeni da to izgovore.”''</ref><ref name=mensur2>[https://nova.rs/zabava/showbiz/velika-ispovest-irfana-mensura-za-nova-rs/ Velika ispovest Irfana Mensura za Nova.rs] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221021051349/https://nova.rs/zabava/showbiz/velika-ispovest-irfana-mensura-za-nova-rs/ |date=2022-10-21 }} Nova.rs ''Nemanja Lisinac; 24.03.2021.''<br>''“Prosto, ta neka multikulturalnost Sarajeva je nešto što me i danas opredeljuje kao jedinu varijantu mog bistvovanja, a to je da sam Jugosloven. Nekada, pre 20 godina, izgovoriti to u Srbiji bilo je bogohulno, ali ja se ni tada nisam odrekao jugoslovenstva i toga da sam Jugosloven, pa čak i po cenu toga da me izbrišu iz enciklopedije 'Ko je ko na Balkanu', što se i dogodilo”, priča Irfan Mensur u velikoj ispovesti za Nova.rs.''</ref><ref name=mensur3>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/intervju-dana/lose-sam-odigrao-principa Irfan Mensur: Loše sam odigrao Principa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020215526/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/intervju-dana/lose-sam-odigrao-principa |date=2022-10-20 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 08.08.2014.''<br>''Vidjela sam da ste u jednom intervjuu rekli kako, i nakon svega, ostajete nepopravljivi Jugosloven. Šta to danas znači? - “Jugoslavija i jugoslovenstvo moj su identitet, moja vera. U toj državi sam rođen, tu odrastao; na toj tradiciji sam vaspitavan, tako živeo. I, šta sada?! Uvek sam bio Jugosloven! Moj otac je musliman, majka katolkinja, maćeha pravoslavka; najstarijeg sina Filipa dobio sam u braku sa Ljiljanom Perović; sa Srnom Lango imam Pavla. I, nakon svega, osim Jugosloven, šta bih mogao da budem?! Pa, zar moja porodica nije Jugoslavija u malom?!”''</ref><ref name=mensur4>[https://mnemagazin.me/2015/03/08/irfan-mensur-moja-jugoslavija-jos-postoji/ Irfan Mensur: Moja Jugoslavija još postoji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221022175117/https://mnemagazin.me/2015/03/08/irfan-mensur-moja-jugoslavija-jos-postoji/ |date=2022-10-22 }} MNE magazin. ''Bojana Radonjić; 08.03.2015.''<br>''Rekli ste: “Do dana današnjeg ostao sam Jugosloven”. - “Znate šta, ja sam govorio da sam Jugosloven i u vrijeme kada to nije bilo popularno, kad je pogubno bilo reći da sam jugonostalgičar, ali sam ja uvijek pojašnjavao svoju jugonostalgiju.”''</ref><ref name=mensur5>[https://www.gloria.rs/zvezde/price/132189/irfan-mensur-emotivno-putovanje-kuci Irfan Mensur: Emotivno putovanje kući] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020223450/https://www.gloria.rs/zvezde/price/132189/irfan-mensur-emotivno-putovanje-kuci |date=2022-10-20 }} Gloria. ''Maja Gašić; 24.09.2018.''<br>''“Moram tako da kažem, jer sam ostao Jugosloven do kraja, mada je nekad bilo bogohulno biti jugonostalgičar.”''</ref><ref name=mensur6>[https://www.ekspres.net/pozoriste/intervju-irfan-mensur-kultura-je-vodilja-ka-uspehu-naroda Intervju, Irfan Mensur: Kultura je vodilja ka uspehu naroda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020223500/https://www.ekspres.net/pozoriste/intervju-irfan-mensur-kultura-je-vodilja-ka-uspehu-naroda |date=2022-10-20 }} Ekspres. ''Mirjana Mitrović; 01.06.2017.''<br>''“Mislili su da su veći Srbi od mene i da su zato vredniji kao ljudi, bez obzira na to što je Srbija u mene uložila milione dolara kroz posao i obrazovanje i bez obzira na to što se nikada nisam bavio politikom niti sam se izjašnjavao drugačije sem da sam Jugosloven, ne iz straha, već zato što se tako osećam.”''</ref><ref name=mensur7>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 316.<br>''“Mensur Irfan, glumac i režiser, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=mensur8>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 276.<br>''“Mensur M. Irfan, glumac, član Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu (r. 19. I 1952, Sarajevo). Jugosloven.”''</ref> * [[Ognjenka Milićević]], rediteljka<ref name=milicevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 335.<br>''“Milićević Ognjenka, reditelj, teatrolog i prevodilac. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Kokan Mladenović]], redatelj<ref name=kokan1>[http://www.pressonline.rs/sr/vesti/Dnevni_magazin/story/184680/Jugosloveni+su+pro%C5%A1li+kao+Hazari.html Jugosloveni su prošli kao Hazari] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120105030313/http://www.pressonline.rs/sr/vesti/Dnevni_magazin/story/184680/Jugosloveni+su+pro%C5%A1li+kao+Hazari.html |date=2012-01-05 }} Press Online. ''Rade Stanić; 03.11.2011.''</ref><ref name=kokan2>[http://www.novossti.com/2012/10/fasizam-pocinje-od-jednog-prekrsaja/ Fašizam počinje od jednog prekršaja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121013163926/http://www.novossti.com/2012/10/fasizam-pocinje-od-jednog-prekrsaja/ |date=2012-10-13 }} Novosti. ''Goran Plavšić; 08.10.2012.''</ref><ref name=kokan3>[http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:318995-Kokan-Mladenovic-Fajront-u-balkanskoj-krcmi Kokan Mladenović: Fajront u balkanskoj krčmi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221229233204/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:318995-Kokan-Mladenovic-Fajront-u-balkanskoj-krcmi |date=2022-12-29 }} [[Večernje novosti]]. ''Vukica Strugar; 12.02.2011.''</ref><ref name=kokan4>[http://www.naslovi.net/2011-02-27/blic/kokan-mladenovic-placamo-cenu-estradizacije-nasih-zivota/2363702 Kokan Mladenović: Plaćamo cenu estradizacije naših života]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Naslovi.net ''Aleksandar Nikolić; 27.02.2011.''</ref> * [[Dragana Mrkić]], režiser, ranije glumica<ref name=mrkic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 365.<br>''“Mrkić Dragana, glumica, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ranko Munitić]], filmski kritičar i teoretičar<ref name=munitic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 367.<br>''“Munitić Ranko, filmski i TV scenarista, pisac o filmu i srodnim umetnostima, autor i voditelj radio i TV emisija; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=munitic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 315.<br>''“Munitić B. Ranko, pisac o filmu i srodnim umetnostima, filmski i TV scenarista, autor televizijskih i radio emisija; slobodni umetnik (r. 3. IV 1943, Zagreb). Jugosloven.”''</ref> * [[Dino Mustafić]], reditelj<ref name=mustafic1>[https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena Dino Mustafić nakon premijere u BDP: U meni je ostao neizbrisiv identitet Jugoslovena] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250403122425/https://www.telegraf.rs/pop-i-kultura/pozoriste/4081248-dino-mustafic-nakon-premijere-u-bdp-u-meni-je-ostao-neizbrisiv-identitet-jugoslovena |date=2025-04-03 }} [[Telegraf.rs]]. ''J. V.; 30.03.2025.''<br>''“Vrlo često naglašavam da sam u kulturalnom smislu Jugosloven, bez obzira što je ta zemlja geografski i politički nestala.”''</ref><ref name=mustafic2>[https://twitter.com/mdinodino/status/887975511045156864 (Twitter status:) Živeći i radeći na Balkanu uvjerio sam se kako jedino identitarno i politički ima smisla biti Jugosloven!] MdinoDino@Twitter. ''Dino Mustafić; 20.07.2017.''</ref><ref name=mustafic3>[https://www.danas.rs/kultura/dino-mustafic-kod-nas-se-nacionalizam-kao-pantljicara-uspinje-od-portira-do-akademika/ Dino Mustafić: Kod nas se nacionalizam kao pantljičara uspinje od portira do akademika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101043711/https://www.danas.rs/kultura/dino-mustafic-kod-nas-se-nacionalizam-kao-pantljicara-uspinje-od-portira-do-akademika/ |date=2023-01-01 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 04.12.2022.''<br>''“Moje jugoslovenstvo je kulturni identitet, duhovni prostor kojeg živim intezivno. Ima tu i mog inata prema onim kojim je Jugoslavija postala psovka. Biti Jugoslaven danas nije samo politički stav veći je i etički. Svojevrsni vid otpora nacionalističkom ološu, možda jedna odgovornija forma antinacionalizma. Ako je nekom najvažnije da bude Hrvat ili Srbin ili Bošnjak po liniji svoje nacionalne pripadnosti, onda je potpuno prirodno da možete biti Jugoslaven po liniji svoje nadnacionalne pripadnosti.”''</ref> * [[Goran Paskaljević]], reditelj<ref name=paskaljevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 400.<br>''“Paskaljević Goran, filmski reditelj; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, Srbin.”''</ref><ref name=paskaljevic2>[https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp|issue:UB_00064_19920905|page:8 Jedan film dve zastave] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240324152716/https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp{{!}}issue:UB_00064_19920905{{!}}page:8 |date=2024-03-24 }} Nedeljna Borba, ''05/06.09.1992.'', str. 8.<br>''“Ja sam najpre filmadžija, pa Jugosloven, pa Srbin.”''</ref> * [[Borka Pavićević]], dramaturškinja<ref name=pavicevic1>[https://rs.n1info.com/vesti/a497122-odrzana-komemoracija-borki-pavicevic/ Komemoracija Borki Pavićević: Vikala je iz sveg glasa – ne igraj se sa istinom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230103233515/https://rs.n1info.com/vesti/a497122-odrzana-komemoracija-borki-pavicevic/ |date=2023-01-03 }} N1 SRB. ''FoNet; 04.07.2019.''<br>''On je dodao da je Pavićević ostala Jugoslovenka, a da bi se danas u Jugoslaviji slavio Dan boraca i podsetio na stihove “Naša borba zahteva, kad se gine da se peva”.''</ref><ref name=pavicevic2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/jugoslavija-je-aktuelna-zbog-aktuelnih-politika Borka Pavićević: Jugoslavija je aktuelna zbog aktuelnih politika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011074946/https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/jugoslavija-je-aktuelna-zbog-aktuelnih-politika |date=2022-10-11 }} [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Tamara Nikčević; 12.04.2017.''<br>''Ipak, kao Jugoslovenka, kao neko ko je rođen i ko je živio u “mraku socijalizma”, možete li zamisliti zajednicu čije bi “rotirajuće predsjedništvo”, pored “kralja ujedinitelja” Aleksandra Vučića, činili Bakir Izetbegović, Đorđe Ivanov, Kolinda Grabar-Kitarović, Filip Vujanović, Borut Pahor? Kakva bi to uopšte država bila? - “Mogu da zamislim samo jednu Jugoslaviju, u kojoj bi se ovi koji danas protestuju na beogradskim ulicama povezali sa ljudima iz kulture koji su svojevremeno potpisivali peticije protiv ministra Hasanbegovića, sa radnicima koji su peške iz Tuzle išli do granice sa Hrvatskom, sa… Ko piše o štrajku radnika u Bosni, taj želi da u Srbiju unese nered. Sećate li se toga? Takve rečenice su u to vreme izgovarali oni koji bi danas da prave nekakvu “staru Jugoslaviju plus Albanija”.”''</ref> * [[Josip Pejaković]], glumac<ref name=pejakovic>[https://avaz.ba/lifestyle/kultura/169689/josip-pejakovic-u-trebinju-izveo-monodramu-ucerivanje Josip Pejaković u Trebinju izveo monodramu "Ućerivanje"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250120050038/https://avaz.ba/lifestyle/kultura/169689/josip-pejakovic-u-trebinju-izveo-monodramu-ucerivanje |date=2025-01-20 }} [[Dnevni avaz]]. ''P.M.; 20.03.2015.''<br>''Pejaković kaže da je monodrama „Ućerivanje“ imala dobar prijem i Hrvatskoj, mada je bilo negativne atmosfere zbog toga što se on izjasnio kao Jugosloven. „Kako neko ko se zove Josip može da se izjašnjava kao Jugosloven. Sve je kulminiralo incidentom tako da je prilikom izvođenja monodrame u Zadru i policija morala da osigurava,“ objasnio je Pejaković.''</ref> * [[Katarina Pejović]], dramaturškinja<ref name=pejovic1>[https://nova.rs/kultura/katarina-pejovic-jedini-nacin-da-iskorenimo-fasizam-je-da-razumemo-te-ljude/ Katarina Pejović: Jedini način da iskorenimo fašizam je da razumemo te ljude] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230130022252/https://nova.rs/kultura/katarina-pejovic-jedini-nacin-da-iskorenimo-fasizam-je-da-razumemo-te-ljude/ |date=2023-01-30 }} Nova.rs. ''Suzana Sudar; 02.01.2022.''<br>''“Kao Stari Grci ili Rimljani, mi koji se osećamo Jugoslovenima smo vrsta u izumiranju.”''</ref> * [[Darko Perić]], glumac<ref name=dperic1>[https://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=268&yyyy=2018&mm=09&dd=24&nav_id=1447148 Najpoznatiji glumac iz Srbije u svetu: Samo Đoković i Modrić popularniji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011233951/https://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=268&yyyy=2018&mm=09&dd=24&nav_id=1447148 |date=2022-10-11 }} [[B92]]. ''Tara Tomović; 24.09.2018.''<br>''“Ja sam rođen u Jugoslaviji. Sebe i dalje smatram Jugoslovenom.”''</ref> * [[Vladimir Pogačić]], reditelj<ref name=pogacic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 437.<br>''“Pogačić Vladimir, filmski reditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Radko Polič]], glumac<ref name=polic1>[https://www.blic.rs/zabava/vesti/radko-polic-bice-ponovo-jugoslavije/rpcc88w Radko Polič: Biće ponovo Jugoslavije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126045237/https://www.blic.rs/zabava/vesti/radko-polic-bice-ponovo-jugoslavije/rpcc88w |date=2022-11-26 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Simonida Milojković; 24.11.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven i znam da ćemo nekada, kad-tad, ponovo biti zajedno.”''</ref><ref name=polic2>[https://www.blic.rs/kultura/vesti/radko-polic-ostao-sam-jugosloven/bhgfyf9 Radko Polič: Ostao sam Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221112220630/https://www.blic.rs/kultura/vesti/radko-polic-ostao-sam-jugosloven/bhgfyf9 |date=2022-11-12 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Aleksandar Nikolić; 23.02.2014.''<br>''“Uvek ću govoriti da sam Jugosloven, makar me i vređali zbog toga, kaže slovenački glumac Radko Polič.”''</ref> * [[Mladen Popović]], dramaturg<ref name=mladenpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 445.<br>''“Popović Mladen, dramaturg; urednik Filmske redakcije RTS. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nenad Prokić]], dramaturg<ref name=prokic1>[http://www.pobjeda.me/2013/09/02/intervju-nenad-prokic-srbija-je-pocela-da-se-trijezni/#.U8PFGd-KDIU Intervju – Nenad Prokić: Srbija je počela da se trijezni] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230226005905/https://www.pobjeda.me/2013/09/02/intervju-nenad-prokic-srbija-je-pocela-da-se-trijezni/#.U8PFGd-KDIU |date=2023-02-26 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Dragan Banjac; 02.09.2013.''</ref> * [[Ljubiša Ristić]], režiser<ref name=ristic1>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/22/srpski/P00042103.shtm Ko je ovaj čovek? Ljubiša Ristić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304202521/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2000/04/22/srpski/P00042103.shtm |date=2016-03-04 }} [[Glas javnosti]]. ''Zorica Vulić; 21.04.2000.''<br>''“Nacionalnost - Jugosloven.”''</ref><ref name=ristic2>[http://www.kurir-info.rs/ljubisa-ristic-trecerazredni-umetnici-su-stubovi-nase-kulture-clanak-1159757 Ljubiša Ristić: Trećerazredni umetnici su stubovi naše kulture] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140208091536/http://www.kurir-info.rs/ljubisa-ristic-trecerazredni-umetnici-su-stubovi-nase-kulture-clanak-1159757 |date=2014-02-08 }} Kurir. ''Ljubomir Radanov; 02.01.2014.''<br>''“Ja sam Jugosloven. Dopalo se to nekom ili ne.”''</ref><ref name=ristic3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 482-483.<br>''“Ristić Ljubiša, pozorišni reditelj; predsednik Jugoslovenske udružene levice - JUL (od '95). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Olga Savić]], glumica<ref name=olgasavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 495.<br>''“Savić Olga, glumica; član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Egon Savin]], redatelj<ref name=savin1>[https://www.vijesti.me/kultura/632655/jos-zivi-virtuelna-drzava-umjetnika-i-nostalgicara Još živi virtuelna država umjetnika i nostalgičara] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230207014024/https://www.vijesti.me/kultura/632655/jos-zivi-virtuelna-drzava-umjetnika-i-nostalgicara |date=2023-02-07 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Jelena Kontić; 29.11.2022.''<br>''“Ja sam Jugosloven po opredjeljenju, jer iako Jugoslavije nema, ja sam još živ”, kazao je u intervjuu za “Vijesti” poznati pozorišni reditelj Egon Savin.''</ref><ref name=savin2>[https://elle.rs/Stav/Intervju/a14679/Egon-Savin-Materijalnim-bogatstvom-smo-opsednuti-toliko-da-preziremo-ljude-koji-nemaju-nista.html?page=2 Egon Savin: Materijalnim bogatstvom smo opsednuti toliko da preziremo ljude koji nemaju ništa!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221011003004/https://elle.rs/Stav/Intervju/a14679/Egon-Savin-Materijalnim-bogatstvom-smo-opsednuti-toliko-da-preziremo-ljude-koji-nemaju-nista.html?page=2 |date=2022-10-11 }} Elle Serbia. ''Tamara Nikčević; 20.11.2016.''<br>''“Jevrejin sam rođen u multietničkom Sarajevu, studirao u multietničkom Beogradu, volim multietnički Njujork i Pariz… Ateista sam, pa šta da budem do – Jugosloven?! Iako te države više nema, ja još – postojim.”''</ref> * [[Žorž Skrigin]], reditelj<ref name=skrigin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 508.<br>''“Skrigin Georgije-Žorž, filmski reditelj i snimatelj; majstor umetničke fotografije; balet majstor; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Gorčin Stojanović]], reditelj<ref name=gstojanovic1>[https://www.novimagazin.rs/vesti/23219-najvise-jugoslovena-u-srbiji Najviše Jugoslovena u Srbiji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107224840/https://www.novimagazin.rs/vesti/23219-najvise-jugoslovena-u-srbiji |date=2023-01-07 }} Novi magazin. ''IJ; 16.09.2012.''<br>''“Beogradski pozorišni i filmski reditelj Gorčin Stojanović takođe se deklariše kao Jugosloven, iako to nije činio kada je ta ideologija bila dominantna: - Ideja jugoslovenstva nije politička, već pre svega kulturna. Bazirana je na povezivanju naroda koji imaju kulturne i jezičke srodnosti. Nema veze sa titoizmom i nije suprotna ni srpstvu, ni hrvatstvu. U pitanju je ideja koja je opstala kroz decenije, jer ne umiru ideje, već države, rekao je Stojanović.”''</ref><ref name=gstojanovic2>[http://www.blic.rs/Komentar/Bez-secera/214220/Iyu-naopako Iyu, naopako!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101031085846/http://www.blic.rs/Komentar/Bez-secera/214220/Iyu-naopako |date=2010-10-31 }} [[Blic (novine)|Blic]]. ''Gorčin Stojanović; 29.10.2010.''<br>''“I, uzgred, ako je kome bitno, potpisnik se deklariše, otkako, hvala Bogu, nema Jugoslavije, kao - Jugosloven. Bez sentimenta, bez žala.”''</ref> * [[Abdurrahman Šalja]], glumac<ref name=salja1>[https://pulse.rs/bekim-fehmiu-blistavo-i-strasno/ Bekim Fehmiu – Blistavo i Strašno] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208034724/https://pulse.rs/bekim-fehmiu-blistavo-i-strasno/ |date=2023-02-08 }} Pulse Magazin. ''Boban Savković; 16.06.2010.''<br>''“Kao i pokojni Abdurahman Šalja bio je Albanac ali i Jugosloven…u onom smislu Kusturičinih likova koji, mrtvi, odlaze nekuda na plutajućem ostrvu.”''</ref> * [[Rade Šerbedžija]], glumac, glazbenik<ref name=serbedzija1>[http://arhiva.alo.rs/v-i-p/svetski-dzet-set/serbedzija-srecan-sam-sto-me-zovu-srbinom-iz-hrvatske-foto/59916 Šerbedžija: Srećan sam što me zovu Srbinom iz Hrvatske!] Alo.rs ''Jutarnji list; 01.07.2014.''<br>''“Istina je, ja se osećam različito. Nekada kao Jugosloven, zbog zemlje i naroda, drugo, kao hrvatski glumac, zagrebački dečko, kao što govorite, pričao sam kajkavski i još uvek tako govorim kad dođem u Zagreb, ali naravno da držim do svojih korena i do tog specijalnog mentaliteta Srbina iz Hrvatske. Kao i do svoje regije u kojoj sam rođen, a to je Lika, i to je nešto do čega mi je naročito stalo, kao uostalom i do Slavonije, u kojoj sam odrastao.”''</ref><ref name=serbedzija2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 471.<br>''“Šerbedžija Rade, glumac i pozorišni reditelj; redovni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu (r. 27. VII 1946, Bunić, Titova Korenica). Jugosloven.”''</ref> * [[Slavko Štimac]], glumac<ref name=stimac1>[https://www.danas.rs/kultura/slavko-stimac-biografija/#:~:text=Slavko%20%C5%A0timac%20je%20tokom%20cele,tek%20u%20odre%C4%91enim%20okolnostima%20poka%C5%BEu. Slavko Štimac: „Dobar čovek ne može biti lud“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240804003025/https://www.danas.rs/kultura/slavko-stimac-biografija/#:~:text=Slavko%20%C5%A0timac%20je%20tokom%20cele,tek%20u%20odre%C4%91enim%20okolnostima%20poka%C5%BEu. |date=2024-08-04 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''DanasOnline; 13.07.2024.''<br>''“Štimca predstavljaju kao srpsko-hrvatskog glumca, ali on sebe vidi kao Jugoslovena i Ličanina.”''</ref> * [[Feđa Štukan]], glumac<ref name=stukan1>[https://www.danas.rs/kultura/promocija-knjige-blank-glumca-fedje-stukana-u-zrenjaninu/ Promocija knjige „Blank“ glumca Feđe Štukana u Zrenjaninu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221106064842/https://www.danas.rs/kultura/promocija-knjige-blank-glumca-fedje-stukana-u-zrenjaninu/ |date=2022-11-06 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''M. P.; 26.10.2022.''<br>''“Ja se i danas izjašnjavam kao Jugosloven, nemam problem da kažem da sam u Jugoslaviji naučio sve vrednosti kojima se vodim i danas, a na prvom mestu je ljudski kvalitet.”''</ref><ref name=stukan2>[http://www.e-portal.ba/intervjui/7976-feda-stukan-jugosloven-sam-i-ponosim-se-svojom-domovinom Feđa Štukan: Jugosloven sam i ponosim se svojom domovinom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130411160843/http://www.e-portal.ba/intervjui/7976-feda-stukan-jugosloven-sam-i-ponosim-se-svojom-domovinom |date=2013-04-11 }} e-portal.ba ''08.04.2013.''<br>''“Kad već ne mogu da se izjasnim kao stanovnik planete zemlje, shvatio sam da je moja nacionalnost Jugosloven, i nepada mi na pamet da se toga stidim i odričem.”''</ref><ref name=stukan3>[https://rs.n1info.com/kultura/intervju-fedja-stukan-novi-magazin/ Feđa Štukan: Iza podele i mržnje stoji religija i bogati se na našoj nesreći] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221113015556/https://rs.n1info.com/kultura/intervju-fedja-stukan-novi-magazin/ |date=2022-11-13 }} N1 SRB. ''Novi magazin; 09.09.2022.''<br>''“U Jugoslaviji su me naučili da volim sve ljude podjednako zato sa izjašnjavam kao Jugosloven.”''</ref> * [[Jelena Tinska]], glumica<ref name=tinska>[https://twitter.com/JelenaTinska/status/1557072991657369600?cxt=HHwWgIC90dvo6psrAAAA (Twitter status:) ja sam rodjens u zemlji koje vise nema na mapi Ja sam Jugoslovenka i umrecu kao Jugoslovenka Ljupka oko pupka] JelenaTinska@Twitter. ''Jelena Tinska; 09.08.2022.''</ref> * [[Darko Trešnjak]], režiser<ref name=tresnjak1>[https://www.glasamerike.net/a/1936843.html Trešnjak: Bilo bi lepo režirati na Balkanu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230602043134/https://www.glasamerike.net/a/1936843.html |date=2023-06-02 }} Glas Amerike. ''Helena Đorđević; 14.06.2014.''<br>''“Mi smo se preselili ovde 1976. i to je još uvek bila Jugoslavija i tako uvek kada me ljudi pitaju uvek kažem da sam Jugosloven jer je to jedina stvar koju sam znao.”''</ref> * [[Sergej Trifunović]], glumac<ref name=strifunovic1>[https://twitter.com/WhistlerDick/status/1203054199040294914?ref_src=twsrc%5Etfw (Twitter komentar:) Ne. Jugosloven, Levičar, Glumac i Srbin. S nadom da ću postati čovek. Tim redom.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101234715/https://twitter.com/WhistlerDick/status/1203054199040294914?ref_src=twsrc%5Etfw |date=2022-11-01 }} WhistlerDick@Twitter. ''Sergej Trifunović; 06.12.2019.''</ref> * [[Renata Ulmanski]], glumica<ref name=ulmanski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 597.<br>''“Ulmanski Renata, glumica. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=ulmanski2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 502.<br>''“Ulmanski M. Renata, glumica (r. 29. XI 1929, Zagreb). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Mlađa Veselinović]], glumac<ref name=veselinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 609.<br>''“Veselinović Mladen-Mlađa, glumac i prevodilac. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Volk]], pozorišni i filmski kritičar<ref name=volk1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 619.<br>''“Volk Petar, pozorišni i filmski kritičar, teoretičar i istoričar; profesor Fakulteta dramskih umetnosti, Bg. (za pr. Istorija filma); šef Katedre za teoriju i istoriju. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stjepan Zaninović]], reditelj<ref name=zaninovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 639.<br>''“Zaninović Stjepan, filmski reditelj i scenarista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stevo Žigon]], glumac<ref name=zigon1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 649.<br>''“Žigon Stevo, glumac i reditelj. […] P: Jugosloven; […].”''</ref><ref name=zigon2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 547.<br>''“Žigon Š. Stevo, glumac i reditelj; generalni sekretar Saveza udruženja dramskih umetnika Jugoslavije (r. 8. XII 1926, Ljubljana). Jugosloven.”''</ref> * [[Milan Žmukić]], filmski producent, revolucionar<ref name=zmukic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 656.<br>''“Žmukić Milan, predsednik Organizacionog odbora BITEF-a; preds. Organizacionog odbora Filmskog festivala u Herceg Novom. […] P: Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vjekoslav Afrić.jpg|Vjeko Afrić Datoteka:Неда Арнерић.jpeg|Neda Arnerić Datoteka:Ivan Bekjarev 2019.jpg|Ivan Bekjarev Datoteka:Adam i berberin prvi ljudi, Jakova Ignjatovića, SNP, 18.11.1969, Ivan Hajtl kao Maksa Svilokosić i Jelica Bjeli kao Fema.jpg|Jelica Bjeli Datoteka:Dragan Bjelogrlic (cropped).jpg|Dragan Bjelogrlić Datoteka:Tanja Bošković, 1975.jpg|Tanja Bošković Datoteka:Karlo Bulic.jpg|Karlo Bulić Datoteka:Бранко Цвејић.jpeg|Branko Cvejić Datoteka:Svetozar Cvetković crop.jpg|Svetozar Cvetković Datoteka:Borivoj Dovniković Bordo 2017.jpg|Borivoj Dovniković Datoteka:OIFF 2015-07-18 212827 - Srđan Dragojević.jpg|Srđan Dragojević Datoteka:Jasna Đuričić, glumica.jpg|Jasna Đuričić Datoteka:Predrag Ejdus 2021 stamp of Serbia.jpg|Predrag Ejdus Datoteka:Odissea Bekim Fehmiu.jpg|Bekim Fehmiu Datoteka:Greta, stranica 89, drama, Boris Isaković, foto M. Polzović.jpg|Boris Isaković Datoteka:Ita Rina v zrelih letih.jpg|Ita Rina Datoteka:Stefan Kapicic by Gage Skidmore.jpg|Stefan Kapičić Datoteka:Мима Караџић Стара Пазова.png|Mima Karadžić Datoteka:Mirjana Karanović Requiem for Mrs. J. Press Conference Berlinale 2017.jpg|Mirjana Karanović Datoteka:Milenko Maricic 1.jpg|Milenko Maričić Datoteka:Ognjenka Milićević, profesor i dekan FDU.tif|Ognjenka Milićević Datoteka:Ranko Munitic (1943-2009), 1989.jpg|Ranko Munitić Datoteka:Dino Mustafić (cropped).jpg|Dino Mustafić Datoteka:Inaugurazioa (8673787301) (cropped).jpg|Goran Paskaljević Datoteka:Borka Pavićević (34479274674).jpg|Borka Pavićević|Borka Pavićević Datoteka:Darko Peric BW.jpg|Darko Perić Datoteka:Radko Polič 2015.jpg|Radko Polič Datoteka:Portrait of Ljubiša Ristić.jpg|Ljubiša Ristić Datoteka:Egon Savin, foto B. Lučić.jpg|Egon Savin Datoteka:Žorž Skrigin (1943).jpg|Žorž Skrigin Datoteka:Rade Serbedzija 2016-mc.rs.jpg|Rade Šerbedžija Datoteka:Slavko Stimac polovinom 80-ih.jpg|Slavko Štimac Datoteka:Sergej Trifunović.png|Sergej Trifunović Datoteka:Renata Ulmanski, 2019.jpg|Renata Ulmanski Datoteka:Stevo Žigon 1969 1.jpg|Stevo Žigon </gallery> </center> == Fotografija == * [[Ivo Eterović]], fotograf<ref name=eterovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134.<br>''“Eterović Ivo, fotograf; majstor fotografije FSJ i Hin EFIAP. […] P: Hrvat, Jugosloven.”''</ref> * [[Stevan Kragujević]], fotoreporter<ref name=kragujevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 251.<br>''“Kragujević Stevan, fotograf. […] P: Jugosloven srpske narodnosti, pravosl.”''</ref> * [[Rizo Šurla]], fotograf, partizan<ref name=surla1>[https://www.youtube.com/watch?v=CSM_Fpjh-dI Ljudi - Fotograf Rizo Širla (Ulcinj, 1971.)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019223450/https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=CSM_Fpjh-dI |date=2022-10-19 }} YouTube. ''Srđan Karanović; Jugoslavija 1972.''<br>''“I, da Vam kažem još: sad kad je bio popis stanovništva, pita što osjećam. Ja [se] osjećam kao Jugoslaven, drugo ništa, šta imam da... ostajem Jugoslaven.”''</ref><ref name=surla2>[https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/2700/rts-trezor/4883292/ljudi---fotograf.html Ljudi - Fotograf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111100935/https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/2700/rts-trezor/4883292/ljudi---fotograf.html |date=2023-01-11 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''10.08.2022''<br>''“Jugosloven po ubeđenju, ovaj navijač splitskog Hajduka u emisiji priča o svom životu u Ulcinju.”''</ref><ref name=surla3>[https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/rizo-surla-afrojugoslaven-iz-ulcinja-nasa-zemlja-je-sto-se-tice-ravnopravnosti-vjerojatno-jedinstvena-u-svijetu-a-medusobna-mrznja-nedokuciva-je-glupost-1161912 Rizo Šurla, Afrojugoslaven iz Ulcinja: Naša zemlja je što se tiče ravnopravnosti vjerojatno jedinstvena u svijetu, a međusobna mržnja nedokučiva je glupost] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111101941/https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/rizo-surla-afrojugoslaven-iz-ulcinja-nasa-zemlja-je-sto-se-tice-ravnopravnosti-vjerojatno-jedinstvena-u-svijetu-a-medusobna-mrznja-nedokuciva-je-glupost-1161912 |date=2023-01-11 }} [[Slobodna Dalmacija]]. ''PSD; 24.01.2022.''<br>''“Rizo Šurla ime je i prezime čovjeka koji se najpreciznije može staviti u grupu Afrojugoslavena, iako se on čitav život osjećao kao Jugoslaven, odnosno Crnogorac koji je rođen u Ulcinju i čitav život je proveo u tome primorskom gradu.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Stevan Kragujević, portret, okt. 1976.jpg|Stevan Kragujević Datoteka:Rizo Šurla crop.jpg|Rizo Šurla </gallery> </center> == Književnost i pjesništvo== * [[Olja Alvir]], književnica<ref name=alvir1>[https://dunav.at/partizanski-filmovi-poetika-otpora-i-nade/ Partizanski filmovi – poetika otpora i nade] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126234518/https://dunav.at/partizanski-filmovi-poetika-otpora-i-nade/ |date=2022-11-26 }} Dunav.at ''23.10.2019.''<br>''“Jedna od studentica dobro posjećenih predavanja na Bečkom univerzitetu koju je takođe zainteresovala solidarnosti i zajedništvo protagonista partizanskog filma, jeste Olja Alvir. Mlada spisateljica koja u Beču živi od djetinjstva i čiji su roditelji izbjegli iz Bosne, samu sebe naziva Jugoslovenkom i time pokazuje simpatiju za zemlju čija je osnova bilo zajedništvo svih njenih naroda i narodnosti, a koja je, kako se tvrdilo, nastala u antifašističkoj borbi.”''</ref> * [[Ivo Andrić]], književnik i diplomata<ref name=ristic-andric-davico>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 182.<br>''“Poznato mi je da je Marko Ristić javno istupio nakon popisa (u »Politici« 27. IV 1971.) i obrazložio zašto se deklarirao kao Jugoslaven, zbog čega misli da to nije nikakav unitarizam: jer se isto tako osjećao kad je istupao za rješenje hrvatskog pitanja u staroj Jugoslaviji. I Ivo Andrić se tada također upisao kao Jugoslaven. I Oskar Davičo.”''</ref><ref name=andric2>Tošović, Branko: Strane svijeta u Andrićevom životu i stvaralaštvu, u: Kuzmanović, Rajko (ur.): Andrić između Istoka i Zapada. Banja Luka 2022, str. 143.<br>''„Nemamo podataka o tome da li se Andrić konfesionalno izražavao drugačije nego što to nalazimo u njegovim školskim i studentskim dokumentima (kao katolik), ali imamo podataka da se nacionalno drugačije opredjeljuje – od 1951. pa do smrti kao Srbin (u ličnoj karti, vjenčanici, vojnoj knjižici...) i Jugosloven (u popisu stanovništva 1971).“''</ref> * [[Vladimir Arsenijević]], književnik<ref name=arsenijevic1>[http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/201171/O-pasosu-i-putovnici.html#CommentPaging,P:1 O pasošu i putovnici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305011755/http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/201171/O-pasosu-i-putovnici.html#CommentPaging,P:1 |date=2016-03-05 }} tportal.hr ''Vladimir Arsenijević; 26.06.2012.''<br>''“Vjerujem da je to razlog zbog kog mi je oduvijek bilo znatno lakše identificirati se kao Jugoslaven.”''</ref> * [[Anton Aškerc]], pesnik<ref name=askerc1>Aškerc, Anton: [https://dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-YNVE4FUC/ecf67f53-f5ca-416a-a350-bc79be7c6661/PDF Hrvaški »Salon«.], u: Ljubljanski zvon, god. 19 br. 2 (1899), str. 132.<br>''“Zakaj nismo vsaj vsi Jugoslovani edini v jeziku, v književnosti in umetnosti? Čemu se cepimo in slabimo sami? Čemu? . . .”''</ref> * [[Goran Babić]], književnik<ref name=babic1>[https://www.portalnovosti.com/povratak-otpisanoga Povratak otpisanoga] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241119022141/https://www.portalnovosti.com/povratak-otpisanoga |date=2024-11-19 }} Portal Novosti. ''Marko Pogačar; 18.11.2024.''<br>''“Babić je, bez obzira na u mladosti kritičan stav prema elementima sistema, pa i efemerne rubno "proljećarske" devijacije, deklarirani Jugoslaven i komunist, viđen kao "zadrti šuvarovac" i partijski element koji se zacrtane politike, bez veće osjetljivosti za detalje, nije libio provoditi u praksi, te je oštar kritičar hrvatskog nacionalizma u najrazličitijim njegovim pojavnim oblicima.”''</ref><ref name=babic2>[https://www.laguna.rs/laguna-bukmarker-goran-babic-ne-verujem-u-sistem-u-kojem-fukara-moze-legalno-unos-21212.html Goran Babić: Ne verujem u sistem u kojem fukara može legalno da pogubi genija] Laguna. ''Branko Rosić; 10.06.2022.''<br>''Meni deluje da ste ostali zauvek Jugosloven iz Hrvatske? - "Pa ja i jesam (ili si tako samo umišljam) daleki nastavljač one hrvatske tradicije koja je u Beogradu vidjela Pijemont, kulu svjetilju južnoga slavenstva, svijetlu tačku na kraju hiljadugodišnjeg tunela kojoj su hrlili ne samo Juraj Križanić („Đuro“ u predratnom izdanju srpske akademije) i onaj Flacijus iz Lobina, koji je svoje protestantske knjige (vidjeti spise Franje Bučara) htio štampati i na ćirilici."''</ref><ref name=babic3>[https://www.telegram.hr/kultura/veliki-povratak-i-autobiografija-gorana-babica-divnog-pjesnika-koji-je-godinama-prije-rata-najavljivao-apokalipsu/ Veliki povratak i autobiografija Gorana Babića, divnog pjesnika i mračnog proroka koji je godinama prije rata najavljivao apokalipsu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221117044942/https://www.telegram.hr/kultura/veliki-povratak-i-autobiografija-gorana-babica-divnog-pjesnika-koji-je-godinama-prije-rata-najavljivao-apokalipsu/ |date=2022-11-17 }} telegram.hr ''Dragan Markovina; 06.06.2022.''<br>''“Goran Babić je čovjek o kojem se u Hrvatskoj temeljito šutjelo godinama. Književnik, ljevičar, pripadnik Šuvarove lijeve frakcije u SKH, divan pjesnik i mračni prorok koji je godinama prije rata najavljivao apokalipsu, glavni urednik umnogome ozloglašenog Oka, Mostarac zavičajem iz Opuzena i doline Neretve, školski drug Slobodana Praljka i uvjereni Jugoslaven, na kraju je početkom 1991. otišao iz Zagreba u Beograd, da se nikad ne vrati.”''</ref><ref name=babic4>[https://www.vijesti.me/kultura/674792/otvoreno-djelo-velikog-pjesnika Otvoreno djelo velikog pjesnika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230926034603/https://www.vijesti.me/kultura/674792/otvoreno-djelo-velikog-pjesnika |date=2023-09-26 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Kultura Vijesti; 23.09.2023.''<br>''“Veliki Jugosloven i antinacionalista početkom ratnih sukoba 1991. napušta Hrvatsku i dolazi u Beograd.”''</ref> * [[Vladislav Bajac]], književnik<ref name=bajac1>[https://kaleidoskop-media.com/knji%C5%BEevnost/Vladislav-Bajac Bajac: Sumnja je moje prirodno stanje] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208072328/https://kaleidoskop-media.com/knji%C5%BEevnost/Vladislav-Bajac |date=2023-02-08 }} Kaleidoskop. ''Jelena Pavlović; 16.03.2017.''<br>''“Nisam nikakav jugonostalgičar niti nostalgičar, ali jesam Jugosloven.”''</ref> * [[Zorica Bajin-Đukanović]], pjesnikinja<ref name=bajindjukanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 30.<br>''“Bajin-Đukanović Zorica, književnik i fotograf; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vjera Benkova]], književnica<ref name=benkova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 40.<br>''“Benkova Vjera, pisac i književni prevodilac; novinar, saradnik Slovačke redakcije Radio N. Sada (od '80). […] P: Slovakinja jugosl. porekla..”''</ref> * [[Oto Bihalji Merin]], književnik, istoričar umetnosti<ref name=bihalji1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 41.<br>''“Bihalji D. Oto, književnik, istoričar umetnosti (r. 3. I. 1904, Zemun). Jugosloven.”''</ref> * [[Laslo Blašković]], književnik<ref name=blaskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 48.<br>''“Blašković Laslo, književnik; sekretar Društva književnika Vojvodine. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Milenko Bodirogić]], književnik i izdavač<ref name=bodirogic1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/4/18/bodirogic-zemlje-nastale-raspadom-jugoslavije-prepune-su-mrznje-i-straha Bodirogić: Zemlje nastale raspadom Jugoslavije prepune su mržnje i straha] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020212201/https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/4/18/bodirogic-zemlje-nastale-raspadom-jugoslavije-prepune-su-mrznje-i-straha |date=2022-10-20 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Nedim Sejdinović; 18.04.2020.''<br>''“Ja sam jednostavno Jugosloven i to je tako, niko ne može iz svoje kože.”''</ref><ref name=bodirogic2>[https://www.vreme.com/vreme/sanjali-najbolji-rasturili-najgori/ Sanjali najbolji, rasturili najgori] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020212819/https://www.vreme.com/vreme/sanjali-najbolji-rasturili-najgori/ |date=2022-10-20 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Nedim Sejdinović; broj 1590, 24.06.2021.''<br>''“Ono za čime žalim jesu procesi i principi na kojima je nastajala ta zemlja, a oni su bili beskompromisno emancipatorski i prvi put su nam se dogodili na ovim prostorima. U tom smislu ja sam naprosto Jugosloven bez Jugoslavije”, kaže Bodirogić.''</ref> * [[Milena Bogavac]], književnica, dramaturškinja<ref name=bogavac1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/kolumne-milene-bogavac-od-6-decembra-svakog-ponedeljka-u-danasu/ Kolumne Milene Bogavac – od 6. decembra svakog ponedeljka u Danasu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230120210820/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/kolumne-milene-bogavac-od-6-decembra-svakog-ponedeljka-u-danasu/ |date=2023-01-20 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Danas Online; 05.12.2021.''<br>''“Deklariše se kao feministikinja, antifašistkinja, Jugoslovenka i borkinja za ljudska prava.”''</ref> * [[Nevena Bojičić]], književna kritičarka<ref name=bojicic1>[https://twitter.com/nevenawednesday/status/1122651234312310785 (Twitter status:) JA SAM : ⚪ straight ⚪ gay ⚪ bisexual 🔘 Jugoslovenka] NevenaWednesday@Twitter. ''Nevena Bojičić; 29.04.2019.''</ref> * [[Dušan Cicvara]], književnik i filmski kritičar<ref name=cicvara1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 70.<br>''“Cicvara Dušan, novinar i književnik. […] P: Jugosloven srpskog porekla, […].”''</ref><ref name=cicvara2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 65.<br>''“Cicvara R. Dušan, novinar i književnik (r. 30. I 1964). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Milan Ćurčin]], pjesnik<ref name=curcin1>[https://lobisti.rs/2023/08/04/curcin-knjizevnik-i-urednik/ Ćurčin – književnik i urednik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230816000403/https://lobisti.rs/2023/08/04/curcin-knjizevnik-i-urednik/ |date=2023-08-16 }} Lobisti.rs. ''Miodrag Skundric; 04.08.2023.''<br>''“Znameniti Pančevac, patriota, doktor nauka, liberal, pesnik, diplomata, novinar, Jugosloven.”''</ref> * [[Oskar Davičo]], književnik i pesnik<ref name=ristic-andric-davico/><ref name=davico>[https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:375302-Spomen-ploca-Oskaru-Davicu Spomen ploča Oskaru Daviču] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221117034357/https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:375302-Spomen-ploca-Oskaru-Davicu |date=2022-11-17 }} [[Večernje novosti]]. ''V. N.; 12.04.2012.''<br>''“Ne napuštajući nikad i ni na koji način svoju pripadnost Srbiji, njenom narodu i njenoj literaturi, o čemu ponajbolje svedoči njegova veličanstvena „Srbija“, on je istovremeno bio gorljivi Jugosloven, internacionalista, koji nije podnosio niti jedan od naših brojnih minijaturnih i nepodnošljivih nacionalizama - istakao je Goran Babić.”''</ref> * [[Ivan Ergić]], pjesnik, ranije nogometaš<ref name=ergic1>[http://www.tportal.hr/showtime/tv/338368/Ergic-kod-Stankovica-glas-razuma-usred-euforije.html Ergić kod Stankovića - glas razuma usred euforije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151024062841/http://www.tportal.hr/showtime/tv/338368/Ergic-kod-Stankovica-glas-razuma-usred-euforije.html |date=2015-10-24 }} tportal.hr ''Zrinka Pavlić; 15.06.2014.''<br>''“Em se drznuo kritizirati nogomet u ovo doba koje mnogi doživljavaju kao doba obavezne nacionalne konsolidacije (koja je također predmet Ergićeve kritike), em je s priličnim negodovanjem govorio o uplitanju nacionalizma i religije u sport, em je bez imalo ustezanja izjavio da se izjašnjava kao Jugoslaven.”''</ref><ref name=ergic2>[https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/ivan-ergic-katastrofalno-je-sto-su-nogometasi-uzor-mladima/?meta_refresh=true Ivan Ergić: Katastrofalno je što su nogometaši uzor mladima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110014230/https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/ivan-ergic-katastrofalno-je-sto-su-nogometasi-uzor-mladima/?meta_refresh=true |date=2023-01-10 }} [[Novi list]]. ''Ladislav Tomičić; 18.08.2013.''<br>''“Ja jesam Srbin, ali u kulturalnom smislu uvijek ću biti Jugosloven, kao što danas netko drugi pored pripadnosti svojoj naciji takođe može biti europejac ili nešto treće.”''</ref><ref name=ergic3>[https://www.reprezentacija.rs/ivan-ergic-poslednji-koji-je-ugasio-svetlo-i-otpevao-hej-sloveni/ Ivan Ergić, poslednji koji je ugasio svetlo i otpevao “Hej Sloveni”] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230110015732/https://www.reprezentacija.rs/ivan-ergic-poslednji-koji-je-ugasio-svetlo-i-otpevao-hej-sloveni/ |date=2023-01-10 }} reprezentacija.rs ''Admin; 18.05.2019.''<br>''“Ja sam po tom pitanju uvek bio ležeran, nisam se smatrao ništa manjim Srbinom ako sam istovremeno i Jugosloven.”''</ref><ref name=ergic4>[https://winestyle.rs/2019/ivan-ergic/ Ivan Ergić, Zanimanje – tragalac] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230922024213/https://winestyle.rs/2019/ivan-ergic/ |date=2023-09-22 }} WineStyle. ''Tamara Marković; 03.11.2019.''<br>''“Kada sam u Švajcarskoj osećam se daleko više kao Jugosloven ili Srbin. A kada sam ovde, nemam takav doživljaj. Recimo da mi se taj osećaj pojača kada sam u nekoj drugoj sredini. Za mene je identitet stvar kulturnog, a ne etničkog konteksta.”''</ref> * [[Zdenka Feđver]], književnica<ref name=fedjver1>[https://www.xxzmagazin.com/jugoslovenka Jugoslovenka] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221029220240/https://www.xxzmagazin.com/jugoslovenka |date=2022-10-29 }} XXZ magazin. ''Zdenka Feđver; 25.01.2021.''<br>''Nacionalnost, Jugoslovenka? - “Da.”''</ref> * [[Frida Filipović]], književnik<ref name=filipovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 136.<br>''“Filipović Frida, književnik i književni prevodilac. […] P: Jugoslovenka jevrejskog porekla, […].”''</ref><ref name=filipovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 129.<br>''“Filipović F. Frida, književnik i prevodilac (r. 3. II 1913, Sarajevo). Jugoslovenka jevrejskog porekla, […].”''</ref> * [[Hristo Georgijevski]], književnik<ref name=georgijevski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 144-145.<br>''“Georgijevski Hristo, redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. (za pr. Makedonska književnost i Književnost za decu). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Vesna Goldsworthy]], književnica<ref name=goldsvorti1>[https://elevate.airserbia.com/Elevate_okt2019/36/?fbclid=IwAR3V0m_NfYZE1g3b5Xc7OSc-eSpHEkzpqBcHmKX4uQzIpzNPxICTw3MGyoQ Bilo jednom u Londonu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101185457/https://elevate.airserbia.com/Elevate_okt2019/36/?fbclid=IwAR3V0m_NfYZE1g3b5Xc7OSc-eSpHEkzpqBcHmKX4uQzIpzNPxICTw3MGyoQ |date=2022-11-01 }} Elevate. ''str. 36/37, oktobar 2019.''<br>''“Panelisti su se takođe dotakli različitih slojeva identiteta, pa je tako književnica Goldsvorti za sebe rekla da je i Srpkinja i Jugoslovenka, kao i Britanka.”''</ref><ref name=goldsvorti2>[https://www.anarussellomaljev.com/post/once-upon-a-time-in-london Once upon a time in London] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230330090505/https://www.anarussellomaljev.com/post/once-upon-a-time-in-london |date=2023-03-30 }} (na engleskom) anarussellomaljev.com ''Ana Russell-Omaljev, 12.10.2020.''<br>''“The panellists also touched on different layers of identity, with writer Goldsworthy saying that she is both Serbian and Yugoslav, as well as British.”''</ref> * [[Dragojla Jarnević]], književnica, pedagoginja<ref name=jarnevic-trnski>Bartolac, Ivana: [https://hrcak.srce.hr/en/file/504498 Dragojla Jarnević-prva dama ilirizma], u: Varaždinski učitelj, god. 9. br. 21 (2026), str. 7.<br>''“Budući da su stihovi bili potpisani imenom „Ilir iz Hrvatske“, Dragojla tada njoj nepoznatom autoru odgovara na hrvatskom jeziku te se potpisuje kao „Ilirkinja iz Karlovca“ […]. […]. Upoznavši u Grazu „Ilira iz Hrvatske“, odnosno Ivana Trnskog, Dragojla postaje nacionalno osviještena i „gorljiva domoljupka“ […].”''</ref><ref name=jarnevic1>Detoni-Dujmić, Dunja: [https://hbl.lzmk.hr/clanak/jarnevic-dragojla Jarnević, Dragojla] Hrvatski biografski leksikon (1983–2026), mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2026.''<br>''“Ponekad se potpisivala Dragoila J……ćeva, Ilirkinja iz Karlovca, Il. iz K., Dragoila J., Drag. Jarnj. te Drag. Jarnevićeva.”''</ref> * [[Mustafa Karahasan]], književnik<ref name=karahasan1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 305.<br>''“Karahasan Mustafa, novinar i književnik, član Glavnog odbora SSRN Makedonije, rez. poručnik, r. 1920 u Skoplju, Jugosloven (pripadnik turske manjine).”''</ref> * [[Danilo Kiš]], književnik<ref name=kis1>Popov, Jovan: [https://polja.rs/wp-content/uploads/2016/01/selection11-26.pdf Jež i jorgovan. Skica za uporedni portret Aleksandra Tišme i Danila Kiša] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230202074425/https://polja.rs/wp-content/uploads/2016/01/selection11-26.pdf |date=2023-02-02 }}, u: Polja, br. 416 (2001), str. 67.<br>''“Deceniju i po kasnije, u poslednjoj godini svog života, i jednoj od poslednjih njegove zemlje, on objašnjava zašto se ne izjašnjava kao srpski pisac: »u inostranstvu jedva i to znaju šta je Jugosloven, a kamoli Srbin«. Izgovor je lakonski, a i vreme koje sledi veoma brzo će ga demantovati – Evropa će se naprasno zainteresovati za Srbe, na žalost ne na način na koji bismo voleli. Malo dalje, međutim, Kiš precizira da je nacionalnost Jugosloven »jedina tačna oznaka onoga što jesam«.”''</ref> * [[Božo Koprivica]], književnik<ref name=koprivica1>[https://www.monitor.co.me/u-fudbalu-nema-nacionalizma/ U fudbalu nema nacionalizma] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230205195241/https://www.monitor.co.me/u-fudbalu-nema-nacionalizma/ |date=2023-02-05 }} Monitor. ''Nastasja Radović; 16.07.2010.''<br>''Vi ste Jugosloven? - “Bio i ostao.”''</ref><ref name=koprivica2>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/06/16/srpski/I01061501.shtml Ratni i antiratni profiteri kao savest naroda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121013000115/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/06/16/srpski/I01061501.shtml |date=2012-10-13 }} [[Glas javnosti]]. ''Radmila Radosavljević; 15.06.2001.''<br>''Još se izjašnjavate kao Jugosloven iz države koja više ne postoji? - “Da. Jer, sve jeste i sve postoji, ako voliš.”''</ref> * [[Miroslav Krleža]], književnik i enciklopedista<ref name=krleza1>Cvitković, Ivan: Krleža, Hrvati i Srbi. Sarajevo 1991, str. 7.<br>''Bio sam dobar Jugoslaven i danas sam to, isticao je 1976. godine.''</ref><ref name=krleza2>Matvejević, Predrag: Granice i sudbine. O jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije. Zagreb 2015, str. 267.<br>''“Često to meni negiraju, a ja sam Jugoslaven ali ne iz perspektive Aleksandra Karađorđevića ni Pere Živkovića.“''</ref> * [[Josip Kundek]], pesnik, misionar<ref name=kundek1>Rogić Musa, Tea: [https://hbl.lzmk.hr/clanak/kundek-josip Kundek, Josip] Hrvatski biografski leksikon, mrežno izdanje (1983–2026). ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2026.''<br>''“U pjesmi Slavoglasje petrinske vile (1836) prvi se put naziva Ilirom i piše na štokavskome s dijakritičkim znakovima po uzoru na pravopisna rješenja Lj. Gaja. […] Potpisivao se i kao Ilir iz naroda hrvatskoga..”''</ref> * [[Zofka Kveder]], književnica<ref name=kveder1>Свирчев, Жарка: [https://journal.knjizenstvo.rs/index.php/knjizenstvo/article/view/271/267 Југославенска жена – форум модерне списатељице], у: Књиженство, год. 5 br. 5 (2015).<br>''“Словенке ме неће више, Хрватице ме не признају још за „своју“, Српкиње такође не. Истина је, да то понекад боли, али ми такође даје снагу да останем што сам: Југославенка.”''</ref> * [[Jožef Levičnik]], književnik, glazbenik<ref name=levicnik1>Levičnik, Jos.: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaccENhzGg35hRmnb9yFo3SLREBOBqOomsOTGd645l8gUHnwOowaq-Bz9wNiHxHS97720IL1fz_RBRRGlidt4kQeciu7Ox_VSt5uCk5NEhZPhSdtwRX9rMRh92WXgmvc266InpUgvRlGZkSJjLEXCT1MwD0Hym5GEzeuh_aocsT2TydcsZPS0_jHqVOvQaSOTVbdzP7hgANACT37qAJt7N_hgIBYUj9n73fPNaM7G-P_vnRTOFjH0PwYPJ0-VWt4UO6Cj_OvSrlsufnHK5C4cBe3R-jcqzr9mYBwGvJ2rNW1zHbFTKY Kteri narod je najbolj izobražen v Evropi?], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XVI. list 49 (08.12.1858), str. 390.<br>''“Mi Jugoslaveni („divji narod“, se vé da!) navadno čakamo, da nas smert sama pokosi.”''</ref> * [[Milenko Maticki]], književnik, novinar<ref name=maticki1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 313.<br>''“Maticki Milenko, književnik; urednik "Politikinog" podlistka "Politika za decu". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Predrag Matvejević]], književnik<ref name=matvejevic1>Majdzik Papić, Katarzyna: [https://books.google.de/books?id=c5udEAAAQBAJ&printsec=frontcover&dq=Narrative+des+Wandels:+Transformationsprozesse&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false Zwischen den Welten. Postjugoslawische Literatur im Spannungsfeld der Übersetzung] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230106054123/https://books.google.de/books?id=c5udEAAAQBAJ&printsec=frontcover&dq=Narrative+des+Wandels:+Transformationsprozesse&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false |date=2023-01-06 }}, u: Dampc-Jarosz, Renata/Kałuża, Anna (ur.): Narrative des Wandels. Transformationsprozesse nach 1989 in den mittel- und osteuropäischen Literaturen. 2022, str. 297 nap. 54. (na nemačkom) <br>''Der Interpretationskontext für Matvejevićs Texte ist in erster Linie der Mittelmeerraum (obwohl der Autor sich selbst als Jugoslawe bezeichnete und notabene in der multiethnischen Stadt Mostar geboren wurde): „Der Horizont der Existenz ist die Identität, die sich aus der Zugehörigkeit zu einer bestimmten Kultur ergibt, die für Matvejević die mediterrane Zivilisation ist.“''</ref><ref name=matvejevic2>[https://ravnododna.com/kome-je-pukla-zica/ Kome je pukla ‘Žica’?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107094902/https://ravnododna.com/kome-je-pukla-zica/ |date=2023-01-07 }} Ravno do dna. ''Jelena Svilar; 08.01.2012.''<br>''“Neobično je, nakon tolikih godina terora raznih promotera vlastitih ega koji navodno djeluju u nacionalnom interesu, u eteru javne televizije čuti intervju s čovjekom zbog kojeg ćete konačno doživjeti stanoviti ushit što pripadate istom narodu, iako je upravo nacionalni identitet ono što Matvejević, kao deklarirani Jugoslaven, nikada nije osjećao imanentnim sebi samom.”''</ref><ref name=matvejevic3>[https://www.portalnovosti.com/borac-protiv-politika-gluposti Borac protiv politika gluposti] Portal Novosti. ''N.J.; 16.02.2017.''<br>''“Predrag Matvejević je bio Jugoslaven, ali nije bio protiv nacionalnih identiteta jer je pomagao i hrvatske disidente, rečeno je na tribini ‘Ostavština Predraga Matvejevića’, održanoj 14. februara u prostorijama ‘Privrednika’ u Zagrebu.”''</ref><ref name=matvejevic4>[https://www.danas.rs/kultura/pisac-i-kriticar-bozo-koprivica-o-mediteranstvu-i-jugoslovenstvu-knjizevnog-velikana-predragu-matvejevicu-se-njegov-rodni-grad-mostar-oduzio-varvarskim-cinom/ Pisac i kritičar Božo Koprivica o mediteranstvu i jugoslovenstvu književnog velikana: Predragu Matvejeviću se njegov rodni grad Mostar odužio varvarskim činom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108022018/https://www.danas.rs/kultura/pisac-i-kriticar-bozo-koprivica-o-mediteranstvu-i-jugoslovenstvu-knjizevnog-velikana-predragu-matvejevicu-se-njegov-rodni-grad-mostar-oduzio-varvarskim-cinom/ |date=2023-01-08 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Radmila Radosavljević; 06.07.2022.''<br>''“Matvejević je bio Jugosloven, njegovo jugoslovenstvo počelo je kada je sa trinaest godina pristupio partizanima. […] On nije prestao da bude Jugosloven ni u najtežim trenucima, kada je HDZ preuzeo vlast u Hrvatskoj i kada je bio progonjen. […] Verujem, nažalost, da bi se nekome ko je ostao Jugosloven kao Matvejević desila ista moralna pizdarija, rušenje rodne kuće, i da je ta kuća bila u Beogradu ili bilo gde drugde na ovom prostoru.”''</ref> * [[Ivan Mažuranić]], književnik, političar<ref name=mazuranic1>Živančević, Milorad: [https://hrcak.srce.hr/en/file/309559 »Danica ilirska« i njeni anonimni suradnici (Bilješke in tergo u povodu reprint izdanja)], u: Croatica, br. 5 (1973), str. 382.<br>''“Dok se kadikad potpisivao punim imenom, deklarirajući se kao »Ilir iz Primorja Horvatskog«, u većini slučajeva, naročito onda kada mu se iz političkih razloga činilo da će tako biti bolje, ili pak kada je smatrao da su mu prilozi nedostojni slave, a potrebni u određenom trenutku, pisao je pod šifrom, ne rijetko i posve anonimno.”''</ref><ref name=mazuranic2>Pasarić, Josip: Ivan Mažuranić, u: Vienac, god. XXI br. 32 (1890), str. 510.<br>''“Ovako smjelo i umno pjeva g. 1836. Mažuranić, koji se pod ovu pjesmu podpisao: Ilir iz Primorja Horvatskog.”''</ref> * [[Antun Mihanović]], književnik, pravnik, diplomata<ref name=mihanovic1>Шишић, Фердо: [https://www.uzzpro.gov.rs/doc/biblioteka/digitalna-biblioteka/1937-Jugoslovenska-Misao.pdf Југословенска мисао. Историја идеје југословенског народног уједињења и ослобођења од 1790-1918.] Београд 1937, стр. 79.<br>''“Поносим се и тиме, што сам дошао и к Вашој Пресвијетлости, као к једином кнезу (владаоцу) нашега илирског народа.”</ref> * [[Milan Milišić]], pesnik<ref name=milisic1>Kazalište Marin Držić: [https://kmd.hr/wp-content/uploads/2020/02/2015_Kad-je-Bog-stvarao-stvarao-Dubrovnik.pdf Kad je Bog stvarao Dubrovnik.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231004165511/https://kmd.hr/wp-content/uploads/2020/02/2015_Kad-je-Bog-stvarao-stvarao-Dubrovnik.pdf |date=2023-10-04 }} Dubrovnik 2015, str. 22.<br>''“Paradoksalno je da je Milan Milišić koji se osjećao i izjašnjavao kao Jugoslaven, ubijen projektilom Jugoslavenske narodne armije.”''</ref><ref name=milisic2>[http://www.novossti.com/2012/05/beatnici-su-danas-aktualniji-nego-ikad/ Beatnici su danas aktualniji nego ikad] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131020073058/http://www.novossti.com/2012/05/beatnici-su-danas-aktualniji-nego-ikad/ |date=2013-10-20 }} Novosti. ''Rade Dragojević; broj 648, 19.05.2012., broj 648''<br>''“Baš kao i Danilo Kiš ili Predrag Matvejević, i Milan Milišić bio je kozmopolita i uvjereni Jugoslaven, ali i Dubrovčanin.”''</ref><ref name=milisic3>[http://www.e-novine.com/drustvo/41119-ivot-slobodu.html Život za slobodu] E-Novine. ''Dragoljub Todorović; 04.10.2010.''</ref> * [[Pero Mužijević]], književni kritičar, univerzitetski profesor<ref name=muzijevic1>[http://www.republika.co.rs/322-323/34.html In memoriam Pero Mužijević (1934-2003)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107102741/http://www.republika.co.rs/322-323/34.html |date=2023-01-07 }} Republika. ''Nastasja Radović, Nebojša Popov; broj 322-323, 01-31.12.2003.''<br>''“Pero Mužijević je bio autentičan Jugosloven, vezan za Bosnu, rođenjem i uspomenama, Beograđanin, bez kojeg se ne može zamisliti priča o našoj književnoj boemiji, nenadmašan kozer, humanista po načinu života a ne parolama, intelektualac, pre svega po osećaju sveta...”.''</ref> * [[Vladimir Nazor]], pjesnik, književnik<ref name=nazor1>Roksandić, Drago: [http://ckhis.ffzg.unizg.hr/files/file/pdf/Desnicini-susreti/DS-2011-pdf/DS-2011-07-Roksandic.pdf Prvi kongres kulturnih radnika Hrvatske (Topusko, 25.–27. lipnja 1944.): iskustvo i aproprijacije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153912/http://ckhis.ffzg.unizg.hr/files/file/pdf/Desnicini-susreti/DS-2011-pdf/DS-2011-07-Roksandic.pdf |date=2024-12-25 }}, u: Roksandić, Drago/Cvijović Javorina, Ivana (ur.): Intelektualci i rat 1939.–1947. Zbornik radova s međunarodnog skupa Desničini susreti 2011. Zagreb 2012, str. 106.<br>''Nazorov je samostalni poziv bio akt svojevrsne autentične kulturne revolucije. […] On je postavio i ključno pitanje, kao Hrvat i Jugoslaven: “Kako ćemo najuspješnije postići da u našoj federativnoj državi – ne dirajući u značajne osobine pojedinih naroda, koji je grade – gajimo kulturu što više zajedničkog (Nazorov kurziv – D.R.) duha i ideala?”''</ref> * [[Elvedin Nezirović]], književnik<ref name=nezirovic1>[https://www.vijesti.me/kultura/389826/ovdje-je-kultura-izgubila-svoju-prosvjetiteljsku-ulogu Ovdje je kultura izgubila svoju prosvjetiteljsku ulogu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221021193823/https://www.vijesti.me/kultura/389826/ovdje-je-kultura-izgubila-svoju-prosvjetiteljsku-ulogu |date=2022-10-21 }} [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Vujica Ognjenović; 15.06.2019.''<br>''“U tom smislu, ja sam bio i ostao Jugosloven i kao takav duboko sam razočaran stvarnošću u kojoj živim.”''</ref> * [[Andrej Nikolaidis]], književnik i publicist<ref name=nikolaidis>[https://www.portalnovosti.com/andrej-nikolaidis-jugosloven-sam-po-nadi Andrej Nikolaidis: Jugosloven sam po nadi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221009020636/https://www.portalnovosti.com/andrej-nikolaidis-jugosloven-sam-po-nadi |date=2022-10-09 }} Portal Novosti. ''Davor Konjikušić; 17.01.2017.''<br>''Možemo li reći da ste vi zapravo Jugoslaven? - “Ja to nedvojbeno jesam. I po rođenju i po kulturi. I najvažnije: po nadi.”''</ref> * [[Grozdana Olujić]], književnica<ref name=olujic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 389-390.<br>''“Olujić Grozdana, književnik, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=olujic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 334.<br>''“Olujić L. Grozdana, književnik, slobodni umetnik (r. 30. VIII 1934, Erdevik, Vojvodina). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Muharem Omerović]], pjesnik<ref name=omerovic1>[https://www.xxzmagazin.com/narodu-nije-nista-a-sve-ga-boli Narodu nije ništa, a sve ga boli] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221031233016/https://www.xxzmagazin.com/narodu-nije-nista-a-sve-ga-boli |date=2022-10-31 }} XXZ magazin. ''Savo Petrović; 28.06.2021.''<br>''“Muharem Omerović se u popisu stanovništva uvijek izjašnjavao kao Musliman govoreći da se on osjeća i kao Jugosloven i da će jednog dana narodi Jugoslavije "ako ne budu imali dovoljno zlata praviti Tita i od blata"!”''</ref> * [[Eliezer Papo]], književnik i rabin<ref name=papo1>[https://javniservis.net/mediji/dnevnici-nedeljnici-mesecnici/novi-magazin/eliezer-papo-naravno-da-sam-jugonostalgican/ Eliezer Papo: Naravno da sam jugonostalgičan] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230615235228/https://javniservis.net/mediji/dnevnici-nedeljnici-mesecnici/novi-magazin/eliezer-papo-naravno-da-sam-jugonostalgican/ |date=2023-06-15 }} Javni servis. ''Anđelka Cvijić; 16.09.2022.''<br>''Kažete da ste Sarajlija, Bosanac i Jugosloven. Šta vam je to značilo pre rata, šta znači sada kad Jugoslavije nema? - “Prije rata su sva ta tri pridjeva upućivala na jednu te istu puku realnost, jer tad nisam bio samo IZ Sarajeva/Bosne i Hercegovine/Jugoslavije, nego i U Sarajevu/Bosni i Hercegovini/Jugoslaviji. Danas sva tri označavaju prvenstveno kulturu, mentalitet, pogled na svijet.”''</ref> * [[Siniša Pavić]], scenarista<ref name=pavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 403.<br>''“Pavić Siniša, književnik i scenarista; sudija Okružnog suda u Beogradu (od '66). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=pavic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 346.<br>''“Pavić A. Siniša, književnik; sudija Okružnog suda u Beogradu (r. 22. I 1933, Sinj). Jugosloven.”''</ref> * [[Muharem Pervić]], književni kritičar<ref name=pervic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 417.<br>''“Pervić Muharem, književnik; književni i pozorišni kritičar. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Janko Pukmeister]], pjesnik, književnik<ref name=pukmeister1>Vijanski, Janko [Janko Pukmeister (pseudonim)]: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaccENhzGg35hRmnb9yFo3SLREBOBqOomsOTGd645l8gUHnwOowaq-Bz9wNiHxHS97720IL1fz_RBRRGlidt4kQeciu7Ox_VSt5uCk5NEhZPhSdtwRX9rMRh92WXgmvc266InpUgvRlGZkSJjLEXCT1MwD0Hym5GEzeuh_aocsT2TydcsZPS0_jHqVOvQaSOTVbdzP7hgANACT37qAJt7N_hgIBYUj9n73fPNaM7G-P_vnRTOFjH0PwYPJ0-VWt4UO6Cj_OvSrlsufnHK5C4cBe3R-jcqzr9mYBwGvJ2rNW1zHbFTKY Kako Slovenci kruh čislajo], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XVI. list 9 (03.03.1858), str. 67.<br>''“Tudi pri nas Jugoslovanih je ta običaj navaden.”''</ref> * [[Dušan Radović]], književnik<ref name=radovic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/licni-stav-dusana-petricica-dusko-radovic-je-prezirao-kalkulantski-patriotizam/ Lični stav Dušana Petričića: Duško Radović je prezirao kalkulantski patriotizam] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230107111056/https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/licni-stav-dusana-petricica-dusko-radovic-je-prezirao-kalkulantski-patriotizam/ |date=2023-01-07 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dušan Petričić; 12.12.2022.''<br>''“Mnogi imaju dilemu, na kojoj strani bi Duško Radović danas bio u ovoj našoj podeljenoj, razorenoj i moralno posrnuloj državi. Znam da je Duško bio iskreni Jugosloven, znam da je bio ateista, znam da je iz dubine duše prezirao lažni i kalkulantski patriotizam i znam za njegov otvoreni i duboki animozitet prema onoj raščupanoj, bradatoj i primitivnoj četničkoj Srbiji.”''</ref> * [[Vujica Rešin Tucić]], književnik<ref name=resintucic1>Milenković, Nebojša: [https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf Vujica Rešin Tucić. Tradicija avangarde.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240425054218/https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf |date=2024-04-25 }} Novi Sad 2011, str. 64.<br>''“Uprkos brojnim razočarenjima, Rešin Tucić se čitavog života izjašnjavao kao Jugosloven i kao komunista – kao takav, čak i nakon ratnih devedesetih, u svim centrima bivše nam države bio je rado viđen gost.”''</ref><ref name=resintucic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 480.<br>''“Rešin Tucić Vujica, književnik; dramaturg u Radio N. Sadu (od '75). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Marko Ristić]], književnik i diplomata<ref name=ristic-andric-davico/> * [[Izet Sarajlić]], književnik, pjesnik<ref name=sarajlic1>[https://www.xxzmagazin.com/moram-natrag-u-sarajevo-ja-sam-sarajlic Moram natrag u Sarajevo - ja sam Sarajlić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231114021846/https://www.xxzmagazin.com/moram-natrag-u-sarajevo-ja-sam-sarajlic |date=2023-11-14 }} XXZ magazin. ''Savo Petrović; 15.03.2019.''<br>''I jednom će negdje kazati: “Ja sam po nacionalnosti Sarajlija i Jugosloven”.''</ref> * [[Bekim Sejranović]], književnik<ref name=sejranovic1>[https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/balkan-i-knjizevnost-bekim-sejranovic-stranac-u-sloveniji-u-hrvatskoj-u-bosni-i-bilo-gde-drugo-na-svetu/ Balkan i književnost: Bekim Sejranović, „stranac u Sloveniji, u Hrvatskoj, u Bosni i bilo gde drugo na svetu“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231004011248/https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/balkan-i-knjizevnost-bekim-sejranovic-stranac-u-sloveniji-u-hrvatskoj-u-bosni-i-bilo-gde-drugo-na-svetu/ |date=2023-10-04 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''BBC News na srpskom; 21.05.2022.''<br>''Njegov odnos prema Bosni teško je opisati, kaže profesor Svan Monsland. „Bio je Bosanac, Hrvat, Jugosloven, Skandinavac, ali se najslobodnije osećao u Rijeci“, dodaje ovaj profesor.''</ref> * [[Dejan Tiago Stanković]], književnik i prevodilac<ref name=tiagostankovic1>[https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/dejan-tiago-stankovic-knjizevna-kometa-i-uvek-odani-nasmejani-prijatelj/ Dejan Tiago Stanković: Književna ‘kometa’ i uvek odani, nasmejani prijatelj] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231221742/https://www.danas.rs/bbc-news-serbian/dejan-tiago-stankovic-knjizevna-kometa-i-uvek-odani-nasmejani-prijatelj/ |date=2022-12-31 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''BBC News na srpskom; 21.12.2022.''<br>''“Tiago Stanković je bio i jedan od potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku i deklarisao se kao Jugosloven.”''</ref><ref name=tiagostankovic2>[https://www.nin.rs/kultura/vesti/64461/dejan-tiago-stankovic-olicenje-radosti-zivota Dejan Tiago Stanković: Oličenje radosti života] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241226001023/https://www.nin.rs/kultura/vesti/64461/dejan-tiago-stankovic-olicenje-radosti-zivota |date=2024-12-26 }} [[NIN]]. ''Aleksa Anđelić; 21.12.2024.''<br>''“Bio je jedan od potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku i izjašnjavao se kao Jugosloven.”''</ref> * [[Vlada Stojiljković]], književnik<ref name=stojiljkovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 541.<br>''“Stojiljković Vlada, književnik i književni prevodilac; novinar u Radio Beogradu. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Darko Suvin]], teoretičar, povjesničar i kritičar književnosti i kulture<ref name=suvin1>[https://www.masina.rs/darko-suvin-svaki-malo-bistriji-ekonomist-danas-bi-mogao-ustanoviti-da-se-u-prvih-30-godina-sfrj-zivjelo-materijalno-bolje-nego-danas/ Darko Suvin: „Svaki malo bistriji ekonomist danas bi mogao ustanoviti da se u prvih 30 godina SFRJ živjelo materijalno bolje nego danas“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230227214155/https://www.masina.rs/darko-suvin-svaki-malo-bistriji-ekonomist-danas-bi-mogao-ustanoviti-da-se-u-prvih-30-godina-sfrj-zivjelo-materijalno-bolje-nego-danas/ |date=2023-02-27 }} Mašina. ''Mašina; 27.02.2023.''<br>''Prvo, o nacionalizmu. Dijelim stav Alekse Đilasa u intervjuu 2009, koji je na pitanje „Izjašnjavali ste se kao Jugosloven?“ odgovorio: „To sam i danas. Što ne znači da nisam i Crnogorac i Srbin…. Jugoslavija nije bila veštačka tvorevina i za mene je njen dugi, krvavi raspad, koji se možda još nije završio, upravo dokaz da je ona bila jedino demokratsko rešenje za jugoslovensko nacionalno pitanje.“''</ref> * [[August Šenoa]], književnik<ref name=senoa1>Janjetović, Zoran: [https://hrcak.srce.hr/file/74496 Prilozi o hrvatskoj kulturi na stranicama ''Politikinog zabavnika'' u razdoblju socijalističke Jugoslavije]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, u: Historijski zbornik, god. 61 br. 2 (2008), str. 382.<br>''“Osim što je bio jedan od najvećih hrvatskih književnika, Šenoa je bio i dobar Jugoslaven, što ga je također činilo poželjnim, čak i u vrijeme kad je Jugoslavija prestala postojati.”''</ref><ref name=senoa2>Barac, Antun: August Šenoa. Studija. Zagreb 1926, str. 82.<br>''“[…]: po svome je shvatanju Jugoslaven, ali područje svog rada ograničuje na hrvatstvo, boreći se u njemu za misao kulturnog pridizanja, dižući mu svijest i ponos.”''</ref> * [[Ivana Šćepanović]], književni prevodilac<ref name=scepanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 553.<br>''“Šćepanović Ivana, književni prevodilac; zamenik gl. urednika časopisa za flamansku i holandsku književnost "Erazmo"; urednik IP "Prometej", N. Sad. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Zvonimir Šubić]], književnik<ref name=subic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 710.<br>''“Šubić Zvonimir, književnik, r. 1902 u Srebrenici, Jugosloven.”''</ref> * [[Gvido Tartalja]], književnik<ref name=tartalja1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 719.<br>''“Tartalja Gvido, književnik, urednik Izdavačkog preduzeća »Prosveta«, r. 1899 u Zagrebu, Jugosloven.”''</ref> * [[Slobodan Tišma]], književnik<ref name=stisma1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/6/1/slobodan-tisma-vojvodina-je-izgubila-identitet Slobodan Tišma: Vojvodina je izgubila identitet] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230320181732/https://balkans.aljazeera.net/teme/2020/6/1/slobodan-tisma-vojvodina-je-izgubila-identitet |date=2023-03-20 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Nedim Sejdinović; 01.06.2020.''<br>''“Bio sam Jugosloven i to sam i ostao.”''</ref><ref name=stisma2>[https://cordmagazine.com/sr/zivotna-prica/svako-vreme-ima-svoju-estetiku-i-svoj-moral/ Svako vreme ima svoju estetiku i svoj moral] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221201055415/https://cordmagazine.com/sr/zivotna-prica/svako-vreme-ima-svoju-estetiku-i-svoj-moral/ |date=2022-12-01 }} CorD magazin. ''Zorica Todorović Mirković; 01.10.2021.''<br>''“Novosadjanin od glave do pete, a izjašnjava se kao Jugosloven.”''</ref> * [[Dragan Todorović]], književnik, novinar<ref name=dtodorovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 578-579.<br>''“Todorović Dragan, novinar i rok kritičar, radio i TV voditelj. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Lovro Toman]], pjesnik, političar<ref name=toman1>Matica slovenska v Ljubljani: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5Qacb9UCdkm5brjJ1gUzqcY37J5v9Gvgg-yzkIw0eRpu54k0nI7epR_1opdVzuMQvz4gs233-y2qf1En2JRr4z8nh1KnoDPg2c96a7cAe-DayW2y6sDhqUIUXu6rxYqJA2CCAVrFP59wL4igcVfkDX0XMKJawHWzrHPJqs-ANDz5M8dZ4PmgV9Ut5o70IWDOHuw55CPueza9qmDl0Fd-xHIl_kV-Gd0O_19tkVeel9IWENCxllFHmpZPqqPMyyo6MF7Vw3fMa Dr. Lovro Toman.] Ljubljana 1876, str. 58.<br>''“Ako pa hoče nas še v eno mer na sumu imeti, naj pomisli, da se Jugoslovani tolažimo z zvesto svojo zavestjo in z zgodovino, da so prešla ministerstva: Kavničevo, Meternihovo in Bahovo, – Jugoslovani pa so vendar ostali in da bodo tudi še pretrpeli ministerstvo Schmerlingovo.”''</ref> * [[Marko Tomaš]], pjesnik<ref name=mtomas1>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2017/9/23/tomas-bosanstvo-se-negira-jer-podsjeca-na-jugoslovenstvo Tomaš: Bosanstvo se negira jer podsjeća na jugoslovenstvo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019030251/https://balkans.aljazeera.net/teme/2017/9/23/tomas-bosanstvo-se-negira-jer-podsjeca-na-jugoslovenstvo |date=2022-10-19 }} [[Al Jazeera Balkans]]. ''Jasmin Agić; 23.09.2017.''<br>''“Gledaj, ja sam Jugosloven, i tako sam se izjašnjavao dok se to moglo, a sada sam ostali i nepriznat ukoliko se tako izjašnjavam.”''</ref><ref name=mtomas2>[https://primorski.me/info/marko-tomas-i-djordje-gregovic-gosti-knjizevnog-programa-dublin-pub-a/ Marko Tomaš i Đorđe Gregović gosti književnog programa Dublin Pub-a] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230226015246/https://primorski.me/info/marko-tomas-i-djordje-gregovic-gosti-knjizevnog-programa-dublin-pub-a/ |date=2023-02-26 }} Primorski Portal. ''Primorski Portal; 20.02.2023.''<br>''“Marko Tomaš je pjesnik, boem, meštar od riječi, Jugosloven.”''</ref> * [[Mato Topalović]], pjesnik, sveštenik<ref name=topalovic1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/topalovic-mato Topalović, Mato] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Ilirskomu pokretu pridružio se domoljubnim i prigodničarskim pjesmama tiskanima u Danici od 1835 (skupljenima u knjizi Odziv rodoljubivog serca, 1842), pod imenima Ilir iz Slavonije i Rodoljub Zdenčanin, te člancima u Narodnim novinama; njegova pjesma Silni hrabri graničari pjevala se kao graničarska himna.”''</ref> * [[Juraj Tordinac]], pesnik<ref name=tordinac1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/tordinac-juraj Tordinac, Juraj] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Kao zagovornik narodnoga preporoda, pod pseudonimom Ilir iz Slavonije, surađivao je u Danici (1835–42), u kojoj je, pišući stihom narodne pjesme, objavljivao domoljubnu (Slavonija sestram, 1835; Moja domovina, 1838; Rodu na poštenje, 1838) i refleksivnu poeziju (Moje pjesni, 1840; Sreća pjesnička, 1840).”''</ref><ref name=tordinac2>Horvat, Rudolf: Slike iz hrvatske povjesti. Zagreb 1910, str. 132.<br>''“Kao »Ilir iz Slavonije« počeo je Tordinac već god. 1835. pisati pjesme za Gajevu »Danicu«.”''</ref> * [[Janez Trdina]], književnik<ref name=trdina1>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. 302.<br>''“Slovenac Janez Trdina, osvedočeni Jugosloven profesor srpskohrvatskog jezika i književnosti na rečkoj gimnaziji dao je u VIII razredu 1864-1865 pismeni zadatak »Hrvati i Srbi, ljubite se«.”''</ref> * [[Marko Vešović (književnik)|Marko Vešović]], književnik<ref name=mvesovic1>[http://www.vecernji.hr/knjige/snjezana-kordic-zasto-ovdje-nema-prijevoda-ako-govorimo-cetiri-jezika-902954 S. Kordić: Zašto ovdje nema prijevoda ako govorimo četiri jezika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305071039/http://www.vecernji.hr/knjige/snjezana-kordic-zasto-ovdje-nema-prijevoda-ako-govorimo-cetiri-jezika-902954 |date=2016-03-05 }} [[Večernji list]]. ''Denis Derk; 15.11.2013.''<br>''“Na posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini odgovorio sam da sam Jugoslaven, da mi je materinji jezik srpsko-hrvatski te da sam ateist.”''</ref><ref name=mvesovic2>[https://www.aktuelno.me/kolumne/marko-vesovic-svastara-nesto-kao-dnevnicki-zapisi-3/ Marko Vešović: Nešto kao dnevnički zapisi (3)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108080947/https://www.aktuelno.me/kolumne/marko-vesovic-svastara-nesto-kao-dnevnicki-zapisi-3/ |date=2023-01-08 }} Aktuelno.me ''Marko Vešović; 06.07.2021.''<br>''Sjetih se posljednjeg popisa u BIH, kad sam popisivačima rekao: “Po vjeri sam pravoslavni ateista, jezik mi je srpskohrvatski, po nacionalnosti sam Jugosloven”.''</ref><ref name=mvesovic3>[https://www.aktuelno.me/istaknuto/marko-vesovic-svastara-i-mrznja/ Marko Vešović Svaštara (I): Mržnja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108080944/https://www.aktuelno.me/istaknuto/marko-vesovic-svastara-i-mrznja/ |date=2023-01-08 }} Aktuelno.me ''Marko Vešović; 02.11.2018.''<br>''“Ali moja mržnja je nestala otkako sam po nacionalnosti Jugosloven.”''</ref> * [[Radonja Vešović]], književnik<ref name=rvesovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 610.<br>''“Vešović Radonja, novinar i književnik, akademik. […] P: Crnogorac - Jugosloven.”''</ref><ref name=rvesovic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 760-761.<br>''“Vešović Radonja: književnik, službenik Ureda za informacije Izvršnog veća NR Crne Gore, urednik književnog časopisa »Susreti«, rez. kapetan, r. 1924 u Rijeci Marinića, Srez invangradski [sic!], Jugosloven.”''</ref> * [[Krinka Vidaković-Petrov]], književnik, direktorica Memorijalnog centra „Staro sajmište"<ref name=vidakovicpetrov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 611.<br>''“Vidaković-Petrov Krinka, književnik i književni prevodilac. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Velimir Visković]], književni kritičar i leksikograf<ref name=viskovic1>[https://www.portalnovosti.com/rat-mir-velimir Rat, mir, Velimir] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230105105519/https://www.portalnovosti.com/rat-mir-velimir |date=2023-01-05 }} Portal Novosti. ''Boris Rašeta; 03.07.2022.''<br>''Izrekao je i rečenicu koja se na ovim televizijama nije dugo čula i neće, o tome kako se oduvijek osjećao “i Hrvatom, i Jugoslavenom”.''</ref> * [[Stanko Vraz]], pjesnik, prevodilac<ref name=vraz1>[https://www.enciklopedija.hr/clanak/vraz-stanko Vraz, Stanko] Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. ''Leksikografski zavod Miroslav Krleža; 2013.–2026.''<br>''“Iste je godine u Grazu upoznao Lj. Gaja; surađivao je u Danici od prvoga broja, potpisujući se isprva kao »Ilir iz Štajera«.”''</ref> * [[Slobodan Zubanović]], književnik<ref name=zubanovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 646.<br>''“Zubanović Slobodan, književnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=zubanovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 545.<br>''“Zubanović V. Slobodan, književnik; sekretar redakcije lista Književne novine (r. 16. III 1947). Jugosloven.”''</ref> * [[Nina Živančević]], pjesnikinja<ref name=zivancevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 650.<br>''“Živančević Nina, književnik i književni prevodilac; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=zivancevic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 548.<br>''“Živančević V. Nina, književnik i prevodilac, slobodni umetnik (r. 30. I 1957.) Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:S. Kragujevic, Ivo Andric, 1961a 0.jpg|Ivo Andrić Datoteka:Vladimir Arsenijević at Krokodil 04 - cropped.jpg|Vladimir Arsenijević Datoteka:Anton Aškerc.jpg|Anton Aškerc Datoteka:Vladislav Bajac, Studio Babic.jpg|Vladislav Bajac Datoteka:Zorica Bajin Ðukanovic.jpg|Zorica Bajin-Đukanović Datoteka:Stevan Kragujevic, Oto Bihalji Merin, slikar i istoricar umetnosti, 1990s (cropped).jpg|Oto Bihalji-Merin Datoteka:Oskar Davico 1951.jpg|Oskar Davičo Datoteka:Ivan Ergić.jpg|Ivan Ergić Datoteka:Dragojla Jarnević 3.jpg|Dragojla Jarnević Datoteka:Danilo Kiš 2010 Montenegro stamp.jpg|Danilo Kiš Datoteka:Miroslav Krleža 1953 (cropped).jpg|Miroslav Krleža Datoteka:Zofka_Kveder_1920s.jpg|Zofka Kveder Datoteka:Josip Levičnik.jpg|Jožef Levičnik Datoteka:Predrag Matvejević on Subversive Festival 0 (cropped).jpg|Predrag Matvejević Datoteka:Ivan Mažuranić drawing (cropped).jpg|Ivan Mažuranić Datoteka:ANTUN-MIHANOVIC.jpg|Antun Mihanović Datoteka:Vladimir Nazor 1976 Yugoslavia stamp.jpg|Vladimir Nazor Datoteka:Grozdana Olujic 3.jpg|Grozdana Olujić Datoteka:Marko-ristic-2.jpg|Marko Ristić Datoteka:Izet Sarajlić.jpg|Izet Sarajlić Datoteka:Dejantiagostankovic (cropped).jpg|Dejan Tiago Stanković Datoteka:August Šenoa.jpg|August Šenoa Datoteka:Gvido Tartalja portrait.jpg|Gvido Tartalja Datoteka:Dragan Todorović (writer).jpg|Dragan Todorović Datoteka:Lovro toman.jpg|Lovro Toman Datoteka:Mato Topalovic 1885 Mayerhofer.png|Mato Topalović Datoteka:Janez Trdina.jpg|Janez Trdina Datoteka:Stanko_Vraz.jpg|Stanko Vraz </gallery> </center> == Komedija == * [[Peđa Bajović]], stand-up komičar<ref name=bajovic1>[https://www.index.hr/magazin/clanak/video-pedja-bajovic-u-dusi-sam-jugoslaven-i-ne-mozete-mi-nista-osim-smijati-se/964147.aspx Pedja Bajović: "U duši sam Jugoslaven i ne možete mi ništa - osim smijati se"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126003852/https://www.index.hr/magazin/clanak/video-pedja-bajovic-u-dusi-sam-jugoslaven-i-ne-mozete-mi-nista-osim-smijati-se/964147.aspx |date=2022-11-26 }} index.hr ''18.04.2017.''<br>''“Da, u duši sam Jugoslavenom, ali ne u političkom smislu. Kulturološki se tako osjećam te ne predstavljam nikakvu prijetnju bilo kome.”''</ref><ref name=bajovic2>[https://www.akta.ba/licnosti/kultura-i-sport/48014/peda-bajovic-stand-up-komicarprijelomni-trenutak-je-bio-odlazak-u-seattle Peđa Bajović, stand-up komičar: Prijelomni trenutak je bio odlazak u Seattle] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225152852/https://www.akta.ba/licnosti/kultura-i-sport/48014/peda-bajovic-stand-up-komicarprijelomni-trenutak-je-bio-odlazak-u-seattle |date=2024-12-25 }} akta.ba ''Dnevni list; 19.01.2015.''<br>''“Kroz svoju bio-geografiju sam skupio tri i pol državljanstava i biranje samo jednog od ovih naših identiteta bi bila izdaja ostalih. Kulturološki sam Jugoslaven, a politički sam prilično daleko od toga.”''</ref><ref name=bajovic3>[https://www.ekskluziva.ba/peda-bajovic-u-clubu-monument/20761 Peđa Bajović u Clubu Monument!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126011855/https://www.ekskluziva.ba/peda-bajovic-u-clubu-monument/20761 |date=2022-11-26 }} ekskluziva.ba ''04.01.2016.''<br>''“Jednostavno, kad se ta zemlja raspala, ja sam već imao 20 godina, dakle bio potpuno formirana ličnost. Sve ovo što je uslijedilo kasnije, nije mi se uspjelo primiti u identitet i ako kažem da sam ovo prvo - onda bih poništio ono drugo ili treće, pa čak i četvrto, a koji su sve dio mog identiteta. Zato, ja sam kulturološki Jugosloven, a imam i papire za to u vidu tri i po državljanstva! Usput, živio sam svuda unaokolo i mislim da, ako nisam u pravu, barem ima pravo na takvo mišljenje.”''</ref><ref name=bajovic4>[https://6yka.com/kolumne/peda-bajovic-prema-onima-koji-ne-izlaze-na-glasanje-osjecam-prezir Peđa Bajović: Prema onima koji ne izlaze na glasanje osjećam prezir] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221126012420/https://6yka.com/kolumne/peda-bajovic-prema-onima-koji-ne-izlaze-na-glasanje-osjecam-prezir |date=2022-11-26 }} Buka. ''10.11.2018.''<br>''“Ja i kulturološki i praktično jesam Jugosloven. Za mene ta nekadašnja tvorevina ni u praktičnom smislu nije prestala da postoji.”''</ref> == Kulinarstvo == * [[Ljubomir Stanišić]], poznati šef kuhinje<ref name=stanisic1>[http://arhiva.superzena.net/kolaz.php?mm=11&nav_id=653173&yyyy=2012 Ljubomir Stanišić - najtraženiji šef kuhinje u Portugalu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221104050126/http://arhiva.superzena.net/kolaz.php?yyyy=2012&mm=11&nav_id=653173 |date=2022-11-04 }} Super žena. ''Patricia Lazarević; 13.11.2012.''<br>''“Ja se ne deklarišem ni kao Srbin, ni kao Bosanac, već kao Jugosloven i tako će biti do moje smrti, zapravo kao Jugosloven sa portugalskim srcem!”''</ref><ref name=stanisic2>[http://de.meetinghalfway.eu/2013/08/kochen-ganz-politisch-unkorrekt/ Kochen, ganz ‘politisch unkorrekt’] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211015945/http://de.meetinghalfway.eu/2013/08/kochen-ganz-politisch-unkorrekt/ |date=2023-02-11 }} (na njemačkom) Meeting Halfway.<br>''“Ich nenne mich ganz offen einen Jugoslawen, denn meine ganze Familie liebt Sex, deshalb ist auch alles vermischt, Kroaten mit Muslimen, Muslime mit Serben… Obwohl mein Name orthodox ist, bin ich kein religiöser Mensch, ich bin Jugoslawe, und werde es immer sein.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Ljubomir Stanisic (Time Out Lisboa).png|Ljubomir Stanišić </gallery> </center> == Ljekarstvo == * [[Ljubica Božinović]], kardiolog<ref name=bozinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 59.<br>''“Božinović Ljubica, kardiolog. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Oliver Dulić]], kirurg, bivši političar<ref name=dulic1>Popadić, Dragan: Building up European Identity: From the Chimney Smoke, u: Psihološka istraživanja, vol. XIII br. 1 (2010), str. 16 nap. 9. (na engleskom)<br>''“Recently, Oliver Dulić, the Speaker of the Serbian Parliament until June 2008, declared his ethnicity as Yugoslav.”''</ref> * [[Slobodanka Gruden]], ljekarka, ranije političar<ref name=sgruden1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 155.<br>''“Gruden Slobodanka, lekar, primarijus; preds. Crvenog krsta Srbije; potpreds. Sekcije za transfuziologiju SLD; predsednik Stručne komisije za transfuziologiju pri Ministarstvu zdravlja SR Srbije; načelnik Službe za transfuziju KBC Zemun. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Ilanković]], neuropsihijatar, univ. profesor<ref name=ilankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 167.<br>''“Ilanković Nikola, načelnik Odeljenja za organske moždane bolesti u Institutu za psihijatriju KCS; profesor Medic. fakulteta, Bg.; šef Centra za kliničku neurofiziologiju i poremećaje spavanja; preds. Sekcije za EEG i kliničku neurofiziologiju SLD; osnivač Laboratorije BU za kognitivne neuronauke i neuroinžinjering ('95). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ilankovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 158.<br>''“Ilanković N. Nikola, šef Centra za kliničku neurofiziologiju i poremećaje spavanja Psihijatrijske klinike UKC u Beogradu; asistent Medicinskog fakulteta (r. 14. IV 1948, Subotica). Jugosloven.”''</ref> * [[Merima Isaković]], klinički psiholog, bivša glumica<ref name=misakovic1>[https://rs.n1info.com/kultura/merima-isakovic-ja-sam-jugoslovenka-i-dok-ja-postojim-postoji-jugoslavija/ Merima Isaković: Ja sam Jugoslovenka i dok ja postojim – postoji Jugoslavija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221020210948/https://rs.n1info.com/kultura/merima-isakovic-ja-sam-jugoslovenka-i-dok-ja-postojim-postoji-jugoslavija/ |date=2022-10-20 }} N1 SRB. ''N1 Beograd; 28.05.2021.''<br>''“Nije tačno da ne postoji Jugoslavija, zemlja postoji dokle ljudi postoje, političke granice su drugo, ali ja sam Jugosloven i dok ja postojim – postoji Jugoslavija, da vas upoznam sa geografskom popravkom”, rekla je ona. […] “[…] Ako ja postojim, a ja sam Jugoslovenka, onda postoji i Jugoslavija, a verujem da nas ima još”, dodala je ona.''</ref> * [[Valentin Janežič]], lekar, pisac<ref name=vjanezic>Janežič, Valentin (Balant): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-TX6C8UZR/fb80cf9c-4262-4b58-b163-3ba39b58d90b/PDF Adam Janoša z Roščiševa Roščiševsky], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 42 (1852), str. 341.<br>''“Gotovo je bila ta prikazen vsim Slovanom, posebno pa nam Jugoslavenom neobičajna in nenadjana, ker se navadno naši žlahtniki svojega naroda sramujejo, ga zapuščajo in mnogokrat […].”''</ref> * [[Dimitrije Juzbašić]], kirurg, univerzitetski profesor<ref name=juzbasic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 297.<br>''“Juzbašić Dimitrije, dr medicine, red. prof. Medicinskog fak. u Zagrebu, upravnik Hirurške klinike Medicinskog fak., r. 1909 u Daruvaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Slavka Morić-Petrović]], neuropsihijatar, univ. profesor, revolucionar<ref name=moricpetrovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 364.<br>''“Morić-Petrović Slavka, neuropsihijatar. […] P: Jugosloven. [sic!].”''</ref> * [[Vukašin Popadić]], ljekar-bakteriolog, političar, revolucionar<ref name=vpopadic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 558.<br>''“Popadić dr Vukašin, lekar-bakteriolog, direktor Centralnog higijenskog zavoda NRM u Skoplju, rez. major, r. 1904 u Glamoču, Jugosloven.”''</ref> * [[Dragan Popović]], medicinar, univerzitetski profesor<ref name=draganpopovic1>Kilibarda, M.: [https://hrcak.srce.hr/en/file/226865 In Memoriam. Prof. dr. sci med. Dragan Popović]{{Dead link|date=September 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, u: Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, 37 br. 1 (1986), str. 102.<br>''“Kao osvedočeni Jugosloven, učestvovao je u oslobađanju dobrog dela naše zemlje i za to je zaslužio oficirski čin i Medalju zasluga za narod 1946. godine.”''</ref> * [[Igor Radosavljević]], psihijatar<ref name=iradosavljevic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/srbijo-zbogom-niko-ti-vise-ne-moze-pomoci-zbog-cega-je-psihijatar-dr-igor-radosavljevic-koga-je-i-vucic-nagradio-spreman-da-zauvek-napusti-drzavu/ „Srbijo, zbogom! Niko ti više ne može pomoći“: Zbog čega je psihijatar dr Igor Radosavljević, koga je i Vučić nagradio, spreman da zauvek napusti državu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230521004102/https://www.danas.rs/vesti/drustvo/srbijo-zbogom-niko-ti-vise-ne-moze-pomoci-zbog-cega-je-psihijatar-dr-igor-radosavljevic-koga-je-i-vucic-nagradio-spreman-da-zauvek-napusti-drzavu/ |date=2023-05-21 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''R. Briza/M. Radenković; 28.03.2023.''<br>''“Tamo ću se osećati zaista kao kod kuće jer rodio sam se kao Jugosloven i uvek ću se tako osećati, a Slovenija je isto Jugoslavija, zauvek!”''</ref> * [[Miroslav Simić]], imunolog, univerzitetski profesor<ref name=msimic1>[https://www.miroslavmirkosimic.org/?page_id=17 Kako sam mlatio praznu slamu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153548/https://www.miroslavmirkosimic.org/?page_id=17 |date=2024-12-25 }} miroslavmirkosimic.org ''Miroslav Mirko Simić; 2004.''<br>''“Oduvek sam se izjašnjavao isključivo kao Jugosloven nikad ne osećajući neku posebnu potrebu da naglasim da sam istovremeno i Srbin po ocu, odnosno Čeh po majci. Pre Drugog svetskog rata nisam s mojim jugoslovenstvom imao nikakvih problema. Docnije, međutim, je komunistička vlast tražila da uz Jugosloven dodam i “neopredeljen” što sam smatrao da je potpuno blesavo, pa sam to uprkos prisili odbijao da činim. Kao vrlo “opredeljen“ Jugosloven naravno da sam odmah čim su krajem osamdesetih počeli da rasparčavaju moju domovinu, činio sve da se tome suprotstavim.”''</ref><ref name=msimic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 503.<br>''“Simić Miroslav, imunolog. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=msimic3>[https://www.slobodnaevropa.org/a/mirko-simic-sanu/28024025.html Mirko Simić: Memorandum SANU, crna tačka srpske istorije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221127043307/https://www.slobodnaevropa.org/a/mirko-simic-sanu/28024025.html |date=2022-11-27 }} [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 01.10.2016.''<br>''“Kao ubeđeni Jugosloven, bio sam od samog početka protivnik stavova i ideja iznetih u pisaniju nazvanom „Memorandum SANU“.”''</ref><ref name=msimic4>[http://www.miroslavmirkosimic.org/wp-content/uploads/2015/08/%C5%BDivotopis-Miroslava-Mirka-Simi%C4%87a.pdf Životopis Miroslava Mirka Simića] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221127043904/http://www.miroslavmirkosimic.org/wp-content/uploads/2015/08/%C5%BDivotopis-Miroslava-Mirka-Simi%C4%87a.pdf |date=2022-11-27 }} miroslavmirkosimic.org''<br>''“Miroslav Simić, zvani Mirko, rođen je 4. aprila. 1924. godine, i to slučajno u Beogradu, odnosno Srbiji. Stoga je on sasvim slučajno u krštenici zabeležen kao Srbin kakvim se međutim nikad nije osećao, već je uvek govorio da je Jugosloven. ”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Oliver Dulić.jpg|Oliver Dulić Datoteka:Dr. Valentin Janežič Büste, Sankt Jakob im Rosental, Kärnten.jpg|Valentin Janežič Datoteka:Miroslav Simić.jpg|Miroslav "Mirko" Simić </gallery> </center> == Muzika == * [[Ernest Ačkun]], klarinetista<ref name=ackun1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 9.<br>''“Ačkun Ernest, klarinetista; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (za pr. Kamerna muzika). […] P: Jugosloven, Slovenac.”''</ref><ref name=ackun2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 10.<br>''“Ačkun E. Ernest, klarinetista; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu; generalni sekretar Saveza udruženja muzičkih umetnika Jugoslavije (r. 27. III 1930, Hrastnik, Slovenija). Jugosloven, Slovenac.”''</ref> * [[Husein Alijević]], pjevač<ref name=alijevic1>[https://www.republika.rs/zabava/estrada/503141/husein-alijevic-husa-film Husa otkrio šokantne detalja o dobijanju uloge u filmu o Džeju: Zapalio sam sveću Svetoj Petki] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240116081902/https://www.republika.rs/zabava/estrada/503141/husein-alijevic-husa-film |date=2024-01-16 }} Portal Republika. ''Republika/M.G.; 10.01.2024''<br>''“Kad se Jugoslavija raspadala ja sam bio tinejdžer i ma kako to zvučalo ja sebe smatram Jugoslovenom jer sam dete iz mešanog braka i jer sam rođen tu gde su se spajale različitosti.”''</ref> * [[Šaban Bajramović]], pjevač<ref name=bajramovic1>[https://niskevesti.rs/u-nisu-pocinje-festival-posvecen-kralju-romske-muzike-zauvek-saban-bajramovic/ U Nišu počinje festival posvećen kralju romske muzike – „Zauvek Šaban Bajramović“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230831010327/https://niskevesti.rs/u-nisu-pocinje-festival-posvecen-kralju-romske-muzike-zauvek-saban-bajramovic/ |date=2023-08-31 }} Niške Vesti. ''Violeta Milićević; 01.08.2023''<br>''“On je bio Rom, iako je po duši bio Jugosloven.”''</ref> * [[Bebi Dol]], pevačica<ref name=bebidol1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 552-553.<br>''“Šarić Dragana - Bebi Dol, vokalni solista džez i zabavne muzike; kompozitor i tekstopisac; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Beki Bekić]], pevač<ref name=bekic1>[https://express.ba/naslovnica/473664/beki-bekic-za-express-ne-krijem-svoje-ime-i-prezime-u-beogradu-nemam-problema/ Beki Bekić za “Express”: Ne krijem svoje ime i prezime, u Beogradu nemam problema] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230211001138/https://express.ba/naslovnica/473664/beki-bekic-za-express-ne-krijem-svoje-ime-i-prezime-u-beogradu-nemam-problema/ |date=2023-02-11 }} Express.ba ''Arina Hasović; 10.02.2023''<br>''Vi ste Albanac, sa adresom u Beogradu. Jeste li nekada imali problema zbog te činjenice? - “Nikada ništa negativno. Mene su jako dobro prihvatili, a nikada nisam krio ime ni prezime. Čak sam bolje prihvaćen nego neki njihovi pjevači. Narod kao narod, ako si dobar prema ljudima nema veze koje si vjere, to niko ne gleda u Beogradu. Moja žena je pravoslavna, živimo jugoslovenski jer ja sam u duši još uvijek Jugosloven. Ja volim tu zemlju, onu slogu gdje smo svi zajedno se voljeli, uživali. Ono kada dođem iz inostranstva pa uđem u Sloveniju i kažeš sebi „ušao sam u moju državu“.”''</ref> * [[Sergije Beljajev]], dirigent<ref name=beljajev1>[https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/preminuo-sergije-beljajev-osnivac-legendarnog-hora-djevojke-s-neretve/222659 Preminuo Sergije Beljajev, osnivač legendarnog hora 'Djevojke s Neretve'] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111110340/https://radiosarajevo.ba/metromahala/lica/preminuo-sergije-beljajev-osnivac-legendarnog-hora-djevojke-s-neretve/222659 |date=2023-01-11 }} RadioSarajevo.ba ''14.04.2016.''<br>''“Sergije Beljajev, Rus po narodnosti, Jugosloven po opredjeljenju, formirao je Djevojke s Neretve krajem šezdesetih godina s namjerom da izvode partizanske, zabavne i narodne pjesme.”''</ref> * [[Bruno Bjelinski]], kompozitor<ref name=bjelinski2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 61.<br>''“Bjesinski [sic!] Bruno, dr prava, kompozitor, vanr. prof. Muzičke akademije u Zagrebu, r. 1909 u Trstu, Jugosloven.”''</ref> * [[Dara Bubamara]], pjevačica<ref name=darabubamara1>[https://avaz.ba/showbiz/jet-set/796483/dara-bubamara-za-avaz-mama-nije-vjerovala-da-cu-voziti-porsea-kao-brena-a-vozila-sam-bolje-automobile Dara Bubamara za "Avaz": Mama nije vjerovala da ću voziti Poršea kao Brena, a vozila sam bolje automobile] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231040455/https://avaz.ba/showbiz/jet-set/796483/dara-bubamara-za-avaz-mama-nije-vjerovala-da-cu-voziti-porsea-kao-brena-a-vozila-sam-bolje-automobile |date=2022-12-31 }} [[Dnevni avaz]]. ''N. Varupa; 27.12.2022.''<br>''“Ja jesam Srpkinja ali sam u duši Jugoslovenka.”''</ref> * [[Đorđe Ðogani]], pjevač<ref name=djogani1>[http://star.vecer.com.mk/tekst.asp?tid=21389 Џоле: Со Слаѓа сум во одлични односи!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110722215116/http://star.vecer.com.mk/tekst.asp?tid=21389 |date=2011-07-22 }} (na makedonskom) Večer. ''Aleksandra Timkovska; 05.09.2006.''<br>''“Така е бидејќи секогаш се чувствувам како Југословен. Така сум роден, така ќе умрам и тоа е крај.”''</ref> * [[Uroš Dojčinović]], gitarista i kompozitor<ref name=dojcinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 105.<br>''“Dojčinović Uroš, gitarista, kompozitor i publicista; prof. u SMŠ "J. Slavenski", Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Vladimir Furduj]], muzičar<ref name=furduj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 138.<br>''“Furduj Vladimir, muzičar, bubnjar. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=furduj2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 131.<br>''“Furduj M. Vladimir, muzičar - bubnjar (r. 6. XI 1945, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Mirko Glišić]], kompozitor i tekstopisac<ref name=glisic1>[https://www.danas.rs/zivot/crna-dama-je-zaklina-kenedi-onazis-ljudi-secanja-mirko-glisic-tekstopisac-i-kompozitor-hitova-rok-i-folk-muzike/ „Crna dama“ je Žaklina Kenedi Onazis: Ljudi, sećanja – Mirko Glišić, tekstopisac i kompozitor hitova rok i folk muzike] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241108214445/https://www.danas.rs/zivot/crna-dama-je-zaklina-kenedi-onazis-ljudi-secanja-mirko-glisic-tekstopisac-i-kompozitor-hitova-rok-i-folk-muzike/ |date=2024-11-08 }} [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Zoran Mišić; 28.09.2024.''<br>''“Mi Jugosloveni, jer sebe smatram Srbinom i Jugoslovenom smo mnogo ostrašćeni.”''</ref> * [[Zafir Hadžimanov]], pjevač<ref name=hadzimanov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 160-161.<br>''“Hadžimanov Zafir, estradni umetnik, kompozitor, glumac i pesnik. […] P: Makedonac-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Bojan Hreljac]], muzičar<ref name=hreljac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 164.<br>''“Hreljac Bojan, muzičar, estradni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=hreljac2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 154.<br>''“Hreljac Z. Bojan, muzičar, estradni umetnik (r. 30. IX 1948, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Ekrem Jevrić]], pevač<ref name=jevric1>[http://www.vreme.com/cms/view.php?id=942888 Pas do pasa, beton do betona] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100801185254/http://www.vreme.com/cms/view.php?id=942888 |date=2010-08-01 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Jovana Gligorijević; broj 1021, 29.07.2010.''<br>''“Više od dvadeset godina po odlasku iz zemlje koja se tad još zvala Jugoslavija, Ekrem se i dalje izjašnjava kao Jugosloven i dalje radi kao taksista i zidar (u Njujorku gradu).”''</ref> * [[Vladimir Janković]], muzičar<ref name=vjankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 186.<br>''“Janković Vladimir - Džet, rok muzičar, radio voditelj. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Zoran Kalezić]], pevač<ref name=kalezic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 215-216.<br>''“Kalezić Zoran, estradni umetnik; vokalni solista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Rastislav Kambasković]], kompozitor<ref name=kambaskovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 217.<br>''“Kambasković Rastislav, kompozitor; vanredni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (za pr. Muzička teorija); šef Katedre za teorijske predmete. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Boris Kovač]], glazbenik<ref name=bkovac>[https://lupiga.com/intervjui/razgovor-s-glazbenikom-borisom-kovacem-osjecam-se-kao-jugoslaven-i-prihvatio-sam-da-sam-trajni-apatrid Razgovor s glazbenikom Borisom Kovačem: „Osjećam se kao Jugoslaven i prihvatio sam da sam trajni apatrid“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230225234711/https://lupiga.com/intervjui/razgovor-s-glazbenikom-borisom-kovacem-osjecam-se-kao-jugoslaven-i-prihvatio-sam-da-sam-trajni-apatrid |date=2023-02-25 }} Lupiga. ''Boris Pavelić; 03.01.2022.''<br>''“Sve što je bila prednost Jugoslavije kao multietničkog, multireligijskog, multikulturnog prostora - a ja sebe i dalje doživljavam kao Jugoslovena - sistematski je razgrađivano tokom tih decenija..”''</ref> * [[Kornelije Kovač]], muzičar i kompozitor<ref name=kkovac1>[https://www.vreme.com/kultura/sta-sam-dao-muzici-a-sta-ona-meni/ Šta sam dao muzici a šta ona meni] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230128021402/https://www.vreme.com/kultura/sta-sam-dao-muzici-a-sta-ona-meni/ |date=2023-01-28 }} [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Tamara Nikčević; broj 1205, 06.02.2014.''<br>''“Dete sam mešanog braka, Jugosloven, pa…”''</ref> * [[Hašim Kučuk Hoki]], pevač<ref name=hoki1>[http://www.nin.co.rs/2002-12/05/26236.html Nazdravite, drugovi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231041248/http://www.nin.co.rs/2002-12/05/26236.html |date=2022-12-31 }} [[NIN]]. ''05.12.2002., broj 2710''<br>''“Bio sam deklarisani Jugosloven, i to sam do danas ostao.”''</ref><ref name=hoki2>[https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/arhiva/bilo-jednom-medu-nama Sjećanja: Hašim Kučuk Hoki: Bilo jednom među nama] [[Dani (magazin)|Dani]]. ''Petar Luković; 01.07.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven! Titov vojnik, rođen u Jugoslaviji, položio Titovu zakletvu pod jugoslovenskom zastavom, zakleo se da ću braniti granice ove zemlje i nastaviti tradicije mog oca.”''</ref><ref name=hoki3>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2002/11/28/srpski/K02112701.shtml Najveći roker među narodnjacima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230111115511/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2002/11/28/srpski/K02112701.shtml |date=2023-01-11 }} [[Glas javnosti]]. ''I. S.; 28.11.2002''<br>''“Vaspitan sam tako da ostanem celog života ono što jesam, onaj stari Jugosloven. Ja sam to.”''</ref> * [[Lepa Brena]], pevačica<ref name=brena1>[https://pink.rs/domaci/458058/lepa-brena-progovorila-o-uspehu-sa-'slatkim-grehom'-prisetila-se-devedesetih-godina-pa-otkrila-u-cemu-je-tajna-njenog-sjajnog-osmeha-video Lepa Brena progovorila o uspehu sa 'Slatkim grehom', prisetila se devedesetih godina, pa otkrila u čemu je tajna njenog sjajnog osmeha!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230210023126/https://pink.rs/domaci/458058/lepa-brena-progovorila-o-uspehu-sa-%27slatkim-grehom%27-prisetila-se-devedesetih-godina-pa-otkrila-u-cemu-je-tajna-njenog-sjajnog-osmeha-video |date=2023-02-10 }} pink.rs ''N. Ž.; 13.12.2022.''<br>''“Kako sam bila velika zvezda, ja sam bila i ostala Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena2>[http://www.pressonline.rs/sr/vesti/dzet_set_svet/story/52970/POVRATAK+LEPE+BRENE.html Povratak Lepe Brene] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131029202123/http://www.pressonline.rs/sr/vesti/dzet_set_svet/story/52970/POVRATAK+LEPE+BRENE.html |date=2013-10-29 }} Press Online. ''M. Majstorović; 07.12.2008.''<br>''Da li se još deklarišete kao Jugoslovenka? - “Ako neko ima pravo da se deklariše kao Hrvat ili Srbin, i ja imam pravo da budem Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena3>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 179-180.<br>''“Jahić Fahreta - Lepa Brena, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=brena4>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 167-168.<br>''“Jahić A. Fahreta, estradni umetnik (r. 20. X 1960, Tuzla). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vatroslav Lisinski]], skladatelj<ref name=lisinski1>[http://www.arhivyu.gov.rs/active/sr-latin/home/glavna_navigacija/leksikon_jugoslavije/drzavni_simboli/himna.html Himna] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190119121531/http://www.arhivyu.gov.rs/active/sr-latin/home/glavna_navigacija/leksikon_jugoslavije/drzavni_simboli/himna.html |date=2019-01-19 }} Arhiv Jugoslavije<br>''“Pesmu "Hej Sloveni" napisao je u Pragu 1834, u vreme panslavističkog pokreta, Samuel-Samo Tomašik, Slovak po nacionalnosti. […] Pevana je kao himna još na panslovenskom kongresu u Pragu 1848, na kojem se delegat Vatroslav Lisinski izjasnio kao prvi Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksandar Lokner]], muzičar<ref name=lokner1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 278.<br>''“Lokner Aleksandar, estradni umetnik; klavijaturista, kompozitor, aranžer, i producent; član grupe "Bajaga i instruktori". […] P: Jugosloven”''</ref> * [[Dženan Lončarević]], pjevač<ref name=loncarevic1>[https://bor-grad.com/dzenan-loncarevic-borska-publika-razume-muziku/ Dženan Lončarević: Borska publika razume muziku] Bor Grad Info. ''Urednik; 14.02.2019.''<br>''“Ja sam okoreli Jugosloven i okoreli titovac tako da mislim da ne postoji čovek u zemlji pa čak i u regionu, odnosno našoj predivnoj bivšoj Jugoslaviji, koji je više zaljubljen u Jugoslaviju i u Tita.”''</ref><ref name=loncarevic2>[https://www.sd.rs/vip/vip/na-kafi-sa-nedom-i-vladom-dzenan-loncarevic-intervju-2018-04-23 Bez dlake na jeziku: Dženan iskreno o kolegama, rijalitijima i potresnom slučaju Nataše Bekvalac] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221231235412/https://www.sd.rs/vip/vip/na-kafi-sa-nedom-i-vladom-dzenan-loncarevic-intervju-2018-04-23 |date=2022-12-31 }} Srbija Danas. ''Neda Perišić/Vladimir Janković; 26.04.2018.''<br>''“Pored toga, pošto sam ja i dalje Jugosloven, želeo bih da obiđem našu nekadašnju zemlju u onim okvirima koji su postojali kada sam ja bio Titov pionir.”''</ref> * [[Magnifico]], pjevač<ref name=magnifico1>[https://www.mladina.si/98242/mi-jugoslovani-smo-najbolj-neverjetna-in-po-svoje-napredna-nacija-ceprav-so-nam-izbrisali-drzavo/] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230212044848/https://www.mladina.si/98242/mi-jugoslovani-smo-najbolj-neverjetna-in-po-svoje-napredna-nacija-ceprav-so-nam-izbrisali-drzavo/ |date=2023-02-12 }} [https://web.archive.org/web/20080419082022/http://www.mladina.si/tednik/200752/clanek/kul--intervju-max_modic/] Magnifico il Grande. Po domače, car [[Mladina]]. ''Max Modic; broj 52, 04.01.2008./28.12.2007.''<br>''“Mi Jugoslovani smo najbolj neverjetna in po svoje napredna nacija. Čeprav so nam izbrisali državo, še naprej živimo, delamo in ustvarjamo. V bistvu obstajamo na neki višji duhovni stopnji. Z našim življenjem in delom dokazujemo, da ne potrebujemo ne države ne davkov ne politikov ne liderjev.”''</ref><ref name=magnifico2>[http://www.pulsonline.rs/licna-karta/598/robert-pesut-manjifiko Lična karta - Robert Pešut-Manjifiko] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141021003912/http://www.pulsonline.rs/licna-karta/598/robert-pesut-manjifiko |date=2014-10-21 }}. Puls. ''Tatjana Čanak''<br>''“Ali ja sam i sada Jugosloven, bez obzira na sve. Upisan sam kao Jugosloven, služio sam JNA, dao zakletvu i – šta sad?”''</ref> * [[Milivoje Marković]], kompozitor<ref name=mmarkovic-sepe-181>[https://www.nin.rs/arhiva/vesti/12268/humor-jaci-od-svega Humor jači od svega] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20241225153228/https://www.nin.rs/arhiva/vesti/12268/humor-jaci-od-svega |date=2024-12-25 }} [[NIN]]. ''Radmila Stanković; 20.09.2023.''<br>''“Mojmir je bio i ostao veliki Jugosloven, kao i ja.”''</ref><ref name=mmarkovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 304.<br>''“Marković Milivoje, muzičar, kompozitor; dirigent Džez orkestra RTB; publicista. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Milan Mladenović]], pjevač i muzičar<ref name=mladenovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 311.<br>''“Mladenović S. Milan, muzičar, vođa rok grupe Ekatarina Velika (r. 21. IX 1958, Zagreb). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Redžo Mulić]], kompozitor<ref name=mulic1>[https://www.pobjeda.me/clanak/tradiciju-preispitivao-sa-strascu-i-velikim-nadahnucem Tradiciju preispitivao sa strašću i velikim nadahnućem] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240120025954/https://www.pobjeda.me/clanak/tradiciju-preispitivao-sa-strascu-i-velikim-nadahnucem |date=2024-01-20 }} [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Dragana Erjavšek; 04.01.2024.''<br>''“O ovom važnom kompozitoru koji se, iako albanskog porijekla, uvijek i svuda izjašnjavao kao Crnogorac i Jugosloven, za Pobjedu su govorile njegova kćerka Vesna Mulić i muzikološkinja Sonja Marinković.”''</ref><ref name=mulic2>[https://www.gorazdevac.com/2023/05/10/predavanje-o-redzi-mulicu-ko-je-gusinjski-paganini/ Predavanje o Redži Muliću: Ko je Gusinjski Paganini?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240120035446/https://www.gorazdevac.com/2023/05/10/predavanje-o-redzi-mulicu-ko-je-gusinjski-paganini/ |date=2024-01-20 }} Web portal gorazdevac.com ''Radio Mitrovica sever; 10.05.2023.''<br>''“Iako albanskog porekla, Mulić se uvek i svuda izjašnjavao kao Crnogorac i Jugosloven.”''</ref> * [[Robert Nemeček]], muzičar, TV urednik<ref name=nemecek1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 372-373.<br>''“Nemeček Robert, zamenik glavnog i odgovornog urednika RTV "Pink". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Istra Pečvari]], pijanistkinja<ref name=pecvari1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 409.<br>''“Pečvari Istra, samostalni umetnički saradnik na Fakultetu muzičke umetnosti, Bg. […] P: P: Jugosl., […].”''</ref> * [[Vlastimir Peričić]], kompozitor<ref name=pericic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 412.<br>''“Peričić Vlastimir, muzički pisac i kompozitor; redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Bg. (penz.) […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=pericic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 532.<br>''“Peričić Vlastimir, kompozitor, asistent Muzičke akademije u Beogradu, r. 1927 u Vršcu, Jugosloven.”''</ref> * [[Šako Polumenta]], pevač<ref name=špolumenta1>[https://mondo.rs/Zabava/Zvezde-i-tracevi/a1959748/odgovor-saka-polumente-na-skandalozne-izjave-bebe-rekse.html "Od Srbije sam dobio sve u životu, slavim sve": Šako odgovorio albanskoj pevačici na skandaloznu izjavu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240804002118/https://mondo.rs/Zabava/Zvezde-i-tracevi/a1959748/odgovor-saka-polumente-na-skandalozne-izjave-bebe-rekse.html |date=2024-08-04 }} Mondo. ''01.08.2024.''<br>''“Ja sam veliki Jugosloven pre svega.”''</ref> * [[Esma Redžepova]], pevačica<ref name=eredzepova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 573.<br>''“Teodosievski-Redžepova Esma, estradni umetnik, vokalni solista, član Predsedništva za kulturu Međunar. unije Roma. […] P: Romkinja, Jugoslovenka, […].”''</ref><ref name=eredzepova2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 485.<br>''“Teodosievski - Redžepova Esma, istaknuta estradna umetnica; član Predsedništva za kulturu Međunarodne unije Roma (r. 8. VIII 1943, Skoplje). Romkinja - Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Usnija Redžepova]], pjevačica<ref name=uredzepova1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 479.<br>''“Redžepova Usnija, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Romkinja, Jugoslovenka, […].”''</ref><ref name=uredzepova2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 406.<br>''“Redžepova J. Usnija, estradni umetnik, vokalni solista (r. 4. II 1946, Skoplje). Romkinja, jugoslovenka, [sic!] […].”''</ref> * [[Senidah]], pevačica<ref name=senidah1>[https://nova.rs/zabava/showbiz/senidah-otkrila-zasto-je-neki-ljudi-ne-prihvataju/ „U Sloveniji nikada neću biti prihvaćena zbog prezimena“: Senidah progovorila o svojim korenima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250708194310/https://nova.rs/zabava/showbiz/senidah-otkrila-zasto-je-neki-ljudi-ne-prihvataju/ |date=2025-07-08 }} Nova.rs ''Bojana Krkeljić; 07.07.2025.''<br>''“Volim sav narod, dobre ljude. Imam veze i s Makedonijom i s Hrvatskom. Ja sam tu gde sam i stvarno mogu da kažem da sam rođena u Jugoslaviji i zauvek ću ostati Jugoslovenka.”''</ref> * [[Mojmir Sepe]], kompozitor<ref name=mmarkovic-sepe-181/> * [[Šemsa Suljaković]], pevačica<ref name=suljakovic1>[https://www.kurir.rs/stars/2704633/ekskluzivno-intervju-za-sva-vremena-semsa-suljakovic-zauvek-cu-biti-jugoslovenka Ekskluzivno! Intervju za sva vremena - Šemsa Suljaković: Zauvek ću biti Jugoslovenka!] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221102114327/https://www.kurir.rs/stars/2704633/ekskluzivno-intervju-za-sva-vremena-semsa-suljakovic-zauvek-cu-biti-jugoslovenka |date=2022-11-02 }} [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''Ljilja Jorgovanović; 27.02.2017.''<br>''“Muslimanka sam oduvijek, takva sam rođena, to sam i sada. Ali sam i Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ivan Švager]], saksofonista<ref name=svager1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 567.<br>''“Švager Ivan, kompozitor i aranžer; vođa sekcije saksofonista i solista u Džez orkestru RTB i "Dzezteta Ivana Švagera". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Stevo Teodosievski]], muzičar<ref name=teodosievski1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 486.<br>''“Teodosievski P. Stevo, estradni umetnik - kompozitor, aranžer, tekstopisac, pedagog; predsednik Predsedništva za kulturu Medunarodne organizacije Roma (r. 16. IV 1924, Kočane). Makedonac-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dado Topić]], pjevač i muzičar<ref name=topic1>[https://www.euronews.rs/kultura/aktuelno-iz-kulture/63374/a-sad-adio-i-muzika-iz-otpisanih-u-becu-odrzan-koncert-muzike-iz-srpske-kinematografije/vest "A sad adio" i muzika iz "Otpisanih": U Beču održan koncert muzike iz srpske kinematografije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221202095615/https://www.euronews.rs/kultura/aktuelno-iz-kulture/63374/a-sad-adio-i-muzika-iz-otpisanih-u-becu-odrzan-koncert-muzike-iz-srpske-kinematografije/vest |date=2022-12-02 }} Euronews. ''Tanjug; 25.09.2022.''<br>''“Rođen sam u Jugoslaviji, uvek bio Jugosloven, iz radničke porodice.”''</ref><ref name=topic2>[https://espona.me/index.php/ex-yu/10641-dado-topic-nisam-jugonostalgicar-vec-jugosloven Dado Topić: Nisam Jugonostalgičar, već Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221116033920/https://espona.me/index.php/ex-yu/10641-dado-topic-nisam-jugonostalgicar-vec-jugosloven |date=2022-11-16 }} espona.me ''03.09.2021.''</ref><ref name=topic3>[https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/22/rts-svet/2690555/balkanskom-ulicom-dado-topic.html Balkanskom ulicom: Dado Topić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221116034617/https://www.rts.rs/page/tv/sr/story/22/rts-svet/2690555/balkanskom-ulicom-dado-topic.html |date=2022-11-16 }} [[Radio-televizija Srbije]]. ''Vesna Dedić; 09.04.2017.''<br>''“Dado Topić, Beograđanin, Jugosloven, legenda rok end rola i nadasve porodičan čovek svojom pričom će sigurno ove nedelje u mnoge domove uneti osećaj da je dobro samo ako ima ljubavi i poštovanja.”''</ref> * [[Bisera Veletanlić]], pjevačica<ref name=bveletanlic1>[https://www.nedeljnik.rs/kako-mi-je-fudbal-pomogao-da-prezivim-devedesete-razgovor-sa-biserom-veletanlic/ Kako mi je fudbal pomogao da preživim devedesete: Razgovor sa Biserom Veletanlić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230504234543/https://www.nedeljnik.rs/kako-mi-je-fudbal-pomogao-da-prezivim-devedesete-razgovor-sa-biserom-veletanlic/ |date=2023-05-04 }} Nedeljnik. ''Branko Rosić; 15.09.2019.''<br>''“Ja sam i danas Jugoslovenka. Pa rodila sam se u Jugoslaviji. Rođena sam u Zagrebu i živim skoro pedeset godina u Beogradu.”''</ref><ref name=bveletanlic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Veletanlić Bisera, estradni umetnik, vokalni solista. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=bveletanlic3>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Veletanlić M. Bisera, estradni umetnik, vokalni solista (r. 15. IX 1942, Zagreb). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Senka Veletanlić]], pevačica<ref name=sveletanlic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Veletanlić Senija-Senka, estradni umetnik, vokalni solista džez i zabavne muzike. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=sveletanlic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Veletanlić M. Senija - Senka, estradni umetnik, vokalni solista (r. 27. V 1936, Zagreb). Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Bojana Vunturišević]], pevačica i tekstopisac<ref name=vunturisevic1>[https://www.portalnovosti.com/bojana-vunturisevic-verujem-da-i-dalje-mozemo-da-se-volimo Bojana Vunturišević: Verujem da i dalje možemo da se volimo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240524021136/https://www.portalnovosti.com/bojana-vunturisevic-verujem-da-i-dalje-mozemo-da-se-volimo |date=2024-05-24 }} Portal Novosti. ''Katarina Bošnjak; 13.05.2024.''<br>''“I otud moja ljubav za Dalmacijom – zato što je moje političko, nacionalno, ne znam ni ja kakvo sve opredeljenje, to da sam Jugoslovenka.”''</ref> * [[Toma Zdravković]], pjevač<ref name=zdravkovic1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 540.<br>''“Zdravković D. Tomislav - Toma, vokalni solista i kompozitor narodne muzike (r. 20. XI 1938, Aleksinac). Srbin, Jugosloven, […].”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Ernest Ačkun.jpg|Ernest Ačkun Datoteka:Хуса Алијевић 2014.png|Husein Alijević Datoteka:Šaban Bajramović.IMG 3786.jpg|Šaban Bajramović Datoteka:Bebi Dol u Nisu na Letnjoj pozornici 1991 02.jpg|Bebi Dol Datoteka:Bruno_Bjelinski.jpg|Bruno Bjelinski Datoteka:Kornelije Kovač.jpg|Kornelije Kovač Datoteka:Lepa brena.jpg|Lepa Brena Datoteka:Vatroslav Lisinski.jpg|Vatroslav Lisinski Datoteka:Dženan Lončarević (cropped).jpg|Dženan Lončarević Datoteka:Robert Pesut crop.jpg|Magnifico Datoteka:Milan Mladenović.jpg|Milan Mladenović Datoteka:Vlastimir Pericic.jpg|Vlastimir Peričić Datoteka:SakoPolumenta.JPG|Šako Polumenta Datoteka:Есма Реџепова.jpg|Esma Redžepova Datoteka:Usnija Redzepova-mc.rs.jpg|Usnija Redžepova Datoteka:Stevo Тeodosievski.jpg|Stevo Teodosievski Datoteka:Dado Topić 2007.jpg|Dado Topić Datoteka:Belgrade_Pride_2021_-_Bojana_Vunturišević.jpg|Bojana Vunturišević Datoteka:Toma Zdravković.jpg|Toma Zdravković </gallery> </center> == Nauka == * [[Zlatko Ahmetović]], univerzitetski profesor<ref name=ahmetovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 12.<br>''“Ahmetović Zlatko, profesor Fakulteta za fizičku kulturu, N. Sad; pomoćnik pokrajinskog sekretara za kulturu i obrazovanje. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ahmetovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 12.<br>''“Ahmetović K. Zlatko, naučni saradnik i direktor Zavoda za fizičku kulturu Vojvodine (r. 28. V 1950, Novi Sad). Jugosloven.”''</ref> * [[Vjekoslav Babukić]], jezikoslovac<ref name=babukic1>Babukić, Vjekoslav/Karadžić, Vuk Stefanović/Vraz, Stanko: Prijateljski dopisi o pravopisu ćirilskimi i latinskimi pismeni medju Vukom Stefanov. Karadžićem i Věkoslavom Babukićem, u: Kolo (1847), str. 71.<br>''“Kako sada mi (Jugoslavjani) stojimo, razděljeni na iztočni i zapadni věrozakon i obrede […].”''</ref><ref name=jdraskovic-babukic/> * [[Jovo Bakić]], sociolog<ref name=bakic1>[https://www.youtube.com/watch?v=ioJg1tUgXDo Jovo Bakić iskreni Jugosloven] YouTube. ''2021.''<br>''“Ovo govorim kao levičar, ali i kao iskreni Jugosloven.”''</ref> * [[Dževad Belkić]], fizičar<ref name=belkic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 39.<br>''“Belkić Dževad, fizičar, naučni savetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=belkic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 38.<br>''“Belkić S. Dževad, fizičar; naučni savetnik u Institutu za fiziku u Zemunu (r. 11. III 1946, Bijeljina). Jugosloven.”''</ref> * [[Dunja Blažević]], istoričarka umetnosti<ref name=blazevic1>[https://www.slobodnaevropa.org/a/intervju-dunja-blazevic/30164157.html Blažević: Izložba Marine Abramović košta koliko i budžet muzeja] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 14.09.2019.''<br>''“Međutim, ja sam i dalje Jugoslovenka, to može da se nazove jugonostalgičar ili kako god hoćete. Ali ja sam Jugoslovenka i dalje.”''</ref> * [[Slavko Borojević]], agronom, genetičar<ref name=borojevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 56.<br>''“Borojević Slavko, akademik; profesor Poljoprivrednog fakulteta, N. Sad (penz.) […] P: Srbin-Jugosloven.”''</ref><ref name=borojevic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 52.<br>''“Borojević Slavko, redovni član VANU; profesor univerziteta - u penziji (r. 21. XI 1919, Knezovljani, Kostajnica). Srbin, Jugosloven.”''</ref> * [[Franjo Bradaška]], historičar<ref name=bradaska1>Bradaška, Franjo: Jugoslovjeni u Turskoj. Narodopisni nacrt od profesora Franje Bradaške, u: Književnik, god. II. sv. 3. (1865), str. 321.<br>''“Ako Turska zanima ostalu Europu, to mora ona tim više zanimati Slovjene, a poimence nas Jugoslovjene.”''</ref> * [[Boris Buden]], filozof<ref name=buden1>[https://www.vijesti.me/zabava/56453/maternji-jezik-je-ideolosko-politicka-konstrukcija Maternji jezik je ideološko-politička konstrukcija] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Matija Otašević; 12.11.2017.''<br>''“Postoji Jugoslavija uspostavljena 1943. kao emancipacijski projekt, i samo u tom smislu - a ne u smislu nekakvog nacionalnog i kulturnog identiteta, zajedničke historije - ne, već u smislu identifikacije sa jugoslavenskim projektom i mogućnostima njegovog nastavljanja…” - U onom smislu, dakle, u kojem danas u Hrvatskoj djeluje i o kojem piše Viktor Ivančić? - “Apsolutno, moj prijatelj Viktor Ivančić. U tom smislu sam Jugoslaven i krležijanac.”''</ref> * [[Oroslav Caf]], jezikoslovac, duhovnik<ref name=caf1>Caf, Oroslav (Bělankin): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-L3EKLYU5/0eb651f7-e8d8-4182-8297-db73a5a4305a/PDF R ino L sta slavenska vokala], u: Slovenska bčela, letnik 2, številka 23 (1851), str. 181.<br>''“Uže smo si veselo upanje dělali, da se bomo mi Jugoslaveni po navodu slavne […].”''</ref><ref name=caf2>Caf, Oroslav (Bělankin): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-7SVW981B/03fb9f28-9e2b-425a-b964-56a4fc584b38/PDF R ino L sta slavenska vokala], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 25 (1852), str. 205.<br>''“Bodi nam Jugoslavenom tedaj pravilo: I. r med konsonanti ino na kraju […].”''</ref> * [[Ivan Čolović]], etnolog<ref name=icolovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 83.<br>''“Čolović Ivan, književnik, izdavač i književni prevodilac, etnolog, viši naučni saradnik u Etnografskom institutu SANU. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=colovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 76.<br>''“Čolović M. Ivan, književnik, izdavač; viši naučni saradnik u Etnografskom institutu SANU (r. 24. III 1938, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Vladimir Ćorović]], povjesničar<ref name=corovic1>Ćorović, Vladimir: Istorija Jugoslavije. Beograd 1933, str. 655.<br>''“Mi Jugosloveni imamo puno razloga da sa poverenjem gledamo u vremena koja dolaze.”''</ref> * [[Aleksa Đilas]], sociolog<ref name=adjilas1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/507246/I-u-maloj-zemlji-moguce-je-boriti-se-za-velike-ciljeve I u maloj zemlji moguće je boriti se za velike ciljeve] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Aleksandar Apostolovski; 15.05.2022.''<br>''“Ja sam se uvek izjašnjavao kao Jugosloven i to je za mene bilo samo prirodni produžetak toga što sam Srbin i Crnogorac.”''</ref><ref name=adjilas2>[http://www.nspm.rs/prenosimo/mozemo-bez-velikih-sila.html?alphabet=l Možemo bez velikih sila] Nova srpska politička misao. ''Dubravka Vujanović; 16.02.2010.''<br>''“Da, smatram se i dalje Jugoslovenom, ali se time ne odričem srpstva.”''</ref><ref name=adjilas3>[https://www.vreme.com/vreme/nade-i-planovi-zaboravljenih-emigranata/ Nade i planovi zaboravljenih emigranata] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Ljiljana Smajlović; broj 980, 15.10.2009.''<br>''Izjašnjavali ste se kao Jugosloven? - “To sam i danas. Što ne znači da nisam i Crnogorac i Srbin. A takođe i Srbijanac – pa u Beogradu u istom stanu živim od 1954!”</ref><ref name=adjilas4>Djilas, Aleksa: [http://books.google.de/books?id=ZMyZdvTympMC&printsec=frontcover&dq=editions:I4_wUiRXowIC&hl=de&sa=X&ei=24TKULbtHaeE4gSPiIC4BA&ved=0CDQQ6AEwAA#v=onepage&q&f=false Funeral Oration for Yugoslavia], u: [[Dejan Đokić|Djokić, Dejan]] (izd.): Yugoslavism. Histories of a Failed Idea, 1918 - 1992, London 2003, str. 323.<br>''“Indeed, in the next official population count, I intend to declare myself a Yugoslav. This is what I was in census of 1971, 1981 and 1991; this is what I am in 2001.”''</ref><ref name=djilas5>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 83.<br>''“Đilas Aleksa, istoričar i publicista. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=adjilas6>[http://www.djilas.rs/PITANJE/Posmrtni_govor_Jugoslaviji.html Posmrtni govor Jugoslaviji - jedan zamišljeni dijalog sa zapadnim prijateljima]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Djilas.rs ''Aleksa Đilas''</ref><ref name=adjilas7>[http://www.djilas.rs/PITANJE/Braneci_Zapad.html Braneći Zapad]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Djilas.rs ''Aleksa Đilas''</ref> * [[Dejan Đokić]], historičar<ref name=djokic1>[http://www.opendemocracy.net/people-debate_36/article_325.jsp A farewell to Yugoslavia] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170707210022/https://www.opendemocracy.net/people-debate_36/article_325.jsp |date=2017-07-07 }} (na engleskom) openDemocracy. ''Dejan Đokić; 10.04.2002.''<br>''“I usually declared myself a Yugoslav, which had several advantages over being merely a Serb, which I also am, by virtue of being born in Serbia, to Serbian parents. True, by Yugoslav I don't just mean a citizen of a country called Yugoslavia, in Central and Eastern Europe national identities have primarily ethnic and not civic meaning. This effectively means that even though there is no country called Yugoslavia anymore, I can continue to declare myself a Yugoslav. But, I have an(other) ethnic identity, that of a Serb, and anyhow, being Yugoslav always meant something more to me than just a national identification. […] Although, as I already said, I always identified with Yugoslavia, I think I only became a real Yugoslav once the real Yugoslav state disintegrated, when I left Serbia for Britain.”''</ref> * [[Vladimir Dvorniković]], filozof i etnopsiholog<ref name=dvornikovic1>[https://www.dw.com/sr/jugoslovenski-dert/a-44853062 Jugoslovenski dert] [[Deutsche Welle]]. ''Dragoslav Dedović; 28.07.2018.''<br>''“On nije bio samo Jugosloven po nacionalnom opredeljenju. On je o Jugoslovenima izrekao istine koje spadaju u najtačnije i najbolnije spoznaje do kojih je jedan etnopsiholog mogao doći.”''</ref> * [[Egon Fekete]], lingvista<ref name=fekete1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 134.<br>''“Fekete Egon, filolog, serbokroatista, leksikograf; naučni savetnik u Institutu za sh. jezik, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=fekete2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 127.<br>''“Fekete B. Egon, filolog, serbokroatista, leksikograf, naučni savetnik u Institutu za srpskohrvatski jezik u Beogradu (r. 11. VI 1931, Beograd). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ivan Filipović]], pedagog, književnik<ref name=ifilipovic1>Filipović, Ivan (Perić): Pravac naše književnosti, u: Neven, VII. god (1858), str. 73.<br>''“Važnost školskih i pučkih knjižnica uvidjeli su već mnogi narodi, samo mi Jugoslaveni ne.”''</ref> * [[Milutin Garašanin (arheolog)|Milutin Garašanin]], arheolog<ref name=garasanin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 140.<br>''“Garašanin Milutin, arheolog, akademik; preds. Odbora za arheologiju SANU. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Andrej Grubačić]], sociolog<ref name=grubacic1>Grubačić, Andrej: [http://books.google.de/books?id=zFDOQsocASMC&printsec=frontcover&dq=Don%27t+Mourn,+Balkanize!:+Essays+After+Yugoslavia&hl=de&sa=X&ei=Q4bHUYvYK8besgaa5IDoDg&ved=0CDIQ6AEwAA#v=onepage&q=Don%27t%20Mourn%2C%20Balkanize!%3A%20Essays%20After%20Yugoslavia&f=false Don't mourn, balkanize! Essays after Yugoslavia] Oakland 2010, str. 11. {{ISBN|1-60486-470-2}}.<br>''“I grew up in Belgrade—or, more precisely, between Belgrade and Sarajevo—but I always considered myself Yugoslav. I do not see any reason to stop doing so now.”''</ref> * [[Katica Hedrih]], mašinski inženjer, univ. profesorica<ref name=hedrih1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 163.<br>''“Hedrih (Stevanović) Katica, redovni profesor (za pr. Elastidinamika, Otpornost materijala i Teorija nelinearnih oscilacija) i šef Katedre za mehaniku Mašinskog fakulteta, Niš; gl. i odg. urednik časopisa "Facta Universitatis"; nauč. saradnik Matemat. instituta SANU; ekspert Sav. ministarstva za nauku i tehnologiju. […] P: Jugoslovenka, srpske nacionalnosti; […].”''</ref><ref name=hedrih2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 152.<br>''“Hedrih R. Katica, redovni profesor i šef Katedre za mehaniku Mašinskog fakulteta u Nišu (r. 28. VIII 1944, Bobovište). Jugoslovenka, srpske nacionalnosti.”''</ref> * [[Fedor Herbut]], fizičar<ref name=herbut1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 163.<br>''“Herbut Fedor, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF, Bg.; dopisni član SANU. […] P: Rusin, Jugosloven.”''</ref><ref name=herbut2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 152.<br>''“Herbut E. Fedor, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF u Beogradu; dopisni član SANU (r. 3. V 1932, Novi Vrbas). Rusin, Jugosloven.”''</ref> * [[Jelisaveta Ibrovac]], profesor, prevoditelj<ref name=ibrovac1>Ибровац, Јелисавета (Демирова, Мирка): [https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_E74E1D9A175FE5728805716D3DEA6D36/1922/k001?fullscreen#page/492/mode/1up Молиерова прослава у Паризу], у: Српски књижевни гласник, Нова серија, књ. V бр. 1 (1922), стр. 463.<br>''“Ми Југословени смо са поносом могли истаћи да је наш песник и народни мученик Франкопан дао један од првих превода Молиера у опште.”''</ref> * [[Fran Ilešič]], književni povjesničar, publicist<ref name=ilesic1>Ilešič, Fr.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-P2B6NX9A/099c4d73-b7c1-4486-9729-7487689a5bd4/PDF Vse pleše. Balada — ballata.], u: Ljubljanski zvon, god. 19 br. 1 (1899), str. 49.<br>''“Pohlevno nasprotujoč, je nekdo iz ozadja izrekel svoje pomisleke o Čukovem modrovanju, češ, mi Jugoslovani s svojim »kolom« se pač dobro vrtimo v krogu, a naprej ne pridemo, ne napredujemo.”''</ref> * [[Ivan Ivić]], psiholog, univerzitetski profesor<ref name=ivic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 176.<br>''“Ivić Ivan, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (za pr. Razvojna psihologija). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Anton Janežič]], filolog<ref name=janezic1>Prijatelj, Ivan: [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-CELRWWCE/29cc0c10-4627-410e-8ce0-7e49e74864a3/PDF Borba za individualnost slovenskega književnega jezika 1848–1857] Ljubljana 1937, str. 109.<br>''“Ti nam pripravljaš pot, da se naj popred Jugoslovani sjedinimo, zraven pa tudi drugim narečjem približamo, da ne zagazimo na stranputice, po kterih žalibog tako radi tumaramo i vagutamo...”''</ref> * [[Božidar Jezernik]], etnolog<ref name=jezernik1>[https://pescanik.net/jugoslavija-zemlja-snova-2/ Jugoslavija, zemlja snova] Peščanik. ''03.12.2018.''<br>''“On je glavni lik Bože Jezernika, jer Boža je integralni Jugosloven i on žali – i to je jedna od teza ove knjige – što, po njegovom mišljenju, u Jugoslaviji, kako on kaže, nije bilo više jugoslovenskog nacionalizma.”''</ref> * [[Đokica Jovanović]], sociolog<ref name=jovanovic1>[https://nova.rs/emisije/zasto-u-srbiji-ima-sve-vise-jugoslovena/ Zašto u Srbiji ima sve više Jugoslovena?] Nova.rs ''TV Nova; 02.05.2023.''<br>''“Sociolog Đokica Jovanović iz Niša na nedavnom popisu izjasnio se kao Jugosloven i to ne prvi put.”''</ref> * [[Damir Kakaš]], univerzitetski profesor, političar<ref name=kakas1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 214.<br>''“Kakaš Damir, potpredsednik Skupštine AP Vojvodine (od '94); potpredsednik Izvršnog odbora Reformske demokratske stranke Vojvodine; redovni profesor Fakulteta tehničkih nauka, N. Sad. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksej Kišjuhas]], sociolog<ref name=kisjuhas1>[https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/krenula-kampanja-sve-veci-broj-javnih-osoba-nagovara-gradane-da-se-izjasne-kao-jugoslaveni-20221002 Krenula kampanja: Sve veći broj javnih osoba nagovara građane da se izjasne kao Jugoslaveni] tportal.hr. ''B. Stilin; 02.10.2022.''<br>''“Na njihov poziv prvi se odazvao sociolog, profesor na Sveučilištu u Novom Sadu i kolumnist lista Danas, Aleksej Kišjuhas, koji je na dan početka popisa podržao pokret poveznicom na svoju kolumnu pod naslovom 'Jugoslavija živi'.”''</ref> * [[Ivan Klajn]], jezikoslovac<ref name=klajn1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 228.<br>''“Klajn Ivan, lingvista; redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Maja Korać]], sociolog<ref name=korac1> Savić, Svenka/Korać, Maja: Naučnice iz Srbije u svetu: kroz dijalog i refleksiju, u: Prelić, Mladena/Stevanović, Lada/Lukić Krstanović, Miroslava (ur.): [https://etno-institut.co.rs/storage/710/63abe78a83ade_Etnografski-zbornik-2022-PRINT2.pdf Rod, znanje i moć. Istorija, nasleđe i značaj naučnica u Srbiji] Beograd 2022, str. 202.<br>''“Ja sam bila i ostala Jugoslovenka. Da pojasnim, multikulturna Južna Slovenka. To je moje duboko, i pre svega, lično opredeljenje, ne političko. Zasnovano na iskustvu i načinu života moje (primarne) porodice, kao i na istoriji mojih porodičnih predaka.”''</ref> * [[Ana Kotevska]], muzikolog i muzički kritičar<ref name=kotevska1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 246.<br>''“Kotevska Ana, muzikolog i muzički kritičar; glavni i odgovorni urednik muzičkog mesečnika "Bis"; […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Boško Kovačević]], sociolog<ref name=kovacevic1>[https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/sjecanje-na-boska-kovacevica-918183 Sjećanje na Boška Kovačevića] [[Oslobođenje (list)|Oslobođenje]]. ''27.12.2023.''<br>''“Za sebe je volio da govori da je Sokolčanin, Subotičanin, Ličanin, Vojvođanin, Srbin, Jugosloven, Evropljanin, Građanin sveta”''</ref> * [[Fran Kovačič]], teolog, historičar<ref name=kovačič1>Kovačič, Fran: [https://books.google.de/books?id=Uuj64Xn6lc0C&newbks=1&newbks_redir=0&printsec=frontcover&hl=de#v=onepage&q&f=false Ob osemstoletnici križarskih vojsk. (1096 – 1896)], u: Katoliški obzornik, letnik I. (1897), str. 162.<br>''“Tem znamenitejše je to vprašanje za nas sedaj ob osemstoletnici križarskih vojsk, ker smo zlasti mi Jugoslovani v neposredni zvezi s križarskimi vojskami in se vprašanje cerkvenega zedinjenja posebno nas tiče.”''</ref> * [[Marija Kraljević-Balalić]], genetičar<ref name=kraljevicbalalic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 252.<br>''“Kraljević-Balalić Marija, dekan i redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta, N. Sad (za pr. Genetika, Populaciona genetika i Uvod u metodiku maučnog [sic!] rada). […] P: Jugosl., […].”''</ref> * [[Ivan Kukuljević Sakcinski]], istoričar, književnik, političar<ref name=sakcinski1>I. K. S.: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5Qafecy6iKlcE4GRP36GCRjeS9AYE3ZKN4DtQb8v1YneKWwXP8ld5anxHTN8z7etr5CGTzYs6U5R0JEqz2r57g_dJAvk2YISjAh1_L-8uUNoKGjJ_3-K-qR5N5bwoZVY4HJKGA11VkUXgB6k-VFf_OZXWxAYg6f1kqWue6C8jtlemwhdXfI3_kI6Av7h8auSwL-rXpy_qyGym-ClQYCNiYHRT-RjqAtDzccX_9madJD6_gOeRNLXqDtoCqjO0ZnmjzqOAm-UFFo7e4PDGeFic2zoZak0UvgSC-cFMnrRlriWDKYrRrAM Politička pověstnica], u: Arkiv za pověstnicu jugoslavensku, knjiga II. (1852), str. 1.<br>''“Mi Jugoslaveni neimamo sve dosada našega diplomatara, pa ipak nećemo nikada bez njega moći razsvětliti i kritički napisati razgranjenu historiu našega naroda.”''</ref><ref name=sakcinski2>Smičiklas, Tade; Marković, Franjo: Matica Hrvatska od godine 1842. do godine 1892. Spomen-knjiga. Zagreb 1892, str. 160.<br>''“Očekivamo pako od nje, da nam one strane što brže pridruži, koje po historiji i zakonu ili po krvi i poreklu našoj državi ili našemu jugoslavenskomu narodu pripadaju.”''</ref> * [[Đuro Kurepa]], fizičar<ref name=djkurepa1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 231-232.<br>''“Kurepa R. Đuro, redovni član SANU i ANU-BiH, dopisni član JAZU; profesor univerziteta - u penziji (r. 16. VIII 1907, Majske Poljane, Glina). Srbin-Jugosloven, […]. ”''</ref> * [[Milan Kurepa]], fizičar<ref name=mkurepa1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 263.<br>''“Kurepa Milan, redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF, Bg. (za pr. Fizika molekula i Fizika opšti kurs); naučni savetnik u Institutu za fiziku, Bg.; preds. Nacionalnog komiteta za fiziku Jugoslavije (od '87). […] P: Jugosloven srpsko-jevrejskog porekla.”''</ref><ref name=mkurepa2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 232.<br>''“Kurepa V. Milan, fizičar; redovni profesor Fizičkog fakulteta PMF u Beogradu; predsednik Nacionalnog komiteta za fiziku SFRJ (r. 11. V 1933, Bačka Palanka). Jugosloven, srpsko-jevrejskog porekla.”''</ref> * [[Šime Ljubić]], istoričar, arheolog<ref name=ljubic1>Okuka, Miloš: Eine Sprache - viele Erben. Sprachpolitik als Nationalisierungsinstrument in Ex-Jugoslawien. Klagenfurt 1998, S. 23. (na njemačkom)<br>“»Hej, Ihr Jugoslawenbrüder, seien wir ruhmreich!« So ruft der Kroate Šime Ljubić 1864 in seinem Spiegel der jugoslawischen Literaturgeschichte (Ogledalo književne poviesti Jugoslavjanske na podučavanje mladeži) in der […].</ref> * [[Ivan Macun]], književni povjesničar<ref name=macun1>Macun, Ivan: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-TZWJKXHW/f39ff886-a3b5-4dc5-967b-8f5d499a8755/PDF Cvetje slovenskiga pesničtva.] Trst 1850, str. 4.<br>''“Poglej samo nekaj malo na polje slavjanskih narodnih pesem in boš vidil u Čehih, Poljakih in posebno u nas Jugoslavjanih množinu sadja najlepšega, z katerim bo se težko kater si bodi drugi narod hvaliti zamogel.”''</ref> * [[Vlado Mađarić]], istoričar umetnosti<ref name=madjaric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 403.<br>''“Mađarić Vlado, direktor Saveznog instituta za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, r. 1915 u Ludbregu, Jugosloven.”''</ref> * [[Matija Majar]], etnograf, jezikoslovac<ref name=majar1>Majar, Matija: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-05AJDQXQ/0768df73-0700-4779-81e0-226111bc3825/PDF Naše slovstvo], u: Novice gospodarske, obertnijske in národske, tečaj XV. list 44 (03.06.1857), str. 174.<br>''“Mi Jugoslaveni, imenito Slovenci, smo v takih okolnostih, da moramo to pitanje tako le staviti: Čto moramo činiti, storiti, da se književno slože narečja serbsko, bulgarsko, horvatsko i slovensko?”''</ref> * [[Petar Matković]], geograf<ref name=pmatkovic1>Matković, Petar: Zemljopisni odlomci. Najnovija kartografija o Jugoslovjenskih zemljah, u: Književnik, god. III. sv. 1. (1866), str. 81.<br>''“Vojnički kartografički zavod u Beču, koji si je glede svojih kartografičkih proizvoda slavno ime stekao, objelodani za kratko vrieme koli za znanost u obće, toli za nas Jugoslovjene napose evo već drugu vele znamenitu i krasnu geografičku radnju: Dalmaciju naime, koja poput okvira sa zapada Balkanski poluotok zaprema, i gore navedenu kartu Bosne i Hercegovine, kojom je publikacijom sumnja o tajnom skrivanju kartografičkoga materijala iz političkoga obzira sasvim izčeznula.”''</ref> * [[Fedor Mesinger]], meteorolog, univerzitetski profesor<ref name=mesinger1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 317.<br>''“Mesinger Fedor, meteorolog; redovni profesor PMF, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nada Milašin]], naučnik<ref name=milasin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 328.<br>''“Milašin Nada, viši naučni saradnik u Institutu za arhitekturu i urbanizam Srbije, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vojin Milić]], sociolog<ref name=milic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 334.<br>''“Milić Vojin, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Miljanić]], inženjer elektrotehnike, univ. profesor<ref name=miljanic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 348.<br>''“Miljanić Petar, akademik, sekretar Odeljenja tehničkih nauka SANU, redovni profesor Mašinskog i Elektrotehn. fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Navratil]], jezikoslovac<ref name=navratil1>N., J.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-7IS7KTWC/de1d2076-efac-45c3-b8f8-6afcd0997ccc/PDF Želja jezikoznanska o novem letu vsim Slovencom, posebno pisateljem slovenskim v prevdarek], u: Slovenska bčela, letnik 4, številka 8 (1853), str. 63.<br>''“Tudi govorimo vsi Slovenci in Jugoslovani; Ne dam mu naj manje […].”''</ref> * [[Aleksandar Nikolić (istoričar)|Aleksandar Nikolić]], istoričar, novinar<ref name=anikolic1>[https://boom93.rs/article/54985/jugosloveni-kulturno-povezivanje-trajnije-od-drzavnih-granica Jugosloveni: Kulturno povezivanje trajnije od državnih granica] Radio Boom93. ''Neda Stojićević/Jelena Milenković''.<br>''“Onda je bilo potpuno prirodno da 2022. kažem na popisu ću se izjasniti kao Jugosloven.”''</ref> * [[Viktor Novak]], istoričar<ref name=novak1>[https://www.rts.rs/page/rts/sr/Dijaspora/story/1526/srbija-na-vezi/2091781/-magnum-crimen---bez-cenzure-.html Magnum Crimen - bez cenzure] [[Radio-televizija Srbije]]. ''03.11.2015''<br>''“Prvo izdanje ove kultne knjige, Viktor Novak, Hrvat, ali i integralni Jugosloven, uspeo je da objavi u burnim posleratnim godinama, 1948.”''</ref> * [[Pavel Opavski]], univerzitetski profesor<ref name=opavski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 390.<br>''“Opavski Pavel [sic!], redovni profesor Fakulteta fizičke kulture, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=opavski2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 334.<br>''“Opavski J. Pavle, redovni profesor Fakulteta za fizičku kulturu u Beogradu (r. 9. XI 1925, Stara Pazova). Jugosloven.”''</ref> * [[Milenko Panić]], univerzitetski profesor<ref name=panic1>[https://www.rts.rs/page/tv/ci/story/19/rts-svet/1290146/evropa-i-srbi-milenko-panic.html Европа и Срби: Миленко Панић] [[Радио-телевизија Србије]]. ''Војислав Лалетин; 26.03.2013.''<br>''“Премда је Југославија разбијена, он се и даље, с пуно разлога, осећа и понаша као Југословен.”''</ref><ref name=panic2>[https://www.youtube.com/watch?v=VZzu-CMhDjA Evropa i Srbi: Milenko Panić] [[YouTube]]. ''RTS Obrazovno-naučni program - Zvanični kanal; 22.08.2016.''<br>''“Pa, moram Vam reći da ovaj, ja sam uvijek bio, i odgojen, i… i ostao jugoslovenski orijentisan. […] Ali, ja sam se osjećao Jugosloven, i dalje se osjećam Jugosloven.”''</ref> * [[Zlatica Pavlovski]], naučni savjetnik iz područja živinarstva<ref name=pavlovski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 409.<br>''“Pavlovski Zlatica, upravnik Zavoda za živinarstvo u Institutu za stočarstvo, Zemun. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Stevan K. Pavlowitch]], historičar<ref name=pavlowitch1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-60401608 Srbija i Velika Britanija: Ko je bio istoričar Stevan K. Pavlović - kosmopolita i džentlmen srpskog porekla] BBC na srpskom. ''Dejan Đokić; 25.02.2022.''<br>''“Istoričar Stevan K. Pavlović bio je kosmopolita i Evropljanin koji je govorio da je Jugosloven po rođenju, Srbin po porodičnom poreklu, Britanac po državljanstvu i Francuz po kulturnom afinitetu.”''</ref> * [[Miljenko Perić]], fizikohemičar<ref name=mperic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 413.<br>''“Perić Miljenko, redovni profesor Fakulteta za fizičku hemiju PMF, Bg. (za pr. Kvantna hemija i molekulske strukture); šef Katedre za molekulske strukture; prodekan za nastavu. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Vesna Pešić]], sociološkinja<ref name=vpesic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/dragoslav-petrovic-jugoslavija-ce-se-vracati-zazivece-u-novim-formama/ Dragoslav Petrović: Jugoslavija će se vraćati, zaživeće u novim formama] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Beta; 15.11.2024.''<br>''“Ali, ja sam i danas ostala Jugoslovenka.”''</ref> * [[Nebojša Popov]], sociolog<ref name=popov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 439.<br>''“Popov Nebojša, sociolog; viši naučni saradnik u Institutu za filozofiju i društveni teoriju, Bg. (od '81); odgovorni urednik lista "Republika" (od '91); član Saveta Beogradskog univerziteta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Tomislav Popović]], ekonomista, univerzitetski profesor<ref name=tpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 447-448.<br>''“Popović Tomislav, naučni savetnik, redovni profesor univerziteta. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Dušan Puhalo]], anglista<ref name=puhalo1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 455.<br>''“Puhalo Dušan, književni prevodilac; redovni profesor Filološkog fakulteta, Bg. (penz.) […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Franjo Rački]], historičar, političar, katolički svećenik<ref name=racki1>Novak, Viktor: Franjo Rački u govorima i raspravama. Zagreb 1925, str. 126.<br>''“Naš ugovor ima se navlaš na to obazrijeti, da smo Jugoslovjeni, da nam je bolja budućnost samo u Jugoslovjenstvu.”''</ref><ref name=racki2>Novak, Grga (i drugi) (ur.): Spomenica. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti 1866-1966. Zagreb 1966, str. 14.<br>''“Rački je bio ne samo velik učenjak nego i velik patriot u najširem smislu te riječi: Hrvat, Jugoslaven, Slaven.”''</ref><ref name=strossmayer-racki/><ref name=racki31>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. 216.<br>''“Mi Jugoslovjeni razdijeljeni smo jezikom, ovom pravom dušom naroda, glavnim, često i jedinim sidrom narodnosti.”''</ref> * [[Ivan Radetić]], jezikoslovac<ref name=radetic1>Radetić, Ivan: Pregled hrvatske tradicionalne književnosti. Senj 1879, str. 199.<br>''“Ovo obće jamstvo ili poručanstvo počelo je kod zapadnih Slovjena; Čeha, Poljaka i Pomorana padati već XIII. vieka, dočim se kod nas Jugoslovjena imenice Hrvata i Srba po zakonu vinodolskom i Dušanovom još u XIV. vieku nalazilo, a gdješto se i do dana današnjega sačuvalo.”''</ref> * [[Božo Radman]], agronom<ref name=radman1>[https://www.glassrpske.com/lat/plus/teme/in-memoriam-mr-bozo-radman-do-posljednjeg-daha-posvecen-nauci-i-pravdi/348739 In memoriam - mr Božo Radman: Do posljednjeg daha posvećen nauci i pravdi] Glas Srpske. ''Mladen Karić; 30.01.2021.''<br>''“Ja sam univerzalista i kosmopolita. Nacionalno se osjećam kao Jugosloven. Ako me neko detaljnije pita, ja sam Bosanac. Ako ide još detaljnije, ja sam Krajišnik. Najdetaljnije, ja sam Banjalučanin. Nakon toga, nemojte me dalje pitati!”''</ref> * [[Duško Radosavljević]], politolog i predsjednik Saveza antifašista Vojvodine<ref name=dradosavljevic>[https://sav-ns.wixsite.com/sav2017/struktura-sav-a Struktura i rukovodstvo SAV-a] SAV - Savez antifašista Vojvodine.<br>''“Sremac, Srbin, Vojvođanin, Jugosloven i Evropljanin.”''</ref> * [[Ljubiša Rajić]], lingvist<ref name=rajic1>[http://www.slobodnaevropa.org/content/sta_znaci_multikulturalnost/2276177.html Šta znači multikulturalnost] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Biljana Jovićević; 16.01.2011.''<br>''“Ja sam rođen u Jugoslaviji, tu sam odrastao, obrazovao se, oženio i dobio djecu. Nisam mogao biti ništa drugo nego Jugosloven, bez obzira što su moj otac i majka bili Srbi.”''</ref><ref name=rajic2>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 471.<br>''“Rajić Ljubiša, vanredni profesor za skandinavske jezike i književnosti na Filološkom fakultetu, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=rajic3>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 399.<br>''“Rajić R. Ljubiša, docent za skandinavske jezike i književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu (r. 4. IV 1947), Beograd. Jugosloven.”''</ref> * [[Slobodan Ribnikar]], fizikohemičar<ref name=sribnikar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 481.<br>''“Ribnikar Slobodan, akademik; redovni profesor Prirodno-matematičkog fakulteta, Bg. (za pr. Nuklearna hemija i Fadiohemija). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nikola Rot]], profesor psihologije<ref name=rot1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 487-488.<br>''“Rot Nikola, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=rot2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 412.<br>''“Rot E. Nikola, psiholog; profesor univerziteta - u penziji (r. 23. VI 1910, Koroš, Mađarska). Jugosloven, jevrejskog porekla.”''</ref> * [[Obrad Savić]], filozof<ref name=obradsavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 495.<br>''“Savić Obrad, viši predavač na Katedri za društvene nauke Tehnološko-metalurškog fakulteta, Bg.; generalni sekretar Beogradskog kruga i gl. urednik časopisa "The Belgrade circle". […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Svenka Savić]], psihološkinja, lingvistkinja<ref name=ssavic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 496.<br>''“Savić Svenka, redovni profesor Filozofskog fakulteta, N. Sad (za pr. Psiholingvistika, Analiza diskursa i Uvod u lingvistiku). […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Ljubica Simaković]], univerzitetska profesorica<ref name=simakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 500.<br>''“Simaković Ljubica, redovni profesor Ekonomskog fakulteta, Kragujevac (za pr. Ekonomska filozofija i politika). […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Đorđe Stanković]], povjesničar<ref name=djstankovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 521.<br>''“Stanković Đorđe, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (za pr. Istorija Jugoslavije); šef Katedre za istoriju Jugoslavije. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dubravka Stojanović]], povjesničarka<ref name=dstojanovic1>[https://www.danas.rs/vesti/politika/demostat/dubravka-stojanovic-nismo-u-hladnom-ratu-vucic-nije-tito-a-ni-srbija-nije-jugoslavija/ Dubravka Stojanović: Nismo u Hladnom ratu, Vučić nije Tito, a ni Srbija nije Jugoslavija] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Demostat/Ivana Petronijević Terzić; 21.12.2022.''<br>''“Ni ja ne želim Jugoslaviju, ja jesam Jugoslovenka, ali ne želim Jugoslaviju zato što mislim da je njeni narodi nisu dorasli.”''</ref><ref name=dstojanovic2>[https://www.slobodnaevropa.org/a/most-nasledje-latinka-perovic-istorija-balkan-jugoslavija/32723484.html Latinka Perović - u Srbiji ignorisana i napadana, u regionu poštovana] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Omer Karabeg; 10.12.2023.''<br>''“Tek sam kasnije kroz duge razgovore s njom shvatila tu njenu poziciju bez obzira što se s njom na tom pitanju nisam slagala i ostala sam Jugoslovenka.”''</ref> * [[Svetomir Škarić]], profesor ustavnog prava<ref name=skaric1>[http://www.dnevnik.mk/?ItemID=969BE953C56D4D4294BC6BE9769FDB93 Пратениците-торбеши бараат третман на помала етничка заедница]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} (na makedonskom) Dnevnik. ''Tatjana Popovska; 18.09.2011.''</ref><ref name=skaric2>[http://www.novamakedonija.com.mk/NewsDetal.asp?vest=121810833459&id=9&setIzdanie=22161 Ин мемориам]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} (na makedonskom) Nova Makedonija. ''Svetomir Škarić; 18.12.2010.''</ref> * [[Slobodan Šoja]], historičar<ref name=soja1>[https://unaworld.tv/video/reaktor-bih-jugonostalgija Jugonostalgija] Una televizija, emisija ''Reaktor BiH''. ''04.12.2023.''<br>''“Pa znate šta, ja mislim da je bolje reći da... da sam Jugosloven nego jugonostalgičar.”''</ref> * [[Jorjo Tadić]], istoričar<ref name=jtadic1>Тадић, Јорјо: [https://books.google.de/books?id=bzCZCgAAQBAJ&printsec=frontcover&hl=de&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false Сабласти круже Југославијом...], у: Историјски часопис, књ. 18 (1971), str. 48.<br>''“А још више зато што је мени лично сасвим свеједно да ли се нешто назива хрватским или српским, јер су за мене Срби и Хрвати један народ, без обзира што се о томе мислило или данас мисли, пише и прописује. Као Југословен, али не по линији државне већ по свом дубоком националном опредељењу, а и научном уверењу, јер сам то био и онда када смо о југословенској држави само сањали, сматрам да је ненаучно и смешно сврставати старе Дубровчане у Србе или Хрвате, а њихова културна дела, посебно књижевност, резервисати искључиво за једне или друге.“''</ref><ref name=tadic2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 715-716.<br>''“Tadić Jorjo, dr filozofije, red. prof. Filozofskog fakulteta u Beogradu za Opštu istoriju Novoga veka, dopisni član Srpske akademije nauka u Beogradu, dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, r. 1899 u Starom Gradu, Srez hvarski, Jugosloven.”''</ref> * [[Nevenka Tadić]], neuropsihijatar<ref name=ntadic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 568.<br>''“Tadić Nevenka, neuropsihijatar. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Tesla]], izumitelj<ref name=tesla1>[https://www.slobodnaevropa.org/a/nikola-tesla/30612584.html Svi hoće Nikolu Teslu] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Mila Đurđević/Una Čilić''.<br>''“Zbog toga, braćo i sestre, kao najstariji Srbin, Jugoslaven, Amerikanac naše krvi u Sjedinjenim Državama, upućujem vam ovo pismo moleći vas da se odazovete pozivu predsjednika Roosevelta.”''</ref> * [[Rajko Tomović]], naučnik, robotičar<ref name=tomovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 585.<br>''“Tomović Rajko, akademik; direktor (sa N. Uzungoluom) Centra za multidisciplinarno praćenje pravaca razvoja informatike, Atina (od '96). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Ljubinka Trgovčević-Mitrović]], povjesničarka<ref name=trgovcevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 590.<br>''“Trgovčević Ljubinka, viši nauč. saradnik u Istorijskom institutu SANU, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=trgovcevic2>[https://www.danas.rs/kultura/vece-secanja-na-ljubinku-trgovcevic-1948-2022-istoricarka-putnica-zena-nadasve-prijateljica/ Veče sećanja na Ljubinku Trgovčević (1948-2022): Istoričarka, putnica, žena, nadasve prijateljica] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''J. J.; 06.03.2023.''<br>''“Rođena u njenom središtu, u Bosni, u Sarajevu, ostala je Jugoslovenka do kraja.”''</ref> * [[Milan Trtanj]], fizikohemičar<ref name=trtanj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 593-594.<br>''“Trtanj Milan, rukovodilac Laboratorije za hemijsku dinamiku i permanentno obrazovanje Instituta za nuklearne nauke "Vinca". […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=trtanj2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 500.<br>''“Trtanj I. Milan, naučni savetnik u Institutu za nuklearne nauke Boris Kidrič Vinča - OOUR Institut za hemijsku dinamiku (r. 1. I 1947, Grabarje, Slavonski Brod). Jugosloven.”''</ref> * [[Vladeta Urošević]], fizičar<ref name=urosevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 598.<br>''“Urošević Vladeta, osnivač i direktor preduzeća "Metrologia". […] P: Srbin, Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Vejvoda]], politikolog<ref name=vejvoda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 605.<br>''“Vejvoda Ivan, politikolog; profesor na Syssex [sic!] University, Engleska (od '93). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=vejvoda2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 510.<br>''“Vejvoda I. Ivan, politikolog; istraživač u Institutu za evropske studije u Beogradu (r. 27. XII 1949, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Vuk Vernić]], sociolog, revolucionar<ref name=vernic1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 65.<br>''“Vernić Vuk, borac u prištapskim jedinicama VŠ, neutvrđenog mesta rođenja, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Jugosloven, u NOV došao krajem marta 1943. iz ustaškog logora Jasenovac razmenom za zarobljene Nemce.”''</ref> * [[Radina Vučetić]], historičarka<ref name=vucetic1>[https://www.pressreader.com/serbia/nin/20200806/281706912025220][http://www.nin.co.rs/pages/article.php?id=102354064] Неорадикалски рикверц води у провалију [[НИН]]. ''Радмила Станковић; 06.08.2020.''<br>''“Радина Вучетић је имала ту срећу: предмет њеног научног интересовања је превасходно Југославија, Краљевина и она социјалистичка, а за себе једнако каже да је Југословенка јер је рођена и васпитана у тој земљи, јер је формирана у југословенском духу и не може за првих двадесет година свог живота да каже „пуј, пике, више не важи“.”''</ref><ref name=vucetic2>[https://www.youtube.com/watch?v=Icqc0scR63Q Prostori slobode - Radina Vučetić] YouTube. ''Remarker Media; 01.07.2020.''<br>''Jesi ti Jugoslovenka? - “Jesam, da. To moram da pomenem.”''</ref> * [[Sreten Vujović]], sociolog<ref name=svujovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 628.<br>''“Vujović Sreten, sociolog; redovni profesor Filozofskog fakulteta, Bg. (od '92); član Malog veća Beogradskog kruga. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Emir Zelenhasić]], univerzitetski profesor<ref name=zelenhasic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 643-644.<br>''“Zelenhasić Emir, redovni profesor Građevinskog fakulteta, Subotica (za pr. Hidrologija i Osnovi hidrotehnike); šef Katedre za hidrotehniku. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=zelenhasic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 542.<br>''“Zelenhasić F. Emir, redovni profesor i šef Katedre za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Subotici (r. 9. X 1938, Prokuplje). Jugosloven, Musliman.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vjekoslav Babukić.jpg|Vjekoslav Babukić Datoteka:Jovo Bakic-mc.rs.jpg|Jovo Bakić Datoteka:Franjo Bradaška.jpg|Franjo Bradaška Datoteka:Jurij Caf.jpg|Oroslav Caf Datoteka:Vladimir Ćorović.jpg|Vladimir Ćorović Datoteka:Dejan Djokic LMU Book presentation.jpg|Dejan Đokić Datoteka:Ivan Filipović 1892 Mayerhofer.png|Ivan Filipović Datoteka:Andrej Grubačić at the SF anarchist bookfair 2010 (cropped).jpg|Andrej Grubačić Datoteka:Fran Ilešič.jpg|Fran Ilešič Datoteka:JanezicAnton.jpg|Anton Janežič Datoteka:Ivan Klajn.jpg|Ivan Klajn Datoteka:Fran Kovačič.jpg|Fran Kovačič Datoteka:Ivan Kukuljevic Sakcinski 1889 Mukarovsky.png|Ivan Kukuljević Sakcinski Datoteka:Kurepa georg2 (cropped).jpg|Đuro Kurepa Datoteka:Sime Ljubic 1885 Mayerhofer.png|Šime Ljubić Datoteka:MacunIvan.jpg|Ivan Macun Datoteka:Matija Majar (2).jpg|Matija Majar Datoteka:Vojinmilic.jpg|Vojin Milić Datoteka:Ivan Navratil.jpg|Ivan Navratil Datoteka:Nebojsa Popov-mc.rs.jpg|Nebojša Popov Datoteka:Božidar Jezernik 02.jpg|Božidar Jezernik Datoteka:Franjo_Rački_1897_Th._Mayerhofer.png|Franjo Rački Datoteka:Ljubiša Rajić.jpg|Ljubiša Rajić Datoteka:Dubravka Stojanović.jpg|Dubravka Stojanović Datoteka:Nevenka Tadić.jpg|Nevenka Tadić Datoteka:Tesla circa 1890.jpeg|Nikola Tesla Datoteka:Rajko Tomovic.jpg|Rajko Tomović Datoteka:Ivan Vejvoda - July 2015 (cropped).jpg|Ivan Vejvoda </gallery> </center> == Novinarstvo i publicistika == * [[Mihailo Bjelica]], novinar, univ. profesor<ref name=bjelica1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Bjelica Mihailo, naučni savetnik u Institutu za političke studije, Bg.; redovni profesor Fakulteta političkih nauka, Bg. (za pr. Istorija novinarstva). […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Olga Božičković]], novinarka<ref name=bozickovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 45.<br>''“Božičković Olga, slobodni novinar. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Nikola Burzan]], novinar<ref name=burzan1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 68.<br>''“Burzan Nikola, novinar; urednik-komentator u Spoljno-političkoj rubrici "Naše Borbe". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Angelina Čakširan]], novinarka<ref name=caksiran1>[https://www.mojnovisad.com/gradske-face/angelina-caksiran-novinar-i-urednik-pisanje-mora-imati-svrhu-i-poruku-jer-to-je-pravo-novinarstvo-id43596.html Angelina Čakširan, novinar i urednik: Pisanje mora imati svrhu i poruku jer to je pravo novinarstvo] mojnovisad.com ''Aleksandar Jovanović; 12.11.2021.''<br>''“Kao Jugoslovenka, što sam ostala do danas, prezirala sam svaki nacionalizam, srpski, hrvatski, bilo koji. To nas je i dovelo do raspada zemlje koja je definitivno bila najlepša na svetu. U svakom pogledu.”''</ref> * [[Đorđe Dragojlović]], novinar<ref name=dragojlovic1>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/sto-ce-kerum-na-ovo-reci-vojvodjanski-novinar-osniva-nacionalno-vijece-jugoslavena/462207.aspx Što će Kerum na ovo reći: Vojvođanski novinar osniva Nacionalno vijeće Jugoslavena] Index. ''27.11.2009.''</ref> * [[Milovan Đilas]], publicista, politički disident, političar, revolucionar<ref name=mdjilas1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-53066157 Milovan Đilas: „Crnogorac, Srbin i Jugosloven koji po značaju daleko prevazilazi jugoslovenske okvire“] BBC na srpskom. ''Dejan Đokić; 17.07.2020.''<br>''“Đilas je bio Crnogorac, Srbin i Jugosloven. Ali je po svom značaju daleko prevazilazio jugoslovenske okvire, pa iako zvuči kao kliše, može se reći da je bio građanin sveta, pre svega onog sveta koji se borio za slobodu, pravdu i društvenu jednakost.”''</ref> * [[Jug Grizelj]], novinar<ref name=grizelj1>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 144.<br>''“Grizelj, I. Jug, novinar (r. 2. VIII 1926, Vrlika). Jugosloven.”''</ref><ref name=grizelj2>[https://www.vreme.com/vreme/jug-grizelj-1926-1991/ Venci i reči za velikana novinarstva] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Živorad Kovaćević; br. 12, 14.01.1991.''<br>''“Jug Girzelj je bio Jugosloven u najboljem smislu te reči Zato je toliko voleo Beograd — onaj široki, neuskogrudi, neprovincijalni, tolerantni, kosmopolitski Beograd. Bio je ponosan što je Beograđanin. Njegov zvezdani čas je bio kad su kolege odlučile da on, po krvi Hrvat i Italijan, po ljudskom opredeljenju Jugosloven, bude predsednik Udruženja novinara Srbije.”''</ref> * [[Dinko Gruhonjić]], novinar i univerzitetski profesor<ref name=gruhonjic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/a-vi-sto-biste-da-nas-koljete-vi-ste-dinko-sakic-autorski-tekst-dinka-gruhonjica-o-tome-sta-je-zaista-rekao-u-dubrovniku/ A vi, što biste da nas koljete, vi ste Dinko Šakić: Dinko Gruhonjić za Danas o tome šta je zaista rekao u Dubrovniku] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dinko Gruhonjić; 25.03.2024.''<br>''“Ja sam dete bratstva i jedinstva, moja jedina domovina bila je i ostala Jugoslavija, a ja sam Jugosloven, Bosanac i Vojvođanin. Nikada nisam prestao da verujem u bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti.”''</ref><ref name=gruhonjic2>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/hulje-vrebaju-iz-mraka-i-krecu-se-u-coporima/ Hulje vrebaju iz mraka i kreću se u čoporima] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dinko Gruhonjić; 05.12.2020.''<br>''“Ja sam Jugosloven, dakle apatrid. Ali, odavno sam shvatio da je Jugoslavija bila prirodna tvorevina, a da su ove banane u kojima živimo totalno neprirodne.”''</ref><ref name=gruhonjic3>[https://autonomija.info/dinko-gruhonjic-danas-je-sveti-avnoj-ideja-jugoslavije-je-ideja-slobode/ Dinko Gruhonjić: Danas je sveti AVNOJ – ideja Jugoslavije je ideja slobode] Autonomija. ''Dinko Gruhonjić; 29.11.2021.''<br>''“Kao Jugosloven, kažem da Jugoslavija nije bila savršena. Ali se mogla “popraviti”. A ovo, ovo što su nam servirale ubice Jugoslavije kao “novu normalnost”, e to je potpuno nepopravljivo!”''</ref> * [[Zdravko Huber]], novinar, urednik<ref name=huber1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 165.<br>''“Huber Zdravko, novinar, urednik u "Našoj Borbi". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Dejan Ilić]], izdavač i urednik<ref name=dilic1>[https://pescanik.net/razgovor-u-jajcu/ Razgovor u Jajcu] Peščanik. ''Dejan Ilić; 26.07.2017.''<br>''“Da li to što sam Jugosloven isključuje mogućnost da budem Srbin?”''</ref> * [[Viktor Ivančić]], novinar<ref name=ivancic1>[https://www.021.rs/story/Info/Srbija/260982/Dezulovic-To-sto-radi-Vesic-moze-i-Baka-Prase.html Dežulović: To što radi Vesić može i Baka Prase] Portal 021. ''Danas; 15.12.2020.''<br>''“Inače, taj princip, da dobri Hrvati iz srpske perspektive smeju da seru samo po Hrvatskoj i njenim gradovima, i obratno, da je dobrim Srbima iz hrvatske perspektive dopušteno da seru isključivo po Srbiji i njenim gradovima, za mene je nakaradan. Ja se kao Jugosloven zalažem za to da svi seremo po svima, slobodno, velikodušno, bez kočnica i ustezanja.”''</ref> * [[Željko Ivanović]], novinar<ref name=zivanovic1>[https://www.nedeljnik.rs/priblizite-mi-to-kako-se-covek-oseca-ko-crnogorac-zeljko-ivanovic-u-novom-nedeljniku/ „Približite mi to, kako se čovek oseća ko Crnogorac?“ Željko Ivanović u novom Nedeljniku] Nedeljnik. ''Veljko Miladinović; 13.01.2024.''<br>''“Ja sam bio Jugosloven. I danas sam u kulturološkom smislu Jugosloven.”''</ref> * [[Josip Kirigin]], novinar, publicist, revolucionar<ref name=kirigin1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 317.<br>''“Kirigin Josip, novinar, šef dopisništva zagrebačkog Vjesnika u Beogradu, rez. kapetan, r. 1918 u Australiji, Jugosloven.”''</ref> * [[Ferdo Kočevar]], publicist<ref name=kocevar1>Žavčanin, K. [Ferdo Kočevar (pseudonim)]: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QafI8q6cWMCSYx5DASe5f4K9LHOzIvL2AH58YK0c7JYOkjJ7oZB_OTlRLbYsgT45Daa8UMBStsfx3pi2R9XZ7VFaUKFuoXfoeB2HQLn2j4NThGNY-GJv5JNACbJCNEhYJrBiCsAH9AQDPYDdn1be2GLBSUNd5tP1cFAY5VS6-FfgGs4mJiar0TuMEbqaYjlaWHj3R3SIm_8EUuu3jtoEpL2YMm_-8bETpnDxn990Z8ZR92XZcOJrRiwvfQ9Mob_AcKF4R4vM6KinlM9V2sgsh4VeP5LR10FjGptp9KroUmjhDomEeJw Jugoslavenska akademija], u: Novice gospodarske, obertniške in narodne, tečaj XIX. list 19 (08.05.1861), str. 150.<br>''“Mi Jugoslovani smo v tem obziru v dosta hujem položaji. […] Naravno je tedaj, da so zadobile te sosedne slovstva pretežni upljiv v nas Jugoslovane in sicer na veliko škodo in nevarnost za našo narodnost.”''</ref> * [[Mahmud Konjhodžić]], novinar, publicist<ref name=konjhodzic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 331.<br>''“Konjhodžić Mahmud, novinar, r. 1905 u Ljubuškom, srez Mostar, Jugosloven.”''</ref> * [[Anton Kos]], publicist<ref name=kos1>A[nton]. K[os]. Cestnikov: [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-I14QC4EA/fa8e646f-84d3-473a-9ea7-ebcbed6d420a/PDF Poljodelstvo in kemija], u: Novice gospodarske, obertnijske in národske, tečaj XV. list 53 (04.07.1857), str. 210.<br>''“Tudi mi Jugoslovani se moremo sponašati z možem, ki po vsej pravici zaslužuje, da ga v vesrto Mezzofantov vredimo.”''</ref> * [[Boro Krivokapić]], novinar<ref name=krivokapic1>[https://www.xxzmagazin.com/boro-krivokapic-poslednji-jugosloven Boro Krivokapić, poslednji Jugosloven] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230208063744/https://www.xxzmagazin.com/boro-krivokapic-poslednji-jugosloven |date=2023-02-08 }} XXZ magazin. ''Milivoj Bešlin; 28.11.2018.''<br>''“Ja sam bio i ostao prije svega Jugosloven”, neretko je ponavljao.''</ref> * [[Sergije Lukač]], novinar, univ. profesor<ref name=lukac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 281.<br>''“Lukač Sergije, novinar; redovni profesor FPN, Bg. (penz.). […] P: Jugosloven-Srbin, […].”''</ref> * [[Svetlana Lukić]], novinarka<ref name=lukic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 283.<br>''“Lukić Svetlana, novinar; zamenik glavnog i odgovornog urednika za program Radija "B-92" (od '96). [...] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Petar Luković]], novinar<ref name=lukovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 284.<br>''“Luković Petar, novinar; zamenik glavnog i odgovornog urednika lista "Vreme". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Tomislav Marković (novinar)|Tomislav Marković]], novinar i književnik<ref name=tmarkovic1>[https://balkans.aljazeera.net/opinions/2022/10/21/budimo-jugosloveni-iako-smo-srbi Budimo Jugosloveni iako smo Srbi] [[Al Jazeera Balkans]]. ''Tomislav Marković; 21.10.2022.''<br>''“Izjašnjavajući se kao Jugosloveni po nacionalnosti podrivamo totalitarnu ideju nacionalnog identiteta, a o njenoj totalitarnosti dovoljno govori masovna histerija protiv jugoslovenstva kojoj svedočimo. […] Budimo Jugosloveni, iako smo Srbi.”''</ref> * [[Rusko Matulić]], publicista<ref name=matulic1>[https://www.vreme.com/vreme/poslednji-odlazak-jugoslovenskog-emigranta/ Poslednji odlazak jugoslovenskog emigranta] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Petar Lađević; broj 1283, 06.08.2015.''<br>''“Tridesetog jula ove godine u Nju Džersiju je umro veliki Jugosloven, istinski borac za ljudska prava, najbliži saradnik pokojnog Mihajla Mihajlova, saradnik i prijatelj Saveza Oslobođenje i jedan od najrespektabilnijih izučavalaca i sakupljača različitih izvora za stvaranje celovite slike o demokratskoj Jugoslaviji; politički emigrant koji je čitav život posvetio intelektualnoj i ljudskoj borbi za demokratsku Jugoslaviju.”''</ref> * [[Mihajlo Mihajlov]], publicista, politički disident<ref name=mihajlov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 321.<br>''“Mihajlov Mihai [sic!], publicista; viši naučni saradnik u Elliott Schoo [sic!] of International Affairs, Vašington (od '94); član Centralnog komiteta Socijaldemokrata Amerike. […] Rus po rođenju, Jugosl. po opredeljenju; […]”''</ref> * [[Živko Milić]], novinar, publicista<ref name=milic>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 452.<br>''“Milić Živko, novinar, urednik «Borbe», član upravnog odbora Saveza novinara Jugoslavije, rez. kapetan, r. 1923 u Zagrebu, Jugosloven.”''</ref> * [[Avdo Mujčinović]], novinar i pozorišni kritičar<ref name=mujcinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 366.<br>''“Mujčinović Avdo, pozorišni kritičar u listu "Politika ekspres", Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Ivan Rizinger]], novinar<ref name=rizinger1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Rizinger Ivan, muzički urednik Radio Kruševca (od '89), revije "Pobeda" (od '90) i diskografske kuće "Take It Or Leave It", Bg. (od '95). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Teofil Pančić]], novinar<ref name=pancic1>[https://karakter.rs/intervju/post/teofil-pancic-za-karakter-srbi-i-hrvati-su-u-kulturnom-smislu-jedan-narod/ Teofil Pančić za Karakter: Moja lista pet najboljih novinara] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221203054707/https://karakter.rs/intervju/post/teofil-pancic-za-karakter-srbi-i-hrvati-su-u-kulturnom-smislu-jedan-narod/ |date=2022-12-03 }} Karakter. ''Karakter; 03.12.2021.''<br>''“Aludirate na moj tekst u kome sam objasnio da su entiteti složeniji i da ne mora da bude samo jedan, jer sam ja celog života i Srbin i Vojvođanin i Jugosloven i da ne vidim u čemu je tu problem. Na popisima sam se uvek izjašnjavao kao Srbin, ali sad dolazim u iskušenje da se pomalo iz inata izjasnim kao Vojvođanin. Ako nacionalistima to već toliko smeta, onda malo da ih iritiram.”''</ref><ref name=pancic2>[https://slobodnarec.rs/2021/08/31/teofil-pancic-srpstvo-vojvodjanstvo-i-ostale-koske/ Srpstvo, vojvođanstvo... i ostale koske] Slobodna reč. ''Teofil Pančić; 31.08.2021.''<br>''“A identiteti mogu da budu složeni, višestruki i isprepleteni, sve u jednom čoveku, i to ne nužno zato što ovaj ima „mešano poreklo“ po oveštalim etnocentričnim standardima. Evo, znam po sebi: u svakoj bih prilici mogao reći za sebe, i na svakom bih se popisu stanovnišva – ako se takvo izjašnjavanje već traži – mogao izjasniti i kao Srbin i kao Vojvođanin i kao Jugosloven, i ne bih nikada slagao baš ništa.”''</ref> * [[Vlado Ribnikar]], novinar, političar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Milorad Roganović]], novinar<ref name=roganovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Roganović Milorad, novinar. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=roganovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 411.<br>''“Roganović D. Milorad, novinar, pomoćnik direktora i glavnog i odgovornog urednika Studija B (r. 2. I 1951, Beograd). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dževad Sabljaković]], novinar i književnik<ref name=sabljakovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 490.<br>''“Sabljaković Dževad, književnik, književni kritičar i novinar. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Dragoslav Simić]], novinar<ref name=dsimic1>[https://portalforum.rs/blog/2022/10/12/bez-jugoslovena-na-popisu/ Bez Jugoslovena na popisu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221014223724/https://portalforum.rs/blog/2022/10/12/bez-jugoslovena-na-popisu/ |date=2022-10-14 }} Forum - Portal građanske Srbije. ''D. B.; 12.10.2022.''<br>''“Redakciji Portala Forum javio se kolega Dragoslav Simić (Radio Beograd) i rekao da mu je pre dva dana došla popisivačica kojoj je na pitanje o nacionlanosti odgovorio da je Jugosloven.”''</ref> * [[Tamara Skrozza]], novinarka<ref name=skrozza1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/nazalost-jedinica-sam-tamara-skrozza-o-odrastanju-u-somboru-i-tome-kako-je-posao-birao-nju-a-ne-ona-njega/ „Nažalost, jedinica sam“: Tamara Skrozza o odrastanju u Somboru i tome kako je posao birao nju, a ne ona njega] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 16.04.2023.''<br>''“Dete sam iz mešovitog braka, nisam krštena, vaspitavana sam i uvek sam se izjašnjavala kao Jugoslovenka.”''</ref> * [[Karel Slanc]], publicista, političar<ref name=slanc1>Slanc, Karel: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-S4HN0TV0/959837c4-8301-4745-ada5-32ea3243c15d/PDF Avstrijski Jugoslovani in morje.] Gorica 1912, str. 11.<br>''“Zdaj, ko ste Avstriji priklopljeni Bosna in Hercegovina, nas je v državi precej Jugoslovanov.”''</ref> * [[Jelena Sofronijevic]], novinarka<ref name=sofronijevic1>[https://vittles.substack.com/p/yugonostalgic-cuisine Yugonostalgic Cuisine] (na engleskom) Vittles. ''Natasha Tripney; 23.08.2021.''<br>''“Sofronijevic regards herself as Yugoslav, though she was born in the UK in 1998.”''</ref> * [[Grujica Spasović]], novinar, urednik<ref name=spasovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 514.<br>''“Spasović Grujica, novinar; dopisnik Švedskog radija (od '89). […] P: Jugosloven, […].''</ref> * [[Gordana Suša]], novinarka<ref name=susa1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 549.<br>''“Suša Gordana, novinar i komentator; novinar u listu "Naša Borba"; urednik Video nedeljnika "VIN"; član Izvršnog odbora Nezavisnog udruženja novinara Srbije i Malog veća Beogradskog kruga. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Hari Štajner]], novinar<ref name=stajner1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 562-563.<br>''“Štajner Hari, novinar; spoljnopolitički komentator lista "Vreme"; direktor "Medija centra", Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=stajner2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 477.<br>''“Štajner T. Hari, novinar, urednik spoljnopolitičke rubrike lista Vreme (r. 28. V 1930, Beograd). Jugosloven.”''</ref> * [[Zaharije Trnavčević]], novinar<ref name=trnavcevic1>[http://www.danas.rs/dodaci/nedelja/mogu_li_jugosloveni_postati_etnicka_zajednica.26.html?news_id=272880 Mogu li Jugosloveni postati etnička zajednica?] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Katarina Živanović; 13.12.2013.''<br>''“Trnavčević se, inače, izjašnjava kao Jugosloven. Jedan je od 23.303 koliko ih po poslednjem popisu ima u Srbiji.”''</ref> * [[Pavel Turner]], publicist<ref name=turner1>Turner, Pavel (Dr. Ahasverus): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-FNQV7UL2/a4dbb24c-fb60-4883-89f7-5642a8a8d5d0/PDF Beseda o jugoslovanskih razmerah], u: Kres, godina 1 br. 7 (1881), str. 396.<br>''“Mi Jugoslovani bi se vselej morali naravno najbližje rodne brate čutiti in po tem čutenji bi se moralo naše strmljenje in občenje med seboj ravnati, pa je li tako?”''</ref> * [[Boris Varga]], novinar, politolog<ref name=varga1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/boris-varga-privilegija-je-danas-biti-u-manjini/ Boris Varga: Privilegija je danas biti u manjini] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Rade Radovanović; 29.09.2019.''<br>''“U Ukrajini sam među majdanistima kao neko ko se deklariše među ostalom i kao Jugosloven, Rusin i ukrajinski levičar, što je prema uspostavljenim tamošnjim stereotipima skoro sve do ekscesa potpuno isključivo.”''</ref> * [[Vekoslav Vakaj]], publicist<ref name=vakaj1>Vakaj, Vekoslav: [https://dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-RSB1W1PC/7e8d6513-919f-4967-b288-eaa869d44904/PDF Jugoslovani v zlati Pragi in slavnem Velegradu. Potopisne črtice.] Maribor 1886, str. 58.<br>''“Jugoslovani smo obljubili tukaj pri altarju slovanske vzajemnosti: da se hočemo napiti tukaj slovanskega rodo- in domoljubja.''</ref> * [[Gordana Vujović]], novinarka, književnica<ref name=gvujovic1>[https://primorski.me/info/kultura/gordana-vujovic-jugoslovenka-zivi-u-meni-srcem-sam-pisala-tako-je-bilo-napisano-u-libru/ Gordana Vujović: Jugoslovenka živi u meni, srcem sam pisala “Tako je bilo napisano u libru”] Primorski Portal. ''Biljana Dabić; 10.09.2024.''<br>''“U duši sam bila i ostala Jugoslovenka i umrjeću kao Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Stevan Kragujevic, Milovan Djilas,1950.JPG|Milovan Đilas Datoteka:Dinko Gruhonjić.jpg|Dinko Gruhonjić Datoteka:ViktorIvancic.jpg|Viktor Ivančić Datoteka:Ferdo Kočevar.jpg|Ferdo Kočevar Datoteka:Anton Kos Cestnikov.jpg|Anton Kos Datoteka:Petar lukovic gm.jpg|Petar Luković Datoteka:Mihajlo Mihajlov wiki photo.jpg|Mihajlo Mihajlov Datoteka:Teofil Pancic-mc.rs.jpg|Teofil Pančić Datoteka:Karel Slanc.jpg|Karel Slanc Datoteka:Gordana Susa-mc.rs.jpg|Gordana Suša Datoteka:Zaharije Trnavčević.jpg|Zaharije Trnavčević </gallery> </center> == Obaveštajstvo == * [[Vojin Đurašinović]], obavještajac, revolucionar<ref name=djurasinovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 166.<br>''“Đurašinović Vojin-Kostja, inspektor u Državnom sekretarijatu za unutrašnje poslove NR Srbije, r. 1919 u Bastaji, srez Daruvar, Jugosloven.”''</ref> == Odvjetništvo == * [[Srđa Popović (advokat)|Srđa Popović]], advokat, borac za ljudska prava<ref name=spopovic1>Stehlík, Petr: Jugoslavenstvo Srđe Popovića kao temelj suvremenog promišljanja jedne naizgled umirovljene ideje, u: Štěpánek, Václav (ur.): Савремена српска и чешка славистичка истраживања. Реферати са Kолоквијума Београд–Брно одржаног 21. октобра 2021. на Филoлошком факултету Универзитета у Београду./Současná srbská a česká slavistická bádání. Příspěvky z Kolokvia Brno–Bělehrad, které se konalo 21. října 2021 na Filologické fakultě Univerzity v Bělehradě. Edice Brno–Bělehrad, sv. 2. Brno 2021, str. 73.<br>''“Oduvek sam bio Jugosloven. Prvo što sam u životu naučio bilo je kako se zovem, u kojoj ulici stanujem i to da sam Jugosloven. Druga stvar je bio režim prema kome sam bio vrlo kritičan. Najveći problem Jugoslavije bio je u tome što ona nije mogla da postane demokratska država. Desimir Tošić je to jednom lepo rekao: ‚Ideja Jugoslavije je bila velika, ali smo mi, nažalost, bili mali’.”''</ref><ref name=spopovic2>[https://www.vreme.com/vreme/advokat-od-lika-i-dela/ Advokat od lika i dela] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Aleksandar Ćirić; 02.12.2010.''<br>''“Neočekivano za mnoge, Srđa Popović otkriva da je oduvek bio Jugosloven, mada je imao problem "s tom vrstom identifikacije".”''</ref><ref name=spopovic3>[http://pescanik.net/2013/10/srda-popovic-intervju/ Srđa Popović – intervju] [[Peščanik]]. ''Esquire; 19.10.2013.''<br>''“Srđa Popović nikada nije odustao od svog opredeljenja da se izajšnjava kao Jugosloven, ali ni tome ne prilazi olako, jednostrano.”''</ref><ref name=spopovic4>[https://www.monitor.co.me/sra-popovi-i-tadeu-mazovjecki-odlazak-boraca-za-ljudska-prava/ Srđa Popović i Tadeuš Mazovjecki, odlazak boraca za ljudska prava] Monitor. ''Tamara Kaliterna; 01.11.2013.''<br>''“Srđa Popović se do kraja izjašnjavao kao Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Srđa Popović advokat.jpeg|Srđa M. Popović </gallery> </center> == Politika == === 21. vijek === * [[Miroslav Kopečni]], političar, bivši diplomat<ref name=kopecni1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 239.<br>''“Kopečni Miroslav, direktor Instituta za nuklearne nauke "Vinča". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Đorđe Subotić]], politički aktivista<ref name=subotic1>[https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/ni-od-mramora-ni-od-gvozdja-vec-covek-od-principa/ Ni od mramora, ni od gvožđa, već čovek od principa] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Duško Radosavljević; 10.12.2019.''<br>''“Po svome ličnom opredeljenju, i to je stalno naglašavao, Đorđe je bio Rumljanin, Sremac, Vojvođanin i Jugosloven. To je ono što ga je određivalo, činilo njegovu ličnost, opredeljivalo stavove i ponašanje.”''</ref> === 20. vek === * [[Božidar Adžija]], političar, revolucionar, publicist<ref name=adzija1>Prpić, Ivan (ur.): Komunisti o fašizmu (1919-1940). Zagreb 1976, str. 25.<br>''“Ali budući da talijanski fašizam postaje sve više predstavnikom službene Italije i kao takav ulazi u redove organizirane svjetske reakcije, koja se u unutarnjoj politici svake pojedine države svojim socijalnoreakcionarnim ciljevima i tendencijama, a u vanjskoj politici svojim imperijalističkim težnjama, sprema na jaku ofenzivu protiv općeg mira i demokracije, to je potrebno, naročito nama Jugoslavenima, da budnim okom pratimo razvoj fašističkog pokreta u Italiji, jer on može sutra-prekosutra, pobratimljen sa Horthyjevim »probuđenim Mađarima«, ugroziti mirni razvoj našeg državnog života.”''</ref> * [[Milka Agbaba]], političarka, revolucionar<ref name=agbaba1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 63.<br>''“Agbaba T. Milka (Izborni srez begejski, APV – NRS), politički radnik, rođena u siromašnoj seljačkoj porodici 24-XI-1921 godine u Banatskom Karađorđevu, APV – NRS. Jugoslovenka.”''</ref><ref name=agbaba2>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 11.<br>''“Agbaba Milka, nar. poslanik Savezne narodne skupštine za Srez begejski, član CK SK Srbije, pretsednik Saveza društava prijatelja dece i omladine za APV, r. 1921 u Banatskom Karađorđevu, Jugoslovenka.”''</ref> * [[Džemal Bijedić]], političar, revolucionar<ref name=bijedic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 57.<br>''“Bijedić Džemal, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, član Izvršnog veća NR BiH, pretsednik Sreskog NO u Mostaru, član CK SK BiH, član Saveznog odbora Saveza boraca NOR, član Pretsedništva [sic!] Glavnog odbora SSRN BiH, rez. potpukovnik, r. 1917 u Mostaru, Jugosloven.”''</ref> * [[Josip Broz Tito]], državnik, revolucionar, vojskovođa<ref name=Tito1>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 179-180.<br>''“Tito je bio Jugoslaven na jedan novi način, i kao državnik, i kao politički čovjek, i naprosto kao čovjek. […] Za vrijeme rata ustaše su nastojali prikriti Titovo hrvatsko porijeklo. On sam ga nije krio: kad je došao u oslobođeni Beograd svi su znali koje je nacionalnosti. Nije to previše isticao niti je smatrao da je to najvažnije. U nekim je prilikama ipak govorio o tome: i o svojoj nacionalnosti i o jugoslavenstvu. Postoje tri njegove veće izjave kojima se može poslužiti na različite načine. Prva je negdje s kraja pedesetih ili početka šezdesetih godina (objavio ju je zagrebački tjednik »Danas« na Titov devedeseti rođendan, 25. V 1982, bez preciznije datacije): »Tko hoće da bude Jugoslaven, neka bude Jugoslaven, kome to smeta. Ne smije se, naravno, to forsirati, na isti način kao što se tome ne treba ni suprotstavljati. I važno je da se zna da to ne može biti nacionalno opredjeljenje. I ja kažem da sam Jugoslaven. I to ću uvijek kazati, što ne znači da sam zaboravio da sam rođen u Zagorju, da sam po nacionalnosti Hrvat. Bitno je što radim i čemu težim«... 1. marta 1971. dao je još jednu izjavu o tome, koja, ako se ne varam, tada nije odmah puštena u javnost: »Ja sam protiv svakog pritiska u pogledu nacionalnog opredjeljenja, tj. da se ljudi moraju izjašnjavati da pripadaju ovoj ili onoj naciji. Ima čitav niz ljudi kojima to smeta. Dobro je da se ljudi, opredjeljuju, jer se od toga ne može pobjeći. Ja sam rođen u Hrvatskoj, kao i moji preci, u Zagorju. To svi znaju. Ali, ja sam Jugosloven, po svojoj funkciji, po svemu. I ne samo to. Ja sam internacionalista.« (navedeno prema »Politici«, Beograd 4. V 1982). Treća izjava, kojom se najviše operira, izgovorena je vrlo spontano, možda čak s ljutnjom, u jeku najveće poslijeratne međunacionalne krize u nas: u ljeto 1971, na manevrima »Sloboda 71«. Ona se u ponečem razlikuje od prve te se obično i citira s različitom namjerom: »Bilo je slučajeva da se počelo zaboravljati da smo mi Jugoslavija. Govorilo se o republici, a o Jugoslaviji se ćutalo. Bilo je skoro sramota da se prizna da si Jugosloven. Ja za sebe kažem: ja sam Jugosloven i ništa drugo ne mogu biti. Ja sam Jugosloven i po svojim obavezama, po svom položaju a i po svom duhu. Ali, ja nisam zatajio ni da sam rođen u Hrvatskoj. Zašto da sada ističem da sam Hrvat. Ja sam odrastao u Jugoslaviji u sredini radničke klase. A takvih ima stotine hiljada.« Razlika između prve i treće izjave posve je razumljiva: kad je zajedništvo dovedeno u pitanje, pogotovo kad je u krizi, Titu je jugoslavenstvo važnije nego nacionalnost. Da to nije bilo tako, zar bi bila moguća 1941, NOB, AVNOJ i sve drugo.”''</ref><ref name=Tito2>Ičević, Dušan: Savremeni smisao jugoslovenstva, u: Socijalizam, god. 30 br. 10 (1987), str. 57.<br>''Prigovara što se tada, 1969. godine, sve manje čuje riječ Jugoslavija, a piše i govori pretežno o federaciji: »Mi moramo jače isticati Jugoslaviju. Mi smo Slovenci, Hrvati, Srbi, Makedonci, Crnogorci i drugi, ali smo svi ujedno i Jugosloveni, svi smo građani socijalističke Jugoslavije... […].''«</ref> * [[Vice Buljan]], političar, revolucionar<ref name=buljan1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 92.<br>''“Buljan Vice, nar. posl. Saveznog veća Savezne narodne skupštine za srez Sinj, r. 1905 u Sinju, Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181>Matvejević, Predrag: Jugoslavenstvo danas. Pitanja kulture. Zagreb 1982, str. 180-181.<br>''“Uostalom, on nije bio jedini koji se u presudnim trenucima naše historije iskazao kao Jugoslaven. To je slučaj velikog broja njegovih najbližih drugova i suboraca koji su se u raznim prilikama u ratu i poratnim godinama, izjasnili na isti način: Kosta Nađ, Koča Popović, Svetozar Vukmanović-Tempo, Petar Drapšin, Peko Dapčević, Ivan Gošnjak, Vice Buljan, Vicko Krstulović, Avdo Humo, Osman Karabegović, Vlado Popović, Rato Dugonjić, Ivo i Jurica Ribar, dr Ivan Ribar, Grga Jankes, Zaim Šarac, Vlado Ribnikar, Šefket Maglajlić, Uglješa Danilović, Veljko Vlahović i mnogi drugi.”''</ref> * [[Uglješa Danilović]], političar, revolucionar<ref name=danilovic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 95.<br>''“Danilović J. ing. Uglješa (poslanik Veća naroda iz NR BiH), inženjer agronomije, rođen 7-II-1913 god. u selu Gnionici, srez Modriča, NR BiH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Peko Dapčević]], političar, diplomata, general-pukovnik, revolucionar<ref name=dapcevic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 96.<br>''“Dapčević J. Peko (Izborni srez žički, NRS), general-pukovnik, rođen 25-VI-1913 god. u Ljubotinju, kraj Cetinja, NR CG. Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Drapšin]], revolucionar, general-lajtnant<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Ratomir Dugonjić]], političar, revolucionar<ref name=dugonjic1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 102.<br>''“Dugonjić I. Ratomir (poslanik Veća naroda iz NR BiH), pravnik, rođen 10-I-1916 god. u Trebinju, NR BiH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Đuro Đaković]], politički djelatnik<ref name=djakovic1>Broz Tito, Josip: Sekretar mjesnog komiteta, u: Ahmetović, Lutvo (i drugi) (ur.): [https://znaci.org/00003/4_24_1.pdf Zbornik sjećanja. Zagreb 1941-1945.] Knjiga 1. Zagreb 1982, str. 17.<br>''»Ne treba zaboraviti ni to da mi Jugoslaveni imamo jednu rđavu osobinu«, rekao je Đaković, »a to je da sve odluke i prijedloge jednoglasno usvajamo ali ih ne provodimo u djelo«.''</ref> * [[Avdo Humo]], političar, revolucionar, general-major u rezervi<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Sava Kosanović]], političar, diplomata<ref name=skosanovic1>Привремена народна скупштина ДФЈ: [https://www.sistory.si/media/legacy/publikacije/58001-59000/58139/III_zasedanje_Avnoj_1945_zvezek_III_A.pdf Треће заседање Антифашистичког већа народног ослобођења Југославије и заседање Привремене народне скупштине. 7—26 август 1945. Стенографске белешке] Београд 1945, str. 410-411.<br>''“Данас кад побеђује принцип самоодређења народа, када је тај принцип постављен за темељ Уједињених нација, када се уклања супремација оних који мисле да су супериорни, у томе часу ми Југословени, без разлике, Срби, Хрвати, Словенци, Македонци, ми Југословени не можемо да вјерујемо, да се народу који je политички зрео, који je цивилизован, који je показао и крвавим жртвама и крвавом борбом вољу своју да се уједини ca својом целином националном, да се томе народу та воља не испуни.”''</ref> * [[Hinko Krizman]], političar<ref name=krizman1>Привремена народна скупштина ДФЈ: [https://www.sistory.si/media/legacy/publikacije/58001-59000/58139/III_zasedanje_Avnoj_1945_zvezek_III_A.pdf Треће заседање Антифашистичког већа народног ослобођења Југославије и заседање Привремене народне скупштине. 7—26 август 1945. Стенографске белешке] Београд 1945, str. 71.<br>''“Moja vjera kao Hrvata, Jugoslovena, kao samostalnog demokrate bila je uvijek da jedinstvo Jugoslavije leži u demokratskoj i socijalnoj pravdi.”''</ref> * [[Vicko Krstulović]], političar, revolucionar, general<ref name=krstulovic1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 48.<br>''“Krstulović Marka Vicko, komandant rasformirane 9. dalmatinske divizije, na raspoloženju u VŠ, rođen 1905, Split, radnik, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od 1922, član CK KPJ od 1940, većnik Prvog i Drugog zasedanja AVNOJ-a, krajem rata ministar u vladi NR Hrvatske.”''</ref><ref name=krstulovic2>Mihaljević, Josip: Dometi i granice kritičke misli u KPJ (SKJ) - Slučaj Vicko Krstulović, u: Republika, br. 480–483 (2010), str. 15-26. ''<br>''“Stoga, iako je etnički bio Hrvat, u nacionalnom smislu smatrao se Jugoslavenom.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Grga Jankes]], političar, revolucionar<ref name=jankes1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 270.<br>''“Jankes Grga, nar. poslanik Saveznog veća Savezne nar. skupštine, pretsednik Odbora za pritužbe i žalbe, član Centralnog odbora Saveza ratnih vojnih invalida, r. 1906 u Ivanskoj, srez Bjelovar, Jugoslovan [sic!].”''</ref><ref name=jankes2>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 122.<br>''“Jankes Đ. Grga (Izborni srez Bjelovar NRH), politički radnik, rođen 12-III-1906 u Ivanskoj, Srez bjelovarski, NRH. Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Šefket Maglajlić]], političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Romano Moric]], političar, revolucionar<ref name=moric1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 613.<br>''“Romano Moric, ekonomista, nar. posl. Republičkog veća Narodnog sobranja NR Makedonije, član Izvršnog veća NR Makedonije, član CK SK Makedonije, član pretsedništva Glavnog odbora SSRN Makedonije, rez. poručnik, r. 1921 u Bijeljini, NR BiH, Jugosloven.”''</ref> * [[Radovan Papić]], političar, revolucionar<ref name=rpapic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 518.<br>''“Papić Radovan, nar. poslanik Savezne narodne skupštine, posl. Veća Naroda za NR BiH, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, sekretar Sekretarijata za socijalnu zaštitu Saveznog izvršnog veća, član Izvršnog komiteta CK Saveza komunista BiH, član Centralne revizione komisije Saveza komunista Jugoslavije, član Pretsedništva Glavnog odbora SSRN BiH, rez. pukovnik, r. 1910 u Vlahinji, srez Bileća, Jugosloven.”''</ref> * [[Puniša Perović]], političar, revolucionar<ref name=perovic1>VII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Ljubljana 22–26 aprila 1958. Stenografske beleške. Beograd 1958, str. 668.<br>''“Ustvari, radi se o neuspjeloj odbrani ideološkog monopola, istog onog monopola koji je godinama carovao u komunističkom pokretu i sa kojim smo mi Jugosloveni imali gorka iskustva.”''</ref> * [[Nikola I Petrović Njegoš]], knez i kralj Crne Gore<ref>''[[Glas Crnogorca]]'', br. 56 od ponedeljka 8. oktobra 1918. ([[:sr:s:Краљевска прокламација од 20. октобра 1918.|Wikisource]] i [[:c:File:List Glas Crnogoraca LVI broj.pdf|Wikimedia Commons]]), proklamacija kralja Nikole Jugoslovenima: „Kad sam, krajem jula 1914., objavio rat Austriji, rekao sam: „Tržem mač za ujedinjenje Jugoslovena“. [...] Jugoslavija ne može se zamisliti bez svih Slovenaca, Hrvata i Srba. U našoj Crnoj Gori, dobro znate, od davnina žive najbolji Srbi i Jugosloveni. [...] Pozdrav svoj dragoj braći Jugoslovenima od strane dugonapaćenog, a danas najsrećnijeg i najradosnijeg Jugoslovenina — Kralja Crne Gore.”</ref><ref>''[[Glas Crnogorca]]'', br. 62 od ponedeljka 2. januara 1919. ([[:sr:s:Краљевска прокламација од 15. јануара 1919.|Wikisource]]), proklamacija kralja Nikole Crnogorcima: „Od zvanične Srbije i njenih agenata optuživan sam kao protivnik jugoslovenskog jedinstva. Međutim, nijedan pojedinac u Srpstvu i Jugoslovenstvu nije više radio na njemu od mene, nastavljajući u tome djelo mojih besmrtnih predaka. [...] Ni ja ni moja kuća nijesmo se popeli i držali na prijesto Crne Gore silom; nećemo na njega ni ostati, ako to zahtijevaju interesi Crne Gore i jugoslovenskog naroda.”</ref> * [[Moša Pijade]], političar, revolucionar<ref name=pijade1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 57.<br>''“Pijade Samuila Moša Čiča Janko, načelnik odseka VŠ za vojne vlasti u pozadini i član CK KPJ, rođen 1890, Beograd, akademski slikar i novinar, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od 1920, bio član ilegalnog Izvršnog odbora KPJ od 1922, izdržao četrnaest godina robije, većnik Prvog i Drugog zasedanja AVNOJ-a.”''</ref> * [[Svetozar Pribićević]], političar<ref name=pribicevic1>Pribićević, Svetozar: Diktatura Kralja Aleksandra. II izdanje. Beograd 1953, str. 128.<br>''“Mi, Jugosloveni, ne bismo mogli da idemo za primerom Nemačke, pre svega, zato što u njoj vlada načelo da pravo države ima prvenstvo nad pravom zemalja koje sačinjavaju državu; a zatim, posle gorkog iskustva u četrnaestogodišnjem postojanju države, mi moramo da budemo načisto s tim: šta pripada zajedničkoj državi, a šta pripada državama ili samoupravnim jedinicima.”''</ref> * [[Gavrilo Princip]], revolucionar<ref name=princip1>Grujičić, Nebojša: Da je skrlet kao što je kuvet bio bi ibret, u: Bazdulj, Muharem/Grujičić, Nebojša (ur.): Stogodišnji rat. Sarajevski atentat i tumačenja. Beograd 2015, str. 74.<br>''Govoreći u ovom kontekstu o Mladoj Bosni, sociolog Todor Kuljić je napisao neveliki tekst koji zaslužuje da se ovde ponovi: “[…] Doduše, neki Principa i brane. To danas čine pretežno srpski istoričari. Zašto? Utisak je da to ne čine zbog solidarnosti sa težnjama sunarodnika (uostalom Gavrilo se izjašnjavao kao Jugosloven i to jeste bio njegov istinski identitet), nego više stoga što se time opiru demonizovanju vlastite nacije […].”''</ref><ref name=princip2>[https://www.politika.rs/sr/clanak/270960/Princip-bez-advokata Princip bez advokata] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Todor Kuljić; 23.09.2013.''<br>''“Doduše, neki Principa i brane. To danas čine pretežno srpski istoričari. Zašto? Utisak je da to ne čine zbog solidarnosti sa težnjama sunarodnika (uostalom Gavrilo se izjašnjavao kao Jugosloven i to jeste bio njegov istinski identitet), nego više stoga što se time opiru demonizovanju vlastite nacije.”''</ref><ref name=princip3>[http://www.slobodnaevropa.org/content/jugoslovenstvo-gavrila-principa/25296984.html Povodom predstave "Mali mi je ovaj grob": Jugoslovenstvo Gavrila Principa] [[Radio Slobodna Evropa]]. ''Branka Mihajlović; 14.03.2014.''<br>''Autorka teksta Biljana Srbljanović primećuje “da se istoričari utrkuju, otimajući se oko identiteta čoveka koji se vrlo jasno, na nekoliko zvaničnih mesta, potpisano i pisano, izjašnjavao o sopstvenom identitetu kao jugoslovenske nacionalnosti, vrlo nereligiozan čovek, koji nema nikakve veze sa velikosrpskom idejom.”''</ref> * [[Vaso Radić]], političar, revolucionar<ref name=vradic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 584.<br>''“Radić Vaso, narodni poslanik Saveznog veća Savezne narodne skupštine, član Revizione komisije CK SK BiH, član Glavnog odbora SSRN BiH i Vazduhoplovnog saveza BiH, rez. major, r. 1923 u Vlahinju, srez Visoko, Jugosloven.”''</ref> * [[Aleksandar Ranković]], političar, revolucionar<ref name=rankovic1>VII Kongres Saveza Komunista Jugoslavije. Ljubljana 22–26 aprila 1958. Stenografske beleške. Beograd 1958, str. 250.<br>''“Mi moramo o svemu tome razmisliti, jer se ne radi samo o našoj zemlji i našem Savezu komunista, o nama Jugoslovenima nego o čitavom radničkom pokretu.”''</ref> * [[Ivan Ribar]], državnik, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=ivanribar1>Novak, Viktor: Antologija jugoslovenske misli i narodnog jedinstva (1390-1930). Beograd 1930, str. LXII.<br>''“Jedan narod, iako sa raznim plemenskim imenima i u zajedničkoj državi, nije u Ustavotvornoj skupštini, (kojoj je bio pretsednik Hrvat i osvedočeni Jugosloven Ivan Ribar), na žalost pod navalom gentilnog instinkta, u Ustavu dobio ni […].”''</ref> * [[Ivo Lola Ribar]], revolucionar, političar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Jurica Ribar]], revolucionar, slikar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=jribar1>Petričević, Jozo: Jurica Ribar. Slikar i revolucionar. Zagreb 1988, str. 115.<br>''Jurica je umro na rukama Steve Dobrkovića. Njegovom susretljivošću uspio sam utvrditi točan datum Juričine smrti. “[…] Ovako nesvjesan živio je još oko dva sata kada ga je izdala i posljednja snaga i kada je zauvijek prestalo kucati mladenačko srce - divnog druga i borca Četvrte proleterske brigade, rođenog sina iz bratske Hrvatske i velikog Jugoslavena Jurice Ribara.”''</ref><ref name=jribar2>Petričević, Jurica Ribar, str. 99.<br>''“Iako je kasnije, u više navrata imao poći na novu dužnost, ostao je sa Crnogorcima. Nikako ih nije htio ostaviti. Crnogorce je volio neograničeno. S njima se toliko saživio. Juricu je kao Hrvata, odnjihao slobodarski Beograd, a Četvrta ga je sudbinski, trajno, zanavijek povezala za Crnu Goru i on ništa manje nije bio Crnogorac - bio je u stvari Jugoslaven. […] ...” (Dr Ivan Ribar).''</ref> * [[Paško Romac]], političar, revolucionar<ref name=romac1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 612-613.<br>''“Romac Paško, nar. poslanik Saveznog veća Savezne narodne skupštine, pretsednik Glavnog zadružnog saveza FNRJ, član CK SKH i CK SKS, organizacioni sekretar Pokrajinskog komiteta SKS za Vojvodinu, član Glavnog odbora SSRNS, sekretar Pokrajinskog odbora SSRNS, član Glavnog odbora Saveza boraca Srbije, rez. pukovnik, r. 1915 u Vukšiću, srez Benkovac, Jugosloven.”''</ref> * [[Frano Supilo]], političar<ref name=supilo1>Boban, Branka: [https://hrcak.srce.hr/file/333440 Stavovi hrvatske političke elite prema stvaranju jugoslavenske države] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230810230215/https://hrcak.srce.hr/file/333440 |date=2023-08-10 }}, u: Tragovi, god. 2 br. 2 (2019), str. 41.<br>''“Govorim kao slobodan, uvjeren, a i informiran narodni čovjek. Govorim kao Hrvat slobodnih misli, Jugoslaven, ali – last but not least – kao Dubrovčanin.”''</ref> * [[Zaim Šarac]], političar<ref name=sarac1>Greble, Emily: Muslims and the making of modern Europe. New York 2021, str. 239. (na engleskom)<br>''“Šarac was a lifelong, self-identified Yugoslav who abhorred the fascists and had been among those responsible for spearheading the Muslim cultural association, Preporod.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Pero Šoć]], političar, književnik<ref name=soc1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 701.<br>''“Šoć Pero, dr književnosti, ministar Crne Gore u penziji, r. 1884 u Ljubotinju, Srez cetinjski, Jugosloven.”''</ref> * [[Veljko Vlahović]], političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/><ref name=vlahovicl>Vlahović, Veljko: Radnička klasa, samoupravljanje, međunacionalni odnosi, omladina. Beograd 1981, str. 32.<br>''“Nama, Jugoslovenima, često se prebacuje što proces svog razvitka karakterišemo borbom za razvitak socijalističke demokratije.”''</ref> * [[Nemanja Vlatković]], političar, revolucionar<ref name=vlatkovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 769.<br>''“Vlatković Nemanja, učitelj, nar. posl. Republičkog veća Narodne skupštine NR BiH, član glavnog odbora Saveza boraca BiH, r. 1914 u Lješljanima, Srez bosansko-novski, Jugosloven.”''</ref> * [[Svetozar Vukmanović]], političar, revolucionar, general-pukovnik u rezervi<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Gregor Žerjav]], političar<ref name=zerjav1>[https://kaldrma.rs/slovenac-koji-je-stitio-siromasne-beogradske-radnike/ Slovenac koji je štitio siromašne beogradske radnike] Kaldrma. ''Kaldrma; 01.05.2023.''<br>''“Slovenac po rođenju, Jugosloven po uverenju, čovek zanimljive biografije, političar, i nadasve neko ko je u opustošenom Beogradu posle Prvog svetskog rata imao itekako sluha za nevolje onih koji su u prestonom gradu nove države Srba, Hrvata i Slovenaca tražeći posao u nemaštini lutali ulicama.”''</ref> === 19. vijek === * [[Janko Drašković]], političar<ref name=jdraskovic-babukic>Ивић, Алекса: Архивска грађа о југословенским књижевним и културним радницима. Књига четврта. 1723–1887. Београд 1935, стр. 250.<br>''“Za Vaše pomnjive i neumorne trude koje Vi do sada pišući svakoverstne članke u različitih žurnalih, za razsvetlenje istinitih i čovečanstvu za bolji i plemenitii život neobhodno potrebitih koristnih stvarih, ne manje za uzdržanje i obranjenje našega naroda slavjanskoga u obće, a ilirskoga napose od nasilnih zlotvorah izkazaste: ne možemo mi prepustiti, da Vama, usled zaključka našega u obćenitom 24 sečnja t. g. obderžavanom saboru u ime celoga našega „družtva Čitaonice ilirske zagrebačke ne zahvalimo i u napredak i u Vašu nama dragocenu ljubav i prijateljstvo ne preporučimo.”</ref> * [[Andrej Einspieler]], političar, publicist<ref name=einspieler1>Einspieler, Andrej: Kaj storiti, da dobimo ilirskoslavenski jezik, u: Slovenska bčela, II. tečaj/svezak (1851), str. 10.<br>''“Kaj je pa storiti, da se serbsko, horvatsko in slovensko podnarečje složi u ilirsko narečje, da mi Jugoslaveni dobimo ilirskoslavenski jezik ?”''</ref> * [[Janez Bleiweis]], političar, publicist<ref name=bleiweis1>Zajc, Marko: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-EIPXXE4I/008b176a-dc1f-4503-8b43-3a155cb1de75/PDF Kje se slovensko neha in hrvaško začne. Slovensko-hrvaška meja v 19. in na začetku 20. stoletja.] Ljubljana 2006, str. 145.<br>''Ponovil je tezo o neprofitnosti slovenskega založništva, izpostavil primer jezikovno združenih Nemcev, Italijanov in Francozov, »ki imajo podnarečij še več kot mi Jugoslovani« in zaključil v apatičnem tonu: »Kaj čmo mi s svojo pohlevno slovenščino terdovratniki biti! To ni sedanjemu času več primerno /…/.«''</ref> * [[Josip Jelačić]], državnik, general<ref name=jelacic1>Šidak, Jaroslav: [https://hrcak.srce.hr/file/76682 Prilozi hrvatskoj povijesti za revolucije 1848.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220617222234/https://hrcak.srce.hr/file/76682 |date=2022-06-17 }}, u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, knj. 9, br. 1 (1976), str. 60.<br>''“Pri okolnostima takovim dakle, samo ako mi Jugoslaveni budemo složni i jedan drugoga budemo pomagali, naša pravedna stvar mora srećnim uspěhom uvienčana biti.”''</ref> * [[Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak]], političar, publicist<ref name=ljubusak1>Kapetanović-Ljubušak, Mehmed-beg: [https://books.google.de/books?id=JmsWAAAAYAAJ&pg=PR7&dq=istocno+blago+ljubusak&hl=de&newbks=1&newbks_redir=0&sa=X&ved=2ahUKEwje8p-rgvSAAxVMZ_EDHek-A60Q6AF6BAgJEAI#v=onepage&q&f=false Istočno blago. Svezak I: Turske, arapske i perzijske poslovice i mudre rečenice.] Sarajevo 1896, str. 76.<br>''“Mi Jugoslaveni kao poznati gostoljubivi narod sa ovom se turskom poslovicom ni najmanje ne možemo složiti, već se držimo onoga, kao što veli naš narod: »Kako kojeg gosta, tako ga je i dosta«”''</ref> * [[Lovro Monti]], političar<ref name=monti1>Milutinović, Kosta: Vojvodina i Dalmacija 1760-1914. Novi Sad 1973, str. 288.<br>''“Možda baš zbog italijanskog porekla po ocu i srpsko-hrvatske simbioze po majci, Monti se osećao kao Jugosloven i najoštrije osuđivao ekstremiste na jednoj i na drugoj strani, a naročito klerikalce.”''</ref> * [[Radoslav Razlag]], političar, pisac<ref name=razlag1>Razlag, Radoslav: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-G4OT3B43/b07a49de-7e6e-4a69-b332-12a2554c89ee/PDF Vseučilišče jugoslavensko], u: Slovenska bčela, letnik 1, številka 4 (1850), str. 126.<br>''“Osobito je kod nas Jugoslavenah već najnuždnie, da se jednom probudimo, da već ozbiljno počnemo naslědovati bratre Ćese, koji nas u vsakoj struci daleko nadkriliše, jer kod nas neima one gvoždene dělavnosti i nevěrojetne uzterpljivosti kako kod njih.”''</ref> * [[Valentin Zarnik]], političar, odvjetnik, književnik<ref name=zarnik1>Zarnik, Valentin: [https://books.googleusercontent.com/books/content?req=AKW5QaeTxxosvosIUzL7hulhDWeL5IR37J32bzf08UScB9V8hJnmxS0V-lghCjpeqM_jr0rUUwHeFfArHmuOKakypp23WEavFbqa8w3eaMBDEoe2A7rYM0tc33MehF_6Ge87367e3GAxU0i1LdYQf_Ts1WZ2QvY4cxsozAG_9uO33svgDB-Bqi9Dt1nqliAWt6NB8A6YhoB3wJYS7j83NMzOiLwBtues3VkPYc6PjsGDYc2rrIqCaMHhfYVzhJaoGKwZsAO2Adg735yW56Rhb_H1vsU4Ij0KyAjC-Lgj1qxwfOH-VA0-JeA Originali iz domačega življenja], u: Novice gospodarske, obrtniške in narodne, tečaj XX. list 20 (14.05.1862), str. 155.<br>''“Slovenci in sploh Jugoslovani še dosedaj nimamo svojega domačega narodnega vseučilišča, in toraj se naša po znanostih hrepeneča mladež že od nekdaj večidel na Dunaj (Beč) podaja, ter v Gradcu komaj tretjina ostaja.”''</ref><ref name=zarnik2>Zarnik, Valentin: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-E23ULBE5/f9350d9e-a1b9-472f-8e9a-73b048b28801/PDF Zbrani spisi Dr. V. Zarnika. I. zvezek: Pripovedni spisi.] Ljubljana 1888, str. 149-150.<br>''“Na tak način bi bili mi avstrijski Jugoslovani popolnoma od morja ločeni in kupčijski razvitek našega naroda uničen.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Božidar_Adžija.jpg|Božidar Adžija Datoteka:Milka Agbaba Crna grob (cropped).JPG|Milka Agbaba Datoteka:Visit of Džemal Bijedić, Yougoslav Prime Minister, to the CEC (cropped).jpg|Džemal Bijedić Datoteka:Portret Janeza Bleiweisa.jpg|Janez Bleiweis Datoteka:Marshal Tito (cropped).jpg|Josip Broz Tito Datoteka:Peko Dapčević1.jpg|Peko Dapčević Datoteka:Petar Drapšin 1944.jpg|Petar Drapšin Datoteka:Draskovicj.png|Janko Drašković Datoteka:Ratomir Dugonjić.jpg|Rato Dugonjić Datoteka:Đuro Đaković.JPG|Đuro Đaković Datoteka:Andrej Einspieler (2).jpg|Andrej Einspieler Datoteka:Ban-josip-jelacic.jpg|Josip Jelačić Datoteka:Mehmed-beg Kapetanovic Ljubusak.jpg|Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak Datoteka:Vicko Krstulović (1).jpg|Vicko Krstulović Datoteka:Lovro-Monti.jpg|Lovro Monti Datoteka:Nicholas I of Montenegro.jpg|Nikola I Petrović Njegoš Datoteka:Moša Pijade.jpg|Moša Pijade Datoteka:Svetozar Pribićević (1).jpg|Svetozar Pribićević Datoteka:Gavrilo Princip young.jpg|Gavrilo Princip Datoteka:Aleksandar Ranković (1).jpg|Aleksandar Ranković Datoteka:Razlag Radoslav.jpg|Radoslav Razlag Datoteka:Ivan Ribar (1995x2048) (cropped).png|Ivan Ribar Datoteka:Ivo Lola Ribar.jpg|Ivo Lola Ribar Datoteka:Jurica Ribar.jpg|Jurica Ribar Datoteka:Paško Romac.jpg|Paško Romac Datoteka:Frano Supilo rat.jpg|Frano Supilo Datoteka:Pero Šoć 2021 stamp of Montenegro.jpg|Pero Šoć Datoteka:Veljko Vlahović crop.jpg|Veljko Vlahović Datoteka:Stevan Kragujevic, Svetozar Vukmanovic, Tempo.jpg|Svetozar Vukmanović Datoteka:Valentin Zarnik4.jpg|Valentin Zarnik Datoteka:Gregor Zerjav.jpg|Gregor Žerjav </gallery> </center> == Privreda == * [[Dejan Cvetković]], inženjer elektrotehnike, direktor tehnološkog razvoja Microsoft razvojnog centra u Srbiji<ref name=dcvetkovic1>[https://www.akta.ba/licnosti/privreda-i-politika/72855/dejan-cvetkovic-uz-cvrstu-odluku-i-fokus-ostvarit-cete-sve-sto-zelite Dejan Cvetković: Uz čvrstu odluku i fokus ostvarit ćete sve što želite] Akta.ba ''Ivana Mihajlović; 27.12.2016.''<br>''“Dejan Cvetković za sebe voli reći da je nepopravljivi Jugosloven.”''</ref><ref name=ajosipovic2>[http://www.nadlanu.com/pocetna/zabava/celebrity/Aleksandar--Josipovic-Odbio-sam-srpske-umetnice.a-236537.305.html Aleksandar Josipović: Odbio sam srpske umetnice] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140527214340/http://www.nadlanu.com/pocetna/zabava/celebrity/Aleksandar--Josipovic-Odbio-sam-srpske-umetnice.a-236537.305.html |date=2014-05-27 }} Nadlanu. ''Marija Milenković; 26.05.2014.''<br>''“Aleksandar za sebe kaže da je Jugosloven. Iz mešovitog je braka i jako je ponosan na svoje poreklo.”''</ref> * [[Vane Ivanović]], poslovni čovjek, politički aktivista<ref name=vivanovic1>Djokić, Dejan: A concise history of Serbia. London 2023, str. 447. (na engleskom)<br>''“The Serb democratic emigres, whose unofficial mentor was Božidar Vlajić (1888–1974), one of the leading members of the pre-war Democratic Party, campaigned for a democratic alternative to the communist government in Yugoslavia, together with their Bosnian (Adil Zulfikarpašić), Croat (Ilija Jukić, Branko Pešelj), Slovene (Nace Čretnik, Ljubo Sirc) and 'declared' Yugoslav (Vane Ivanović) colleagues.”''</ref><ref name=vivanovic2>[http://pescanik.net/2009/04/mini-manjina-vane-ivanovic/ Mini manjina – Vane Ivanović] Peščanik. ''Dejan Đokić; 04.04.2009.''<br>''“Vane je svakako sebe video pre svega kao Jugoslovena, pošto, kako je govorio, Jugoslavija nije bila teniski klub pa da bi mogao da promeni članstvo.”''</ref><ref name=vivanovic3>[http://www.vane.hr/Obituaries.htm Vane Ivanovic (1913-1999)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151104060200/http://www.vane.hr/Obituaries.htm |date=2015-11-04 }} Vane.hr ''Nenad V. Petrovic''<br>''“U nedelju 4. aprila, na katolicki Uskrs, prestalo je da kuca srce jednog retko plemenitog coveka koji je sebe smatrao integralnim Jugoslovenom, Vaneta Ivanovica, brodovlasnika i pisca, politickog ideologa i pocasnog konzula Knezevine Monako u Londonu, velikog dobrotvora i poznatog sportiste, coveka izvanredne inteligencije i prefinjenog duha.”''</ref> * [[Aleksandar Josipović]], konsultant i direktor marketinga, bivši plesač<ref name=aleksandarjosipovic1>[http://wannabemagazine.com/wannabe-intervju-aleksandar-josipovic/ Wannabe intervju: Aleksandar Josipović] Wannabe Magazine. ''Marina Gusev; 15.08.2011.''<br>''“Ja se nikada nisam deklarisao kao Srbin, uvek za sebe kažem da sam Jugosloven, ili jugoslovenskog porekla.”''</ref><ref name=ajosipovic2/> * [[Milan Popović]], poduzetnik<ref name=milanpopovic1>[https://portalnovosti.com/milan-popovic-donirao-100-000-eura-za-kupnju-25-kontejnera Milan Popović donirao 100.000 eura za kupnju 25 kontejnera] Portal Novosti. ''G. Borković; 29.01.2021.''<br>''“Ja sam u duši još uvek Jugoslaven i to je za mene human i normalan gest. Ko će kome da pomogne ako neće komšija komšiji ili susjed susjedu. Govorim to posebno zato šta smo godinama zajedno sarađivali i živeli u istoj državi. Mi bi trebali svi jedni druge da pomažemo. Kažem to kao Jugoslaven, odnosno kao jugonostalgičar” – rekao je Popović za Novosti.''</ref> * [[Petar Tutavac]], privrednik<ref name=tutavac1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 595.<br>''“Tutavac Petar, privrednik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Boris Vukobrat]], poslovni čovjek i humanista<ref name=vukobrat1>[http://www.audioifotoarhiv.com/knjige%20koje%20govore/knjige/vukobrat.html Boris Vukobrat] Audio i foto arhiv Simić.<br>''“Boris Vukobrat je rođen 1940. godine u Zagrebu. Po nacionalnosti je Jugosloven.”''</ref><ref name=vukobrat2>[http://fondmir.com/sr/knjige/87-govor-borisa-vukobrata-o-svojoj-knjizi Govor Borisa Vukobrata o svojoj knjizi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230108085334/http://fondmir.com/sr/knjige/87-govor-borisa-vukobrata-o-svojoj-knjizi |date=2023-01-08 }} Fondacija za mir i rešavanje kriza. ''06.06.2012.''<br>''“Ja sam Jugosloven, rođen u Zagrebu u srpskoj porodici.”''</ref> * [[Zvonimir Šimunec]], poslovni čovjek<ref name=šimunec1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 558.<br>''“Šimunec Zvonimir, novinar; urednik Zabavnog programa i predstavnik TV Beograd u Atini (razmena programa); predsednik Udruženja propagandista Srbije. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=šimunec2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 473.<br>''“Šimunec J. Zvonimir, novinar, urednik komercijalnih programa Radio Beograda (r. 29. X 1952, Leskovac). Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Dejan Cvetkovic proposal.png|Dejan Cvetković Datoteka:Aleksandar Josipović at Amsterdam fashion Week, July 2014.jpg|Aleksandar Josipović </gallery> </center> == Religija == * [[Hamdija Jusufspahić]], vjerski poglavar<ref name=jusufspahic1>[https://www.vreme.com/vreme/musliman-jugosloven-i-levicar/ Musliman, Jugosloven i levičar] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]] ''Dragoslav Grujić i Dokumentacioni centar "Vreme"; broj 844, 08.03.2007.''<br>''“Ja sam i sada Jugosloven, neki kažu jugonostalgičar. Jesam, iskreno. […] Mnogi su insistirali da izjavim kako se osećam Srbinom. Ja nikada nisam rekao ni da sam Srbin ni da sam Hrvat. Ja sam Jugosloven, Bosanac, musliman.”''</ref><ref name=jusufspahic2>[http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/05/20/srpski/I01051902.shtml Braća po krvi i jeziku] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221101182733/http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2001/05/20/srpski/I01051902.shtml |date=2022-11-01 }} [[Glas javnosti]]. ''Slavica Jovović; 19.05.2001.''<br>''“Ja sam i dalje Jugosloven i ostajem u svim svojim političkim orijentacijama za Jugoslaviju. Mi smo svi bili Sloveni, oni koji su bili bliži istoku postali su pravoslavci, a oni koji su bili bliži rimskom carstvu prihvatili su katolicizam. Kada su došli Turci, prihvaćen je islam. Svi govorimo istim jezikom ali različitim narječjima. Mi smo svi braća po krvi i jeziku.”''</ref> * [[Nedeljko Kačavenda]], pastor<ref name=kacavenda1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213.<br>''“Kačavenda Nedeljko, pastor Pastoralnog okruga, Niš (od '95); adventista sedmog dana. […] P: Srbin-Jugosloven.”''</ref><ref name=kacavenda2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 194.<br>''“Kačavenda R. Nedeljko, pastor; generalni sekretar Glavnog odbora Hrišćanske adventističke crkve u SFRJ (r. 23. V 1937, Prijedor). Srbin-Jugosloven, adventista sedmog dana.”</ref> * [[Dragotin Simandl]], kaplan, gramatičar<ref name=simandl1>Simandl, Dragotin (Rěsanski): [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-ZIF65GOO/cfb6bc21-c07f-47c8-a77d-8ced1f2cee3a/PDF Zmes], u: Slovenska bčela, letnik 3, številka 5 (1852), str. 39.<br>''“Stezo, po kteroj hoditi, je nam Jugoslavenom pokazal g. Majar v svojih: Pravilih, kterih cěno bo šele prihodnost prav spoznala.”''</ref> * [[Josip Juraj Strossmayer]], biskup, političar<ref name=strossmayer1>Ćorić, Boris: Fra Grgo Martić i njegova saradnja u sarajevskoj »Nadi« (1895–1903), u: Radovi, knj. VI (1970-1971), str. 227.<br>''“Dva velikana jugoslavenskih naroda – veliki Jugoslaven i još veći mecena hrvatskog naroda J. J. Strossmayer i veliki književni povjesničar Antun Barac – težinom svoje riječi i svoga ugleda obilježili su ga biljegom koji nije uklonjen do danas.”''</ref><ref name=strossmayer2>Боровњак, Т.: [https://www.uzzpro.gov.rs/doc/biblioteka/digitalna-biblioteka/Jugoslovenska%20misao%20znano-voljeno.pdf Југословенска мисао. „Знано-вољено.“] Београд 1936, str. 24.<br>''“У ствари био је овај велики Југословен некрунисани краљ југословенске мисли више од пола века.”''</ref><ref name=strossmayer-racki>Ćorović, Vladimir: Istorija Jugoslavije. Beograd 1933, str. 555.<br>''“Koliko je, međutim, to sumnjičenje iskrenosti pokreta bilo nepravedno svedoči danas najbolje nedavno objavljena prepiska između biskupa i F. Račkoga, koja nije bila namenjena javnosti, nego nosi intiman i čisto privatan karakter i koja nam otkriva do sitnica sve motive i akcije ove dvojice ljudi, istinskih Jugoslovena po njihovom najdubljem ličnom ubeđenju.”''</ref><ref name=strossmayer3>Grbešić, Grgo: [https://hrcak.srce.hr/file/146668 Od ilirskoga pokreta i jugoslavenske ideje do neuralgičnih točaka u hrvatsko-srpskim odnosima u 20. stoljeću], u: Diacovensia, god. 21 br. 1 (2013), str. 90.<br>''Prigodom stogodišnjice Matice srpske (1826.-1926.) Ljubomir Lotić zapisao je o Strossmayeru sljedeće: »Ovaj veliki Jugoslaven dao je Matici srpskoj legat od 1000 kruna. […]«''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Josip_Juraj_Strossmayer2.jpg|Josip Juraj Strossmayer </gallery> </center> == Sport == * [[Amir Alagić]], fudbalski stručnjak<ref name=alagic1>[https://sportklub.rs/blog/blog-ostalo/od-verdera-do-sri-lanke-17-zemalja-5-kontinenata/ Od Verdera do Šri Lanke: 17 zemalja, 5 kontinenata...] Sport Klub. ''Bojan Marinković; 17.12.2020.''<br>''“Poreklom je iz Bihaća, sebe smatra Jugoslovenom, a loša situacija posle raspada nekadašnje države navela ga je da se otisne u pečalbu.”''</ref> * [[Radmilo Armenulić]], teniski stručnjak, bivši teniser<ref name=armenulic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 22.<br>''“Armenulić Radmilo, savezni kapiten Davis-cup reprezentacije Jugoslavije; šef Odseka za tenis na Fakultetu za fizičku kulturu, Bg. […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=armenulic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 21.<br>''“Armenulić Đ. Radmilo, savezni kapiten Teniske reprezentacije Jugoslavije (r. 6. III 1938, Beograd). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Marijan Beneš]], boksač<ref name=benes1>[https://www.vreme.com/vreme/simbol-jugoslavije/ Simbol Jugoslavije] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Tanja Topić; broj 1445, 13.09.2018.''<br>''“Uprkos opštem nacionalističkom ludilu Marijan Beneš je do poslednjeg daha ostao Jugosloven.”''</ref><ref name=benes2>[https://ba.n1info.com/sport-klub/ostali-sportovi/marijan-benes-banjalucka-celicna-pesnica/ Marijan Beneš – banjalučka čelična pesnica] N1 BIH. ''Snežana Mitrović; 21.09.2022.''<br>''“Bio je i ostao Jugoslaven do kraja života.”''</ref><ref name=benes3>[https://sportal.blic.rs/ostali-sportovi/borilacki-sportovi/peca-popovic-pise-za-blic-ljuba-vrapce-moga-doba/2022042205421797665 Peca Popović piše za "Blic" Ljuba Vrapče moga doba] Sportal.rs ''Peca Popović; 09.09.2018.''<br>''“Stisnut, pola veka kasnije, između obostranog ekstremizma u svojoj Banjaluci, Beneš će kao žrtva međunacionalnih nesporazuma, odbačenosti i samoće ponavljati: Ja sam sve, Srbin i Hrvat i musliman. Jugosloven. Pacifista, čovekoljubac.”''</ref> * [[Stjepan Bobek]], fudbaler<ref name=bobek1>[https://www.rtv.rs/sr_ci/sport/fudbal/oprostaj-od-stjepana-bobeka_208573.html Опроштај од Стјепана Бобека] Радио-телевизија Војводине. ''ФоНет; 27.08.2010.''<br>''“Караџић је рекао да је Бобек, сумирајући утиске о животу, најближим пријатељима говорио да је рођени Загрепчанин, срцем Београђанин, делимично и Атињанин, по осећају Југословен и, захваљујући фудбалу, грађанин света.”''</ref> * [[Miodrag Božović]], nogometni trener<ref name=bozovic1>[https://www.vijesti.me/tag/7164/miodrag-bozovic Grof Božović: Bio sam i ostao Jugosloven] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Vijesti sport; 19.08.2022.''<br>''“I dalje se osjećam i smatram Jugoslovenom.”''</ref><ref name=bozovic2>[https://informer.rs/sport/fudbal/408521/bozovic-ocrnio-orlove-srbija-gora-nego-pre-mundijala-milivojevic-rekao-istinu Božović ocrnio "orlove": Srbija je gora nego pre Mundijala, Milivojević je rekao istinu!] [[Informer (novine)|Informer]]. ''informer.rs; 17.11.2018.''<br>''“Rođen sam u Juguslaviji. Bio sam i ostao Jugosloven.. Takav mi je osećaj. Ne mogu drugačije, niti da zaboravljam detinjstvo.”''</ref> * [[Dejan Damjanović]], bivši nogometaš<ref name=damjanovic1>[https://www.glassrpske.com/lat/sport/fudbal/ispovijest-dejana-damjanovica-nesudjenog-clana-najveceg-partizanovog-paketa-za-glas-umjesto-u-humsku-skrenuo-u-koreju/605666 Ispovijest Dejana Damjanovića, nesuđenog člana najvećeg Partizanovog "paketa", za "Glas": Umjesto u Humsku, skrenuo u Koreju] Glas Srpske. ''Dejan Kondić; 10.11.2025.''<br>''“Ja sebe smatram Jugoslovenom.”''</ref> * [[Vladimir Gudelj]], fudbalski funkcioner, ranije nogometaš<ref name=gudelj1>[https://www.lavozdegalicia.es/noticia/ourense/o-carballino/2019/11/29/llegue-contrato-gente-lado-huian-guerra/00031575029961280295542.htm «Yo llegué con un contrato y gente a mi lado. Ellos huían de la guerra»] (na španskom) La Voz de Galicia. ''Pablo Varela; 29.11.2019.''<br>''“Yo soy de Tito, me considero yugoslavo.”''</ref> * [[Borislav Ivkov]], šahovski igrač i trener<ref name=ivkov1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 177.<br>''“Ivkov Borislav, šahovski velemajstor (od '55); selektor Jugoslovenske šahovske reprezentacije. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Anton Josipović]], bokser<ref name=antonjosipovic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/8360/Sport/Od-sampiona-do-drzavnika Od šampiona do državnika] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Slavko Trošelj; 02.12.2007.''<br>''“Nastavio sam da treniram i boksujem širom Jugoslavije, a onda su stigle devedesete... Mirisalo je na rat... Pri popisu stanovništva u rubriku "nacionalnost" upisao sam – Japanac, mada sam uvek bio Jugosloven i srcem i dušom. Da su svi tako učinili možda rata ne bi bilo.”''</ref><ref name=antonjosipovic2>[https://www.rtvbn.com/380937/Intervju--Anton-Josipovic-Holifild-mi-je-nudio-pomoc Intervju - Anton Josipović: Holifild mi je nudio pomoć...!] [[Radio-televizija BN]]. ''08.04.2016.''<br>''Brzo mu je u olimpijskom selu "skrenuta" pažnja, iako je nebrojeno puta tokom našeg razgovora naglasio da je još Jugosloven, a kamoli tada. […] Otišao je u Švajcarsku, putovao po cijeloj Evropi, živio i u Zagrebu, gdje je imao priliku da postane predsjednik Bokserskog saveza Hrvatske, ali se ipak odlučio na povratak u Banjaluku. “Nudili su mi za vrijeme Franje Tuđmana da budem predsjednik, ali nisam mogao, jer sam bio i ostao Jugosloven. Moje mišljenje se oko toga ni sada nije promijenilo. Zato ne mogu da shvatim ove današnje političare kako promijene po desetak različitih političkih opcija”, dodao je olimpijski šampion, koji živi od nacionalne penzije.''</ref> * [[Nikola Karabatić]], bivši rukometaš<ref name=karabatic1>[https://www.tportal.hr/sport/clanak/karabatic-otkrio-bilicu-ponosan-sam-na-hrvatske-i-srpske-korijene-20250415 Karabatić otkrio Biliću: 'Ponosan sam na hrvatske i srpske korijene'] tportal.hr ''A. H.; 15.04.2025.''<br>''“Uvijek smo bili vrlo ponosni na naše korijene. Bivša Jugoslavija, Hrvatska, Srbija… ali u isto vrijeme je tata bio ponosan kada smo dobili državljanstvo…nikada se nisam osjećao kao stranac. Uvijek kao Francuz. Pola Francuz, pola Jugoslaven.”''</ref> * [[Milivoj Karakašević]], stonoteniser<ref name=karakasevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 220.<br>''“Karakašević Milivoj, trener i kapiten stonoteniske reprezentacije Jugoslavije. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Stanislav Karasi]], bivši fudbalski trener i igrač<ref name=karasi1>[https://www.dan.co.me/sport/fudbal/legende-za-sva-vremena-5210766 Legende za sva vremena] Dan. ''D.K./D.P.; 28.11.2023.''<br>''“Ja sam još Jugosloven i otvoren čovjek i radim kako moja glava misli” - kazao je Karasi za "Dan".''</ref> * [[Dane Korica]], atletičar<ref name=korica1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 241.<br>''“Korica Daniel Dane, šef Stručnog štaba Atletskog saveza Jugoslavije; kapiten atletske reprezentacije Jugoslavije; član Predsedništva AK "Crvena zvezda", Bg.; prof. fizičke kulture. […] P: Jugosloven.''</ref> * [[Refik Kozić]], bivši nogometaš<ref name=kozic1>[https://www.zurnal.rs/sr/clanak/179640/fudbal/partizan/igrao-sam-ostro-ali-nisam-bio-grubijan “Igrao sam oštro, ali nisam bio grubijan”] [[Sportski žurnal]]. ''Slađan Jeremić; 23.03.2024.''<br>''“Dolazim do Srbije i ostalih novostvorenih zemalja makar jedan put godišnje. Ostao sam veliki Jugosloven. Odem do Sarajeva, Banjaluke, u Pulu gde sam odrastao. Po Beogradu potrošim najviše vremena.”''</ref> * [[Ivan Matošević]], reli vozač<ref name=matosevic1>[https://www.automotorevija.rs/rubrike/zemunski-bard-jugoslovenskih-gugutka Zemunski bard jugoslovenskih trka] Auto moto revija. ''AMR; 27.08.2022.''<br>''“Za sebe kaže da je Jugosloven i zakleti Zemunac, gde je odrastao i gde i danas živi.”''</ref> * [[Franjo Mihalić]], atletičar<ref name=mihalic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 323.<br>''“Mihalić Franja [sic!], trener u atletskom klubu "Partizan". […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Predrag Mijatović]], fudbalski funkcioner, ranije nogometaš<ref name=mijatovic1>[https://www.novosti.rs/sport/fudbal/1222121/sam-jugosloven-pedja-mijatovic-otvorio-dusu-spancima "Ja sam Jugosloven": Peđa Mijatović otvorio dušu Špancima] [[Večernje novosti]]. ''Novosti online; 31.03.2023.''<br>''“Zato moram da kažem da sam još uvek Jugosloven. Ja sam Crnogorac i Španac, ali deo mene je i dalje Jugosloven”''</ref> * [[Nikola Nikić]], nogometni trener, ranije igrač<ref name=nikic1>[https://www.youtube.com/watch?v=SzYynxlLrCQ Face to Face] YouTube. ''10.05.2025.''<br>''“Ne da mi fali Jugoslavija, nego sam bio, ostao i umrijet ću kao Jugosloven.”''</ref> * [[Ivica Osim]], nogometaš i fudbalski trener<ref name=osim1>[https://www.novosti.rs/vesti/sport.294.html:529442-Ivica-Osim-Velika-Jugoslavija-je-mnogima-smetala-ali-se-od-proslosti-ne-zivi Ivica Osim: Velika Jugoslavija je mnogima smetala, ali se od prošlosti ne živi] [[Večernje novosti]]. ''Predrag Vasiljević; 17.01.2015.''<br>''Ostali ste, čini se, poslednji nepopravljivi Jugosloven? - “Jesam, i ponosim se time.”''</ref><ref name=osim2>[https://www.alo.rs/sport/fudbal/625315/ivica-osim-jugoslavija-argentina-viski/vest "Pijanac", penali protiv Argentine i viski umesto vode - Ko je bio Ivica Osim, legendarni selektor Jugoslavije?] Alo. ''Alo/M.M.; 01.05.2022.''<br>''Moglo bi se reći da je porodica Osim Evropa u malom, jer su mu deda i baka s očeve strane Slovenac i Nemica, a s majčine Poljak i Čehinja. On za sebe kaže da je Jugosloven.”''</ref> * [[Blagoje Paunović]], fudbaler i fudbalski trener<ref name=paunovic1>[https://www.telegraf.rs/sport/fudbal/3186341-emotivna-prica-veljka-paunovica-o-ocu-teskim-danima-u-partizanu-i-triku-za-osvajanje-svetskog-trona Kakva priča Veljka Paunovića: O ocu, teškim danima u Partizanu i triku za osvajanje svetskog trona] [[Telegraf.rs]]. 06.05.2020.<br>''“Otac mi je uvek govorio o Jugoslaviji, umro je osećajući se kao Jugosloven, ali je uvek bio veoma ponosan što je Srbin i to je sada moja zemlja.”''</ref> * [[Marko Pešić]], generalni direktor [[FC Bayern München (košarka)|KK FC Bayern München-a]]<ref name=mpesic>[https://www.glassrpske.com/lat/sport/sp-svijet/marko-pesic-generalni-menadzer-bajerna-za-glas-srspke-lucic-je-kao-levandovski/393996 Marko Pešić, generalni menadžer Bajerna za “Glas Srspke”: Lučić je kao Levandovski] Glas Srpske. ''Dušan Repija; 17.01.2022.''<br>''“Odrastao sam kao Jugosloven i tako se osećam, mada to možda nije ni popularno u ova vremena. Tri decenije sam u Nemačkoj, ali se osećam onako kako sam odgojen u porodici. Igrao sam za Nemačku, ali priznajem da sam sanjao dres Jugoslavije - rekao je Pešić.”''</ref> * [[Svetislav Pešić]], košarkaški trener<ref name=spesic1>[https://www.kurir.rs/sport/kosarka/1693560/svetislav-pesic-nostalgican-i-dalje-sam-jugosloven Svetislav Pešić nostalgičan: I dalje sam Jugosloven] [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''01.03.2015.''<br>''“Rođen sam u Srbiji, ali sebe sam uvek smatrao Jugoslovenom, iako je sad na tom prostoru napravljeno više država. Za mene taj osećaj i dalje postoji. Osećam tu pripadnost, ali to ne znači da je moj dom samo jedno mesto.”''</ref><ref name=spesic2>[https://www.b92.net/sport/kosarka/vesti.php?yyyy=2005&mm=01&dd=19&nav_id=160246 Pešić će pomagati Obradoviću] [[B92]]. ''B92, fibaeurope.com; 19.01.2005.''<br>''“Ja sam Jugosloven i učiniću sve da pomognem jugoslovenskoj košarci i Obradoviću kako bi stigli do evropskog zlata.”''</ref><ref name=spesic3>[https://www.tz.de/sport/fcb-basketball/svetislav-pesic-zuhause-zr-4751962.html "Ich bleibe Jugoslawe!"] (na njemačkom) tz. ''Lena Mayer; 20.02.2015''<br>''“Ich selbst bin in Serbien geboren, habe mich aber immer generell als Jugoslawe gefühlt und bezeichnet. Und das tue ich auch weiterhin – auch, wenn es Jugoslawien politisch gesehen nicht mehr gibt. Für mich existiert dieses Gemeinschaftsgefühl noch immer.”''</ref><ref name=spesic4>[https://www.elmundo.es/deportes/baloncesto/2019/02/14/5c642dbb21efa0f7638b45d8.html Pesic: "Hay dos cosas que me faltan en la vida: mis padres y mi Yugoslavia"] (na španjolskom) El Mundo. ''Francisco Cabezas; 14.02.2019.''<br>''“Aunque yo nací en Novi Sad, ahora Serbia, yo me siento todavía yugoslavo.”''</ref> * [[Velimir Petković]], rukometni trener<ref name=petkovic1>[https://www.svijet-rukometa.com/velimir-petkovic-i-za-njemce-kultni-trener/ Velimir Petković i za Njemce kultni trener] Svijet Rukometa. ''B. Božin; 01.02.2018.''<br>''“Pravi sam Jugosloven, što danas nije popularno. Vidim i pratim sve, bez obzira na to što sam 26 godina u Nemačkoj. Najlepša sećanja imam za taj period, iz igračkog i postigračkog vremena, privatnog života, i sve lepo sam imao u toj zemlji. Ni danas ne krijem ako sam u Beogradu, Zagrebu, Skoplju, a to potenciram i ovde u Berlinu. Tako da ko ima problem sa tim – ima problem sa samim sobom.”''</ref> * [[Dušan Popović (vaterpolista)|Dušan Popović]], vaterpolista<ref name=dusanpopovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 442.<br>''“Popović Dušan, vaterpolista, majstor sporta. […] P: Srbin-Jugosloven”''</ref> * [[Dževad Prekazi]], fudbaler<ref name=prekazi1>[https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-48368957 Zašto je Arton Zekaj izabrao fudbalsku reprezentaciju Kosova, a ne Srbije] BBC News na srpskom. ''Marko Protić; 22.05.2019.''<br>''“Dževad Prekazi je rođeni Albanac iz Kosovske Mitrovice, za sebe kaže da je Jugosloven, a značajan deo fudbalske karijere proveo je u Partizanu u kojem trenutno radi sa mlađim kategorijama.”''</ref><ref name=prekazi2>[https://www.vesti-online.com/dzevad-prekazi-decu-danas-uce-lap-top-strucnjaci/ Dževad Prekazi: Decu danas uče lap-top stručnjaci!] Vesti online. ''Srđan Antić; 12.09.2020.''<br>''“Zaljubljen sam u Jugoslaviju. Nacionalna pripadnost mi nikada nije bila bitna. Raspad Jugoslavije, najlepše zemlje na svetu mi je teško pao. Uvek ću biti Jugosloven.”''</ref> * [[Goran Rađenović]], predsjednik VK Budva, ranije vaterpolista<ref name=radjenovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 469.<br>''“Rađenović Goran, vaterpolista; član VK "Roma" (od '92). […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Monika Seleš]], bivša tenisačica<ref name=seles1>[https://stil.kurir.rs/celebrities/153921/monika-seles-nesreca-nikad-ne-dolazi-sama-tragedija-koja-je-sunovratila-njen-zivot Monika Seleš: Nesreća nikad ne dolazi sama! Tragedija koja je sunovratila njen život!] Stil. ''Stil/story.rs; 25.06.2021.''<br>''“Dodala je i da se oseća kao Jugoslovenka, Mađarica i Amerikanka, kao i da nikada ne bi mogla da se odrekne svog porekla jer bi na taj način porekla ono što zapravo jeste.”''</ref> * [[Zoran Slavnić]], bivši košarkaš i košarkaški trener<ref name=slavnic1>[https://sportal.blic.rs/kosarka/domaca-kosarka-i-aba/kosarkaski-bum-moke-slavnica-za-blic-bertomeu-je-separatista-evroliga-je-privatna-liga/2022042211290884632 Košarkaški bum Moke Slavnića za "Blic": Bertomeu je separatista, Evroliga je privatna liga] Sportal.rs ''Časlav Vuković/Miodrag Dimitrijević; 07.07.2018.''<br>''“Ja sam još uvek Jugosloven, a pošto sada imamo samo jednu našu zemlju, a to je Srbija, žao mi je što sve manje naših sportista odlazi u Španiju.”''</ref> * [[Aleksandar Šoštar]], vaterpolo trener, ranije vaterpolista<ref name=sostar1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 561.<br>''“Šoštar Aleksandar, vaterpolista, član VK "Barselona", Barselona. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Bogdan Tanjević]], košarkaški trener<ref name=tanjevic1>[http://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:451849-Tanjevic-Srbija-kao-2009-Zeljko-ce-da-napravi-dar-mar-u-Evroligi Tanjević: Srbija kao 2009, Željko će da napravi dar-mar u Evroligi!] [[Večernje novosti]]. ''D. Kontić; 01.09.2013.''<br>''“Bogdan Tanjević, koji, inače, za sebe kaže da je Jugosloven, ima neviđen dar, zračenje jačine nuklearne elektrane, ali pozitivno..”''</ref><ref name=tanjevic2>[https://reprezentacija.me/bogdan-tanjevic-nepopravljivi-jugosloven-1/ Bogdan Tanjević – Nepopravljivi Jugosloven] Reprezentacija.me ''Ognjen; 07.09.2017.''<br>''“Poznato je da je Tanjević nepopravljivi Jugosloven.”''</ref><ref name=tanjevic3>[https://tacno.net/bogdan-tanjevic-kad-ti-emerik-blum-drzi-leda-mozes-biti-prvak-evrope/ Bogdan Tanjević: Kad ti Emerik Blum drži leđa, možeš biti prvak Evrope] [[Tačno.net]]. ''Amer Obradović; 07.12.2023.''<br>''“O košarci zna sve. O književnosti, filmu i muzici skoro sve. Mada nije nikada postao svjetski košarkaški prvak Boša Tanjević je bez dvojbe svjetski šampion u šarmu. Boša – Crnogorac, Sarajlija, Italijan, Turčin ali prije svega Jugosloven – gost je nove episode Mikrofonije sa Amerom.”''</ref><ref name=tanjevic4>[http://www.pobjeda.me/2013/06/27/intervju-bogdan-tanjevic-navijam-za-sve-nase/#.UzhpaVcjyZE Intervju – Bogdan Tanjević: Navijam za sve naše] [[Pobjeda (novine)|Pobjeda]]. ''Ana Marković; 27.06.2013.''</ref> * [[Aleksandar Tirnanić]], fudbalski igrač i trener<ref name=tirnanic>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 725.<br>''“Tirnanić Aleksandar, savezni kapiten Fudbalskog saveza Jugoslavije, r. 1910 u Krnjevu, srez Veliko Orašje, Jugosloven.”''</ref> * [[Petar Trifunović]], šahist<ref name=ptrifunovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 736.<br>''“Trifunović Petar, dr prava, šahovski velemajstor, rez. kapetan, r. 1910 u Dubrovniku, Jugosloven.”''</ref> * [[Eleonora Vild]], košarkašica<ref name=vild1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 637.<br>''“Wild Eleonora, košarkašica, član KK "Vemeks", Berlin. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Duško Vujošević]], košarkaški trener<ref name=vujosevic1>[http://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:438989-Vujosevic-I-Dzajic-je-morao-da-pretuce-svog-coveka-srecan-sam-sto-nisam-uhapsen Vujošević: I Džajić je morao da pretuče svog čoveka, srećan sam što nisam uhapšen...] [[Večernje novosti]]. ''Tanjug; 14.06.2013.''<br>''“Ja sam Jugosloven, partizanovac i Beograđanin.”''</ref><ref name=vujosevic2>[https://www.novosti.rs/vesti/sport.295.html:551240-Vujosevic-U-medijima-se-pezorativno-nazivam-crnogorskim-strucnjakom-a-prvo-sam-Jugosloven Vujošević: U medijima se pežorativno nazivam crnogorskim stručnjakom, a prvo sam Jugosloven] [[Večernje novosti]]. ''Tanjug; 03.06.2015.''<br>''“Ja se u medijima pežorativno nazivam crnogorskim sručnjakom, a prvo sam Jugosloven, dok se za Radonjića nije reklo da je Crnogorac”, zaključio je Vujošević.''</ref><ref name=vujosevic3>[http://sportskenovosti.rs/102383/vujosevic-naravno-da-hocemo-da-platimo-porez/ Vujošević: Naravno da hoćemo da platimo porez]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Sportske novosti. ''14.06.2013.''</ref> * [[Veselin Vujović]], rukometni trener<ref name=vvujovic1>[https://lobsport.me/rukomet/veselin-vujovic-za-lob-sport-crna-goro-od-srca-ti-zelim-pobjedu-a-fer-plej-bas-me-briga-za-to/ Veselin Vujović za Lob Sport: Crna Goro, od srca ti želim pobjedu, a fer-plej – baš me briga za to] Lob sport. ''Aleksandar Popović; 11.01.2024.''<br>''“Ja se osjećam Jugoslovenom.”''</ref><ref name=vvujovic2>[https://narod.hr/sport/veselin-vujovic-jugoslaven-danas-cujem-himnu-hej-sloveni-produ-me-trnci Veselin Vujović: Jugoslaven sam. I danas kada čujem himnu ‘Hej Sloveni’ prođu me trnci] Narod.hr. ''Miroslav Herceg; 02.01.2018.''</ref><ref name=vvujovic3>[https://www.marca.com/balonmano/europeo/2016/01/18/569cd4e522601dcf118b467f.html Veselin Vujovic, yugoslavo de corazón] (na španjolskom) Marca. ''Javier Romano; 18.01.2016.''<br>''“Yo soy montenegrino, estuve cinco años en Macedonia, he sido seleccionador serbio, ahora lo soy esloveno, trabajo en Croacia, pero me siento siempre yugoslavo”, desgrana Vujo en el fluido español que conserva.''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Benes (cropped).jpg|Marijan Beneš Datoteka:S. Kragujević, Sjepan Bobek, fudbaler, 21. 8. 1949.jpg|Stjepan Bobek Datoteka:Miodrag Božović 2021.jpg|Miodrag Božović Datoteka:데얀 2018년.jpg|Dejan Damjanović Datoteka:Vladimir_Gudelj.JPG|Vladimir Gudelj Datoteka:Ivkov,Borislav 1998 Grieskirchen.jpeg|Borislav Ivkov Datoteka:NikolaKarabatic.jpg|Nikola Karabatić Datoteka:Dane Korica.jpg|Dane Korica Datoteka:Franjo Mihalić.jpg|Franjo Mihalić Datoteka:Predrag Mijatović 2007 b.jpg|Predrag Mijatović Datoteka:Ivica Osim - SK Sturm (1999) (cropped).jpg|Ivica Osim Datoteka:Svetislav Pešić (cropped).jpg|Svetislav Pešić Datoteka:Velimir Petkovic 01.jpg|Velimir Petković Datoteka:Cevad Prekazi.jpg|Dževad Prekazi Datoteka:Горан Рађеновић.jpeg|Goran Rađenović Datoteka:Monica Seles 1991.jpg|Monika Seleš Datoteka:Aleksandar Šoštar 01.jpg|Aleksandar Šoštar Datoteka:BogdanTanjevic.jpg|Bogdan Tanjević Datoteka:Aleksandar Tirnanić (1).jpg|Aleksandar Tirnanić Datoteka:Petar Trifunović 1962.jpg|Petar Trifunović Datoteka:Duško Vujošević.jpg|Duško Vujošević Datoteka:Veselin Vujović 2017.jpg|Veselin Vujović </gallery> </center> == Televizija i radio == * [[Sanja Kužet]], televizijska voditeljka<ref name=kuzet1>[https://gracija.me/sanja-kuzet-djeca-su-me-ojacala/ Sanja Kužet: Djeca su me ojačala] Gracija. ''Svetlana Peruničić; 20.07.2018.''<br>''“Majka nije nikada živjela u Crnoj Gori, tata je iz Dalmacije, tako da je, što se mene tiče, bio neki interesantan miks (smijeh). Majka je rođena u Makedoniji, gdje je provela dio života, jer je otac bio vojno lice, a onda je došla u Beograd, gdje je rođen i moj otac, a kasnije i ja. Zato stalno kažem, iako ta država ne postoji, da sam Jugoslovenka.”''</ref><ref name=kuzet2>[https://poslovnidnevnik.ba/2018/02/02/ocarala-dekolteom-sanja-kuzet-u-najprovokativnijem-izdanju-do-sada-pogledajte-sta-je-izludilo-muskarce/ Očarala dekolteom| Sanja Kužet u najprovokativnijem izdanju do sada: pogledajte šta je izludilo muškarce] Poslovnidnevnik.ba ''02.02.2018.''<br>''“Za sebe često voli da istakne da je jedna „prava Jugoslovenka“, jer joj je otac Milovan poreklom iz Dalmacije, a majka Verica je iz Crne Gore.”''</ref> * [[Daško Milinović]], radijski voditelj<ref name=milinovic1>[https://www.danas.rs/svet/region/i-kraljevinu-i-republiku-ubijaju-zar-ne-jugoslovensko-nasledje-u-postjugoslovenskim-zemljama/ I kraljevinu i republiku ubijaju, zar ne?: Jugoslovensko nasleđe u postjugoslovenskim zemljama] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Matea Jerković/Srdan Kosović/Jelka Jovanović/Denis Romac; 19.06.2023.''<br>''Saglasan je i novosadski novinar Daško Milinović, deklarisani antifašista – zbog čega je i fizički napadan – ali i jedan od 23.303 građana/ki koji su se na Popisu 2022. izjasnili kao Jugosloveni. „Mi smo jedina etnička grupa koja je zabeležila rast“, kaže sa Milinović, inicijator stvaranja nacionalnog saveta jugoslovenske manjine.''</ref><ref name=milinovic2>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/sve-vise-jugoslovena-u-srbiji-u-novom-sadu-ih-cak-30-odsto-vise-podnose-zahtev-za-registraciju-svog-nacionalnog-saveta/ Sve više Jugoslovena u Srbiji, u Novom Sadu ih čak 30 odsto više: Podnose zahtev za registraciju svog Nacionalnog saveta] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''A. Latas; 30.04.2023.''<br>''“Da li se rodio koji Jugosloven ili su se neki setili da su Jugosloveni, a na prošlom popisu to nisu bili, nije bitno. Mi smo jedina prirodno rastuća zajednica u Srbiji“, kazao je jedan od najpoznatijih Jugoslovena u našoj zemlji.''</ref><ref name=milinovic3>[https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/krenula-kampanja-sve-veci-broj-javnih-osoba-nagovara-gradane-da-se-izjasne-kao-jugoslaveni-20221002 Krenula kampanja: Sve veći broj javnih osoba nagovara građane da se izjasne kao Jugoslaveni] tportal.hr. ''B. Stilin; 02.10.2022.''<br>''“Nedugo zatim na Twitteru se oglasio popularni radijski voditelj Daško Milinović, koji često sarkastično tvita s računa po imenu Uspeh Petrović. On je objavio da se radi na osnivanju Nacionalnog vijeća Jugoslavena u Srbiji, po uzoru na druge manjinske zajednice poput Roma, koje nemaju svoju matičnu državu. Dakako, za osnivanje manjinske zajednice koja bi uživala manjinska prava potrebno je da takva zajednica ima određenu brojnost.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:EXIT 2012 Red Union.jpg|Daško Milinović </gallery> </center> == Umetnost == * [[Marina Abramović]], umjetnica performansa<ref name=abramovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 9.<br>''“Abramović Marina, slikar, multimedijalni umetnik; profesor na Likovnoj akademiji, Hamburg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref><ref name=abramovic2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 9.<br>''“Abramović B. Marina, slikar; multimedijalni, konceptualni umetnik (r. 30. XI 1946, Beograd). Jugoslovenka.”''</ref> * [[Stevan Aleksić]], vizuelni umjetnik, scenograf<ref name=aleksic1>[https://www.instagram.com/p/DDPpnQctnSy/?utm_source=ig_web_copy_link&igsh=MzRlODBiNWFlZA%3D%3D Drugarica Brena i moja malenkost. (…) Jugosloven, rame uz rame sa Jugoslovenkom, (…).] [[Instagram]]. ''stevan_aleksic_art; 06.12.2024.''</ref> * [[Mrđan Bajić]], vajar<ref name=mbajic1>[https://www.harpersbazaar.rs/kultura/umetnost-knjige-muzika/ne-propustite-poslednje-javno-vodenje-kroz-izlozbu-mrdana-bajica Ne propustite: Poslednje javno vođenje kroz izložbu Mrđana Bajića] Harper’s Bazaar. ''Milena Kitić; 19.01.2023.''<br>''“Nikakvo idealizovanje nije u pitanju i stalno ponavljam da nisam jugonostalgičan, već sam zapravo i Jugosloven, pored toga što sam i Srbin.”''</ref><ref name=mbajic2>[http://www.tanjug.rs/full-view.aspx?izb=753923 Mrđan Bajić za Tanjug: Spomenik Đinđiću mora biti postavljen] [[Tanjug]] ''15.10.2022.''<br>''“Vajar i konceptualni umetnik Mrđan Bajić kaže da nikada nije imao tako veliku i zahtevnu izložbu kao što je postavka "Nepouzdani pripovedač", da nije jugonostalgičan iako se smatra Jugoslovenom, i da očekuje da će njegova najbolja skulptura spomenik Zoranu Đinđiću jednom konačno biti postavljen na pravom mestu.”''</ref><ref name=mbajic3>[https://www.politika.rs/sr/clanak/521814/U-lokalnom-i-globalnom-dvoumlju U lokalnom i globalnom dvoumlju] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Marija Đorđević; 21.10.2022.''<br>''“Dakle nisam jugonostalgičan, ja sam naprosto i Jugosloven, poreklom, svetonazorom, poimanjem jezika, ljudi, zavičajnosti i kulturnih kodova.”''</ref> * [[Danica Basta]], slikarka<ref name=basta1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 35.<br>''“Basta Danica, slikar; profesor u Višoj školi likovnih i primenjenih umetnosti, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vjera Biller]], slikarica<ref name=biller1>Голубовић, Видосава/Суботић, Ирина: [https://monoskop.org/images/e/e6/Milenkovic_Nebojsa_Vujica_Resin_Tucic_Tradicija_avangarde_The_Tradition_of_Avant-garde_2011.pdf Зенит 1921–1926] Београд, 2008, str. 298.<br>''Из писама се види да јој је отац Аустријанац Емилио, да има аустријско држављанство, „али ипак, ја сам у ствари Југословенка, пошто сам рођена у... Хрватској и мој први језик је био хрватски; моја мајка Малвина Куглер, је такође Југословенка“</ref> * [[Ema Bregović]], vizuelna umjetnica<ref name=ebregovic1>[https://www.kurir.rs/zabava/pop-kultura/3708363/ema-bregovic-dela-stvaram-uz-burek-i-cevape Dela stvaram uz burek i ćevape: Ema Bregović za Kurir: Odrasla sam kao Jugoslovenka i to će tako ostati] [[Kurir (novine)|Kurir]]. ''Kurir/Lj. Radanov; 14.06.2021.''</ref><ref name=ebregovic2>[https://www.ekspres.net/scena/ne-treba-traziti-nove-razloge-za-podjele-8-7-2021 Intervju Ema Bregović - "Ne treba tražiti nove razloge za podjele"] Ekspres. ''Mihailo Paunović; 08.07.2021.''<br>''“Rođena je u Parizu, ali sebe smatra Jugoslovenkom što je direktna posledica nasleđa koje je, u istim tim koferima, ponela iz kuće.”''</ref><ref name=ebregovic3>[https://www.blic.rs/zabava/ema-bregovic-izlozba-otac-goran-beograd/j0ydxtb (Video) Roditelji nisu došli da je podrže - Ćerka Gorana Bregovića o svom poslu i poznatom ocu! "Ja sam Jugoslovenka", a evo šta misli o Beogradu] [[Blic (novine)|Blic]]. ''F.J.; 12.06.2021.''<br>''“Ja se osjećam kao Jugoslovenka, jer ja nemam taj nacionalistički stav.”''</ref> * [[Eduard Čehovin]], grafički dizajner<ref name=cehovin1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 80.<br>''“Čehovin Eduard, grafički dizajner. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Božidar Damjanovski]], slikar<ref name=damjanovski1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 92.<br>''“Damjanovski Božidar, slikar, slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Evgenija Demnievska]], likovni umjetnik<ref name=demnievska1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 97.<br>''“Demnievska Evgenija, slikar, slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Emir Dragulj]], grafičar<ref name=dragulj1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 109.<br>''“Dragulj Emir, slikar i grafičar; redovni profesor Fakulteta likovnih umetnosti, Bg. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nikola Džafo]], slikar<ref name=dzafo1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 114.<br>''“Džafo Nikola, slikar, slobodni umetnik; likovni urednik lista "Republika". […] P: Jugosloven, […].”''</ref><ref name=dzafo2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 107.<br>''“Džafo M. Nikola, slikar, slobodni umetnik (r. 9. VI 1950, N.Sad [sic!]). Jugosloven, […].”''</ref> * [[Branko Gavrić]], grafički dizajner<ref name=gavric1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 142.<br>''“Gavrić Branko, grafički dizajner; vlasnik i direktor firme "Total Design" DOO. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Nandor Glid]], vajar<ref name=glid1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 145-146.<br>''“Glid Nandor, vajar; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, Jevrejin.”''</ref><ref name=glid2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 137.<br>''“Glid A. Nandor, vajar; redovni profesor Fakulteta primenjenih umetnosti i dizajna - u penziji (r. 12. XII 1924, Subotica). Jugosloven, jevrejskog porekla.”''</ref> * [[Đorđe Ilić]], slikar, univ. profesor<ref name=djilic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 168.<br>''“Ilić Đorđe, slikar; redovni profesor Arhitektonskog fakulteta, Bg. (penz.) […] P: Srbin-Jugosloven, […].”''</ref> * [[Darija Kačić]], slikarka<ref name=kacic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 213.<br>''“Kačić Darija, slikar; docent na Fakultetu likovnih umetnosti, Bg. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Nikola Kostandinović]], grafički dizajner<ref name=kostandinovic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 242.<br>''“Kostandinović Nikola, grafički dizajner; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven.”''</ref> * [[Pjer Križanić]], slikar-karikaturista<ref name=krizanic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 358.<br>''“Križanić Pjer, slikar-karikaturista, novinar, r. 1890 u Mečenčanu, srez Glina, Jugosloven.”''</ref> * [[Ankica Oprešnik]], slikarica i grafičarka<ref name=opresnik1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 390-391.<br>''“Oprešnik Ankica, slikar i grafičar; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka, […].”''</ref> * [[Gradimir Pankov]], balet majstor<ref name=pankov1>[http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Moja-trupa-mora-uvek-da-iznenadi.lt.html Моја трупа мора увек да изненади] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Биљана Лијескић; 11.12.2013.''<br>''“То ми много значи, јер никада нисам изгубио везу са простором одакле сам дошао, иако живим у иностранству годинама. Имам обичај да кажем, са саркастичним хумором, да сам Југословен са канадским и америчким пасошем! Али, чак иако сам канадски и амерички држављанин, остајем Југословен у срцу и никада нећу заборавити своју матичну земљу.”''</ref> * [[Dragan Papić]], multimedijalni umjetnik<ref name=dpapic1>[https://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:155431-Darovi-sa-buvljaka Darovi sa buvljaka] [[Večernje novosti]]. ''A. Šerer, N. Smiljić; 24.02.2004.''<br>''“Ipak, najviše volim da izlažem u našoj zemlji, pred domaćom publikom. Za sebe volim da kažem da sam prvo Beograđanin, pa Jugosloven.”''</ref> * [[Ljuba Popović]], slikar<ref name=ljpopovic1>[https://www.vreme.com/kultura/slikarstvo-je-muzika-za-oci/ Slikarstvo je muzika za oči] [[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]. ''Dragan Todorović; 30.10.2014.''<br>''“On lično je 51 godinu tamo, kad ga pitaju ko je, odgovara, Jugosloven, srpskog porekla, da pripada srpskom plemenu…”''</ref> * [[Verica Rakočević]], modna dizajnerka<ref name=rakocevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 473.<br>''“Rakočević Verica, modni kreator. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ivan Rendić]], kipar<ref name=rendic1>Kečkemet, Duško: Ivan Rendić: Život i djelo. Supetar 1969, str. 47.<br>''Rendić pisao je u starosti: »On me je uputio da moram biti svijestan, da sam Hrvat, dakle Jugoslaven.« Dalje veli da mu je knjige, iz kojih je učio naš jezik, slao također Strossmayer. I taj Strossmayerov kredo »Hrvat, dakle Jugoslaven« postaje otada i Rendićev kredo, kojeg se držao i za koji se borio dosljedno sve do smrti, u toku čitavog svog dugog i napornog rada i burnog života.''</ref> * [[Mateja Rodiči]], slikar<ref name=rodici1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 485.<br>''“Rodiči Mateja, slikar i grafički dizajner; slobodni umetnik. […] P: Jugosloven, […].”''</ref> * [[Anđelka Slijepčević]], modni kreator, univ. profesor<ref name=aslijepcevic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 509.<br>''“Slijepčević Anđelka, redovni profesor Fakulteta primenjenih umetnosti i dizajna, Bg.; potpredsednik Saveta Univerziteta umetnosti. […] P: Jugoslovenka, Srpkinja, […].”''</ref> * [[Marija Tišma]], slikarka<ref name=mtisma1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 577.<br>''“Tišma Marija, slikar; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Emma Varga]], dizajner stakla<ref name=varga-marodic1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 308.<br>''“Marodić Emilija, dizajner stakla; slobodni umetnik. […] P: Jugoslovenka.”''</ref> * [[Vladimir Veličković]], slikar<ref name=velickovic1>[https://nova.rs/kultura/najbolji-izdanak-gradanskog-secanje-na-vladu-velickovica/ Najbolji izdanak građanskog – sećanje na Vladu Veličkovića] Nova.rs. ''Radmila Stanković; 29.08.2020.''<br>''“Ja sam duboko ukorenjen kao Jugosloven i takav ću ostati do kraja života. Dubokih korena sam i Beograđanin, što podrazumeva i da sam Srbin.”''</ref><ref name=velickovic2>[https://www.vesti-online.com/ostajem-jugosloven/ Ostajem Jugosloven] Vesti online. ''02.11.2014.''<br>''“Ja sam veoma privržen toj Srbiji, Beogradu, ja sam pre svega Beograđanin, naravno sa plemenitom idejom da ostajem Jugosloven, ono što mi se negde i zamera, a negde mi se i ne oprašta.”''</ref> * [[Sonja Vukićević]], koreografkinja, glumica, balerina<ref name=vukicevic1>[https://www.vijesti.me/zabava/19258/sonja-vukicevic-politicari-su-postali-i-glumci-i-reditelji Sonja Vukićević: Političari su postali i glumci i reditelji] [[Vijesti (Podgorica)|Vijesti]]. ''Jelena Kontić; 23.09.2018.''<br>''“Ja sam Jugoslovenka i van granica Jugoslavije, a danas sam Jugoslovenka i van granica bivše Jugoslavije.''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Marina Abramović. The Cleaner (45524492341).jpg|Marina Abramović Datoteka:Ljuba Popovic-mc.rs.jpg|Ljuba Popović Datoteka:Ivan Rendić 1885 Th. Mayerhofer.jpg|Ivan Rendić Datoteka:Velickovic Zarko-Vijatovic (cropped).jpg|Vladimir Veličković </gallery> </center> == Vojska == * [[Vicko Antić]], general-pukovnik, revolucionar<ref name=antic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 22.<br>''“Antić Vicko, generalmajor avijacije JNA, r. 1912 u Selcu, srez Crikvenica, Jugosloven.”''</ref> * [[Tomo Buzov]], oficir, poznat po herojskom činu za vreme bratoubilačkog rata 1993. godine<ref name=buzov1>[https://www.nin.rs/english/news/50784/darko-buzov-my-father-was-murdered-because-he-didnt-want-to-stay-silent Darko Buzov for NIN: My father was murdered because he didn’t want to stay silent] (na engleskom) [[NIN]]. ''Tanja Nikolić Đaković; 06.06.2024.''<br>''“And my father never thought of himself as a Croat. He was, as I said, a Yugoslav, a JNA officer. For years after the abduction in Štrpci, various NGOs contacted us, they wanted us to insist on the idea that the Serbs killed my father because he was a Croat. And the truth is that my father was a Yugoslav.”''</ref><ref name=buzov2>[https://n1info.rs/vesti/bio-je-covek-i-jugosloven-tomo-buzov-dao-je-svoj-za-zivot-mladica-u-vozu-u-strpcima/ „Bio je čovek i Jugosloven“: Tomo Buzov, dao je svoj za život mladića u vozu u Štrpcima] N1 SRB. ''Sonja Kamenković; 31.05.2024.''<br>''On kaže da ima posebnu obavezu da naglasi da je Tomo Buzov bio oficir JNA, ali pre svega čovek i Jugosloven. „Bio je oficir JNA, učinio je taj gest koji mnogi nikada ne bi, ali presudno je bilo upravo to što je Toma bio Jugosloven i nije delio ljude po nacionalnosti. On je spasio mladića koji je pošao tim vozom u Bar. Tomo je umesto tog mladića izašao iz voza, važno je reći da nije ubijen kao Hrvat kako su to neki govorili, već kao Jugosloven.“''</ref> * [[Ivan Gošnjak]], general, političar, revolucionar<ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Nikola Karanović]], general-pukovnik, revolucionar<ref name=nkaranovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 307-308.<br>''“Karanović Nikola-Karan, generalpotpukovnik JNA, r. 1914 u Prkosima, srez Bosanski Petrovac, Jugosloven.”''</ref> * [[Vlado Lončarić]], partizanski i španski borac<ref name=loncaric1>Lončarić, Vlado: Ponovo u Zagrebu, u: Ahmetović, Lutvo (i drugi) (ur.): [https://znaci.org/00003/4_24_3.pdf Zbornik sjećanja. Zagreb 1941-1945.] Knjiga 3. Zagreb 1984, str. 49.<br>''“Poslije neuspjeha oružane borbe demokratskih i progresivnih snaga, mi Jugoslaveni bili smo u logorima u Francuskoj oko 28 mjeseci.”''</ref> * [[Mirko Matković]], general-major, revolucionar<ref name=mmatkovic1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 431.<br>''“Matković Mirko, pukovnik JNA, r. 1915 u Podima, srez Hercegnovi, Jugosloven.”''</ref> * [[Kosta Nađ]], general, političar, revolucionar<ref name=nadj1>Nešović, Slobodan/Mitrović, Živan: Savezna narodna skupština: izabrana 22 i 24 novembra 1953 godine. Beograd 1955, str. 173.<br>''“Nađ S. Kosta (Izborni srez Zrenjanin, APV – NRS), general-pukovnik, rođen 15-V-1911 god. u Petrovaradinu, srez Novi Sad, APV – NRS, Jugosloven.”''</ref><ref name=jugoslavenstvodanas180-181/> * [[Alojz Peharnik]], vojnik-graničar, pjesnik<ref name=peharnik1>Šurmin, Đuro: Hrvatski preporod. I. Od godine 1790. do 1836. Zagreb 1903, str. 187.<br>''“I doista, osim poznatih Gajevih davorija pjeva još iste godine barun Peharnik, koji je u njemačkoj „Luni“ napisao gdjekoju patriotičnu stvarcu, kao „Ilir iz Horvatske“ svoju „Poskočnicu junačku“ dičeći se svojim rodom junačkim i […].”''</ref> * [[Rudolf Primorac]], general, diplomata, revolucionar<ref name=primorac>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_8.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 102.<br>''“Primorac Antuna Rudolf, načelnik Štaba divizije, rođen 1904, Sutomore, Bar, major jugoslovenske vojske, Jugosloven, u NOB od 1941, član KPJ od oktobra 1942, krajem rata šef Jugoslovenske vojne misije u SSSR-u.”''</ref> * [[Velimir Radičević]], general-potpukovnik, narodni heroj<ref name=radicevic1>[https://www.danas.rs/vesti/drustvo/zaboravljeni-devedesetogodisnjaci/ Zaboravljeni devedesetogodišnjaci] [[Danas (dnevnik)|Danas]]. ''Dragoljub Petrović; 26.12.2011.''<br>''“Ja sam internacionalac bio ceo život. I Jugosloven.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Vicko Antić.jpg|Vicko Antić Datoteka:Memorial plaque for captain Tomo Buzov in New Belgrade.jpg|reljef Tome Buzova na spomen-ploči Datoteka:Ivan Gošnjak (1).jpg|Ivan Gošnjak Datoteka:Nikola Karanović.jpg|Nikola Karanović Datoteka:Kosta Nađ.jpg|Kosta Nađ Datoteka:Rudolf Primorac.jpg|Rudolf Primorac </gallery> </center> == Druge oblasti == * [[Anton Bezenšek]], stenograf, prevodilac<ref name=bezensek1>Bezenšek, Ant. J.: [https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-76POZL0A/a287f66c-8022-4d9f-80fb-dfd3c5294854/PDF Vabilo k naročbi], u: Slovenec, god. 4 br. 13. (1876), str. 4.<br>''“Ozrimo se na naše severne brate Čehe, Ruse in Poljake, koji so vže pred več leti začeli gojiti to Rimljanom in Grkom znano, a v novejem času od Nemcev iz nova prerojeno in modernim jezikom priredeno umetnost – stenografijo, pa primerjajmo naše delovanje na tem polju z njihovim, to moramo priznati, da smo zares precej zaostali, in da je skrajni čas, da se tudi v tem obziru prebudimo k delu in napredovanju, a to vsi Jugoslaveni zajedno v duhu bratske sloge in vzajemnosti.”''</ref> * [[Sonja Biserko]] aktivistica za ljudska prava, bivši diplomat<ref name=biserko1>Pavelić, Boris: [https://www.kucaljudskihprava.hr/wp-content/uploads/2019/12/Kad-glave-igraju__.pdf Kad glave igraju.] Zagreb 2019, str. 118.<br>''“Moji su živeli u tom jugoslovensko-dalmatinskom krugu. Tu sam i ja odrasla, pa nemam nacionalnost u smislu u kojem se danas govori o njoj: Beograđanka sam, Dalmatinka, Jugoslovenka. To je moj osećaj, ne mogu to da menjam.” - Osjećaj identiteta Sonje Biserko jasan je i osviješten – jugoslavenstvo koje ne negira nijednu svoju sastavnicu, od etničke preko regionalne do vjerske - ali danas, doslovno opasan. - “Biti Jugosloven i kosmopolita, to je danas proterana populacija.”''</ref><ref name=biserko2>Perović, Latinka: [https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Ziveti%20svoje%20ideale.pdf U ogledalu vremena. Skica za biografiju Sonje Biserko, s povodom.], u: Stanojlović, Seška/Kisić, Izabela (ur.): Živeti svoje ideale. Sonja Biserko, skice za portret. Beograd 2018, str. 33.<br>''“Samozatajna po prirodi, Sonja Biserko je, po svom tačnom samorazumevanju, ličnost sa složenim identitetom. Jugoslovenka, Beograđanka, Dalmatinka, Mediteranka, Evropljanka, kosmopolitkinja… Antifašizam i ideje jednakosti i solidarnosti levice utemeljene su u njenom porodičnom vaspitanju.”''</ref> * [[Aida Ćorović]], aktivistica za ljudska prava, novinarka<ref name=acorovic1>[https://nova.rs/vesti/politika/aida-corovic-grigorije-jedini-moze-da-ujedini-gradane/ Ćorović: Grigorije može da nas spasi od Vučića] Nova.rs ''Vojislav Milovančević; 09.07.2020.''<br>''“I neka mu se kaže da ja, Jugoslovenka, levičarka, feministkinja…mislim da je Srbiji potrebna njegova pomoć.”''</ref><ref name=corovic2>[https://balkans.aljazeera.net/opinions/2024/7/14/novi-sad-antifa-grad-ustase-i-cetnici-zajedno-ste Novi Sad antifašistički grad: Ustaše i četnici, zajedno ste bježali] [[Al Jazeera Balkans]]. ''Aida Ćorović; 14.07.2024.''<br>''“Mirovna i građanska aktivistkinja od početka ratova '90-ih, antifašistkinja, feministkinja i braniteljka ljudskih prava. Kosmopolitkinja. Jugoslovenka.”''</ref> * [[Ervina Dabižinović]], aktivistkinja za ženska prava, psihološkinja<ref name=dabizinovic1>Domović Bulut, Senka: [https://www.faktcg.org/wp-content/uploads/2020/10/final-publikacija.pdf Ženske stvari. Women matters.] Herceg Novi 2018, str. 60.<br>''“Ja sam se osjećala, i osjećam se i danas, Jugoslovenkom.”''</ref> * [[Herta Haas]], službenica, revolucionarka<ref name=haas1>Kučan, Viktor: [https://znaci.org/00001/129_5.pdf Borci Sutjeske.] Beograd 1996, str. 44.<br>''“Has Herta, borac u službi veze VŠ, rođena 1917, Maribor, studentkinja, Jugoslovenka, u NOB od 1941. godine, član KPJ.”''</ref> * [[Eduard Ille]], kulturni funkcioner<ref name=ille1>Kovačević, Irena (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji '96. Intelektualna, umetnička, politička, finansijska, vojna, sportska elita Srbije. Biografski leksikon. Beograd 1996, str. 171.<br>''“Ille Eduard, direktor "Jugokoncerta", Bg. (od '86). […] P: Jugosloven.”''</ref><ref name=ille2>Đoković, Momir (i drugi) (ur.): Ko je ko u Srbiji 1991. Leksikon. Beograd 1991, str. 160.<br>''“Ille N. Eduard, direktor Jugokoncerta, Beograd (r. 21. VII 1936, Drniš). Jugosloven.”''</ref> * [[Ivan Kostrenčić]], knjižničar<ref name=kostrencic1>Korunić, Petar: [https://hrcak.srce.hr/file/314359 Prilog poznavanju jugoslavenske ideje u hrvatskoj politici 1868–1874] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220618015253/https://hrcak.srce.hr/file/314359 |date=2022-06-18 }}, u: [[Časopis za suvremenu povijest]], sv. 12 br. 3 (1980), str. 78.<br>''“Koji može nas Jugoslavenah konačni cilj biti, koji odgovara posve našoj naravi, našim narodnim zahtjevom?”''</ref> * [[Ljubica Krnjaić]], inženjer protivpožarne zaštite<ref name=krnjajic1>[https://zenskimuzejns.org.rs/tag/ljubica-krnjajic/ Vatrogastvo i ženska emancipacija] ŽeNSki muzej. ''Vesna Nedeljković Angelovska; 21.12.2023.''<br>''“Za sebe kaže da je Jugoslovenka. Ima kritički stav prema politici savremenog društva ali smatra da je socijalistički poredak Jugoslavije bio najhumaniji poredak.”''</ref> * [[Ašok Murti]], poznati stilista<ref name=murti1>[http://www.blic.rs/Intervju/160207/Ostao-sam-ovde-iz-inata- Ostao sam ovde iz inata] Blic Online. ''Žiža Antonijević; 23.03.2008.''<br>''“Nemam nikakav stid i sram da izgovorim da ću ja zauvek ostati Jugosloven i da je to jedino s čime mogu da se identifikujem.”''</ref><ref name=murti2>[http://www.pulsonline.rs/licna-karta/228/asok-murti/biografija Ašok Murti - Biografija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110325002131/http://www.pulsonline.rs/licna-karta/228/asok-murti/biografija |date=2011-03-25 }} Puls Online<br>''“Ja sam Jugosloven, ali indijskog porekla, to je identitet koga se nikada neću odreći. Moja intimna istorija ne poklapa se sa opštom, a naročito ne sa geografijom. Nisam jugonostalgičar, to je kulturni i emotivni, ne geografski prostor.”''</ref> * [[Božidar Petranović]], pravnik, pisac<ref name=petranovic1>Antoljak, Stjepan: Dalmatinsko pitanje kroz vjekove. Vjekovne težnje i borbe Hrvata za ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Zagreb 1944, str. 166.<br>''“Tek poneki se nazivaju »Ilirima iz Dalmacije« kao Božidar Petranović, koji radi sa svojim prijateljima oko podizanja narodne knjige izdavajući […].”''</ref> * [[Bosiljka Schedlich]], kulturni radnik<ref name=schedlich1>[https://balkandiskurs.com/2018/05/19/prelazeci-granice-dio-ii/ Prelazeći granice: bosanske migracije u Njemačkoj (Dio II)] Balkan Diskurs. ''Dženeta Karabegović; 19.05.2018.''<br>''“SüdOst centar, ili “südost Europa Kultur e.V.” osnovala je Bosiljka Schedlich, rođena u Hrvatskoj, koja se udomaćila u Njemačkoj, a sebe smatra Jugoslovenkom.”''</ref> * [[Jagoda Slijepčević]], popularna, dugogodišnja radnica JAT-a<ref name=jslijepcevic1>[https://www.politika.rs/sr/clanak/453773/Odlazak-stjuardese Odlazak stjuardese] [[Politika (novine)|Politika]]. ''Jovo Simišić; 08.05.2020.''<br>''“Bila je entuzijasta i velika Jugoslovenka.”''</ref> * [[Maja Veseli]], kulturni radnik<ref name=veseli1>Janković, Slavko/Milanović, Mihajlo (ur.): Ko je ko u Jugoslaviji. Biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Prvo izdanje. Beograd 1957, str. 759.<br>''“Veseli Maja, profesor, sekretar Saveta za prosvetu, nauku i kulturu NR Hrvatske, član Glavnog odbora SSRNS Hrvatske, član Saveza ženskih društava NR Hrvatske, r. 1908 u Irigu, Jugoslovenka.”''</ref> <center> <gallery perrow=6> Datoteka:Anton Bezenšek2.jpg|Anton Bezenšek Datoteka:Sonja Biserko.jpg|Sonja Biserko Datoteka:Aida Ćorović 2011-mc.rs.jpg|Aida Ćorović Datoteka:Herta Has.jpg|Herta Haas Datoteka:Bozidar Petranovic 1885 Mayerhofer.png|Božidar Petranović </gallery> </center> == Povezano == * [[Jugoslaveni]] * [[Jugoslavenstvo]] == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|colwidth=30em}} [[Kategorija:Biografije, Jugoslavija|*]] [[Kategorija:Liste osoba|Jugoslaveni]] nh5cusyl3y9i57un127w3mt9rj5y1f7 0 4678400 42690975 42684531 2026-09-22T11:45:18Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690975 wikitext text/x-wiki {{Orphan|date=septembar 2026}} {{Infokutija osoba | ime = Alojzije Stjepan Mišić | slika = Alojzije Mišić.jpg | veličina_slike = | opis = | datum_rođenja = {{Datum rođenja|1859|11|10}} | mjesto_rođenja = [[Gradiška]], [[Osmanlijsko Carstvo]] | datum_smrti = {{Datum smrti i godine|1942|03|26|1859|11|10}} | mjesto_smrti = [[Mostar]], [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] | nacionalnost = [[Hrvat]] | religija = [[Katolička Crkva|Katolik]] | druga_imena = | roditelji = Mate i Marija (rođ. Cigić) | godine_aktivnosti = 1912. do 1942. }} '''Alojzije Mišić''' (10. novembar 1859. – 26. mart 1942.) bio je prelat [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]] koji je služio kao [[biskup]] mostarsko-duvanjski i trajni apostolski upravitelj [[Trebinjsko-mrkanska biskupija|trebinjsko-mrkanski]] od 1912. do 1942. Bio je provincijal [[Franjevačka provincija Bosna Srebrena|Franjevačke provincije Bosna Srebrena]] između 1909. i 1912. godine. == Biografija == === Mladost i školovanje === Rođen je u porodici Mate i Marije (rođena Cigić) u [[Gradiška|Gradišci]] i kršten imenom Stjepan.{{sfn|Perić|1986|p=281}}{{sfn|Šalić|2002|p=142}} Alojzije je imao dvije sestre, Mariju i Persu, koja je bila časna sestra.{{sfn|StankaGjuric}} Porodica mu je poreklom iz Hercegovine.{{sfn|StankaGjuric}} U detinjstvu je imao nadimak Stipo ili Stipica.{{sfn|Šalić|2002|p=142}} Mišić je pohađao državnu školu u svom rodnom mestu od 1866. do 1870. {{sfn|Šalić|2002|p=142}} Njegovi roditelji su nameravali da ga dobro obrazuju, a u tome im je pomogao lokalni paroh fra Marko Dulibić, koji ih je savetovao da Stjepana pošalju u Franjevačko semenište.{{sfn|Perić|1986|p=281}} Dana 18. juna 1870. stupio je u Bosansku franjevačku provinciju i završio četiri razreda niže gimnazije u Ivanjskoj, koju je pohađao od 1870. do 1874. godine. Dana 21. septembra 1874. stupa u novicijat u Fojnici i menja ime u Alojzije.{{sfn|Perić|1986|p=281}}{{sfn|Šalić|2002|p=142}} Mišić je do 1878. studirao filozofiju u Franjevačkom samostanu i crkvi svetog Franje Asiškog u Gučoj Gori, gdje je 15. novembra 1875. položio privremene zavete.{{sfn|Perić|1986|p=281}}{{sfn|Šalić|2002|p=142}} Tamo je završio studije sa odličnim uspehom.{{sfn |Šalić|2002|pp=142-143}} Provincija ga je poslala da studira teologiju na Centralnoj bogoslovnoj školi u Ostrogonu u Mađarskoj, gdje je studirao od 1878. do 1882.{{sfn|Šalić|2002|p=143}} Dok je studirao u Mađarskoj položio je svečane zavete 14. oktobra 1880, a za svećenika je zaređen od 7. jula 1882, od Kardinala Jánosa Simora.{{sfn|Perić|1986|p=281}}{{sfn|Salic|2002 | p=143}} Mlada misu je služio 15. augusta 1882.{{sfn|Biskupija}} === Svećeništvo === Po povratku u domovinu 1882, Mišić je prvo bio kapelan u Banjoj Luci, ali iste godine, na predlog vrhbosanskog nadbiskupa [[Josip Stadler|Josipa Stadlera]], Provincija ga imenuje veroučiteljem u nekoliko sarajevskih škola. Ujedno je pomagao u pastoralnoj skrbi u mesnoj župi.{{sfn|Šalić|2002|p=143}} Nakon toga služi kao sekretar banjalučkog biskupa Marijana Markovića i generalni vikar biskupije od 1884. do 1891. godine.{{sfn|Šalić|2002|p=143}}{{sfn|Perić|1986|pp=281-282}} Mišić je imenovan gvardijanom franjevačkog samostana na Petrićevcu, 1891. i tu ostaje do 1894.{{sfn|Šalić|2002|p=143}} Dok je bio tamo, sagradio je zvonik samostanske crkve.{{sfn|Šalić|2002|p=144}} Godine 1894. imenovan je župnikom u [[Bihać]]u.{{sfn|Šalić|2002|p=143}} Boraveći u [[Bihać]]u, Mišić je osnovao Hrvatsko pevačko i tamburaško društvo "Krajišnik", s bibliotekom.{{sfn|Šalić|2002|p=226}} Također je osnovao razne druge katoličke, gospodarske i nacionalne organizacije.{{sfn|Šalić|2002|p=222}} Pomogao je oživeti tamošnji verski i politički život i često je seljacima držao gospodarska predavanja, dajući im razne knjige na tu temu.{{sfn|Šalić|2002|p=224-225}} Mišić je pridonio i jačanju trgovine katolika u gradu izmirivši zaraćene porodice i osnovavši trgovačko-obrtničko društvo za uzajamnu pomoć. Također je pripomogao jačanju hrvatske nacionalne svesti u gradu i poticao dužnosnike na osnivanje nacionalnih društava.{{sfn|Šalić|2002|p=226}} Kako bi pomogao oslobađanje seljaka od kmetstva, osnovao je Hrvatsku narodnu zadrugu. Mišić je također uvelike obnovio i proširio mesnu crkvu. Ponovno je imenovan gvardijanom samostana na Petrićevcu 1904, gde je ostao do 1907. godine. Mišić je tada imenovan predsjednikom Franjevačke rezidencije u Visokom, gdje je služio dvije godine kada je izabran za provincijala [[Franjevačka provincija Bosna Srebrena|Franjevačke provincije Bosna Srebrena]].{{sfn|Šalić|2002|p=143}} Godine 1910., kao provincijal, Mišić je srušio staru crkvu na sarajevskom Bistriku i sagradio današnju crkvu svetog Ante.{{sfn|Šalić|2002|pp=144-145}} === Biskupstvo === ==== Imenovanje ==== Poslednjih godina života mostarsko-duvanjski biskup i trajni apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, Paškal Buconjić je često bio bolestan. Iako je podignuta nova biskupska rezidencija, Buconjić se odbija preseliti i živi u staroj rezidenciji u Vukodolu. Buconjićev sekretar fra Radoslav Glavaš{{sfn|Vrankić|2018|p=262}} iskoristio je njegovo slabo stanje da ostane na vlasti te ga je držao neobaveštenim i time pod kontrolom i ovisnošću.{{sfn|Vrankić|2018|pp=248&ndash;249}} Glavaš je finansijska sredstva biskupije usmerio u Hercegovačku franjevačku provinciju,{{sfn|Vrankić|2018|p=261}} te se u biskupijama nisu mogli očekivati odlučni koraci. Primetio je to i vrhbosanski nadbiskup [[Josip Stadler]], koji je, s ciljem poboljšanja stanja u biskupijama, zatražio od [[Sveta Stolica|Rima]] da imenuje svog pomoćnog biskupa Ivana Šarića, kao biskupa koadjutora mostarsko-duvanjskog s pravom nasledstva.{{sfn|Vrankić|2018|pp=248&ndash;249}} Buconjić je predloge za biskupskog koadjutora doživljavao kao vlastitu smenu i odlučno im se protivio. Buconjićev stav toliko je naljutio starije hercegovačke franjevce da se novi provincijal Begić predložio za biskupskog koadjutora za vreme boravka cara Franje Josipa u [[Mostar]]u 3. juna 1910.{{sfn|Vrankić|2018|p=258}}{{sfn|Perić|2009|pp=77-78}} Buconjić, saznavši za namere vlada u Sarajevu i Beču i Begićev predlog caru, pisao je papi Piju X i predložio Franu Lulića, dalmatinskog franjevca, te dva hercegovačka franjevca Špiru Špirića i Davida Nevistića, kao kandidate za njegovog naslednika.{{sfn|Vrankić|2018|p=258}}{{sfn|Perić|2009|p=77}} Buconjić se razočarao u hercegovačke franjevce, koji su njegov prvi odabir, Dalmatinca Lulića, doživeli kao uvredu.{{sfn|Vrankić|2018|p=259}} Nakon upozorenja da samo car imao pravo imenovanja, a papa potvrde, Buconjić je iste kandidate predložio Franji Josipu i zatražio od njega imenovanje biskupa koadjutora.{{sfn|Vrankić|2018|pp=258&ndash;259}} Novi zajednički ministar finansija Stephan Burián von Rajecz nije podržao imenovanje klera koji nisu bili bliski promađarski raspoloženi te se time nije složio sa Stadlerovim predlogom da se Šarića imenuje biskupom koadjutorom. Vlast je podržavala franjevce, a Šarić je nediplomatski objasnio vladi u Beču da ga treba imenovati jer među hercegovačkim franjevcima nema dobrih kandidata. Burián je naredio da se među bosanskim franjevcima nađe kandidat za Buconjićevu zamenu. Uticajni članovi austrougarske vlade u Sarajevu zaključili su da bi Alojzije Mišić, bivši mađarski student i osoba od poverenja promađarskih članova vlade u Sarajevu, trebao biti novi biskup u Mostaru.{{sfn|Vrankić|2018|pp=249&ndash;251}} Vlada u Sarajevu je 19. februara 1910. Mišića predložila za biskupa koadjutora, ali je vlada u Beču tu odluku odgodila za nekoliko meseci zbog priprema za carski pohod Bosni i Hercegovini.{{sfn|Vrankić|2018|p=256}} Vlada u Sarajevu smatrala je Lulića nepodobnim jer je živio u [[Rim]]u te da kao Dalmatinac ne bi mogao shvatiti mentalitet hercegovačkog puka. Austrougarska vlast odbijala je svakog predloženog od Rima tko nije prihvaćao liberalnu politiku monarhije – jozefinizam. Vlada u Sarajevu smatrala je Mišića kvalificiranijim od druga dva kandidata.{{sfn|Vrankić|2018|pp=259&ndash;260}} Vlada u Beču obavestila je Rim o svojoj nameri da imenuje Mišića za biskupa koadjutora, no Rim je balansirao između predloga austrougarskih vlasti i Buconjića te je odlučio pričekati Buconjićevu smrt kako bi rešio to pitanje.{{sfn|Vrankić|2018|p=261}} Buconjić umire u [[Mostar]]u 8. decembra 1910.{{sfn|Vrankić|2018|p=261}}{{sfn|Perić|2009|p=77}} na svetkovinu Bezgrešnog začeća BDM. Nakon Buconjićeve smrti, prema odredbama kanonskog prava, 19. decembra 1910. metropolit nadbiskup [[Josip Stadler]] imenovao je Lazarevića upraviteljem u duhovnim pitanjima dviju hercegovačkih biskupija. Materijalnu skrb o biskupijama dobio je Radoslav Glavaš, koji je svojim položajem dodatno obogatio Hercegovačku franjevačku provinciju.{{sfn|Vrankić|2018|p=262}}{{sfn|Perić|2009|p=77}} Stadler je obavestio vladu u Beču o svojim imenovanjima i predložio Ivana Šarića, Tomu Igrca i Ivana Dujmušića kao kandidate za novog biskupa u Mostaru, napominjući da je promotrio i neke hercegovačke franjevce, ali po svojoj savesnosti nije mogao predložiti nijednog od njih.{{sfn|Vrankić|2018|pp=262&ndash;263}} Njegovi su predlozi brzo odbačeni jer su austrougarske vlasti preferirale franjevce nad dijecezanskim svećenstvom i želele da franjevac bude novi biskup.{{sfn|Vrankić|2018|p=264}} Iako je Rim podržao Paškala Buconjića, prvog izbornika Lulića, nakon Buconjićeve smrti austrougarske vlasti Lulića nisu smatrale ozbiljnim kandidatom. Rim nije podržao izbor Beča da se za biskupa imenuje Mišić zbog njegovog sukoba s nadbiskupom Stadlerom, te su počeli tražiti svoje kandidate.{{sfn|Vrankić|2018|pp=269&ndash;270}} Nakon sukoba u vezi s kandidatom za biskupa u Mostaru, austrougarske vlasti su 5. januara 1912. po drugi put u Rimu službeno predložile Mišića.{{sfn|Vrankić|2018|p=275}} Papa je prihvatio predlog, pa je Burián zatražio od cara da imenuje Mišića, što je car i učinio [[14. februar|14, februara]]. Papa je Mišića proglasio novim biskupom 29. aprila 1912.{{sfn|Vrankić|2018|pp=276-277}}{{sfn|Perić|1986|p=281}} 11. juna 1912. Mišić odlazi u [[Rim]] kako bi primio biskupsko posvećenje.{{sfn|Perić|1986|p=282}} ==== Biskupsko djelovanje ==== Mišića je posvetio u bazilici svetog Antuna u [[Rim]]u 18. juna 1912. franjevački kardinal Diomede Falconio.{{sfn|Šalić|2002|p=144}}{{sfn|Vrankić|2018|pp=277-278}}{{sfn|Pandžić|2001|p=158}} Kao suzareditelji bili su franjevački biskupi{{sfn|Perić|1986|p=282}} Giacomo Ghezzi i Graziano Génnaro. Za svoje geslo uzeo je "Caritate et amore omnia vincuntur" ("Milosrđe i ljubav pobeđuju sve").{{sfn|Šalić|2002|p=144}}{{sfn|Barun|2018}} Mišić je došao u Rim u pratnji bosanskog franjevca Josipa Andrića i hercegovačkog franjevca Ambrozija Miletića,{{sfn|Vrankić|2018|pp=277-278}} koji je predstavljao hercegovačke franjevce.{{sfn|Perić|1986|p=282}}{{sfn|Pandžić|2001|p=158}} Ređenju su prisustovali i general franjevačkog reda Pacifico Monza i austro-ugarski veleposlanik u Rimu Alois Schönburg-Hartenstein.{{sfn|Vrankić|2018|pp=277-278}} Nakon posvećenja Mišić je nekoliko puta boravio u [[Rim]]u, a papa ga je primio 20. juna.{{sfn|Vrankić|2018|pp=277-278}}{{sfn|Perić|1986|p=282}} Dok je Mišić bio na audijenciji kod Pape, u Banjoj Luci je umro njegov veliki zagovornik, banjalučki biskup Marijan Marković. Kako bi sprečio svog protukandidata [[Josip Stadler|nadbiskupa Stadlera]], da za upravitelja Banjalučke biskupije imenuje svog kandidata Petra Pajića, Mišić je lobirao i uspio uz pomoć generala Franjevačkog reda isposlovati da se franjevac Jozo Garić imenuje za upravitelja u duhovnim stvarima.{{sfn|Vrankić|2018|p=278}} Nakon posete papi, Mišić je 21. juna napustio Rim i 25. juna stigao u [[Beč]] kako bi se, kako je to uobičajeno u Trougarskoj, zakleo pred Carem Franjom Josipom.{{sfn|Perić|1986|p=282}}{{sfn|Vrankić|2018|pp=279-280}} Sledeći dan stigao je u Sarajevo.{{sfn|Vrankić|2018|p=278}} Dana 5. jula 1912. Mišić je obavestio upravitelja za duhovna pitanja dviju hercegovačkih eparhija, Lazara Lazarevića da želi da se izvrši njegovo ustoličenje 14. jula, i javno najavio svoj dolazak 5. jula.{{sfn|Perić|1986|p=282}} Mišića su hercegovački franjevci primili hladno. Niz visokopozicioniranih hercegovačkih franjevaca ignorisalo je njegovo imenovanje, uključujući upravnika u materijalnim pitanjima dviju hercegovačkih biskupija Radoslava Glavaša (starijeg), Nikole Šimovića, Anđela Nuića i Ambrozije Miletića.{{sfn|Vrankić|2018|pp=279-280}} Dana 18. februara 1917. Mišić je odlikovan Zapovedničkom zvezdom Ordena Franje Josipa.{{sfn|Barun|2018}} Za vreme Prvog svetskog rata, u leto 1917. godine, Hercegovinu je opustošila glad. Neki hercegovački parosi su otišli preko Save po hranu za svoje parohane. Dana 5. decembra 1917. Mišić je pisao zagrebačkom nadbiskupu Antunu Baueru, sa molbom da zamoli svoje župnike da prikupe milostinju od svojih župljana. Bauer mu je odgovorio savetujući ga da bi bilo najbolje poslati nekoliko franjevaca da sakupljaju milostinju u Hrvatskoj. Godine 1918. [[Austro-Ugarska]] je raspuštena, a cela Bosna i Hercegovina uključena je u novostvorenu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kojom je vladala srpska pravoslavna dinastija Karađorđevića.{{sfn|Carmichael|2015|p=60}} Dana 10. novembra 1923. Aleksandar I Karađorđević odlikovao je Mišića Ordenom Svetog Save I stepena.{{sfn|Barun|2018}} ==== Administrativna organizacija ==== Nakon što je postao biskup, Mišić je imao na raspolaganju samo 12 biskupijskih svećenika, dok su ostalo svećenstvo bili [[franjevci]]. [[Balkanski ratovi]] i [[Prvi svetski rat]] prekinuli su mogućnost školovanja dodatnih dijecezanskih svećenika, dok je broj franjevaca rastao. Okolnosti su zahtevale osnivanje novih župa, a Mišić je, kao i njegov prethodnik, imao ovlasti da imenuje franjevce u nove župe uz odobrenje generalnog Franjevačkog reda. Hercegovački franjevci dali su do znanja biskupu Mišiću da neće služiti nove župe sve dok se ne izda dekret iz Rima po kojem se župe zakonski prenose na njih.{{sfn|Perić|2002|p=98}} Mišiću je malo stalo do podizanja eparhijskog svećenstva{{sfn|Perić|1986|p=283}} iako mu je od 1925. Propaganda slala otprilike 2.000 dolara mesečno za školovanje svetovnog svećenstva. Novac je ostao neiskorišten i propao je u bankama tokom Drugog svjetskog rata.{{sfn|Perić|2002|p=134}} Također je odbio da imenuje novozaređene svetovne svećenike u parohije.{{sfn| Perić|2002|p=313}} Kao biskup Mišić je osnovao 14 novih župa i sagradio 21 crkvu i 24 župna doma. Među župama koje je osnovao su Čapljina (1917), Izbično (1917), Čitluk. 1918), Gradac-Blizanci (1918), Tepčići (1918), Jablanica (1919), Grljevići (1919), Kongora (1921), Prisoje (1922), Kruševo (1924), Ledinac (1930), Rašeljke (1934), Crnač (1935.) i Šipovača (1939).{{sfn|Perić|1986|pp=282-283}} Hercegovački franjevci iskoristili su Mišićevo poreklo bosanskog franjevca da pokušaju promeniti "Decisia" iz 1899. o podeli župa između njih i biskupijskog klera koju je izdala Sveta Stolica.{{sfn|Perić|1986|p =283}} Na dan 25. aprila 1922. provincijal hercegovačkih franjevaca Alojzije Bubalo uputio je papi molbu da im dodeli župe određene "Odlukom" za dijecezansko svećenstvo. Tražili su da im pripadnu sve župe koje postoje i koje će biti osnovane u Mostarsko-duvanjskoj, kao i parohija Neum koja je pripadala Trebinjsko-mrkanskoj eparhiji. Franjevci su obrazložili da je njihov zahtev opravdan jer u biskupiji nedostaje biskupijsko svećenstvo, a aktivna su samo tri dijecezanska svećenika.{{sfn|Perić|2002|pp=92-95}} Međutim, glavni razlog zbog odsustva sekularnog sveštenstva bio je taj što prethodni episkop Buconjić, a potom i episkop Mišić nisu dovoljno vodili računa o obrazovanju svetovnog svećenstva.{{sfn|Perić|2002|p=313}} Mišić je u to vreme trebao otputovati u Rim u posetu ''ad limina'' kod pape, a bio je u pratnji fra Jerka Borasa, kustosa hercegovačkih franjevaca. Boras je trebao podneti zahtjev generalu franjevačkog reda Bernardinu Klumperu koji će o tome razgovarati s Papom. Kako Klumper tada nije bio prisutan, molba je predana Callistu Zuccottiju, prokuratoru Franjevačkog reda. Prije nego što je predao peticiju papi, Zuccotti je pozvao Mišića, zaštitnika franjevačkog reda kardinala Oreste Giorgi i Borasa da razgovaraju o tome. Zaključili su da Mišić lično dopuni zahtev i preda ga papi.{{sfn|Pandžić|2001|pp=191-192}} Mišić je 22. maja 1922. izmenio peticiju{{sfn|Pandžić|2001|p=192}}. U Mišićevoj verziji nije bilo razlike između sadašnje i buduće župe koju bi trebalo osnovati. Razlog za takvu promenu bio je to što je prethodna verzija bila u suprotnosti s odredbama kanonskog prava, koje je određivalo da svaka novoosnovana župa nastala izdvajanjem iz verske župe pripada na slobodno raspolaganje biskupu, a ne verskoj zajednici. Kongregacija za vanredne crkvene poslove zatražila je od Mišića da im dostavi spisak župa koje bi biskupu bile na raspolaganju.{{sfn|Pandžić|2001|p=193}} Nakon što je Kongregacija odbila da prihvati peticiju, Mišić se oglušio o celu stvar. Tek na Bubalovo insistiranje, Mišić je pristao da pošalje peticiju, ali je tražio od Bubala da je napiše.{{sfn|Pandžić|2001|p=193}} Bubalo je napisao još jednu peticiju 20. maja 1923. godine. U ovoj molbi tražio je da se franjevcima, uz 25 župa koje im pripadaju po "Odluci", dodeli još 27 župa, od kojih 13 još nije osnovano, dok će 21 župa biti rezervirana za eparhijsko svećenstvo (tada je bilo samo 8 takvih parohija).{{sfn|Perić|2002|pp=96-97}} Njegov zahtev dobio je Mišićevu preporuku, uz odobrenje arhijerejskog konzistorija, koje je sastavio Boras i eparhijski svećenik Marijan Kelava, 3. juna 1923. Bubalo je uputio zahtev prokuratoru Franjevačkog reda u Rimu 12. juna 1921. godine.{{sfn|Perić|2002|pp=96-97}} Džemat je reskriptom 22. lipnja 1923. odlučio da biskup može dati tražene župe franjevcima dok [[Sveta Stolica]] ne odluči drugačije.{{sfn|Perić|2002|p=99}} Ovaj događaj označio je početak "Hercegovačke afere".{{sfn|Perić|2002|p=98}} Netočnim informacijama koje su poslane Vatikanu o stanju Crkve u Hercegovini, dodatno se zaoštrio spor. Dana 26. aprila 1924. Bubalo je od Generalnog definitorija Franjevačkog reda tražio dozvolu da preuzme župe.{{sfn|Perić|2002|pp=101-102}} Kongregacija za ustanove posvećenog života i društva, Apostolski život, dala je 27. maja 1924. ovlaštenje generalu Franjevačkog reda da odobri zahtev hercegovačkih franjevaca, a general je odobrio zahtev 30. maja 1924.{{sfn|Pandžić|2001|p=194}} Prema tome, 10. januara 1925. Bubalo je tražio od Mišića da usvoji reskript iz 1923., budući da su hercegovački franjevci dobili potrebno odobrenje od Generalnog definitorija. Mišić je donio reskript 15. maja 1925. sa promenama, stavljajući Gabelu i Glavatičevo pod franjevačku, umesto biskupijsku upravu, dok su Prisoje i Dobrič stavljeni pod biskupijsku upravu.{{sfn|Perić|2002|p=101-102}}{{sfn |Pandžić|2001|p=194}} Nezadovoljni izmenom, franjevci su tražili od Mišića da ne menja reskript, ali je Mišić to smatrao dobrom odlukom i promena je ostala.{{sfn|Pandžić|2001|p=194}} Marko Perić piše da je mogući motiv za promenu bila Mišićeva nada da će franjevci odbiti promene, pa će cela stvar ponovo doći pred Rim. {{sfn|Perić|2002|p=101-102}} Mišić nikada nije javno objavio svoj ukaz zbog moguće reakcije eparhijskog svećenstva.{{sfn|Perić|2002|p=103}} Biskup Buconjić kupio je zemljište za novu katedralnu crkvu u Mostaru u mostarskoj četvrti Rondo,{{sfn|Biskupija}} koja je pripadala župi Guvno.{{sfn|Perić|2002|p=268} } Zemljište za novu katedralu, kasnije je stavljeno pod zalog u korist Hercegovačke franjevačke kustodije zbog duga; u to vreme Buconjić je bio vezan za krevet.{{sfn|Perić|2002|p=312}} Mišić je nameravao da nastavi gradnju i naredio je postavljanje 250 kvadratnih metara tesanog kamena za buduću katedralu, ali nikada nije započeo gradnju.{{ sfn |Perić|2002|p=268}} Katedrala nikada nije izgrađena, a kredit su kasnije uzele jugoslavenske komunističke vlasti, sagradivši ''Dom kulture'' na njeno mesto.{{sfn |Perić|1986|p=279}} Kao mogući razlog zastoja u izgradnji, Marko Perić vidi nameru franjevaca da za sebe preuzmu župu Guvno.{{sfn |Perić|2002|p=268}} Dijecezansko svećenstvo je saznalo za zajednički napor Mišića i franjevaca da se odluka Vatikana promeni tek 1937.{{sfn|Perić|1986|p=284}} Kada je arhivar i dijecezanski svećenik Petar Čule obavešten o reskriptu i njegovom usvajanju, Mišićev sekretar fra Boris Ilovača uveravao ga je da reskript nije izvršen, iako je on sam zabeležio i reskript i Mišićev ukaz o njegovom izvršenju.{{sfn|Perić|2002|p=104}} 1935. Mišić je [[Petar Čule|Čulu]] poverio brigu o školovanju eparhijskih svećenika. Njihov broj je počeo rasti, a mnogi franjevci su komentirali da za njih neće biti dovoljno župa. 1937. eparhijsko svećenstvo župe [[Drinovci]] upoznalo se sa reskriptom i njegovim donošenjem, što je dovelo do zabune u njihovim redovima. Njihovu zabrinutost izneli su pred Ilovač, koji ih je još jednom razuverio, lažno tvrdeći da Mišić nije potvrdio reskript.{{sfn|Perić|2002|p=105}} Mišić je zaredio samo 27 eparhijskih svećenika, protiv 160 franjevaca.{{sfn|Perić|2009|p=85}} 1939. ograničio je broj biskupskih kandidata iz hercegovačkih biskupija u sjemeništu u Travniku na samo 33,{{sfn|Perić | 1986|p=283}}{{sfn|Vukšić|2006a|pp=223-224}} verovatno pod uticajem franjevaca.{{sfn|Perić|2002|p=106}} 1937. su franjevci na provincijskom kapitulu Hercegovačke franjevačke provincije zatražili od biskupa da osigura hercegovačkog franjevca za svog naslednika postavljanjem biskupa koadjutora. U tom pismu su napisali da je Hercegovina "franjevačka već sedam stoljeća, natopljena njihovim znojem i mučeničkom krvlju" i da su franjevci "očuvali Hrvatsku i hercegovačko katoličanstvo". Napisali su i da je Mišić "veliki sin franjevačkog reda" i da "u njemu živi sveti franjevački duh i neće dopustiti da se taj duh umanji ili smanji". Ne znajući za zahtev franjevaca, dijecezanski svećenici su održali svoj godišnji sastanak sa kojeg su biskupu poslali memorandum u kojem su ga pitali o situaciji sa župama, međutim Mišić nikada nije odgovorio.{{sfn|Perić|2002|pp= 105-106}} 1939. eparhijski svećenici su ipak obavestili nadbiskupa vrhbosanskog mitropolita [[Ivan Evanđelist Šarić|Ivana Šarića]] o situaciji sa župama, a on je zauzvrat obavestio apostolskog nuncija u Beogradu. Tako je stvar ponovo stigla do [[Sveta Stolica|Rima]].{{sfn|Perić|2002|p=107}} 1940. o tome se raspravljalo pred Propagandom i Kongregacijom za vanredne crkvene stvari. Kardinal Giuseppe Bruno, koji je potpisao reskript iz 1923, tvrdio je da je molba franjevaca napisana neistinama ili prikrivanjem istine, jer su tražili župe koje u to vreme još nisu uspostavljene. 1941. Bruno ponovo piše o ovom pitanju, navodeći da mu nije predana 21 župa koja je trebala biti pod biskupom. Štoviše, Bruno je tvrdio da je 1923. reskript ništavan jer franjevci nisu dobili potrebnu dozvolu od Kongregacije za ustanove posvećenog života i društava apostolskog života da preuzmu župe određene za eparhijsko svećenstvo. Međutim, reskript je ukinut tek 1965. godine.{{sfn|Perić|2002|pp=108-109}} ==== Drugi svjetski rat ==== 1940. i početkom 1941., Kraljevina Mađarska, Kraljevina Rumunija i Kraljevina Bugarska pristale su da se pridruže Silama Osovine. [[Hitler]] je zatim izvršio pritisak na Jugoslaviju da se također pridruži Trojnom paktu.{{sfn|Tomasevich|1975|p=34}} Regent, Knez Pavao, popustio je ovom pritisku i proglasio pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu 25. marta 1941.{{sfn|Tomasevich|1975|p=39}} Ovaj potez je bio krajnje nepopularan u oficirskom koru u kome su dominirali Srbi i u većini javnosti: kod velikog dela srpskog stanovništva, kao i liberala i komunista.{{sfn|Tomasevich|1975|p=41}} Vojni oficiri su izvršili državni udar 27. mart 1941. i prisilili regenta da podnese ostavku, dok se Kralj Petar II., iako je imao samo 17 godina, proglasio punoletnim.{{sfn|Tomasevich|1975|p=43–47}} Nakon što je čuo vesti o puču u Jugoslaviji, [[Hitler]] je 27. marta izdao direktivu kojom se traži da se Jugoslavija tretira kao neprijateljska država.{{sfn|Trevor-Roper|1964|p=108}} Nemci su započeli invaziju zračnim napadom na [[Beograd]] 6. aprila.{{sfn|Tomasevich|1975|pp=67–68}} Istog dana, Italijani su započeli bombardiranje [[Mostar]]a, koje je trajalo nekoliko dana, tokom kojeg su mnogi objekti i katolička crkva oštećeni.{{sfn |Vukšić|2006a|p=225}} Dana 10. aprila 1941. uspostavljena je [[Nezavisna Država Hrvatska]] (NDH), koja je podeljena linijom razgraničenja između Nemačke i Italije. Mostarsko-duvanjska i [[Trebinjsko-mrkanska biskupija]] potpuno su potpale pod talijansku zonu uticaja.{{sfn|Vukšić|2006a|p=221}} Istog dana, došlo je do sukoba između ustaških pristalica i jugoslavenskih trupa u Mostaru, koje su preuzele kontrolu nad gradom.{{|Savić|2007|p=39}} Ostaci Jugoslavenske vojske, kojom je komandirao general Janković, zauzeli su brdo iznad Vladičanskog ordinarijata i otvorili vatru iz topova i mitraljeza. Da bi smirio situaciju i izbegao dalje razaranje, Mišić je pozvao franjevca Lea Petrovića i uglednog advokata Cvitana Spuževića da ugovore mirovne pregovore sa generalom Jankovićem. Katastrofa je izbegnuta, a Janković je štetu nadoknadio iz vojnog budžeta. Jugoslavenska vojska je napustila grad, a talijanska ga je zauzela 16. aprila. Talijani su upravljali gradom do 28. aprila, kada su preneli vlast na novouspostavljenu vlast [[NDH]].{{sfn|Vukšić|2006a|p=225-226}} U okružnici od 9.maja 1941. katoličkim župama Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, Mišić je pozdravio osnivanje [[NDH]]. U njemu je poglavara NDH, poglavicu Antu Pavelića, nazvao "uzornim kršćanskim katolikom".{{sfn|Vukšić|2006a|p=228}} Nakon što je jugoslavenska vojska napustila to područje, dogodio se niz zločina nad srpskim stanovništvom. Odmetnički ustaški odredi su bez ikakve kontrole masakrirali Srbe u Prebilovcima. Katoličko svećenstvo je protestiralo protiv ovih ubistava. Zločine su crkvenim vlastima prijavili ovdašnji paroh Jozo Zovko i Andrija Majić, koji su „uplakano pričali o strahotama“. Nakon prikupljanja dokaza, Mišić je poslao Majića da prijavi zločine zagrebačkom nadbiskupu [[Alojzije Stepinac]].{{sfn|Vukšić|2006a|p=229}} Uz zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, Mišić se ubraja u katoličke prelate koji su se protivili ustaškom nasilju. Srbi u Ljubinju, Stocu, Gornjem Hrasnom, Klepcima, Šurmancima, [[Mostar]]u, [[Ljubuški|Ljubuškom]] i [[Međugorje|Međugorju]]. 7. novembar Mišić je napisao izveštaj Predsedništvu Biskupskih konferencija NDH, govoreći o zločinima na području Mostara:<blockquote>„Ljudi su hvatani kao zveri. Zaklali, ubili, - bacili žive u provaliju. U jame su bacane žene, majke sa decom, odrasle devojke, ženska i muška deca. Podžupan mostarski gospodin.[ospodin] Baljić, muhamedanac, javno izjavljuje da kao službenik treba da šuti da ne bi otkrio da je u Ljubinju samo u jednu jamu bačeno 700 raskolnika [pravoslavaca]. Željeznica je iz Mostara i Čapljine odvezla šest vagona punih žena, majki i devojčica, dece mlađe od deset godina do stanice Šurmanci, gde su izvučeni iz vagona, odvedeni u brda, a žive majke i deca su odvedeni, bačeni u duboke kanale. Sve je srušeno i pobijeno. U župi Klepci iz okolnih sela N. N. ubijeno je 3.700 raskolnika. Jadni ljudi, bili su mirni. Neću dalje nabrajati. Otišao bih predaleko. U samom gradu Mostaru na stotine ih je svezano, izvedeno van grada, a pobijena je i živad, deca i majke čiji su muževi odvedeni i ubijeni. 28. juna pojavile su se glasine da će uslediti velika odmazda nad srpskim stanovništvom, pa je Pavelić izdao naredbu kojom je zapretio teškim kaznama onima koji počine zločine nad Srbima. Međutim, naredba je imala samo privremeni efekat. {{sfn|Vukšić|2006a|p=230}} Dana 30. juna 1941. Mišić je napisao još jednu okružnicu tumačeći naredbu Pavelića. U njemu se Mišić osvrnuo na petu zapovest i zatražio da ubijanja prestanu, te se osvrnuo na primer Isusa, navodeći da je dopunio petu zapovest i pozvao vernike ne samo da ne ubijaju, već i da se ne ljute, a ne osvete se jer ""po bogu svaki je brat".{{sfn|Vukšić|2006a|p=232}} Pavelić je 3. maja 1941. proglasio zakonsku odredbu „„O prelasku iz jedne vere u drugu““, a Ministarstvo bogoštovlja i obrazovanja objavilo je 27. maja 1941. "Upute o prelasku iz jedne religije u drugu". Nakon toga, mnogi nekatolici, uglavnom pravoslavni Srbi, tražili su obraćenje. Mišić je 8. jula 1941 poslao još jednan cirkular u vezi s tim. Mišić je u ovoj okružnici pisao protiv prisilnog i nasilnog pokrštavanja i tražio da obraćenici budu iskreni u svojoj nameri. Mišić je rekao da su svi dobrodošli u Katoličku crkvu, ali je poručio svećenstvu da bude oprezno prema intelektualcima, kao što su svećenici, učitelji i bogataši, ali da treba da budu ljubazniji prema običnim građanima, radnicima i zanatlijama. Učio je svećenstvo da bude otvoreno i predusretljivo prema katekumenima i da istakne zajedničku veru između pravoslavlja i katoličanstva.{{sfn|Vukšić|2006b|pp=326-328}} Također, Mišić kaže da Katoličke crkve trpe nasilje i suprotstavljaju se [[prozelitizmu]].{{sfn|Vukšić|2006b|pp=327}} Mišić je kasnije u svojoj kronici zapisao da su se preobraćenja dogodila u [[Ravno]]m, [[Stolac (BiH)|Stocu]], [[Mostar]]u, [[Goranci (Mostar, BiH)|Goranci]], Mostarski Graca, [[Ljuti Dolac|Ljutom Dolcu]], [[Gabela|Gabeli]], [[Klepci]]ma i [[Humac (Ljubuški, BiH)|Humcu]]. Mišić piše da su proces konverzije izvršili pojedinci koji su se javljali civilnim vlastima i javno izjavljivali da prelaze na [[katolicizam]]. Potom bi potvrdu o nameri preobraćenja donosili u župni ured, gdje bi dobili potvrdu da su primljeni u katoličku zajednicu. Tada bi dobili vjeronauk, a novorođenčad bi se krstila kao katolici. Mišić napominje da su neki "ustaški odmetnici" hapsili i odvodili preobraćene Srbe na masovno ubijanje.{{sfn|Vukšić|2006a|pp=231}} Navodi: , koji žive pomiješani sa katolicima, registriranima u Katoličkoj crkvi; idi St. Mise, uče katoličku veru, krste decu, - uljezi izdaju naredbe dok su novoobraćenici još u crkvi sv. masa, hvataju ih, staro i mlado, muško i žensko, jure ih kao robove... dok je malo tko u masi u večnosti...''"{{sfn|Vukšić|2006b|pp=331}} Mišić je u svojim bilješkama napisao da je "sve to štetilo hrvatskoj i katoličkoj stvari" i da se "da je bilo drugačijeg pristupa moglo dogoditi da katolici, sa onima koji se preobrate, postanu većina u BiH, a oni ne zavise od milosti muhamedanaca, koji su poznati po svojoj prevrtljivosti, po vremenu su ono što im je najviše odgovaralo''".{{sfn|Vukšić|2006a|p=231}} Mišić je u vezi Jevreja, u istoj cirkulariji napisao da treba da budu ""izuzetno oprezni i suzdržani"".{{sfn|Vukšić|2006b|pp=326-328}} Ali, kako bi ih spasio od progona, Mišić je naložio svećenicima da izdaju potvrdu o preobraćenju u [[Jevreje]], iako nikakav postupak konverzije nije sproveden.{{sfn|Goluža|2006|p=233}} Mišić je Stepincu poslao dva pisma. Tijekom ljeta 1941. dio hrvatskih dobrovoljaca upućen je na [[Istočni front (Drugi svetski rat)|Istočni front]]. Dana 11. jula 1942. Mišić je tražio od Stepinca da katoličkim vojnicima osigura katoličke kapelane. U svom drugom pismu Stepincu, Mišić traži pomoć u zaštiti nedavnih preobraćenika Srba koji su odvedeni u koncentracione logore i traži njihovo oslobađanje.{{sfn|Vukšić|2006b|p=329}} Stepinac je prosledio pismo [[Andrija Artuković|Andriji Artukoviću]] kojim se traži da bude pušten iz logora.{{sfn|Vukšić|2006b|p=329}} Odnosi između Mišića i hercegovačkih franjevaca su se pogoršali nakon uspostave [[NDH]].{{sfn|Mandić|2020|p=19}} Kardinal [[Eugène Tisserant]] rekao je neslužbenom predstavniku NDH u Rimu Nikoli Rušinovića, da su se tokom rata franjevci u Bosni i Hercegovini ponašali „odvratno“ prema izbjeglicama, talijanskim vojnim i civilnim vlastima, biskupima i predstavnicima Svete Stolice u NDH. Optužbe su uključivale učešće u nasilnim događajima tokom rata, bavljenje sekularnim poslovima i neposlušnost crkvenoj vlasti i [[Svetoj Stolici]].{{sfn|Mandić|2020|p=167}} === Smrt i nasledstvo === Neposredno prije smrti, Mišić je pokušao da dobije naslednika. Najprije je htio da ga zameni neko iz redova bosanskih franjevaca, a onda je tražio nekog od hercegovačkih franjevaca za svog naslednika. Međutim, [[Sveta Stolica]] je šutjela na njegove predloge.{{sfn|Perić|1986|p=284}}{{sfn|Šalić|2002|p=146}} 1937., franjevci zamolio ga da jednog od njih postavi za episkopa koadjutora. {{sfn|Perić|2002|pp=105-106}} Mišić je 28. juna 1940. predložio Propagandi da ga postavi za episkopa koadjutora, ali nije dobio odgovor.{{sfn|Pandžić|2001|p=215}} Krajem 1939. biskup Mišić je Propagandi poslao tri kandidata za nasledstvo: fra Vendelin Vasilja, fra |p=109}} Iako je izgledao dobrog zdravlja, Mišić je iznenada umro od moždanog udara 26. Marta 1942. oko podneva sedeći za stolom. Njegovo telo pronašao je njegov sekretar fra Boris Ilovača. Pošto mu je telo još bilo toplo obavljeni su poslednji obredi.{{sfn|Šalić|2002|p=146}} Odslužena je misa zadušnica 29. marta u Mostaru, a predvodio ju je Ivan Šarić, nadbiskup vrhbosanski. Istog dana, njegovo telo je prebačeno u manastirsku crkvu u Petrićevcu gdje je 31. marta održana još jedna misa zadušnica koju je predvodio biskup banjalučki Jozo Garić, nakon čega je tamo po vlastitoj želji i sahranjen. Potres 1969. uništio je crkvu i manastir u Petrićevcu, pa su Mišićevi posmrtni ostaci prebačeni na mesno groblje u leto 1970. U trenutku smrti biskupa Mišića, Mostarsko-duvanjska i [[Trebinjsko-mrkanska biskupija|Trebinjsko-mrkanska]] biskupija je imala tri savetnika, dr. don Petra Čula, brata Borisa Ilovaču i fra Leona Petrovića. Spomenuta dva monaha nisu imala potrebna odobrenja [[Sveta Stolica|Svete Stolice]], niti su ona ikada zatražena.{{sfn|Perić|2009|p=85}} Dakle, u skladu sa Kodeksom kanona Zakona, nadbiskup vrhbosanski, Ivan Šarić, imenovao je don Petra Čulu za kapitularnog vikara. Propaganda je odobrila njegovo imenovanje 10. aprila 1942.{{sfn|Pandžić|2001|p=215}} Iako su se franjevci nadali da će Mišićev naslednik biti franjevac, a njihova nada je ojačana obećanjima vođe NDH Ante Pavelića franjevcu Radoslavu Glavašu da će franjevac naslediti Mišića, 15. aprila 1942. Sveta Stolica je imenovala Čulu za novog biskupa.{{sfn|Perić|2002|p=109}} == Počasti == === Nagrade === * [[File:Ord.Franz.Joseph-COM.png|60px]] Komandantski krst sa zvezdom Ordena Franje Josipa.{{sfn|Barun|2018}} * [[File:SRB-SHS-YUG Orden Svetog Save 1.svg|60px]] Orden Svetog Save prvog stepena.{{sfn|Barun|2018}} === Ulice === * Ulica Biskupa Alojzija Mišića u Širokom Brijegu. === Knjige === {{refbegin}} * {{cite book |last=Bušić |first=Krešimir |date=2009 |chapter=Doticaji hercegovačkih franjevaca s bačkim Hrvatima od fra Didaka Buntića do fra Dominika Mandića te bosanskog franjevca i mostarsko-duvanjskog biskupa fra Alojzija Mišića |editor-last1=Tadić |editor-first1=Stipe |editor-last2=Šakota |editor-first2=Marinko |title=Fra Didak Buntić-čovjek i djelo |location=Zagreb |publisher=Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar"}} * {{cite book |last=Carmichael |first=Cathie |date=2015 |title=A Concise History of Bosnia |url=https://archive.org/details/concisehistoryof0000carm |publisher=Cambridge University Press |location=Cambridge |isbn=9781107016156}} * {{cite book |last1=Ciglić |first1=Boris |last2=Savić |first2=Dragan |date=2007 |title=Dornier Do 17, The Yugoslav Story: Operational Record 1937–1947 |publisher=Jeroplan |location=Belgrade |isbn=9788690972708}} * {{cite book |last=Mandić |first=Hrvoje |date=2020 |title=Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću |location=Zagreb |publisher=Sveučilište u Zagrebu}} * {{cite book |last=Pandžić |first=Bazilije |date=2001 |title=Hercegovački franjevci – sedam stoljeća s narodom |url=https://www.franjevci.info/sites/default/files/duhovnost/dokumenti/Hercegovacki%20franjevci.%20Sedam%20stoljeca%20s%20narodom.pdf |location=Mostar–Zagreb |publisher=ZIRAL}} * {{cite book |last=Perić |first=Marko |date=2002 |title=Hercegovačka afera: pregled događaja i važniji dokumenti |location=Mostar |publisher=Biskupski ordinarijat Mostar}} * {{cite book |last=Perić |first=Marko |date=1986 |chapter=Život i rad mostarsko-duvanjskih i trebinjsko-mrkanskih biskupa u zadnjih 100 godina |editor-last1=Babić |editor-first1=Petar |editor-last2=Zovkić |editor-first2=Mato |title=Katolička crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeću: povijesno-teološki simpozij prigodom stogodišnjice ponovne uspostave redovite hijerarhije u Bosni i Hercegovini |location=Sarajevo |publisher=Vrhbosanska visoka teološka škola}} * Phayer, Michael. 2000. The Catholic Church and the Holocaust, 1930–1965. Indiana University Press. Bloomington and Indianapolis. * {{cite book |last=Šalić |first=Jurica |date=2002 |title=Franjevci Sjeverozapadne Bosne |url=https://www.orlovac.eu/knjige/fszb.pdf |location=Bihać |publisher=HKD "Napredak" Bihać}} * {{cite book |last=Tomasevich |first=Jozo |date=1975 |title=War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks |url=https://archive.org/details/chetniks0000toma |publisher=Stanford University Press |location=Stanford |isbn=9780804708579}} * {{cite book |last=Trevor-Roper |first=Hugh |date=1964 |title=Hitler's War Directives: 1939–1945 |url=https://archive.org/details/hitlerswardirect0000unse |publisher=Norhaven Paperback |location=Viborg |isbn=1843410141}} {{refend}} === Članci === {{refbegin}} * {{cite journal |last=Goluža |first=Božo |date=2006 |title=Židovi u Mostaru (prilog istini i jasnoći) |journal=Hum |issue=1 |pages=226-243}} * {{cite journal |last=Perić |first=Ratko |date=2009 |title=Imenovanje don Petra Čule mostarsko-duvanjskim biskupom |url=https://biskupija-mostar.ba/wp-content/uploads/2022/03/vjesnik_-_1-2009.pdf |journal=Službeni vjesnik biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske |location=Mostar |publisher=Biskupski ordinarijat Mostar |issue=1 |pages=77–89}} * {{cite journal |last=Vrankić |first=Petar |date=2018 |title=Izbori i imenovanja biskupa u Hercegovini u doba austro-ugarske vladavine (1878. – 1918.) na primjeru biskupa fra Alojzija Mišića |url=https://hrcak.srce.hr/file/304113 |journal=Hercegovina |location=Mostar |publisher=Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru |volume=4 |pages=243–286 |archive-date=2024-09-21 |access-date=2023-02-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240921034755/https://hrcak.srce.hr/file/304113 |url-status=dead }} * {{cite journal |last=Vukšić |first=Tomo |author-link=Tomo Vukšić |date=2006a |title=Mostarski biskup Alojzije Mišić (1912.-1942.) za vrijeme Drugog svjetskog rata |journal=Crkva u svijetu |url=https://hrcak.srce.hr/file/37255 |volume=41 |issue=2 |pages=215–234 |archive-date=2022-06-17 |access-date=2023-02-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220617010716/https://hrcak.srce.hr/file/37255 |url-status=dead }} * {{cite journal |last=Vukšić |first=Tomo |date=2006b |title=Mostarski biskup Alojzije Mišić (1912.-1942.) za vrijeme Drugog svjetskog rata (II.) |url=https://hrcak.srce.hr/file/37130 |journal=Crkva u svijetu |volume=41 |issue=3 |pages=326–342 |archive-date=2022-06-15 |access-date=2023-02-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220615122109/https://hrcak.srce.hr/file/37130 |url-status=dead }} * {{cite journal |last=Wolff |first=Richard J. |date=1977 |title=The Catholic Church and the Dictatorships in Slovakia and Croatia, 1939-1945 |journal=Records of the American Catholic Historical Society of Philadelphia |volume=88 |issue=1/4 |pages=3–30}} {{refend}} === Novinski članci === {{refbegin}} * {{cite news |last=Barun |first=Anđelko |date=13 June 2018 |title=Franjevci biskupi iz BiH – poslije uspostave redovite crkvene hijerarhije |url=https://www.svjetlorijeci.ba/novosti/franjevci-biskupi-iz-bih-%E2%80%93-poslije-uspostave-redovite-crkvene-hijerarhije |work=[[Svjetlo riječi]] |location=Sarajevo |access-date=2023-02-03 |archive-date=2022-10-04 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221004154948/https://www.svjetlorijeci.ba/novosti/franjevci-biskupi-iz-bih-%E2%80%93-poslije-uspostave-redovite-crkvene-hijerarhije |dead-url=yes }} {{refend}} == Reference == {{refbegin}} * {{cite journal |last=Goluža |first=Božo |date=2006 |title=Jevreji u Mostaru (doprinos istini i jasnoći) |journal=Hum |issue=1 |pages=226-243}} * {{cite journal |last=Vukšić |first=Tomo |author-link=Tomo Vukšić |date=2006a |title=Mostarski biskup Alojzije Mišić (1912-1942) za vrijeme Drugog svjetskog rata |journal=Crkva u svijetu |url=https://hrcak.srce.hr/file/37255 |volume=41 |issue=2 |pages=215–234 |archive-date=2022-06-17 |access-date=2023-02-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220617010716/https://hrcak.srce.hr/file/37255 |url-status=dead }} === Mrežna sjedišta === {{refbegin}} * {{cite web |url=https://www.md-tm.ba/biskupije/alojzije-mi%C5%A1i%C4%87 |title=Alojzije Mišić OFM (1912.-1942.) |publisher=Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan |url-status=bot: unknown |access-date=2023-02-03 |archive-date=2021-12-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211231201942/https://www.md-tm.ba/biskupije/alojzije-mi%C5%A1i%C4%87 |dead-url= }} * {{Cite web |url=http://stankagjuric.from.hr/zanimljivosti/ |title= Zanimljivosti |publisher= stankagjuric.from.hr |accessdate=2021-05-10 |ref={{harvid|StankaGjuric}}}} {{refend}} === Veb-reference === * {{Cite web |url=http://stankagjuric.from.hr/zanimljivosti/ |title= Zanimljivosti |publisher= stankagjuric.from.hr |accessdate=2021-05-10 |ref={{harvid|StankaGjuric}}}} {{refend}} == Vanjske veze == * [https://biskupija-mostar.ba/biskupije/biskupija-mostarsko-duvanjska/povijest/ Biografija na sajtu Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske episkopije] [[Kategorija:Franjevci]] 4c2xcw0ariizhqu89h9tijlp252zjoy 10 4681807 42690973 42683989 2026-09-22T11:44:07Z Edgar Allan Poe 29250 42690973 wikitext text/x-wiki <includeonly>{{Infobox | child = {{yesno|{{{embed|}}}}} | templatestyles = Šablon:Infokutija naselje/styles.css | bodyclass = ib-settlement vcard <!--** names, type, and transliterations ** --> | above = <div class="fn org">{{if empty|{{{name|{{{ime|}}}}}}|{{{official_name|{{{službeno_ime|}}}}}}|{{PAGENAMEBASE}}}}</div> {{#if:{{{other_name|{{{drugo_ime|}}}}}}|<div class="nickname ib-settlement-other-name">{{{other_name|{{{drugo_ime}}}}}}</div>}}{{#if:{{{native_name|{{{ime_na_maternjem|{{{izvorno_ime|}}}}}}}}}|<div class="nickname ib-settlement-native" {{#if:{{{native_name_lang|{{{izvorno_ime_jez|{{{izvorno_ime_jezik|}}}}}}}}}|lang="{{{native_name_lang|{{{izvorno_ime_jez|{{{izvorno_ime_jezik}}}}}}}}}"}}>{{{native_name|{{{ime_na_maternjem|{{{izvorno_ime}}}}}}}}}</div>}} | subheader = {{#if:{{{settlement_type|{{{type|{{{tip_naselja|{{{tip|{{{naselje_vrsta|}}}}}}}}}}}}}}}|<div class="category">{{{settlement_type|{{{type|{{{tip_naselja|{{{tip|{{{naselje_vrsta}}}}}}}}}}}}}}}</div>}} | rowclass1 = mergedtoprow ib-settlement-official | data1 = {{#if:{{{name|{{{ime|}}}}}}|{{{official_name|{{{službeno_ime|}}}}}}}} <!-- ***Transliteration language 1*** --> | rowclass2 = mergedtoprow | header2 = {{#if:{{{translit_lang1|{{{translit_jez1|{{{transkripcija_jez1|{{{transkripcija_jezik1|}}}}}}}}}}}}|<!-- Na -->{{{translit_lang1|{{{translit_jez1|{{{transkripcija_jez1|{{{transkripcija_jezik1}}}}}}}}}}}}}} | rowclass3 = {{#if:{{{translit_lang1_type1|{{{translit_jez1_vrsta1|{{{transkripcija_jez1_vrsta1|{{{transkripcija_jezik1_vrsta1|}}}}}}}}}}}}|mergedrow|mergedbottomrow}} | label3 = &nbsp;•&nbsp;{{{translit_lang1_type|{{{translit_jez1_vrsta|{{{transkripcija_jez1_vrsta|{{{transkripcija_jezik1_vrsta}}}}}}}}}}}} | data3 = {{#if:{{{translit_lang1|{{{translit_jez1|{{{transkripcija_jez1|{{{transkripcija_jezik1|}}}}}}}}}}}}|{{#if:{{{translit_lang1_type|{{{translit_jez1_vrsta|{{{transkripcija_jez1_vrsta|{{{transkripcija_jezik1_vrsta|}}}}}}}}}}}}|{{{translit_lang1_info|{{{translit_jez1_info|{{{transkripcija_jez1_info|{{{transkripcija_jezik1_info|}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass4 = {{#if:{{{translit_lang1_type2|{{{translit_jez1_vrsta2|{{{transkripcija_jez1_vrsta2|{{{transkripcija_jezik1_vrsta2|}}}}}}}}}}}}|mergedrow|mergedbottomrow}} | label4 = &nbsp;•&nbsp;{{{translit_lang1_type1|{{{translit_jez1_vrsta1|{{{transkripcija_jez1_vrsta1|{{{transkripcija_jezik1_vrsta1}}}}}}}}}}}} | data4 = {{#if:{{{translit_lang1|{{{translit_jez1|{{{transkripcija_jez1|{{{transkripcija_jezik1|}}}}}}}}}}}}|{{#if:{{{translit_lang1_type1|{{{translit_jez1_vrsta1|{{{transkripcija_jez1_vrsta1|{{{transkripcija_jezik1_vrsta1|}}}}}}}}}}}}|{{{translit_lang1_info1|{{{translit_jez1_info1|{{{transkripcija_jez1_info1|{{{transkripcija_jezik1_info1|}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass5 = {{#if:{{{translit_lang1_type3|{{{translit_jez1_vrsta3|{{{transkripcija_jez1_vrsta3|{{{transkripcija_jezik1_vrsta3|}}}}}}}}}}}}|mergedrow|mergedbottomrow}} | label5 =&nbsp;•&nbsp;{{{translit_lang1_type2|{{{translit_jez1_vrsta2|{{{transkripcija_jez1_vrsta2|{{{transkripcija_jezik1_vrsta2}}}}}}}}}}}} | data5 = {{#if:{{{translit_lang1|{{{translit_jez1|{{{transkripcija_jez1|{{{transkripcija_jezik1|}}}}}}}}}}}}|{{#if:{{{translit_lang1_type2|{{{translit_jez1_vrsta2|{{{transkripcija_jez1_vrsta2|{{{transkripcija_jezik1_vrsta2|}}}}}}}}}}}}|{{{translit_lang1_info2|{{{translit_jez1_info2|{{{transkripcija_jez1_info2|{{{transkripcija_jezik1_info2|}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass6 = {{#if:{{{translit_lang1_type4|{{{translit_jez1_vrsta4|{{{transkripcija_jez1_vrsta4|{{{transkripcija_jezik1_vrsta4|}}}}}}}}}}}}|mergedrow|mergedbottomrow}} | label6 = &nbsp;•&nbsp;{{{translit_lang1_type3|{{{translit_jez1_vrsta3|{{{transkripcija_jez1_vrsta3|{{{transkripcija_jezik1_vrsta3}}}}}}}}}}}} | data6 = {{#if:{{{translit_lang1|{{{translit_jez1|{{{transkripcija_jez1|{{{transkripcija_jezik1|}}}}}}}}}}}}|{{#if:{{{translit_lang1_type3|{{{translit_jez1_vrsta3|{{{transkripcija_jez1_vrsta3|{{{transkripcija_jezik1_vrsta3|}}}}}}}}}}}}|{{{translit_lang1_info3|{{{translit_jez1_info3|{{{transkripcija_jez1_info3|{{{transkripcija_jezik1_info3|}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass7 = {{#if:{{{translit_lang1_type5|{{{translit_jez1_vrsta5|{{{transkripcija_jez1_vrsta5|{{{transkripcija_jezik1_vrsta5|}}}}}}}}}}}}|mergedrow|mergedbottomrow}} | label7 = &nbsp;•&nbsp;{{{translit_lang1_type4|{{{translit_jez1_vrsta4|{{{transkripcija_jez1_vrsta4|{{{transkripcija_jezik1_vrsta4}}}}}}}}}}}} | data7 = {{#if:{{{translit_lang1|{{{translit_jez1|{{{transkripcija_jez1|{{{transkripcija_jezik1|}}}}}}}}}}}}|{{#if:{{{translit_lang1_type4|{{{translit_jez1_vrsta4|{{{transkripcija_jez1_vrsta4|{{{transkripcija_jezik1_vrsta4|}}}}}}}}}}}}|{{{translit_lang1_info4|{{{translit_jez1_info4|{{{transkripcija_jez1_info4|{{{transkripcija_jezik1_info4|}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass8 = {{#if:{{{translit_lang1_type6|{{{translit_jez1_vrsta6|{{{transkripcija_jez1_vrsta6|{{{transkripcija_jezik1_vrsta6|}}}}}}}}}}}}|mergedrow|mergedbottomrow}} | label8 = &nbsp;•&nbsp;{{{translit_lang1_type5|{{{translit_jez1_vrsta5|{{{transkripcija_jez1_vrsta5|{{{transkripcija_jezik1_vrsta5}}}}}}}}}}}} | data8 = {{#if:{{{translit_lang1|{{{translit_jez1|{{{transkripcija_jez1|{{{transkripcija_jezik1|}}}}}}}}}}}}|{{#if:{{{translit_lang1_type5|{{{translit_jez1_vrsta5|{{{transkripcija_jez1_vrsta5|{{{transkripcija_jezik1_vrsta5|}}}}}}}}}}}}|{{{translit_lang1_info5|{{{translit_jez1_info5|{{{transkripcija_jez1_info5|{{{transkripcija_jezik1_info5|}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass9 = mergedbottomrow | label9 = &nbsp;•&nbsp;{{{translit_lang1_type6|{{{translit_jez1_vrsta6|{{{transkripcija_jez1_vrsta6|{{{transkripcija_jezik1_vrsta6}}}}}}}}}}}} | data9 = {{#if:{{{translit_lang1|{{{translit_jez1|{{{transkripcija_jez1|{{{transkripcija_jezik1|}}}}}}}}}}}}|{{#if:{{{translit_lang1_type6|{{{translit_jez1_vrsta6|{{{transkripcija_jez1_vrsta6|{{{transkripcija_jezik1_vrsta6|}}}}}}}}}}}}|{{{translit_lang1_info6|{{{translit_jez1_info6|{{{transkripcija_jez1_info6|{{{transkripcija_jezik1_info6|}}}}}}}}}}}}}}}} <!-- ***Transliteration language 2*** --> | rowclass10 = mergedtoprow | header10 = {{#if:{{{translit_lang2|{{{translit_jez2|{{{transkripcija_jez2|{{{transkripcija_jezik2|}}}}}}}}}}}}|<!-- Na -->{{{translit_lang2|{{{translit_jez2|{{{transkripcija_jez2|{{{transkripcija_jezik2}}}}}}}}}}}}}} | rowclass11 = {{#if:{{{translit_lang2_type1|{{{translit_jez2_vrsta1|{{{transkripcija_jez2_vrsta1|{{{transkripcija_jezik2_vrsta1|}}}}}}}}}}}}|mergedrow|mergedbottomrow}} | label11 = &nbsp;•&nbsp;{{{translit_lang2_type|{{{translit_jez2_vrsta|{{{transkripcija_jez2_vrsta|{{{transkripcija_jezik2_vrsta}}}}}}}}}}}} | data11 = {{#if:{{{translit_lang2|{{{translit_jez2|{{{transkripcija_jez2|{{{transkripcija_jezik2|}}}}}}}}}}}}|{{#if:{{{translit_lang2_type|{{{translit_jez2_vrsta|{{{transkripcija_jez2_vrsta|{{{transkripcija_jezik2_vrsta|}}}}}}}}}}}}|{{{translit_lang2_info|{{{translit_jez2_info|{{{transkripcija_jez2_info|{{{transkripcija_jezik2_info|}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass12 = {{#if:{{{translit_lang2_type2|{{{translit_jez2_vrsta2|{{{transkripcija_jez2_vrsta2|{{{transkripcija_jezik2_vrsta2|}}}}}}}}}}}}|mergedrow|mergedbottomrow}} | label12 = &nbsp;•&nbsp;{{{translit_lang2_type1|{{{translit_jez2_vrsta1|{{{transkripcija_jez2_vrsta1|{{{transkripcija_jezik2_vrsta1}}}}}}}}}}}} | data12 = {{#if:{{{translit_lang2|{{{translit_jez2|{{{transkripcija_jez2|{{{transkripcija_jezik2|}}}}}}}}}}}}|{{#if:{{{translit_lang2_type1|{{{translit_jez2_vrsta1|{{{transkripcija_jez2_vrsta1|{{{transkripcija_jezik2_vrsta1|}}}}}}}}}}}}|{{{translit_lang2_info1|{{{translit_jez2_info1|{{{transkripcija_jez2_info1|{{{transkripcija_jezik2_info1|}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass13 = {{#if:{{{translit_lang2_type3|{{{translit_jez2_vrsta3|{{{transkripcija_jez2_vrsta3|{{{transkripcija_jezik2_vrsta3|}}}}}}}}}}}}|mergedrow|mergedbottomrow}} | label13 =&nbsp;•&nbsp;{{{translit_lang2_type2|{{{translit_jez2_vrsta2|{{{transkripcija_jez2_vrsta2|{{{transkripcija_jezik2_vrsta2}}}}}}}}}}}} | data13 = {{#if:{{{translit_lang2|{{{translit_jez2|{{{transkripcija_jez2|{{{transkripcija_jezik2|}}}}}}}}}}}}|{{#if:{{{translit_lang2_type2|{{{translit_jez2_vrsta2|{{{transkripcija_jez2_vrsta2|{{{transkripcija_jezik2_vrsta2|}}}}}}}}}}}}|{{{translit_lang2_info2|{{{translit_jez2_info2|{{{transkripcija_jez2_info2|{{{transkripcija_jezik2_info2|}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass14 = {{#if:{{{translit_lang2_type4|{{{translit_jez2_vrsta4|{{{transkripcija_jez2_vrsta4|{{{transkripcija_jezik2_vrsta4|}}}}}}}}}}}}|mergedrow|mergedbottomrow}} | label14 = &nbsp;•&nbsp;{{{translit_lang2_type3|{{{translit_jez2_vrsta3|{{{transkripcija_jez2_vrsta3|{{{transkripcija_jezik2_vrsta3}}}}}}}}}}}} | data14 = {{#if:{{{translit_lang2|{{{translit_jez2|{{{transkripcija_jez2|{{{transkripcija_jezik2|}}}}}}}}}}}}|{{#if:{{{translit_lang2_type3|{{{translit_jez2_vrsta3|{{{transkripcija_jez2_vrsta3|{{{transkripcija_jezik2_vrsta3|}}}}}}}}}}}}|{{{translit_lang2_info3|{{{translit_jez2_info3|{{{transkripcija_jez2_info3|{{{transkripcija_jezik2_info3|}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass15 = {{#if:{{{translit_lang2_type5|{{{translit_jez2_vrsta5|{{{transkripcija_jez2_vrsta5|{{{transkripcija_jezik2_vrsta5|}}}}}}}}}}}}|mergedrow|mergedbottomrow}} | label15 = &nbsp;•&nbsp;{{{translit_lang2_type4|{{{translit_jez2_vrsta4|{{{transkripcija_jez2_vrsta4|{{{transkripcija_jezik2_vrsta4}}}}}}}}}}}} | data15 = {{#if:{{{translit_lang2|{{{translit_jez2|{{{transkripcija_jez2|{{{transkripcija_jezik2|}}}}}}}}}}}}|{{#if:{{{translit_lang2_type4|{{{translit_jez2_vrsta4|{{{transkripcija_jez2_vrsta4|{{{transkripcija_jezik2_vrsta4|}}}}}}}}}}}}|{{{translit_lang2_info4|{{{translit_jez2_info4|{{{transkripcija_jez2_info4|{{{transkripcija_jezik2_info4|}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass16 = {{#if:{{{translit_lang2_type6|{{{translit_jez2_vrsta6|{{{transkripcija_jez2_vrsta6|{{{transkripcija_jezik2_vrsta6|}}}}}}}}}}}}|mergedrow|mergedbottomrow}} | label16 = &nbsp;•&nbsp;{{{translit_lang2_type5|{{{translit_jez2_vrsta5|{{{transkripcija_jez2_vrsta5|{{{transkripcija_jezik2_vrsta5}}}}}}}}}}}} | data16 = {{#if:{{{translit_lang2|{{{translit_jez2|{{{transkripcija_jez2|{{{transkripcija_jezik2|}}}}}}}}}}}}|{{#if:{{{translit_lang2_type5|{{{translit_jez2_vrsta5|{{{transkripcija_jez2_vrsta5|{{{transkripcija_jezik2_vrsta5|}}}}}}}}}}}}|{{{translit_lang2_info5|{{{translit_jez2_info5|{{{transkripcija_jez2_info5|{{{transkripcija_jezik2_info5|}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass17 = mergedbottomrow | label17 = &nbsp;•&nbsp;{{{translit_lang2_type6|{{{translit_jez2_vrsta6|{{{transkripcija_jez2_vrsta6|{{{transkripcija_jezik2_vrsta6}}}}}}}}}}}} | data17 = {{#if:{{{translit_lang2|{{{translit_jez2|{{{transkripcija_jez2|{{{transkripcija_jezik2|}}}}}}}}}}}}|{{#if:{{{translit_lang2_type6|{{{translit_jez2_vrsta6|{{{transkripcija_jez2_vrsta6|{{{transkripcija_jezik2_vrsta6|}}}}}}}}}}}}|{{{translit_lang2_info6|{{{translit_jez2_info6|{{{transkripcija_jez2_info6|{{{transkripcija_jezik2_info6|}}}}}}}}}}}}}}}} <!-- end ** names, type, and transliterations ** --> <!-- ***Skyline Image*** --> | rowclass18 = mergedtoprow | data18 = {{#if:{{{image_skyline|{{{slika_skyline|{{{slika_horizont|{{{slika|{{{slika_panorama|}}}}}}}}}}}}}}}|<!-- -->{{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage<!-- -->|image={{{image_skyline|{{{slika_skyline|{{{slika_horizont|{{{slika|{{{slika_panorama|}}}}}}}}}}}}}}}<!-- -->|size={{if empty|{{{image_size|}}}|{{{imagesize|{{{veličina_slike|{{{slika_veličina|}}}}}}}}}}}|sizedefault=250px<!-- -->|alt={{if empty|{{{image_alt|{{{slika_alt|}}}}}}|{{{alt|}}}}}<!-- -->|title={{if empty|{{{image_caption|{{{opis_slike|{{{slika_opis|}}}}}}}}}|{{{caption|{{{opis|}}}}}}|{{{image_alt|{{{slika_alt|}}}}}}|{{{alt|}}}}}}}<!-- -->{{#if:{{{image_caption|{{{opis_slike|{{{slika_opis|}}}}}}}}}{{{caption|{{{opis|}}}}}}|<div class="ib-settlement-caption">{{if empty|{{{image_caption|{{{opis_slike|{{{slika_opis|}}}}}}}}}|{{{caption|{{{opis|}}}}}}}}</div>}} }} <!-- ***Flag, Seal, Shield and Coat of arms*** --> | rowclass19 = mergedtoprow | class19 = maptable | data19 = {{#if:{{{image_flag|{{{slika_zastava|}}}}}}{{{image_seal|{{{slika_pečat|{{{slika_grb|}}}}}}}}}{{{image_shield|{{{slika_štit|}}}}}}{{{image_blank_emblem|{{{slika_prazan_grb|}}}}}}{{both|{{{pushpin_map_narrow|{{{pushpin_mapa_uska|{{{marker_mapa_uska|}}}}}}}}}|{{{pushpin_map|{{{pushpin_mapa|{{{marker_mapa|}}}}}}}}}}} |{{Infobox settlement/columns | 1 = {{#if:{{{image_flag|{{{slika_zastava|}}}}}}|{{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image_flag|{{{slika_zastava}}}}}}|size={{{flag_size|{{{zastava_veličina|}}}}}}|sizedefault={{#if:{{both|{{{pushpin_map_narrow|{{{pushpin_mapa_uska|{{{marker_mapa_uska|}}}}}}}}}|{{{pushpin_map|{{{pushpin_mapa|{{{marker_mapa|}}}}}}}}}}}|125px|100x100px}}|border={{yesno |{{{flag_border|{{{zastava_okvir|}}}}}}|yes=yes|blank=yes}}|alt={{{flag_alt|{{{zastava_alt|}}}}}}|title=Zastava za grad {{#if:{{{name|{{{ime|}}}}}}|{{{name|{{{ime}}}}}}|{{#if:{{{official_name|{{{službeno_ime|}}}}}}|{{{official_name|{{{službeno_ime}}}}}}|{{PAGENAMEBASE}}}}}}}}<div class="ib-settlement-caption-link">{{Infobox settlement/link|type=Zastava|link={{{flag_link|{{{zastava_link|}}}}}}|name={{{official_name|{{{službeno_ime}}}}}}}}</div>}} | 2 = {{#if:{{{image_seal|{{{slika_pečat|{{{slika_grb|}}}}}}}}}|{{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image_seal|{{{slika_pečat|{{{slika_grb|}}}}}}}}}|size={{{seal_size|{{{pečat_veličina|{{{grb_veličina|}}}}}}}}}|sizedefault={{#if:{{both|{{{pushpin_map_narrow|{{{pushpin_mapa_uska|{{{marker_mapa_uska|}}}}}}}}}|{{{pushpin_map|{{{pushpin_mapa|{{{marker_mapa|}}}}}}}}}}}|85px|100x100px}}|alt={{{seal_alt|{{{grb_alt|}}}}}}|title=Zvaničan grb za grad {{#if:{{{name|{{{ime|}}}}}}|{{{name|{{{ime}}}}}}|{{#if:{{{official_name|{{{službeno_ime|}}}}}}|{{{official_name|{{{službeno_ime}}}}}}|{{PAGENAMEBASE}}}}}}}}<div class="ib-settlement-caption-link">{{Infobox settlement/link|type={{#if:{{{seal_type|{{{pečat_vrsta|{{{grb_vrsta|}}}}}}}}}|{{{seal_type|{{{pečat_vrsta|{{{grb_vrsta}}}}}}}}}|Grb}}|link={{{seal_link|{{{pečat_link|{{{grb_link|}}}}}}}}}|name={{{official_name|{{{službeno_ime}}}}}}}}</div>}} | 3 = {{#if:{{{image_shield|{{{slika_štit|}}}}}}|{{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image_shield|{{{slika_štit|}}}}}}||size={{{shield_size|{{{štit_veličina|{{{veličina_štita|}}}}}}}}}|sizedefault={{#if:{{both|{{{pushpin_map_narrow|{{{pushpin_mapa_uska|{{{marker_mapa_uska|}}}}}}}}}|{{{pushpin_map|{{{pushpin_mapa|{{{marker_mapa|}}}}}}}}}}}|85px|100x100px}}|alt={{{shield_alt|{{{štit_alt|}}}}}}|title=Zvaničan grb za grad {{#if:{{{name|{{{ime|}}}}}}|{{{name|{{{ime}}}}}}|{{#if:{{{official_name|{{{službeno_ime|}}}}}}|{{{official_name|{{{službeno_ime}}}}}}|{{PAGENAMEBASE}}}}}}}}<div class="ib-settlement-caption-link">{{Infobox settlement/link|type=Štit|link={{{shield_link|{{{štit_link|}}}}}}|name={{{official_name|{{{službeno_ime}}}}}}}}</div>}} | 4 = {{#if:{{{image_blank_emblem|{{{slika_prazan_grb|}}}}}}|{{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image_blank_emblem|{{{slika_prazan_grb|}}}}}}|size={{{blank_emblem_size|{{{prazan_grb_veličina|{{{veličina_praznog_grba|}}}}}}}}}|sizedefault={{#if:{{both|{{{pushpin_map_narrow|{{{pushpin_mapa_uska|{{{marker_mapa_uska|}}}}}}}}}|{{{pushpin_map|{{{pushpin_mapa|{{{marker_mapa|}}}}}}}}}}}|85px|100x100px}}|alt={{{blank_emblem_alt|{{{prazan_grb_alt|}}}}}}|title=Zvaničan logo za grad {{#if:{{{name|{{{ime|}}}}}}|{{{name|{{{ime}}}}}}|{{#if:{{{official_name|{{{službeno_ime|}}}}}}|{{{official_name|{{{službeno_ime}}}}}}|{{PAGENAMEBASE}}}}}}}}<div class="ib-settlement-caption-link">{{Infobox settlement/link|type={{#if:{{{blank_emblem_type|{{{prazan_grb_vrsta|}}}}}}|{{{blank_emblem_type|{{{prazan_grb_vrsta}}}}}}}}|link={{{blank_emblem_link|{{{prazan_grb_link|}}}}}}|name={{{official_name|{{{službeno_ime}}}}}}}}</div>}} | 5 = {{#if:{{{image_map|{{{slika_mapa|}}}}}}|{{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image_map|{{{slika_mapa}}}}}}|size={{{mapsize|{{{veličina_mape|{{{mapa_veličina|}}}}}}}}}|sizedefault=100x100px|alt={{{map_alt|{{{mapa_alt|}}}}}}|title={{{map_caption|{{{opis_mape|Lokacija: {{#if:{{{name|{{{ime|}}}}}}|{{{name|{{{ime}}}}}}|{{#if:{{{official_name|{{{službeno_ime|}}}}}}|{{{official_name|{{{službeno_ime}}}}}}|{{PAGENAMEBASE}}}}}}}}}}}}}}{{#if:{{{map_caption|{{{opis_mape|}}}}}}|<div class="ib-settlement-caption-link">{{{map_caption|{{{opis_mape}}}}}}</div>}}}} | 0 = {{#if:{{{pushpin_map_narrow|{{{pushpin_mapa_uska|{{{marker_mapa_uska|}}}}}}}}}|{{#if:{{both| {{{pushpin_map|{{{pushpin_mapa|{{{marker_mapa|}}}}}}}}} | {{{coordinates|{{{koordinate|}}}}}} }}| {{Mapa lokacije|{{{pushpin_map|{{{pushpin_mapa|{{{marker_mapa|}}}}}}}}} |border = infobox |alt = {{{pushpin_map_alt|{{{pushpin_mapa_alt|{{{marker_mapa_alt|}}}}}}}}} |caption ={{#if:{{{pushpin_map_caption_notsmall|{{{pushpin_opis_mape_notsmall|}}}}}}|{{{pushpin_map_caption_notsmall|{{{pushpin_opis_mape_notsmall|}}}}}}|{{#if:{{{pushpin_map_caption|{{{pushpin_opis_mape|{{{marker_mapa_opis|}}}}}}}}}|{{{pushpin_map_caption|{{{pushpin_opis_mape|{{{marker_mapa_opis}}}}}}}}}|{{#if:{{{map_caption|{{{opis_mape|}}}}}}|{{{map_caption|{{{opis_mape}}}}}}}}}}}} |float = center |width = {{#if:{{{pushpin_mapsize|{{{pushpin_map_size|{{{pushpin_mapa_veličina|{{{marker_mapa_veličina|}}}}}}}}}}}}|{{{pushpin_mapsize|{{{pushpin_map_size|{{{pushpin_mapa_veličina|{{{marker_mapa_veličina}}}}}}}}}}}}|150}} |default_width = 250 |relief= {{{pushpin_relief|{{{pushpin_reljef|{{{marker_reljef|}}}}}}}}} |AlternativeMap = {{{pushpin_image|{{{pushpin_slika|{{{marker_slika|}}}}}}}}} |overlay_image = {{{pushpin_overlay|{{{pushpin_overlej|{{{marker_overlej|}}}}}}}}} |coordinates = {{{coordinates|{{{koordinate|}}}}}} |label = {{#ifeq: {{lc: {{{pushpin_label_position|{{{pushpin_oznaka_pozicija|{{{marker_oznaka_pozicija|}}}}}}}}} }} | none | | {{#if:{{{pushpin_label|{{{pushpin_oznaka|{{{marker_oznaka|}}}}}}}}}|{{{pushpin_label|{{{pushpin_oznaka|{{{marker_oznaka}}}}}}}}}|{{#if:{{{name|{{{ime|}}}}}}|{{{name|{{{ime}}}}}}|{{{official_name|{{{službeno_ime|}}}}}}}}}} }} |marksize =6 |outside = {{{pushpin_outside|{{{pushpin_napolju|{{{marker_napolju|}}}}}}}}}<!-- pin is outside the map --> |position = {{{pushpin_label_position|{{{pushpin_oznaka_pozicija|{{{marker_oznaka_pozicija|}}}}}}}}} }} }} }} }} }} <!-- ***Etymology*** --> | rowclass20 = mergedtoprow | data20 = {{#if:{{{etymology|{{{etimologija|}}}}}}|Etimologija: {{{etymology|{{{etimologija}}}}}} }} <!-- ***Nickname*** --> | rowclass21 = {{#if:{{{etymology|{{{etimologija|}}}}}}|mergedrow|mergedtoprow}} | data21 = {{#if:{{{nickname|{{{nadimak|}}}}}}{{{nicknames|{{{nadimci|}}}}}}|<!-- -->{{Pluralize from text|parse_links=1|{{if empty|{{{nickname|{{{nadimak|}}}}}}|{{{nicknames|{{{nadimci|}}}}}}{{force plural}}}}|<!-- -->link={{{nickname_link|}}}|singular=Nadimak|likely=Nadimak/ci|plural=Nadimci}}:&nbsp;<!-- --><div class="ib-settlement-nickname nickname">{{if empty|{{{nickname|{{{nadimak|}}}}}}|{{{nicknames|{{{nadimci|}}}}}}}}</div><!-- -->{{Main other|{{Pluralize from text|parse_links=1|{{{nickname|{{{nadimak|}}}}}}|<!-- -->likely=[[Kategorija:Stranice sa šablonom Infokutija naselje sa mogućim spiskom nadimaka]]}}}}}} <!-- ***Motto*** --> | rowclass22 = {{#if:{{{etymology|{{{etimologija|}}}}}}{{{nickname|{{{nadimak|}}}}}}{{{nicknames|{{{nadimci|}}}}}}|mergedrow|mergedtoprow}} | data22 = {{#if:{{{motto|{{{moto|{{{slogan|}}}}}}}}}{{{mottoes|{{{slogani|}}}}}}|<!-- -->{{Pluralize from text|{{if empty|{{{motto|{{{moto|{{{slogan|}}}}}}}}}|{{{mottoes|{{{slogani|}}}}}}{{force plural}}}}|<!-- -->link={{{motto_link|}}}|singular=Motto|likely=Motto(s)|plural=Mottoes}}:&nbsp;<!-- --><div class="ib-settlement-nickname nickname">{{if empty|{{{motto|{{{moto|{{{slogan|}}}}}}}}}|{{{mottoes|{{{slogani|}}}}}}}}</div><!-- -->{{Main other|{{Pluralize from text|{{{motto|{{{moto|{{{slogan|}}}}}}}}}|<!-- -->likely=[[Kategorija:Stranice sa šablonom Infokutija naselje sa mogićim spiskom slogana]]}}}}}} <!-- ***Anthem*** --> | rowclass23 = {{#if:{{{etymology|{{{etimologija|}}}}}}{{{nickname|{{{nadimak|}}}}}}{{{nicknames|{{{nadimci|}}}}}}{{{motto|{{{moto|{{{slogan|}}}}}}}}}{{{mottoes|{{{slogani|}}}}}}|mergedrow|mergedtoprow}} | data23 = {{#if:{{{anthem|{{{himna|}}}}}}|{{#if:{{{anthem_link|{{{himna_link|}}}}}}|[[{{{anthem_link|{{{himna_link|}}}}}}|Himna:]]|Himna:}} {{{anthem|{{{himna}}}}}}}} <!-- ***Map*** --> | rowclass24 = mergedtoprow | data24 = {{#if:{{both|{{{pushpin_map_narrow|{{{pushpin_mapa_uska|{{{marker_mapa_uska|}}}}}}}}}|{{{pushpin_map|{{{pushpin_mapa|{{{marker_mapa|}}}}}}}}}}}||{{#if:{{{image_map|{{{slika_mapa|}}}}}} |{{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image_map|{{{slika_mapa}}}}}}|size={{{mapsize|{{{veličina_mape|{{{mapa_veličina|}}}}}}}}}|sizedefault=250px|alt={{{map_alt|{{{mapa_alt|}}}}}}|title={{{map_caption|{{{opis_mape|Lokacija: {{#if:{{{name|{{{ime|}}}}}}|{{{name|{{{ime}}}}}}|{{#if:{{{official_name|{{{službeno_ime|}}}}}}|{{{official_name|{{{službeno_ime}}}}}}|{{PAGENAMEBASE}}}}}}}}}}}}}}{{#if:{{{map_caption|{{{opis_mape|}}}}}}|<div class="ib-settlement-caption">{{{map_caption|{{{opis_mape}}}}}}</div>}} }}}} | rowclass25 = mergedrow | data25 = {{#if:{{{image_map1|{{{slika_mapa1|}}}}}}|{{#invoke:InfoboxImage|InfoboxImage|image={{{image_map1|{{{slika_mapa1}}}}}}|size={{{mapsize1|{{{veličina_mape1|{{{mapa_veličina1|}}}}}}}}}|sizedefault=250px|alt={{{map_alt1|{{{mapa_alt1|}}}}}}|title={{{map_caption1|{{{opis_mape1|Lokacija: {{#if:{{{name|{{{ime|}}}}}}|{{{name|{{{ime}}}}}}|{{#if:{{{official_name|{{{službeno_ime}}}}}}|{{PAGENAMEBASE}}}}}}}}}}}}}}{{#if:{{{map_caption1{{{opis_mape1|}}}}}}|<div class="ib-settlement-caption">{{{map_caption1{{{opis_mape1}}}}}}</div>}} }} <!-- ***Pushpin Map*** --> | rowclass26 = mergedtoprow | data26 = {{#if:{{{pushpin_map_narrow|{{{pushpin_mapa_uska|{{{marker_mapa_uska|}}}}}}}}}||{{#if:{{both| {{{pushpin_map|{{{pushpin_mapa|{{{marker_mapa|}}}}}}}}} | {{{coordinates|{{{koordinate|}}}}}} }}| {{Mapa lokacije|{{{pushpin_map|{{{pushpin_mapa|{{{marker_mapa|}}}}}}}}} |border = infobox |alt = {{{pushpin_map_alt|{{{pushpin_mapa_alt|{{{marker_mapa_alt|}}}}}}}}} |caption ={{#if:{{{pushpin_map_caption_notsmall|{{{pushpin_opis_mape_notsmall|}}}}}}|{{{pushpin_map_caption_notsmall|{{{pushpin_opis_mape_notsmall}}}}}}|{{#if:{{{pushpin_map_caption|{{{pushpin_opis_mape|{{{marker_mapa_opis|}}}}}}}}}|{{{pushpin_map_caption|{{{pushpin_opis_mape|{{{marker_mapa_opis}}}}}}}}}|{{#if:{{{map_caption|{{{opis_mape|}}}}}}|{{#if:{{{image_map|{{{slika_mapa|}}}}}}||{{{map_caption|{{{opis_mape}}}}}}}}}}}}}} |float = center |width = {{{pushpin_mapsize|{{{pushpin_map_size|{{{pushpin_mapa_veličina|{{{marker_mapa_veličina|}}}}}}}}}}}} |default_width = 250 |relief= {{{pushpin_relief|{{{pushpin_reljef|{{{marker_reljef|}}}}}}}}} |AlternativeMap = {{{pushpin_image|{{{pushpin_slika|{{{marker_slika|}}}}}}}}} |overlay_image = {{{pushpin_overlay|{{{pushpin_overlej|{{{marker_overlej|}}}}}}}}} |coordinates = {{{coordinates|{{{koordinate|}}}}}} |label = {{#ifeq: {{lc: {{{pushpin_label_position|{{{pushpin_oznaka_pozicija|{{{marker_oznaka_pozicija|}}}}}}}}} }} | none | | {{#if:{{{pushpin_label|{{{pushpin_oznaka|{{{marker_oznaka|}}}}}}}}}|{{{pushpin_label|{{{pushpin_oznaka|{{{marker_oznaka}}}}}}}}}|{{#if:{{{name|{{{ime|}}}}}}|{{{name|{{{ime}}}}}}|{{{official_name|{{{službeno_ime|}}}}}}}}}} }} |marksize =6 |outside = {{{pushpin_outside|{{{pushpin_napolju|{{{marker_napolju|}}}}}}}}}<!-- pin is outside the map --> |position = {{{pushpin_label_position|{{{pushpin_oznaka_pozicija|{{{marker_oznaka_pozicija|}}}}}}}}} }} }} }} <!-- ***Mapframe*** --> | rowclass27 = mergedtoprow | data27 = {{#if:{{{coordinates|{{{koordinate|}}}}}}|{{#ifeq:{{lc:{{{mapframe|yes}}}}}|no|| {{#invoke:Infobox mapframe|autoWithCaption | onByDefault = yes | mapframe-coordinates = {{{coordinates|{{{koordinate|}}}}}} | mapframe-frame-height = {{{mapframe-frame-height|240}}} | mapframe-frame-width = {{{mapframe-frame-width|270}}} | mapframe-shape = {{{mapframe-shape|yes}}} | mapframe-shape-fill-opacity = {{{mapframe-shape-fill-opacity|0}}} | mapframe-id = {{{mapframe-id|}}} | mapframe-caption = {{{mapframe-caption|}}} | mapframe-zoom = {{{mapframe-zoom|}}} | mapframe-marker = {{{mapframe-marker|{{#switch:{{#invoke:String|match|{{lc:{{{settlement_type|{{{type|{{{tip_naselja|{{{tip|{{{naselje_vrsta|}}}}}}}}}}}}}}}}}|općin|opštin|grad|selo|varoš|naselj|plain=true}}|općin|opštin=town-hall|grad=city|selo=village|varoš=town|naselj=residential-community|#default=town}}}}} | mapframe-marker-color = {{{mapframe-marker-color|}}} | mapframe-stroke-color = {{{mapframe-stroke-color|}}} | mapframe-stroke-width = {{{mapframe-stroke-width|}}} | mapframe-type = city | mapframe-population = {{{population_total|{{{stanovništvo_ukupno|{{{ukupno_stanovništvo|{{{stanovništvo|}}}}}}}}}}}} | mapframe-area_km2 = {{{area_total_km2|{{{površina_ukupno_km2|{{{površina_ukupno_kv_km|{{{površina_ukupno|{{{površina|}}}}}}}}}}}}}}} }} }}}} <!-- ***Coordinates*** --> | rowclass28 = {{#if:{{{image_map|{{{slika_mapa|}}}}}}{{{image_map1|{{{slika_mapa1|}}}}}}{{{pushpin_map|{{{pushpin_mapa|{{{marker_mapa|}}}}}}}}}|{{#if:{{{grid_position|{{{grid_pozicija|{{{mreža_pozicija|}}}}}}}}}|mergedrow|mergedbottomrow}}}} | data28 = {{#if:{{{coordinates|{{{koordinate|}}}}}} |Koordinate{{#if:{{{coor_pinpoint|{{{coor_type|{{{koordinate_marker|{{{koordinate_vrsta|{{{koordinate_pinpoint|{{{koordinate_vrsta|}}}}}}}}}}}}}}}}}}|&#32;({{{coor_pinpoint|{{{coor_type|{{{koordinate_marker|{{{koordinate_vrsta|{{{koordinate_pinpoint|{{{koordinate_vrsta|}}}}}}}}}}}}}}}}}})}}: {{#invoke:ISO 3166|geocoordinsert|nocat=true|1={{{coordinates|{{{koordinate|}}}}}}<!-- OTKRITI AKO POSTOJE MODULI Modul:ISO 3166/data/ |country={{{subdivision_name|{{{podjela_ime|{{{podela_ime|}}}}}}}}}|subdivision1={{{subdivision_name1|{{{podjela_ime1|{{{podela_ime1|}}}}}}}}}|subdivision2={{{subdivision_name2|{{{podjela_ime2|{{{podela_ime2|}}}}}}}}}|subdivision3={{{subdivision_name3|{{{podjela_ime3|{{{podela_ime3|}}}}}}}}}|type=city{{#if:{{{population_total|{{{stanovništvo_ukupno|{{{stanovništvo|}}}}}}}}}|{{#iferror:{{#expr:{{formatnum:{{{population_total|{{{stanovništvo_ukupno|{{{ukupno_stanovništvo|{{{stanovništvo|}}}}}}}}}}}}|R}}+1}}||({{formatnum:{{replace|{{{population_total|{{{stanovništvo_ukupno|{{{ukupno_stanovništvo|{{{stanovništvo}}}}}}}}}}}}|,|}}|R}})}}}} --> }}{{{coordinates_footnotes|{{{koordinate_footnotes|{{{koordinate_napomene|}}}}}}}}} }} | rowclass29 = {{#if:{{{image_map|{{{slika_mapa|}}}}}}{{{image_map1|{{{slika_mapa1|}}}}}}{{{pushpin_map|{{{pushpin_mapa|{{{marker_mapa|}}}}}}}}}|mergedbottomrow|mergedrow}} | label29 = {{if empty|{{{grid_name|{{{mreža_ime|}}}}}}|Pozicija na mreži}} | data29 = {{{grid_position|{{{grid_pozicija|{{{mreža_pozicija|}}}}}}}}} <!-- ***Subdivisions*** --> | rowclass30 = mergedtoprow | label30 = {{{subdivision_type|{{{podjela_vrsta|{{{podela_vrsta}}}}}}}}} | data30 = {{#if:{{{subdivision_type|{{{podjela_vrsta|{{{podela_vrsta|}}}}}}}}}|{{{subdivision_name|{{{podjela_ime|{{{podela_ime|}}}}}}}}} }} | rowclass31 = mergedrow | label31 = {{{subdivision_type1|{{{podjela_vrsta1|{{{podela_vrsta1}}}}}}}}} | data31 = {{#if:{{{subdivision_type1|{{{podjela_vrsta1|{{{podela_vrsta1|}}}}}}}}}|{{{subdivision_name1|{{{podjela_ime1|{{{podela_ime1|}}}}}}}}} }} | rowclass32 = mergedrow | label32 = {{{subdivision_type2|{{{podjela_vrsta2|{{{podela_vrsta2}}}}}}}}} | data32 = {{#if:{{{subdivision_type2|{{{podjela_vrsta2|{{{podela_vrsta2|}}}}}}}}}|{{{subdivision_name2|{{{podjela_ime2|{{{podela_ime2|}}}}}}}}} }} | rowclass33 = mergedrow | label33 = {{{subdivision_type3|{{{podjela_vrsta3|{{{podela_vrsta3}}}}}}}}} | data33 = {{#if:{{{subdivision_type3|{{{podjela_vrsta3|{{{podela_vrsta3|}}}}}}}}}|{{{subdivision_name3|{{{podjela_ime3|{{{podela_ime3|}}}}}}}}} }} | rowclass34 = mergedrow | label34 = {{{subdivision_type4|{{{podjela_vrsta4|{{{podela_vrsta4}}}}}}}}} | data34 = {{#if:{{{subdivision_type4|{{{podjela_vrsta4|{{{podela_vrsta4|}}}}}}}}}|{{{subdivision_name4|{{{podjela_ime4|{{{podela_ime4|}}}}}}}}} }} | rowclass35 = mergedrow | label35 = {{{subdivision_type5|{{{podjela_vrsta5|{{{podela_vrsta5}}}}}}}}} | data35 = {{#if:{{{subdivision_type5|}}}|{{{subdivision_name5|{{{podjela_ime5|{{{podela_ime5|}}}}}}}}} }} | rowclass36 = mergedrow | label36 = {{{subdivision_type6|{{{podjela_vrsta6|{{{podela_vrsta6}}}}}}}}} | data36 = {{#if:{{{subdivision_type6|}}}|{{{subdivision_name6|{{{podjela_ime6|{{{podela_ime6|}}}}}}}}} }} <!--***Established*** --> | rowclass37 = mergedtoprow | label37 = Osnivač(i) | data37 = {{{founder|{{{osnivač|}}}}}} | rowclass38 = mergedrow | label38 = Nazvan po | data38 = {{{named_for|{{{nazvan_po|{{{imenovan_po|}}}}}}}}} | rowclass39 = mergedrow | label39 = {{{established_title|{{{osnivanje_titula|{{{uspostavljanje_titula|{{{osnivanje_naslov|{{{uspostavljanje_naslov}}}}}}}}}}}}}}} | data39 = {{#if:{{{established_title|{{{osnivanje_titula|{{{uspostavljanje_titula|{{{osnivanje_naslov|{{{uspostavljanje_naslov|}}}}}}}}}}}}}}}|{{{established_date|{{{osnivanje_datum|{{{uspostavljanje_datum|}}}}}}}}} }} | rowclass40 = mergedrow | label40 = {{{established_title1|{{{osnivanje_titula1|{{{uspostavljanje_titula1|{{{osnivanje_naslov1|{{{uspostavljanje_naslov1}}}}}}}}}}}}}}} | data40 = {{#if:{{{established_title1|{{{osnivanje_titula1|{{{uspostavljanje_titula1|{{{osnivanje_naslov1|{{{uspostavljanje_naslov1|}}}}}}}}}}}}}}}|{{{established_date1|{{{osnivanje_datum1|{{{uspostavljanje_datum1|}}}}}}}}} }} | rowclass41 = mergedrow | label41 = {{{established_title2|{{{osnivanje_titula2|{{{uspostavljanje_titula2|{{{osnivanje_naslov2|{{{uspostavljanje_naslov2}}}}}}}}}}}}}}} | data41 = {{#if:{{{established_title2|{{{osnivanje_titula2|{{{uspostavljanje_titula2|{{{osnivanje_naslov2|{{{uspostavljanje_naslov2|}}}}}}}}}}}}}}}|{{{established_date2|{{{osnivanje_datum2|{{{uspostavljanje_datum2|}}}}}}}}} }} | rowclass42 = mergedrow | label42 = {{{established_title3|{{{osnivanje_titula3|{{{uspostavljanje_titula3|{{{osnivanje_naslov3|{{{uspostavljanje_naslov3}}}}}}}}}}}}}}} | data42 = {{#if:{{{established_title3|{{{osnivanje_titula3|{{{uspostavljanje_titula3|{{{osnivanje_naslov3|{{{uspostavljanje_naslov3|}}}}}}}}}}}}}}}|{{{established_date3|{{{osnivanje_datum3|{{{uspostavljanje_datum3|}}}}}}}}} }} | rowclass43 = mergedrow | label43 = {{{established_title4|{{{osnivanje_titula4|{{{uspostavljanje_titula4|{{{osnivanje_naslov4|{{{uspostavljanje_naslov4}}}}}}}}}}}}}}} | data43 = {{#if:{{{established_title4|{{{osnivanje_titula4|{{{uspostavljanje_titula4|{{{osnivanje_naslov4|{{{uspostavljanje_naslov4|}}}}}}}}}}}}}}}|{{{established_date4|{{{osnivanje_datum4|{{{uspostavljanje_datum4|}}}}}}}}} }} | rowclass44 = mergedrow | label44 = {{{established_title5|{{{osnivanje_titula5|{{{uspostavljanje_titula5|{{{osnivanje_naslov5|{{{uspostavljanje_naslov5}}}}}}}}}}}}}}} | data44 = {{#if:{{{established_title5|{{{osnivanje_titula5|{{{uspostavljanje_titula5|{{{osnivanje_naslov5|{{{uspostavljanje_naslov5|}}}}}}}}}}}}}}}|{{{established_date5|{{{osnivanje_datum5|{{{uspostavljanje_datum5|}}}}}}}}} }} | rowclass45 = mergedrow | label45 = {{{established_title6|{{{osnivanje_titula6|{{{uspostavljanje_titula6|{{{osnivanje_naslov6|{{{uspostavljanje_naslov6}}}}}}}}}}}}}}} | data45 = {{#if:{{{established_title6|{{{osnivanje_titula6|{{{uspostavljanje_titula6|{{{osnivanje_naslov6|{{{uspostavljanje_naslov6|}}}}}}}}}}}}}}}|{{{established_date6|{{{osnivanje_datum6|{{{uspostavljanje_datum6|}}}}}}}}} }} | rowclass46 = mergedrow | label46 = {{{established_title7|{{{osnivanje_titula7|{{{uspostavljanje_titula7|{{{osnivanje_naslov7|{{{uspostavljanje_naslov7}}}}}}}}}}}}}}} | data46 = {{#if:{{{established_title7|{{{osnivanje_titula7|{{{uspostavljanje_titula7|{{{osnivanje_naslov7|{{{uspostavljanje_naslov7|}}}}}}}}}}}}}}}|{{{established_date7|{{{osnivanje_datum7|{{{uspostavljanje_datum7|}}}}}}}}} }} | rowclass47 = mergedrow | label47 = {{{extinct_title|{{{ugašen_titula|{{{ugašen_naslov}}}}}}}}} | data47 = {{#if:{{{extinct_title|{{{ugašen_titula|{{{ugašen_naslov|}}}}}}}}}|{{{extinct_date|{{{ugašen_datum|}}}}}} }} <!-- ***Seat of government and subdivisions within the settlement*** --> | rowclass48 = mergedtoprow | label48 = {{#if:{{{seat_type|{{{sedište_vrsta|{{{sjedište_vrsta|}}}}}}}}}|{{{seat_type|{{{sedište_vrsta|{{{sjedište_vrsta}}}}}}}}}|Sjedište}} | data48 = {{{seat|{{{sedište|{{{sjedište|}}}}}}}}} | rowclass49 = mergedrow | label49 = {{#if:{{{seat1_type|{{{sedište1_vrsta|{{{sjedište1_vrsta|}}}}}}}}}|{{{seat1_type|{{{sedište1_vrsta|{{{sjedište1_vrsta}}}}}}}}}|Bivše sjedište}} | data49 = {{{seat1|{{{sedište1|{{{sjedište1|{{{former_seat|{{{drugo_sedište|{{{drugo_sjedište|}}}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass50 = mergedrow | label50 = {{#if:{{{seat2_type|{{{sedište2_vrsta|{{{sjedište2_vrsta|}}}}}}}}}|{{{seat2_type|{{{sedište2_vrsta|{{{sjedište2_vrsta}}}}}}}}}|Bivše sjedište}} | data50 = {{{seat2|{{{sedište2|{{{sjedište2|}}}}}}}}} | rowclass52 = {{#if:{{{seat|{{{sedište|{{{sjedište|}}}}}}}}}{{{seat1|{{{sedište1|{{{sjedište1|{{{former_seat|{{{drugo_sedište|{{{drugo_sjedište|}}}}}}}}}}}}}}}}}}{{{seat2|}}}|mergedrow|mergedtoprow}} | label52 = {{#if:{{{parts_type|{{{delovi_vrsta|}}}}}}|{{{parts_type|{{{delovi_vrsta}}}}}}|Varoši}} | data52 = {{#if:{{{parts|{{{delovi|}}}}}}{{{p1|}}} |{{#ifeq:{{{parts_style|{{{delovi_stil|}}}}}}|para |<b>{{{parts|{{{delovi|}}}}}}{{#if:{{both|{{{parts|{{{delovi|}}}}}}|{{{p1|}}}}}|&#58;&nbsp;|}}</b>{{comma separated entries|{{{p1|}}}|{{{p2|}}}|{{{p3|}}}|{{{p4|}}}|{{{p5|}}}|{{{p6|}}}|{{{p7|}}}|{{{p8|}}}|{{{p9|}}}|{{{p10|}}}|{{{p11|}}}|{{{p12|}}}|{{{p13|}}}|{{{p14|}}}|{{{p15|}}}|{{{p16|}}}|{{{p17|}}}|{{{p18|}}}|{{{p19|}}}|{{{p20|}}}|{{{p21|}}}|{{{p22|}}}|{{{p23|}}}|{{{p24|}}}|{{{p25|}}}|{{{p26|}}}|{{{p27|}}}|{{{p28|}}}|{{{p29|}}}|{{{p30|}}}|{{{p31|}}}|{{{p32|}}}|{{{p33|}}}|{{{p34|}}}|{{{p35|}}}|{{{p36|}}}|{{{p37|}}}|{{{p38|}}}|{{{p39|}}}|{{{p40|}}}|{{{p41|}}}|{{{p42|}}}|{{{p43|}}}|{{{p44|}}}|{{{p45|}}}|{{{p46|}}}|{{{p47|}}}|{{{p48|}}}|{{{p49|}}}|{{{p50|}}}}} |{{#if:{{{p1|}}}|{{Collapsible list|title={{{parts|{{{delovi|}}}}}}|expand={{#switch:{{{parts_style|{{{delovi_stil|}}}}}}|coll=|list=y|{{#if:{{{p6|}}}||y}}}}|1={{{p1|}}}|2={{{p2|}}}|3={{{p3|}}}|4={{{p4|}}}|5={{{p5|}}}|6={{{p6|}}}|7={{{p7|}}}|8={{{p8|}}}|9={{{p9|}}}|10={{{p10|}}}|11={{{p11|}}}|12={{{p12|}}}|13={{{p13|}}}|14={{{p14|}}}|15={{{p15|}}}|16={{{p16|}}}|17={{{p17|}}}|18={{{p18|}}}|19={{{p19|}}}|20={{{p20|}}}|21={{{p21|}}}|22={{{p22|}}}|23={{{p23|}}}|24={{{p24|}}}|25={{{p25|}}}|26={{{p26|}}}|27={{{p27|}}}|28={{{p28|}}}|29={{{p29|}}}|30={{{p30|}}}|31={{{p31|}}}|32={{{p32|}}}|33={{{p33|}}}|34={{{p34|}}}|35={{{p35|}}}|36={{{p36|}}}|37={{{p37|}}}|38={{{p38|}}}|39={{{p39|}}}|40={{{p40|}}}|41={{{p41|}}}|42={{{p42|}}}|43={{{p43|}}}|44={{{p44|}}}|45={{{p45|}}}|46={{{p46|}}}|47={{{p47|}}}|48={{{p48|}}}|49={{{p49|}}}|50={{{p50|}}}}} |{{{parts|{{{delovi}}}}}} }} }} }} <!-- ***Government type and Leader*** --> | rowclass53 = mergedtoprow | header53 = {{#if:{{{government_type|{{{tip_vlasti|{{{vlada_vrsta|{{{vrsta_vlasti|}}}}}}}}}}}}{{{governing_body|{{{vladajuće_telo|{{{telo_vlasti|{{{tijelo_vlasti|{{{vladajuće_tijelo|}}}}}}}}}}}}}}}{{{leader_name|{{{vladar_ime|{{{ime_vladara|{{{vođa_ime|{{{ime_vođe|}}}}}}}}}}}}}}}{{{leader_name1|{{{vladar_ime1|{{{ime_vladara1|{{{vođa_ime1|{{{ime_vođe1|}}}}}}}}}}}}}}}{{{leader_name2|{{{vladar_ime2|{{{ime_vladara2|{{{vođa_ime2|{{{ime_vođe2|}}}}}}}}}}}}}}}{{{leader_name3|{{{vladar_ime3|{{{ime_vladara3|{{{vođa_ime3|{{{ime_vođe3|}}}}}}}}}}}}}}}{{{leader_name4|{{{vladar_ime4|{{{ime_vladara4|{{{vođa_ime4|{{{ime_vođe4|}}}}}}}}}}}}}}}|Uprava<div class="ib-settlement-fn">{{{government_footnotes|{{{vlada_footnotes|{{{vlada_napomene|}}}}}}}}}</div>}} <!-- ***Government*** --> | rowclass54 = mergedrow | label54 = &nbsp;•&nbsp;Tip | data54 = {{{government_type|{{{tip_vlasti|{{{vlada_vrsta|{{{vrsta_vlasti|}}}}}}}}}}}} | rowclass55 = mergedrow | label55 = &nbsp;•&nbsp;Tijelo | class55 = agent | data55 = {{{governing_body|{{{vladajuće_telo|{{{telo_vlasti|{{{tijelo_vlasti|{{{vladajuće_tijelo|}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass56 = mergedrow | label56 = &nbsp;•&nbsp;{{{leader_title|{{{vladar_titula|{{{vođa_titula}}}}}}}}} | data56 = {{#if:{{{leader_title|{{{vladar_titula|{{{vođa_titula|}}}}}}}}}|{{{leader_name|{{{vladar_ime|{{{ime_vladara|{{{vođa_ime|{{{ime_vođe|}}}}}}}}}}}}}}} {{#if:{{{leader_party|{{{vladajuća_stranka|{{{vođa_partija|{{{vođa_stranka|}}}}}}}}}}}}|({{Polparty|{{{subdivision_name|{{{podjela_ime|{{{podela_ime}}}}}}}}}|{{{leader_party|{{{vladajuća_stranka|{{{vođa_partija|{{{vođa_stranka}}}}}}}}}}}}}})}}}} | rowclass57 = mergedrow | label57 = &nbsp;•&nbsp;{{{leader_title1|{{{vladar_titula1|{{{vođa_titula1}}}}}}}}} | data57 = {{#if:{{{leader_title1|{{{vladar_titula1|{{{vođa_titula1|}}}}}}}}}|{{{leader_name1|{{{vladar_ime1|{{{ime_vladara1|{{{vođa_ime1|{{{ime_vođe1|}}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass58 = mergedrow | label58 = &nbsp;•&nbsp;{{{leader_title2|{{{vladar_titula2|{{{vođa_titula2}}}}}}}}} | data58 = {{#if:{{{leader_title2|{{{vladar_titula2|{{{vođa_titula2|}}}}}}}}}|{{{leader_name2|{{{vladar_ime2|{{{ime_vladara2|{{{vođa_ime2|{{{ime_vođe2|}}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass59 = mergedrow | label59 = &nbsp;•&nbsp;{{{leader_title3|{{{vladar_titula3|{{{vođa_titula3}}}}}}}}} | data59 = {{#if:{{{leader_title3|{{{vladar_titula3|{{{vođa_titula3|}}}}}}}}}|{{{leader_name3|{{{vladar_ime3|{{{ime_vladara3|{{{vođa_ime3|{{{ime_vođe3|}}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass60 = mergedrow | label60 = &nbsp;•&nbsp;{{{leader_title4|{{{vladar_titula4|{{{vođa_titula4}}}}}}}}} | data60 = {{#if:{{{leader_title4|{{{vladar_titula4|{{{vođa_titula4|}}}}}}}}}|{{{leader_name4|{{{vladar_ime4|{{{ime_vladara4|{{{vođa_ime3|{{{ime_vođe3|}}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass61 = mergedrow | label61 = {{{government_blank1_title}}} | data61 = {{#if:{{{government_blank1|}}}|{{{government_blank1|}}}}} | rowclass62 = mergedrow | label62 = {{{government_blank2_title}}} | data62 = {{#if:{{{government_blank2|}}}|{{{government_blank2|}}}}} | rowclass63 = mergedrow | label63 = {{{government_blank3_title}}} | data63 = {{#if:{{{government_blank3|}}}|{{{government_blank3|}}}}} | rowclass64 = mergedrow | label64 = {{{government_blank4_title}}} | data64 = {{#if:{{{government_blank4|}}}|{{{government_blank4|}}}}} | rowclass65 = mergedrow | label65 = {{{government_blank5_title}}} | data65 = {{#if:{{{government_blank5|}}}|{{{government_blank5|}}}}} | rowclass66 = mergedrow | label66 = {{{government_blank6_title}}} | data66 = {{#if:{{{government_blank6|}}}|{{{government_blank6|}}}}} <!-- ***Geographical characteristics*** --> <!-- ***Area*** --> | rowclass67 = mergedtoprow | header67 = {{#if:{{{area_total_km2|{{{površina_ukupno_km2|{{{površina_ukupno_kv_km|{{{površina_ukupno|{{{površina|}}}}}}}}}}}}}}}{{{area_total_ha|{{{površina_ukupno_ha|}}}}}}{{{area_total_acre|{{{površina_ukupno_jutro|}}}}}}{{{area_total_dunam|{{{površina_ukupno_dunum|}}}}}}{{{area_land_km2|{{{površina_zemlje_km2|{{{površina_zemlje_kv_km|{{{površina_zemlje|}}}}}}}}}}}}{{{area_land_ha|{{{površina_zemlje_ha|}}}}}}{{{area_land_acre|{{{površina_zemlje_jutro|}}}}}}{{{area_land_sq_mi|{{{površina_zemlje_mi2|{{{površina_zemlje_kv_mi|}}}}}}}}}{{{area_water_km2|{{{površina_vode_km2|{{{površina_vode_kv_km|{{{površina_vode|}}}}}}}}}}}}{{{area_water_ha|{{{površina_vode_ha|}}}}}}{{{area_water_acre|{{{površina_vode_jutro|}}}}}}{{{area_water_sq_mi|{{{površina_vode_mi2|{{{površina_vode_kv_mi|}}}}}}}}}{{{area_urban_km2|{{{površina_urban_km2|{{{površina_urban_kv_km|{{{površina_urban|}}}}}}}}}}}}{{{area_urban_ha|{{{površina_urban_ha|}}}}}}{{{area_urban_acre|{{{površina_urban_jutro|}}}}}}{{{area_urban_sq_mi|{{{površina_urban_mi2|{{{površina_urban_kv_mi|}}}}}}}}}{{{area_rural_sq_mi|{{{površina_rural_mi2|{{{površina_rural_kv_mi|{{{površina_rural|}}}}}}}}}}}}{{{area_rural_ha|{{{površina_rural_ha|}}}}}}{{{area_rural_acre|{{{površina_rural_jutro|}}}}}}{{{area_rural_km2|{{{površina_rural_km2|{{{površina_rural_kv_km|}}}}}}}}}{{{area_metro_km2|{{{površina_metro_km2|{{{površina_metro_kv_km|{{{površina_metro|}}}}}}}}}}}}{{{area_metro_ha|{{{površina_metro_ha|}}}}}}{{{area_metro_acre|{{{površina_metro_jutro|}}}}}}{{{area_blank1_km2|{{{površina_blank1_km2|{{{površina_blank1_kv_km|{{{površina_blank1|}}}}}}}}}}}}{{{area_blank1_ha|{{{površina_blank1_ha|}}}}}}{{{area_blank1_acre|{{{površina_blank1_jutro|}}}}}}{{{area_metro_sq_mi|{{{površina_metro_mi2|{{{površina_metro_kv_mi|}}}}}}}}}{{{area_blank1_sq_mi|{{{površina_blank1_mi2|{{{površina_blank1_kv_mi|}}}}}}}}} |{{#if:{{both|{{#ifeq:{{{total_type|{{{ukupno_vrsta}}}}}}|&nbsp;|1}}|{{{area_total_km2|{{{površina_ukupno_km2|{{{površina_ukupno_kv_km|{{{površina_ukupno|{{{površina|}}}}}}}}}}}}}}}{{{area_total_ha|{{{površina_ukupno_ha|}}}}}}{{{area_total_acre|{{{površina_ukupno_jutro|}}}}}}{{{{area_total_dunam|{{{površina_ukupno_dunum|}}}}}}}} |<!-- displayed below --> |Površina<div class="ib-settlement-fn">{{{area_footnotes|{{{površina_footnotes|{{{površina_napomene|}}}}}}}}}</div> }} }} | rowclass68 = {{#if:{{both|{{#ifeq:{{{total_type|{{{ukupno_vrsta}}}}}}|&nbsp;|1}}|{{{area_total_km2|{{{površina_ukupno_km2|{{{površina_ukupno_kv_km|{{{površina_ukupno|{{{površina|}}}}}}}}}}}}}}}{{{area_total_ha|{{{površina_ukupno_ha|}}}}}}{{{area_total_acre|{{{površina_ukupno_jutro|}}}}}}{{{area_total_dunam|{{{površina_ukupno_dunum|}}}}}}}}|mergedtoprow|mergedrow}} | label68 = {{#if:{{both|{{#ifeq:{{{total_type|{{{ukupno_vrsta}}}}}}|&nbsp;|1}}|{{{area_total_km2|{{{površina_ukupno_km2|{{{površina_ukupno_kv_km|{{{površina_ukupno|{{{površina|}}}}}}}}}}}}}}}{{{area_total_ha|{{{površina_ukupno_ha|}}}}}}{{{area_total_acre|{{{površina_ukupno_jutro|}}}}}}{{{area_total_dunam|{{{površina_ukupno_dunum|}}}}}}}} |Area<div class="ib-settlement-fn">{{{area_footnotes|{{{površina_footnotes|{{{površina_napomene|}}}}}}}}}</div> |&nbsp;•&nbsp;{{#if:{{{total_type|{{{ukupno_vrsta|}}}}}}|{{{total_type|{{{ukupno_vrsta}}}}}}|{{#if:{{{area_metro_km2|{{{površina_metro_km2|{{{površina_metro_kv_km|{{{površina_metro|}}}}}}}}}}}}{{{area_metro_sq_mi|{{{površina_metro_mi2|{{{površina_metro_kv_mi|}}}}}}}}}{{{area_urban_km2|{{{površina_urban_km2|{{{površina_urban_kv_km|{{{površina_urban|}}}}}}}}}}}}{{{area_rural_km2|{{{površina_rural_km2|{{{površina_rural_kv_km|{{{površina_rural|}}}}}}}}}}}}{{{area_rural_sq_mi|{{{površina_rural_mi2|{{{površina_rural_kv_mi|}}}}}}}}}{{{population_metro|{{{stanovništvo_metro|}}}}}}{{{population_urban|{{{stanovništvo_urban|}}}}}}{{{population_rural|{{{stanovništvo_rural|}}}}}}|{{#if:{{{settlement_type|{{{type|{{{tip_naselja|{{{tip|{{{naselje_vrsta|}}}}}}}}}}}}}}}|{{{settlement_type|{{{type|{{{tip_naselja|{{{tip|{{{naselje_vrsta}}}}}}}}}}}}}}}|Grad}}|Ukupno}}}} }} | data68 = {{#if:{{{area_total_km2|{{{površina_ukupno_km2|{{{površina_ukupno_kv_km|{{{površina_ukupno|{{{površina|}}}}}}}}}}}}}}}|{{{area_total_km2|{{{površina_ukupno_km2|{{{površina_ukupno_kv_km|{{{površina_ukupno|{{{površina}}}}}}}}}}}}}}}&nbsp;-{km²}-}} | rowclass69 = mergedrow | label69 = &nbsp;•&nbsp;Zemlja | data69 = {{#if:{{{area_land_km2|{{{površina_zemlje_km2|{{{površina_zemlje_kv_km|{{{površina_zemlje|}}}}}}}}}}}}|{{{area_land_km2|{{{površina_zemlje_km2|{{{površina_zemlje_kv_km|{{{površina_zemlje}}}}}}}}}}}}&nbsp;-{km²}-}} | rowclass70 = mergedrow | label70 = &nbsp;•&nbsp;Voda | data70 = {{#if:{{{area_water_km2|{{{površina_vode_km2|{{{površina_vode_kv_km|{{{površina_vode|}}}}}}}}}}}}|{{{area_water_km2|{{{površina_vode_km2|{{{površina_vode_kv_km|{{{površina_vode}}}}}}}}}}}}&nbsp;-{km²}-}} {{#if:{{{area_water_percent|{{{površina_vode_procenat|}}}}}}| &nbsp;{{{area_water_percent|{{{površina_vode_procenat}}}}}}{{#ifeq:%|{{#invoke:string|sub|{{{area_water_percent|{{{površina_vode_procenat|}}}}}}|-1}}||%}}}} | rowclass71 = mergedrow | label71 = &nbsp;•&nbsp;Urbano<div class="ib-settlement-fn">{{{area_urban_footnotes|{{{površina_urban_napomene|}}}}}}</div> | data71 = {{#if:{{{area_urban_km2|{{{površina_urban_km2|{{{površina_urban_kv_km|{{{površina_urban|}}}}}}}}}}}}|{{{area_urban_km2|{{{površina_urban_km2|{{{površina_urban_kv_km|{{{površina_urban}}}}}}}}}}}}&nbsp;-{km²}-}} | rowclass72 = mergedrow | label72 = &nbsp;•&nbsp;Ruralno<div class="ib-settlement-fn">{{{area_rural_footnotes|{{{površina_rural_napomene|}}}}}}</div> | data72 = {{#if:{{{area_rural_km2|{{{površina_rural_km2|{{{površina_rural_kv_km|{{{površina_rural|}}}}}}}}}}}}|{{{area_rural_km2|{{{površina_rural_km2|{{{površina_rural_kv_km|{{{površina_rural}}}}}}}}}}}}&nbsp;-{km²}-}} | rowclass73 = mergedrow | label73 =&nbsp;•&nbsp;Metro<div class="ib-settlement-fn">{{{area_metro_footnotes|{{{površina_metro_napomene|}}}}}}</div> | data73 = {{#if:{{{area_metro_km2|{{{površina_metro_km2|{{{površina_metro_kv_km|{{{površina_metro|}}}}}}}}}}}}|{{{area_metro_km2|{{{površina_metro_km2|{{{površina_metro_kv_km|{{{površina_metro}}}}}}}}}}}}&nbsp;-{km²}-}} <!-- ***Area rank*** --> | rowclass74 = mergedrow | label74 = &nbsp;•&nbsp;Rang | data74 = {{{area_rank|{{{površina_rang|{{{površina_rank|}}}}}}}}} | rowclass75 = mergedrow | label75 = &nbsp;•&nbsp;{{{area_blank1_title|{{{površina_blank1_naslov|{{{površina_blank1_titula}}}}}}}}} | data75 = {{#if:{{{area_blank1_km2|{{{površina_blank1_km2|{{{površina_blank1_kv_km|{{{površina_blank1|}}}}}}}}}}}}|{{{area_blank1_km2|{{{površina_blank1_km2|{{{površina_blank1_kv_km|{{{površina_blank1}}}}}}}}}}}}&nbsp;-{km²}-}} | rowclass76 = mergedrow | label76 = &nbsp;•&nbsp;{{{area_blank2_title}}} | data76 = {{#if:{{{area_blank2_km2|{{{površina_blank2_km2|{{{površina_blank2_kv_km|{{{površina_blank2|}}}}}}}}}}}}|{{{area_blank2_km2|{{{površina_blank2_km2|{{{površina_blank2_kv_km|{{{površina_blank2}}}}}}}}}}}}&nbsp;-{km²}-}} | rowclass77 = mergedrow | label77 = &nbsp; | data77 = {{{area_note|{{{površina_napomena|{{{površina_bijelješka|{{{površina_bilješka|{{{površina_beleška|}}}}}}}}}}}}}}} <!-- ***Dimensions*** --> | rowclass78 = mergedtoprow | header78 = {{#if:{{{length_km|{{{dužina_km|}}}}}}{{{širina_km|{{{širina_km|}}}}}}|Dimenzije<div class="ib-settlement-fn">{{{dimensions_footnotes|{{{dimenzije_napomene|}}}}}}</div>}} | rowclass79 = mergedrow | label79 = &nbsp;•&nbsp;Dužina | data79 = {{#if:{{{length_km|{{{dužina_km|}}}}}}|{{{length_km|{{{dužina_km}}}}}}&nbsp;-{km²}-}} | rowclass80 = mergedrow | label80 = &nbsp;•&nbsp;Širina | data80 = {{#if:{{{širina_km|{{{širina_km|}}}}}}|{{{širina_km|{{{širina_km}}}}}}&nbsp;-{km²}-}} <!-- ***Elevation*** --> | rowclass81 = mergedtoprow | label81 = {{#if:{{{elevation_link|{{{visina_link|}}}}}}|[[{{{elevation_link|{{{visina_link|}}}}}}|{{nowrap|Nadmorska visina}}]]|{{nowrap|Nadmorska visina}}}}<div class="ib-settlement-fn">{{{visina_footnotes|{{{visina_napomene|{{{elevation_footnotes|}}}}}}}}}{{#if:{{{elevation_point|{{{visina_tačka|}}}}}}|&#32;({{{elevation_point|{{{visina_tačka}}}}}})}}</div> | data81 = {{#if:{{{elevation_m|{{{visina_m|{{{nadmorska_visina|{{{nadmorska_visina_m|{{{nadmorska_visina|{{{visina|}}}}}}}}}}}}}}}}}} |{{{elevation_m|{{{visina_m|{{{nadmorska_visina|{{{nadmorska_visina_m|{{{nadmorska_visina|{{{visina}}}}}}}}}}}}}}}}}}&nbsp;-{m}-}} | rowclass82 = {{#if:{{{elevation_m|{{{visina_m|{{{nadmorska_visina|{{{nadmorska_visina_m|{{{nadmorska_visina|{{{visina|}}}}}}}}}}}}}}}}}}|mergedrow|mergedtoprow}} | label82 = Najviša&nbsp;tačka<div class="ib-settlement-fn">{{{elevation_max_footnotes|{{{visina_max_napomene|{{{najviša_tačka_napomene|}}}}}}}}}{{#if:{{{elevation_max_point|{{{najviša_tačka_mesto|}}}}}}|&#32;({{{elevation_max_point|{{{najviša_tačka_mesto}}}}}})}}</div> | data82 = {{#if:{{{elevation_max_m|{{{visina_max|{{{najviša_tačka_vrednost|{{{najviša_tačka|}}}}}}}}}}}}|{{{elevation_max_m|{{{visina_max|{{{najviša_tačka_vrednost|{{{najviša_tačka}}}}}}}}}}}}&nbsp;-{m}-}} <!-- ***Elevation max rank*** --> | rowclass83 = mergedrow | label83 = &nbsp;•&nbsp;Rang | data83 = {{#if:{{{elevation_max_m|{{{visina_max|{{{najviša_visina|}}}}}}}}}|{{{elevation_max_rank|{{{visina_max_rank|{{{visina_max_rang|}}}}}}}}} }} | rowclass84 = {{#if:{{{elevation_min_rank|{{{visina_min_rank|{{{visina_min_rang|}}}}}}}}}|mergedrow|mergedbottomrow}} | label84 = Najniža&nbsp;Tačka<div class="ib-settlement-fn">{{{elevation_min_footnotes|{{{visina_min_napomene|}}}}}}{{#if:{{{elevation_min_point|}}}|&#32;({{{elevation_min_point}}})}}</div> | data84 = {{#if:{{{elevation_min_m|{{{visina_min|{{{najniža_tačka_vrednost|{{{najniža_tačka|}}}}}}}}}}}}|{{{elevation_min_m|{{{visina_min|{{{najniža_tačka_vrednost|{{{najniža_tačka}}}}}}}}}}}}&nbsp;-{m}-}} <!-- ***Elevation min rank*** --> | rowclass85 = mergedrow | label85 = &nbsp;•&nbsp;Rang | data85 = {{#if:{{{elevation_min_m|{{{visina_min|{{{najniža_tačka_vrednost|{{{najniža_tačka|}}}}}}}}}}}}|{{{elevation_min_rank|{{{visina_min_rank|{{{visina_min_rang|}}}}}}}}}}} <!-- ***Population*** --> | rowclass86 = mergedtoprow | label86 = Stanovništvo<div class="ib-settlement-fn">{{#if:{{{population_as_of|{{{stanovništvo_datum|{{{stanovništvo_godina|}}}}}}}}}|{{nbsp}}({{{population_as_of|{{{stanovništvo_datum|{{{stanovništvo_godina}}}}}}}}})}}{{{population_footnotes|{{{stanovništvo_napomene|}}}}}}</div> | data86 = {{fix comma category|{{#if:{{{population|{{{stanovništvo|}}}}}} | {{formatnum:{{replace|{{{population|{{{stanovništvo}}}}}}|,|}}}} | {{#ifeq:{{{total_type|{{{ukupno_vrsta}}}}}}|&nbsp; | {{#if:{{{population_total|{{{stanovništvo_ukupno|{{{stanovništvo|}}}}}}}}} | {{formatnum:{{replace|{{{population_total|{{{stanovništvo_ukupno|{{{ukupno_stanovništvo|{{{stanovništvo}}}}}}}}}}}}|,|}}}} }} }} }}}} | rowclass87 = mergedtoprow | header87 = {{#if:{{{population|{{{stanovništvo|}}}}}} | |{{#ifeq:{{{total_type|{{{ukupno_vrsta}}}}}}|&nbsp; | |{{#if:{{{population_total|{{{stanovništvo_ukupno|}}}}}}{{{population_urban|{{{stanovništvo_urban|}}}}}}{{{population_rural|{{{stanovništvo_rural|}}}}}}{{{population_metro|{{{stanovništvo_metro|}}}}}}{{{population_blank1|{{{stanovništvo_blank1|}}}}}}{{{population_blank2|{{{stanovništvo_blank2|}}}}}}{{{population_est|{{{stanovništvo_procena|}}}}}} |Stanovništvo<div class="ib-settlement-fn">{{#if:{{{population_as_of|{{{stanovništvo_datum|{{{stanovništvo_godina|}}}}}}}}}|{{nbsp}}({{{population_as_of|{{{stanovništvo_datum|{{{stanovništvo_godina}}}}}}}}})}}{{{population_footnotes|{{{stanovništvo_napomene|}}}}}}</div> }} }} }} | rowclass88 = mergedrow | label88 = &nbsp;•&nbsp;{{#if:{{{total_type|{{{ukupno_vrsta|}}}}}}|{{{total_type|{{{ukupno_vrsta}}}}}}|{{#if:{{{population_metro|{{{stanovništvo_metro|}}}}}}{{{population_urban|{{{stanovništvo_urban|}}}}}}{{{population_rural|{{{stanovništvo_rural|}}}}}}{{{area_metro_km2|{{{površina_metro_km2|{{{površina_metro_kv_km|{{{površina_metro|}}}}}}}}}}}}{{{area_metro_sq_mi|{{{površina_metro_mi2|{{{površina_metro_kv_mi|}}}}}}}}}{{{area_urban_km2|{{{površina_urban_km2|{{{površina_urban_kv_km|{{{površina_urban|}}}}}}}}}}}}{{{area_urban_sq_mi|{{{površina_urban_mi2|{{{površina_urban_kv_mi|}}}}}}}}}{{{area_rural_km2|{{{površina_rural_km2|{{{površina_rural_kv_km|}}}}}}}}}{{{area_rural_sq_mi|{{{površina_rural_mi2|{{{površina_rural_kv_mi|}}}}}}}}}|{{#if:{{{settlement_type|{{{type|{{{tip_naselja|{{{tip|{{{naselje_vrsta|}}}}}}}}}}}}}}}|{{{settlement_type|{{{type|{{{tip_naselja|{{{tip|{{{naselje_vrsta}}}}}}}}}}}}}}}|Grad}}|Ukupno}}}} | data88 = {{#if:{{{population|{{{stanovništvo|}}}}}} | |{{#ifeq:{{{total_type|{{{ukupno_vrsta}}}}}}|&nbsp; | |{{#if:{{{population_total|{{{stanovništvo_ukupno|{{{stanovništvo|}}}}}}}}} | {{fix comma category|{{formatnum:{{replace|{{{population_total|{{{stanovništvo_ukupno|{{{ukupno_stanovništvo|{{{stanovništvo}}}}}}}}}}}}|,|}}}}}} }} }} }} | rowclass89 = mergedrow | label89 = &nbsp;•&nbsp;Procena&nbsp; <div class="ib-settlement-fn">({{{pop_est_as_of|{{{stanovništvo_procena_datum}}}}}}; {{{pop_est_footnotes|{{{stanovništvo_procena_napomene|}}}}}})</div> | data89 = {{#if:{{{population_est|{{{stanovništvo_procena|}}}}}}|{{fix comma category|{{formatnum:{{replace|{{{population_est|{{{stanovništvo_procena}}}}}}|,|}}}}}} }} <!-- ***Population rank*** --> | rowclass90 = mergedrow | label90 =&nbsp;•&nbsp;Rang | data90 = {{{population_rank|{{{stanovništvo_rank|{{{stanovništvo_rang|}}}}}}}}} | rowclass90 = mergedrow | label91 = &nbsp;•&nbsp;Gustoća | data91 = {{#if:{{{population_density_km2|{{{gustina_stanovništva_km2|{{{gustina_stanovništva|}}}}}}}}} |{{{population_density_km2|{{{gustina_stanovništva_km2|{{{gustina_stanovništva}}}}}}}}}&nbsp;/-{km²}-}} <!-- | rowclass90 = mergedrow | label91 = &nbsp;•&nbsp;Gustoća | data91 = {{#if:{{{population_density_km2|{{{gustina_stanovništva_km2|{{{gustina_stanovništva|}}}}}}}}}{{{population_total|{{{stanovništvo_ukupno|{{{ukupno_stanovništvo|}}}}}}}}} |{{infobox_settlement/densdisp |/km2 ={{{population_density_km2|{{{gustina_stanovništva_km2|{{{gustina_stanovništva|}}}}}}}}} |pop ={{{population_total|{{{stanovništvo_ukupno|{{{ukupno_stanovništvo|}}}}}}}}} |km2 ={{{area_total_km2|{{{površina_ukupno_km2|{{{površina_ukupno_kv_km|{{{površina_ukupno|{{{površina|}}}}}}}}}}}}}}} |pref ={{{unit_pref}}} |name ={{{subdivision_name|{{{podjela_ime|{{{podela_ime}}}}}}}}} }}}} --> <!-- | rowclass90 = mergedrow | label91 = &nbsp;•&nbsp;Gustoća | data91 = {{#if:{{{population_density_km2|{{{gustina_stanovništva_km2|{{{gustina_stanovništva|}}}}}}}}}|{{{population_density_km2|{{{gustina_stanovništva_km2|{{{gustina_stanovništva}}}}}}}}}&nbsp;/-{km²}-}} --> <!-- ***Population density rank*** --> | rowclass92 = mergedrow | label92 = &nbsp;&nbsp;•&nbsp;Rang | data92 = {{{population_density_rank|{{{gustina_stanovništva_rank|{{{gustina_stanovništva_rang|}}}}}}}}} | rowclass93 = mergedrow | label93 = &nbsp;•&nbsp;[[Urbana sredina|Urbano]] {{#if: {{{population_urban_footnotes|{{{stanovništvo_urban_napomene|}}}}}}|<div class="ib-settlement-fn">({{{population_urban_footnotes|{{{stanovništvo_urban_napomene}}}}}})</div>|}} | data93 = {{#if:{{{population_urban|{{{stanovništvo_urban|}}}}}}| {{fix comma category|{{formatnum:{{replace|{{{population_urban|{{{stanovništvo_urban}}}}}}|,|}}}}}} }} | rowclass94 = mergedrow | label94 = &nbsp;•&nbsp;Gustoća stanovništva<br/>uključujući urbanu sredinu | data94 = {{#if:{{both|{{{population_urban|{{{stanovništvo_urban|}}}}}}|{{{area_urban_km2|{{{površina_urban_km2|{{{površina_urban_kv_km|{{{površina_urban|}}}}}}}}}}}}}} |{{round|{{#expr:{{formatnum:{{round|{{{population_urban|{{{stanovništvo_urban|}}}}}}}}|R}}/{{formatnum:{{{area_urban_km2|{{{površina_urban_km2|{{{površina_urban_kv_km|{{{površina_urban|}}}}}}}}}}}}|R}}}}}}/-{km²}-}} | rowclass95 = mergedrow | label95 = &nbsp;•&nbsp;[[Ruralna sredina|Ruralno]] {{#if: {{{population_rural_footnotes|{{{stanovništvo_rural_napomene|}}}}}}|<div class="ib-settlement-fn">({{{population_rural_footnotes|{{{stanovništvo_rural_napomene}}}}}})</div>|}} | data95 = {{#if:{{{population_rural|{{{stanovništvo_rural|}}}}}}|{{fix comma category|{{formatnum:{{replace|{{{population_rural|{{{stanovništvo_rural}}}}}}|,|}}}}}}}} | rowclass96 = mergedrow | label96 = &nbsp;•&nbsp;Gustoća stanovništva<br/>uključujući ruralnu sredinu | data96 = {{#if:{{both|{{{population_rural|{{{stanovništvo_rural|}}}}}}|{{{area_rural_km2|{{{površina_rural_km2|{{{površina_rural_kv_km|{{{površina_rural|}}}}}}}}}}}}}} |{{round|{{#expr:{{formatnum:{{round|{{{population_rural|{{{stanovništvo_rural|}}}}}}}}|R}}/{{formatnum:{{{area_rural_km2|{{{površina_rural_km2|{{{površina_rural_kv_km|{{{površina_rural|}}}}}}}}}}}}|R}}}}}}/-{km²}-}} | rowclass97 = mergedrow | label97 =&nbsp;•&nbsp;[[Metropolitansko područje|Metro]] {{#if: {{{population_metro_footnotes|{{{stanovništvo_metro_napomene|}}}}}}|<div class="ib-settlement-fn">({{{population_metro_footnotes|{{{stanovništvo_metro_napomene}}}}}})</div>|}} | data97 = {{#if:{{{population_metro|{{{stanovništvo_metro|}}}}}}| {{fix comma category|{{formatnum:{{replace|{{{population_metro|{{{stanovništvo_metro}}}}}}|,|}}}}}} }} | rowclass98 = mergedrow | label98 = &nbsp;•&nbsp;Gustoća stanovništva<br/>uključujući metropolitansku sredinu | data98 = {{#if:{{both|{{{population_metro|{{{stanovništvo_metro|}}}}}}|{{{area_metro_km2|{{{površina_metro_km2|{{{površina_metro_kv_km|{{{površina_metro|}}}}}}}}}}}} }} |{{round|{{#expr:{{formatnum:{{round|{{{population_metro|{{{stanovništvo_metro|}}}}}}}}|R}}/{{formatnum:{{{area_metro_km2|{{{površina_metro_km2|{{{površina_metro_kv_km|{{{površina_metro|}}}}}}}}}}}}|R}}}}}}/-{km²}-}} | rowclass99 = mergedrow | label99 = &nbsp;•&nbsp;{{{population_blank1_title|{{{stanovništvo_blank1_naslov|{{{stanovništvo_blank1_titula|}}}}}}}}} {{#if: {{{population_blank1_footnotes|{{{stanovništvo_blank1_napomene|}}}}}}|<div class="ib-settlement-fn">({{{population_blank1_footnotes|{{{stanovništvo_blank1_napomene}}}}}})</div>|}} | data99 = {{#if:{{{population_blank1|{{{stanovništvo_blank1|}}}}}}|{{fix comma category|{{formatnum:{{replace|{{{population_blank1|{{{stanovništvo_blank1}}}}}}|,|}}}}}}}} | rowclass100 = mergedrow | label100 = &nbsp;•&nbsp;Gustoća stanovništva<br/>uključujući {{#if:{{{population_blank1_title|{{{stanovništvo_blank1_naslov|{{{stanovništvo_blank1_titula|}}}}}}}}}|{{{population_blank1_title|{{{stanovništvo_blank1_naslov|{{{stanovništvo_blank1_titula}}}}}}}}}| }} | data100 = {{#if:{{both|{{{population_blank1|{{{stanovništvo_blank1|}}}}}}|{{{area_blank1_km2|{{{površina_blank1_km2|{{{površina_blank1_kv_km|{{{površina_blank1|}}}}}}}}}}}}}} |{{round|{{#expr:{{formatnum:{{round|{{{population_blank1|{{{stanovništvo_blank1|}}}}}}}}|R}}/{{formatnum:{{{area_blank1_km2|{{{površina_blank1_km2|{{{površina_blank1_kv_km|{{{površina_blank1|}}}}}}}}}}}}|R}}}}}}/-{km²}-}} | rowclass101 = mergedrow | label101 = &nbsp;•&nbsp;{{{population_blank2_title|{{{stanovništvo_blank2_naslov|{{{stanovništvo_blank2_titula|}}}}}}}}} {{#if: {{{population_blank2_footnotes|{{{stanovništvo_blank2_napomene|}}}}}}|<div class="ib-settlement-fn">({{{population_blank2_footnotes|{{{stanovništvo_blank2_napomene}}}}}})</div>|}} | data101 = {{#if:{{{population_blank2|{{{stanovništvo_blank2|}}}}}}|{{fix comma category|{{formatnum:{{replace|{{{population_blank2|{{{stanovništvo_blank2}}}}}}|,|}}}}}}}} | rowclass102 = mergedrow | label102 = &nbsp;•&nbsp;Gustoća stanovništva<br/>uključujući {{#if:{{{population_blank2_title|{{{stanovništvo_blank2_naslov|{{{stanovništvo_blank2_titula|}}}}}}}}}|{{{population_blank2_title|{{{stanovništvo_blank2_naslov|{{{stanovništvo_blank2_titula}}}}}}}}}| }} | data102 = {{#if:{{both|{{{population_blank2|{{{stanovništvo_blank2|}}}}}}|{{{area_blank2_km2|{{{površina_blank2_km2|{{{površina_blank2_kv_km|{{{površina_blank2|}}}}}}}}}}}}}} |{{round|{{#expr:{{formatnum:{{round|{{{population_blank2|{{{stanovništvo_blank2|}}}}}}}}|R}}/{{formatnum:{{{area_blank2_km2|{{{površina_blank2_km2|{{{površina_blank2_kv_km|{{{površina_blank2|}}}}}}}}}}}}|R}}}}}}/-{km²}-}} | rowclass103 = mergedrow | label103 = &nbsp; | data103 = {{{population_note|{{{stanovništvo_note|{{{stanovništvo_napomena|{{{stanovništvo_bilješka|{{{stanovništvo_bijelješka|{{{stanovništvo_beleška|}}}}}}}}}}}}}}}}}} | rowclass104 = mergedtoprow | label104 = {{Pluralize from text|{{if empty|{{{population_demonym|{{{stanovništvo_demonim|}}}}}}|{{{population_demonyms|{{{stanovništvo_demonimi|}}}}}}{{force plural}}}}|<!-- -->link=Demonym|singular=Demonim|likely=Demonim(i)|plural=Demonimi}} | data104 = {{if empty|{{{population_demonym|{{{stanovništvo_demonim|}}}}}}|{{{population_demonyms|{{{stanovništvo_demonimi|}}}}}}}}{{Main other|{{Pluralize from text|{{{population_demonym|{{{stanovništvo_demonim|}}}}}}|likely=[[Kategorija:Stranice sa šablonom Infokutija naselje sa mogućim spiskom demonima]]}}}} <!-- ***Demographics 1*** --> | rowclass105 = mergedtoprow | header105 = {{#if:{{{demographics_type1|{{{demografija_type1|{{{demografija_vrsta1|}}}}}}}}} |{{{demographics_type1|{{{demografija_type1|{{{demografija_vrsta1}}}}}}}}}<div class="ib-settlement-fn">{{{demographics1_footnotes|{{{demografija1_napomene|}}}}}}</div>}} | rowclass106 = mergedrow | label106 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics1_title1|{{{demografija1_naslov1|{{{demografija1_titula1}}}}}}}}} | data106 = {{#if:{{{demographics_type1|{{{demografija_type1|{{{demografija_vrsta1|}}}}}}}}} |{{#if:{{{demographics1_title1|{{{demografija1_naslov1|{{{demografija1_titula1|}}}}}}}}}|{{{demographics1_info1|{{{demografija1_info1|}}}}}}}}}} | rowclass107 = mergedrow | label107 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics1_title2|{{{demografija1_naslov2|{{{demografija1_titula2}}}}}}}}} | data107 = {{#if:{{{demographics_type1|{{{demografija_type1|{{{demografija_vrsta1|}}}}}}}}} |{{#if:{{{demographics1_title2|{{{demografija1_naslov2|{{{demografija1_titula2|}}}}}}}}}|{{{demographics1_info2|{{{demografija1_info2|}}}}}}}}}} | rowclass108 = mergedrow | label108 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics1_title3|{{{demografija1_naslov3|{{{demografija1_titula3}}}}}}}}} | data108 = {{#if:{{{demographics_type1|{{{demografija_type1|{{{demografija_vrsta1|}}}}}}}}} |{{#if:{{{demographics1_title3|{{{demografija1_naslov3|{{{demografija1_titula3|}}}}}}}}}|{{{demographics1_info3|{{{demografija1_info3|}}}}}}}}}} | rowclass109 = mergedrow | label109 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics1_title4|{{{demografija1_naslov4|{{{demografija1_titula4}}}}}}}}} | data109 = {{#if:{{{demographics_type1|{{{demografija_type1|{{{demografija_vrsta1|}}}}}}}}} |{{#if:{{{demographics1_title4|{{{demografija1_naslov4|{{{demografija1_titula4|}}}}}}}}}|{{{demographics1_info4|{{{demografija1_info4|}}}}}}}}}} | rowclass110 = mergedrow | label110 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics1_title5|{{{demografija1_naslov5|{{{demografija1_titula5}}}}}}}}} | data110 = {{#if:{{{demographics_type1|{{{demografija_type1|{{{demografija_vrsta1|}}}}}}}}} |{{#if:{{{demographics1_title5|{{{demografija1_naslov5|{{{demografija1_titula5|}}}}}}}}}|{{{demographics1_info5|{{{demografija1_info5|}}}}}}}}}} | rowclass111 = mergedrow | label111 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics1_title6|{{{demografija1_naslov6|{{{demografija1_titula6}}}}}}}}} | data111 = {{#if:{{{demographics_type1|{{{demografija_type1|{{{demografija_vrsta1|}}}}}}}}} |{{#if:{{{demographics1_title6|{{{demografija1_naslov6|{{{demografija1_titula6|}}}}}}}}}|{{{demographics1_info6|{{{demografija1_info6|}}}}}}}}}} | rowclass112 = mergedrow | label112 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics1_title7|{{{demografija1_naslov7|{{{demografija1_titula7}}}}}}}}} | data112 = {{#if:{{{demographics_type1|{{{demografija_type1|{{{demografija_vrsta1|}}}}}}}}} |{{#if:{{{demographics1_title7|{{{demografija1_naslov7|{{{demografija1_titula7|}}}}}}}}}|{{{demographics1_info7|{{{demografija1_info7|}}}}}}}}}} | rowclass113 = mergedrow | label113 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics1_title8|{{{demografija1_naslov8|{{{demografija1_titula8}}}}}}}}} | data113 = {{#if:{{{demographics_type1|{{{demografija_type1|{{{demografija_vrsta1|}}}}}}}}} |{{#if:{{{demographics1_title8|{{{demografija1_naslov8|{{{demografija1_titula8|}}}}}}}}}|{{{demographics1_info8|{{{demografija1_info8|}}}}}}}}}} | rowclass114 = mergedrow | label114 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics1_title9|{{{demografija1_naslov9|{{{demografija1_titula9}}}}}}}}} | data114 = {{#if:{{{demographics_type1|{{{demografija_type1|{{{demografija_vrsta1|}}}}}}}}} |{{#if:{{{demographics1_title9|{{{demografija1_naslov9|{{{demografija1_titula9|}}}}}}}}}|{{{demographics1_info9|{{{demografija1_info9|}}}}}}}}}} | rowclass115 = mergedrow | label115 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics1_title10|{{{demografija1_naslov10|{{{demografija1_titula10}}}}}}}}} | data115 = {{#if:{{{demographics_type1|{{{demografija_type1|{{{demografija_vrsta1|}}}}}}}}} |{{#if:{{{demographics1_title10|{{{demografija1_naslov10|{{{demografija1_titula10|}}}}}}}}}|{{{demographics1_info10|{{{demografija1_info10|}}}}}}}}}} <!-- ***Demographics 2*** --> | rowclass116 = mergedtoprow | header116 = {{#if:{{{demographics_type2|}}} |{{{demographics_type2}}}<div class="ib-settlement-fn">{{{demographics2_footnotes|{{{demografija2_napomene|}}}}}}</div>}} | rowclass117 = mergedrow | label117 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics2_title1|{{{demografija2_naslov1|{{{demografija2_titula1}}}}}}}}} | data117 = {{#if:{{{demographics_type2|}}} |{{#if:{{{demographics2_title1|{{{demografija2_naslov1|{{{demografija2_titula1|}}}}}}}}}|{{{demographics2_info1|{{{demografija2_info1|}}}}}}}}}} | rowclass118 = mergedrow | label118 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics2_title2|{{{demografija2_naslov2|{{{demografija2_titula2}}}}}}}}} | data118 = {{#if:{{{demographics_type2|}}} |{{#if:{{{demographics2_title2|{{{demografija2_naslov2|{{{demografija2_titula2|}}}}}}}}}|{{{demographics2_info2|{{{demografija2_info2|}}}}}}}}}} | rowclass119 = mergedrow | label119 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics2_title3|{{{demografija2_naslov3|{{{demografija2_titula3}}}}}}}}} | data119 = {{#if:{{{demographics_type2|}}} |{{#if:{{{demographics2_title3|{{{demografija2_naslov3|{{{demografija2_titula3|}}}}}}}}}|{{{demographics2_info3|{{{demografija2_info3|}}}}}}}}}} | rowclass120 = mergedrow | label120 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics2_title4|{{{demografija2_naslov4|{{{demografija2_titula4}}}}}}}}} | data120 = {{#if:{{{demographics_type2|}}} |{{#if:{{{demographics2_title4|{{{demografija2_naslov4|{{{demografija2_titula4|}}}}}}}}}|{{{demographics2_info4|{{{demografija2_info4|}}}}}}}}}} | rowclass121 = mergedrow | label121 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics2_title5|{{{demografija2_naslov5|{{{demografija2_titula5}}}}}}}}} | data121 = {{#if:{{{demographics_type2|}}} |{{#if:{{{demographics2_title5|{{{demografija2_naslov5|{{{demografija2_titula5|}}}}}}}}}|{{{demographics2_info5|{{{demografija2_info5|}}}}}}}}}} | rowclass122 = mergedrow | label122 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics2_title6|{{{demografija2_naslov6|{{{demografija2_titula6}}}}}}}}} | data122 = {{#if:{{{demographics_type2|}}} |{{#if:{{{demographics2_title6|{{{demografija2_naslov6|{{{demografija2_titula6|}}}}}}}}}|{{{demographics2_info6|{{{demografija2_info6|}}}}}}}}}} | rowclass123 = mergedrow | label123 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics2_title7|{{{demografija2_naslov7|{{{demografija2_titula7}}}}}}}}} | data123 = {{#if:{{{demographics_type2|}}} |{{#if:{{{demographics2_title7|{{{demografija2_naslov7|{{{demografija2_titula7|}}}}}}}}}|{{{demographics2_info7|{{{demografija2_info7|}}}}}}}}}} | rowclass124 = mergedrow | label124 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics2_title8|{{{demografija2_naslov8|{{{demografija2_titula8}}}}}}}}} | data124 = {{#if:{{{demographics_type2|}}} |{{#if:{{{demographics2_title8|{{{demografija2_naslov8|{{{demografija2_titula8|}}}}}}}}}|{{{demographics2_info8|{{{demografija2_info8|}}}}}}}}}} | rowclass125 = mergedrow | label125 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics2_title9|{{{demografija2_naslov9|{{{demografija2_titula9}}}}}}}}} | data125 = {{#if:{{{demographics_type2|}}} |{{#if:{{{demographics2_title9|{{{demografija2_naslov9|{{{demografija2_titula9|}}}}}}}}}|{{{demographics2_info9|{{{demografija2_info9|}}}}}}}}}} | rowclass126 = mergedrow | label126 = &nbsp;•&nbsp;{{{demographics2_title10|{{{demografija2_naslov10|{{{demografija2_titula10}}}}}}}}} | data126 = {{#if:{{{demographics_type2|}}} |{{#if:{{{demographics2_title10|{{{demografija2_naslov10|{{{demografija2_titula10|}}}}}}}}}|{{{demographics2_info10|{{{demografija2_info10|}}}}}}}}}} <!-- ***Time Zones*** --> | rowclass127 = mergedtoprow | header127 = {{#if:{{{timezone1_location|{{{vremenska_zona1_lokacija|}}}}}}|{{#if:{{{timezone2|{{{vremenska_zona2|}}}}}}|[[{{#if:{{{timezone_link|{{{vremenska_zona_link|}}}}}}|{{{timezone_link|{{{vremenska_zona_link}}}}}}|Vremenska zona}}|Vremenske zone]]|[[{{#if:{{{timezone_link|{{{vremenska_zona_link|}}}}}}|{{{timezone_link|{{{vremenska_zona_link}}}}}}|Vremenska zona}}|{{nowrap|Vremenska zona}}]]}}|}} | rowclass128 = {{#if:{{{timezone1_location|{{{vremenska_zona1_lokacija|}}}}}}|mergedrow|mergedtoprow}} | label128 = {{#if:{{{timezone1_location|{{{vremenska_zona1_lokacija|}}}}}}|{{{timezone1_location|{{{vremenska_zona1_lokacija}}}}}}|{{#if:{{{timezone2_location|{{{vremenska_zona2_lokacija|}}}}}}|{{{timezone2_location|{{{vremenska_zona2_lokacija}}}}}}|{{#if:{{{timezone2|{{{vremenska_zona2|}}}}}}|[[{{#if:{{{timezone_link|{{{vremenska_zona_link|}}}}}}|{{{timezone_link|{{{vremenska_zona_link}}}}}}|Vremenska zona}}|Vremenske zone]]|[[{{#if:{{{timezone_link|{{{vremenska_zona_link|}}}}}}|{{{timezone_link|{{{vremenska_zona_link}}}}}}|Vremenska zona}}|{{nowrap|Vremenska zona}}]]}}}}}} | data128 = {{#if:{{{utc_offset1|{{{utc_offset|{{{utc_pomak|{{{utc_pomak1|}}}}}}}}} }}} |[[UTC{{{utc_offset1|{{{utc_offset|{{{utc_pomak}}}}}}}}}]] {{#if:{{{timezone1|{{{timezone|{{{vremenska_zona|}}}}}}}}}|({{{timezone1|{{{timezone|{{{vremenska_zona}}}}}}}}})}} |{{{timezone1|{{{timezone|{{{vremenska_zona|}}}}}}}}} }} | rowclass129 = mergedrow | label129 = <span class="nowrap">&nbsp;•&nbsp;Ljeti ([[Ljetno vrijeme|DST]])</span> | data129 = {{#if:{{{utc_offset1_DST|{{{utc_offset_DST|{{{utc_pomak1_DST|{{{utc_pomak_DST|}}}}}}}}}}}} |[[UTC{{{utc_offset1_DST|{{{utc_offset_DST|{{{utc_pomak1_DST|{{{utc_pomak_DST}}}}}}}}}}}}]] {{#if:{{{vremenska_zona1_DST|{{{vremenska_zona_DST|{{{timezone1_DST|{{{timezone_DST|}}}}}}}}}}}}|({{{vremenska_zona1_DST|{{{vremenska_zona_DST|{{{timezone1_DST|{{{timezone_DST}}}}}}}}}}}})}} |{{{vremenska_zona1_DST|{{{vremenska_zona_DST|{{{timezone1_DST|{{{timezone_DST|}}}}}}}}}}}} }} | rowclass130 = mergedrow | label130 = {{#if:{{{timezone2_location|{{{vremenska_zona2_lokacija|}}}}}}| {{{timezone2_location|{{{vremenska_zona2_lokacija|}}}}}}|<nowiki />}} | data130 = {{#if:{{{timezone1|{{{timezone|{{{vremenska_zona|}}}}}}}}}{{{utc_offset1|{{{utc_offset|{{{utc_pomak1|{{{utc_pomak|}}}}}}}}}}}} |{{#if:{{{utc_offset2|{{{utc_offset2|{{{utc_pomak2|}}}}}} }}} |[[UTC{{{utc_offset2|{{{utc_offset2|{{{utc_pomak2}}}}}}}}}]] {{#if:{{{timezone2|{{{vremenska_zona2|}}}}}}|({{{timezone2|{{{vremenska_zona2}}}}}})}} |{{{timezone2|{{{vremenska_zona2|}}}}}} }} }} | rowclass131 = mergedrow | label131 = <span class="nowrap">&nbsp;•&nbsp;Ljeti ([[Ljetno vrijeme|DST]])</span> | data131 = {{#if:{{{utc_offset2_DST|{{{utc_pomak2_DST|}}}}}}|[[UTC{{{utc_offset2_DST|{{{utc_pomak2_DST}}}}}}]] {{#if:{{{timezone2_DST|{{{vremenska_zona2_DST|}}}}}}|({{{timezone2_DST|{{{vremenska_zona2_DST|}}}}}})}} |{{{timezone2_DST|{{{vremenska_zona2_DST|}}}}}} }} | rowclass132 = mergedrow | label132 = {{#if:{{{timezone3_location|{{{vremenska_zona3_lokacija|}}}}}}| {{{timezone3_location|{{{vremenska_zona3_lokacija|}}}}}}|<nowiki />}} | data132 = {{#if:{{{timezone1|{{{timezone|{{{vremenska_zona|}}}}}}}}}{{{utc_offset1|{{{utc_offset|{{{utc_pomak|{{{utc_pomak1|}}}}}}}}}}}} |{{#if:{{{utc_offset3|{{{utc_offset3|{{{utc_pomak3|}}}}}} }}} |[[UTC{{{utc_offset3|{{{utc_offset3|{{{utc_pomak3}}}}}}}}}]] {{#if:{{{timezone3|{{{vremenska_zona3|}}}}}}|({{{timezone3|{{{vremenska_zona3}}}}}})}} |{{{timezone3|{{{vremenska_zona3|}}}}}} }} }} | rowclass133 = mergedrow | label133 = <span class="nowrap">&nbsp;•&nbsp;Ljeti ([[Ljetno vrijeme|DST]])</span> | data133 = {{#if:{{{utc_offset3_DST|{{{utc_pomak3_DST|}}}}}}|[[UTC{{{utc_offset3_DST|{{{utc_pomak3_DST|}}}}}}]] {{#if:{{{timezone3_DST|{{{vremenska_zona3_DST|}}}}}}|({{{timezone3_DST|{{{vremenska_zona3_DST|}}}}}})}} |{{{timezone3_DST|{{{vremenska_zona3_DST|}}}}}} }} | rowclass134 = mergedrow | label134 = {{#if:{{{timezone4_location|{{{vremenska_zona4_lokacija|}}}}}}| {{{timezone4_location|{{{vremenska_zona4_lokacija|}}}}}}|<nowiki />}} | data134 = {{#if:{{{timezone1|{{{timezone|{{{vremenska_zona|}}}}}}}}}{{{utc_offset1|{{{utc_offset|{{{utc_pomak|{{{utc_pomak1|}}}}}}}}}}}} |{{#if:{{{utc_offset4|{{{utc_offset4|{{{utc_pomak4|}}}}}} }}} |[[UTC{{{utc_offset4|{{{utc_offset4|{{{utc_pomak4}}}}}}}}}]] {{#if:{{{timezone4|{{{vremenska_zona4|}}}}}}|({{{timezone4|{{{vremenska_zona4}}}}}})}} |{{{timezone4|{{{vremenska_zona4|}}}}}} }} }} | rowclass135 = mergedrow | label135 = <span class="nowrap">&nbsp;•&nbsp;Ljeti ([[Ljetno vrijeme|DST]])</span> | data135 = {{#if:{{{utc_offset4_DST|{{{utc_pomak4_DST|}}}}}}|[[UTC{{{utc_offset4_DST|{{{utc_pomak4_DST|}}}}}}]] {{#if:{{{timezone4_DST|{{{vremenska_zona4_DST|}}}}}}|({{{timezone4_DST|{{{vremenska_zona4_DST|}}}}}})}} |{{{timezone4_DST|{{{vremenska_zona4_DST|}}}}}} }} | rowclass136 = mergedrow | label136 = {{#if:{{{timezone5_location|{{{vremenska_zona5_lokacija|}}}}}}| {{{timezone5_location|{{{vremenska_zona5_lokacija|}}}}}}|<nowiki />}} | data136 = {{#if:{{{timezone1|{{{timezone|{{{vremenska_zona|}}}}}}}}}{{{utc_offset1|{{{utc_offset|{{{utc_pomak1|{{{utc_pomak|}}}}}}}}}}}} |{{#if:{{{utc_offset5|{{{utc_offset5|{{{utc_pomak5|}}}}}} }}} |[[UTC{{{utc_offset5|{{{utc_offset5|{{{utc_pomak5}}}}}}}}}]] {{#if:{{{timezone5|{{{vremenska_zona5|}}}}}}|({{{timezone5|{{{vremenska_zona5}}}}}})}} |{{{timezone5|{{{vremenska_zona5|}}}}}} }} }} | rowclass137 = mergedrow | label137 = <span class="nowrap">&nbsp;•&nbsp;Ljeti ([[Ljetno vrijeme|DST]])</span> | data137 = {{#if:{{{utc_offset5_DST|{{{utc_pomak5_DST|}}}}}}|[[UTC{{{utc_offset5_DST|{{{utc_pomak5_DST|}}}}}}]] {{#if:{{{timezone5_DST|{{{vremenska_zona5_DST|}}}}}}|({{{timezone5_DST|{{{vremenska_zona5_DST|}}}}}})}} |{{{timezone5_DST|{{{vremenska_zona5_DST|}}}}}} }} <!-- ***Postal Code(s)*** --> | rowclass138 = mergedtoprow | label138 = {{#if:{{{postal_code_type|{{{poštanski_broj_type|{{{poštanski_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{{postal_code_type|{{{poštanski_broj_type|{{{poštanski_broj_vrsta}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal_code|{{{poštanski_broj|}}}}}}|Poštanski broj|}}}} | class138 = adr | data138 = {{#if:{{{postal_code|{{{poštanski_broj|}}}}}}|<div class="postal-code">{{{postal_code|{{{poštanski_broj}}}}}}</div>|}} | rowclass139 = {{#if:{{#if:{{{postal_code_type|{{{poštanski_broj_type|{{{poštanski_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal_code|{{{poštanski_broj|}}}}}}|1}}}}|mergedbottomrow|mergedtoprow}} | label139 = {{{postal2_code_type|{{{poštanski2_broj_type|{{{poštanski2_broj_vrsta}}}}}}}}} | class139 = adr | data139 = {{#if:{{{postal_code_type|{{{poštanski_broj_type|{{{poštanski_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal2_code_type|{{{poštanski2_broj_type|{{{poštanski2_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal2_code|{{{poštanski2_broj|}}}}}}|<div class="postal-code">{{{postal2_code|{{{poštanski2_broj}}}}}}</div>}} }} }} <!-- ***Area Code(s)*** --> | rowclass140 = {{#if:{{#if:{{{postal_code_type|{{{poštanski_broj_type|{{{poštanski_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal_code|{{{poštanski_broj|}}}}}}|1}}}}{{#if:{{{postal_code_type|{{{poštanski_broj_type|{{{poštanski_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal2_code_type|{{{poštanski2_broj_type|{{{poštanski2_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal2_code|{{{poštanski2_broj|}}}}}}|1}}}}}}|mergedrow|mergedtoprow}} | label140 = {{if empty|{{{area_code_type|{{{pozivni_broj_type|{{{pozivni_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{Pluralize from text|any_comma=1|parse_links=1|{{if empty|{{{area_code|{{{pozivni_broj|}}}}}}|{{{area_codes|{{{pozivni_brojevi|}}}}}}{{force plural}}}}|<!-- -->link=Pozivni broj|singular=Pozivni broj|likely=Pozivni broj(evi)|plural=Pozivni brojevi}}}} | data140 = {{if empty|{{{area_code|{{{pozivni_broj|}}}}}}|{{{area_codes|{{{pozivni_brojevi|}}}}}}}}{{#if:{{{area_code_type|{{{pozivni_broj_type|{{{pozivni_broj_vrsta|}}}}}}}}}||{{Main other|{{Pluralize from text|any_comma=1|parse_links=1|{{{area_code|{{{pozivni_broj|}}}}}}|||[[Kategorija:Stranice sa šablonom Infokutija naselje sa mogućim spiskom pozivnih brojeva]]}}}}}} <!-- Geocode--> | rowclass141 = {{#if:{{#if:{{{postal_code_type|{{{poštanski_broj_type|{{{poštanski_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal_code|{{{poštanski_broj|}}}}}}|1}}}}{{#if:{{{postal_code_type|{{{poštanski_broj_type|{{{poštanski_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal2_code_type|{{{poštanski2_broj_type|{{{poštanski2_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal2_code|{{{poštanski2_broj|}}}}}}|1}}}}}}{{{area_code|{{{pozivni_broj|}}}}}}|mergedrow|mergedtoprow}} | label141 = [[Geokod]] | class141 = nickname | data141 = {{{geocode|{{{geokod|}}}}}} <!-- ISO Code--> | rowclass142 = {{#if:{{#if:{{{postal_code_type|{{{poštanski_broj_type|{{{poštanski_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal_code|{{{poštanski_broj|}}}}}}|1}}}}{{#if:{{{postal_code_type|{{{poštanski_broj_type|{{{poštanski_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal2_code_type|{{{poštanski2_broj_type|{{{poštanski2_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal2_code|{{{poštanski2_broj|}}}}}}|1}}}}}}{{{area_code|{{{pozivni_broj|}}}}}}{{{geocode|{{{geokod|}}}}}}|mergedrow|mergedtoprow}} | label142 = [[ISO 3166|ISO 3166 kod]] | class142 = nickname | data142 = {{{iso_code|{{{iso_kod|}}}}}} <!-- Vehicle registration plate--> | rowclass143 = {{#if:{{#if:{{{postal_code_type|{{{poštanski_broj_type|{{{poštanski_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal_code|{{{poštanski_broj|}}}}}}|1}}}}{{#if:{{{postal_code_type|{{{poštanski_broj_type|{{{poštanski_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal2_code_type|{{{poštanski2_broj_type|{{{poštanski2_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal2_code|{{{poštanski2_broj|}}}}}}|1}}}}}}{{{area_code|{{{pozivni_broj|}}}}}}{{{geocode|{{{geokod|}}}}}}{{{iso_code|{{{iso_kod|}}}}}}|mergedrow|mergedtoprow}} | label143 = {{#if:{{{registration_plate_type|{{{registracija_vrsta|{{{registarska_oznaka_vrsta|}}}}}}}}}|{{{registration_plate_type|{{{registracija_vrsta|{{{registarska_oznaka_vrsta}}}}}}}}}|[[Registarska oznaka|Registarska oznaka]]}} | data143 = {{{registration_plate|{{{registracija|{{{registarska_oznaka|}}}}}}}}} <!-- Other codes --> | rowclass144 = {{#if:{{#if:{{{postal_code_type|{{{poštanski_broj_type|{{{poštanski_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal_code|{{{poštanski_broj|}}}}}}|1}}}}{{#if:{{{postal_code_type|{{{poštanski_broj_type|{{{poštanski_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal2_code_type|{{{poštanski2_broj_type|{{{poštanski2_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal2_code|{{{poštanski2_broj|}}}}}}|1}}}}}}{{{area_code|{{{pozivni_broj|}}}}}}{{{geocode|{{{geokod|}}}}}}{{{iso_code|{{{iso_kod|}}}}}}|{{{registration_plate|{{{registracija|{{{registarska_oznaka|}}}}}}}}}|mergedrow|mergedtoprow}} | label144 = {{{code1_name|}}} | class144 = nickname | data144 = {{#if:{{{code1_name|}}}|{{{code1_info|}}}}} | rowclass145 = {{#if:{{#if:{{{postal_code_type|{{{poštanski_broj_type|{{{poštanski_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal_code|{{{poštanski_broj|}}}}}}|1}}}}{{#if:{{{postal_code_type|{{{poštanski_broj_type|{{{poštanski_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal2_code_type|{{{poštanski2_broj_type|{{{poštanski2_broj_vrsta|}}}}}}}}}|{{#if:{{{postal2_code|{{{poštanski2_broj|}}}}}}|1}}}}}}{{{area_code|{{{pozivni_broj|}}}}}}{{{geocode|{{{geokod|}}}}}}{{{iso_code|{{{iso_kod|}}}}}}|{{{registration_plate|{{{registracija|{{{registarska_oznaka|}}}}}}}}}|{{{code1_name|}}}|mergedrow|mergedtoprow}} | label145 = {{{code2_name|}}} | class145 = nickname | data145 = {{#if:{{{code2_name|}}}|{{{code2_info|}}}}} <!-- ***Blank Fields (two sections)*** --> | rowclass146 = mergedtoprow | label146 = {{{blank_name_sec1|{{{blank_name|{{{prazna_oznaka_deo1|{{{prazna_oznaka|}}}}}}}}}}}} | data146 = {{#if:{{{blank_name_sec1|{{{blank_name|{{{prazna_oznaka_deo1|{{{prazna_oznaka|}}}}}}}}}}}}|{{{blank_info_sec1|{{{blank_info|{{{prazan_info_deo1|}}}}}}}}}}} | rowclass147 = mergedrow | label147 = {{{blank1_name_sec1|{{{blank1_name|{{{prazna_oznaka1_deo1|{{{prazna_oznaka1|}}}}}}}}}}}} | data147 = {{#if:{{{blank1_name_sec1|{{{blank1_name|{{{prazna_oznaka1_deo1|{{{prazna_oznaka1|}}}}}}}}}}}}|{{{blank1_info_sec1|{{{blank1_info|{{{prazan1_info_deo1|}}}}}}}}}}} | rowclass148 = mergedrow | label148 = {{{blank2_name_sec1|{{{blank2_name|{{{prazna_oznaka2_deo1|{{{prazna_oznaka2|}}}}}}}}}}}} | data148 = {{#if:{{{blank2_name_sec1|{{{blank2_name|{{{prazna_oznaka2_deo1|{{{prazna_oznaka2|}}}}}}}}}}}}|{{{blank2_info_sec1|{{{blank2_info|{{{prazan2_info_deo1|}}}}}}}}}}} | rowclass149 = mergedrow | label149 = {{{blank3_name_sec1|{{{blank3_name|{{{prazna_oznaka3_deo1|{{{prazna_oznaka3|}}}}}}}}}}}} | data149 = {{#if:{{{blank3_name_sec1|{{{blank3_name|{{{prazna_oznaka3_deo1|{{{prazna_oznaka3|}}}}}}}}}}}}|{{{blank3_info_sec1|{{{blank3_info|{{{prazan3_info_deo1|}}}}}}}}}}} | rowclass150 = mergedrow | label150 = {{{blank4_name_sec1|{{{blank4_name|{{{prazna_oznaka4_deo1|{{{prazna_oznaka4|}}}}}}}}}}}} | data150 = {{#if:{{{blank4_name_sec1|{{{blank4_name|{{{prazna_oznaka4_deo1|{{{prazna_oznaka4|}}}}}}}}}}}}|{{{blank4_info_sec1|{{{blank4_info|{{{prazan4_info_deo1|}}}}}}}}}}} | rowclass151 = mergedrow | label151 = {{{blank5_name_sec1|{{{blank5_name|{{{prazna_oznaka5_deo1|{{{prazna_oznaka5|}}}}}}}}}}}} | data151 = {{#if:{{{blank5_name_sec1|{{{blank5_name|{{{prazna_oznaka5_deo1|{{{prazna_oznaka5|}}}}}}}}}}}}|{{{blank5_info_sec1|{{{blank5_info|{{{prazan5_info_deo1|}}}}}}}}}}} | rowclass152 = mergedrow | label152 = {{{blank6_name_sec1|{{{blank6_name|{{{prazna_oznaka6_deo1|{{{prazna_oznaka6|}}}}}}}}}}}} | data152 = {{#if:{{{blank6_name_sec1|{{{blank6_name|{{{prazna_oznaka6_deo1|{{{prazna_oznaka6|}}}}}}}}}}}}|{{{blank6_info_sec1|{{{blank6_info|{{{prazan6_info_deo1|}}}}}}}}}}} | rowclass153 = mergedrow | label153 = {{{blank7_name_sec1|{{{blank7_name|{{{prazna_oznaka7_deo1|{{{prazna_oznaka7|}}}}}}}}}}}} | data153 = {{#if:{{{blank7_name_sec1|{{{blank7_name|{{{prazna_oznaka7_deo1|{{{prazna_oznaka7|}}}}}}}}}}}}|{{{blank7_info_sec1|{{{blank7_info|{{{prazan7_info_deo1|}}}}}}}}}}} | rowclass154 = mergedtoprow | label154 = {{{blank_name_sec2|{{{prazno_ime_deo2}}}}}} | data154 = {{#if:{{{blank_name_sec2|{{{prazno_ime_deo2|}}}}}}|{{{blank_info_sec1|{{{prazan_info_deo2|}}}}}}}} | rowclass155 = mergedrow | label155 = {{{blank1_name_sec2|{{{prazno_ime1_deo2}}}}}} | data155 = {{#if:{{{blank1_name_sec2|{{{prazno_ime1_deo2|}}}}}}|{{{blank1_info_sec2|{{{prazan1_info_deo2|}}}}}}}} | rowclass156 = mergedrow | label156 = {{{blank2_name_sec2|{{{prazno_ime2_deo2}}}}}} | data156 = {{#if:{{{blank2_name_sec2|{{{prazno_ime2_deo2|}}}}}}|{{{blank2_info_sec1|{{{prazan2_info_deo2|}}}}}}}} | rowclass157 = mergedrow | label157 = {{{blank3_name_sec2|{{{prazno_ime3_deo2}}}}}} | data157 = {{#if:{{{blank3_name_sec2|{{{prazno_ime3_deo2|}}}}}}|{{{blank3_info_sec1|{{{prazan3_info_deo2|}}}}}}}} | rowclass158 = mergedrow | label158 = {{{blank4_name_sec2|{{{prazno_ime4_deo2}}}}}} | data158 = {{#if:{{{blank4_name_sec2|{{{prazno_ime4_deo2|}}}}}}|{{{blank4_info_sec1|{{{prazan4_info_deo2|}}}}}}}} | rowclass159 = mergedrow | label159 = {{{blank5_name_sec2|{{{prazno_ime5_deo2}}}}}} | data159 = {{#if:{{{blank5_name_sec2|{{{prazno_ime5_deo2|}}}}}}|{{{blank5_info_sec1|{{{prazan5_info_deo2|}}}}}}}} | rowclass160 = mergedrow | label160 = {{{blank6_name_sec2|{{{prazno_ime6_deo2}}}}}} | data160 = {{#if:{{{blank6_name_sec2|{{{prazno_ime6_deo2|}}}}}}|{{{blank6_info_sec1|{{{prazan6_info_deo2|}}}}}}}} | rowclass161 = mergedrow | label161 = {{{blank7_name_sec2|{{{prazno_ime7_deo2}}}}}} | data161 = {{#if:{{{blank7_name_sec2|{{{prazno_ime7_deo2|}}}}}}|{{{blank7_info_sec1|{{{prazan7_info_deo2|}}}}}}}} <!-- ***Website*** --> | rowclass162 = mergedtoprow | label162 = {{nowrap|Sajt}} | data162 = {{#if:{{{website|{{{vebsajt|{{{veb-sajt|{{{web-sajt|{{{websajt|{{{sajt|}}}}}}}}}}}}}}}}}}|{{{website|{{{vebsajt|{{{veb-sajt|{{{web-sajt|{{{websajt|{{{sajt}}}}}}}}}}}}}}}}}}}} | class163 = maptable | data163 = {{#if:{{{module|{{{modul|}}}}}}|{{{module|{{{modul}}}}}}}} <!-- ***Footnotes*** --> | belowrowclass = mergedtoprow | below = {{{footnotes|{{{napomene|}}}}}} }}<!-- Check for unknowns --><!--{{#invoke:Check for unknown parameters|check|unknown={{main other|[[Category:Pages using infobox settlement with unknown parameters|_VALUE_{{PAGENAME}}]]}}|preview=Page using [[Template:Infobox settlement]] with unknown parameter "_VALUE_"|ignoreblank=y | alt | anthem | anthem_link | area_blank1_acre | area_blank1_dunam | area_blank1_ha | area_blank1_km2 | area_blank1_sq_mi | area_blank1_title | area_blank2_acre | area_blank2_dunam | area_blank2_ha | area_blank2_km2 | area_blank2_sq_mi | area_blank2_title | area_code | area_code_type | area_codes | area_footnotes | area_land_acre | area_land_dunam | area_land_ha | area_land_km2 | area_land_sq_mi | area_metro_acre | area_metro_dunam | area_metro_footnotes | area_metro_ha | area_metro_km2 | area_metro_sq_mi | area_note | area_rank | area_rural_acre | area_rural_dunam | area_rural_footnotes | area_rural_ha | area_rural_km2 | area_rural_sq_mi | area_total_acre | area_total_dunam | area_total_ha | area_total_km2 | area_total_sq_mi | area_urban_acre | area_urban_dunam | area_urban_footnotes | area_urban_ha | area_urban_km2 | area_urban_sq_mi | area_water_acre | area_water_dunam | area_water_ha | area_water_km2 | area_water_percent | area_water_sq_mi | blank_emblem_alt | blank_emblem_link | blank_emblem_size | blank_emblem_type | blank_info | blank_info_sec1 | blank_info_sec2 | blank_name | blank_name_sec1 | blank_name_sec2 | blank1_info | blank1_info_sec1 | blank1_info_sec2 | blank1_name | blank1_name_sec1 | blank1_name_sec2 | blank2_info | blank2_info_sec1 | blank2_info_sec2 | blank2_name | blank2_name_sec1 | blank2_name_sec2 | blank3_info | blank3_info_sec1 | blank3_info_sec2 | blank3_name | blank3_name_sec1 | blank3_name_sec2 | blank4_info | blank4_info_sec1 | blank4_info_sec2 | blank4_name | blank4_name_sec1 | blank4_name_sec2 | blank5_info | blank5_info_sec1 | blank5_info_sec2 | blank5_name | blank5_name_sec1 | blank5_name_sec2 | blank6_info | blank6_info_sec1 | blank6_info_sec2 | blank6_name | blank6_name_sec1 | blank6_name_sec2 | blank7_info | blank7_info_sec1 | blank7_info_sec2 | blank7_name | blank7_name_sec1 | blank7_name_sec2 | caption | code1_info | code1_name | code2_info | code2_name | coor_pinpoint | coor_type | demographics_type1 | demographics_type2 | demographics1_footnotes | demographics1_info1 | demographics1_info10 | demographics1_info2 | demographics1_info3 | demographics1_info4 | demographics1_info5 | demographics1_info6 | demographics1_info7 | demographics1_info8 | demographics1_info9 | demographics1_title1 | demographics1_title10 | demographics1_title2 | demographics1_title3 | demographics1_title4 | demographics1_title5 | demographics1_title6 | demographics1_title7 | demographics1_title8 | demographics1_title9 | demographics2_footnotes | demographics2_info1 | demographics2_info10 | demographics2_info2 | demographics2_info3 | demographics2_info4 | demographics2_info5 | demographics2_info6 | demographics2_info7 | demographics2_info8 | demographics2_info9 | demographics2_title1 | demographics2_title10 | demographics2_title2 | demographics2_title3 | demographics2_title4 | demographics2_title5 | demographics2_title6 | demographics2_title7 | demographics2_title8 | demographics2_title9 | dimensions_footnotes | dunam_link | elevation_footnotes | elevation_ft | elevation_link | elevation_m | elevation_max_footnotes | elevation_max_ft | elevation_max_m | elevation_max_point | elevation_max_rank | elevation_min_footnotes | elevation_min_ft | elevation_min_m | elevation_min_point | elevation_min_rank | elevation_point | embed | established_date | established_date1 | established_date2 | established_date3 | established_date4 | established_date5 | established_date6 | established_date7 | established_title | established_title1 | established_title2 | established_title3 | established_title4 | established_title5 | established_title6 | established_title7 | etymology | extinct_date | extinct_title | flag_alt | flag_border | flag_link | flag_size | footnotes | founder | geocode | governing_body | government_footnotes | government_type | government_blank1_title | government_blank1 | government_blank2_title | government_blank2 | government_blank2_title | government_blank3 | government_blank3_title | government_blank3 | government_blank4_title | government_blank4 | government_blank5_title | government_blank5 | government_blank6_title | government_blank6 | grid_name | grid_position | image_alt | image_blank_emblem | opis_slike | image_flag | image_map | image_map1 | image_seal | image_shield | image_size | image_skyline | imagesize | iso_code | leader_name | leader_name1 | leader_name2 | leader_name3 | leader_name4 | leader_party | leader_title | leader_title1 | leader_title2 | leader_title3 | leader_title4 | length_km | length_mi | map_alt | map_alt1 | opis_mape | opis_mape1 | mapsize | mapsize1 | module | motto | motto_link | mottoes | name | named_for | native_name | native_name_lang | nickname | nickname_link | nicknames | official_name | other_name | p1 | p10 | p11 | p12 | p13 | p14 | p15 | p16 | p17 | p18 | p19 | p2 | p20 | p21 | p22 | p23 | p24 | p25 | p26 | p27 | p28 | p29 | p3 | p30 | p31 | p32 | p33 | p34 | p35 | p36 | p37 | p38 | p39 | p4 | p40 | p41 | p42 | p43 | p44 | p45 | p46 | p47 | p48 | p49 | p5 | p50 | p6 | p7 | p8 | p9 | parts | parts_style | parts_type | pop_est_as_of | pop_est_footnotes | population | population_as_of | population_blank1 | population_blank1_footnotes | population_blank1_title | population_blank2 | population_blank2_footnotes | population_blank2_title | population_demonym | population_demonyms | population_density_blank1_km2 | population_density_blank1_sq_mi | population_density_blank2_km2 | population_density_blank2_sq_mi | population_density_km2 | population_density_metro_km2 | population_density_metro_sq_mi | population_density_rank | population_density_rural_km2 | population_density_rural_sq_mi | population_density_sq_mi | population_density_urban_km2 | population_density_urban_sq_mi | population_est | population_footnotes | population_metro | population_metro_footnotes | population_note | population_rank | population_rural | population_rural_footnotes | population_total | population_urban | population_urban_footnotes | postal_code | postal_code_type | postal2_code | postal2_code_type | pushpin_image | pushpin_label | pushpin_label_position | pushpin_map | pushpin_map_alt | pushpin_opis_mape | pushpin_opis_mape_notsmall | pushpin_map_narrow | pushpin_mapsize | pushpin_outside | pushpin_overlay | pushpin_relief | registration_plate | registration_plate_type | seal_alt | seal_link | seal_size | seal_type | seat | seat_type | seat1 | seat1_type | seat2 | seat2_type | settlement_type | shield_alt | shield_link | shield_size | short_description | subdivision_name | subdivision_name1 | subdivision_name2 | subdivision_name3 | subdivision_name4 | subdivision_name5 | subdivision_name6 | subdivision_type | subdivision_type1 | subdivision_type2 | subdivision_type3 | subdivision_type4 | subdivision_type5 | subdivision_type6 | timezone | timezone_DST | timezone_link | timezone1 | timezone1_DST | timezone1_location | timezone2 | timezone2_DST | timezone2_location | timezone3 | timezone3_DST | timezone3_location | timezone4 | timezone4_DST | timezone4_location | timezone5 | timezone5_DST | timezone5_location | total_type | translit_lang1 | translit_lang1_info | translit_lang1_info1 | translit_lang1_info2 | translit_lang1_info3 | translit_lang1_info4 | translit_lang1_info5 | translit_lang1_info6 | translit_lang1_type | translit_lang1_type1 | translit_lang1_type2 | translit_lang1_type3 | translit_lang1_type4 | translit_lang1_type5 | translit_lang1_type6 | translit_lang2 | translit_lang2_info | translit_lang2_info1 | translit_lang2_info2 | translit_lang2_info3 | translit_lang2_info4 | translit_lang2_info5 | translit_lang2_info6 | translit_lang2_type | translit_lang2_type1 | translit_lang2_type2 | translit_lang2_type3 | translit_lang2_type4 | translit_lang2_type5 | translit_lang2_type6 | type | unit_pref | utc_offset | utc_offset_DST | utc_offset1 | utc_offset1_DST | utc_offset2 | utc_offset2_DST | utc_offset3 | utc_offset3_DST | utc_offset4 | utc_offset4_DST | utc_offset5 | utc_offset5_DST | website | width_km | width_mi }}--><!-- --><!--{{#invoke:Check for clobbered parameters|check | template = Infobox settlement | cat = {{main other|Category:Pages using infobox settlement with conflicting parameters}} | population; population_total | image_size; imagesize | image_alt; alt | opis_slike; caption }}--><!-- Wikidata -->{{#if:{{{coordinates_wikidata|{{{koordinate_wikidata|{{{koordinate_vikidata|}}}}}}}}}{{{wikidata|}}} |[[Kategorija:Stranice sa šablonom Infokutija naselje sa parametrom wikidata]] }}{{main other|<!-- Missing country -->{{#if:{{{subdivision_name|{{{podjela_ime|{{{podela_ime|}}}}}}}}}||[[Kategorija:Stranice sa šablonom Infokutija naselje bez parametra država]]}}<!-- No map -->{{#if:{{{pushpin_map|{{{pushpin_mapa|{{{marker_mapa|}}}}}}}}}{{{image_map|{{{slika_mapa|}}}}}}{{{image_map1|{{{slika_mapa1|}}}}}}||[[Kategorija:Stranice sa šablonom Infokutija naselje bez parametra mapa]]}}<!-- Image_map1 without image_map -->{{#if:{{{image_map1|{{{slika_mapa1|}}}}}}|{{#if:{{{image_map|{{{slika_mapa|}}}}}}||[[Kategorija:Stranice sa šablonom Infokutija naselje koje koriste parametar slika_mapa1 ali ne slika_mapa]]}}}}<!-- No coordinates -->{{#if:{{{coordinates|{{{koordinate|}}}}}}||[[Kategorija:Stranice sa šablonom Infokutija naselje bez parametra koordinate]]}}<!-- --><!--{{#if:{{{type|{{{tip|}}}}}}|{{#ifeq:{{{tip_naselja|{{{settlement_type|a}}}}}}|{{{tip_naselja|{{{settlement_type|b}}}}}}|[[Category:Pages using infobox settlement with ignored type]]|}}|}} Ignored type parameter {{#if:{{{embed|}}}|[[Category:Pages using infobox settlement with embed]]}}--> }}</includeonly><noinclude> {{documentation}} <!--Please add this template's categories to the /doc subpage, not here - thanks!--> [[Kategorija:Infokutije]] [[Kategorija:Standardne infokutije|Naselje]] </noinclude> lbuljizob8g6ek54sslsvbsbv6iy3rb 0 4690760 42690787 42690763 2026-09-21T14:48:49Z ~2026-47488-30 388646 42690787 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Dražina ponuda Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} On se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli<ref>"Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu."</ref> i tvrdio da nije na strani ustanika, "onih koji žele da isteraju Nemce".<ref name="Divci"/> Draža Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju da nastavi borbu protiv partizana.<ref>"Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo."</ref> Ali, želeo je da njegovo "delovanje na nacionalnoj osnovi" ostane potajno da ne bi prošao kao [[Kosta Pećanac]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i stekao oznaku izdajnika.<ref name="Divci"/> Uprkos svim njegovim predlozima, Nemci mu nisu ostavili drugu mogućnost do da položi oružje: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Za njim je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su učestvovale u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12.03 (00,30 sati): Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj — Operativnom odjeljenju [divizije] (telefonski): </br> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr </br> Meldungen der Div. Einheiten </br> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: </br> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. </br> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. </br> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: </br> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' </br> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung orboten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: </br> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] </br> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: </br> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. </br> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] </br> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. </br> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: </br> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: </br> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. </br> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. </br> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943-1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] </br> ({{jez-njem|"3.) Serbien: </br> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: </br> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. </br> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. </br> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. </br> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; </br> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: </br> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: </br> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: </br> 1 Brotportion, </br> 1 Gemüseportion, </br> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), </br> 1 Salzportion, </br> 2 Getränkeportionen, </br> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] </br> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. </br> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. </br> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] </br> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: </br> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: </br> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943-1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 </br> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": </br> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. </br> 2.) Beteiligte Truppen: </br> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. </br> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. </br> 3.) Leitung: </br> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje </br> 4.) Führung: </br> Platzkdt. Podgorica </br> 5.) Durchführung: </br> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. </br> 6.) Feindverluste: </br> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. </br> Beute: </br> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. </br> Eigene Verluste: </br> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. </br> 7.) Erfahrungen: </br> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. </br> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. </br> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. </br> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. </br> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. </br> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". </br> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: </br> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). </br> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. </br> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. </br> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. </br> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. </br> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. </br> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. </br> Angriffsbeginn: 10.4.44. </br> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. </br> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: </br> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. </br> 2.) VERLUSTE: </br> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. </br> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. </br> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. </br> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. </br> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] </br> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): </br> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. </br> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: </br> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': </br> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] </br> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: </br> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, istočnobosanski četnički odredi (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, juna 1944. komandant 13. SS brdske divizije [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je naglašavao iskreno savezničko držanje pripadnika JVuO (najvjerovatnije četnici Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. </br> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. </br> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. </br> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. </br> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. </br> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. </br> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." </br> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] </br> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: </br> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: </br> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] </br> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. </br> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. </br> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim Wehrmachtom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. </br> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. </br> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. </br> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: </br> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: </br> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. </br> Serbien. </br> I. Feindlage. </br> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja </br> a) Srbija </br> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. </br> a) Serbien </br> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. </br> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. </br> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji su sračunati na ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: </br> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. </br> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': </br> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: </br> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: </br> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN </br> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE "KEHRAUS" AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: </br> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. </br> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.</br> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. godine došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] </br> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. </br> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. avgusta Komanda Jugoistoka zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. </br> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Ponovni napad protiv neprijateljskih snaga južno od Lebana počinje 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. </br> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. </br> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] </br> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 </br> Betr. Rösselsprung </br> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] </br> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. </br> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. </br> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. </br> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: </br> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. </br> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". </br> 1.) Beteiligte Kräfte: </br> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. </br> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 </br> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). </br> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). </br> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. </br> f) Gruppe Krempler. </br> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] </br> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: </br> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, </br> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, </br> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. </br> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: </br> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, </br> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, </br> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, </br> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, </br> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: </br> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: </br> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO major [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naređenje kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. </br> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] </br> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. </br> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] </br> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. </br> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: </br> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblasti severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] </br> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. </br> Ostfront: </br> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). </br> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert: Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje - Višegrad - Rogatica - Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] - [[Pljevlja]] - [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. </br> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - dokumenti nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera </br> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: </br> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) </br> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. </br> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. </br> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. </br> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: </br> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: </br> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; </br> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; </br> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; </br> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; </br> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; </br> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. </br> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. </br> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. </br> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: </br> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. </br> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. </br> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. </br> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. </br> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. </br> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. </br> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] af19r12mqdb3xsuhry8ucl6qupi7x3o 42690793 42690787 2026-09-21T15:18:02Z ~2026-47488-30 388646 42690793 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Dražina ponuda Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} On se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli<ref>"Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu."</ref> i tvrdio da nije na strani ustanika, "onih koji žele da isteraju Nemce".<ref name="Divci"/> Draža Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju da nastavi borbu protiv partizana.<ref>"Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo."</ref> Ali, želeo je da njegovo "delovanje na nacionalnoj osnovi" ostane potajno da ne bi prošao kao [[Kosta Pećanac]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i stekao oznaku izdajnika.<ref name="Divci"/> Uprkos svim njegovim predlozima, Nemci mu nisu ostavili drugu mogućnost do da položi oružje: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Za njim je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindlich eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Pored 117. divizije, četnici generala Mihailovića će sarađivati i sa ostalim njemačkim divizijama koje su uzele učešća u operaciji »Weiss«, što se može zaključiti i na osnovu podataka iz ratnog dnevnika [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] od 12. marta 1943. godine: {{izdvojeni citat|12. III 1943. (00,30 sati) — Izvještaji divizijskih jedinicâ: Operativno odjeljenje (Ia) Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj — Operativnom odjeljenju [divizije] (telefonski): </br> 1.) Snažne neprijateljske snage opkoljene su od strane [četnikâ] D.M., 717., [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718]]., 369. i [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije]]. 717. divizija započinje potjeru takođe 12. marta i doseže crtu [[Prozor (BiH)|Rama]] — [[Ostrožac (Jablanica)|Ostrožac]]. 718. divizija napreduje od Ivan-sedla opštim smjerom ka [[Mostar]]u.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=404&rec=315&roll=2154 NARA, T315, Roll 2154, frame no. 000399.] <br /> ({{jez-njem|"12.3.1943. 00,30 Uhr </br> Meldungen der Div. Einheiten </br> Ia des Befh.d.dt.Tr.i.Kr. an Ia fernmündl.: </br> 1.) Starke feindl. Kräfte sind durch D.M. 717., 718., 369. und SS–Div. umstellt. </br> 717. tritt 12.3. ebenfalls zur Verfolgung an und gewinnt Linie Rama–Ostovac [sic]. </br> 718. geht von Ivan–Sattel [sic] in allgemeiner Richtung auf Mostar vor."}})</ref>|Ratni dnevnik [[369. legionarska divizija|369. divizije]]}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: </br> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' </br> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung orboten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: </br> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] </br> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: </br> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. </br> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika — koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila — nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] </br> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. </br> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: </br> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: </br> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. </br> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. </br> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943-1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] </br> ({{jez-njem|"3.) Serbien: </br> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje članova [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] misijâ pri JVuO (tj. da četnici prekinu "sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko DM-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se DM-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic [sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: „Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: </br> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. </br> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"7.) Ausweispflicht landeseigener Verbände. </br> Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. </br> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; </br> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: </br> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: </br> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: </br> 1 Brotportion, </br> 1 Gemüseportion, </br> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), </br> 1 Salzportion, </br> 2 Getränkeportionen, </br> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] </br> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. </br> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. </br> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] </br> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: </br> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: </br> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943-1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandarmi, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An Pz.AOK.2 </br> 1.) Abschluss– und Erfahrungsbericht Unternehmen "Bora": </br> Vom 27.2. bis 3.3.44 wurde Cetnik–Unternehmen "Bora" unter deutscher Führung zur Säuberung des Raumes Danilovgrad – Cevo – Cetinje – Podgorica durchgeführt. </br> 2.) Beteiligte Truppen: </br> 4000 Mann nationaler Gendarmerie, Miliz, Abwehrtrupp 215, 1 Beutegebirgsbatterie, Bandenjägertrupp 181.Inf.Div. </br> Bewaffnung: Gewehre, 60 le.M.G. </br> 3.) Leitung: </br> Selbst.Feldkdtr. 1040 Cetinje </br> 4.) Führung: </br> Platzkdt. Podgorica </br> 5.) Durchführung: </br> In zum Teil harten Kämpfen gewannen die von O, SO u. S vorrückenden Kolonnen langsam Boden. Am 29.3. Cevo genommen. Feind (Stärke 250 Mann) nach NW ausgewichen. Nach Abrücken deutscher Kräfte und Einsetzen feindl. Gegenangriffe zogen sich Cetniks in z.T. panikartiger Flucht auf ihre Ausgangsstellungen zurück. Feind besetzte erneut das im Unternehmen gesäuberte Gebiet. </br> 6.) Feindverluste: </br> 32 Tote, 88 Verwundete, 23 Gefangene. </br> Beute: </br> 2 le.MG., 1 s.MG., 15 Gewehre, 1 Funkgerät, Propagandamaterial und Verpflegung. </br> Eigene Verluste: </br> 20 Tote, 31 Verwundete, 46 Vermisste. </br> 7.) Erfahrungen: </br> a) Einwohnerwehren infolge mangelhafter Ausrüstung und geringer Kampfmoral zu Kampfaufgaben nicht geeignet; Gendarmen, Miliz, Cetniks bei Beteiligung deutscher Truppen für Kampf– u. Sicherungsaufgaben geiegnet. </br> b) Kaukasische Freiwillige des Abwehrtr. 215 gut bewährt. </br> c) Mitnahme schwerer Waffennur mit deutscher Sicherung. </br> d) Truppenverpflegung für einheimische Verbände ungeignet, Marschverpflegung zweckmässig. </br> e) Bei derartigen Unternehmungen sind Beteiligung deutscher Truppen, Unterstützungen durch schwere Waffen und Nachrichtenverbindung zu den einzelnen Kampfgruppen Voraussetzungen für den Erfolg."}})</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.] <br /> ({{jez-njem|"Fernschreiben An 181.Inf.Div. </br> Betr.: Unternehmen "Frühlingserwachen". </br> 1.) Nachstehende Plannung des Major Djurisic für Durchführung des Unternehmens "Frühlingserwachen" zur Kenntnis: </br> Erste Kampfgruppe 700 Mann aus NO Richtung über Raum 5 km S Bijelopolje nach Mojkovac (16 km NNO Kolasin). </br> Zweite Kampfgruppe 1200 Mann unter Führung Stab Djurisic von Brodarevo über Sahovici nach Mojkovac – Kolasin. </br> Dritte Kampfgruppe 1000 Mann von Mitte Strasse Pljevlja – Prijepolje Richtung Mojkovac. </br> Vierte Kampfgruppe 1500 Mann von Pljevlja Richtung Mojkovac. Mojkovac soll in 2 Tagen erreicht werden. Anschliessend Abdrehen der Masse in den Raum W Tara NW Kolasin – Mojkovac. </br> Deutsche Kräfte: 1 verst.mot.Kp. stösst von Brodarevo bis Bijelopolje. </br> 1 verst.mot.Kp. von Pljevlja bis Taraübergang 22SW Pljevlja SFK–Btl. 600 Mann folgt deutschen Kräften nach Bijelopolje, dann Abdrehen nach Mojkovac. </br> Miliz Brodarevo 700 Mann säubert eigenen Raum und stösst von Brodarevo nach SSW. </br> Angriffsbeginn: 10.4.44. </br> 2.) 181.Inf.Div stellt entsprechende Unterrichtung der Cetnikgruppe Süd (Major Lasic und Bukatonovic in Podgorica) sowie der Gruppe Niksic sicher. </br> Absichten für Beteiligung an den Unternehmen sind Gen.Kdo.XII.Geb.A.K. zu melden."}})</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: </br> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. </br> 2.) VERLUSTE: </br> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. </br> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. </br> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. </br> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. </br> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] </br> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): </br> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. </br> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: </br> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': </br> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] </br> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: </br> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Pored operacije »Fliegenfänger«, istočnobosanski četnički odredi (koji su brojali oko 13.000 ljudi) uzeli su, tokom proljeća i ljeta 1944. godine, učešća u više poduvhata koje je predvodila 13. SS brdska divizija »Handžar« (kao npr. [[Operacija Maiglöckchen|»Maiglöckchen«]], [[Operacija Vollmond|»Vollmond«]], [[Operacija Heiderose|»Heiderose«]] ili [[Operacija Röslein|»Röslein«]]). Visoki oficiri [[Sicherheitsdienst|SS]]-a bili su u velikoj mjeri zadovoljni obostrano izgrađenim povjerenjem. Dok je ''Hauptsturmführer'' Hermann Schifferdecker, zapovjednik 27. brdske lovačke pukovnije iz sastava divizije, decenijama nakon rata tvdio da je „saradnja između divizije i četnika bila (je) veoma labava”, kao i da su se četnici „javljali našem obavještajnom oficiru onda kada im je bila potrebna hrana ili municija”, juna 1944. komandant 13. SS brdske divizije [[Karl-Gustav Sauberzweig]] je naglašavao iskreno savezničko držanje pripadnika JVuO (najvjerovatnije četnici Radivoja Kerovića): {{izdvojeni citat|Nakon što ih naše trupe razbiju, partizani u povlačenju često upadaju u zasjede četničkih jedinica koje traže oružje... Tokom posljednjih operacija, četničke snage su se dobro pokazale u borbi. Uspostavljena je prihvatljiva, gotovo drugarska saradnja [Nijemaca — prim.] sa četnicima. Srpsko pravoslavno stanovništvo (sigurnosne zone) predstavlja jedini marljivi, konstruktivni i vitalni element na ovoj teritoriji. Kada je divizija tek stigla u (sjeveroistočnu Bosnu), među četnicima je zavladala panika zbog straha od [[Bošnjaci|muslimanske]] osvete. U međuvremenu, konstruktivniji među Srbima su shvatili da će divizija uključiti sve dijelove stanovništva u svoju misiju oslobađanja [od partizana — prim.]. To je, u određenom smislu, dovelo do svojevrsne saradnje.<ref>George Lepre, Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943–1945. Atlgen, PA: Schiffer Military History, 1997, pp. 198–199. <br /> ({{jez-eng|"With an estimated strength of over 13,000 effectives, the Četniks of northeastern Bosnia were divided into four large groups, with one each operating in the Posavina, Bijeljina, Tuzla, and Zvornik areas. "The cooperation between the division and the Četniks was very loose," wrote one critical SS officer. "Most of the time they simply reported to our intelligence officer when they needed food or ammunition." Sauberzweig was more optimistic: "After being routed by our troops, retreating Partisans are often ambushed by Četnik units seeking weapons... During the latest operations, the Četnik forces have fought well. An acceptable, almost comradely cooperation with the Četniks has emerged. The Serbian-Orthodox population of the (security zone) is the sole industrious, constructive, and vital element in the territory. When the division first arrived in (northeastern Bosnia), the Četniks panicked, fearing Muslim revenge. In the meantime, the constructive-minded Serbians have realized that the division shall include all portions of the population in its mission of liberation. This has led, in a certain sense, to a sort of cooperation.""}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. </br> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. </br> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. </br> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. </br> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. </br> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. </br> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." </br> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Oko [[Nova godina|Nove godine]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] 1944. dolazi do žestokih [[Bitka za Ivanjicu (januar 1944.)|borbi za Ivanjicu]]. Ovom prilikom, četnici Draže Mihailovića stupaju u borbu protiv snagâ NOVJ skupa sa Nijemcima, [[Bugari|Bugarima]] i kvislinškim formacijama (Državna i Poljska straža). 11. januara 1944, u Vrhovnu komandu JVuO stiže depeša kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]] (pseudonimi »Švarc« i »Ras-Rasa«), u kojoj se navodi: „Nemci i Bugari uz pomoć četnika ušli u Ivanjicu, a tenkovi produžili dalje. Komunisti otstupaju u pravcu Javor — Kušići. Od naših u borbi [[Vuk Kalaitović|Kalait]] i Marković. Gubici nisu još utvrđeni. Nemci danas prošli kroz [[Kosjerić]] i sutra stižu na bojište. Od komunista učestvuju u borbi muslimanska i dalmatinska brigada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> Kapetan [[Predrag Raković]] (»Kar-Kar« i »Pre-Pre«) šalje 13. januara dvije depeše kojima obavještava VK JVuO i generala Mihailovića o stanju na terenu: {{izdvojeni citat|Primio sam sva Vaša naređenja za prikupljanje snaga za dejstvo prema Ivanjici protivu komunista. Situacija kod Ivanjice 12-I uveče: partizani su izbačeni iz Ivanjice i odbačeni prema Mučnju, a štab mi je još u Katićima. Partizani tamo imaju 1, 2 i 5 proletersku brigadu i srbijansku proletersku brigadu. Ukupno oko 3000 ljudi. Odlično naoružani sa dosta municije. Od okupatora: Nemaca vrlo malo sa 5 tenkova, a Bugara 1000. Nemci ne nameravaju da dovedu u ovu oblast jače snage za borbu, jer su radi da ove partizane likvidiraju sa Bugarima, srpskom državnom stražom i da im pomognu četnici D. M. I jedna i druga strana drže se u toku 13-I pasivno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] </br> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: </br> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/294.</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: </br> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] </br> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. </br> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. </br> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref> sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, uništio komoru [[Peta krajiška divizija|Pete divizije]] kod [[Varda (selo)|Varde]]. Veliki neprijateljski gubici. Četnici postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim Wehrmachtom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. </br> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. </br> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. </br> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: </br> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: </br> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, lično bili vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. </br> Serbien. </br> I. Feindlage. </br> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja </br> a) Srbija </br> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. </br> a) Serbien </br> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. </br> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. </br> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Oportuni stav generala Draže Mihailovića i njegovih komandanata, sračunat na skoro njemačko povlačenje, dok bi u međuvremenu okupatora trebalo što više iskoristiti za uništenje glavnog neprijatelja ([[NOVJ]]), zapažen je od strane oficirâ Armijske grupe »F«, prilikom savjetovanja sa specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]], krajem jula 1944. godine: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje: Njemačka je za DM neprijatelj br. 2 — neprijatelj br. 1 su komunisti. DM računa — uostalom, kao i ostale banditske vođe — na skoro povlačenje Nijemaca iz zemlje. Nastojanje za očuvanjem snage četničkih jedinica je prvenstveno sračunato na trenutnu i docniju borbu protiv komunizma. U cilju ostvarivanja ove namjere, DM je tražio velike količine oružja, što je, naravno, bilo odbijeno. Pojedinačni ugovori sa četničkim komandantima (npr. Neško Nedić, Keserović itd.), koji su sračunati na ograničenu lokalnu i taktičku saradnju u borbi protiv komunista, nisu rizični i mogu se nastaviti. Oni su u ovom momentu — i samo u ovom — povoljni za nas, jer odgovaraju našim interesima. Oni ne znače podršku za veliki obračun između nacionalnih Srba i Titovih komunista, koji se ima tek odigrati u daljnoj budućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikfrage: </br> Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten. D.M. rechnet – wie auch andere Bandenführer – mit einem baldigen Abzug des Okkupators. Das Interesse an Erhaltung der Kampfkraft aller Cetnik–Banden gilt in erster Linie der derzeitigen und späteren Auseinandersetzung mit dem kommunistischen Widerpart. </br> D.M.s Forderungen nach grossen Mengen von Waffen, die vorstehende Absicht praktisch ermöglich sollen, kann selbstverständlich nicht ersprochen werden. Einzelabmachungen mit Unterführern (z.B. Nesko Nedic, Keserovic usw.), die dem gemeinsamen örtlichen und durch die Lage bedingten jeweiligen Kampf gegen die Tito–Banden dienen, können ohne Risiko eingegangen werden, da sie für den Augenblick – und nur für diesen – zugleich deutschen Interessen entgegenkommen, eine Unterstützung für den Kampf von übermorgen, d.h. für die grosse Auseinandersetzung der nationalen Serben mit dem Kommunisten Titos jedoch nicht bedeuten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« (Heeresgruppe F) sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': </br> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: </br> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: </br> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN </br> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE "KEHRAUS" AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: </br> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. </br> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.</br> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Nakon što je krajem jula i početkom avgusta 1944. godine došlo do »naknadnog čišćenja«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1028&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000886.] </br> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Nachsäuberung "Kehraus" Fd.–Kräfte beiderseits Lebane gegen Bulgaren, die hohe Verluste an Waffen und Vermissten, nach N vorgedrungen. </br> Absicht: Zerschlagen Fd.–Kräfte beiderseits Strasse Medvedja – Lebane mit Kgr. Diesener, Tln. Cetnikgruppe Weyel und 5 Btln. 27.bulg.Div."}})</ref> u ovoj operaciji, 6. avgusta Komanda Jugoistoka zaključuje: {{izdvojeni citat|Srbija: Protiv neprijateljskih raštrkanih grupa koje su prodrle prema istoku i na mnogim mestima prešle Ibar upućeni su delovi četničke grupe »Vajel« iz prostora Brus u pravcu planine Kopaonik. Operacija »Keraus« je završena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=266&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289519.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: GEGEN DIE AN MEHREREN STELLEN UEBER IBAR NACH O VORGEDRUNGENE FDL. SPLITTERGRUPPE TLE. CETNIKGRUPPE WEYEL AUS RAUM BRUS RICHTUNG KOPAONIK– GEBIRGE IM VORGEHEN. </br> ”KEHRAUS” BEENDET.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i formalno stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Ponovni napad protiv neprijateljskih snaga južno od Lebana počinje 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. </br> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. </br> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] </br> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 </br> Betr. Rösselsprung </br> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] </br> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. </br> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. </br> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. </br> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: </br> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. </br> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". </br> 1.) Beteiligte Kräfte: </br> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. </br> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 </br> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). </br> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). </br> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. </br> f) Gruppe Krempler. </br> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] </br> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: </br> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, </br> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, </br> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. </br> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: </br> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, </br> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, </br> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, </br> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, </br> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: </br> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta od 25. septembra 1944. godine}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: </br> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO major [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naređenje kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Glavni štab DM-a premješten je u Bosnu usljed napredovanja komunista u Srbiji; međutim, povlačenje četničkih snaga iz Srbije u Bosnu još uvijek nije sprovedeno. Uprkos slabijoj borbenoj efikasnosti, Račićevi četnici nastavljaju borbu protiv komunista. Pod jakim komunističkim pritiskom, još se četničkih vođâ, uključujući i one iz ist. Srbije, izjasnilo spremnim za borbu protiv komunista zajedno s njemačkim Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Der Hpt.Stab DM ist infolge Vorrückens der Kommunisten in Serbien nach Bosnien verlegt worden, ein Abzug von Cetnik–Kräften aus dem Serbischen Raum nach Bosnien hat dagegen noch nicht stattgefunden. Trotz ihrer Unterlegenheit an Kampfwert stehen die Cetniks des Racic weiterhin im Kampf gegen die Kommunisten. </br> Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] </br> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala bojišnica u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], koju su držale jedinice Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO kojom je komandovao potpukovnik Račić: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka severu, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su nemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usled nedostatka municije i oružja te u odsustvu nemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. </br> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s nemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima nemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] </br> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. </br> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] za 23. oktobar 1944. godine ponovo se pominje da je povučena nova linija [[Istočni front|Istočnog fronta]], kao i da ona prolazi preko teritorije okupirane Srbije i [[Balkan]]a. Iz dokumenta se može zaključiti kako četnička formacija potpukovnika Dragoslava Račića sudjeluje u frontu kao dio osovinskih snagâ, što je njemačkom Wehrmachtu svakako olakšalo povlačenje jedinicâ iz Grčke: {{izdvojeni citat|Istočni front: </br> Pokušaj očigledno slabijih snaga [neprijatelja] da sa juga opkole našu borbenu grupu zapadno od [[Kriva Palanka|Krive Palanke]]. Uništenje neprijateljske grupe 24 km severoistočno od [[Priština|Prištine]] (300 poginulih neprijateljskih vojnika; uništeno ili zaplenjeno brojno oružje, vozila i vojna oprema). Vazdušno izviđanje ukazuje na pokret jakih snaga iz područja [[Kragujevac|Kragujevca]] ka [[Gornji Milanovac|Gor. Milanovcu]]. Četnička grupa Račića blokira rejon [[Čačak]]–[[Kraljevo]]–[[Požega]]. Pokreti naših snaga radi povlačenja u oblasti severozapadno od [[Beograd]]a i dalje se odvijaju bez ometanja od strane neprijatelja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=655&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000649.] </br> ({{jez-njem|"Ic–Abendmeldung vom 23.10.1944. </br> Ostfront: </br> Umfassungsversuch eigener Kampfgruppe W Kriva Palanka mit anscheinend schwachen Kräften von S. Vernichtung einer Feindgruppe 24 NO Pristina (300 Feindtote, zahlreiche Waffen, Fahrzeuge und Kriegsgerät vernichtet oder erbeutet). </br> Aus Raum Kragujevac nach Luftaufklärung Bewegung starker Kräften gegen Grn. Milanovac. Cetnik–Gruppe Racic blockiert: Raum Cacak, Kraljevo, Pozega. Eigene Absetzbewegungen Raum NW Belgrad auch weiterhin von Feind nicht verstört."}})</ref>}} O »formiranju novog istočnog fronta« pišu 4. novembra 1944. i feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] i general [[Hans Felber]]. U izvještaju koji predstavlja svojevrsni pregled najvažnijih događaja za period avgust—novembar 1944, najviši oficiri Wehrmachta na teritoriji okupirane Jugoslavije računaju da se, pored četnika Draže Mihailovića, na strani Nijemaca u ovom »frontu« bore i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]], zaključujući da je situacija kritična za okupatora i kolaboracioniste: {{izdvojeni citat|Uprkos mobilizaciji jedinica za uzbunu i koncentraciju neznatnih rezervi, uz bezobzirno ostavljanje otkrivenih širih delova zemlje, prodor Titovih snaga preko Ibarske doline prema jugoistoku Srbije u žestokim borbama nije mogao da bude sprečen. Grupa armija »F« je protiv Titovih snaga, pripremljenih u Crnoj Gori, bacila u borbu 1. brd. div.[iziju]. Izmičući njenom pritisku, druge Titove jedinice su početkom avgusta prešle jugozapadnu granicu Srbije. Isprva je namera vojnoupravnog komandanta Srbije bila da otkloni glavno ugrožavanje u jugoistočnoj Srbiji. U tu svrhu je 28. avgusta Komandi Grupe »Auleb« povereno komandovanje nad svima jedinicama koje su bile angažovane u jugoistočnoj Srbiji. Trebalo je da napad počne posle dovođenja 1. brd. div. iz Crne Gore. Tada je kapitulacija Rumunije od 23. 8. iz temelja izmenila situaciju u političkom i vojničkom pogledu. Na Dunavu i na granici Banata nastao je novi istočni front, a podređene bugarske snage otpale su i koncentrisale su se, napuštajući prostore koje su obezbeđivale, krajem meseca, duž glavne pruge od Velike Plane do Leskovca, u cilju odlaska za Bugarsku. Rus[ke] i srpske, kao i pol.[icijske] dobr.[ovoljačke] jedinice i četničke jedinice, koje su se do tada, uprkos svih razočarenja, borile na strani nemačkog Vermahta, postale su nesigurne, poslednje čak i delom neprijateljske. Situacija je zahtevala momentalnu mobilizaciju svih snaga koje su u tom prostoru stajale na raspolaganju, kao i dovođenje drugih nemačkih snaga iz ostalog jugoistočnog područja i njihovo angažovanje za formiranje novog istočnog fronta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref>}} U mjesečnom izvještaju Armijske grupe »F« ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane Obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. X 1944.}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje - Višegrad - Rogatica - Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] - [[Pljevlja]] - [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. </br> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - dokumenti nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera </br> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: </br> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) </br> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. </br> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. </br> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. </br> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: </br> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: </br> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; </br> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; </br> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; </br> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; </br> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; </br> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. </br> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. </br> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. </br> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: </br> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. </br> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. </br> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. </br> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. </br> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. </br> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. </br> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] a2iswfvae60onomyxjlmaj5crl771ln 4 4716363 42690776 42690548 2026-09-21T12:19:02Z Edgar Allan Poe 29250 42690776 wikitext text/x-wiki {| width=75% valign="top" style="background:#CE1126; color: white; border-right-width:2px; border-bottom-width:2px; border: Solid #002B7F 1px; text-align: center; font-size: 160%; margin: 0 auto" | Wikiprojekt države - '''Panama''' |} {| id="mp-upper" style="width: 100%; margin:4px 0 0 0; background:none; border-spacing: 0px;" | class="MainPageBG" style="width:50%; border:1px solid #002B7F; background:white; vertical-align:top; color:#000;" | {| id="mp-left" style="vertical-align:top; background:white;" ! style="padding:2px;" | <h2 id="mp-tfa-h2" style="margin:3px; background:#CE1126; font-size:120%; font-weight:bold; border:1px solid #002B7F; text-align:left; color:white; padding:0.2em 0.4em;">[[File:Coat of arms of Panama.svg|18px]] Članci koje treba napisati</h2> |- | style="color:#000;" | <div id="mp-tfa" style="padding:2px 5px"> {|class="wikitable sortable" |- bgcolor=lightblue | <div align="center"><small>'''Broj'''</small></div> || <div align="center">'''Članak'''</div> || <div align="center">Članak na drugom jeziku</div> || <div align="center">Opis</div> || <div align="center">Riješeno </div> |- | '''1.''' || "[[Himno Istmeño]]" || [[w:en:Himno Istmeño]] || himna || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''2.''' || [[Narodna skupština (Panama)]] || [[w:en:National Assembly (Panama)]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''3.''' || [[Predsjednik Paname]] || [[w:es:Presidente de Panamá]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''4.''' || [[Ustav Paname]] || [[w:en:Constitution of Panama]] || pravo || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''5.''' || [[Panamska balboa]] || [[w:en:Panamanian balboa]] || valuta || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''6.''' || [[Akt o nezavisnosti Paname]] || [[w:en:Independence Act of Panama]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''7.''' || [[Nezavisnost Paname]] || [[w:en:Independence of Panama from Spain]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''8.''' || [[Gran Coclé]] || [[w:en:Gran Coclé]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''9.''' || [[Rodrigo de Bastidas]] || [[w:en:Rodrigo de Bastidas]] || istraživač || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''10.''' || [[Sebastián Hurtado de Corcuera]] || [[w:en:Sebastián Hurtado de Corcuera]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''11.''' || [[Castilla de Oro]] || [[w:en:Castilla de Oro]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''12.''' || [[Drakeov napad na Panamu]] || [[w:en:Drake's Assault on Panama]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''13.''' || [[Dariénska spletka]] || [[w:en:Darien scheme]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''14.''' || [[Pljačka Paname]] || [[w:en:Henry Morgan's Panama expedition]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''15.''' || [[Mariano Arosemena]] || [[w:en:Mariano Arosemena]] || pisac || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''16.''' || [[Panama (savezna država)]] || [[w:en:Panama State]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''17.''' || [[Panama (departman)]] || [[w:en:Panama Department (1886)]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''18.''' || [[Odcjepljenje Paname od Kolumbije]] || [[w:en:Secession of Panama from Colombia]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''19.''' || [[Sporazum Hay–Bunau-Varilla]] || [[w:en:Hay–Bunau-Varilla Treaty]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''20.''' || [[Philippe Bunau-Varilla]] || [[w:en:Philippe Bunau-Varilla]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''21.''' || [[Manuel Amador Guerrero]] || [[w:en:Manuel Amador Guerrero]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''22.''' || [[Tomás de Herrera]] || [[w:en:Tomás de Herrera]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''23.''' || [[Slobodna Država Prevlake]] || [[w:es:Estado del Istmo]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''24.''' || [[Panamska kriza 1885.]] || [[w:en:Panama crisis of 1885]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''25.''' || [[Tisućudnevni rat]] || [[w:en:Thousand Days' War]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''26.''' || [[Zona Panamskog kanala]] || [[w:en:Panama Canal Zone]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''27.''' || [[José Raúl Mulino]] || [[w:en:José Raúl Mulino]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''28.''' || [[Demetrio H. Brid]] || [[w:en:Demetrio H. Brid]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''29.''' || {{nowrap|[[Privremena vladina hunta (Panama)]]}} || {{nowrap|[[w:es:Junta Provisional de Gobierno de Panamá]]}} || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''30.''' || [[Državni udar u Panami 1968.]] || [[w:en:1968 Panamanian coup d'état]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''31.''' || [[Guillermo Endara]] || [[w:en:Guillermo Endara]] || politika || <div align="center"></div> |- | '''32.''' || [[Opći izbori u Panami 1968.]] || [[w:en:1968 Panamanian general election]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''33.''' || [[Arnulfo Arias]] || [[w:en:Arnulfo Arias]] || politika || <div align="center"></div> |- | '''34.''' || [[Sporazumi Torrijos–Carter]] || [[w:en:Torrijos–Carter Treaties]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''35.''' || [[Barú]] || [[w:en:Volcán Barú]] || geografija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''36.''' || [[Transpanamski cjevovod]] || [[w:en:Trans-Panama pipeline]] || ekonomija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''37.''' || [[Roberto Durán]] || [[w:en:Roberto Durán]] || sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''38.''' || [[Rolando Frazer]] || [[w:en:Rolando Frazer]] || sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''39.''' || [[Rubén Blades]] || [[w:en:Rubén Blades]] || muzičar || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''40.''' || [[Rukometna reprezentacija Paname]] || — || sport || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''41.''' || [[Košarkaška reprezentacija Paname]] || [[w:en:Panama men's national basketball team]] || sport || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''42.''' || [[Fudbalska reprezentacija Paname]] || [[w:en:Panama national football team]] || sport || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''43.''' || [[Bejzbolska reprezentacija Paname]] || [[w:en:Panama national baseball team]] || sport || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''44.''' || [[Gonzalo Fernández de Oviedo]] || [[w:en:Gonzalo Fernández de Oviedo y Valdés]] || pisac || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''45.''' || [[Mola (tekstil)]] || [[w:en:Mola (art form)]] || umjetnost || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''46.''' || [[Tamborito]] || [[w:en:Tamborito]] || ples || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''47.''' || [[Panamska zlatna žaba]] || [[w:en:Panamanian golden frog]] || fauna || <div align="center"></div> |- | '''48.''' || [[Patuljasti troprsti ljenjivac]] || [[w:en:Pygmy three-toed sloth]] || fauna || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''49.''' || [[Vicenteova otrovna žaba]] || [[w:en:Vicente's poison frog]] || fauna || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''50.''' || ''[[Sterculia apetala]]'' || [[w:en:Sterculia apetala]] || flora || <div align="center">{{kvačica}}</div> |} </div> |} | style="border:1px solid transparent;" | | class="MainPageBG" style="width:50%; border:1px solid #002B7F; background:white; vertical-align:top;"| {| id="mp-right" style="width:100%; vertical-align:top; background:white;" ! style="padding:2px;" | <h2 id="mp-itn-h2" style="margin:3px; background:#CE1126; font-size:120%; font-weight:bold; border:1px solid #002B7F; text-align:left; color:white; padding:0.2em 0.4em;">[[File:Coat of arms of Panama.svg|18px]] Članci koje treba nadopuniti</h2> |- | style="color:#000; padding:2px 5px;" | <div id="mp-itn"> * <s>'''[[Panama]]''' :Glavni članak trebalo bi svakako proširiti da se dobije jedan respektabilan članak koji bi obuhvatio sva područja.</s> </div> |} |} {| id="mp-upper" style="width: 100%; margin:4px 0 0 0; background:none; border-spacing: 0px;" | class="MainPageBG" style="width:50%; border:1px solid #002B7F; background:white; vertical-align:top; color:#000;" | {| id="mp-left" style="vertical-align:top; background:white;" ! style="padding:2px;" | <h2 id="mp-tfa-h2" style="margin:3px; background:#CE1126; font-size:120%; font-weight:bold; border:1px solid #002B7F; text-align:left; color:white; padding:0.2em 0.4em;">[[File:Coat of arms of Panama.svg|18px]] Dodatni članci</h2> |- | style="color:#000;" | <div id="mp-tfa" style="padding:2px 5px"> Ovdje će se unositi oni članci koji nisu na popisu iznad, a napisani su u sklopu sređivanja članaka o Panami. Svaki suradnik koji napiše ili zna da je takav članak napisan može u tablicu dodati podatke. {|class="wikitable sortable" |- bgcolor=lightblue | <div align="center"><small>'''Broj'''</small></div> || <div align="center">'''Članak'''</div> || <div align="center">Članak na drugom jeziku</div> || <div align="center">Opis</div> || <div align="center">Riješeno </div> |- | '''1.''' || {{nowrap|[[Narodna skupština predstavnika corregimienta|Narodna skupština predstavnika ''corregimienta'']]}} || {{nowrap|[[w:es:Asamblea Nacional de Representantes de Corregimientos]]}} || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''2.''' || [[Corregimiento (Panama)]] || [[w:en:Corregimientos of Panama]] || uprava || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''3.''' || [[Vojna diktatura u Panami]] || [[w:es:Dictadura militar en Panamá]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''4.''' || [[Vrhovni sud pravde (Panama)]] || [[w:es:Corte Suprema de Justicia de Panamá]] || pravo || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''5.''' || {{nowrap|[[Kolonijalne međuokeanske rute u Panami]]}} || {{nowrap|[[w:en:The Colonial Transisthmian Route of Panamá]]}} || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''6.''' || [[Univerzitet u Panami]] || [[w:en:University of Panama]] || obrazovanje || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''7.''' || ''[[Peristeria elata]]'' || [[w:en:Peristeria elata]] || flora || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''8.''' || [[Harpija (ptica)]] || [[w:en:Harpy eagle]] || fauna || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''9.''' || [[Aníbal Godoy]] || [[w:en:Aníbal Godoy]] || sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''10.''' || [[Luis Tejada]] || [[w:en:Luis Tejada]] || sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''11.''' || [[Panama Al Brown]] || [[w:en:Panama Al Brown]] || sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''12.''' || [[Rubén Douglas]] || [[w:en:Ruben Douglas]] ||sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''13.''' || [[Panamska željeznica]] || [[w:en:Panama Canal Railway]] || promet || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''14.''' || [[Rt Mariato]] || [[w:en:Punta Mariato]] || geografija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''15.''' || [[Justo Arosemena]] || [[w:en:Justo Arosemena Quesada]] || pravnik || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''16.''' || [[José de Fábrega]] || [[w:es:José de Fábrega]] || oficir || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''17.''' || [[La Villa de los Santos]] || [[w:en:La Villa de los Santos]] || geografija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''18.''' || [[Sporazum Carrillo–Obarrio]] || [[w:es:Tratado Carrillo-Obarrio]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''19.''' || [[Victoriano Lorenzo]] || [[w:en:Victoriano Lorenzo]] || revolucionar || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''20.''' || [[José Agustín Arango]] || [[w:es:José Agustín Arango]] || političar || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''21.''' || [[Tomás Arias]] || [[w:en:Tomás Arias]] || političar || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''22.''' || [[Federico Boyd]] || [[w:en:Federico Boyd]] || političar || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''23.''' || [[]] || [[w:en:]] || || <div align="center"></div> |- | '''24.''' || [[]] || [[w:en:]] || || <div align="center"></div> |- | '''25.''' || [[]] || [[w:en:]] || || <div align="center"></div> |} </div> |} | style="border:1px solid transparent;" | | class="MainPageBG" style="width:50%; border:1px solid #002B7F; background:white; vertical-align:top;"| {| id="mp-right" style="width:100%; vertical-align:top; background:white;" ! style="padding:2px;" | <h2 id="mp-itn-h2" style="margin:3px; background:#CE1126; font-size:120%; font-weight:bold; border:1px solid #002B7F; text-align:left; color:white; padding:0.2em 0.4em;">[[File:Coat of arms of Panama.svg|18px]] Poslovi kategorizacije i stilizacije</h2> |- | style="color:#000; padding:2px 5px;" | <div id="mp-itn"> *'''[[:Kategorija:Panama]]''' :Sve članke u ovoj kategoriji valjalo bi propisno kategorizirati. Nekoliko novih kategorija svakako se može i treba otvoriti, članci koji su u glavnoj kategoriji, a mogu u potkategorije tamo trebaju i biti postavljeni. I *'''Šabloni''' :Na sve pripadajuče članke, valjalo bi dodati šablone koji se koriste za te vrste članaka (šablon o gradovima za gradove, političarima za političate, ''etc.'') kako bi se povećala kvaliteta postojećih članaka. </div> |} |} {| id="mp-upper" style="width:100%; margin:4px 0 0 0; background:none; border-spacing: 0px;" | class="MainPageBG" style="width:100%; border:1px solid #002B7F; background:white; vertical-align:top; color:#000;" | {| id="mp-left" style="vertical-align:top; background:white;" ! style="padding:2px;" | <h2 id="mp-tfa-h2" style="margin:3px; width:100%; background:#CE1126; font-size:120%; font-weight:bold; border:1px solid #002B7F; text-align:left; color:white; padding:0.2em 0.4em;">[[File:Coat of arms of Costa Rica.svg|18px]] Dodatno, zahtjevi, želje, ...</h2> |- | style="color:#000;" | <div id="mp-tfa" style="padding:2px 5px; width:100%"> Ovdje se mogu unositi sve vrste želja, zahtjeva i zamolbi koje bi bilo koji suradnik imao prema sudionicima na projektu, a vezane su uz Panamu. </div> |} |} __NOTOC__ __NOEDITSECTION__ [[Kategorija:Wikiprojekt države|P]] raenkzm42aao7se7mchi3ixe9nhbprq 42690978 42690776 2026-09-22T11:46:17Z Edgar Allan Poe 29250 42690978 wikitext text/x-wiki {| width=75% valign="top" style="background:#CE1126; color: white; border-right-width:2px; border-bottom-width:2px; border: Solid #002B7F 1px; text-align: center; font-size: 160%; margin: 0 auto" | Wikiprojekt države - '''Panama''' |} {| id="mp-upper" style="width: 100%; margin:4px 0 0 0; background:none; border-spacing: 0px;" | class="MainPageBG" style="width:50%; border:1px solid #002B7F; background:white; vertical-align:top; color:#000;" | {| id="mp-left" style="vertical-align:top; background:white;" ! style="padding:2px;" | <h2 id="mp-tfa-h2" style="margin:3px; background:#CE1126; font-size:120%; font-weight:bold; border:1px solid #002B7F; text-align:left; color:white; padding:0.2em 0.4em;">[[File:Coat of arms of Panama.svg|18px]] Članci koje treba napisati</h2> |- | style="color:#000;" | <div id="mp-tfa" style="padding:2px 5px"> {|class="wikitable sortable" |- bgcolor=lightblue | <div align="center"><small>'''Broj'''</small></div> || <div align="center">'''Članak'''</div> || <div align="center">Članak na drugom jeziku</div> || <div align="center">Opis</div> || <div align="center">Riješeno </div> |- | '''1.''' || "[[Himno Istmeño]]" || [[w:en:Himno Istmeño]] || himna || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''2.''' || [[Narodna skupština (Panama)]] || [[w:en:National Assembly (Panama)]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''3.''' || [[Predsjednik Paname]] || [[w:es:Presidente de Panamá]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''4.''' || [[Ustav Paname]] || [[w:en:Constitution of Panama]] || pravo || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''5.''' || [[Panamska balboa]] || [[w:en:Panamanian balboa]] || valuta || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''6.''' || [[Akt o nezavisnosti Paname]] || [[w:en:Independence Act of Panama]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''7.''' || [[Nezavisnost Paname]] || [[w:en:Independence of Panama from Spain]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''8.''' || [[Gran Coclé]] || [[w:en:Gran Coclé]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''9.''' || [[Rodrigo de Bastidas]] || [[w:en:Rodrigo de Bastidas]] || istraživač || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''10.''' || [[Sebastián Hurtado de Corcuera]] || [[w:en:Sebastián Hurtado de Corcuera]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''11.''' || [[Castilla de Oro]] || [[w:en:Castilla de Oro]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''12.''' || [[Drakeov napad na Panamu]] || [[w:en:Drake's Assault on Panama]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''13.''' || [[Dariénska spletka]] || [[w:en:Darien scheme]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''14.''' || [[Pljačka Paname]] || [[w:en:Henry Morgan's Panama expedition]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''15.''' || [[Mariano Arosemena]] || [[w:en:Mariano Arosemena]] || pisac || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''16.''' || [[Panama (savezna država)]] || [[w:en:Panama State]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''17.''' || [[Panama (departman)]] || [[w:en:Panama Department (1886)]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''18.''' || [[Odcjepljenje Paname od Kolumbije]] || [[w:en:Secession of Panama from Colombia]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''19.''' || [[Sporazum Hay–Bunau-Varilla]] || [[w:en:Hay–Bunau-Varilla Treaty]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''20.''' || [[Philippe Bunau-Varilla]] || [[w:en:Philippe Bunau-Varilla]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''21.''' || [[Manuel Amador Guerrero]] || [[w:en:Manuel Amador Guerrero]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''22.''' || [[Tomás de Herrera]] || [[w:en:Tomás de Herrera]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''23.''' || [[Slobodna Država Prevlake]] || [[w:es:Estado del Istmo]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''24.''' || [[Panamska kriza 1885.]] || [[w:en:Panama crisis of 1885]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''25.''' || [[Tisućudnevni rat]] || [[w:en:Thousand Days' War]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''26.''' || [[Zona Panamskog kanala]] || [[w:en:Panama Canal Zone]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''27.''' || [[José Raúl Mulino]] || [[w:en:José Raúl Mulino]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''28.''' || [[Demetrio H. Brid]] || [[w:en:Demetrio H. Brid]] || politika || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''29.''' || {{nowrap|[[Privremena vladina hunta (Panama)]]}} || {{nowrap|[[w:es:Junta Provisional de Gobierno de Panamá]]}} || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''30.''' || [[Državni udar u Panami 1968.]] || [[w:en:1968 Panamanian coup d'état]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''31.''' || [[Guillermo Endara]] || [[w:en:Guillermo Endara]] || politika || <div align="center"></div> |- | '''32.''' || [[Opći izbori u Panami 1968.]] || [[w:en:1968 Panamanian general election]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''33.''' || [[Arnulfo Arias]] || [[w:en:Arnulfo Arias]] || politika || <div align="center"></div> |- | '''34.''' || [[Sporazumi Torrijos–Carter]] || [[w:en:Torrijos–Carter Treaties]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''35.''' || [[Barú]] || [[w:en:Volcán Barú]] || geografija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''36.''' || [[Transpanamski cjevovod]] || [[w:en:Trans-Panama pipeline]] || ekonomija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''37.''' || [[Roberto Durán]] || [[w:en:Roberto Durán]] || sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''38.''' || [[Rolando Frazer]] || [[w:en:Rolando Frazer]] || sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''39.''' || [[Rubén Blades]] || [[w:en:Rubén Blades]] || muzičar || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''40.''' || [[Rukometna reprezentacija Paname]] || — || sport || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''41.''' || [[Košarkaška reprezentacija Paname]] || [[w:en:Panama men's national basketball team]] || sport || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''42.''' || [[Fudbalska reprezentacija Paname]] || [[w:en:Panama national football team]] || sport || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''43.''' || [[Bejzbolska reprezentacija Paname]] || [[w:en:Panama national baseball team]] || sport || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''44.''' || [[Gonzalo Fernández de Oviedo]] || [[w:en:Gonzalo Fernández de Oviedo y Valdés]] || pisac || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''45.''' || [[Mola (tekstil)]] || [[w:en:Mola (art form)]] || umjetnost || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''46.''' || [[Tamborito]] || [[w:en:Tamborito]] || ples || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''47.''' || [[Panamska zlatna žaba]] || [[w:en:Panamanian golden frog]] || fauna || <div align="center"></div> |- | '''48.''' || [[Patuljasti troprsti ljenjivac]] || [[w:en:Pygmy three-toed sloth]] || fauna || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''49.''' || [[Vicenteova otrovna žaba]] || [[w:en:Vicente's poison frog]] || fauna || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''50.''' || ''[[Sterculia apetala]]'' || [[w:en:Sterculia apetala]] || flora || <div align="center">{{kvačica}}</div> |} </div> |} | style="border:1px solid transparent;" | | class="MainPageBG" style="width:50%; border:1px solid #002B7F; background:white; vertical-align:top;"| {| id="mp-right" style="width:100%; vertical-align:top; background:white;" ! style="padding:2px;" | <h2 id="mp-itn-h2" style="margin:3px; background:#CE1126; font-size:120%; font-weight:bold; border:1px solid #002B7F; text-align:left; color:white; padding:0.2em 0.4em;">[[File:Coat of arms of Panama.svg|18px]] Članci koje treba nadopuniti</h2> |- | style="color:#000; padding:2px 5px;" | <div id="mp-itn"> * <s>'''[[Panama]]''' :Glavni članak trebalo bi svakako proširiti da se dobije jedan respektabilan članak koji bi obuhvatio sva područja.</s> </div> |} |} {| id="mp-upper" style="width: 100%; margin:4px 0 0 0; background:none; border-spacing: 0px;" | class="MainPageBG" style="width:50%; border:1px solid #002B7F; background:white; vertical-align:top; color:#000;" | {| id="mp-left" style="vertical-align:top; background:white;" ! style="padding:2px;" | <h2 id="mp-tfa-h2" style="margin:3px; background:#CE1126; font-size:120%; font-weight:bold; border:1px solid #002B7F; text-align:left; color:white; padding:0.2em 0.4em;">[[File:Coat of arms of Panama.svg|18px]] Dodatni članci</h2> |- | style="color:#000;" | <div id="mp-tfa" style="padding:2px 5px"> Ovdje će se unositi oni članci koji nisu na popisu iznad, a napisani su u sklopu sređivanja članaka o Panami. Svaki suradnik koji napiše ili zna da je takav članak napisan može u tablicu dodati podatke. {|class="wikitable sortable" |- bgcolor=lightblue | <div align="center"><small>'''Broj'''</small></div> || <div align="center">'''Članak'''</div> || <div align="center">Članak na drugom jeziku</div> || <div align="center">Opis</div> || <div align="center">Riješeno </div> |- | '''1.''' || {{nowrap|[[Narodna skupština predstavnika corregimienta|Narodna skupština predstavnika ''corregimienta'']]}} || {{nowrap|[[w:es:Asamblea Nacional de Representantes de Corregimientos]]}} || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''2.''' || [[Corregimiento (Panama)]] || [[w:en:Corregimientos of Panama]] || uprava || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''3.''' || [[Vojna diktatura u Panami]] || [[w:es:Dictadura militar en Panamá]] || historija || <div align="center"></div> |- | '''4.''' || [[Vrhovni sud pravde (Panama)]] || [[w:es:Corte Suprema de Justicia de Panamá]] || pravo || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''5.''' || {{nowrap|[[Kolonijalne međuokeanske rute u Panami]]}} || {{nowrap|[[w:en:The Colonial Transisthmian Route of Panamá]]}} || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''6.''' || [[Univerzitet u Panami]] || [[w:en:University of Panama]] || obrazovanje || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''7.''' || ''[[Peristeria elata]]'' || [[w:en:Peristeria elata]] || flora || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''8.''' || [[Harpija (ptica)]] || [[w:en:Harpy eagle]] || fauna || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''9.''' || [[Aníbal Godoy]] || [[w:en:Aníbal Godoy]] || sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''10.''' || [[Luis Tejada]] || [[w:en:Luis Tejada]] || sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''11.''' || [[Panama Al Brown]] || [[w:en:Panama Al Brown]] || sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''12.''' || [[Rubén Douglas]] || [[w:en:Ruben Douglas]] ||sportaš || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''13.''' || [[Panamska željeznica]] || [[w:en:Panama Canal Railway]] || promet || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''14.''' || [[Rt Mariato]] || [[w:en:Punta Mariato]] || geografija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''15.''' || [[Justo Arosemena]] || [[w:en:Justo Arosemena Quesada]] || pravnik || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''16.''' || [[José de Fábrega]] || [[w:es:José de Fábrega]] || oficir || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''17.''' || [[La Villa de los Santos]] || [[w:en:La Villa de los Santos]] || geografija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''18.''' || [[Sporazum Carrillo–Obarrio]] || [[w:es:Tratado Carrillo-Obarrio]] || historija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''19.''' || [[Victoriano Lorenzo]] || [[w:en:Victoriano Lorenzo]] || revolucionar || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''20.''' || [[José Agustín Arango]] || [[w:es:José Agustín Arango]] || političar || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''21.''' || [[Tomás Arias]] || [[w:en:Tomás Arias]] || političar || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''22.''' || [[Federico Boyd]] || [[w:en:Federico Boyd]] || političar || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''23.''' || [[Balboa (Panama)]] || [[w:en:Balboa, Panama]] || geografija || <div align="center">{{kvačica}}</div> |- | '''24.''' || [[]] || [[w:en:]] || || <div align="center"></div> |- | '''25.''' || [[]] || [[w:en:]] || || <div align="center"></div> |} </div> |} | style="border:1px solid transparent;" | | class="MainPageBG" style="width:50%; border:1px solid #002B7F; background:white; vertical-align:top;"| {| id="mp-right" style="width:100%; vertical-align:top; background:white;" ! style="padding:2px;" | <h2 id="mp-itn-h2" style="margin:3px; background:#CE1126; font-size:120%; font-weight:bold; border:1px solid #002B7F; text-align:left; color:white; padding:0.2em 0.4em;">[[File:Coat of arms of Panama.svg|18px]] Poslovi kategorizacije i stilizacije</h2> |- | style="color:#000; padding:2px 5px;" | <div id="mp-itn"> *'''[[:Kategorija:Panama]]''' :Sve članke u ovoj kategoriji valjalo bi propisno kategorizirati. Nekoliko novih kategorija svakako se može i treba otvoriti, članci koji su u glavnoj kategoriji, a mogu u potkategorije tamo trebaju i biti postavljeni. I *'''Šabloni''' :Na sve pripadajuče članke, valjalo bi dodati šablone koji se koriste za te vrste članaka (šablon o gradovima za gradove, političarima za političate, ''etc.'') kako bi se povećala kvaliteta postojećih članaka. </div> |} |} {| id="mp-upper" style="width:100%; margin:4px 0 0 0; background:none; border-spacing: 0px;" | class="MainPageBG" style="width:100%; border:1px solid #002B7F; background:white; vertical-align:top; color:#000;" | {| id="mp-left" style="vertical-align:top; background:white;" ! style="padding:2px;" | <h2 id="mp-tfa-h2" style="margin:3px; width:100%; background:#CE1126; font-size:120%; font-weight:bold; border:1px solid #002B7F; text-align:left; color:white; padding:0.2em 0.4em;">[[File:Coat of arms of Costa Rica.svg|18px]] Dodatno, zahtjevi, želje, ...</h2> |- | style="color:#000;" | <div id="mp-tfa" style="padding:2px 5px; width:100%"> Ovdje se mogu unositi sve vrste želja, zahtjeva i zamolbi koje bi bilo koji suradnik imao prema sudionicima na projektu, a vezane su uz Panamu. </div> |} |} __NOTOC__ __NOEDITSECTION__ [[Kategorija:Wikiprojekt države|P]] jqcdc3gsqe4h6x0tjxebxaeyte9c3xf 2 4717073 42690799 42690201 2026-09-21T16:11:38Z Ekvatarina 270952 42690799 wikitext text/x-wiki {{Infokutija muzičar | tip = instrumentalist | ime = David Gilmour | slika = DGilmour-Royal Albert Hall, Oct 2015.jpg | širina_slike = 300 px | opis_slike = | alt_slike = | puno_ime = David Jon Gilmour | nadimak = | datum_rođenja = {{birth date and age|1946|3|6|hr=yes}} | mjesto_rođenja = {{nowrap|{{flagicon|GBR}} [[Cambridge]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]}} | datum_smrti = | mjesto_smrti = | država_smrti = | uzrok_smrti = | prebivalište = | državljanstvo = | nacionalnost = | porijeklo = | alma_mater = <!-- ili |univerzitet, |fakultet --> | supružnici = Virginia "Ginger" Hasenbein<br>(v. [[1975.]], r. [[1990.]])<br>Polly Samson<br>(v. [[1994.]]) | djeca = 8 | zanimanje = glazbenik, pjevač, tekstopisac | period_aktivnosti = [[1963.]] – ''danas'' | žanr = [[progresivni rock]], [[psihodelični rock]], [[art rock]], [[blues rock]] | instrumenti = gitara | diskografske_kuće = <!-- ili |diskografska_kuća --> | povezani_izvođači = | trenutni_član_grupe = [[Pink Floyd]] | bivši_član_grupe = Jokers Wild, Deep End | sajt = [https://www.davidgilmour.com/ davidgilmour.com] | album1 = | godina1 = }} fv6n0rqh5acbskoaaf6uy02m3nqragj 0 4720854 42690842 42689835 2026-09-21T23:02:51Z Hypuxylun 13561 added information 42690842 wikitext text/x-wiki {{Infokutija muzičar | tip = bend | ime = Spice Girls | slika = Spice_Girls_in_Toronto,_Ontario.jpg | širina_slike = 250px | opis_slike = Spice Girls na koncertu 2008. godine. S lijeva na desno: Mel C, Victoria Beckham, Geri Halliwell, Mel B, Emma Bunton | alt_slike = | osnivanje = | mjesto_osnivanja = | druga_imena = | prebivalište = | nacionalnost = | porijeklo = [[London]], Engleska | period_aktivnosti = 1994–2000, 2007–2008, 2012, 2016, 2018–2019 | žanr = [[Pop muzika|Pop]], [[dance-pop]] | diskografske_kuće = [[Virgin Records]] | bivši_član_grupe = [[Melanie Brown|Mel B]]<br/>[[Melanie Chisholm|Melanie C]]<br/>[[Emma Bunton]]<br/>[[Geri Halliwell]]<br/>[[Victoria Beckham]] | trenutni_član_grupe = | povezani_izvođači = | vezani_članci = | sajt = [http://www.thespicegirls.com thespicegirls.com] | album1 = | godina1 = }} '''Spice Girls''' su engleska ženska grupa osnovana 1994. godine u [[London]]u, koju čine [[Melanie Brown|Mel B]] („Scary Spice“), [[Melanie Chisholm|Melanie C]] („Sporty Spice“), [[Emma Bunton]] („Baby Spice“), [[Geri Halliwell]] („Ginger Spice“) i [[Victoria Beckham]] („Posh Spice“). Prodale su više od 100 miliona ploča širom sveta, što ih čini najprodavanijom ženskom grupom svih vremena. Svojom mantrom „girl power“, redefinisale su koncept ženskih grupa fokusirajući se na mlade obožavateljke. Predvodile su povratak tinejdžerskog popa 1990-ih, bile su glavni deo ere [[Cool Britannia]] i postale ikone [[popularna kultura|popularne kulture]] te decenije. Spice Girls su formirane sa ciljem da stvori ženski sastav koji bi parirao tada popularnim britanskim muškim grupama. Za menadžera su izabrale [[Simon Fuller|Simona Fullera]] i potpisale ugovor sa izdavačkom kućom [[Virgin Records]]. Njihov debitantski singl „[[Wannabe]]“ iz 1996. godine zauzeo je prvo mjesto na listama singlova u čak 37 zemalja.<ref name="bbc37">{{cite web |url=https://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/2999872.stm |title=Simon Fuller: Guiding pop culture |publisher=[[BBC News]] |date=18. juni 2003 |access-date=18. septembra 2011 |language=na engleskom}}</ref> Prvi album ''[[Spice (album)|Spice]]'' (1996) prodat je u više od 23 miliona primjeraka širom sveta, postavši najprodavaniji album ženske grupe u historiji.<ref name="US sales">{{cite web |last=Caulfield |first=Keith |url=https://www.billboard.com/pro/spice-girls-album-1997-number-1-rewinding-the-charts/ |title=Rewinding the Charts: In 1997, Spice Girls Powered to No. 1 |work=[[Billboard]] |date=24. maj 2017 |access-date=24. maja 2017 |language=na engleskom}}</ref> Sa ovog albuma su se tri druga singla „[[Say You'll Be There]]“, „[[2 Become 1]]“ i „[[Mama (pjesma Spice Girls)|Mama]]“/„[[Who Do You Think You Are (pjesma Spice Girls)|Who Do You Think You Are]]“ dostigla su prvo mjesto u Velikoj Britaniji. Njihov drugi album ''[[Spiceworld]]'' (1997) prodat je u više od 14 miliona primjeraka širom sveta. Sadržao je singlove „[[Spice Up Your Life]]“, „[[Too Much (pjesma Spice Girls)|Too Much]]“ i „[[Viva Forever]]“, koji su takođe dostigli prvo mjesto. Oba albuma su obuhvatala [[dance-pop]] stil grupe i poruku o osnaživanju žena, sa vokalnim i tekstopisnim doprinosima koje su članice podjednako podelile. Tokom 1997. godine, Spice Girls je održala svoj prvi koncert uživo i snimila igrani film ''[[Spice World (film)|Spice World]]'', postigavši ogroman komercijalni uspjeh. Turneja [[Spiceworld Tour]] iz 1998. godine postala je najprofitabilnija turneja ženske grupe, sa oko 2,1 miliona posjetilaca.<ref name="bbcatoz">{{cite web |url=https://www.bbc.co.uk/news/entertainment-arts-57734073 |title=The Spice Girls at 25: Here's the story from A to Z |first=Mark |last=Savage |publisher=[[BBC]] |date=8. juli 2021 |access-date=5. marta 2022 |language=na engleskom}}</ref> Halliwell je napustila grupu usred turneje. Nakon singla „[[Goodbye (pjesma Spice Girls)|Goodbye]]“ objavljenog 1998. godine i uspješne koncertne turneje 1999. godine, Spice Girls su objavile svoj treći album ''[[Forever (album)|Forever]]'' 2000. godine. Uključivao je njihov deveti singl koji je dostigao prvo mjesto na listi, „[[Holler (pjesma Spice Girls)|Holler]]“/„[[Let Love Lead the Way]]“, postavivši rekord za najviše singlova koji su dostigli prvo mjesto u Velikoj Britaniji od strane ženske grupe.<ref>{{cite web |url=https://www.guinnessworldrecords.com/world-records/75783-most-no-1-singles-on-uk-chart-female-group |title=Most No. 1 singles on UK chart - female group |work=[[Guinnessova knjiga rekorda]] |date=4. november 2000 |language=na engleskom}}</ref> Krajem 2000. godine, članice su započele pauzu radi solo karijera. Ponovno su se okupili za turneju [[The Return of the Spice Girls]] iz 2007. godine, ceremoniju zatvaranja [[Ljetne olimpijske igre 2012.|Ljetnih olimpijskih igara 2012.]] godine i, bez Beckhamove, za turneju [[Spice World – 2019 Tour]]. Spice Girls su osvojile pet [[Brit Awards]] nagrada, tri [[American Music Awards]] nagrade, četiri [[Billboard Music Awards]] nagrade, tri [[MTV Europe Music Awards]] nagrade i jednu [[MTV Video Music Awards]] nagradu. Godine 2000. postale su najmlađe dobitnice Brit Awards nagrade u kategoriji „Izuzetan Doprinos Muzici“.<ref>Sinclair 2004, p. IX</ref> Među značajne elemente njihove simbolike ubrajaju se Halliwellina mini-haljina sa motivom britanske zastave i nadimci koje je članicama dodijelila britanska štampa. Njihovi ugovori o promociji i roba generisali su procenjeni prihod od 500–800 miliona dolara do maja 1998. godine. == Historija == === Formiranje i rane godine === Početkom 1990-ih, Bob Herbert i Chris Herbert, duo oca i sina iz agencije Heart Management, odlučili su osnovati žensku grupu kako bi se takmičili sa muškim grupama koje su dominirale britanskom pop muzikom u to vreme.<ref>McGibbon 1997b, pp. 9–11</ref> Sa finansijerom su zamislili grupu koju bi činilo „pet upečatljivo različitih djevojaka“,<ref name="rolling stone interview">{{cite web |last=Heath |first=Chris |date=10. juli 1997 |url=https://www.rollingstone.com/music/music-news/spice-girls-too-hot-to-handle-63901/|title=Spice Girls: Too Hot to Handle |work=[[Rolling Stone]] |access-date=15. aprila 2017 |language=na engleskom}}</ref> od kojih bi svaka privukla različitu publiku. U februaru 1994. godine, Heart Management je objavio oglas u časopisu ''The Stage'' tražeći pjevačice za audiciju za žensku pop grupu u studiju Danceworks u Londonu.<ref>McGibbon 1997b, pp. 13–15</ref> Oko 400 žena prisustvovalo je audiciji sljedećeg mjeseca. Bile su raspoređene u grupe od po deset i plesale su rutinu, nakon čega su uslijedile solo audicije na kojima su izvodile pjesme po svom izboru.<ref name=sinclair200838/> Nakon nekoliko nedjelja vijećanja, [[Victoria Beckham|Victoria Adams]], [[Melanie Brown]], Melanie Coloma i Michelle Stephenson bile su među desetak žena koje su prošle u drugi krug audicija u aprilu 1994. godine. Zbog upale krajnika,<ref>Smith 2019, p. 50</ref> [[Melanie Chisholm]] nije mogla prisustvovati drugom krugu audicija. Međutim, nakon pomenutih audicija, Herbertovi su otpustili Melanie Colomu, koja je pozvala Chisholm da je zameni,<ref name=sinclair200838>Sinclair 2008, pp. 3–8</ref><ref>McGibbon 1997b, pp. 40–41, 57</ref> a [[Geri Halliwell]] ih je ubijedila da joj dozvole učešće u sljedećem krugu.<ref>Halliwell 1999, pp. 146–147</ref> Nedjelju dana nakon druge audicije, Adams, Brown, Halliwell i Stephenson pozvane su u studiju Nomis u Londonu. Chisholm je kasnije pozvana da se pridruži,<ref>Smith 2019, pp. 60–61</ref> a pet žena je izabrano za grupu koja se prvobitno zvala Touch.<ref name="Sinclair2728">Sinclair 2008, pp. 27–28</ref> Grupa se preselila u kuću u [[Maidenhead]]u, [[Berkshire]], i provela veći dio 1994. godine vježbajući pjesme napisane za njih.<ref>McGibbon 1997a, p. 52</ref> Prema Stephenson, te pjesme su bile namijenjene vrlo mladoj publici i Spice Girls ih kasnije nisu koristile.<ref name="Sinclair29">Sinclair 2008, p. 29</ref> Tokom ovih prvih mjeseci, grupa radile su na demo snimcima u studiju South Hill Park Recording u [[Bracknell]]u sa producentom i vlasnikom studija Michaelom Sparksom i tekstopiscem Timom Hawesom. Takođe su same radile koreografiju u studiju Trinity u blizini [[Woking]]a, [[Surrey]].<ref>McGibbon 1997b, pp. 58–61</ref> Nekoliko mjeseci kasnije, Stephenson je otpuštena zbog nedostatka predanosti. Heart Management se obratio vokalnom treneru kako bi pronašao zamjenu. Preporučena je [[Emma Bunton]], koja je došla na audiciju i pridružila se kao peta članica.<ref name=sinclair3031>Sinclair 2004, pp. 30–31</ref> Dok je njihova obuka nastavljana, grupa je izvodila male prezentacije za nekoliko saradnika agencije Heart Management. Grupa je počela sa profesionalnim časovima pisanja pjesama<ref>McGibbon 1997b, pp. 86–90</ref> i tokom jedne sesije su napisali pjesmu pod nazivom „Sugar and Spice“, što ih je inspirisalo da promijene ime u Spice.<ref name=mcgibbon9798>McGibbon 1997b, pp. 97–98</ref> Do kraja 1994. godine, grupa se osjećala nesigurno, jer još uvek nisu imali zvaničan ugovor sa Heart Managementom i bili su frustrirani uputstvima menadžerskog tima. Ubijedile su Herberta da organizuje demonstrativni nastup pred piscima i producentima iz industrije u decembru 1994. u studiju, gdje su dobili „izuzetno pozitivnu“ reakciju.<ref name="sinclair20083334" /> Herbertovi su brzo počeli da stvaraju obavezujući ugovor za sebe. Ohrabreni reakcijom koju su dobili na prezentaciji, svih pet članova je odbilo da potpiše ugovore na pravni savet, između ostalih, i Adamsovog oca.<ref name="sinclair20083334">Sinclair 2008, p. 33–34</ref> U januaru 1995. godine, grupa je počela sesije pisanja pjesama sa Richardom Stannardom, koga su impresionirali na prezentaciji, i njegovim partnerom Mattom Roweom. Tokom ovih sesija, napisane su pjesme „[[Wannabe]]“ i „[[2 Become 1]]“.<ref name="sinclair4049" /> U martu 1995. godine, grupa je napustila Heart Management, osjećajući da nije voljna saslušati njihove ideje. Da bi osigurali kontrolu nad svojim radom, navodno su ukrali master snimke svoje diskografije iz kancelarija menadžmenta.<ref>Sinclair 2004, p. 34</ref> Sljedećeg dana, grupa je pronašla tekstopisca Eliota Kennedyja, koji je bio prisutan na prezentaciji, i ubijedila ga da sarađuje sa njima. Preko kontakata koje su uspostavili na prezentaciji, upoznali su se i sa produkcijskim timom Absolute. Uz pomoć Kennedyja i Absolutea, grupa je provela narednih nekoliko nedjelja pišući i snimajući demo snimke za većinu pjesama koje će biti objavljene na njihovom debitantskom albumu, uključujući „[[Say You'll Be There]]“ i „[[Who Do You Think You Are (pjesma Spice Girls)|Who Do You Think You Are]]“.<ref name="sinclair4049">Sinclair 2008, pp. 40–49</ref> Njihovi demo snimci su privukli pažnju [[Simon Fuller|Simona Fullera]] iz 19 Entertainment, koji ih je potpisao sa svojom menadžerskom kućom u maju 1995. godine.<ref>Sinclair 2008, p. 66–68</ref> Do tada je uzbuđenje industrije oko Spicea poraslo i velike izdavačke kuće u Londonu i Los Angelesu su bile željne da ih potpišu. Nakon rata nadmetanja, grupa je potpisala ugovor za pet albuma sa [[Virgin Records]]om u julu 1995. godine.<ref>Sinclair 2008, p. 69–70</ref> Fuller ih je poveo na opsežnu promotivnu turneju u Los Angelesu, gdje su se sastale sa rukovodiocima studija u nadi da će obezbijediti filmske i televizijske prilike.<ref>Halliwell 1999, pp. 194, 197–198</ref> Njihovo ime je promenjeno u Spice Girls jer se ime Spice već koristilo. Novo ime je izabrano jer su ih ljudi iz industrije često podsmehljivo nazivali „Spice Girls“.<ref>Sinclair 2008, p. 77</ref> Nastavile su da pišu i snimaju pjesme za svoj debitantski album.<ref name="cripps141">Spice Girls, Cripps, Peachey 1997, p. 141</ref> === Proboj i prvi albumi === U julu 1996. godine, Spice Girls su objavile svoj debitantski singl „[[Wannabe]]“ u Velikoj Britaniji. U nedjeljama prije objavljivanja, muzički spot je probno emitovan na britanskom muzičkom kanalu [[The Box]].<ref name=sinclair75>Sinclair 2004, p. 75</ref> Bio je trenutni hit i emitovao se i do sedamdeset puta nedjeljno u svom vrhuncu.<ref>McGibbon 1997a, p. 107</ref> Nakon što je video objavljen, Spice Girls su imale svoj prvi uživo prijenos na televiziji. Ranije u maju, dale su svoj prvi intervju za muzičku štampu sa Paulom Gormanom, urednikom časopisa ''[[Music Week]]''.<ref>{{cite web |url=https://www.musicweek.com/talent/read/from-the-archive-the-spice-girls-first-ever-interview/065364|title=From the archive: The Spice Girls first ever interview |work=[[Music Week]] |first=Daniel |last=Gumble |date=15. juli 2016 |access-date=23. februara 2021 |language=na engleskom}}</ref> U svom tekstu je prepoznao da će Spice Girls uskoro uvesti promjenu na listama, udaljavajući se od [[britpop]]a ka čistom popu. „Wannabe“ se našao na trećem mjestu britanske liste singlova, prije nego što je narednih sedam nedjelja provela na prvom mjestu. Pjesma se pokazala kao globalni hit, dostigavši prvo mjesto u 37 zemalja, uključujući četiri uzastopne nedjelje na prvom mjestu liste [[Billboard Hot 100]], i postala je ne samo najprodavaniji debi singl ženske grupe, već i najprodavaniji singl ženske grupe svih vremena.<ref name="bbc37"/><ref>McGibbon 1997a, pp. 124–125</ref> Nakon objavljivanja pjesme „Wannabe“, članak u časopisu ''[[Top of the Pops]]'' identifikovao je svaku djevojku iz grupe sa jedinstvenim nadimkom na osnovu njenih ličnosti. Iako nenamjerno, upotreba ovih nadimaka postala je široko rasprostranjena i kasnije su usvojeni širom svijeta. Zahvaljujući talasu publiciteta, grupa je objavila svoje sljedeće singlove u Evropi. U oktobru 1996. godine objavljena je pjesma „[[Say You'll Be There]]“ koja je dve nedjelje bila na prvom mjestu u Velikoj Britaniji. „[[2 Become 1]]“ je objavljena u decembru, postavši njihov prvi singl koji je dostigao prvo mjesto na listi za Božić i prodao se u 462&nbsp;000 primjeraka u prvoj nedjelji,<ref>{{cite web |url=https://www.officialcharts.com/chart-news/classic-christmas-number-1s-spice-girls-2-become-1__17230/ |title=Classic Christmas Number 1s: Spice Girls' 2 Become 1 |last=Myers |first=Justin |publisher=[[Official Charts Company]] |date=1. decembar 2016 |access-date=6. decembra 2016 |language=na engleskom}}</ref> što je čini najbrže prodavanim singlom godine. Dve pjesme su nastavile izvanrednu prodaju grupe, dajući im tri od pet najprodavanijih pjesama 1996. godine u Velikoj Britaniji.<ref>{{cite web |url=https://www.officialcharts.com/chart-news/flashback-to-1996-spice-girls-hit-number-1-with-say-youll-be-there__16652/ |title=Flashback to 1996: Spice Girls hit Number 1 with Say You'll Be There |last=Myers |first=Justin |date=20. oktobar 2016 |publisher=[[Official Charts Company]] |access-date=20. oktobra 2016 |language=na engleskom}}</ref> U novembru 1996. godine, Spice Girls su objavile svoj debitantski album ''[[Spice (album)|Spice]]'' u Evropi. Uspjeh je bio neviđen i izazvao je poređenja sa [[Beatlemanija|Beatlemanijom]], što je navelo štampu da ga nazove „Spicemanija“.<ref name="spicemania">{{cite web |url=https://www.billboard.com/music/rock/1997-alternative-rock-songs-turning-20-2017-7640665/ |title=20 Alternative Rock Hits Turning 20 in 2017 |work=[[Billboard]] |first=Leslie |last=Richin |date=12. januar 2017 |access-date=21. februara 2017 |language=na engleskom}}</ref><ref>{{cite web |url=https://ew.com/article/1997/02/21/spice-girls-top/|title=Spice Girls on top |work=[[Entertainment Weekly]] |date=21. februar 1997 |first=Mike |last=Flaherty |access-date=5. april 2021 |language=na engleskom}}</ref> Za sedam nedjelja, ''Spice'' je prodala 1,8 miliona primjeraka samo u Velikoj Britaniji, što je učinilo Spice Girls najbrže prodavanim britanskim izvođačem još od Beatlesa. Ukupno, album je prodat u više od 3 miliona primjeraka u Velikoj Britaniji, najprodavaniji album svih vremena u Velikoj Britaniji od strane ženske grupe, sertifikovan je deset puta kao platinasti od strane [[British Phonographic Industry]] i bio je broj jedan petnaest neuzastopnih nedjelja.<ref name="15 weeks">{{cite web |url=https://www.officialcharts.com/chart-news/little-mixs-glory-days-is-the-longest-reigning-girl-group-number-1-since-spice-girls-debut-20-years-ago__17770/ |title=Little Mix's Glory Days is the longest-reigning girl group Number 1 since Spice Girls' debut 20 years ago |publisher=[[Official Charts Company]] |date=13. januar 2017 |first=Jack |last=White |access-date=13. februara 2017 |language=na engleskom}}</ref> U Evropi je album postao najprodavaniji album 1997. godine i osam puta je dobio platinasti sertifikat od strane [[International Federation of the Phonographic Industry]] za prodaju veću od 8 miliona primjeraka.<ref name="IFPI 1997">{{cite web |publisher=[[International Federation of the Phonographic Industry]] |url=http://www.ifpi.org/site-content/platinum/plat1997.html |title=European sales certificate for ''Spice'' |archive-url=https://web.archive.org/web/20060306093646/http://www.ifpi.org/site-content/platinum/plat1997.html |archive-date=6. marta 2006 |access-date=13. februara 2017 |language=na engleskom}}</ref> Istog mjeseca, Spice Girls su privukle 500&nbsp;000 ljudi kada su upalile božićna svjetla u [[Oxford Street]]u u Londonu. Istovremeno, Fuller je počeo sklapati višemilijunske sponzorske ugovore za Spice Girls sa raznim brendovima. Grupa je završila 1996. godinu osvojivši tri trofeja na dodjeli nagrada ''Smash Hits'' u London Areni, uključujući i onaj za najbolji video za „Say You'll Be There”.<ref name="cripps141" /> === Međunarodni uspjeh === U januaru 1997. godine, singl „Wannabe“ je objavljen u Sjedinjenim Državama. Pokazao se kao katalizator u prodoru grupe na američko tržište kada je dostigao jedanaesto mjesto na listi [[Billboard Hot 100]]. „Wannabe“ je dostigao prvo mjesto u SAD četiri nedjelje. Sljedećeg mjeseca, ''Spice'' je objavljen u SAD i postao je najprodavaniji album 1997. godine u SAD, dostigavši prvo mjesto, i sedam puta je dobio platinasti sertifikat od strane [[Recording Industry Association of America]] za prodaju od preko 7,4 miliona primjeraka. Album je takođe uvršten na listu 100 najboljih albuma svih vremena od strane Recording Industry Association of America na osnovu prodaje u SAD. Ukupno je album prodat u više od 23 miliona primjeraka širom sveta, postajući najprodavaniji album u historiji pop muzike jedne potpuno ženske grupe.<ref name="US sales" /> Kasnije tog mjeseca, Spice Girls su izvele pjesmu „[[Who Do You Think You Are (pjesma Spice Girls)|Who Do You Think You Are]]“ na otvaranju dodjele [[Brit Awards]] nagrada 1997. godine, a Halliwell je nosila mini haljinu sa zastavicom Ujedinjenog Kraljevstva koja je postala jedna od najpoznatijih odeća u historiji popa.<ref name=harpersbazaar>{{cite web |title=It has been 20 years since Geri Halliwell wore the Union Jack dress |url=https://www.harpersbazaar.com/uk/fashion/fashion-news/news/a40047/story-of-geri-halliwell-union-jack-brits-dress/ |access-date=24. septembar 2019 |work=[[Harper's Bazaar]] |first=Amy de |last=Klerk |date=22. februara 2017 |language=na engleskom}}</ref> Na ceremoniji, grupa je osvojila dvije Brit Awards nagrade u kategorijama „Najbolji Britanski Video“ za „Say You'll Be There“ i „Najbolji Britanski Singl“ za „Wannabe“.<ref>{{cite web |last=McManus |first=Samuel |date=22. februar 2017 |title=It's Been 20 Years Since the Spice Girls' Iconic 1997 Brit Awards Performance |url=https://www.attitude.co.uk/article/its-been-20-years-since-the-spice-girls-iconic-1997-brit-awards-performance/13665/ |language=na engleskom |access-date=19. februara 2021 |work=[[Attitude (časopis)|Attitude]]}}</ref> U martu 1997. godine, u Evropi je objavljena dupla A-strana pjesama „[[Mama (pjesma Spice Girls)|Mama]]“/„Who Do You Think You Are“, posljednji singl sa albuma ''Spice'', koja je ponovo dostigla prvo mjesto u Velikoj Britaniji.<ref>Sinclair 2008, str. 105–106</ref> ''Girl Power!'' je prva knjiga Spice Girls i objavljena je kasnije tog mjeseca. Početni tiraž od 200&nbsp;000 primjeraka rasprodat je u roku od jednog dana i na kraju je prevedena na više od 20 jezika.<ref name=sinclair102103>Sinclair 2004, str. 102–103</ref> U aprilu je objavljen video ''One Hour of Girl Power'' koji je prodat u 500&nbsp;000 primjeraka u Velikoj Britaniji između aprila i juna, postavši najprodavaniji pop video ikada.<ref name=sinclair102103/> Na kraju je nekoliko puta dobio platinasti sertifikat od strane od strane British Phonographic Industry. U maju 1997. godine, Spice Girls su najavile snimanje filma ''[[Spice World (film)|Spice World]]'', u kojem glumi grupa, na [[Filmski festival u Cannesu|Filmskom festivalu u Cannesu]]. Grupa je takođe održala svoj prvi koncert uživo u Velikoj Britaniji na dobrotvornom koncertu Prinsovog fonda. Na koncertu su prekršile kraljevski protokol kada su Brown, a zatim i Halliwell poljubile [[Charles III od Ujedinjenog Kraljevstva|princa Charlesa]] u obraze i štipnule ga za zadnjicu, što je izazvalo kontroverzu. Istog mjeseca, Virgin je objavio ''Spice Girls Present... The Best Girl Power Album... Ever!'', kompilacijski album sa više izvođača koji je grupa sastavila. Dostigao je drugo mjesto na britanskoj listi kompilacija<ref>{{cite web |url=https://www.officialcharts.com/charts/official-compilations-chart/19970518/7503/ |title=Official Compilations Chart Top 100: 18 May 1997 – 24 May 1997 |publisher=[[Official Charts Company]] |access-date=4. aprila 2021 |language=na engelskom}}</ref> i dobio je zlatni sertifikat od strane British Phonographic Industry. Na dodjeli nagrada [[Ivor Novello]], singl „Wannabe“ je osvojio nagrade u kategorijama „Međunarodni Hit Godine“ i „Najprodavaniji Britanski Singl“. Snimanje filma ''Spice World'' počelo je u junu, a završilo se u augustu.<ref>Spice Girls, Cripps, Peachey 1997, str. 142</ref> Film je bio zasnovan na pjesmama sa drugog studijskog albuma grupe, ali nijedna pjesma nije bila napisana kada je snimanje počelo. Grupa je stoga morala da piše i snima sve pjesme istovremeno sa snimanjem filma ''Spice World'', što je rezultiralo napornim rasporedom koji ih je iscrpio.<ref>Sinclair 2008, str. 113–114</ref> Među pjesmama koje su napisane tokom ovog perioda bila je i „[[Stop (pjesma Spice Girls)|Stop]]“, čiji tekst pokriva frustracije grupe zbog preopterećenosti menadžmenta. U septembru 1997. godine, Spice Girls su izvele „Say You'll Be There“ na dodjeli [[MTV Video Music Awards]] nagrada 1997. u [[New York]]u i osvojile nagradu u kategoriji „Najbolji Dance Video“ za „Wannabe“. MTV nagrade su dodijeljene pet dana nakon smrti [[Diana, princeza od Walesa|princeze Diane]], a tokom ceremonije joj je odata počast. Chisholm je izjavila: „Željeli bismo da posvetimo ovu nagradu princezi Diani, koja je veliki gubitak za našu zemlju.“<ref>{{cite web |title=Princess's Death Overshadows Music Awards |url=https://www.bbc.co.uk/news/special/politics97/diana/mtv.html |access-date=24. septembar 2019 |publisher=[[BBC|BBC News]] |language=na engleskom}}</ref> Na dodjeli [[Billboard Music Awards]] nagrada 1997. godine, grupa je osvojila četiri nagrade u kategorijama „Novi Izvođač Godine“, „Billboard Hot 100 Grupa Godine“, „Billboard 200 Grupa Godine“ i „Album Godine“ za album ''Spice''. === Drugi album i igrani film === U oktobru 1997. godine, Spice Girls su objavile prvi singl sa svog drugog albuma „[[Spice Up Your Life]]“. Dostigao je prvo mjesto u Velikoj Britaniji, što ga je učinilo petim uzastopnim singlom grupe koji se našao na prvom mjestu.<ref name="occ">{{cite web |url=https://www.officialcharts.com/artist/1633/spice-girls/ |title=Spice Girls |access-date=13. septembra 2020|publisher=[[Official Charts Company]] |language=na engleskom}}</ref> Istog mjeseca, grupa je održala svoj prvi veliki koncert uživo pred 40&nbsp;000 fanova u [[Istanbul]]u u Turskoj.<ref>{{cite web |last=Sullivan |first=Caroline |date=24. maj 2019 |title='Tens of thousands of tots empty their lungs': relive the Spice Girls' first tour |url=https://www.theguardian.com/music/from-the-archive-blog/2019/may/24/tens-of-thousands-of-tots-empty-their-lungs-relive-the-spice-girls-first-tour |access-date=13. septembra 2020 |work=[[The Guardian]] |language=na engleskom}}</ref> Kasnije su predstavile mak u znak sjećanja Kraljevske britanske legije,<ref name="poppy appeal">{{cite web |url=https://news.bbc.co.uk/1/hi/uk/18054.stm |title=Spice Girls launch poppy appeal |publisher=[[BBC|BBC News]] |date=29. oktobar 1997 |access-date=14. septembra 2020 |language=na engleskom}}</ref> a zatim su otputovale u Južnu Afriku da bi se sastale sa [[Nelson Mandela|Nelsonom Mandelom]], koji je izjavio: „Ovo su moji heroji.“<ref name="bbcmandela">{{cite web |url=https://news.bbc.co.uk/1/hi/19796.stm |title=Now Mandela swaps political power for girl power |publisher=[[BBC|BBC News]] |date=1. novembar 1997 |access-date=14. septembra 2020 |language=na engleskom}}</ref> Sljedećeg mjeseca, Spice Girls su objavile svoj drugi album ''[[Spiceworld]]''. Album je imao isti uspjeh kao i prvi, dosegnuvši prvo mjesto u Velikoj Britaniji i treće mjesto na listi Billboard 200. Postavio je novi rekord za najbrže prodavani album kada je isporučenih 7 miliona primjeraka tokom dvije nedjelje. Dobivši povoljne kritike,<ref name="RS Spiceworld">{{cite web |last=Wild |first=David |url=https://www.rollingstone.com/music/music-album-reviews/spiceworld-193410/ |title=Spice World |date=11. decembar 1997 |access-date=13. septembra 2020 |work=[[Rolling Stone]] |language=na engleskom}}</ref> album je prodat u više od 10 miliona primjeraka zajedno u Evropi i Sjedinjenim Državama, i 14 miliona primjeraka širom svijeta.<ref name="spiceworldsales">Smith 2019, str. 167</ref> Kritikovane u Sjedinjenim Državama zbog objavljivanja albuma samo devet mjeseci nakon njihovog debija tamo, što je grupi omogućilo dva istovremena albuma koja su dostigla Top 10 na Billboardovoj listi, i pretjerana izloženost medijima kod kuće,<ref name="poppy appeal" /> grupa su počele da doživljavaju medijske reakcije. Kritikovane su zbog broja sponzorskih ugovora i njihove pozicije na listama su opale. Međutim, Spice Girls su ostale najprodavanija pop grupa i 1997. i 1998. godine.<ref name="sinclair2008148149">Sinclair 2008, str. 148–149</ref> Takođe u novembru, Spice Girls su izvele „Spice Up Your Life“ na dodjeli [[MTV Europe Music Awards]] nagrada 1997. godine i osvojile nagradu u kategoriji „Najbolja Grupa“.<ref>{{cite web |url=https://news.bbc.co.uk/1/hi/uk/24645.stm |title=Spice Girls scoop MTV Europe best group award |date=7. septembar 1997 |access-date=13. septembra 2020 |publisher=[[BBC|BBC News]] |language=na engleskom}}</ref> Jutro nastupa otpustile su Simona Fullera i počele same upravljati.<ref>Halliwell 1999, str. 304–306</ref> Kako bi osigurale nesmetan prijelaz, Halliwell je navodno ukrala mobilni telefon od Fullerove asistentkinje koji je sadržavao raspored grupe i Fullerove poslovne kontakte.<ref>Beckham 2001, str. 244–245</ref> Otpuštanje je bila vijest na naslovnicama diljem svijeta. Mnogi komentatori nagađali su da je Fuller bila mozak grupe te da su Spice Girls izgubile svoj zamah i smjer.<ref>Halliwell 1999, str. 374</ref><ref>{{cite web |last=Marre |first=Oliver |date=14. januar 2007 |title=The man with stars in his eyes |url=https://www.theguardian.com/media/2007/jan/14/broadcasting.pop |access-date=18. septembra 2011 |work=[[The Guardian]] |language=na engleskom}}</ref> Kasnije u novembru, Spice Girls su postale prva pop grupa koja je vodila zabavnu televizijsku emisiju ''An Audience with...'' na [[ITV]]-ju. Njihovu emisiju je gledalo 11,8 miliona gledalaca u Velikoj Britaniji, što je jedna petina stanovništva.<ref name="Sinclair2004148">Sinclair 2004, str. 148</ref> Sljedećeg mjeseca, objavljen je drugi singl sa albuma ''Spiceworld'', „[[Too Much (pjesma Spice Girls)|Too Much]]“, koji je postao drugi singl grupe Spice Girls koji je dostigao prvo mjesto na listi za Božić i njihov šesti uzastopni singl koji je dostigao prvo mjesto u Velikoj Britaniji. Istog mjeseca, Spice Girls su lansirale dugometražni film pod nazivom ''Spice World''. Svjetskoj premijeri u teatru Empire na [[Leicester Square]]u u Londonu prisustvovale su poznate osobe, uključujući princa Charlesa, [[William, princ od Walesa|princa Williama]] i [[Harry, vojvoda od Sussexa|princa Harryja]]. Film je bio komercijalni uspjeh, ali je dobio loše kritike. Spice Girls su 1997. završile kao najizvođenija izvođači godine na američkom radiju. === Prva turneja i Halliwellin odlazak === U januaru 1998. godine, Spice Girls su prisustvovale američkoj premijeri filma ''Spice World'' u Los Angelesu. Na dodjeli [[American Music Awards]] nagrada 1998. godine nekoliko dana kasnije, grupa je osvojila nagrade u kategorijama „Najdraži Album“, „Najdraži Novi Izvođač“ i „Najdraža Grupa“.<ref>{{cite web |url=https://variety.com/1998/music/news/spice-nice-thrice-at-american-music-awards-1117467124/|title=Spice nice thrice at American Music Awards |work=[[Variety]] |date=26. januar 1998 |access-date=6. aprila 2021 |language=na engleskom}}</ref> Sljedećeg mjeseca, osvojile su specijalnu nagradu za uspjeh u inostranstvu na dodjeli Brit Awards nagrada 1998. godine, sa kombinovanom prodajom od preko 45 miliona albuma i singlova širom sveta. Te večeri, grupa je izvela svoj sljedeći singl „[[Stop (pjesma Spice Girls)|Stop]]“, prvi koji nije dostigao prvo mjesto u Velikoj Britaniji, ali je dostigao drugo mjesto.<ref name="occ" /> Istog mjeseca, Spice Girls su krenule na turneju [[Spiceworld Tour]], koja je započela u Dublinu u Irskoj, prije nego što su se preselile u Evropu i Sjevernu Ameriku te se vratile u Veliku Britaniju na dva nastupa na [[Wembley Stadium]]u. Dana 31. maja 1998. godine, Halliwellova je objavila svoj odlazak iz Spice Girls preko svog advokata.<ref name="BBC Geri departure">{{cite web |url=https://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/103637.stm |title=Ginger snaps |publisher=[[BBC|BBC News]] |date=31. maj 1998 |access-date=17. novembra 2007 |language=na engleskom}}</ref> Halliwellova je prvo navela kreativne razlike,<ref name="BBC Geri departure" /> a kasnije je rekla da pati od iscrpljenosti i razočaranja. Glasine o borbi za moć sa Melanie Brown kružile su u štampi.<ref name="gerirolling">{{cite web |last=Sherman |first=Heidi |date=2. juni 1998 |title=Ginger Spice's Departure Marks 'End of the Beginning' |url=https://www.rollingstone.com/music/music-news/ginger-spices-departure-marks-end-of-the-beginning-107320/ |work=[[Rolling Stone]] |access-date=26. maja 2012 |language=na engleskom}}</ref><ref name="geriplastic">{{cite web |url=https://www.independent.co.uk/voices/yes-geri-it-s-hard-to-break-out-when-you-re-cast-in-plastic-1162320.html |title=Yes, Geri – it's hard to break out when you're cast in plastic |first=Rosie |last=Millard |date=31. maj 1998 |work=[[The Independent]] |access-date=10. februara 2017 |language=na engleskom}}</ref> Halliwellin odlazak šokirao je fanove i postao jedna od najvećih vijesti iz svijeta zabave te godine, dospjevši na naslovne strane međunarodnih vijesti. Četiri preostale članice bile su odlučne da će grupa nastaviti da postoji.<ref name="BBC Geri departure" /> Sjevernoamerički deo turneje Spiceworld Tour odvijao se po planu, počevši u [[West Palm Beach, Florida|West Palm Beachu na Floridi]], a ostvarivši bruto od 93,6 miliona dolara tokom 40 rasprodatih nastupa. Turneju je prisustvovalo oko 2,1 milion ljudi tokom 97 koncerata, sa procenjenim bruto prihodom od 220 do 250 miliona dolara, što je najveća koncertna turneja ženske grupe.<ref name="bbcatoz" /> Pratio ju je dokumentarni film ''Spice Girls in America: A Tour Story''. „[[Viva Forever]]“, četvrti i posljednji singl objavljen albuma ''Spiceworld'', postao je sedmi singl grupe koji je dostigao prvo mjesto u Velikoj Britaniji. Video je snimljen prije Halliwellinog odlaska i prikazuje svih pet članica u obliku [[stop animacija|stop animacije]].<ref>{{cite web |url=https://www.officialcharts.com/chart-news/official-chart-flashback-1998-spice-girls-viva-forever__4580/|title=Official Chart Flashback 1998: Spice Girls, Viva Forever |publisher=[[Official Charts Company]] |date=27. juli 2017 |first=Rob |last=Copsey |access-date=26. februara 2021 |language=na engleskom}}</ref> Dok su bile na turneji po Sjedinjenim Državama, Spice Girls su napisale i snimile novi materijal. Objavile su novu pjesmu „[[Goodbye (pjesma Spice Girls)|Goodbye]]“ prije Božića u novembru 1998. godine. Smatrana je kao počast Halliwellovoj, iako su delovi pjesme prvobitno napisani dok je Halliwellova još uvek bila deo grupe. Postao je to treći uzastopni singl Spice Girls koji je dostigao prvo mjesto na Božić, izjednačivši rekord koji su prethodno postavili [[Beatles]]i.<ref name="OCGoodbye">{{cite web |last=Myers |first=Justin |date=20. decembar 2013 |title=Official Charts Flashback 1998: Spice Girls – Goodbye |url=http://www.officialcharts.com/features/official-charts-flashback-1998-spice-girls-goodbye-2688/ |access-date=22. decembra 2013 |publisher=[[Official Charts Company]] |language=na engleskom}}</ref> Istog mjeseca, Bunton i Chisholm pojavile su se na dodjeli MTV Europe Music Awards nagrada 1998. godine bez ostalih članova grupe, primivši dvije nagrade u ime Spice Girls u kategorijama „Najbolji Pop Izvođač“ i „Najbolja Grupa“.<ref>{{cite web |date=13. novembar 1998 |title=Spice Girls take MTV crown |url=https://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/213410.stm |publisher=[[BBC|BBC News]] |language=na engleskom}}</ref> Te godine, Brown i Adams su objavile da su trudne. Adams je u martu 1999. godine rodila sina Brooklyna, čiji je otac bivši nogometaš [[Manchester United F.C.|Manchester Uniteda]] [[David Beckham]]. Kasnije te godine udala se za Beckhama na vjenčanju u Irskoj, uz veliku medijsku pažnju, preuzevši njegovo prezime.<ref>{{Cite web |date=5. juli 1999 |title=David and Victoria tie the knot |publisher=[[BBC|BBC News]] |url=https://news.bbc.co.uk/1/hi/special_report/1999/07/99/the_posh_wedding/383151.stm |access-date=19. decembra 2007 |language=na engleskom}}</ref> === Treći album, pauza i solo karijere === Do 1999. godine Brown, Bunton i Chisholm su već objavile muziku kao solo izvođači.<ref>{{cite magazine |title=What's it all about? Solo Spice Girls |magazine=Melody Maker |volume=76 |issue=41 |date=16. oktobar 1999 |page=8 |language=na engleskom}}</ref> Vratili su se u studio u augustu 1999. godine nakon osmomjesečne pauze u snimanju. U početku je album bio više pod uticajem popa, slično kao i njihova prva dva albuma, i uključivao je produkciju Elliota Kennedyja.<ref>{{cite web |url=https://www.mirror.co.uk/3am/celebrity-news/spice-girls-producer-duped-leaking-5157667 |title=Spice Girls producer was duped into leaking songs by fraudster now selling them for £10,000 EACH |last=Beech |first=Richard |date=13. februar 2015 |work=[[Daily Mirror]] |access-date=26. augusta 2015 |language=na engleskom}}</ref> Zvuk je dobio zreliji pravac kada su im se pridružili američki producenti kako bi sarađivali sa njima. Nakon što je napustila grupu, Halliwell je takođe započela solo karijeru 1998. godine i objavila svoj prvi solo album u junu 1999. godine. Chisholm je neposredno prije toga počela da snima svoj prvi solo album, koji je objavljen u oktobru 1999. godine. Iste godine Spice Girls su krenule na božićnu turneju po Velikoj Britaniji pod nazivom [[Christmas in Spiceworld]] u Londonu i Manchesteru, tokom koje su predstavile nove pjesme sa trećeg albuma.<ref>{{cite web |work=[[The Guardian]] |url= https://www.theguardian.com/uk/1999/dec/17/1 |title=In brief |date=17. decembar 1999 |access-date=9. aprila 2021 |language=na engleskom}}</ref> Na turneji od osam koncerata prisustvovalo je više od 153&nbsp;000 ljudi, a bruto od prodaje karata je iznosilo 5,7 miliona dolara. Prva četiri koncerta, u [[Manchester Arena|Manchester Evening News Areni]], zaradila su 2,6 miliona dolara. U drugom dijelu turneje grupa je održala još četiri koncerta u [[Earls Court Exhibition Centre|Earls Court Areni]], zaradivši 3,1 milion dolara. Spice Girls su ponovo nastupile na dodjeli Brit Awards nagrada u martu 2000. godine, gdje su dobile nagradu u kategoriji „Životno Djelo“. Halliwell je prisustvovala, ali se nije pridružila svojim bivšim članicama grupe na sceni.<ref name="lifetime">{{cite web |last=Kennedy |first=Maev |date=3. mart 2000 |url=https://www.theguardian.com/uk/2000/mar/03/maevkennedy |title=Spice Girls win lifetime achievement award |work=[[The Guardian]] |access-date=30. marta 2017 |language=na engleskom}}</ref> Brown je takođe počela da snima solo radove u tom periodu i objavila je svoj prvi solo album u oktobru 2000. godine. U novembru 2000. godine Spice Girls su objavile svoj treći i posljednji album ''[[Forever (album)|Forever]]''. Sa oštrijim [[Rhythm and blues|R&B]] zvukom, dobio je mlake kritike. Album je dostigao drugo mjesto u Velikoj Britaniji, ali tek 39. mjesto na listi Billboard 200. Glavni singl, dupla A-strana „[[Holler (pjesma Spice Girls)|Holler]]“/„[[Let Love Lead the Way]]“, postao je deveti singl grupe koji je dostigao prvo mjesto u Velikoj Britaniji.<ref name="newsbbc2">{{cite web |title= Spice Girls make pop history |url=https://news.bbc.co.uk/1/hi/entertainment/997495.stm |access-date=7. decembar 2013 |publisher=[[BBC|BBC News]] |date=29. oktobra 2000 |language=na engleskom}}</ref> U Sjedinjenim Državama nije uspio dospjeti na listi Billboard Hot 100, dostigavši sedmo mjesto na listi [[Bubbling Under Hot 100]] i 31. mjesto na listi [[Dance Club Songs]]. Jedini veći nastup grupe sa singlom dogodio se na dodjeli MTV Europe Music Awards nagrada u novembru 2000. godine. Ukupno je album ''Forever'' prodat u više od četiri miliona primjeraka. Spice Girls su obustavile promotivne aktivnosti u decembru 2000. godine, jer su započele neodređenu pauzu kako bi se koncentrisale na svoje solo karijere.<ref name="simth206">Smith 2019, str. 206</ref> Insistirale su da se grupa nije raspala. Bunton je počela da snima solo radove u junu 1999. godine. Objavila je svoj prvi solo singl u novembru te godine, koji je bio uključen u njen prvi solo album objavljen u aprilu 2001. godine. Beckham je takođe počela da snima solo radove 1999. godine i objavila je svoj jedini solo album u oktobru 2001. godine. === Povratnička turneja i prvi kompilacijski album === U junu 2007. godine, svih pet članica Spice Girls održale su konferenciju za novinare u [[O2 arena (London)|O₂ areni]] u Londonu, otkrivajući svoju namjeru da se ponovo okupe za svjetsku koncertnu turneju, [[The Return of the Spice Girls Tour]].<ref name="reunion">{{cite web |url=https://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/6246448.stm |title=Spice Girls announce reunion tour |publisher=[[BBC News]] |date=28. juni 2007 |access-date=21. novembra 2018 |language=na engleskom}}</ref> Plan o ponovnom formiranju je dugo bio predmet spekulacija u medijima, a prethodni pokušaji organizatora [[Live 8]]<ref>{{cite web |url=https://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/4113814.stm |title=Mel B 'blocking Spice comeback' |publisher=[[BBC News]] |date=21. juni 2005 |access-date=22. februara 2021 |language=na engleskom}}</ref> i koncert na kojem je Diana ponovo okupila grupu kao petočlana grupa su propali. Svaka članica grupe je navodno plaćena po 10 miliona funti za turneju povodom ponovnog okupljanja.<ref>{{cite web |url=https://www.telegraph.co.uk/music/artists/victoria-beckham-may-have-finally-agreed-spice-girls-reunion/ |title=Say You'll Be There: Spice Girls to reunite for 'new opportunities' after meeting for first time in six years |work=[[The Daily Telegraph]] |location=London |date=3. februar 2018 |first=Alice |last=Vincent |access-date=6. aprila 2021 |language=na engleskom}}</ref> ''Giving You Everything'', zvanični dokumentarni film o ponovnom okupljanju, režirao je Bob Smeaton, a prvo je emitovan na australijskoj televiziji [[Fox8]], a zatim i na [[BBC One]] u decembru 2007. godine.<ref name=givingyoueverything>{{cite web |url=https://www.bbc.co.uk/pressoffice/pressreleases/stories/2007/10_october/19/spice.shtml |title=New Spice Girls documentary on BBC One |publisher=BBC Press Office |date=19. oktobar 2007 |access-date=4. maja 2021 |language=na engleskom}}</ref> Ulaznice za prvi londonski koncert turneje The Return of the Spice Girls Tour rasprodate su za manje od jednog minuta.<ref name=38seconds>{{Cite web |url=https://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/7021976.stm |title=Fans snap up Spice Girls tickets |publisher=[[BBC]] |access-date=10. oktobra 2007 |language=na engleskom}}</ref> Izvještava se da se više od milion ljudi prijavilo samo u Velikoj Britaniji i više od pet miliona širom svijeta za glasanje za karte na zvaničnoj stranici grupe.<ref name=38seconds/> Dodato je šesnaest dodatnih datuma u Londonu, a svi su rasprodati u roku od jednog minuta. U Sjedinjenim Državama, koncerti u Las Vegasu, Los Angelesu i San Joseu su takođe rasprodati, što je dovelo do dodavanja dodatnih datuma.<ref>{{Cite web |url=https://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/7027582.stm |title=Spice Girls add new London dates |date=10. oktobar 2007 |access-date=20. marta 2023 |language=na engleskom}}</ref> Najavljeno je da će Spice Girls svirati koncerte u [[Chicago|Chicagu]], [[Detroit, Michigan|Detroitu]] i [[Boston]]u, kao i dodatne datume u [[New York]]u kako bi se zadovoljila potražnja. Turneja je otvorena u [[Vancouver]]u u decembru 2007. godine, a Spice Girls su nastupile pred publikom od 15&nbsp;000 ljudi, otpjevavši 20 pjesama i promijenivši odjeću ukupno osam puta.<ref>{{cite web |last=Schmidt |first=Veronica |date=3. decembar 2007 |title=Spice Girls wow Canada in first of reunion concerts |url=http://entertainment.timesonline.co.uk/tol/arts_and_entertainment/music/article2991080.ece |archive-url=https://web.archive.org/web/20100530132406/http://entertainment.timesonline.co.uk/tol/arts_and_entertainment/music/article2991080.ece |archive-date=30. maja 2010 |access-date=15. decembra 2007 |work=[[The Times]] |language=na engleskom}}</ref> Povratnički singl Spice Girls, „[[Headlines (Friendship Never Ends)]]“, najavljen je kao zvanični dobrotvorni singl organizacije [[Children in Need]] i objavljen je u novembru 2007. godine. Prvi javni nastup Spice Girls na sceni dogodio se na modnoj reviji [[Victoria's Secret]], gdje su izvele dvije pjesme, singl iz 1998. godine „Stop“ i glavni singl sa svog albuma najvećih hitova, „Headlines (Friendship Never Ends)“. Također su obje pjesme izvele uživo za teleton BBC-ja „Children in Need” istog mjeseca u Los Angelesu. Singl je dostigao 11. mjesto u Velikoj Britaniji,<ref name="occ" /> a prvi kompilacijski album grupe ''[[Greatest Hits (album Spice Girls)|Greatest Hits]]'', također objavljen istog mjeseca, dostigao je drugo mjesto u Velikoj Britaniji.<ref name="occ" /> U februaru 2008. godine objavljeno je da će zbog ličnih i porodičnih obaveza njihova turneja biti završena istog mjeseca u Torontu, što znači da su otkazani datumi turneje u [[Peking]]u, [[Hong Kong]]u, [[Šangaj]]u, [[Sydney]]ju, [[Cape Town]]u i [[Buenos Aires]]u.<ref>{{Cite web |url=https://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/7223629.stm |title=Spice Girls cut short world tour |publisher=[[BBC News]] |access-date=2. februara 2008 |language=na engleskom}}</ref> Turneja je bila koncertna turneja sa najvećom zaradom u periodu 2007–2008, mjereno kao dvanaest mjeseci koji su se završili u aprilu 2008. godine. Ostvarila je više od 107 miliona dolara od prodaje karata i robe, a sponzorstva i reklamni ugovori su doveli ukupan iznos do 200 miliona dolara. Rasprodata tribina O₂ arene u Londonu, koja je trajala 17 noći, bila je koncert sa najvećom zaradom u godini, sa neto zaradom od 16,5 miliona funti. === Olimpijske igre u Londonu i posljednja turneja === [[Datoteka:Spice Girls London Olympics 2012. by Rory.jpg|mini|190px|Spice Girls na Olimpijskim igrama 2012. godine.]] Na dodjeli nagrada [[Brit Awards]] 2010. godine, Spice Girls su dobile posebno priznanje za „Najbolji Nastup u Posljednjih 30 Godina”.<ref name="Brits 30">{{cite web |last=Adshead |first=Adam |date=16. februar 2010 |title=Spice Girls win The Brits Hits 30 award at Brit Awards 2010 |work=[[New Musical Express|NME]] |url=https://www.nme.com/news/music/brit-awards-2009-16-1303544 |access-date=22. maja 2022 |language=na engleskom}}</ref> Nagrada je dodijeljena za njihov nastup iz 1997. godine, kada su izvele pjesme „Wannabe” i „Who Do You Think You Are”, a u ime grupe, priznanje su od [[Samantha Fox|Samanthe Fox]] preuzele Geri Halliwell i Mel B.<ref name="Brits 30"/> Te godine, Spice Girls su sarađivale sa Simonom Fullerom, [[Judy Craymer]] i [[Jennifer Saunders]] na stvaranju scenskog mjuzikla ''Viva Forever!''. Slično mjuziklu ''[[Mamma Mia!]]'' grupe [[ABBA]], ''Viva Forever!'' je koristio muziku te grupe za stvaranje originalne priče.<ref>{{Cite web |url=https://www.thetimes.com/article/viva-forever-mamma-mia-creator-creates-spice-girls-musical-v050tt750p6 |work=[[The Times]] |title= Viva Forever Mamma Mia creator creates Spice Girls musical |first=Ben |last=Hoyle |date=22. januar 2010 |access-date=15. januara 2025 |language=na engleskom}}</ref> U junu 2012. godine, radi promocije mjuzikla, Spice Girls ponovo su se okupile na konferenciji za novinare u londonskom hotelu u kojem je tačno šesnaest godina ranije snimljen spot za pjesmu „Wannabe”.<ref name="West End">{{cite web |last=Masters |first=Tim |date=26. juni 2012 |title=Spice Girls unveil West End show|url=https://www.bbc.co.uk/news/entertainment-arts-18576789 |access-date=26. juni 2012 |publisher=[[BBC News]]}}</ref> Također su se pojavile u dokumentarnom filmu ''Spice Girls' Story: Viva Forever!'', koji je emitovan u decembru 2012. na kanalu [[ITV1]].<ref>{{cite web |last=Karmali |first=Sarah |date=21. decembar 2012 |title=Victoria Beckham: "No One Wanted To Date Me" |work=[[Vogue]] |url=https://www.vogue.co.uk/article/spice-girls-documentary-christmas-eve-victoria-beckham-viva-forever |access-date=25. juni 2019 |language=na engleskom}}</ref> ''Viva Forever!'' premijerno je izveden u pozorištu Piccadilly na West Endu istog mjeseca, uz prisustvo svih pet članica Spice Girls.<ref>{{cite web |date=12. decembar 2012|title=Spice Girls reunite at musical Viva Forever premiere – Telegraph |url=https://www.telegraph.co.uk/culture/music/music-news/9738785/Spice-Girls-reunite-at-musical-Viva-Forever-premiere.html |archive-url=https://web.archive.org/web/20121215021927/http://www.telegraph.co.uk/culture/music/music-news/9738785/Spice-Girls-reunite-at-musical-Viva-Forever-premiere.html |archive-date=15. decembra 2012|access-date=22. decembra 2012 |work=[[The Daily Telegraph]] |language=na engleskom}}</ref> Kritičari su ga oštro kritikovali, a izvođenje je obustavljeno nakon sedam mjeseci, uz gubitak od najmanje pet miliona funti.<ref>{{Cite web |title=Dirty Dancing to replace Viva Forever! in the West End |url=https://www.thestage.co.uk/news/dirty-dancing-to-replace-viva-forever-in-the-west-end |access-date=20. marta 2023 |work==The Stage |language=na engleskom}}</ref> U avgustu 2012. godine, Spice Girls su se ponovo okupile kako bi izvela splet pjesama „Wannabe” i „Spice Up Your Life” na ceremoniji zatvaranja [[Ljetne olimpijske igre 2012.|Ljetnih olimpijskih igara 2012. godine]]. Njihov nastup je naišao na odličan prijem i postao trenutak sa najviše objava na [[Twitter]]u tokom Olimpijskih igara, sa više od 116&nbsp;000 tvitova u minuti.<ref name="olympicstweet">{{cite web |last=Brynley-Jones |first=Luke |date=22. januar 2013 |title=Spice Girls break Tweets-per-minute record at #London2012 |url=https://www.socialmediatoday.com/content/spice-girls-break-tweets-minute-record-london2012-infographic |access-date=28. juni 2013 |work=Social Media Today |language=na engleskom}}</ref> U julu 2016. godine, Brown, Bunton i Halliwell objavile su video-snimak povodom obilježavanja 20. godišnjice pjesme „Wannabe” i najavile novosti o svom radu kao tročlana grupa. Beckham i Chisholm odlučile su da ne učestvuju, ali su projektu pružile podršku. Nova pjesma, „Song for Her”, procurila je na internet u novembru 2016. godine.<ref>{{cite web |last=Harp |first=Justin |title=The Spice Girls GEM reunion song 'Song For Her' just leaked |url=http://www.digitalspy.com/music/news/a814886/the-rumoured-spice-girls-gem-reunion-song-song-for-her-just-leaked/ |work=[[Digital Spy]] |access-date=29. novembra 2016 |date=23. novembar 2016 |language=na engleskom}}</ref> Projekat ponovnog okupljanja je otkazan zbog trudnoće Halliwellove.<ref name=geri90s>{{cite web |url=https://www.bbc.com/news/entertainment-arts-38737104 |title=Spice Girl Geri Horner to look back on 1990s |publisher=[[BBC News]] |date=24. januar 2017 |access-date=28. februara 2021 |language=na engleskom}}</ref> Krajem 2018. godine, Spice Girls su zvanično najavile svoju drugu povratničku turneju, a ulaznice su puštene u prodaju u novembru te godine. Također su objavile da će nastupiti kao četvorka, bez Beckhamove, koja je odbila da im se pridruži zbog obaveza u svom modnom biznisu.<ref>{{cite web |url=https://www.bbc.com/news/entertainment-arts-46095818|title=Viva Four-Ever: Spice Girls confirm reunion tour (without Victoria Beckham) |publisher=[[BBC News]] |first=Lucy |last=Todd |date=5. novembar 2018 |access-date=5. novembra 2018 |language=na engleskom}}</ref> Prema navodima, svaka od četiri članice koje su učestvovale u turneji dobila je honorar od 12 miliona funti.<ref>{{cite web |url=https://www.rte.ie/entertainment/2018/0827/987746-spice-girls-agree-reunion-deal-without-beckham/ |title=Spice Girls 'agree reunion deal' without Victoria Beckham |publisher=Raidió Teilifís Éireann |date=27. avgust 2018 |access-date=6. aprila 2021 |language=na engleskom}}</ref> U maju 2019. godine započele su turneju [[Spice World – 2019 Tour]] u Velikoj Britaniji i Irskoj na stadionu [[Croke Park]] u Dublinu. Turneja je završena mjesec dana kasnije sa tri koncerta na [[Wembley Stadium]]u u Londonu. Tokom 13 nastupa, turneja je privukla 700&nbsp;000 gledalaca i ostvarila prihod od 78,2 miliona dolara od prodaje ulaznica. Serija od tri rasprodata koncerta na Wembleyju bila je najprofitabilniji muzički događaj te godine, sa više od 220&nbsp;000 posjetilaca, a osvojila je i nagradu [[Billboard Live Music Awards]] za 2019. godinu.<ref>{{cite web |url=https://www.billboard.com/articles/events/billboard-live-music-summit/8542860/pink-legend-live-tour-year-award-live-music-summit |title=P!nk Accepts Legend of Live and Tour of the Year Award at Billboard Live Music Summit |first=Chris |last=Eggertsen |work=[[Billboard]] |date=6. novembar 2019 |access-date=26. maja 2021 |language=na engleskom}}</ref> == Umjetničke vještine == === Muzički stil === Prema navodima sajta [[AllMusic]], Spice Girls je „koristila [[dance-pop]] kao muzičku osnovu, ali je tu muziku prožimala izrazito nezavisnim, feminističkim stavom koji je podjednako sadržao elemente [[Madonna|Madonne]], feminizma inspirisanog alternativnim rockom i pokretom [[riot grrrl]], kao i prisvajanja filozofije neprekidne zabave”.<ref name="spice girls bio">{{cite web |url=https://www.allmusic.com/artist/spice-girls-mn0000008828/biography |title=Spice Girls: Biography by Stephen Thomas Erlewine |publisher=[[AllMusic]] |first=Stephen Thomas |last=Erlewine |access-date=8. avgusta 2016 |language=na engleskom}}</ref> Njihove pjesme su obuhvatale različite žanrove – što je Halliwell opisala kao „spajanje” eklektičnih muzičkih ukusa članica grupe,<ref name="85m">{{cite web |date=12. juli 2016 |title=My Life as a Spice Girl: Geri "Ginger Spice" Halliwell (Now Horner) Looks Back at the Beginnings of a Pop Culture Phenomenon |first=Geri |last=Horner |work=[[Marie Claire]] |url=https://www.marieclaire.com/celebrity/a21505/geri-halliwell-spice-girls-story/ |access-date=17. februara 2017 |language=na engleskom}}</ref> ali su se inače držale konvencija mainstream popa. Redovni saradnici na prva dva albuma grupe bili su članovi producentskog dvojca [[Absolute]], Paul Wilson i Andy Watkins. Ovom dvojcu je u početku bilo teško da sarađuje sa grupom jer su u to vrijeme bili veoma posvećeni [[Savremeni R&B|R&B]] muzici, dok su Spice Girls, prema Wilsonovim riječima, „uvek bile izrazito pop orijentisane”.<ref name=sinclair4748>Sinclair 2004, pp. 47–48</ref> U svojoj biografiji grupe pod nazivom ''Wannabe: How the Spice Girls Reinvented Pop Fame'' (2004), novinar časopisa ''[[Rolling Stone]]'' David Sinclair istakao je da je zanemaren „nesporan umjetnički kvalitet” pjesama ove grupe. Naveo je da su članice sastava Spice Girls „instinktivno imale sluha za upečatljive melodije”, ne pribjegavajući „formulisanim baladama i neubedljivim modulacijama” kakve su karakterisale muške grupe 1990-ih, poput [[Westlife]] i [[Boyzone]].<ref name=sinclair8789>Sinclair 2008, pp. 87–89</ref> Pohvalio je njihov „sofisticiraniji” drugi album, ''[[Spiceworld]]'', riječima: „Prožete snažnim karakterom, pri čemu svaka od njih nosi poseban muzički pečat i tematsku poruku, ovo su pjesme koje nimalo ne deluju veštački stvoreno, a koje u pojedinim slučajevima čak prevazilaze okvire pop žanra”.<ref name=sinclair8789/> === Teme tekstova pjesama === Tekstovi pjesama Spice Girls promovišu osnaživanje žena i solidarnost.<ref name="spice girls bio"/><ref name=bbcgp>{{cite web |url=https://www.bbc.com/news/entertainment-arts-48381340 |title=Spice Girls: What happened to Girl Power? |publisher=[[BBC News]] |date=24. maj 2019 |first=Alex |last=Taylor |access-date=23. februara 2021 |language=na engleskom}}</ref><ref name=ferber>{{cite web |url=https://www.bustle.com/p/16-spice-girls-lyrics-that-were-way-ahead-of-their-time-deserve-a-rewind-79032 |title=16 Spice Girls Lyrics That Were Ahead of Their Time in the Best Possible Way |work=Bustle |date=16. maj 2018 |first=Taylor |last=Ferber |access-date=1. marta 2021 |language=na engleskom}}</ref> S obzirom na mladost njihove ciljne publike, list ''[[The Independent]]'' je ocijenio da su pjesme ove grupe bile subverzivne za svoje vreme: „Tekstovi su bili usmereni na aktivnost, a ne na pasivnost – uzimanje, grabljenje, postavljanje uslova – sve ono što su djevojčice učile da nikada ne smiju činiti.”<ref name=lucyjones>{{cite web |url=https://www.independent.co.uk/arts-entertainment/music/features/spice-girls-tour-2019-reunion-emma-bunton-geri-horner-mel-b-c-a8624301.html |title=Spice Girls reunion: Why we need Girl Power more than ever |work=[[The Independent]] |date=13. juni 2019 |first=Lucy |last=Jones |access-date=23. februara 2021 |language=na engleskom}}</ref> Muzikološkinja Nicola Dibben navela je pjesmu „Say You'll Be There” kao primer načina na koji su Spice Girls u svojim tekstovima preokrenule tradicionalne rodne uloge, prikazujući muškarca koji se zaljubio i pokazuje previše emocija, te ženu koja ostaje nezavisna i zadržava kontrolu. Grupa je u pjesmama poput „Wannabe” isticala važnost ženskog zajedništva u odnosu na romansu, dok je u pjesmi „2 Become 1” promovisala bezbedan seks.<ref name="Power">{{cite web |title=Spice Girls' 'Wannabe': How 'Girl Power' Reinvigorated Mainstream Feminism in the '90s |url=https://www.billboard.com/articles/news/features/7439005/spice-girls-wannabe-girl-power-feminism|access-date=21. mart 2019 |date=15. juli 2016 |work=[[Billboard]] |first=Jennifer Keishin |last=Armstrong |language=na engleskom}}</ref> Autor knjige ''What Would the Spice Girls Do?: How the Girl Power Generation Grew Up'' (2018) utvrdio je da je, čak i kada su Spice Girls pevale o romansi, poruka bila „vedro neobavezujuća” – za razliku od pjesama o raskidima i neuzvraćenoj ljubavi koje su u to vrijeme izvodile druge pop zvezde.<ref name=bravo>{{cite web |url=https://www.independent.ie/entertainment/books/how-the-spice-girls-changed-feminism-37483613.html |title=How the Spice Girls changed feminism |first=Lauren |last=Bravo |work=[[Irish Independent]] |date=4. novembar 2018 |access-date=18. februara 2021 |language=na engleskom}}</ref> Ženski časopis ''Bustle'' pohvalio je tekstove pjesama, ističući njihovu usmjerenost na žensku perspektivu i naprednost za to doba, pri čemu je naveo inkluzivnost i optimizam pjesama poput „Spice Up Your Life” te pozitivan stav prema seksualnosti u pjesmama „Last Time Lover” i „Naked”. Zaključak je glasio: „Pored svih pjesama o prijateljstvu, seksu, romansi i uživanju u životu, centralna tema gotovo cjelokupnog muzičkog opusa Spice Girls bila je ljubav prema sebi.”<ref name=ferber/> == Diskografija == *''[[Spice (album)|Spice]]'' (1996) *''[[Spiceworld]]'' (1997) *''[[Forever (album)|Forever]]'' (2000) == Reference == {{reflist|2}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Spice Girls}} * [http://www.thespicegirls.com Službena stranica] {{en}} [[Kategorija:Engleske muzičke grupe]] [[Kategorija:Pop-grupe]] [[Kategorija:Dobitnici i dobitnice Brit Award]] bqjft1qz5xraq880ezaz47h95d0lpv2 0 4724045 42690897 42660685 2026-09-22T07:14:18Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 2 books for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690897 wikitext text/x-wiki {{Distinguish|[[litički ciklus|litičkim ciklusom]]}} [[File: Lysogentic cycle diagram.svg|thumb|Lizogeni ciklus: 1. Prokariotska ćelija je prikazana sa svojom DNK, zelenom bojom. 2. Bakteriofag se veže i oslobađa svoju DNK, prikazanu crvenom bojom, u prokariotsku ćeliju. 3. DNK faga se zatim kreće kroz ćeliju do DNK domaćina. 4. DNK faga se integrira u DNK ćelije-domaćina, stvarajući profag. 5. Profag zatim ostaje u stanju mirovanja sve dok ne dođe do diobe ćelije-domaćina. 6. Nakon što se ćelija-domaćin podijeli, DNK faga u ćelijama-kćerima se aktivira i DNK faga počinje da se eksprimira. Neke od ćelija koje sadrže profag nastavljaju da stvaraju nove fage koji će dalje inficirati druge ćelije.]] '''Lizogenija''' ili '''lizogeni ciklus''' jedan je od dva ciklusa [[virus]]ne reprodukcije ([[litički ciklus]] je drugi). Lizogenija se karakterizira integracijom nukleinske kiseline [[bakteriofag]]a u genom [[bakterije]] domaćina ili formiranjem kružnog [[Replikon (genetika)|replikon]]a u bakterijskoj [[citoplazma|citoplazmi]]. U ovom stanju bakterija nastavlja normalno živjeti i razmnožavati se, dok bakteriofag leži u stanju mirovanja u ćeliji-domaćinu. Genetski materijal bakteriofaga, nazvan [[profag]], može se prenijeti na ćelije-kćeri pri svakoj sljedećoj ćelijskoj diobi, a kasniji događaji (kao što su [[ultraljubičasto zračenje|UV zračenje]] ili prisustvo određenih hemikalija) mogu ga osloboditi, uzrokujući proliferaciju novih faga putem litičkog ciklusa.<ref name=Campbell>{{cite book |last1=Campbell |first1=Neil A. |last2=Reece |first2=Jane B. |title=Biology |url=https://archive.org/details/isbn_9780536970923 |year=2005 |publisher=Pearson |location=San Francisco |pages=[https://archive.org/details/isbn_9780536970923/page/338 338]–339 |isbn=9780805371710}}</ref> Lizogeni ciklusi se mogu javiti i kod [[eukariot]]a, iako metoda ugradnje DNK nije u potpunosti shvaćena. Na primjer, [[HIV|HIV virusi]] mogu ili litički zaraziti ljude ili [[Latencija virusa|mirovati]] (lizogeno) kao dio genoma zaraženih ćelija, zadržavajući sposobnost povratka u liziranje kasnije.<ref>{{Cite journal |last1=Zheng |first1=Yong-Hui |last2=Lovsin |first2=Nika |last3=Peterlin |first3=B. Matija |date=2005-03-15 |title=Newly identified host factors modulate HIV replication |journal=Immunology Letters |volume=97 |issue=2 |pages=225–234 |doi=10.1016/j.imlet.2004.11.026 |issn=0165-2478 |pmid=15752562}}</ref> Razlika između lizogenog i litičkog ciklusa je u tome što se u lizogenom ciklusu širenje virusne DNK odvija putem uobičajene prokariotske reprodukcije, dok je litički ciklus neposredniji po tome što rezultira vrlo brzim stvaranjem mnogobrojnih kopija virusa i uništavanjem ćelije. Jedna ključna razlika između litičkog i lizogenog ciklusa je u tome što potonji ne lizira ćeliju-domaćina odmah.<ref name=Lodish>{{cite book |last1=Lodish |first1=Harvey F. |title=Molecular Cell Biology |url=https://archive.org/details/molecularcellbio0000harv |year=2007 |publisher=W.H. Freeman |location=New York |pages=[https://archive.org/details/molecularcellbio0000harv/page/158 158]–159 |isbn=9780716776017}}</ref> Fagi koji se repliciraju samo putem litičkog ciklusa poznati su kao virulentni fagi, dok su fagi koji se repliciraju i litičkim i lizogenim ciklusom poznati kao [[umjerenost (virologija)|umjereni]] fagi.<ref name="Campbell"/> U lizogenom ciklusu, DNK faga se prvo integrira u bakterijski hromosom kako bi proizvela profag. Kada se bakterija reprodukuje, profag se također kopira i prisutan je u svakoj od ćelija-kćeri. Ćelije-kćeri mogu nastaviti repliciranje sa prisutnim profagom ili profag može izaći iz bakterijskog hromosoma kako bi započeo litički ciklus.<ref name="Campbell"/> U lizogenom ciklusu, DNK domaćina se ne hidrolizira; međutim, u litičkom se ciklusu DNK domaćina hidrolizira u litičkoj fazi. == Bakteriofagi == Bakteriofagi su virusi koji inficiraju bakteriju i repliciraju se unutar nje. [[Umjerenost (virologija)|Umjereni fagi]] (kao što je [[lambda fag]]) mogu se reproducirati koristeći i [[litički ciklus|litički]] i lizogeni ciklus.<ref>{{cite journal |last1=Gummalla |first1=Vimathi S. |last2=Zhang |first2=Yujie |last3=Liao |first3=Yen-Te |last4=Wu |first4=Vivian C. H. |date=21 February 2023 |title=The Role of Temperate Phages in Bacterial Pathogenicity |journal=Microorganisms |volume=11 |issue=3 |page=541 |doi=10.3390/microorganisms11030541 |doi-access=free|pmid=36985115 |pmc=10052878 }}</ref> Način na koji fag odlučuje u koji će ciklus ući zavisi od različitih faktora.<ref name="khanacademy.org">{{Cite web |title=Bacteriophages (article) {{!}} Viruses |url=https://www.khanacademy.org/science/biology/biology-of-viruses/virus-biology/a/bacteriophages |access-date=2022-03-15 |website=Khan Academy |language=en}}</ref> Na primjer, ako je bakteriju istovremeno zarazilo više drugih bakteriofaga (odnosno ako je multiplicitet infekcije visok), vjerojatnije je da će bakteriofag ući u lizogeni ciklus. To može biti korisno za smanjenje ukupnog odnosa faga i domaćina, kao i sprječavanje faga da ubiju svoje domaćine, čime se također povećava potencijal preživljavanja faga; iz tog razloga, ovo predstavlja oblik prirodne selekcije. Fag može izaći iz hromosoma i ući u litički ciklus ako je izložen agensima koji oštećuju DNK, kao što su UV zračenje i hemikalije. Drugi faktori koji mogu izazvati umjereno oslobađanje faga uključuju temperaturu, [[PH vrednost|pH]], [[osmotski pritisak]] i nisku koncentraciju hranjivih tvari.<ref name="Academic Press">{{cite book |last1=Quiberoni |first1=A. |last2=Suárez |first2=V.B. |last3=Binetti |first3=A.G. |last4=Reinheimer |first4=J.A. |chapter=Bacteriophage Biological Aspects |title=Encyclopedia of Dairy Sciences |date=2011 |pages=430–438 |doi=10.1016/B978-0-12-374407-4.00050-9|isbn=978-0-12-374407-4 }}</ref> Međutim, fagi se također mogu spontano ponovo vratiti u litički ciklus.<ref>{{cite journal |vauthors=Harrison E, Brockhurst MA |date=December 2017 |title=Ecological and Evolutionary Benefits of Temperate Phage: What Does or Doesn't Kill You Makes You Stronger |journal=BioEssays |volume=39 |issue=12 |article-number=1700112 |doi=10.1002/bies.201700112 |pmid=28983932}}</ref> === Dokazi za lizogeniju === [[File:Phage2.JPG|mini|250px|Usporedba litičkog i [[lizogeni ciklus|lizogenog ciklusa]] [[bakteriofag]]a]] Ponekad je moguće otkriti u koji ciklus fag ulazi posmatranjem morfologije plaka u bakterijskoj kulturi na ploči.<ref name="vanCharante2019">{{cite book |last1=van Charante |first1=Frits |last2=Holtappels |first2=Dominique |last3=Blasdel |first3=Bob |last4=Burrowes |first4=Ben |chapter=Isolation of Bacteriophages |title=Bacteriophages |date=2019 |pages=1–32 |doi=10.1007/978-3-319-40598-8_14-1|isbn=978-3-319-40598-8 }}</ref> Općenito, bistriji plakovi ukazuju na efikasnije liziranje, dok mutni ili zamućeni plakovi ukazuju na manje efikasno liziranje. Zamućeni plakovi mogu ukazivati ​​na to da fag može proći kroz lizogeni ciklus, ali postoje i drugi razlozi zašto plakovi mogu imati zamućen izgled. Metode detekcije faga oslobođenih iz lizogenog ciklusa uključuju elektronsku mikroskopiju, ekstrakciju DNK ili propagaciju na osjetljivim sojevima.<ref name="Academic Press"/> Putem lizogenog ciklusa, genom bakteriofaga se ne eksprimira, već se umjesto toga integrira u genom bakterije kako bi se formirao [[profag]].<ref name="Bacteriophage">{{cite book |last1=Watson |first1=James D. |title=Molecular biology of the gene |date=2008 |publisher=Pearson |location=San Francisco |isbn=9780805395921 |edition=6th |pages=784–786}}</ref> U svom neaktivnom obliku, profag se prenosi svaki put kada se ćelija-domaćin podijeli. Ako profagi postanu aktivni, mogu izaći iz bakterijskog hromosoma i ući u litički ciklus, gdje se podvrgavaju kopiranju DNK, sintezi proteina, sastavljanju faga i liziranju.<ref name="khanacademy.org"/> Budući da je genetska informacija bakteriofaga ugrađena u genetsku informaciju bakterije u vidu profaga, bakteriofag se pasivno replicira dok se bakterija dijeli i formira kćerinske bakterijske ćelije.<ref name="Bacteriophage" /> U ovom scenariju, ćelije-kćeri sadrže profag i poznate su kao [[lizogen]]i. Lizogeni mogu ostati u lizogenom ciklusu mnogo generacija, ali se mogu prebaciti na litički ciklus u bilo kojem trenutku procesom poznatim kao indukcija.<ref name="Bacteriophage" /> Tokom indukcije, DNK profaga se izrezuje iz bakterijskog genoma, transkribira i prevodi kako bi se stvorili proteini omotača za virus i kako bi se regulirao litički rast.<ref name="Bacteriophage" /> [[File:Viral Replication.png|thumb|Lizogeni ciklus<ref>{{Cite web|title=Viral replication|url=http://www.thinkerbug.net/2021/09/viral-replication.html|access-date=2021-09-11|website=THINKER BUG}}</ref>]] Primjer virusa koji koristi lizogeni ciklus u svoju korist je [[herpes simpleks virus]].<ref>{{Cite journal |last=Brown |first=Jay C. |date=2017 |title=Herpes Simplex Virus Latency: The DNA Repair-Centered Pathway |journal=Advances in Virology |volume=2017 |article-number=7028194 |doi=10.1155/2017/7028194 |issn=1687-8639 |pmc=5309397 |pmid=28255301|doi-access=free }}</ref> Nakon što prvo uđe u litički ciklus i zarazi ljudskog domaćina, on ulazi u lizogeni ciklus. To mu omogućava da putuje do senzornih neurona nervnog sistema i ostane neotkriven duži vremenski period. U slučaju [[genitalni herpes|genitalnog herpesa]], latencija se uspostavlja u lumbosakralnim ganglijima dorzalnog korijena, neuronima kičmenog živca.<ref>{{Cite journal |last1=Awasthi |first1=Sita |last2=Friedman |first2=Harvey M. |date=2014-03-15 |title=A Paradigm Shift: Vaccine-Induced Antibodies as an Immune Correlate of Protection Against Herpes Simplex Virus Type 1 Genital Herpes |url=https://archive.org/details/sim_journal-of-infectious-diseases_2014-03-15_209_6/page/813 |journal=The Journal of Infectious Diseases |volume=209 |issue=6 |pages=813–815 |doi=10.1093/infdis/jit658 |pmid=24285847 |issn=0022-1899|doi-access= }}</ref> Virus herpesa zatim može izaći iz ove faze mirovanja i ponovo ući u litički ciklus, uzrokujući simptome bolesti. Dakle, iako herpes virusi mogu ući i u litički i u lizogeni ciklus, latencija omogućava virusu da preživi i izbjegne detekciju od strane [[imunski sistem|imunološkog sistema]] zbog niske ekspresije virusnih gena. Modelni organizam za proučavanje lizogenije je lambda fag. Integracija profaga (također poznata kao homologna rekombinacija), održavanje lizogenije, indukcija i kontrola ekscizije fagnog genoma tokom indukcije detaljno su opisani u članku o [[lambda fag]]u.<ref>{{cite book |last1=Henkin |first1=Tina M. |last2=Peters |first2=Joseph E. |title=Snyder and Champness molecular genetics of bacteria |date=2020 |publisher=John Wiley & Sons, Inc. |location=Hoboken, NJ |isbn=9781555819750 |edition=Fifth}}</ref> === Kompromisi u adaptivnoj vrijednosti za bakterije === Bakteriofagi su [[parazit]]ske prirode jer inficiraju svoje domaćine, koriste bakterijske mašinerije da se repliciraju, a na kraju dovode do liziranja bakterije. Umjereni fagi mogu stvoriti i prednosti i nedostatake za svoje domaćine putem lizogenog ciklusa. Tokom lizogenog ciklusa, virusni genom se ugrađuje kao profag, a represor sprječava replikaciju virusa. Međutim, umjereni fag ipak može izbjeći represiju kako bi se replicirao, proizvodio virusne čestice i lizirao bakterije.<ref name=Chen>{{cite journal |last1=Chen |first1=Ying |last2=Golding |first2=Ido |last3=Sawai |first3=Satoshi |last4=Guo |first4=Ling |last5=Cox |first5=Edward C |title=Population Fitness and the Regulation of ''Escherichia coli'' Genes by Bacterial Viruses |journal=PLOS Biology |date=21 June 2005 |volume=3 |issue=7 |page=e229 |doi=10.1371/journal.pbio.0030229 |pmc=1151598 |pmid=15984911 |doi-access=free}} {{open access}}</ref> Izbjegavanje represije umjerenog faga bio bi hendikep za bakterije. S druge strane, profag može prenijeti [[#Lizogena konverzija|gene]] koji pojačavaju virulenciju domaćina i otpornost na imunološki sistem. Također, represor kojeg proizvodi profag, a koji sprječava ekspresiju gena profaga, daje imunitet bakterijama-domaćinima prema litičkoj infekciji srodnim virusima.<ref name="Chen"/> Nedavno je opisan još jedan sistem, [[arbitrij]], za bakteriofage koji inficiraju nekoliko vrsta roda ''[[Bacillus]]'', pri čemu se odabir između liziranja i lizogenije prenosi između bakterija putem [[peptid]]nog faktora.<ref name = EwenCallaway2017 >{{Cite journal |last1=Callaway |first1=Ewen |doi=10.1038/nature.2017.21313 |url=https://www.nature.com/news/do-you-speak-virus-phages-caught-sending-chemical-messages-1.21313 |title=Do you speak virus? Phages caught sending chemical messages |journal=Nature |year=2017 | s2cid=90839014 | access-date=2019-09-11 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190929234536/https://www.nature.com/news/do-you-speak-virus-phages-caught-sending-chemical-messages-1.21313 |archive-date=2019-09-29 |url-status=live |url-access=subscription }}</ref><ref name=Tal1>{{cite journal |last1=Stokar-Avihail |first1=Avigail |last2=Tal |first2=Nitzan |last3=Erez |first3=Zohar |last4=Lopatina |first4=Anna |last5=Sorek |first5=Rotem |title=Widespread Utilization of Peptide Communication in Phages Infecting Soil and Pathogenic Bacteria |journal=Cell Host & Microbe |date=May 2019 |volume=25 |issue=5 |pages=746–755.e5 |doi=10.1016/j.chom.2019.03.017|pmid=31071296 |pmc=6986904 }}</ref> === Lizogena konverzija === U nekim interakcijama između lizogenih faga i bakterija, može doći do lizogene konverzije, koja se također može nazvati konverzijom faga. To se događa kada umjereni [[bakteriofag|fag]] inducira promjenu [[fenotip]]a zaražene [[bakterije]] koja nije dio uobičajenog fagnog ciklusa. Promjene često mogu uključivati ​​vanjsku membranu ćelije, čineći je nepropusnom za druge fage ili čak povećavajući patogenu sposobnost bakterije za domaćina. Na taj način, umjereni bakteriofagi također igraju ulogu u širenju [[faktor virulencije|faktora virulencije]], poput [[egzotoksin]]a i [[egzoenzim]]a, među bakterijama. Ova promjena zatim ostaje u [[genom]]u zaražene bakterije i kopira se i prenosi na ćelije-kćeri. ==== Preživljavanje bakterija ==== Pokazalo se da lizogena konverzija omogućava formiranje [[biofilm]]a kod ''[[Bacillus anthracis]]''.<ref name=Prophages>{{cite journal |last1=Fortier |first1=Louis-Charles |last2=Sekulovic |first2=Ognjen |title=Importance of prophages to evolution and virulence of bacterial pathogens |journal=Virulence |date=July 2013 |volume=4 |issue=5 |pages=354–365 |doi=10.4161/viru.24498 |pmid=23611873 |pmc=3714127}}</ref> Sojevi ''B. anthracis'' tretirani od svih faga nisu bili u stanju formirati biofilmove, koji su ustvari bakterijske zajednice pričvršćene za površinu i koji omogućavaju bakterijama bolji pristup hranjivim tvarima i preživljavanje stresova iz okoliša.<ref name=Nadell>{{cite journal |last1=Nadell |first1=Carey D. |last2=Bassler |first2=Bonnie L. |title=A fitness trade-off between local competition and dispersal in ''Vibrio cholerae'' biofilms |url=https://archive.org/details/sim_proceedings-of-the-national-academy-of-sciences-usa_2011-08-23_108_34/page/14181 |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |date=23 August 2011 |volume=108 |issue=34 |pages=14181–14185 |doi=10.1073/pnas.1111147108 |pmid=21825170 |pmc=3161532 |bibcode=2011PNAS..10814181N |doi-access=free}}</ref> Pored formiranja biofilma kod ''B. anthracis'', lizogena konverzija je kod ''[[Bacillus subtilis]]'', ''[[Bacillus thuringiensis]]'' i ''[[Bacillus cereus]]'' izazvala veću brzinu ili obim sporulacije.<ref name="Prophages"/> Sporulacija dovodi do stvaranja [[endospora]], metabolički latentnih oblika bakterija koji su vrlo otporni na temperaturu, [[jonizirajuće zračenje]], isušivanje, [[antibiotik]]e i [[dezinfekcija|dezinficijens]]e.<ref name="Prophages"/> ==== Bakterijska virulencija ==== Također je pokazano da se nevirulentne bakterije transformiraju u visoko virulentne patogene putem lizogene konverzije s faktorima virulencije koje nosi lizogeni profag.<ref name=Keen>{{cite journal|last=Keen|first=Eric C.|title=Paradigms of pathogenesis: targeting the mobile genetic elements of disease|journal=Frontiers in Cellular and Infection Microbiology|date=14 December 2012|doi=10.3389/fcimb.2012.00161|pmid=23248780|pmc=3522046|volume=2|page=161|doi-access=free}}</ref> Geni virulencije koji se nalaze unutar profaga kao diskretni autonomni genetski elementi, poznati kao [[Moron (bakteriofag)|moroni]], daju prednost bakterijama koja indirektno ide u korist virusu kroz poboljšano preživljavanje lizogena.<ref name="Prophages"/> Primjeri: * ''[[Corynebacterium diphtheriae]]'' proizvodi toksin [[difterija|difterije]] samo kada je inficirana [[bakteriofag|fagom]] β. U ovom slučaju, fag je taj koji nosi gen koji kodira toksin, a ne bakterija.<ref name="pmid19007916">{{cite journal |last1=Mokrousov |first1=I |title=''Corynebacterium diphtheriae'': Genome diversity, population structure and genotyping perspectives |journal=Infection, Genetics and Evolution |date=January 2009 |volume=9 |issue=1 |pages=1–15 |doi=10.1016/j.meegid.2008.09.011 |pmid=19007916|bibcode=2009InfGE...9....1M }}</ref> * ''[[Vibrio cholerae]]'' je netoksični soj koji može postati toksičan, stvarajući [[toksin kolere]] kada je zaražen fagom CTXφ. * ''[[Shigella dysenteriae]]'', koja uzrokuje [[dizenterija|dizenteriju]], sadrži [[toksin]]e koji se svrstavaju u dvije glavne grupe, Stx1 i Stx2, čiji se [[gen]]i smatraju dijelom genoma lambdoidnih [[profag]]a. * ''[[Streptococcus pyogenes]]'' stvara [[groznica|pirogeni]] [[egzotoksin]], dobiven lizogenom konverzijom, koji uzrokuje groznicu i grimizno-crveni osip, [[šarlah]]. * Određeni sojevi bakterije ''[[Clostridium botulinum]]'', koja uzrokuje [[botulizam]], eksprimiraju [[botulinski toksin]] iz gena transduciranih fagom. ==== Sprečavanje lizogene indukcije ==== Predložene su strategije za suzbijanje određenih bakterijskih infekcija sprečavanjem indukcije profaga (prijelaza iz [[litički ciklus|litičkog]] u lizogeni ciklus) uklanjanjem indukcijskih agenasa koji djeluju ''in vivo''.<ref name="Keen"/> [[Reaktivne vrste kisika]] (ROS), poput [[vodikov peroksid|vodikovog peroksida]], jaki su oksidacijski agensi koji se mogu razgraditi na [[Radikal (hemija)|slobodne radikale]] i uzrokovati oštećenje DNK bakterija, što dovodi do indukcije profaga.<ref name="Keen"/> Jedna potencijalna strategija za borbu protiv indukcije profaga je upotreba [[glutation]]a, jakog [[antioksidans]]a koji može ukloniti međuprodukte slobodnih radikala.<ref name="Keen"/> Drugi pristup bi mogao biti izazivanje prekomjerne ekspresije CI represora, budući da se indukcija profaga javlja samo kada je koncentracija CI represora preniska.<ref name="Keen"/> == Reference == {{reflist|2}} [[Kategorija:Bakteriofagi]] [[Kategorija:Bakteriologija]] [[Kategorija:Virologija]] 4nj92j6jouxmtm0wp7laeha2k2wkrbx 0 4724109 42690896 42670469 2026-09-22T07:11:45Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690896 wikitext text/x-wiki {{Distinguish|[[lizogeni ciklus|lizogenim ciklusom]]}} [[File:Phage2.JPG|mini|250px|Usporedba litičkog i [[lizogeni ciklus|lizogenog ciklusa]] [[bakteriofag]]a]] '''Litički ciklus''' je jedan od dva ciklusa [[virus]]ne [[Razmnožavanje|reprodukcije]] (odnosi se na bakterijske viruse ili [[bakteriofag]]e), a drugi je [[lizogeni ciklus]]. Litički ciklus rezultira uništavanjem zaražene [[Ćelija (biologija)|ćelije]] i njene membrane. Bakteriofagi koji mogu proći samo kroz litički ciklus nazivaju se [[virulencija|virulentni]] fagi (za razliku od [[umjerenost (virologija)|umjerenih faga]]). U litičkom ciklusu, virusna [[DNK]] postoji kao zasebna, slobodno plutajuća molekula unutar bakterijske ćelije i replicira se odvojeno od bakterijske DNK domaćina, dok je u lizogenom ciklusu virusna DNK integrirana u genom domaćina. To je ključna razlika između litičkog i lizogenog ciklusa. Međutim, u oba slučaja virus/fag se replicira koristeći DNK mašineriju domaćina. == Opis == Litički ciklus se često dijeli na šest faza: vezivanje, penetracija, transkripcija, biosinteza, sazrijevanje i liziranje. # '''Vezivanje''' – fag se veže za površinu ćelije-domaćina kako bi ubrizgao svoju DNK u nju. # '''Penetracija''' – fag ubrizgava svoju DNK u ćeliju-domaćina prodiranjem kroz ćelijsku membranu. # '''Transkripcija''' – DNK ćelije-domaćina se degradira i metabolizam ćelije se usmjerava na pokretanje biosinteze faga. # '''Biosinteza''' – DNK faga se replicira unutar ćelije, sintetizirajući novu DNK faga i proteine. # '''Sazrijevanje''' – replicirani materijal se sastavlja u potpuno formirane virusne fage (svaki se sastoji od glave, repa i repnih vlakana). # '''Liziranje''' – ćelijski zid ili membrana pucaju, raspadaju se i pri tome oslobađaju viru == Vezivanje i penetracija == Da bi zarazio ćeliju-domaćina, virus prvo mora ubrizgati vlastitu nukleinsku kiselinu u ćeliju kroz [[ćelijska membrana|plazmatsku membranu]] i ćelijski zid (ukoliko je on prisutan). Virus to čini ili vezivanjem za receptor na površini ćelije ili jednostavnom mehaničkom silom. Vezivanje je posljedica elektrostatskih interakcija i na njega utiču pH vrijednost i prisustvo jona. Virus zatim oslobađa svoj genetski materijal (jednolančanu ili dvolančanu [[RNK]] ili [[DNK]]) u ćeliju. Kod nekih virusa ovaj genetski materijal je kružnog oblika i oponaša bakterijski [[plazmid]]. U ovoj fazi ćelija postaje inficirana i može biti meta imunološkog sistema. U tome uglavnom pomažu receptori na površini ćelije. Slijed događaja koji se dešavaju prilikom inicijacije bakteriofagne infekcije, od adsorpcije (vezivanja) do izbacivanja DNK iz [[virion]]a u ćeliju-domaćina (penetracija), istražio je Molineux.<ref>{{cite journal |last1=Molineux |first1=Ian J. |title=Fifty-three years since Hershey and Chase; much ado about pressure but which pressure is it? |journal=Virology |date=January 2006 |volume=344 |issue=1 |pages=221–229 |doi=10.1016/j.virol.2005.09.014}}</ref> == Transkripcija i biosinteza == Tokom faza transkripcije i biosinteze, virus otima mehanizme replikacije i translacije ćelije, koristeći ih za stvaranje još virusa. Nukleinska kiselina virusa koristi metabolički mehanizam ćelije-domaćina za stvaranje velikih količina virusnih komponenti.<ref>{{cite web |title=Ebola - Lytic or Lysogenic |url=https://blog.ebola-cases.com/ebola-lytic-or-lysogenic/ |website=Ebola-Cases.com |access-date=2023-01-26 |archive-date=2023-01-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230126235104/https://blog.ebola-cases.com/ebola-lytic-or-lysogenic/ |url-status=dead }}</ref> Kod DNK virusa, DNK se [[Transkripcija (genetika)|transkribira]] u molekule [[Informaciona RNK|informacione RNK]] (iRNK) koje se zatim koriste za usmjeravanje ribosoma ćelije. Jedan od prvih polipeptida koji se transkribira uništava DNK domaćina. Kod [[retrovirus]]a (koji ubrizgavaju lanac RNK), enzim [[reverzna transkriptaza]] transkribira virusnu RNK u DNK, koja se zatim ponovo transkribira u RNK. Nakon što virusna DNK preuzme kontrolu, ona inducira mašineriju ćelije-domaćina da sintetizira virusnu DNK i proteine ​​i počne se razmnožavati. Biosinteza je (slijedeći primjer faga [[Enterobakterijski fag T4|T4]]) regulirana u tri faze proizvodnje iRNK, nakon čega slijedi faza proizvodnje proteina.<ref name=Brock>{{cite book |editor1-last=Madigan |editor1-first=Michael T. |editor2-last=Martinko |editor2-first=John M. |title=Brock biology of microorganisms |url=https://archive.org/details/brockbiologyofmi0011madi |date=2006 |publisher=Prentice Hall |isbn=978-0-13-144329-7 |edition=11}}</ref> ;Rana faza :Enzimi modificiraju transkripcijski proces domaćina putem [[RNK polimeraza|RNK polimeraze]]. Između ostalih modifikacija, virus T4 mijenja [[sigma faktor]] domaćina proizvodnjom [[antisigma faktori|antisigma faktor]]a tako da se [[Promoter (biologija)|promoteri]] domaćina više ne prepoznaju, već sada prepoznaju srednje proteine ​​T4. Za sintezu proteina, [[Shine-Dalgarnova sekvenca|Shine-Dalgarno]]va podsekvenca GAGG dominira ranom translacijom gena.<ref>{{cite journal |last1=Malys |first1=N |title=Shine-Dalgarno sequence of bacteriophage T4: GAGG prevails in early genes |journal=Molecular Biology Reports |volume=39 |issue=1 |pages=33–9 |year=2012 |pmid=21533668 |doi=10.1007/s11033-011-0707-4|s2cid=17854788 }}</ref> ;Srednja faza :Nukleinska kiselina virusa (DNK ili RNK, ovisno o vrsti virusa). ;Kasna faza :Strukturni proteini, uključujući one za glavu i rep. == Sazrijevanje i liziranje == Oko 25 minuta nakon početne infekcije, formira se približno 200 novih viriona (virusnih tijela). Nakon što dovoljan broj viriona sazri i akumulira se, specijalizirani virusni proteini otapaju ćelijske zidove. Ćelija puca (tj. podvrgava se [[liziranje|liziranju]]) usljed visokog unutrašnjeg [[osmotski pritisak|osmotskog pritiska]], koji više ne može biti suzbijen ćelijskim zidom. To oslobađa potomstvo viriona u okolnu sredinu, gdje mogu nastaviti inficirati druge ćelije, čime se pokreće novi litički ciklus. == Biohemija regulacije gena == U genomu faga postoje tri klase gena koji reguliraju da li će se pojaviti litički ili lizogeni ciklusi. Prva klasa su neposredni rani geni, druga su odloženi rani geni, a treća su kasni geni. Sljedeće se odnosi na dobro proučenuog umjerenog faga lambda kod ''E. coli''. # Neposredni rani geni: Ovi geni se eksprimiraju iz promotera koje prepoznaje RNK polimeraza domaćina, a uključuju ''Cro'', ''cII'' i ''N''. CII je transkripcijski faktor koji stimulira ekspresiju glavnog lizogenog represorskog gena, ''cI'', dok je Cro represor za ekspresiju ''cI''. Na odluku o liziranju-lizogeniji uglavnom utiče konkurencija između Cro i CII, što rezultira određivanjem da li se proizvodi dovoljno CI represora ili ne. Ako je to slučaj, CI potiskuje rane promotere i infekcija se preusmjerava u lizogeni put. N je antiterminacijski faktor koji je potreban za transkripciju odgođenih ranih gena. # Odloženi rani geni: Uključuju replikacijske gene ''O'' i ''P'', kao i ''Q'', koji kodira antiterminator odgovoran za transkripciju svih kasnih gena. # Kasni geni: Q-posredovano uključivanje kasne transkripcije počinje oko 6-8 minuta nakon infekcije ako se odabere litički put. Više od 25 gena se eksprimira iz jednog kasnog promotera, što rezultira sa četiri paralelna biosintetska puta. Tri puta služe za proizvodnju tri komponente viriona: glave koja sadrži DNK, repa i bočnih repnih vlakana. [[Virion]]i se sami sastavljaju iz ovih komponenti, pri čemu se prvi virion pojavljuje oko 20 minuta nakon infekcije. Četvrti put se odnosi na liziranje. Kod lambda, 5 proteina je uključeno u liziranje: holin i antiholin iz gena ''S'', endolizin iz gena ''R'' i spanin proteini iz gena ''Rz'' i ''Rz1''. Kod divljeg tipa lambda, liziranje se javlja nakon oko 50 minuta, pri čemu se oslobađa približno 100 cjelovitih viriona. Vrijeme liziranja određeno je [[holin]]skim i [[antiholin]]skim proteinima, pri čemu potonji inhibiraju prve. Ukratko, holini se akumuliraju u citoplazmatskoj membrani sve dok iznenada ne formiraju rupe mikronskih razmjera, što pokreće liziranje. Endolizin R se oslobađa u [[periplazma|periplazmu]], gdje napada [[peptidoglikan]]. Spaninski proteini Rz i Rz1 se akumuliraju u [[citoplazma|citoplazmatskoj]] i vanjskoj membrani te formiraju kompleks koji se proteže kroz periplazmu kroz mrežu peptidoglikana. Kada endolizin razgradi peptidoglikan, spaninski kompleksi se oslobađaju i uzrokuju poremećaj vanjske membrane. Uništavanje peptidoglikana endolizinom i poremećaj vanjske membrane spaninskim kompleksom neophodni su za liziranje kod lambda infekcija. Inhibicija liziranja: Fagi slični T4 imaju dva gena, ''rI'' i ''rIII'', koji inhibiraju T4 holin, ako zaražena ćelija prođe kroz superinfekciju drugim T4 (ili blisko srodnim) virionom. Ponovljena superinfekcija može dovesti do toga da se T4 infekcija nastavi bez liziranja satima, što dovodi do akumulacije viriona do nivoa 10 puta većih od normalnih.<ref>{{cite web|url=http://nemetoadreviews.weebly.com/lytic-cycle-of-viruses.html|title=The Lytic Cycle of the T-Even Bacteriophage|website=nemetoadreviews.com|access-date=January 9, 2018}}</ref> == Reference == {{reflist|2}} [[Kategorija:Bakteriofagi]] [[Kategorija:Virologija]] lqwp6de80m8j7o9dxbf9fai30uiqak9 0 4724219 42690891 42670146 2026-09-22T06:55:59Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690891 wikitext text/x-wiki '''Heterotalne''' [[vrsta|vrste]] imaju [[spol]]ove koji se nalaze u različitim jedinkama. Termin se primjenjuje naročito za razlikovanje heterotalnih [[gljiva]], kojima su potrebna dva kompatibilna partnera za proizvodnju reproduktivnih spora, od [[homotalizam|homotalnih]], koje su sposobne za [[spolno razmnožavanje]] iz jednog organizma. Kod heterotalnih gljiva, dvije različite jedinke pružaju svoje jezgre kako bi formirale [[zigot]]. Primjeri takvih vrsta su ''[[Saccharomyces cerevisiae]], [[Aspergillus fumigatus]], [[Aspergillus flavus]]'', ''[[Penicillium marneffei]]'' i ''[[Neurospora crassa]]''. Heterotalni životni ciklus ''N. crassa'' detaljnije je objašnjen dalje u tekstu, budući da su slični životni ciklusi prisutni i kod drugih heterotalnih gljiva. Određene heterotalne vrste (kao što je ''Neurospora tetrasperma'') nazivaju se "pseudohomotalnim". Umjesto razdvajanja na četiri pojedinačne spore putem dva [[mejoza|mejotička]] događaja, događa se samo jedna mejoza, kojom nastaju dvije spore, svaka sa dvije [[ploidija|haploidne]] jezgre različitih tipova parenja (jezgre roditelja). To rezultira sporom koja se može pariti sama sa sobom ([[tetrada (mejoza)|intratetradno parenje]], [[automiksija]]).<ref>{{Cite journal |last1=Billiard |first1=S. |last2=LóPez-Villavicencio |first2=M. |last3=Hood |first3=M. E. |last4=Giraud |first4=T. |date=June 2012 |title=Sex, outcrossing and mating types: unsolved questions in fungi and beyond |url=https://academic.oup.com/jeb/article/25/6/1020-1038/7319029 |journal=Journal of Evolutionary Biology |language=en |volume=25 |issue=6 |pages=1020–1038 |doi=10.1111/j.1420-9101.2012.02495.x |pmid=22515640 |issn=1010-061X}}</ref> == Životni ciklus vrste ''Saccharomyces cerevisiae'' == [[File:YeastTetrad2.png|frame|Tetrada ''Saccharomyces cerevisiae'']] Kvasac ''[[Saccharomyces cerevisiae]]'' je heterotalan. To znači da svaka ćelija kvasca pripada određenom tipu parenja i može se pariti samo sa ćelijom drugog tipa parenja. Tokom vegetativnog rasta, koji se obično odvija kada su hranjive tvari prisutne u izobilju, ''S. cerevisiae'' se razmnožava [[mitoza|mitozom]] kao bilo haploidne ili diploidne ćelije. Međutim, kada gladuju, diploidne ćelije prolaze kroz mejozu i formiraju haploidne spore.<ref name="pmid3070323">{{cite journal |author=Herskowitz I |title=Life cycle of the budding yeast Saccharomyces cerevisiae |journal=Microbiol. Rev. |volume=52 |issue=4 |pages=536–53 |date=December 1988 |pmid=3070323 |pmc=373162 |doi= 10.1128/MMBR.52.4.536-553.1988|url=}}</ref> Parenje se dešava kada haploidne ćelije suprotnog tipa parenja, MATa i MATα, dođu u kontakt. Ruderfer et al.<ref name=Ruderfer>{{cite journal |vauthors=Ruderfer DM, Pratt SC, Seidel HS, Kruglyak L |title=Population genomic analysis of outcrossing and recombination in yeast |journal=Nat. Genet. |volume=38 |issue=9 |pages=1077–81 |date=September 2006 |pmid=16892060 |doi=10.1038/ng1859 |s2cid=783720 }}</ref> su istakli da su takvi kontakti česti između blisko povezanih ćelija kvasca iz dva razloga. Prvi je taj što su ćelije suprotnog tipa parenja prisutne zajedno u istom [[askus]]u, vrećici koja sadrži [[tetrada (mejoza)|tetradu]] ćelija direktno stvorenih jednom [[mejoza|mejozom]], i ove ćelije se mogu pariti jedna s drugom. Drugi razlog je taj što haploidne ćelije jednog tipa parenja, nakon ćelijske diobe, često stvaraju ćelije suprotnog tipa parenja s kojima se mogu pariti. Katz Ezov et al.<ref name="pmid20002587">{{cite journal |vauthors=Katz Ezov T, Chang SL, Frenkel Z, Segrè AV, Bahalul M, Murray AW, Leu JY, Korol A, Kashi Y |title=Heterothallism in Saccharomyces cerevisiae isolates from nature: effect of HO locus on the mode of reproduction |journal=Mol. Ecol. |volume=19 |issue=1 |pages=121–31 |date=January 2010 |pmid=20002587 |pmc=3892377 |doi=10.1111/j.1365-294X.2009.04436.x }}</ref> predstavili su dokaze da u prirodnim populacijama vrste ''S. cerevisiae'' preovladava klonska reprodukcija i vrsta "samooplodnje" (u vidu intratetradnog parenja). Ruderfer et al.<ref name=Ruderfer /> su analizirali porijeklo prirodnih sojeva ''S. cerevisiae'' i zaključili da se autkrosing događa samo otprilike jednom na svakih 50.000 ćelijskih dioba. Dakle, iako je ''S. cerevisiae'' heterotalna, čini se da se u prirodi parenje najčešće odvija između blisko srodnih ćelija kvasca. Relativna rijetkost mejotičkih događaja kao rezultata autkrosinga u prirodi ukazuje na to da moguće dugoročne koristi autkrosinga (npr. stvaranje [[genetička raznolikost|genetske raznolikosti]]) vjerojatno neće biti dovoljne za općenito održavanje spola iz jedne generacije u drugu. Umjesto toga, kratkoročna korist, poput mejotičke rekombinacijske popravke oštećenja na DNK (prouzrokovanih stresnim uvjetima poput gladovanja), može biti ključ za održavanje spola kod ''S. cerevisiae''.<ref name=Birdsell>Birdsell JA, Wills C (2003). The evolutionary origin and maintenance of sexual recombination: A review of contemporary models. Evolutionary Biology Series >> Evolutionary Biology, Vol. 33 pp. 27–137. MacIntyre, Ross J.; Clegg, Michael, T (Eds.), Springer. {{ISBN|978-0306472619}}</ref><ref>Elvira Hörandl (2013). Meiosis and the Paradox of Sex in Nature, Meiosis, {{ISBN|978-953-51-1197-9}}, InTech, DOI: 10.5772/56542</ref> == Životni ciklus vrste ''Aspergillus fumigatus'' == ''[[Aspergillus fumigatus]]'' je heterotalna gljiva.<ref name="pmid22108383">{{cite journal|vauthors=Sugui JA, Losada L, Wang W, Varga J, Ngamskulrungroj P, Abu-Asab M, Chang YC, O'Gorman CM, Wickes BL, Nierman WC, Dyer PS, Kwon-Chung KJ |title=Identification and characterization of an Aspergillus fumigatus "supermater" pair |journal=mBio |volume=2 |issue=6 |pages= e00234–11|year=2011 |article-number=e00234-11 |pmid=22108383 |pmc=3225970 |doi=10.1128/mBio.00234-11 |doi-access=free}}</ref> To je jedna od najčešćih vrsta roda ''Aspergillus'' i uzrokuje bolesti kod ljudi s [[imunodeficijencija|imunodeficijencijom]]. ''A. fumigatus'' je široko rasprostranjen u prirodi i obično se nalazi u tlu i raspadajućoj organskoj materiji, poput gomila komposta, gdje igra bitnu ulogu u recikliranju [[ugljik]]a i [[azot]]a. Kolonije u [[konidij|konidioforima]] stvaraju hiljade sitnih sivo-zelenih [[konidij]]a (2-3 μm) koje se lako prenose zrakom. ''A. fumigatus'' posjeduje potpuno funkcionalan spolni reproduktivni ciklus koji dovodi do proizvodnje [[kleistotecij]]a i [[askospora]].<ref name="pmid19043401">{{cite journal |vauthors=O'Gorman CM, Fuller H, Dyer PS |title=Discovery of a sexual cycle in the opportunistic fungal pathogen Aspergillus fumigatus |url=https://archive.org/details/sim_nature-uk_2009-01-22_457_7228/page/471 |journal=Nature |volume=457 |issue=7228 |pages=471–4 |date=January 2009 |pmid=19043401 |doi=10.1038/nature07528 |bibcode=2009Natur.457..471O |s2cid=4371721 }}</ref> Iako se ''A. fumigatus'' javlja u područjima sa veoma različitim klimama i okruženjima, pokazuje nisku genetsku varijaciju i nedostatak populacijske genetske diferencijacije na globalnom nivou.<ref name="pmid16607012">{{cite journal |vauthors=Rydholm C, Szakacs G, Lutzoni F |title=Low genetic variation and no detectable population structure in aspergillus fumigatus compared to closely related Neosartorya species |journal=Eukaryotic Cell |volume=5 |issue=4 |pages=650–7 |date=April 2006 |pmid=16607012 |pmc=1459663 |doi=10.1128/EC.5.4.650-657.2006 }}</ref> Stoga se sposobnost heterotalnog spola održava iako se stvara niska genetska raznolikost. Kao u slučaju ''S. cereviae'', kratkoročna korist od mejoze može biti ključ adaptivnog održavanja spola kod ove vrste. == Životni ciklus vrste ''Aspergillus flavus'' == ''A. flavus'' je glavni izvor [[karcinogeneza|kancerogenih]] [[aflatoksin]]a u usjevima širom svijeta. Također je oportunistički [[patogen]] ljudi i životinje, koji uzrokuje [[aspergiloza|aspergilozu]] kod imunokompromitiranih osoba. 2009. je utvrđeno da se spolno stanje ove heterotalne gljive javlja kada se sojevi suprotnog tipa parenja uzgajaju zajedno pod odgovarajućim uvjetima.<ref name="pmid19537215">{{cite journal |vauthors=Horn BW, Moore GG, Carbone I |title=Sexual reproduction in Aspergillus flavus |journal=Mycologia |volume=101 |issue=3 |pages=423–9 |year=2009 |pmid=19537215 |doi= 10.3852/09-011|s2cid=20648447 |url=http://www.mycologia.org/cgi/pmidlookup?view=short&pmid=19537215|url-access=subscription }}</ref> Spolnost stvara raznolikost u genskom skupu aflatoksina kod ''A. flavus'',<ref name="pmid24009506">{{cite journal |vauthors=Moore GG, Elliott JL, Singh R, Horn BW, Dorner JW, Stone EA, Chulze SN, Barros GG, Naik MK, Wright GC, Hell K, Carbone I |title=Sexuality generates diversity in the aflatoxin gene cluster: evidence on a global scale |journal=PLOS Pathog. |volume=9 |issue=8 |article-number=e1003574 |year=2013 |pmid=24009506 |pmc=3757046 |doi=10.1371/journal.ppat.1003574 |doi-access=free }}</ref> što ukazuje na to da bi stvaranje genetskih varijacija moglo doprinijeti održavanju heterotalizma kod ove vrste. == Životni ciklus vrste ''Talaromyces marneffei'' == Henk et al.<ref name=Henk>{{cite journal |vauthors=Henk DA, Shahar-Golan R, Devi KR, Boyce KJ, Zhan N, Fedorova ND, Nierman WC, Hsueh PR, Yuen KY, Sieu TP, Kinh NV, Wertheim H, Baker SG, Day JN, Vanittanakom N, Bignell EM, Andrianopoulos A, Fisher MC |title=Clonality despite sex: the evolution of host-associated sexual neighborhoods in the pathogenic fungus Penicillium marneffei |journal=PLOS Pathog. |volume=8 |issue=10 |article-number=e1002851 |year=2012 |pmid=23055919 |pmc=3464222 |doi=10.1371/journal.ppat.1002851 |doi-access=free }}</ref> su pokazali da su geni neophodni za mejozu prisutni kod ''T. marneffei'', te da se parenje i [[genetička rekombinacija]] događaju kod ove vrste. Henk et al.<ref name=Henk /> su zaključili da se ''T. marneffei'' razmnožava spolno, ali da se rekombinacija u prirodnim populacijama najvjerojatnije odvija na prostorno i genetski ograničenim udaljenostima, što rezultira visoko klonalnom strukturom populacije. Spol se održava kod ove vrste, iako se proizvodi vrlo mala [[Genetička varijacija|genetska varijabilnost]]. [[Spol]] se kod ''T. marneffei'' može održati kratkoročnom koristi od mejoze, kao kod ''S. cerevisiae'' i ''A. fumigatus''. == Životni ciklus vrste ''Neurospora crassa'' == {{anchor|N_crassa_lifecycle}}[[File:Neurospora crassa life cycle.jpg|thumb|500px|Životni ciklus ''Neurospora crassa''. Haploidni [[micelij]] se razmnožava bespolno putem dva procesa: (1) jednostavnim širenjem postojećeg micelija i (2) formiranjem [[konidija]] (makro- i mikro-) koje se mogu raspršiti, a zatim klijati i stvarati novi micelij. U spolnom ciklusu, parenje se može dogoditi samo između pojedinačnih sojeva različitih tipova parenja, 'A' i 'a'. Oplodnja se odvija prolaskom jezgara konidija ili micelija jednog tipa parenja u [[askokarp|protoperitecij]] suprotnog tipa parenja kroz [[trihogina|trihoginu]]. Spajanje jezgara suprotnih tipova parenja se dešava unutar protoperitecija i formira jezgru [[zigot]]a (2N).]] Seksualni ciklus ''[[Neurospora crassa|N.&nbsp;crassa]]'' je heterotalan. Seksualna plodna tijela ([[askokarp|peritecij]]i) mogu se formirati samo kada se dva micelija različitog tipa parenja spoje. Kao i drugi [[Ascomycota|askomiceti]], ''N. crassa'' ima dva tipa parenja koja su u ovom slučaju simbolizirana sa 'A' i 'a'. Nr postoje očigledne morfološke razlike između sojeva tipa parenja 'A' i 'a'. Oba mogu formirati obilne protoperitecije, žensku reproduktivnu strukturu (vidjeti [[#N crassa lifecycle|sliku, vrh&nbsp;§]]). Protoperiteciji se najlakše formiraju u laboratoriji kada se rast odvija na čvrstom (agar) sintetičkom mediju sa relativno niskim izvorom azota.<ref>{{cite journal |vauthors=Westergaard M, Mitchell HK |year=1947 |title=Neurospora. Part&nbsp;V. A synthetic medium favoring sexual reproduction |journal=American Journal of Botany |volume=34 |pages=573–577|doi=10.1002/j.1537-2197.1947.tb13032.x }}</ref> Čini se da je gladovanje azotom neophodno za ekspresiju gena uključenih u spolni razvoj.<ref name="pmid1356883">{{cite journal |vauthors=Nelson MA, Metzenberg RL |date=September 1992 |title=Sexual development genes of Neurospora crassa |journal=Genetics |volume=132 |issue=1 |pages=149–162 |doi=10.1093/genetics/132.1.149 |pmid=1356883 |pmc=1205113 |url=http://www.genetics.org/cgi/pmidlookup?view=long&pmid=1356883}}</ref> Protoperitecij se sastoji od [[askogonij]]a, spiralno savijene višećelijske [[hifa|hife]] koja je zatvorena u čvorastu agregaciju hifa. Razgranati sistem tankih hifa, nazvan trihogina, proteže se od vrha askogonija koji strši izvan omotača hifa u zrak. Spolni ciklus počinje (tj. dolazi do oplodnje) kada ćelija (obično konidij) suprotnog tipa parenja dođe u kontakt s dijelom trihogine (vidi [[#N crassa lifecycle|sliku, vrh&nbsp;§]]). Takav kontakt može biti praćen spajanjem ćelija što dovodi do migracije jedne ili više jezgri iz oplodne ćelije niz trihoginu u askogonij. Budući da i sojevi 'A' i 'a' imaju iste spolne strukture, nijedan soj se ne može smatrati isključivo muškim ili ženskim. Međutim, kao recipijent, protoperitecij oba soja 'A' i 'a' može se smatrati ženskom strukturom, a oplodni konidij muškim učesnikom. Naknadne korake nakon spajanja haploidnih ćelija 'A' i 'a' opisali su Fincham i Day,<ref>{{cite book |vauthors=Fincham J RS, Day PR |year=1963 |title=Fungal Genetics |url=https://archive.org/details/fungalgenetics0000jrsf_k8r1 |publisher=Blackwell Scientific Publications |place=Oxford, UK |asin=B000W851KO}}</ref> te Wagner i Mitchell.<ref>{{cite book |vauthors=Wagner RP, Mitchell HK |year=1964 |title=Genetics and Metabolism |publisher=John Wiley and Sons |place=New York, NY |asin=B00BXTC5BO}}</ref> Nakon spajanja ćelija, daljnje spajanje njihovih jezgri je odgođeno. Umjesto toga, jezgra iz oplodne ćelije i jezgra iz askogonija se udružuju i počinju se sinhrono dijeliti. Produkti ovih nuklearnih dioba (još uvijek u parovima različitog tipa parenja, tj. 'A' / 'a') migriraju u brojne askogene hife, koje zatim počinju rasti iz askogonija. Svaka od tih askogenih hifa se savija i formira [[kukica (mikologija)|kukicu]] na svom vrhu, a par haploidnih jezgri 'A' i 'a' unutar kukice se sinhrono dijele. Zatim se formiraju septumi koji dijele kukicu na tri ćelije. Centralna ćelija u krivulji kuke sadrži jednu jezgru 'A' i jednu 'a' (vidi [[#N crassa lifecycle|sliku, vrh&nbsp;§]]). Ova dvojezgarna ćelija inicira formiranje askusa i naziva se "askus-inicijalna" ćelija. Zatim se dvije jednojezgarne ćelije sa svake strane prve ćelije koja formira askus spajaju jedna s drugom i formiraju [[dvojezgarna ćelija|dvojezgarnu ćeliju]] koja može rasti i formirati daljnju kukicu, a koja zatim može formirati vlastitu askus-inicijalnu ćeliju. Ovaj proces se može ponoviti više puta. Nakon formiranja askus-inicijalne ćelije, jezgre 'A' i 'a' se spajaju i formiraju diploidnu jezgru (vidi [[#N crassa lifecycle|sliku, vrh&nbsp;§]]). Ova jezgra je jedina diploidna jezgra u cijelom životnom ciklusu ''N. crassa''. Diploidna jezgra ima 14 [[hromosom]]a formiranih od dvije spojene haploidne jezgre koje su imale po 7 hromosoma. Formiranje diploidne jezgre odmah je praćeno [[mejoza|mejozom]]. Dvije uzastopne diobe mejoze dovode do četiri haploidne jezgre, dva tipa parenja 'A' i dva tipa parenja 'a'. Još jedna mitotička dioba dovodi do četiri 'A' i četiri 'a' jezgre u svakom [[askus]]u. Mejoza je bitan dio životnog ciklusa svih organizama koji se spolno razmnožavaju, a u svojim glavnim karakteristikama, mejoza kod ''N. crassa'' izgleda tipična za mejozu općenito. Kako se gore navedeni događaji odvijaju, micelijski omotač koji je obavijao askogonij razvija se kao zid peritecija, impregnira se [[melanin]]om i pocrni. Zreli peritecij ima strukturu u obliku tikvice. Zreli peritecij može sadržavati i do 300 askusa, od kojih svaki potiče iz identičnih diploidnih jezgri nastalih spajanjem. Obično se u prirodi, kada peritecij sazrije, askospore prilično snažno izbacuju u zrak. Ove askospore su otporne na toplinu i u laboratoriji zahtijevaju zagrijavanje na 60°C tokom 30 minuta da bi se izazvalo [[klijanje]]. Kod normalnih sojeva, cijeli spolni ciklus traje 10 do 15 dana. U zrelom askusu koji sadrži 8 askospora, parovi susjednih spora su identični po genetskom sastavu, budući da je posljednja dioba mitotička, a budući da se askospore nalaze u askusnoj vrećici koja ih drži u specifičnom redoslijedu, određenom smjerom nuklearnih segregacija tokom mejoze. Budući da su četiri primarna produkta također raspoređena u nizu, obrazac genetskih markera iz segregacije prve diobe može se razlikovati od markera iz obrasca segregacije druge diobe. == Povezano == * [[Parenje kvasca]] * [[Dvodomnost|Dioecija]], slično svojstvo kod biljaka == Reference == {{Reflist}} [[Kategorija:Mikologija]] [[Kategorija:Razmnožavanje]] ipcjxvl5juent7f0nj4qpk9itkom63g 0 4724297 42690961 42669768 2026-09-22T10:46:33Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 4 books for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690961 wikitext text/x-wiki [[File:Bird's nest fungi - context.jpg|300px|thumb|right|Vanjski sloj gljive vrste ''[[Crucibulum laeve]]'' je peridij]] [[File:Tubifera dudkae-4.jpg|thumb|Unutrašnja površina peridija rijetke [[sluzaste plijesni|miksomicete]] ''[[Tubifera dudkae]]'' prekrivena je naborima]] '''Peridij''' je zaštitni sloj koji okružuje [[gleba|masu spora]] kod [[gljiva]].<ref name= Massee/>{{rp|6}}  Ovaj vanjski omotač je karakteristična osobina [[gasteroidne gljive|gasteroidnih gljiva]]. == Opis == Ovisno o vrsti, peridij može varirati od tankog poput papira do debelog i gumenastog, pa čak i tvrdog. Peridij se obično sastoji od jednog do tri sloja. Ako je prisutan samo jedan sloj, on se naziva peridij. Ako postoje dva sloja, vanjski se naziva egzoperidij, a unutrašnji endoperidij. Ako su prisutna tri sloja, onda su to egzoperidij, mezoperidij i endoperidij.<ref name="isbn0-471-52229-5">{{cite book |author1=Blackwell, Meredith |author2=Alexopoulos, Constantine John |author3=Mims, Charles W. |title=Introductory mycology |url=https://archive.org/details/introductorymyco0000alex_b8m8_4thed |publisher=Wiley |location=New York |year=1996 |page=[https://archive.org/details/introductorymyco0000alex_b8m8_4thed/page/544 544] |isbn=0-471-52229-5 }}</ref> U najjednostavnijim podzemnim oblicima, peridij ostaje zatvoren sve dok spore ne sazriju, pa čak ni tada ne pokazuje poseban raspored za [[Dehiscencija|dehiscenciju]] ili otvaranje, već se mora raspasti kako bi se [[spore]] oslobodile.<ref>{{cite journal|last1=Massee|first1=George |title=A Monograph of the British Gastromycetes|journal=Annals of Botany |volume= iv|year= 1889 |url=https://www.biodiversitylibrary.org/item/234873#page/17/mode/1up}}</ref> === Puhare === Kod većine gljiva, peridij je ukrašen ljuskama ili bodljama. Kod vrsta koje se tokom razvoja izdižu iznad zemlje, općenito poznatih kao "[[puhare]]", peridij je obično izdiferenciran u dva ili više slojeva, gdje je vanjski obično razdvojen u bradavice ili bodlje. Nasuprot tome, unutrašnji sloj ostaje kontinuiran i gladak kako bi se spore sačuvale. Ponekada, kao u slučaju pripadnika roda ''[[Geastrum]]'', broj slojeva je veći, a egzoperidij se na kraju odvaja sa vrhova gljive u varijabilan broj šiljastih dijelova. Međutim, unutrašnji sloj ostaje netaknut zahvaljujući prisustvu otvora na vrhu.<ref name=Massee>{{cite book|title=British Fungus – Flora: A Classified Textbook of Mycology |author=George Massee |publisher= George Bell and Sons|year= 1892 |volume=1|url=https://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=hvd.32044106404817&seq=8 |via=Original from Harvard University; Digitized Jun 1, 2007}}</ref> === Tvrduše === Nasuprot tome, [[tvrduše]] obično imaju samo jedan peridij, koji je promjera 3-9 cm.<ref>{{cite book|title=A Field Guide to Mushrooms: North America |author= Vera B. McKnight|author2= Roger Tory Peterson |series=National Audubon Society, National Wildlife Federation |page= 362 |others= Illustrated by Vera B. McKnight |publisher= HMCo Field Guides |year= 1998|isbn=978-0-395-91090-0}}</ref><ref>{{cite book|title=The Genera of Fungi|url=https://archive.org/details/generaoffungi00clem|author= Frederic Edward Clements |publisher= The H. W. Wilson company|year= 1909 |page= [https://archive.org/details/generaoffungi00clem/page/195 195]}}</ref> On je uglavnom krut i sličan kori; bijele je boje kada se prereže, ali ružičaste ako je svjež. Površina varira od žutosmeđe do prljavožute i raspoređena je u ljuske.<ref>{{cite book|title=Mushrooms Demystified: A Comprehensive Guide to the Fleshy Fungi |url=https://archive.org/details/mushroomsdemysti00aror_0 |author= David Arora |page= [https://archive.org/details/mushroomsdemysti00aror_0/page/709 708] |publisher= Ten Speed Press|year= 1986}}</ref> == Upotreba == Peridij često ima specifičan naziv kod pojedinih vrsta [[gljiva]]. Na primjer, peridij gljiva iz roda ''[[Amanita]]'' naziva se [[volva (mikologija)|volva]]. Peridij se također može odnositi na vanjsko "gnijezdo" gljiva iz skupine [[Nidulariaceae]] (vidjeti sliku 1, vrsta ''[[Crucibulum laeve]]'').<ref>{{cite book|title=Botany Illustrated: Introduction to Plants, Major Groups, Flowering Plant Families |url=https://archive.org/details/botanyillustrate0000glim_ed02 |author= Janice Glimn-Lacy |author2= Peter B. Kaufman |page= 53 |publisher= Birkhäuser |year=2006|isbn=978-0-387-28870-3}}</ref> == Reference == {{Reflist}} [[Kategorija:Mikologija]] 1g0hds7yz96715b238py9zmvu9p17je 0 4724339 42690903 42671911 2026-09-22T07:44:59Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690903 wikitext text/x-wiki [[File:Lycoperdon echinatum 107915.jpg|300px|thumb|right|Kapilicijske niti i spore iz [[gleba|glebe]] puhare ''[[Lycoperdon echinatum]]'']] '''Kapilicij''' je masa sterilnih vlakana unutar [[Karpofor|plodnog tijela]] raspoređenih među [[spora]]ma. Prisutan je kod [[Mycetozoa]] (sluzavih plijesni) i [[gasteroidne gljive|gasteroidnih gljiva]] iz poddivizije [[Agaricomycotina]].<ref name=Kirk2008/> Kod gljiva, forma koju kapilicij poprima, uključujući oblik, veličinu, obrasce grananja, prisustvo ili odsustvo proreza i pora, debljinu zidova i boju, karakteristike su koje se mogu koristiti za identificiranje određenih vrsta i rodova.<ref name=Ammirati1985/> Razlikuje se kapilicij tipova ''[[Bovista]]'' i ''[[Lycoperdon]]''. Kod tipa ''Bovista'', kapilicij se sastoji od vlaknastih pahuljica sa robusnim glavnim pramenom koji se grana u sve tanja vlakna. Glavna stabljika je obično deblja od 10 µm. Nasuprot tome, tip ''Lycoperdon'' se sastoji od kontinuirane mreže bez izražene glavne stabljike. Parakapilicij se odnosi na tankozidne, bezbojne, pravilno [[septum|septirane]] hife. Mogu se naći pod mikroskopskim uvećanjem kod puhara pored normalnog, debelozidnog kapilicija. == Reference == {{Reflist|refs= <ref name=Ammirati1985>{{cite book |title=Poisonous Mushrooms of the northern United States and Canada |vauthors=Ammirati J, Traquair JA, Horgen PA |year=1985 |publisher=Fitzhenry & Whiteside in cooperation with Agriculture Canada |location=Markham, Ontario |isbn=978-0889029774 |page=30, 376 |url=https://books.google.com/books?id=nhWbsGB7z4cC&dq=capillitium&pg=PA30}}</ref> <ref name=Kirk2008>{{cite book |vauthors=Kirk PM, Cannon PF, Minter DW, Stalpers JA |title=[[Dictionary of the Fungi]] |edition=10th |publisher=CAB International |location=Wallingford, UK |year=2008 |page=[https://archive.org/details/ainsworthbisbysd0000unse_r4s9/page/117 117] |isbn=9780851998268}}</ref> }} [[Kategorija:Mikologija]] 1hpbkokejx8yh5i16e91agfim6p4jb9 0 4724412 42690970 42677935 2026-09-22T11:31:20Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690970 wikitext text/x-wiki {{Distinguish|rodom [[Oedogonium]]}} {{Infobox anatomy | Name = Oogonij | Latin = | Greek = | Image = | Caption = | Width = | Image2 = | Caption2 = | Precursor = | System = | Artery = | Vein = | Nerve = | Lymph = }} '''Oogonij''' je mala [[ploidija|diploidna]] ćelija koja, nakon sazrijevanja, formira [[Folikulogeneza|primordijalni folikul]] kod ženskog [[fetus]]a ili ženski (haploidni ili diploidni) [[gametangij]] određenih [[talofite|talofita]]. == Kod fetusa sisara == {{Main|Oogeneza}} Oogoniji se formiraju u velikom broju [[mitoza|mitozom]] rano u [[fetus|fetalnom]] razvoju iz [[zametna ćelija|primordijalnih zametnih ćelija]]. Kod ljudi počinju da se razvijaju između 4. i 8. sedmice i prisutni su u fetusu između 5. i 30. sedmice. === Struktura === [[File:4.B. Ovogonias. Quiescentes en G0-G1 (flechas).png|thumb|300px|Bojenje dijelova ljudskih gonada na E16.5 hematoksilinom i eozinom. Mirujući oogoniji GO/G1 su označeni strelicama.]] Normalni oogoniji u ljudskim [[jajnici]]ma su okruglog ili jajolikog oblika i nalaze se među susjednim [[somatski]]m ćelijama i [[oocit]]ima u različitim fazama razvoja. Oogoniji se mogu razlikovati od susjednih somatskih ćelija pod [[elektronski mikroskop|elektronskim mikroskopom]], posmatranjem njihovih jedara. Oogonijalno jedra sadrže nasumično raspršeni fibrilarni i granularni materijal, dok somatske ćelije imaju kondenzovanije jedro koja stvara tamniji obris pod mikroskopom. Oogonijalna jedra također sadrže gusta [[jedarce|jedarca]]. [[Hromosom]]ski materijal u jedru mitotički dijelećih oogonija prikazuje se kao gusta masa okružena [[vezikula]]ma ili dvostrukim membranama.<ref name="structure">{{cite journal|last=Baker|first=T.G.|author2=L. L. Franchi|title=The Fine Structures of Oogonia Oocytes in Human Ovaries|journal=Journal of Cell Science|year=1967|volume=2|pages=213–224|pmid=4933750|url=http://jcs.biologists.org/content/2/2/213.full.pdf+html|access-date=6 April 2012|issue=2|doi=10.1242/jcs.2.2.213|archive-date=4 March 2016|archive-url=https://web.archive.org/web/20160304192653/http://jcs.biologists.org/content/2/2/213.full.pdf+html|url-access=subscription}}</ref> [[Citoplazma]] oogonija izgleda slično citoplazmi okolnih somatskih ćelija i također sadrži velike okrugle [[mitohondrij]]e s lateralnim [[krista]]ma. Međutim, [[endoplazmatski retikulum]] (E.R.) oogonija je vrlo nerazvijen i sastoji se od nekoliko malih vezikula. Neke od tih malih vezikula sadrže [[cisterne]] s [[ribosom]]ima i nalaze se u blizini [[golgijev aparat|Golgijevog aparata]].<ref name="structure" /> Oogoniji koji prođu kroz degeneraciju izgledaju malo drugačije pod elektronskim mikroskopom. U tim oogonijima, hromosomi se skupljaju u nerazlučivu masu unutar jedra, a mitohondrije i endoplazmatski retikulum izgledaju otečeno i poremećeno. Degenerirajući oogoniji se obično nalaze djelimično ili sasvim obavijeni susjednim somatskim ćelijama, što identificira [[fagocitoza|fagocitozu]] kao način eliminacije.<ref name="structure" /> === Razvoj i diferencijacija === U [[blastocist]]i [[embrij]]a sisara, primordijalne zametne ćelije nastaju iz proksimalnih epiblasta pod utjecajem vanembrionalnih signala. Te zametne ćelije zatim putuju, ameboidnim kretanjem, do [[crista gonadalis|genitalnog grebena]] i na kraju u nediferencirane [[gonada|gonade]] fetusa.<ref name="njmd">{{cite web|title=Germ Stem Cells, A Scientific Summary|url=http://njms.umdnj.edu/gsbs/stemcell/scofthemonth/2008/GSCsci.html|publisher=New Jersey Medical School|access-date=6 April 2012|archive-url=https://web.archive.org/web/20120112043238/http://njms.umdnj.edu/gsbs/stemcell/scofthemonth/2008/GSCsci.html|archive-date=12 January 2012}}</ref> Gonade se počinju diferencirati tokom 4. ili 5. sedmice razvoja. U odsustvu Y hromosoma, gonade će se diferencirati u jajnike. Kako se jajnici diferenciraju, razvijaju se urasli dijelovi koji se nazivaju kortikalne vrpce. Tu se sakupljaju primordijalne zametne ćelije.<ref name="repro bio">{{cite book|last=Jones|first=Richard E.|title=Human Reproductive Biology, 2nd Ed.|url=https://archive.org/details/humanreproductiv0002jone|year=1997|publisher=Academic Press, Elsevier|location=San Diego|isbn=0-12-389775-0|pages=[https://archive.org/details/humanreproductiv0002jone/page/26 26]–40, 90–107, 117–125}}</ref><ref name="reg" /> Tokom 6. do 8. sedmice ženskog (XX) embrionalnog razvoja, primordijalne zametne ćelije rastu i počinju se diferencirati u oogonije. Oogoniji se razmnožavaju [[mitoza|mitozom]] tokom 9. do 22. sedmice embrionalnog razvoja. Do 8. sedmice razvoja može biti do 600.000 oogonija, a do 5. mjeseca i do 7.000.000.<ref name="repro bio" /> Na kraju, oogoniji će ili degenerirati ili se dalje diferencirati u primarne oocite putem asimetrične diobe. Asimetrična dioba je proces mitoze u kojem se jedan oogonij nejednako dijeli kako bi stvorio jednu kćerinsku ćeliju, koja će na kraju postati oocit procesom [[oogeneza|oogeneze]], te jednu kćerinsku ćeliju, koja je identičan oogonij roditeljskoj ćeliji. To se dešava između 15. sedmice i 7. mjeseca embrionalnog razvoja.<ref name="njmd" /> Većina oogonija se do rođenja ili degenerira ili diferencira u primarne oocite.<ref name="repro bio" /><ref>{{cite web|title=Human Emryology, Embryogenesis|url=http://www.embryology.ch/anglais/cgametogen/oogenese01.html|work=Module 3, Gametogenesis|access-date=6 April 2012|archive-date=14 June 2012|archive-url=https://web.archive.org/web/20120614134704/http://www.embryology.ch/anglais/cgametogen/oogenese01.html}}</ref> Primarni oociti će proći kroz oogenezu u kojoj ulaze u [[mejoza|mejozu]]. Međutim, primarni oociti se zaustavljaju u profazi 1 prve mejoze i ostaju u njoj sve dok žena ne uđe u [[pubertet]].<ref>{{cite web|title=Genetics, Meiosis and Gaetogenesis|url=http://www.emunix.emich.edu/~rwinning/genetics/meiosis6.htm|publisher=www.emich.edu|access-date=6 April 2012|archive-url=https://web.archive.org/web/20120430192302/http://www.emunix.emich.edu/~rwinning/genetics/meiosis6.htm|archive-date=30 April 2012}}</ref> To je u suprotnosti s muškim primordijalnim zametnim ćelijama koje se zaustavljaju u spermatogonijalnoj fazi pri rođenju i ne ulaze u [[spermatogeneza|spermatogenezu]] i mejozu kako bi proizvele primarne [[spermatocit]]e sve do puberteta.<ref name="repro bio" /> === Regulacija diferencijacije oogonija i ulazak u oogenezu === Regulacija i diferencijacija zametnih ćelija u primarne [[gametocit]]e u konačnici ovisi o spolu embriona i diferencijaciji gonada. Kod ženki miševa, protein RSPO1 odgovoran je za diferencijaciju ženskih (XX) gonada u [[jajnik]]e. RSPO1 aktivira signalni put [[beta-katenin|β-katenin]]a pojačavanjem ''Wnt4'', što je bitan korak u diferencijaciji jajnika. Istraživanja su pokazala da će jajnici kojima nedostaje ''Rspo1'' ili ''Wnt4'' pokazivati ​​promjenu spola gonada, formiranje [[ovotestis]]a i diferencijaciju somatskih [[sertolijeve ćelije|Sertolijevih ćelija]], što pomaže u razvoju [[sperma|sperme]].<ref name="reg">{{cite journal |last1=Chassot |first1=A. A. |last2=Gregoire |first2=E. P. |last3=Lavery |first3=R. |last4=Taketo |first4=M. M. |last5=de Rooij |first5=D. G. |last6=Adams |first6=I. R. |last7=Chaboissier |first7=M.-C. |display-authors=5 |title=RSPO1/β-Catenin Signaling Pathway Regulates Oogonia Differentiation and Entry into Meiosis in the Mouse Fetal Ovary |journal=PLOS ONE |year=2011 |volume=6 |issue=10 |doi=10.1371/journal.pone.0025641 |pmid=21991325 |article-number=e25641|pmc=3185015 |bibcode=2011PLoSO...625641C |doi-access=free }}</ref> Nakon što se ženske (XX) zametne ćelije sakupe u nediferenciranim gonadama, potrebna je pojačana regulacija ''Stra8'' za diferencijaciju zametnih ćelija u oogonij i konačni ulazak u mejozu. Jedan od glavnih faktora koji doprinosi pojačanoj regulaciji ''Stra8'' je inicijacija signalnog puta β-katenina putem ''RSPO1'', koji je također odgovoran za diferencijaciju jajnika. Budući da se ''RSPO1'' stvara u [[somatska ćelija|somatskim ćelijama]], ovaj protein djeluje na germinativne ćelije na [[Parakrina signalizacija|parakrini]] način. Međutim, ''Rspo1'' nije jedini faktor u regulaciji ''Stra8''. Mnogi drugi faktori su predmet istraživanje i taj proces se još uvijek proučava.<ref name="reg" /> === Oogonijske matične ćelije === Postoji teorija da oogoniji ili degeneriraju ili se diferenciraju u [[oocit|primarne oocite]] koji ulaze u [[oogeneza|oogenezu]] i zaustavljaju se u [[Mejoza#Profaza 1|profazi I]] prve [[mejoza|mejoze]] nakon porođaja. Stoga se vjeruje da odrasle ženke sisara nemaju populaciju zametnih ćelija koje se mogu obnoviti ili regenerirati, te umjesto toga imaju veliku populaciju primarnih oocita koji su zaustavljeni u prvoj mejozi do [[pubertet]]a.<ref name="njmd" /> U pubertetu, jedan primarni oocit će nastaviti mejozu tokom svakog [[menstrualni ciklus|menstrualnog ciklusa]]. Budući da kod čovjeka nema regenerirajućih zametnih ćelija i oogonija, broj primarnih oocita se smanjuje nakon svakog menstrualnog ciklusa do [[menopauza|menopauze]], kada ženka više nema populaciju primarnih oocita.<ref name="njmd" /> Međutim, nedavna istraživanja su utvrdila da obnovljivi oogoniji mogu biti prisutni u sluznici ženskih jajnika ljudi, primata i miševa.<ref name="njmd" /><ref>{{cite journal|last=Telfer|first=Evelyn E.|author-link=Evelyn Telfer|author2=David F. Albertini|year=2012|title=The Quest for Human Ovarian Stem Cells|journal=Nature Medicine|volume=18|issue=3|pages=353–354|doi=10.1038/nm.2699|pmid=22395699|s2cid=1289213}}</ref><ref name="microliters" /> Smatra se da bi te [[zametne ćelije]] mogle biti neophodne za održavanje reproduktivnih folikula i razvoj oocita, čak i u odrasloj dobi. Također je otkriveno da neke [[matične ćelije]] mogu migrirati iz [[koštana srž|koštane srži]] u jajnike kao izvor ekstragenijalnih zametnih ćelija. Te mitotički aktivne zametne ćelije pronađene kod odraslih sisara identificirane su praćenjem nekoliko markera koji su uobičajeni u oocitima. Ćelije su izgledale kao potencijalne zametne ćelije koje proizvode oocite jer su nosile molekularne karakteristike koje se normalno povezuju s oocitima.<ref name="njmd" /> Otkriće aktivnih zametnih ćelija i oogonija kod odraslih ženki moglo bi biti vrlo korisno u napredovanju istraživanja plodnosti i liječenja neplodnosti.<ref name="njmd" /><ref name="microliters" /> Zametne ćelije su uspješno ekstrahirane, izolirane i uzgojene ''in vitro''.<ref name="microliters">{{cite journal|last=White|first=Yvonne A. R.|author2=Dori C Woods |author3=Yashushi Takai |author4=OSamu Ishihara |author5=Hiroyuki Seki |author6=Jonathan L. Tilly |title=Oocyte Formation by Mitotically Active Germ Cells Purified From Ovaries of Reprodutive-Age Women|journal=Nature Medicine|year=2012|volume=18|pages=413–421|doi=10.1038/nm.2669|pmid=22366948|issue=3|pmc=3296965}}</ref> Ove zametne ćelije korištene su za obnavljanje plodnosti kod miševa promoviranjem stvaranja i održavanja folikula kod prethodno neplodnih miševa. Također se provode istraživanja o mogućoj regeneraciji [[zametna linija|zametne linije]] kod primata. Mitotički aktivne zametne ćelije kod žena mogle bi biti vrlo korisne za novu metodu razvoja embrionalnih matičnih ćelija koja uključuje [[transfer jedra]] u [[zigot]]u. Upotreba takvih funkcionalnih oogonija može pomoći u stvaranju linija matičnih ćelija specifičnih za pacijenta korištenjem ove metode.<ref name="njmd" /> ==== Kontroverza ==== Postoji značajna kontroverza u vezi s postojanjem oogonijalnih matičnih ćelija kod sisara. Kontroverza leži u negativnim nalazima iz mnogih laboratorija u Sjedinjenim Državama. Višestruki pristupi ustvrđivanju postojanja oogonijalnih matičnih ćelija dali su negativne rezultate, a nijedna istraživačka grupa u Sjedinjenim Državama nije uspjela reproducirati početne nalaze.<ref>{{cite journal | last1 = Zhang | first1 = H | last2 = Panula | first2 = S | last3 = Petropoulos | first3 = S | last4 = Edsgärd | first4 = D | last5 = Busayavalasa | first5 = K | last6 = Liu | first6 = L | last7 = Li | first7 = X | last8 = Risal | first8 = S | last9 = Shen | first9 = Y | last10 = Shao | first10 = J | last11 = Liu | first11 = M | last12 = Li | first12 = S | last13 = Zhang | first13 = D | last14 = Zhang | first14 = X | last15 = Gerner | first15 = RR | last16 = Sheikhi | first16 = M | last17 = Damdimopoulou | first17 = P | last18 = Sandberg | first18 = R | last19 = Douagi | first19 = I | last20 = Gustafsson | first20 = JÅ | last21 = Liu | first21 = L | last22 = Lanner | first22 = F | last23 = Hovatta | first23 = O | last24 = Liu | first24 = K | date = Oct 2015 | title = Adult human and mouse ovaries lack DDX4-expressing functional oogonial stem cells | journal = Nat. Med. | volume = 21 | issue = 10| pages = 1116–8 | doi = 10.1038/nm.3775 | pmid = 26444631 | hdl = 10616/44674 | s2cid = 2949653 | hdl-access = free }}</ref><ref>{{cite journal | pmid = 23630252 | doi=10.1073/pnas.1306189110 | pmc=3666718 | volume=110 | issue=21 | title=Female mice lack adult germ-line stem cells but sustain oogenesis using stable primordial follicles | year=2013 | journal=Proc Natl Acad Sci U S A | pages=8585–90 | last1 = Lei | first1 = L | last2 = Spradling | first2 = AC| bibcode=2013PNAS..110.8585L | doi-access=free }}</ref><ref>{{cite journal | pmid = 28389520 | doi=10.1530/REP-17-0008 | volume=154 | issue=1 | title=Oocyte stem cells: fact or fantasy? | year=2017 | journal=Reproduction | pages=R23–R35 | last1 = Horan | first1 = CJ | last2 = Williams | first2 = SA| doi-access=free }}</ref> == Kod određenih talofita == [[File:Oogonium -- 3 (34809275943).jpg|thumb|right|Oogonij [[silikatne alge|dijatomeje]] ''[[Thalassiosira pseudonana]]'' počinje se širiti kroz ćelijski zid. Umjetna boja označava hlorofil (plava) i DNK (crvena).]] [[File:Nitella_flexilis_sl51.jpg|200px|thumb|right|[[Anteridij]] (♂) i oogonij (♀) kod alge ''[[Nitella flexilis]]'']] U [[fikologija|fikologiji]] i [[mikologija|mikologiji]], '''oogonij''' se odnosi na ženski [[gametangij]] ako se spajanje muškog (pokretnog ili nepokretnog) i ženskog [[gamet]]a odvija unutar ove strukture.<ref name="Stegenga, Bolton and Anderson 97">Stegenga, H. Bolton, J.J. and Anderson, R.J. 1997. ''Seaweeds of the South African West Coast.'' Bolus Herbarium, University of Cape Town. {{ISBN|0-7992-1793-X}}</ref><ref name="Smyth 55">Smyth, G.M. 1955. ''Cryptogamic Botany.'' vol. 1. McGraw-Hill Book Company</ref> Kod [[Oomycota]] i nekih drugih organizama, ženski oogonij i njegovi muški ekvivalenti ([[anteridij]]i) rezultat su spolne sporulacije, tj. razvoja struktura unutar kojih će se odvijati mejoza. Haploidna jedra (gameti) nastaju mejozom unutar anteridija i oogonija, a kada dođe do oplodnje, proizvodi se diploidna [[oospora]] koja će na kraju proklijati u diploidnu somatsku fazu životnog ciklusa talofita.<ref name="oomycota">{{cite web|title=Sexual Sporulation in Oomycota|url=http://www.fungionline.org.uk/7sexual/3oomycota.html|access-date=6 April 2012|archive-url=https://web.archive.org/web/20120412052308/http://www.fungionline.org.uk/7sexual/3oomycota.html|archive-date=12 April 2012}}</ref> Kod mnogih algi (npr. ''[[Chara (alge)|Chara]]''), glavna biljka je haploidna; oogoniji i anteridiji formiraju i stvaraju haploidne gamete. Jedini diploidni dio životnog ciklusa je spora (oplođena jajna ćelija), koja prolazi kroz mejozu i formira haploidne ćelije koje se razvijaju u nove biljke. To je [[Biološki životni ciklus|haplontski životni ciklus]] (sa [[Biološki životni ciklus|zigotskom mejozom]]). === Struktura === Oogoniji određenih vrsta talofita su obično okrugli ili jajoliki, a sadržaj im je podijeljen u nekoliko jednojedarnih [[jajna ćelija|oosfera]]. To je u suprotnosti s muškim anteridijima, koji su izduženi i sadrže nekoliko jedara.<ref name="oomycota" /> Kod [[heterotalizam|heterotalnih]] vrsta, oogonije i anteridiji se nalaze na [[hifa]]lnim granama različitih talofitnih kolonija. Oogoniie ove vrste mogu se oploditi samo anteridijima iz druge kolonije, što čini samooplodnju nemogućom. Nasuprot tome, [[homotalizam|homotalne]] vrste imaju oogonije i anteridije ili na istoj hifalnoj grani ili na odvojenim hifalnim granama, ali unutar iste kolonije.<ref name="oomycota" /> === Oplodnja === U uobičajenom načinu oplodnje koji se može pronaći kod određenih vrsta talofita, anteridiji se vežu za oogonij. Anteridiji zatim formiraju cijevi za oplodnju koje povezuju citoplazmu anteridija sa svakom oosferom unutar oogonija. Haploidno jedro (gamet) iz anteridija će se zatim prenijeti kroz cijev za oplodnju u oosferu i spojiti se s haploidnim jedrom oosfere, formirajući diploidnu oosporu. Oospora je tada spremna za klijanje i razvoj u odraslu diploidnu somatsku fazu.<ref name="oomycota" /> == Reference == {{Reflist}} [[Kategorija:Germinativne ćelije]] 60fsmjud0cjwiqbxkhidy2nt9ke7l29 0 4724913 42690895 42689443 2026-09-22T07:10:52Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 11 books for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690895 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob | sukob = Pljačka Paname | dio = [[Anglo-španjolski rat (1654–1660)|Anglo-španjolskog rata]] | slika = Panama 1671 Morgan.jpg | opis_slike = Gravura koja prikazuje Morganovo uništavanje Paname (gore) i bitku na rijeci Mata Asnillos (dolje) | datum = [[16. prosinca]] [[1670.]] – [[5. ožujka]] [[1671.]] | mjesto = [[Karipsko more]] i [[Panamska prevlaka]] | teritorija = | rezultat = {{tree list}} *Engleska pobjeda **Okupacija otoka [[Santa Catalina (Kolumbija)|Santa Catalina]] **Osvajanje i naknadno uništenje [[San Lorenzo (Panama)|utvrde San Lorenzo]] **Pljačka i potpuno uništenje [[Ciudad de Panamá|Paname]] {{tree list/end}} | strana1 = {{flagicon|ŠPA|1506}} [[Španjolski Imperij|Španjolska]] | strana2 = {{nowrap|{{flagicon|ENG}} [[Kraljevina Engleska|Engleska]]<br>{{small|(francuski i nizozemski dobrovoljci)}}}} | strana3 = | komandant1 = {{nowrap|{{flagicon|Spain|1506}} [[Juan Pérez de Guzmán y Gonzaga|Juan Pérez de Guzmán]]<br>{{flagicon|Spain|1506}} [[Pedro de Lisardo]]{{KIA}}}} | komandant2 = {{flagicon|ENG}} [[Henry Morgan]]<br>{{flagicon|ENG}} [[Edward Collier (gusar)|Edward Collier]]<br>{{flagicon|ENG}} [[Joseph Bradley (bukanir)|Joseph Bradley]]{{KIA}}<br>{{flagicon|ENG}} [[Lawrence Prince]]<br>{{Flagicon|ENG}} [[John Morris (gusar)|John Morris]] | komandant3 = | snaga1 = {{tree list}} * '''Santa Catalina''' ** 190 vojnika{{sfn|Talty|2007|p=210}} * '''San Lorenzo''' ** 314 vojnika * '''Panamá''' ** 1,200 vojnika ** 400 konjanika ** 600 domorodaca ** 28 topova{{sfn|Lane|1999|p=120}} {{tree list/end}} ---- '''Ukupno:'''<br>3,000 vojnika | snaga2 = {{tree list}} * '''Santa Catalina''' ** 1,000 vojnika{{sfn|Pope|1978|pp=216–219}} * '''San Lorenzo''' ** 400 vojnika ** 4 broda{{sfn|Thomas|2014|p=111}} * '''Panamá''' ** 1,400 vojnika ** 36 brodova {{tree list/end}} ---- '''Ukupno:'''<br>1,800 vojnika i 36 brodova | snaga3 = | gubici1 = {{tree list}} * '''Santa Catalina''' ** potpuna kapitulacija * '''San Lorenzo''' ** svi ubijeni ili zarobljeni{{sfn|Talty|2007|pp=216-17}} * '''Panamá''' ** 400-600 ubijenih ili zarobljenih{{sfn|Marley|2010|p=175}}{{sfn|Lane|1999|p=120}} ** 600 ranjenih{{sfn|Forbes|1948|pp=1412–42}} {{tree list/end}} | gubici2 = {{tree list}} * '''Santa Catalina''' ** minimalni * '''San Lorenzo''' ** 30 ubijenih ** 160 ranjenih{{sfn|Latimer|2009|p=214}} * '''Panamá''' ** 15 ubijenih ** 85 ranjenih{{sfn|Earle|2007|p=208}} {{tree list/end}} | gubici3 = | napomene = }} '''Pljačka Paname''' ([[španjolski]]: ''Saqueo de Panamá''), na [[engleski|engleskom]] govornom području poznata i kao '''panamska ekspedicija Henryja Morgana''' ([[engleski]]: ''Henry Morgan's Panama expedition''), bila je vojna ekspedicija britanskih gusara kojom je zapovijedao [[wales|velški]] [[bukanir]] [[Henry Morgan]], a koja je za cilj imala napasti bogati španjolski grad [[Ciudad de Panamá|Panamu]] na [[Tihi ocean|pacifičkoj]] obali, a odvila se u sklopu posljednje faze [[Anglo-španjolski rat (1654–1660)|Anglo-španjolskog rata]], tijekom [[1670.]] i [[1671.]] godine. Ekspedicija je isplanirana i organizirana u travnju [[1670.]] godine, a devet mjeseci kasnije isplovila je s [[Tortuga|Tortuge]], nedaleko od [[Hispaniola|Hispaniole]]. Prva luka ticanja ekspedicije bila je na otoku [[Providencia (otok, Kolumbija)|Providencia]], koji su Morganovi gusari okupirali nakon manjeg sukoba sa Španjolcima. Nakon što je mali dio od 1,400 vojnika (među kojima su bili i francuski i nizozemski dobrovoljci) ostao na otoku, Morganove su trupe krenule prema [[Panamska prevlaka|Panamskoj prevlaci]], gdje se na ušću rijeke [[Chagres (rijeka)|Chagres]] nalazila [[San Lorenzo (Panama)|utvrda San Lorenzo]]. Utvrda je osvojena nakon krvavog napada, a Morgan i ostatak trupa stigli su tjedan dana kasnije. Morgan je utvrdu pretvorio u bazu operacija i komunikacije, odakle su njegove trupe dalje išle preko prevlake. Nakon gotovo tjedan dana hoda, tijekom kojih je dio ljudi umro od gladi, Morganovi su gusari uspjeli odbiti nekoliko španjolskih zasjeda i konačno doći ispred [[Ciudad de Panamá|Paname]]. Izvan samog grada, Morgan je odnio važnu pobjedu protiv Španjolaca '''na rijeci Mata Asnillos''',{{sfn|Marley|2010|p=271}} nakon čega su relativno lako upali u sam grad i osvojili ga. Uslijedilo je pustošenje današnje [[Panamá Viejo|stare Paname]] (danas [[UNESCO]]-v spomenik svjetske baštine), u sklopu kojeg je grad uništen, opljačkan i spaljen. Morganovi su gusari nastavili s uništavanjem cijelog okolnog područja, uključujući i nekoliko obližnjih otoka u [[Panamski zaljev|Panamskom zaljevu]]. Iako je plijen bio iznimno velik, zbog činjenice da je Morgan sa sobom poveo velik broj ljudi, individualni dobici bili su prilično niski. Nakon svega, trupe su se preko prevlake vratile natrag, pri čemu su sravnili utvrdu San Lorenzo sa zemljom. Po povratku na [[Jamajka|Jamajku]], Morganu je rečeno da su Španjolska i Engleska u srpnju [[1670.]] godine sklopile [[Madridski sporazum (1670)|mirovni sporazum]] kojim je rat okončan. Morgan je tvrdio da nije znao za sporazum, ali je svejedno uhapšen i vraćen natrag u Englesku. Tamo je, ipak, dočekan kao junak i oslobođen; kasnije je dobio vitešku titulu od [[Charles II, kralj Engleske|Charlesa II.]] i postao je guverner Jamajke. == Reference == {{reflist}} == Literatura == * {{cite book |last1=Allen |first1=H. R. |title=Buccaneer: Admiral Sir Henry Morgan |url=https://archive.org/details/buccaneeradmiral0000alle |year=1976 |publisher=Arthur Baker |location=London |isbn=978-0-213-16569-7}} * {{cite book |last1=Breverton |first1=Terry |title=Admiral Sir Henry Morgan: The Greatest Buccaneer of them all |url=https://archive.org/details/isbn_9781903529171 |year=2005 |publisher=Glyndŵr Publishing |location=Pencader, Carmarthenshire |isbn=978-1-903529-17-1}} * {{cite book |last1=Cordingly |first1=David |author-link1=David Cordingly |title=Under the Black Flag: The Romance and Reality of Life Among the Pirates |year=2006 |orig-year=1996 |publisher=Random House |location=London |isbn=978-0-8129-7722-6 |url=https://archive.org/details/underblackflagro00cord_1}} * {{cite book |editor1-last=Davenport |editor1-first=Frances Gardiner |editor2-last=Paullin |editor2-first=Charles Oscar |title=European Treaties Bearing on the History of the United States and Its Dependencies: Issue 254 |date=2004 |publisher=The Lawbook Exchange, Ltd |isbn=9781584774228 |url=https://books.google.com/books?id=mDPF4ILESaUC&pg=RA1-PA31}} * {{cite book |last1=Delgado |first1=James P. |title=A Shipwrecked History from Antiquity to the Cold War |url=https://archive.org/details/waratseashipwrec0000delg |date=2019 |publisher=Oxford University Press |isbn=9780190888015}} * {{cite book |last=Earle |first=Peter |title=The Sack of Panamá: Captain Morgan and the Battle for the Caribbean |url=https://archive.org/stream/sackofpanamcap00earl#page/n0/mode/2up |year=2007 |publisher=Thomas Dunne Books |location=New York |isbn=978-0-312-36142-6}} * {{cite book |last1=Gerhard |first1=Peter |title=Pirates of the Pacific |url=https://archive.org/details/piratesofpacific0000gerh |date=1990 |publisher=University of Nebraska Press |isbn=9780803270305}} * {{cite book |last1=Gosse |first1=Phillip |title=The History of Piracy |url=https://archive.org/details/historyofpiracy0000goss |year=2007 |orig-year=1932 |publisher=Dover Publications |location=Mineola, NY |isbn=978-0-486-46183-0}} * {{cite book |last1=Konstam |first1=Angus |title=Scourge of the Seas: Buccaneers, Pirates and Privateers |url=https://archive.org/details/scourgeofseasbuc0000kons_s2n2 |date=2008 |publisher=Osprey Publishing |isbn=9781844061136}} * {{cite book |last1=Lane |first1=Kris E. |title=Blood and Silver: A History of Piracy in the Caribbean and Central America |date=1999 |publisher=Signal Books |isbn=9781902669014}} * {{cite book |last1=Latimer |first1=Jon |author-link=Jon Latimer |title=Buccaneers of the Caribbean: How Piracy Forged an Empire |url=https://archive.org/details/buccaneersofcari0000lati |year=2009 |publisher=Harvard University Press |isbn=978-0-674-03403-7}} * {{cite book |last1=Little |first1=Benerson |title=The Buccaneer's Realm: Pirate Life on the Spanish Main, 1674–1688 |date=2007 |publisher=Potomac Books, Inc |isbn=9781612343617}} * {{cite book |last1=Marley |first1=David |title=Pirates of the Americas, Volume 1 |date=2010 |publisher=ABC-CLIO |isbn=9781598842012}} * {{cite book |last1=Mirza |first1=Rocky M. |title=The Rise and Fall of the American Empire: A Re-Interpretation of History, Economics and Philosophy: 1492-2006 |url=https://archive.org/details/risefallofameric0000rock |date=2007 |publisher=Trafford Publishing |isbn=9781425113834}} * {{cite book |last1=Paxman |first1=Jeremy |author-link1=Jeremy Paxman |year=2011 |title=Empire |url=https://archive.org/details/empirewhatruling0000paxm_i0b7 |location=London |publisher=Viking |isbn=978-0-670-91957-4}} * {{cite book |last1=Pestana |first1=Carla Gardina |date=2017 |title=The English Conquest of Jamaica: Oliver Cromwell's Bid for Empire |url=https://books.google.com/books?id=S_9aDgAAQBAJ |publisher=Harvard University Press |isbn=9780674737310}} * {{cite book |last1=Petrovich |first1=Sandra Marie |date=2001 |title=Henry Morgan's Raid on Panama Geopolitics and Colonial Ramifications, 1669-1674 |location=Lewiston, N.Y. |publisher=E. Mellen Press |isbn=9780773474222 |oclc=45835530}} * {{cite book |last1=Pope |first1=Dudley |author-link1=Dudley Pope45835530 |title=The Buccaneer King: The Biography of the Notorious Sir Henry Morgan 1635–1688x (in the UK, as ''Harry Morgan's Way'') |date=1978 |publisher=Dodd, Mead & Co. |location=New York |isbn=978-0-396-07566-0 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/buccaneerkingbio0000pope}} * {{cite book |last1=Sullivan |first1=Laura L. |title=Sir Henry Morgan |date=2014 |publisher=Cavendish Square Publishing |isbn=9781502602022}} * {{cite book |last1=Talty |first1=Stephan |title=Empire of Blue Water: Henry Morgan and the Pirates Who Ruled the Caribbean Waves |url=https://archive.org/details/empireofbluewate0000talt_w1p8 |year=2007 |publisher=Simon & Schuster |location=London |isbn=978-1-4165-0293-7}} * {{cite book |last1=Thomas |first1=Graham |title=The Buccaneer King: The Story of Captain Henry Morgan |url=https://archive.org/details/buccaneerkingsto0000grah |year=2014 |edition=Kindle |publisher=Pen & Sword Maritime |location=Barnsley, South Yorkshire |isbn=978-1-4738-3522-1}} * {{cite book |last1=Walton |first1=Timothy R. |title=The Spanish Treasure Fleets |date=2002 |publisher=Pineapple Press Inc |isbn=9781561642618}} == Vanjske veze == * {{Cite ODNB |last=Zahedieh |first=Nuala |author-link=Nuala Zahedieh |title=Morgan, Sir Henry (c.1635–1688) |url=http://www.oxforddnb.com/view/article/19224 |doi=10.1093/ref:odnb/19224 |year=2004a}} * {{Cite ODNB |last=Zahedieh |first=Nuala |author-link=Nuala Zahedieh |title=Modyford, Sir Thomas, First Baronet (c.1620–1679) |url=http://www.oxforddnb.com/view/article/19224 |doi=10.1093/ref:odnb/18871 |year=2004b}} {{Authority control}} [[Kategorija:1670.]] [[Kategorija:1671.]] [[Kategorija:Historija Paname]] [[Kategorija:Španske bitke]] [[Kategorija:Engleske bitke]] [[Kategorija:Panamá]] t07cpgjwnakhpemxuv9pb9m7925n5rp 0 4724998 42690960 42681599 2026-09-22T10:42:02Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690960 wikitext text/x-wiki [[Image:Prophage.svg|225px|thumb|Nastanak profaga]] '''Profag''' je [[genom]] [[bakteriofag]]a (često skraćeno "fag") koji se integrira u [[kružni hromosom|kružni bakterijski hromosom]] ili postoji kao vanhromosomski [[plazmid]] unutar bakterijske [[Ćelija (biologija)|ćelije]].<ref>{{Cite book |last1=Saussereau |first1=Emilie |title=Advances in Virus Research |last2=Debarbieux |first2=Laurent |year=2012 |volume=83 |pages=127–128 |language=en |chapter=Bacteriophages in the Experimental Treatment of Pseudomonas aeruginosa Infections in Mice |doi=10.1016/B978-0-12-394438-2.00004-9|pmid=22748810 |isbn=978-0-12-394438-2 }}</ref> Integracija profaga u bakterijskog domaćina je karakterističan korak [[lizogeni ciklus|lizogenog ciklusa]] [[umjerenost (virologija)|umjerenih]] faga. Profagi ostaju [[latencija virusa|latentni]] u genomu kroz višestruke ćelijske diobe sve do aktivacije vanjskim faktorom, poput UV svjetla, što dovodi do stvaranja novih fagnih čestica koje će [[liziranje|lizirati]] ćeliju i širiti se dalje. Kao sveprisutni [[mobilni genetski element]]i, profagi igraju veliku ulogu u genetici i evoluciji bakterija, na primjer u vezi sa sticanjem faktora [[virulencija|virulencije]]. == Indukcija profaga == Nakon detekcije oštećenja ćelije-domaćina UV svjetlom ili određenim hemikalijama, profag se izrezuje iz bakterijskog hromosoma u procesu koji se naziva indukcija profaga. Nakon indukcije, replikacija virusa počinje putem [[litički ciklus|litičkog ciklusa]]. U litičkom ciklusu, virus kontrolira reproduktivni mehanizam ćelije. Ćelija se može puniti novim virusima dok se ne [[liziranje|lizira]] ili ne pukne, ili može oslobađati nove viruse jedan po jedan u [[egzocitoza|egzocitoznom]] procesu. Period između infekcije i lize naziva se latentni period. Virus koji slijedi litički ciklus naziva se [[virulencija|virulentnim]] virusom. Profagi su važni agensi [[Horizontalni prenos gena|horizontalnog prijenosa gena]] i smatraju se dijelom [[mobilom]]a. Geni se prenose [[Transdukcija (genetika)|transdukcijom]] tako što se genom profaga nesavršeno izrezuje iz hromosoma domaćina i integrira u novog domaćina (specijalizirana transdukcija) ili se fragmenti DNK domaćina pakuju u čestice faga i unose u novog domaćina (generalizirana transdukcija).<ref>{{cite journal | vauthors = Borodovich T, Shkoporov AN, Ross RP, Hill C | title = Phage-mediated horizontal gene transfer and its implications for the human gut microbiome | journal = Gastroenterology Report | volume = 10 | article-number = goac012 | date = 2022-04-13 | pmid = 35425613 | pmc = 9006064 | doi = 10.1093/gastro/goac012 }}</ref> Sve porodice bakterijskih virusa koje imaju kružne (jednolančane ili dvolančane) DNK genome ili repliciraju svoje genome putem [[replikacija kotrljajućeg kruga|replikacije po principu kotrljajućeg kruga]] (npr. [[Caudovirales]]) imaju [[umjerenost (virologija)|umjerene]] pripadnike.<ref>{{cite journal | vauthors = Krupovic M, Prangishvili D, Hendrix RW, Bamford DH | title = Genomics of bacterial and archaeal viruses: dynamics within the prokaryotic virosphere | journal = Microbiology and Molecular Biology Reviews | volume = 75 | issue = 4 | pages = 610–635 | date = December 2011 | pmid = 22126996 | pmc = 3232739 | doi = 10.1128/MMBR.00011-11 }}</ref> Tokom infekcija bakterijskim patogenom ''[[Clostridioides difficile]]'', spontano oslobađanje profaga iz bakterijskog [[hromosom]]a je uobičajeno.<ref name = Schuler2024>{{cite journal |vauthors=Schüler MA, Daniel R, Poehlein A |title=Novel insights into phage biology of the pathogen Clostridioides difficile based on the active virome |journal=Front Microbiol |volume=15 |issue= |article-number=1374708 |date=2024 |pmid=38577680 |pmc=10993401 |doi=10.3389/fmicb.2024.1374708 |doi-access=free |url=}}</ref> Prisustvo [[Dezoksiholna kiselina|dezoksiholne kiseline]] u crijevima može podstaći indukciju formiranja [[biofilm]]a ''C. difficle'', kao i indukciju oslobađanja profaga.<ref name = Schuler2024/> == Zigotska indukcija == {{Main|Zigotska indukcija}} Zigotska indukcija se javlja kada bakterijska ćelija koja nosi DNK bakterijskog virusa prenese svoju DNK zajedno s virusnom DNK (profagom) u novu ćeliju-domaćina. To uzrokuje raspad ćelije-domaćina.<ref name="Griffiths_2002">{{cite book | vauthors = Griffiths A, Miller J, Suzuki D, Lewontin R, Gelbart W |title=An Introduction to Genetic Analysis | url = https://archive.org/details/introductiontoge0000unse_v1d3 |date=2002 |publisher=Freeman |location=New York, NY |isbn=978-0-7167-3520-5 |edition=7th}}</ref> DNK bakterijske ćelije je utišana (ekspresija njenih gena je potisnuta) prije ulaska u ćeliju [[represor (genetika)|represorskim proteinom]] kojeg kodira profag. Nakon transfera DNK bakterijske ćelije u ćeliju-domaćina, represorski protein više nije kodiran, a izvorna DNK bakterijske ćelije se zatim uključuje unutar ćelije-domaćina. Taj mehanizam će na kraju dovesti do oslobađanja virusa, cijepanja ćelije-domaćina i širenja virusne DNK.<ref name="Griffiths_2002" /> Ovo novo otkriće pružilo je ključne uvide u [[Bakterijska konjugacija|bakterijsku konjugaciju]] i doprinijelo je ranom modelu represije [[Regulacija genske ekspresije|regulacije gena]], koji je pružio objašnjenje kako su geni [[lac operon]]a i λ [[bakteriofag]]a negativno regulirani.<ref name = "Blanco_1973">{{cite journal | vauthors = Blanco M, Devoret R | title = Repair mechanisms involved in prophage reactivation and UV reactivation of UV-irradiated phage lambda | journal = Mutation Research | volume = 17 | issue = 3 | pages = 293–305 | date = March 1973 | pmid = 4688367 | doi = 10.1016/0027-5107(73)90001-8 | bibcode = 1973MRFMM..17..293B }}</ref> == Reaktivacija profaga == [[lambda fag|Bakteriofag λ]] je sposoban proći kroz vrstu [[Homologna rekombinacija|rekombinacijske]] popravke koja se naziva reaktivacija profaga.<ref name = "Blanco_1973" /><ref name="pmid6261109">{{cite journal | vauthors = Bernstein C | title = Deoxyribonucleic acid repair in bacteriophage | journal = Microbiological Reviews | volume = 45 | issue = 1 | pages = 72–98 | date = March 1981 | pmid = 6261109 | pmc = 281499 | doi = 10.1128/mr.45.1.72-98.1981 }}</ref> λ fag oštećen UV zrakama može se popraviti kada inficira bakteriju koja već sadrži neoštećeni, blisko povezani λ genom integriran u njen hromosom u vidu profaga. Dvije homologne molekule DNK mogu se rekombinirati, omogućavajući oštećenom genomu faga da se oporavi, pri čemu se čini da je proces rekombinacijske popravke posredovan produktima gena [[recA]]+ i red+. == Šteta/korist za domaćina == Liziranje ćelija-domaćina tokom indukcije profaga može prouzrokovati kolaps mikrobne populacije.<ref name = "Haaber_2016">{{cite journal | vauthors = Haaber J, Leisner JJ, Cohn MT, Catalan-Moreno A, Nielsen JB, Westh H, Penadés JR, Ingmer H | display-authors = 6 | title = Bacterial viruses enable their host to acquire antibiotic resistance genes from neighbouring cells | journal = Nature Communications | volume = 7 | issue = 1 | article-number = 13333 | date = November 2016 | pmid = 27819286 | doi = 10.1038/ncomms13333 | doi-access = free| pmc = 5103068 | bibcode = 2016NatCo...713333H }}</ref><ref name="Hu_2021">{{cite journal | vauthors = Hu J, Ye H, Wang S, Wang J, Han D | title = Prophage Activation in the Intestine: Insights Into Functions and Possible Applications | journal = Frontiers in Microbiology | volume = 12 | article-number = 785634 | date = 2021-12-13 | pmid = 34966370 | pmc = 8710666 | doi = 10.3389/fmicb.2021.785634 | doi-access = free }}</ref> S druge strane, mehanizmi indukcije, transdukcije i isključivanja superinfekcije daju domaćinu mnoge korisne funkcije. Indukcija profaga omogućava domaćinima da se takmiče u mikrobnoj ekologiji inficiranjem i liziranjem osjetljivih bakterija.<ref name="Wendling_2021">{{cite journal | vauthors = Wendling CC, Refardt D, Hall AR | title = Fitness benefits to bacteria of carrying prophages and prophage-encoded antibiotic-resistance genes peak in different environments | journal = Evolution; International Journal of Organic Evolution | volume = 75 | issue = 2 | pages = 515–528 | date = February 2021 | pmid = 33347602 | pmc = 7986917 | doi = 10.1111/evo.14153 }}</ref> Fagi također omogućavaju domaćinu da preuzme i integrira gene otpornosti na [[antibiotik]]e iz obližnjih ćelija.<ref name="Hu_2021" /><ref name="Wendling_2021" /><ref name = "Haaber_2016" /><ref name="Fortier_2013">{{cite journal | vauthors = Fortier LC, Sekulovic O | title = Importance of prophages to evolution and virulence of bacterial pathogens | journal = Virulence | volume = 4 | issue = 5 | pages = 354–365 | date = July 2013 | pmid = 23611873 | pmc = 3714127 | doi = 10.4161/viru.24498 }}</ref> Osim toga, fagi mogu omogućiti domaćinu da stekne gene [[virulencija|virulencije]] i patogenosti.<ref name="Hu_2021" /><ref name="Fortier_2013" /> Modulacija formiranja [[biofilm]]a je također pod utjecajem infekcije lizogenim fagima.<ref name="Fortier_2013" /> Isključivanje superinfekcije, ili zaštita od infekcije višestrukim fagima, može se postići integriranjem profaga.<ref>{{cite journal | vauthors = Bondy-Denomy J, Qian J, Westra ER, Buckling A, Guttman DS, Davidson AR, Maxwell KL | title = Prophages mediate defense against phage infection through diverse mechanisms | journal = The ISME Journal | volume = 10 | issue = 12 | pages = 2854–2866 | date = December 2016 | pmid = 27258950 | pmc = 5148200 | doi = 10.1038/ismej.2016.79 | bibcode = 2016ISMEJ..10.2854B }}</ref> Osim toga, mehanizmi [[Genetička rekombinacija|rekombinacije]] posredovani fagima mogu remodelirati hromosom domaćina i pružiti ćelijama nove načine da reguliraju metabolizam i [[Ekspresija gena|ekspresiju gena]] - na primjer, onih koji su uključeni u sporulaciju (stvaranje [[endospora|endospore]]) i [[prirodna kompetentnost|kompetentnost]].<ref name="Fortier_2013" /><ref>{{cite journal | vauthors = Menouni R, Hutinet G, Petit MA, Ansaldi M | title = Bacterial genome remodeling through bacteriophage recombination | journal = FEMS Microbiology Letters | volume = 362 | issue = 1 | pages = 1–10 | date = January 2015 | pmid = 25790500 | doi = 10.1093/femsle/fnu022 | doi-access = free }}</ref> == Primjena == Profagi naučnicima mogu reći mnogo toga o odnosu između bakterije i domaćina.<ref name="Canchaya-et-al-2003">{{cite journal | vauthors = Canchaya C, Proux C, Fournous G, Bruttin A, Brüssow H | title = Prophage genomics | journal = Microbiology and Molecular Biology Reviews | volume = 67 | issue = 2 | pages = 238–76, table of contents | date = June 2003 | pmid = 12794192 | pmc = 156470 | doi = 10.1128/MMBR.67.2.238-276.2003 | doi-access = free }}</ref> S podacima o većem broju nepatogenih bakterija, istraživači će moći prikupiti dokaze o tome doprinose li profagi sposobnosti preživljavanja domaćina ili ne. Genomika profaga ima potencijal da dovede do prilagodbi bakterija svom okruženju, kao i promijenjenih interakcija između populacija bakterija.<ref name="Canchaya-et-al-2003" /> Još jedno važno područje od naučnog interesa je kontrola ekspresije gena profaga, pri čemu su mnogi geni lizogene konverzije ([[konverzija gena]]) strogo regulirani.<ref name="Feiner-et-al-2015">{{cite journal | vauthors = Feiner R, Argov T, Rabinovich L, Sigal N, Borovok I, Herskovits AA | title = A new perspective on lysogeny: prophages as active regulatory switches of bacteria | journal = Nature Reviews. Microbiology | volume = 13 | issue = 10 | pages = 641–650 | date = October 2015 | pmid = 26373372 | doi = 10.1038/nrmicro3527 | s2cid = 11546907 }}</ref> Ovaj proces je sposoban pretvoriti nepatogene bakterije u patogene, koje sada mogu stvarati štetne toksine,<ref name="Feiner-et-al-2015" /> kao što je slučaj kod [[stafilokokna infekcija|stafilokoknih infekcija]]. Budući da specifični mehanizmi djelovanja profaga još nisu detaljno opisani, dodatna istraživanja na tu temu bi naučnoj zajednici mogla olakšati buduća istraživanja.<ref name="Canchaya-et-al-2003" /> == Ekonomski utjecaj == [[Egzotoksin]]i koje kodiraju profagi uzrokuju patogena stanja u [[poljoprivreda|poljoprivredi]] i [[akvakultura|akvakulturi]].<ref name="Cobian-Guemes-et-al-2016">{{cite journal | vauthors = Cobián Güemes AG, Youle M, Cantú VA, Felts B, Nulton J, Rohwer F | title = Viruses as Winners in the Game of Life | journal = Annual Review of Virology | volume = 3 | issue = 1 | pages = 197–214 | date = September 2016 | pmid = 27741409 | doi = 10.1146/annurev-virology-100114-054952 | publisher = [[Annual Reviews (publisher)|Annual Reviews]] | s2cid = 36517589 }}</ref> == Povezano == {{Wikispecies|virus}} * [[Provirus]] == References == {{Reflist}} [[Kategorija:Bakteriofagi]] [[Kategorija:Bakteriologija]] [[Kategorija:Mobilni genetički elementi]] [[Kategorija:Virologija]] at4dekoy3ydq905zej3b2i1u3433u6i 0 4725291 42690959 42684013 2026-09-22T10:38:13Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690959 wikitext text/x-wiki {{Distinguish|[[stidnica|vulvom]]}} [[File:Amanita caesarea.JPG|thumb|right|200px|Volva je istaknuti dio u obliku čaše u podnožju gljive vrste ''[[Amanita caesarea]]''.]] [[File:Basidioma agaric veils.png|thumb|right|upright=1.2|Pojednostavljeni dijagram bazidioma agaričnog tipa u (A) ranoj fazi razvoja i (B) nakon što se tijelo potpuno proširi. (1) je univerzalni veo, vanjski sloj koji štiti bazidiom u razvoju; (4) je volva, ostatak univerzalnog vela u podnožju bazidioma.]] U [[mikologija|mikologiji]], '''volva''' je struktura nalik čašici u podnožju [[gljive]] koja je ostatak bilo [[univerzalni veo|univerzalnog vela]]<ref name="Kirk 2008"/> ili [[peridij]]a, omotača koji obavija nezrela plodna tijela [[Gasteroidna gljiva|gasteroidnih gljiva]].<ref name="Miller 1988"/> Ova [[Makroskopska skala|makro]]karakteristika je važna za identificiranje divljih gljiva zato što je lako uočljiva i [[taksonomija|taksonomski]] značajna osobina, koja je često značajka pripadnika porodice [[Amanitaceae]]. To je naročito važno zbog nesrazmjerno velikog broja smrtonosno [[Trovanje gljivama|otrovnih]] vrsta koje su pripadnici te porodice. Volva gljive je često djelimično ili potpuno pod zemljom, te stoga prilikom identifikacije gljive treba pripaziti na njeno prisustvo.<ref name="Kuo 2007"/> Rezanje ili čupanje gljive i naknadni pokušaj identifikacije bez obraćanja pažnje na tu osobinu može biti fatalna greška. Iako je volva najpoznatija karakteristika vrsta roda ''[[Amanita]]'' i porodice [[Phallaceae]], kao i drugih iz reda [[Phallales]], može se pojaviti i kod drugih rodova, uključujući: * ''[[Volvariella]]'' * ''[[Volvopluteus]]'' * ''[[Volvanarius]]'' * ''[[Battarrea]]'' Neke druge vrste, kao što su ''[[Leucocoprinus amanitoides]],'' ''[[Leucoagaricus volvatus]]'' i ''[[Leucoagaricus bivelatus]]'', također imaju volvu, iako ona nije tipična za njih.<ref>{{Cite journal |last=Akers |first=Brian P. |last2=Ovrebo |first2=Clark L. |date=2005 |title=Leucoagaricus bivelatus, a new volvate leptoid species |url=http://www.cybertruffle.org.uk/cyberliber/59575/0091/0307.htm |journal=Mycotaxon |volume=91 |pages=303-308}}</ref> Većina od gotovo 300 vrsta opisanih u rodu ''[[Conocybe]]'' nema volvu, ali postoji mali broj vrsta koje posjeduju malenu volvu, iako to kod nekih nije odmah primjetno ukoliko rastu u balegi. Među vrste roda ''Conocybe'' s volvom spadaju: ''[[Conocybe anthuriae|C.&nbsp;anthuriae]]'',<ref name=":0">{{Cite journal |last=Watling |first=Roy |last2=Hausknecht |first2=Anton |date=1997 |title=Conocybe anthuriae, a new volvate species from Mauritius (Africa) |url=https://www.zobodat.at/pdf/OestZPilz_6_0055-0059.pdf |journal=Österreichische Zeitschrift für Pilzkunde |volume=6}}</ref> ''[[Conocybe corneri|C.&nbsp;corneri]]'',<ref name=":3">{{Cite journal |last=Watling |first=Roy |date=1979 |title=Observations on the Bolbitiaceae XVII Volvate Species of Conocybe |url=https://www.zobodat.at/pdf/Sydowia-Beihefte_8_0401-0415.pdf |journal=Sydowia Beihefte |volume=8 |pages=401 - 415}}</ref> ''[[Conocybe hornana|C&nbsp;hornana]]'',<ref name=":0" /> ''[[Conocybe locellina|C.&nbsp;locellina]]'',<ref name=":0" /> [[Conocybe vaginata|C.&nbsp;vaginata]],<ref name=":32">{{Cite journal |last=Watling |first=Roy |date=1979 |title=Observations on the Bolbitiaceae XVII Volvate Species of Conocybe |url=https://www.zobodat.at/pdf/Sydowia-Beihefte_8_0401-0415.pdf |journal=Sydowia Beihefte |volume=8 |pages=401 - 415}}</ref> ''[[Conocybe volvata|C.&nbsp;volvata]]'',<ref>{{Cite journal |last=Agretious Thomas |first=K. |last2=Hausknecht |first2=Anton |last3=Manimohan |first3=P. |date=2001 |title=Bolbitiaceae of Kerala State, India: New species and new and noteworthy records. |url=https://www.zobodat.at/pdf/OestZPilz_10_0087-0114.pdf |journal=Österreichische Zeitschrift für Pilzkunde |volume=10 |pages=87 - 114}}</ref> ''[[Conocybe volviornata|C.&nbsp;volviornata]]''<ref>{{Cite journal |last=Horak |first=Egon |last2=Hausknecht |first2=Anton |last3=Desjardin |first3=Dennis E. |date=2002 |title=Notes on extra-European taxa of Bolbitiaceae (Agaricales, Basidiomycota) |url=https://www.zobodat.at/pdf/OestZPilz_11_0213-0264.pdf |journal=Österreichische Zeitschrift für Pilzkunde |volume=11 |pages=226}}</ref> i ''[[Conocybe volviradicata|C. volviradicata]].''<ref>{{Cite journal |last=Watling |first=Roy |last2=Işiloğlu |first2=Mustafa |last3=Sermenli |first3=Hayrünisa Baş |date=2011-02-11 |title=Observations on the Bolbitiaceae 31. Conocybe volviradicata sp. nov. |url=https://www.ingentaconnect.com/content/mtax/mt/2010/00000114/00000001/art00020 |journal=Mycotaxon |volume=114 |issue=1 |pages=145–149 |doi=10.5248/114.145|doi-access=free }}</ref> <gallery> File:Volvariella bombycina Volva.jpg| ''[[Volvariella bombycina]]'' File:Volvariella surrecta.jpg| ''[[Volvariella surrecta]]'', koja raste parazitski File:Volvopluteus gloiocephalus Volva.jpg| ''[[Volvopluteus gloiocephalus]]'' </gallery> == Povezano == * [[Prsten (mikologija)|Prsten]] * [[Djelimični veo]] == Reference == {{Reflist|refs= <ref name="Kirk 2008">{{cite book |vauthors=Kirk PM, Cannon PF, Minter DW, Stalpers JA |title=Dictionary of the Fungi |url=https://archive.org/details/ainsworthbisbysd0000unse_r4s9 |edition=10th |publisher=CAB International |location=Wallingford, UK |year=2008 |page=[https://archive.org/details/ainsworthbisbysd0000unse_r4s9/page/727 727] |isbn=978-0-85199-826-8}}</ref> <ref name="Kuo 2007">{{cite book |author=Kuo M. |title=100 Edible Mushrooms |publisher=The University of Michigan Press |location=Ann Arbor, Michigan |year=2007 |page=[https://archive.org/details/100ediblemushroo00kuom/page/45 45] |isbn=978-0-472-03126-9 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/100ediblemushroo00kuom/page/45 }}</ref> <ref name="Miller 1988">{{cite book |vauthors=Miller HR, Miller OK |title=Gasteromycetes: Morphological and Developmental Features, with Keys to the Orders, Families, and Genera |publisher=Mad River Press |location=Eureka, California |year=1988 |page=133 |isbn=0-916422-74-7}}</ref> }} [[Kategorija:Morfologija i anatomija gljiva]] 691xz1eqpykkgqeeot942zkii7i8q5i 3 4725508 42690782 42690768 2026-09-21T14:21:21Z Ptica soko 333848 /* Brisanje */ odgovor 42690782 wikitext text/x-wiki {{Dobrodošlica}} – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 15. septembra 2026. u 18:32 (CEST) == Brisanje == Što se tiče članka o doprinosima, on može postojati, ali ne u glavnom imenskom prostoru. Što se tiče članaka, svi su izgledali kao članci generirani umjetnom inteligencijom ili traljavo odrađeni strojni prijevodi. U oba slučaja, takvi članci nisu dopušteni. Ako želiš poraditi na tekstovima i ako ti treba pomoć oko uređivanja, stojim ti na raspolaganju, zajedno s kolegama :) – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 18. septembra 2026. u 11:26 (CEST) :Da li je ovoo uredu :Broj 17 je Leylandov broj i Leylandov prost broj dobijen pomoću brojeva 2 i 3 (), te pomoću brojeva 3 i 4 () :7 je neparan dvocifren broj :Broj 17 je jedan od pet poznatih [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Fermatovi_brojevi Fermatovih prostih brojeva]  i jedan od ukupno šest Eulerovih [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Sretni_brojevi sretnih brojeva]. :Zbir prva četiri [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Prost_broj prosta broja]: :Prvi broj koji je zbir četvrtih potencija različitih brojeva: :Najveći broj čiji je [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Kvadratni_korijen kvadratni korijen] iracionalan :Broj 17 je zbir dva kvadrata, a također dijeli zbir kvadrata :je [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Hipotenuza hipotenuza] najvećeg [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Pravougli_trougao_u_zlatnom_trouglu trougla] u Teodorovoj spirali bez samopresjeka :Zbir cifara ovog broja je 8. Proizvod cifara ovog broja je 7. :Zbir cifara ovog broja je 8. :Proizvod cifara ovog broja je 7 :Kvadrat broja 17 je 289. :Kub broja 17 je 4913. :Broj 17 jednak je zbiru cifara njegovog kuba :Pošto je , ovaj broj nije prost u prstenu Gaussovih cijelih brojeva. :# [[oeis:A094133|Leyland primes]] :# [[oeis:A045575|Nonnegative numbers of the form x^y - y^x, for x,y > 1.]] :# [[oeis:A123206|Primes of the form x^y - y^x, for x,y > 1.]] :# [[oeis:A014556|Euler's "Lucky" numbers:]] :– [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 18. septembra 2026. u 11:40 (CEST) ::Mislim da bi bilo dobro, za početak, pogledati [[Wikipedija:Stilski priručnik]] pa kad pogledaš to, ako ti neke stvari još uvijek nisu jasne, slobodno pitaj :) – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 18. septembra 2026. u 12:11 (CEST) :::hvala – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 18. septembra 2026. u 12:57 (CEST) ::::Poštovana koleginice, ako Vam je potrebna pomoć, i ja sam na raspolaganju! Trenutno radim na jednoj važnoj [[Nacrt:Wikipedija:Rodno osjetljiv jezik|smjernici]], ali izdvojio bih vremena da pomognem, ako je pomoć potrebna. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 20. septembra 2026. u 17:36 (CEST) :::::Poz hvala na podršci :::::Objavila sam jedan novi članak i dopunu kvadrata obrisani su mi ti tekstovi navodno da su AI iako to ne koristim Koristila sam wikipedije na drugim jezicima iako ne poznajem iste kooristila sam prevodilac sa google :::::Ranije sam objavljivala neke članke pod drugim nikom i nisu mi obrisani . Sada pojma nemam da li mogu nešta objaviti ili ne jer neću da mi bude oobrisanno – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 09:49 (CEST) ::::::@[[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]]: Pardon, a koji je raniji nick u pitanju? :D – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. septembra 2026. u 13:03 (CEST) :::::::Matija – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 16:21 (CEST) h27pmryvqh9g3mfe0r3ug3fbnj5qg75 42690784 42690782 2026-09-21T14:31:22Z Edgar Allan Poe 29250 /* Brisanje */ odgovor 42690784 wikitext text/x-wiki {{Dobrodošlica}} – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 15. septembra 2026. u 18:32 (CEST) == Brisanje == Što se tiče članka o doprinosima, on može postojati, ali ne u glavnom imenskom prostoru. Što se tiče članaka, svi su izgledali kao članci generirani umjetnom inteligencijom ili traljavo odrađeni strojni prijevodi. U oba slučaja, takvi članci nisu dopušteni. Ako želiš poraditi na tekstovima i ako ti treba pomoć oko uređivanja, stojim ti na raspolaganju, zajedno s kolegama :) – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 18. septembra 2026. u 11:26 (CEST) :Da li je ovoo uredu :Broj 17 je Leylandov broj i Leylandov prost broj dobijen pomoću brojeva 2 i 3 (), te pomoću brojeva 3 i 4 () :7 je neparan dvocifren broj :Broj 17 je jedan od pet poznatih [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Fermatovi_brojevi Fermatovih prostih brojeva]  i jedan od ukupno šest Eulerovih [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Sretni_brojevi sretnih brojeva]. :Zbir prva četiri [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Prost_broj prosta broja]: :Prvi broj koji je zbir četvrtih potencija različitih brojeva: :Najveći broj čiji je [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Kvadratni_korijen kvadratni korijen] iracionalan :Broj 17 je zbir dva kvadrata, a također dijeli zbir kvadrata :je [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Hipotenuza hipotenuza] najvećeg [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Pravougli_trougao_u_zlatnom_trouglu trougla] u Teodorovoj spirali bez samopresjeka :Zbir cifara ovog broja je 8. Proizvod cifara ovog broja je 7. :Zbir cifara ovog broja je 8. :Proizvod cifara ovog broja je 7 :Kvadrat broja 17 je 289. :Kub broja 17 je 4913. :Broj 17 jednak je zbiru cifara njegovog kuba :Pošto je , ovaj broj nije prost u prstenu Gaussovih cijelih brojeva. :# [[oeis:A094133|Leyland primes]] :# [[oeis:A045575|Nonnegative numbers of the form x^y - y^x, for x,y > 1.]] :# [[oeis:A123206|Primes of the form x^y - y^x, for x,y > 1.]] :# [[oeis:A014556|Euler's "Lucky" numbers:]] :– [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 18. septembra 2026. u 11:40 (CEST) ::Mislim da bi bilo dobro, za početak, pogledati [[Wikipedija:Stilski priručnik]] pa kad pogledaš to, ako ti neke stvari još uvijek nisu jasne, slobodno pitaj :) – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 18. septembra 2026. u 12:11 (CEST) :::hvala – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 18. septembra 2026. u 12:57 (CEST) ::::Poštovana koleginice, ako Vam je potrebna pomoć, i ja sam na raspolaganju! Trenutno radim na jednoj važnoj [[Nacrt:Wikipedija:Rodno osjetljiv jezik|smjernici]], ali izdvojio bih vremena da pomognem, ako je pomoć potrebna. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 20. septembra 2026. u 17:36 (CEST) :::::Poz hvala na podršci :::::Objavila sam jedan novi članak i dopunu kvadrata obrisani su mi ti tekstovi navodno da su AI iako to ne koristim Koristila sam wikipedije na drugim jezicima iako ne poznajem iste kooristila sam prevodilac sa google :::::Ranije sam objavljivala neke članke pod drugim nikom i nisu mi obrisani . Sada pojma nemam da li mogu nešta objaviti ili ne jer neću da mi bude oobrisanno – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 09:49 (CEST) ::::::@[[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]]: Pardon, a koji je raniji nick u pitanju? :D – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. septembra 2026. u 13:03 (CEST) :::::::Matija – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 16:21 (CEST) ::::::::Okej, nije mi poznato, ali - drago mi je. Što se tiče članka, čini mi se da nisi pročitala baš taj stilski priručnik jer je članak skoro pa isti kao i onaj goli tekst koji tu stoji. Ja osobno nisam pisao članke o matematici, ali imamo dosta takvih članaka na projektu - [[Iracionalni broj|primjer]] solidno oblikovanog teksta. Znači, trebala bi stremiti ka tome da ti članak izgleda kao ovaj gore primjer. Jasno, količina sadržaja ne treba biti ista, ovo je dosta opsežan članak, ''ali'' stil, oblikovanje i struktura bi trebali izgledati enciklopedijski. Mislim da bi bilo zgodno prvo objaviti članak na '''[[Korisnica:Ptica soko/igralište|ovom mjestu]]''' pa javiti nekome od admina da to pregleda i dotjera prije objave u glavnom imenskom. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. septembra 2026. u 16:31 (CEST) hd8xcaj6pdi3nkrrqyeq5hzk158akkz 42690785 42690784 2026-09-21T14:35:25Z Ptica soko 333848 /* Brisanje */ odgovor 42690785 wikitext text/x-wiki {{Dobrodošlica}} – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 15. septembra 2026. u 18:32 (CEST) == Brisanje == Što se tiče članka o doprinosima, on može postojati, ali ne u glavnom imenskom prostoru. Što se tiče članaka, svi su izgledali kao članci generirani umjetnom inteligencijom ili traljavo odrađeni strojni prijevodi. U oba slučaja, takvi članci nisu dopušteni. Ako želiš poraditi na tekstovima i ako ti treba pomoć oko uređivanja, stojim ti na raspolaganju, zajedno s kolegama :) – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 18. septembra 2026. u 11:26 (CEST) :Da li je ovoo uredu :Broj 17 je Leylandov broj i Leylandov prost broj dobijen pomoću brojeva 2 i 3 (), te pomoću brojeva 3 i 4 () :7 je neparan dvocifren broj :Broj 17 je jedan od pet poznatih [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Fermatovi_brojevi Fermatovih prostih brojeva]  i jedan od ukupno šest Eulerovih [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Sretni_brojevi sretnih brojeva]. :Zbir prva četiri [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Prost_broj prosta broja]: :Prvi broj koji je zbir četvrtih potencija različitih brojeva: :Najveći broj čiji je [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Kvadratni_korijen kvadratni korijen] iracionalan :Broj 17 je zbir dva kvadrata, a također dijeli zbir kvadrata :je [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Hipotenuza hipotenuza] najvećeg [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Pravougli_trougao_u_zlatnom_trouglu trougla] u Teodorovoj spirali bez samopresjeka :Zbir cifara ovog broja je 8. Proizvod cifara ovog broja je 7. :Zbir cifara ovog broja je 8. :Proizvod cifara ovog broja je 7 :Kvadrat broja 17 je 289. :Kub broja 17 je 4913. :Broj 17 jednak je zbiru cifara njegovog kuba :Pošto je , ovaj broj nije prost u prstenu Gaussovih cijelih brojeva. :# [[oeis:A094133|Leyland primes]] :# [[oeis:A045575|Nonnegative numbers of the form x^y - y^x, for x,y > 1.]] :# [[oeis:A123206|Primes of the form x^y - y^x, for x,y > 1.]] :# [[oeis:A014556|Euler's "Lucky" numbers:]] :– [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 18. septembra 2026. u 11:40 (CEST) ::Mislim da bi bilo dobro, za početak, pogledati [[Wikipedija:Stilski priručnik]] pa kad pogledaš to, ako ti neke stvari još uvijek nisu jasne, slobodno pitaj :) – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 18. septembra 2026. u 12:11 (CEST) :::hvala – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 18. septembra 2026. u 12:57 (CEST) ::::Poštovana koleginice, ako Vam je potrebna pomoć, i ja sam na raspolaganju! Trenutno radim na jednoj važnoj [[Nacrt:Wikipedija:Rodno osjetljiv jezik|smjernici]], ali izdvojio bih vremena da pomognem, ako je pomoć potrebna. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 20. septembra 2026. u 17:36 (CEST) :::::Poz hvala na podršci :::::Objavila sam jedan novi članak i dopunu kvadrata obrisani su mi ti tekstovi navodno da su AI iako to ne koristim Koristila sam wikipedije na drugim jezicima iako ne poznajem iste kooristila sam prevodilac sa google :::::Ranije sam objavljivala neke članke pod drugim nikom i nisu mi obrisani . Sada pojma nemam da li mogu nešta objaviti ili ne jer neću da mi bude oobrisanno – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 09:49 (CEST) ::::::@[[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]]: Pardon, a koji je raniji nick u pitanju? :D – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. septembra 2026. u 13:03 (CEST) :::::::Matija – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 16:21 (CEST) ::::::::Okej, nije mi poznato, ali - drago mi je. Što se tiče članka, čini mi se da nisi pročitala baš taj stilski priručnik jer je članak skoro pa isti kao i onaj goli tekst koji tu stoji. Ja osobno nisam pisao članke o matematici, ali imamo dosta takvih članaka na projektu - [[Iracionalni broj|primjer]] solidno oblikovanog teksta. Znači, trebala bi stremiti ka tome da ti članak izgleda kao ovaj gore primjer. Jasno, količina sadržaja ne treba biti ista, ovo je dosta opsežan članak, ''ali'' stil, oblikovanje i struktura bi trebali izgledati enciklopedijski. Mislim da bi bilo zgodno prvo objaviti članak na '''[[Korisnica:Ptica soko/igralište|ovom mjestu]]''' pa javiti nekome od admina da to pregleda i dotjera prije objave u glavnom imenskom. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. septembra 2026. u 16:31 (CEST) :::::::::izvini pogrešššno dsam upisala nik je Matej – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 16:35 (CEST) oz1ipdcyzbnktgik8suajdre2n6dkhe 42690786 42690785 2026-09-21T14:40:32Z Edgar Allan Poe 29250 /* Brisanje */ odgovor 42690786 wikitext text/x-wiki {{Dobrodošlica}} – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 15. septembra 2026. u 18:32 (CEST) == Brisanje == Što se tiče članka o doprinosima, on može postojati, ali ne u glavnom imenskom prostoru. Što se tiče članaka, svi su izgledali kao članci generirani umjetnom inteligencijom ili traljavo odrađeni strojni prijevodi. U oba slučaja, takvi članci nisu dopušteni. Ako želiš poraditi na tekstovima i ako ti treba pomoć oko uređivanja, stojim ti na raspolaganju, zajedno s kolegama :) – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 18. septembra 2026. u 11:26 (CEST) :Da li je ovoo uredu :Broj 17 je Leylandov broj i Leylandov prost broj dobijen pomoću brojeva 2 i 3 (), te pomoću brojeva 3 i 4 () :7 je neparan dvocifren broj :Broj 17 je jedan od pet poznatih [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Fermatovi_brojevi Fermatovih prostih brojeva]  i jedan od ukupno šest Eulerovih [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Sretni_brojevi sretnih brojeva]. :Zbir prva četiri [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Prost_broj prosta broja]: :Prvi broj koji je zbir četvrtih potencija različitih brojeva: :Najveći broj čiji je [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Kvadratni_korijen kvadratni korijen] iracionalan :Broj 17 je zbir dva kvadrata, a također dijeli zbir kvadrata :je [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Hipotenuza hipotenuza] najvećeg [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Pravougli_trougao_u_zlatnom_trouglu trougla] u Teodorovoj spirali bez samopresjeka :Zbir cifara ovog broja je 8. Proizvod cifara ovog broja je 7. :Zbir cifara ovog broja je 8. :Proizvod cifara ovog broja je 7 :Kvadrat broja 17 je 289. :Kub broja 17 je 4913. :Broj 17 jednak je zbiru cifara njegovog kuba :Pošto je , ovaj broj nije prost u prstenu Gaussovih cijelih brojeva. :# [[oeis:A094133|Leyland primes]] :# [[oeis:A045575|Nonnegative numbers of the form x^y - y^x, for x,y > 1.]] :# [[oeis:A123206|Primes of the form x^y - y^x, for x,y > 1.]] :# [[oeis:A014556|Euler's "Lucky" numbers:]] :– [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 18. septembra 2026. u 11:40 (CEST) ::Mislim da bi bilo dobro, za početak, pogledati [[Wikipedija:Stilski priručnik]] pa kad pogledaš to, ako ti neke stvari još uvijek nisu jasne, slobodno pitaj :) – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 18. septembra 2026. u 12:11 (CEST) :::hvala – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 18. septembra 2026. u 12:57 (CEST) ::::Poštovana koleginice, ako Vam je potrebna pomoć, i ja sam na raspolaganju! Trenutno radim na jednoj važnoj [[Nacrt:Wikipedija:Rodno osjetljiv jezik|smjernici]], ali izdvojio bih vremena da pomognem, ako je pomoć potrebna. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 20. septembra 2026. u 17:36 (CEST) :::::Poz hvala na podršci :::::Objavila sam jedan novi članak i dopunu kvadrata obrisani su mi ti tekstovi navodno da su AI iako to ne koristim Koristila sam wikipedije na drugim jezicima iako ne poznajem iste kooristila sam prevodilac sa google :::::Ranije sam objavljivala neke članke pod drugim nikom i nisu mi obrisani . Sada pojma nemam da li mogu nešta objaviti ili ne jer neću da mi bude oobrisanno – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 09:49 (CEST) ::::::@[[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]]: Pardon, a koji je raniji nick u pitanju? :D – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. septembra 2026. u 13:03 (CEST) :::::::Matija – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 16:21 (CEST) ::::::::Okej, nije mi poznato, ali - drago mi je. Što se tiče članka, čini mi se da nisi pročitala baš taj stilski priručnik jer je članak skoro pa isti kao i onaj goli tekst koji tu stoji. Ja osobno nisam pisao članke o matematici, ali imamo dosta takvih članaka na projektu - [[Iracionalni broj|primjer]] solidno oblikovanog teksta. Znači, trebala bi stremiti ka tome da ti članak izgleda kao ovaj gore primjer. Jasno, količina sadržaja ne treba biti ista, ovo je dosta opsežan članak, ''ali'' stil, oblikovanje i struktura bi trebali izgledati enciklopedijski. Mislim da bi bilo zgodno prvo objaviti članak na '''[[Korisnica:Ptica soko/igralište|ovom mjestu]]''' pa javiti nekome od admina da to pregleda i dotjera prije objave u glavnom imenskom. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. septembra 2026. u 16:31 (CEST) :::::::::izvini pogrešššno dsam upisala nik je Matej – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 16:35 (CEST) ::::::::::Ummm... ako je to ono što sam ja našao, to su bili doprinosi prije 10-ak godina, otprilike. Ali, evo - [[Fibonaccijevi polinomi]]. Našao sam brzinski ovaj članak i on je sasvim sjajan primjer kako jedan kratak članak može izgledati. Ništa od ovoga što je objavljeno dosad nije izgledalo ovako, nego je bilo puno kaotičnije. Tako da... kažem, možda je dobro prvo na igralište, onda nekoga cimnuti da baci oko i onda u glavni. Mislim da je to dobar start dok se ponovo malo ne ušemiš. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. septembra 2026. u 16:40 (CEST) eb25eatzhu9karkjjawhqyithpfphco 42690788 42690786 2026-09-21T15:01:15Z Ptica soko 333848 /* Brisanje */ odgovor 42690788 wikitext text/x-wiki {{Dobrodošlica}} – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 15. septembra 2026. u 18:32 (CEST) == Brisanje == Što se tiče članka o doprinosima, on može postojati, ali ne u glavnom imenskom prostoru. Što se tiče članaka, svi su izgledali kao članci generirani umjetnom inteligencijom ili traljavo odrađeni strojni prijevodi. U oba slučaja, takvi članci nisu dopušteni. Ako želiš poraditi na tekstovima i ako ti treba pomoć oko uređivanja, stojim ti na raspolaganju, zajedno s kolegama :) – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 18. septembra 2026. u 11:26 (CEST) :Da li je ovoo uredu :Broj 17 je Leylandov broj i Leylandov prost broj dobijen pomoću brojeva 2 i 3 (), te pomoću brojeva 3 i 4 () :7 je neparan dvocifren broj :Broj 17 je jedan od pet poznatih [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Fermatovi_brojevi Fermatovih prostih brojeva]  i jedan od ukupno šest Eulerovih [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Sretni_brojevi sretnih brojeva]. :Zbir prva četiri [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Prost_broj prosta broja]: :Prvi broj koji je zbir četvrtih potencija različitih brojeva: :Najveći broj čiji je [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Kvadratni_korijen kvadratni korijen] iracionalan :Broj 17 je zbir dva kvadrata, a također dijeli zbir kvadrata :je [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Hipotenuza hipotenuza] najvećeg [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Pravougli_trougao_u_zlatnom_trouglu trougla] u Teodorovoj spirali bez samopresjeka :Zbir cifara ovog broja je 8. Proizvod cifara ovog broja je 7. :Zbir cifara ovog broja je 8. :Proizvod cifara ovog broja je 7 :Kvadrat broja 17 je 289. :Kub broja 17 je 4913. :Broj 17 jednak je zbiru cifara njegovog kuba :Pošto je , ovaj broj nije prost u prstenu Gaussovih cijelih brojeva. :# [[oeis:A094133|Leyland primes]] :# [[oeis:A045575|Nonnegative numbers of the form x^y - y^x, for x,y > 1.]] :# [[oeis:A123206|Primes of the form x^y - y^x, for x,y > 1.]] :# [[oeis:A014556|Euler's "Lucky" numbers:]] :– [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 18. septembra 2026. u 11:40 (CEST) ::Mislim da bi bilo dobro, za početak, pogledati [[Wikipedija:Stilski priručnik]] pa kad pogledaš to, ako ti neke stvari još uvijek nisu jasne, slobodno pitaj :) – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 18. septembra 2026. u 12:11 (CEST) :::hvala – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 18. septembra 2026. u 12:57 (CEST) ::::Poštovana koleginice, ako Vam je potrebna pomoć, i ja sam na raspolaganju! Trenutno radim na jednoj važnoj [[Nacrt:Wikipedija:Rodno osjetljiv jezik|smjernici]], ali izdvojio bih vremena da pomognem, ako je pomoć potrebna. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 20. septembra 2026. u 17:36 (CEST) :::::Poz hvala na podršci :::::Objavila sam jedan novi članak i dopunu kvadrata obrisani su mi ti tekstovi navodno da su AI iako to ne koristim Koristila sam wikipedije na drugim jezicima iako ne poznajem iste kooristila sam prevodilac sa google :::::Ranije sam objavljivala neke članke pod drugim nikom i nisu mi obrisani . Sada pojma nemam da li mogu nešta objaviti ili ne jer neću da mi bude oobrisanno – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 09:49 (CEST) ::::::@[[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]]: Pardon, a koji je raniji nick u pitanju? :D – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. septembra 2026. u 13:03 (CEST) :::::::Matija – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 16:21 (CEST) ::::::::Okej, nije mi poznato, ali - drago mi je. Što se tiče članka, čini mi se da nisi pročitala baš taj stilski priručnik jer je članak skoro pa isti kao i onaj goli tekst koji tu stoji. Ja osobno nisam pisao članke o matematici, ali imamo dosta takvih članaka na projektu - [[Iracionalni broj|primjer]] solidno oblikovanog teksta. Znači, trebala bi stremiti ka tome da ti članak izgleda kao ovaj gore primjer. Jasno, količina sadržaja ne treba biti ista, ovo je dosta opsežan članak, ''ali'' stil, oblikovanje i struktura bi trebali izgledati enciklopedijski. Mislim da bi bilo zgodno prvo objaviti članak na '''[[Korisnica:Ptica soko/igralište|ovom mjestu]]''' pa javiti nekome od admina da to pregleda i dotjera prije objave u glavnom imenskom. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. septembra 2026. u 16:31 (CEST) :::::::::izvini pogrešššno dsam upisala nik je Matej – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 16:35 (CEST) ::::::::::Ummm... ako je to ono što sam ja našao, to su bili doprinosi prije 10-ak godina, otprilike. Ali, evo - [[Fibonaccijevi polinomi]]. Našao sam brzinski ovaj članak i on je sasvim sjajan primjer kako jedan kratak članak može izgledati. Ništa od ovoga što je objavljeno dosad nije izgledalo ovako, nego je bilo puno kaotičnije. Tako da... kažem, možda je dobro prvo na igralište, onda nekoga cimnuti da baci oko i onda u glavni. Mislim da je to dobar start dok se ponovo malo ne ušemiš. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. septembra 2026. u 16:40 (CEST) :::::::::::ja sam u članku broj 17 napisala samo ono sto se odnosi na matemaatiku Tu nema naslova i podnaslova pojma nemam sta tamo nije uredu clanak je koji treba dopuniti Na svim wikipedijama je uglavnom tako ispisan :::::::::::evo ti ovaj članak on je uredu a nema nista o broju samo da je prost [[:sr:17_(број)|17 (број)]] :::::::::::ok ipak hvala – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 17:01 (CEST) aosy7pht3xdfy9d5gpp99uckt8qnois 42690789 42690788 2026-09-21T15:06:30Z Ptica soko 333848 /* Brisanje */ odgovor 42690789 wikitext text/x-wiki {{Dobrodošlica}} – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 15. septembra 2026. u 18:32 (CEST) == Brisanje == Što se tiče članka o doprinosima, on može postojati, ali ne u glavnom imenskom prostoru. Što se tiče članaka, svi su izgledali kao članci generirani umjetnom inteligencijom ili traljavo odrađeni strojni prijevodi. U oba slučaja, takvi članci nisu dopušteni. Ako želiš poraditi na tekstovima i ako ti treba pomoć oko uređivanja, stojim ti na raspolaganju, zajedno s kolegama :) – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 18. septembra 2026. u 11:26 (CEST) :Da li je ovoo uredu :Broj 17 je Leylandov broj i Leylandov prost broj dobijen pomoću brojeva 2 i 3 (), te pomoću brojeva 3 i 4 () :7 je neparan dvocifren broj :Broj 17 je jedan od pet poznatih [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Fermatovi_brojevi Fermatovih prostih brojeva]  i jedan od ukupno šest Eulerovih [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Sretni_brojevi sretnih brojeva]. :Zbir prva četiri [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Prost_broj prosta broja]: :Prvi broj koji je zbir četvrtih potencija različitih brojeva: :Najveći broj čiji je [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Kvadratni_korijen kvadratni korijen] iracionalan :Broj 17 je zbir dva kvadrata, a također dijeli zbir kvadrata :je [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Hipotenuza hipotenuza] najvećeg [https://kabinet-matematike.fandom.com/hr/wiki/Pravougli_trougao_u_zlatnom_trouglu trougla] u Teodorovoj spirali bez samopresjeka :Zbir cifara ovog broja je 8. Proizvod cifara ovog broja je 7. :Zbir cifara ovog broja je 8. :Proizvod cifara ovog broja je 7 :Kvadrat broja 17 je 289. :Kub broja 17 je 4913. :Broj 17 jednak je zbiru cifara njegovog kuba :Pošto je , ovaj broj nije prost u prstenu Gaussovih cijelih brojeva. :# [[oeis:A094133|Leyland primes]] :# [[oeis:A045575|Nonnegative numbers of the form x^y - y^x, for x,y > 1.]] :# [[oeis:A123206|Primes of the form x^y - y^x, for x,y > 1.]] :# [[oeis:A014556|Euler's "Lucky" numbers:]] :– [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 18. septembra 2026. u 11:40 (CEST) ::Mislim da bi bilo dobro, za početak, pogledati [[Wikipedija:Stilski priručnik]] pa kad pogledaš to, ako ti neke stvari još uvijek nisu jasne, slobodno pitaj :) – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 18. septembra 2026. u 12:11 (CEST) :::hvala – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 18. septembra 2026. u 12:57 (CEST) ::::Poštovana koleginice, ako Vam je potrebna pomoć, i ja sam na raspolaganju! Trenutno radim na jednoj važnoj [[Nacrt:Wikipedija:Rodno osjetljiv jezik|smjernici]], ali izdvojio bih vremena da pomognem, ako je pomoć potrebna. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 20. septembra 2026. u 17:36 (CEST) :::::Poz hvala na podršci :::::Objavila sam jedan novi članak i dopunu kvadrata obrisani su mi ti tekstovi navodno da su AI iako to ne koristim Koristila sam wikipedije na drugim jezicima iako ne poznajem iste kooristila sam prevodilac sa google :::::Ranije sam objavljivala neke članke pod drugim nikom i nisu mi obrisani . Sada pojma nemam da li mogu nešta objaviti ili ne jer neću da mi bude oobrisanno – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 09:49 (CEST) ::::::@[[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]]: Pardon, a koji je raniji nick u pitanju? :D – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. septembra 2026. u 13:03 (CEST) :::::::Matija – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 16:21 (CEST) ::::::::Okej, nije mi poznato, ali - drago mi je. Što se tiče članka, čini mi se da nisi pročitala baš taj stilski priručnik jer je članak skoro pa isti kao i onaj goli tekst koji tu stoji. Ja osobno nisam pisao članke o matematici, ali imamo dosta takvih članaka na projektu - [[Iracionalni broj|primjer]] solidno oblikovanog teksta. Znači, trebala bi stremiti ka tome da ti članak izgleda kao ovaj gore primjer. Jasno, količina sadržaja ne treba biti ista, ovo je dosta opsežan članak, ''ali'' stil, oblikovanje i struktura bi trebali izgledati enciklopedijski. Mislim da bi bilo zgodno prvo objaviti članak na '''[[Korisnica:Ptica soko/igralište|ovom mjestu]]''' pa javiti nekome od admina da to pregleda i dotjera prije objave u glavnom imenskom. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. septembra 2026. u 16:31 (CEST) :::::::::izvini pogrešššno dsam upisala nik je Matej – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 16:35 (CEST) ::::::::::Ummm... ako je to ono što sam ja našao, to su bili doprinosi prije 10-ak godina, otprilike. Ali, evo - [[Fibonaccijevi polinomi]]. Našao sam brzinski ovaj članak i on je sasvim sjajan primjer kako jedan kratak članak može izgledati. Ništa od ovoga što je objavljeno dosad nije izgledalo ovako, nego je bilo puno kaotičnije. Tako da... kažem, možda je dobro prvo na igralište, onda nekoga cimnuti da baci oko i onda u glavni. Mislim da je to dobar start dok se ponovo malo ne ušemiš. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 21. septembra 2026. u 16:40 (CEST) :::::::::::ja sam u članku broj 17 napisala samo ono sto se odnosi na matemaatiku Tu nema naslova i podnaslova pojma nemam sta tamo nije uredu clanak je koji treba dopuniti Na svim wikipedijama je uglavnom tako ispisan :::::::::::evo ti ovaj članak on je uredu a nema nista o broju samo da je prost [[:sr:17_(број)|17 (број)]] :::::::::::ok ipak hvala – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 17:01 (CEST) ::::::::::::[https://matematika.fandom.com/bs/wiki/Fibonaccijevi_brojevi Fibonaccijevi brojevi] sta velis za ovo – [[Korisnik:Ptica soko|Ptica soko]] ([[Razgovor s korisnikom:Ptica soko|razgovor]]) 21. septembra 2026. u 17:06 (CEST) i9shzpjrfydy2qze5iysbomit5uq4to 0 4725520 42690811 42689906 2026-09-21T17:23:07Z Zavičajac 76707 42690811 wikitext text/x-wiki {{UNESCO-nematerijalna svjetska baština |ime baštine = Mvet Ojeng, muzička umjetnost, izvođenje i vještine zajednice Ekang |slika = |godina = 2025. |regija = Afrika |id = 02253 |ugroženost = |poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/mvet-oyeng-musical-art-practices-and-skills-associated-with-the-ekang-community-02253 |država = {{flag|Gabon}}, {{flag|Kamerun}}, {{flag|Republika Kongo}} }} '''Mvet Ojeng''' je [[kultura|kulturna]] tradicija zajednice Ekang u državama: [[Gabon]], [[Kamerun]] i [[Republika Kongo]]. Sadrži muzičku umjetnost i narativnu izvedbu niza epskih priča, uz [[ples]] i sviranje tradicionalnog [[Žičani instrumenti|žičanog instrumenta]] mveta. Izvođač kombinira pjevanje, pripovijedanje, sviranje i glumu kako bi kroz duže vrijeme prepričavao herojske priče, mitove o predcima i [[Etika|etičke]] lekcije. Publika aktivno učestvuje u izvedbi svirajući na bubnjevima ili plješćući, pjevajući i razgovarajući s pripovjedačem. Izvođači su u društvu visoko cijenjeni kao pojedinci.<ref name="nomin">{{Cite web |url= https://note.com/ich_notes/n/na6fbdad0ea7e?hl=en |title= Nematerijalna kulturna baština u Kamerunu |work= https://note.com |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Instrument mvet izrađen je od grana [[Rafija palma|rafije]] (vrsta palme), žica i tikvica, u varijantama od 4 do 15 žica, ovisno o virtuoznosti svirača. Za umjetnike, mvet je temeljni element kulturnog identiteta, prenesen [[Inicijacija|inicijacijom]] i smatra se proročkim znanjem.<ref>[https://www.dw.com/fr/patrimoine-unesco-mvet-oyeng-afrique-centrale/video-75274600 Mvet Ojeng, nematerijalna kulturna baština - DW - www.dw.com, Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> == Nematerijalna kulturna baština == Mvet Ojeng, kulturna baština zajednice Ekang je upisana na [[UNESCO]]-vu Reprezentativnu listu [[Nematerijalna kulturna baština|nematerijalnog kulturnog naslijeđa]] čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa Gabona, Kameruna i Konga.<ref>[https://ich.unesco.org/en/state/cameroon-CM UNESCO: Nematerijalna kulturna baština u kAMERUNU - ich.unesco.org, Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 20. zasjedanju koje je održano od 8. do 12. decembra 2025. god. u [[Nju Delhi]]ju, [[Indija]].<ref>[https://ich.unesco.org/en/RL/mvet-oyeng-musical-art-practices-and-skills-associated-with-the-ekang-community-02253 UNESCO – Mvet Ojeng, muzička umjetnost, izvođenje i vještine zajednice Ekang - 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Priče prikazuju bitke s duhovnim svijetom, pustolovine heroja i poredak ljudskog društva, a publika ih doživljava ne samo kao zabavu, već i kao obrazovanje i duhovno učenje. Improvizacija je također važna osobina. Izvođači mijenjaju svoje pripovijedanje u skladu s učešćem publike i atmosferom trenutka. Bez obzira na avremene društvene promjene, Mvet Oyeng se i danas izvodi kao duhovna osnova Ekang kulture, neformalno kroz ritualno i praktično učenje. Žene mogu biti pripovjedačice, osobito u popularnom obliku, ali obično ne izrađuju ili ne sviraju instrument. <ref>[https://afroatlas.org/fr/intangible/mvet-oyeng-musical-art-practices-and-skills-associated-with-the-ekang-community/ Afro Heritage Atlas – Mvet Ojeng, muzička umjetnost, izvođenje i vještine zajednice Ekang - afroatlas.org - 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Mvet Oyeng doprinosi prijenosu lokalne istorije, jezika i vrijednosti zajednice te promoviše poštovanje, pravdu, saradnju i mir, rješavanje sukoba, jača društvene veze i pomaže u očuvanju identiteta i zajedničkog sjećanja zajednice. == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Okefenokee National Wildlife Refuge}} [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Gabonu]] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Kamerunu]] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Kongu]] 3mmjffzaiajk3p1dakzsuch2ryuwml0 0 4725524 42690907 42689972 2026-09-22T08:08:14Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 3 books for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690907 wikitext text/x-wiki '''Zigotska indukcija''' se dešava kada bakterijska ćelija koja nosi utišanu DNK [[bakteriofag|bakterijskog virusa]] u svom [[hromosom]]u prenese virusnu DNK zajedno sa svojom vlastitom DNK u drugu bakterijsku ćeliju u kojoj se virus ne nalazi, zbog čega se uzrokujući da se ćelija-primalac DNK rasprsne.<ref>{{cite web|last1=Griffiths|first1=Anthony J.F.|last2=Miller|first2=Jeffrey H.|last3=Suzuki|first3=David T.|last4=Lewontin|first4=Richard C.|last5=Gelbart|first5=William M.|title=An Introduction to Genetic Analysis|url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK21760/|archive-url=https://web.archive.org/web/20190515092316/https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK21760/|url-status=dead|archive-date=May 15, 2019|website=NCBI Bookshelf|access-date=7 November 2016}}</ref> U donorskoj ćeliji, [[represorski protein]] kojeg kodira [[profag]] (virusna DNK) drži virusne gene isključenim tako da se virus ne stvara. Kada se DNK prenese u ćeliju-primaoca [[bakterijska konjugacija|konjugacijom]], virusni geni u prenesenoj DNK se odmah uključuju jer ćeliji-primaocu nedostaje represor. Kao rezultat toga, u ćeliji-primaocu se stvara mnogo virusa, a na kraju dolazi do [[liziranje|liziranja]] kako bi se oslobodio novi virus. Zigotsku indukciju su otkrili [[Élie Wollman]] i [[François Jacob]] 1954. godine.<ref>{{cite book|last1=Brock|first1=Thomas D.|title=The Emergence of Bacterial Genetics|url=https://archive.org/details/emergenceofbacte0000broc|date=1990|publisher=Cold Spring Harbor Laboratory Press|location=Cold Spring Harbor, N.Y.|isbn=978-0879693503|page=[https://archive.org/details/emergenceofbacte0000broc/page/97 97]}}</ref> Historijski gledano, zigotska indukcija je pružila uvid u prirodu bakterijske konjugacije. To je također doprinijelo razvoju ranog modela represije [[Regulacija genske ekspresije|regulacije gena]] koji je objasnio kako su geni [[lac operon|''lac'' operon]]a i [[lambda bakteriofag|λ bakteriofaga]] negativno regulirani.<ref>{{cite book|last1=Brock|first1=Thomas D.|title=The Emergence of Bacterial Genetics|url=https://archive.org/details/emergenceofbacte0000broc|date=1990|publisher=Cold Spring Harbor Laboratory Press|location=Cold Spring Harbor, N.Y.|isbn=978-0879693503|page=[https://archive.org/details/emergenceofbacte0000broc/page/181 181]}}</ref> == Priroda bakterijske konjugacije == [[Joshua Lederberg]] i [[Edward Tatum]] su 1947. otkrili da nutritivni mutanti bakterije ''[[Escherichia coli |E. coli]]'', kada se inkubiraju u mješovitim kulturama, razmjenjuju genetske markere kako bi generirali nove rekombinante, iako je efikasnost parenja bila neefikasna.<ref name=Lederberg1946>{{cite journal |vauthors=Lederberg J, Tatum EL |title=Gene recombination in ''Escherichia coli'' |journal=Nature |volume=158 |issue=4016 |pages=558 |year=1946 |pmid=21001945 |doi= 10.1038/158558a0|bibcode=1946Natur.158..558L |s2cid=1826960 |doi-access=free }}</ref> Kasniji eksperimenti sa sojevima ''E. coli'' koji su se parili na visokoj frekvenciji, koji su nazvani [[Hfr ćelija|Hfr]] (visoka frekvencija rekombinanata), otkrili su kako se genetski markeri prenose. Élie Wollman i François Jacob su pokazali da se geni prenose određenim redoslijedom iz Hfr donorske ćelije u F⁻ recipijentsku ćeliju tokom parenja. Što su Hfr i F⁻ ćelije duže bile u kontaktu, to se više gena prenosilo. Nisu vjerovali da se cijeli donorski hromosom obično prenosi na recipijenta.<ref>{{cite book|last1=Brock|first1=Thomas D.|title=The Emergence of Bacterial Genetics|url=https://archive.org/details/emergenceofbacte0000broc|date=1990|publisher=Cold Spring Harbor Laboratory Press|location=Cold Spring Harbor, N.Y.|isbn=978-0879693503|pages=[https://archive.org/details/emergenceofbacte0000broc/page/96 96]–97}}</ref> S druge strane, Lederberg je imao alternativno objašnjenje za prividno uređen prijenos dijela hromosoma. Po analogiji s [[oplodnja|oplodnjom]] i [[mejoza|mejozom]] kod viših organizama, predložio je da je sav genetski materijal prenesen, ali da se lom donorskog hromosoma događa na određenim mjestima tako da se segmenti donorskog hromosoma mogu izbrisati.<ref name=Lederberg1955>{{cite journal |vauthors=Lederberg J |title=Genetic recombination in bacteria |journal=Science |volume=122 |issue=3176 |pages=920 |year=1955 |pmid=13274050 |doi= 10.1126/science.122.3176.920|bibcode=1955Sci...122..920L |s2cid=33350056 }}</ref> Zigotska indukcija je otkrivena dok je lokacija profaga λ mapirana upotrebom Hfr x F⁻ parenja. Kada je F⁻ bio lizogen za λ, [[lizogenija]] je mapirana na ''gal'' lokus. Međutim, kada je Hfr roditelj bio lizogen, lizogenija (tj. profag) nije naslijeđena ni od jednog rekombinanta, koji su dobijeni uzgojem u vidu kolonije na odgovarajućem [[agar]]nom mediju. Razlog je taj što je prijenos λ profaga u F⁻ recipijenta bio praćen neposrednom indukcijom stvaranja bakteriofaga unutar F⁻ ćelije. Naknadna liza ovog "[[zigot]]a" oslobodila je nove čestice bakteriofaga. Ako bi parenje završilo prije nego što bi profag bio prenesen, fag nije bio stvaran, a rekombinacija bi se nastavila u zigotu. Ova zapažanja pružila su dokaze da su genetski markeri preneseni u jednom smjeru tokom konjugacije - iz Hfr u F⁻ ćeliju. Ti eksperimenti su također pokazali da je Lederbergov model bio netačan, budući da bi zigotska indukcija spriječila formiranje bilo kakvog rekombinanta ukoliko bi svi hromosomi iz Hfr ćelije bili preneseni u F⁻ ćeliju.<ref name=Wollman1956>{{cite journal |vauthors=Wollman EL, Jacob F, Hayes W |title=Conjugation and genetic recombination in ''Escherichia coli'' K-12 |journal=Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology |volume=21 |pages=141–62 |year=1956 |pmid=13433587 |doi= 10.1101/sqb.1956.021.01.012}}</ref> == Reference == {{Reflist}} [[Kategorija:Virologija]] cqmbpxde5zjxiiv7ue2joac5bwyyi3g 0 4725528 42690916 42690164 2026-09-22T08:27:57Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 2 books for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690916 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob | sukob = Odcjepljenje Paname od Kolumbije | dio = | slika = Panama canal cartoon 1903.jpg | opis_slike = Karikatura anonimnog autora o američkom utjecaju na proglašenje panamske nezavisnosti objavljena u ''[[New York Times]]u'' [[1903.]] godine | datum = [[3. studenog]] [[1903.]] | mjesto = {{flagicon|KOL}} [[Panamska prevlaka]], [[Kolumbija]] | teritorija = | rezultat = {{tree list}} * Panamska politička pobjeda ** Odcjepljenje Paname od Kolumbije ** Međunarodno priznanje Paname kao suverene države {{tree list/end}} | strana1 = {{ubl|{{flag|Panama|1903}}|{{flag|Sjedinjene Države|1896}}}} | strana2 = {{flag|Kolumbija}} | strana3 = | komandant1 = {{nowrap|{{flagicon|Panama|1903}} [[Manuel Amador Guerrero]]<br>{{flagicon|Panama|1903}} [[Demetrio H. Brid]]<br>{{flagicon|Panama|1903}} [[José Agustín Arango]]<br>{{flagicon|SAD|1901}} [[Theodore Roosevelt]]}} | komandant2 = {{nowrap|{{flagicon|KOL}} [[José Manuel Marroquín]]}} | komandant3 = | snaga1 = 1 [[topovnjača]] (''[[USS Nashville (PG-7)|Nashville]]'')<br>nepoznat broj ljudi | snaga2 = 1 [[topovnjača]] (''[[Cutch (parobrod)|Bogotá]]'')<br>nepoznat broj ljudi | snaga3 = | gubici1 = | gubici2 = | gubici3 = {{center|1 civilna žrtva, manji broj ozlijeđenih}} | napomene = }} '''Odcjepljenje Paname od Kolumbije''' ([[španjolski]]: ''Separación de Panamá de Colombia'') formalno je dovršeno [[3. studenog]] [[1903.]] godine uspostavom [[Panama|Republike Paname]] te ukidanjem kolumbijsko-kostarikanske granice. Odcjepljenje i potpuna nezavisnost Paname bili su rezultat višedesetljetnih političkih previranja, kako unutar Paname tako i unutar Kolumbije, a ostvarene su uz značajnu podršku [[SAD|Sjedinjenih Država]], koje su na tom području imale vlastite interese vezane uz izgradnju [[Panamski kanal|Panamskog kanala]]. == Pozadina == Panama je [[1821.]] godine [[Nezavisnost Paname|proglasila nezavisnost od Španjolske]], a [[Akt o nezavisnosti Paname]] istovremeno je stipulirao i pristupanje Paname tadašnjoj [[Velika Kolumbija|Velikoj Kolumbiji]]; ovaj je potez bio motiviran strahom da od španjolske odmazde zbog jednostrano proglašene nezavisnosti. Međutim, iako je bila dio kolumbijske države, Panama je uvijek imala dosta slabu povezanost s centralnom vlašću u [[Bogota|Bogoti]], što zbog udaljenosti što zbog slabe [[Darijenski rascjep|kopnene povezanosti]]. General [[Tomás de Herrera]] proglasio je [[1840.]] godine [[Slobodna Država Prevlake|Slobodnu Državu Prevlake]], ali ovaj se pokušaj jednostranog proglašenja raspao nakon samo 13 mjeseci, a Panama je mirnim putem reintegrirana u [[Republika Nova Granada|Novu Granadu]]. Status Paname u narednim se godinama mijenjao – isprva razjedinjene provincije postale su prvo [[Savezna država Panama|savezna država]] s visokim stupnjem autonomije, a nakon značajnih [[Ustav Kolumbije (1886)|ustavnih promjena iz 1886.]] godine [[Panama (departman)|departman]] s ograničenom autonomijom. U međuvremenu je bilo nekoliko kriznih situacija, uključujući i [[Panamska kriza 1885.|veliku krizu iz 1885.]] godine u čijem su smiriranju sudjelovali i [[Čile]] i [[Sjedinjene Države]].<ref name=Wicks>{{cite journal|last=Wicks|first=Daniel H.|title=Dress Rehearsal: United States Intervention on The Isthmus of Panama, 1885|journal=[[Pacific Historical Review]]|volume=49|issue=4|year=1980|pages=581–605|jstor=3638968 |doi=10.2307/3638968 }}</ref> Situacija je donekle bila pod kontrolom tijekom [[Historija Panamskog kanala|izgradnje Panamskog kanala]], koja je izvorno dodijeljena [[Francuska|Francuskoj]] temeljem sporazuma s [[Kolumbija|Kolumbijom]]; međutim, zbog stalnog rasta troškova, Francuzi su naposlijetku potpuno napustili projekt tako da je gradilište bilo zapušteno desetljećima. Tijekom [[Tisućudnevni rat|Tisućudnevnog rata]], panamski nacionalisti iskoristili su situaciju s kanalom i političku nestabilnost u Kolumbiji kako bi dodatno pojačali pritisak na centralnu vlast i agitirali za odcjepljenje Paname. == Odcjepljenje == [[File:Portrait of Manuel Amador Guerrero.jpg|thumb|left|Liječnik [[Manuel Amador Guerrero]] bio je jedan od čelnika separatističkog pokreta te kasnije prvi ustavni [[predsjednik Paname]].]] Dolazak [[José Domingo de Obaldía|Joséa Dominga de Obaldíje]] na mjesto guvernera u Panami označio je prekretnicu, s obzirom na činjenicu da je podržavao odcjepljenje; istovremeno je njegov kolega [[José Agustín Arango]] započeo s izradom planova za revoluciju i secesiju. Grupi se ubrzo pridružio i [[Manuel Amador Guerrero]], koji će ubrzo postati vođa secesionističkog pokreta nakon što je dobio podršku panamskih liberala i zapovjednika [[Esteban Huertas|Estebana Huertasa]].{{sfn|Johnson|1906|pp=162-163}} Jezgru grupe još su činili general [[Nicanor de Obarrio]], [[Ricardo Arias (političar)|Ricardo Arias]], [[Federico Boyd]], [[Carlos Constantino Arosemena]], [[Tomás Arias]] i [[Manuel Espinosa Batista]]. Secesionistički je pokret smatrao podršku [[SAD|Sjedinjenih Država]] ključnom tako da je Amador u rujnu [[1903.]] godine osobno otputovao u [[New York (grad)|New York]] kako bi saznao kako bi točno Sjedinjene Države mogle pomoći secesionistima.{{sfn|Ospina Peña|2017|loc=XXV—El Plan B}} Amador se u New Yorku sastao s francuskim inženjerom i lobistom [[Philippe Bunau-Varilla|Philippeom Bunauom-Varillom]], koji mu je predao ček na iznos od $100,000 ($3.58 milijuna u [[2025.]] godini) za novu panamsku pobunu, u zamjenu za mjesto panamskog veleposlanika u [[Washington, DC|Washingtonu]].<ref>{{cite web| url = https://timesmachine.nytimes.com/timesmachine/1903/11/05/105064628.pdf| title = Special to ''The New York Times''. November 5, 1903, Thursday, p. 1; 2557 words}}</ref> Bunau-Varilla je tada organizirao sastanak s predsjednikom [[Theodore Roosevelt|Rooseveltom]], koji nije eksplicitno podržao pobunu, ali rekao je da bi to bio pozitivan razvoj događaj i da bi Panamci mogli računati na to da će Amerikanci djelovati kako se od njih očekuje; ipak, upozorio je Amadora da izbjegavaju nasilnu secesiju jer američki narod ne bi podržao krvlju izborenu nezavisnost.{{sfn|McCullough|1977|pp=361–386}}<ref name="hanson">{{cite web |last=Hanson |first=David C. |title=Theodore Roosevelt and the Panama Canal |url=http://www.upa.pdx.edu/IMS/currentprojects/TAHv3/Content/PDFs/Roosevelt_Panama_Canal.pdf |publisher=Virginia Western Community College |access-date=21 January 2014 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140201211319/http://www.upa.pdx.edu/IMS/currentprojects/TAHv3/Content/PDFs/Roosevelt_Panama_Canal.pdf |archive-date=1 February 2014 }}</ref> Zadovoljan, Amador se vratio u Panamu kako bi pokrenuo plan,{{sfn|Ospina Peña|2017|loc=XXV—El Plan B}}{{sfn|Harding|2006|p=30}} dok je Roosevelt naredio da [[topovnjača]] [[USS Nashville (PG-7)|USS ''Nashville'']] krene prvo prema [[Jamajka|Jamajci]], a onda prema [[Panama|Panami]]. Secesionisti su odredili studeni [[1903.]] kao vrijeme realizacije svog plana. Centralna je vlast dobila informacije da se nešto sprema u Panami, ali do njih su došle pogrešne informacije o [[nikaragva]]nskom napadu na Panamu, tako da je kolumbijska vlada poslala 500 vojnika iz [[Barranquilla|Barranquille]], koji su na dvama brodovima išli prema [[Colón (Panama)|Colónu]], gdje se ''Nashville'' usidrio [[2. studenog]] [[1903.]] godine; Amerikanci su dolazak opravdavali čuvanjem sigurnosti Panamske željeznice sukladno odredbama [[Sporazum Mallarino–Bidlack|sporazuma Mallarino–Bidlack]].{{sfn|McCullough|1977|pp=361–386}}{{sfn|Harding|2006|p=30}} Kolumbijske su trupe zapravo bili brzinski unovačeni početnici s praktički nikakvom obukom,<ref>{{Cite book |last=Meade |first=Teresa A. |author-link=Teresa Meade |title=History of Modern Latin America: 1800 to the Present |url=https://archive.org/details/historyofmodernl0002mead_r1e6 |publisher=Wiley-Blackwell |year=2016 |isbn=978-1-118-77248-5 |location=Hoboken, New Jersey |pages=[https://archive.org/details/historyofmodernl0002mead_r1e6/page/128 128]–130}}</ref> što je bila posljedica činjenice da se vlada još uvijek oporavljala od trogodišnjeg građanskog rata i nije mogla okupiti bolju vojsku. Ti su se vojnici mogli nositi s panamskim revolucionarima, ali nisu imali nikakvih šansi protiv Amerikanaca, čega su potonji bili svjesni te su to ukalkulirali u svoje planove. No, kada su do separatista u Colónu stigle vijesti o dolasku kolumbijskih brodova, velik broj pobunjenika povukao se, a čelnici su održali hitan sastanak. Nakon sastanka, Amador se razočaran vratio kući s uvjerenjem da je plan propao, međutim njegova supruga, María de la Ossa, osmislila je plan kako bi, preko prijatelja sa željeznice, mogli odvojiti kolumbijske zapovjednike od vojnika; de la Ossa je vjerovala da će odvajanjem zapovjednika i njihovim hapšenjem moći lako podmititi trupe da se povuku.{{sfn|Ospina Peña|2017|loc=XXX—Los acontecimientos en Panamá}}{{sfn|McCullough|1977|p=422}}{{sfn|McGeachy|1961|p=3}} Amador je tada išao moliti američke nadzornike [[Panamska željeznica|Panamske željeznice]] za pomoć, na što su ovi pristali{{sfn|McGeachy|1961|pp=3-4}} te su odmah po dolasku Kolumbijaca nagovorili zapovjednike da žurno uđu u vlak za glavni grad, dok će oni naknadno organizirati prijevoz za vojnike. Plan je uspio.{{sfn|Harding|2006|p=31}}{{sfn|Ospina Peña|2017|loc=XXX—Los acontecimientos en Panamá}}{{sfn|McGeachy|1961|p=4}}[[File:Theodore Roosevelt, full-length portrait, standing beside large globe, facing front LCCN96521983.jpg|thumb|Američki predsjednik [[Theodore Roosevelt]] bio je aktivno uključen u cijeli proces zbog američkih interesa na [[Panamska prevlaka|prevlaci]], a domaće je kritike komentirao izjavom: "''Uzeo sam Prevlaku, pokrenuo kanal i onda pustio Kongres da raspravlja ne o kanalu, već o meni''".]]Zapovjednici su hitno poslani na "sastanak" s Obaldíjom,<ref name=":0">{{Cite book |last=Morris |first=Edmund |title=Theodore Rex |url=https://archive.org/details/theodorerex00edmu |publisher=Random House |year=2001 |isbn=0812966007 |pages=[https://archive.org/details/theodorerex00edmu/page/283 283]–293}}</ref> a na putu je Huertas naredio njihovo hapšenje. Kada su vojnici saznali za hapšenje okružili su američke trupe stacionirane u prostorijama željeznice, ali su ubrzo "uvjereni" da se povuku pod prijenjom napada s ''Nashvillea'';<ref name=":0" /><ref>{{cite book |last1=Scott |first1=William Rufus |title=The Americans in Panama |url=https://archive.org/details/americansinpana01scotgoog |date=1912 |publisher=The Statler Publishing Company |location=New York |pages=[https://archive.org/details/americansinpana01scotgoog/page/n92 64]–66 |edition=2 }}</ref> ovo se često navodi kao klasični primjer tzv. [[Diplomacija topovnjača|diplomacije topovnjača]]. Nakon ovog uspjeha, separatisti su [[3. studenog]] [[1903.]] godine proglasili nezavisnost te su se sastali u zgradi Općinskog vijeća kako bi proglasili osnivanje [[Panama|Republike Paname]].{{sfn|Harding|2006|p=31}}{{sfn|McGeachy|1961|p=6}} [[Topovnjača]] ''[[Cutch (parobrod)|Bogotá]]'' ispalila je nekoliko projektila na [[Panamá|glavni grad]] te iste noći, pri čemu je nekoliko osoba ozlijeđeno, a Kineski državljanin Wong Kong Yee je poginuo; on je bio jedina žrtva nezavisnosti.<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=S5YjpSZ5AdYC&pg=PA16|title = The United States and the Republic of Panama|isbn = 9780405020360|last1 = McCain|first1 = William David|date = 1970-01-01| publisher=Arno Press }}</ref> Predsjednik Općinskog vijeća Paname [[Demetrio H. Brid]] postao je [[4. studenog]] [[1903.]] godine ''[[de facto]]'' [[Predsjednik Paname]], nakon čega je imenovao [[Privremena vladina hunta (Panama)|Privremenu vladinu huntu]], koja je vodila zemlju do veljače [[1904.]] godine i konstituirajuće Narodne skupštine, na kojoj je [[Manuel Amador Guerrero]] izabran za prvog zakonitog predsjednika. == Reakcije == [[Sjedinjene Države]] neformalno su priznale Panamu [[6. studenog]],<ref>{{cite web|title=A Guide to the United States' History of Recognition, Diplomatic, and Consular Relations, by Country, since 1776: Panama|url=https://history.state.gov/countries/panama|access-date=23 July 2016}}</ref> a službeno priznanje uslijedilo je [[13. studenog]] [[1903.]] godine.<ref name=":1">{{Cite journal |last=Burns |first=E. Bradford |date=1969 |title=The Recognition of Panama by the Major Latin American States |url=https://www.cambridge.org/core/journals/americas/article/abs/recognition-of-panama-by-the-major-latin-american-states/3891DAA26FD9F87F3BF953506D49AFEE |journal=The Americas |language=en |volume=26 |issue=1 |pages=3–14 |doi=10.2307/979962 |issn=0003-1615|url-access=subscription }}</ref> Pet dana kasnije, [[Državni tajnik Sjedinjenih Američkih Država|državni tajnik]] [[John Hay]] i [[Philippe Bunau-Varilla]] potpisali su [[sporazum Hay–Bunau-Varilla]], kojim je uspostavljena [[Zona Panamskog kanala]].<ref name="panama">{{cite web |year=2009 |url = http://countrystudies.us/panama/8.htm|title = The 1903 Treaty and Qualified Independence|publisher = [[U.S. Library of Congress]]|access-date = 2009-05-01}}</ref><ref name="SMH 1909" /> Nijedan Panamac nije potpisao ovaj sporazum, iako je Bunau-Varilla predstavljao Panamu na potpisivanju sporazuma temeljem ranijeg dogovora s predstavnicima separatista; obje su države kasnije ratificirale ovaj sporazum. Istovremeno, Kolumbija je tek [[6. studenog]] [[1903.]] godine saznala da se Panama odcijepila zbog problema s komunikacijskim kablovima, nakon čega je u Panamu poslana diplomatska misija koja je za cilj imala uvjeriti Panamce da se predomisle te da umjesto sporazuma Hay–Bunau-Varilla ratificiraju [[sporazum Hay–Herrán]], a navodno im je ponuđeno i da [[Panamá]] postane glavni grad Kolumbije.<ref name="LABLAA">[http://www.lablaa.org/blaavirtual/historia/canal/can13.htm]{{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070824020224/http://www.lablaa.org/blaavirtual/historia/canal/can13.htm|date=2007-08-24}} {{es}}<span> Biblioteca Luis Angel Arango: CAPITULO XIV MEMORIAL DE AGRAVIOS</span>, [[Luis Angel Arango Library]] Accessed 28 August 2007.</ref> Delegacije su se sastale na brodu [[USS Mayflower (PY-1)|USS ''Mayflower'']], ali nikakav dogovor nije postignut. Međunarodne reakcije bile su različite. Dio američke javnosti bio je kritičan prema Rooseveltu, smatrajući ovaj primjer diplomacije topovnjača činom rata protiv Kolumbije, pri čemu su posebno oštri bili ''[[New York Times]]''<ref>{{Cite web |last=Delano |first=Anthony |date=9 November 2016 |title=America's devious dream: Roosevelt and the Panama Canal |url=https://www.historyextra.com/membership/americas-devious-dream-roosevelt-and-the-panama-canal/ |access-date=6 March 2024 |website=HistoryExtra |language=en |archive-date=26 April 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240426064237/https://www.historyextra.com/membership/americas-devious-dream-roosevelt-and-the-panama-canal/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite journal |last=Colby |first=Gerard |date=1 January 2020 |title=William S. Culbertson and The Search for The Geopolitical Imperium |url=https://scholarworks.uvm.edu/graddis/1256 |journal=Graduate College Dissertations and Theses }}</ref> i ''[[New York Evening Post]]''.<ref>{{Cite web |last=Huffman |first=Alan |date=15 August 2014 |title=Panama Canal's 48 Miles To An 'American Century' |url=https://www.ibtimes.com/panama-canal-anniversary-2014-100-years-ago-today-navigation-project-launched-1644698 |access-date=6 March 2024 |website=International Business Times |language=en-US |archive-date=17 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240817092714/https://www.ibtimes.com/panama-canal-anniversary-2014-100-years-ago-today-navigation-project-launched-1644698 |url-status=live }}</ref> [[Čile]] je također bio alarmiran ovakvim raspletom događaja te je aktivno radio na sprječavanju širenja američkog utjecaja u regiji, pri čemu su imali podršku [[Njemačko Carstvo|Njemačke]] i [[UK|Ujedinjenog Kraljevstva]];<ref name=Fischer2008>{{Cite journal|title=La expansión (1885-1918) del modelo militar alemán y su pervivencia (1919-1933) en América Latina|journal=Revista del CESLA|last=Fischer|first=Ferenc|date=2008-01-01|volume=11|pages=135–160|publisher=[[Uniwersytet Warszawski]]|language=es}}</ref> [[Brazil]] i [[Argentina]] s oprezom su gledali na cijelu situaciju, bojeći se da bi i dijelovi njihovih teritorija također mogli krenuti istim putem.<ref name=":1" /> S druge strane, kolumbijski susjedi spremno su priznavali Panamu, smatrajući da time slabe Kolumbiju.<ref name=":1" /> Do kraja [[1904.]] godine, velik broj zemalja priznao je Panamu, ali ne i Kolumbija. Godine [[1909.]], Panama je isplatila Kolumbiji $500,000 ($17.9 milijuna u [[2025.]] godini) kako bi pokrila dug koji je postojao u trenutku stjecanja nezavisnosti, a Kolumbija je [[7. siječnja]] [[1909.]] godine priznala Panamu.<ref name="SMH 1909">{{cite web|title=SECESSION OF PANAMA.| newspaper=Sydney Morning Herald |url=http://trove.nla.gov.au/newspaper/article/15027494|access-date=23 July 2016|date=8 January 1909}}</ref> Godine [[1921.]], Sjedinjene Države i Kolumbija potpisale su [[sporazum Thomson–Urrutia]], kojim su Sjedinjene Države obećale Kolumbiji dodatnih $25 milijuna ($451 milijun u [[2025.]] godini) te posebna prava u Zoni Panamskog kanala.<ref>{{cite web |url=https://www.history.com/this-day-in-history/panama-to-control-canal |title=U.S. agrees to transfer Panama Canal to Panama |work=History.com |access-date=28 July 2021 |archive-date=27 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201127014923/http://www.history.com/this-day-in-history/panama-to-control-canal |url-status=live }}</ref> == Reference == {{reflist}} == Literatura == * Collin, Richard H. ''Theodore Roosevelt's Caribbean: The Panama Canal, the Monroe Doctrine & the Latin American Context'' (1990), 598pp. * Graham, Terence. ''The Interests of Civilization: Reaction in the United States Against the Seizure of the Panama Canal Zone, 1903-1904'' (Lund studies in international history, 1985). * {{cite book|last=Harding|first=Robert C.|title=The History of Panama|url=https://books.google.com/books?id=t5WfEXhFftwC&pg=PA28|year=2006|publisher=[[Greenwood Publishing Group]]|location=Westport, Connecticut|isbn=978-0-313-33322-4}} * {{cite book|last=Johnson|first=Willis Fletcher|title=Four Centuries of the Panama Canal|url=https://archive.org/stream/fourcenturiesofp00johnrich#page/n10/mode/1up/search/Manuel+Amador+Guerrero|year=1906|publisher=Henry Holt and Co.|location=New York, New York|oclc=576076780}} * Lafeber, Walter. ''The Panama Canal: The Crisis in Historical Perspective'' (3rd ed. 1990). * {{cite book |last=McCullough |first=David |author-link=David McCullough |title=The Path Between the Seas: The Creation of the Panama Canal, 1870–1914 |publisher=Simon & Schuster |location=New York |year=1977 |isbn=0-671-24409-4 |url=https://archive.org/details/pathbetweenseas00mccu}} * {{cite journal|last1=McGeachy|first1=A. V.|title=November 3, 1903 Day of Destiny|journal=The Panama Canal Review|date=3 November 1961|volume=12|issue=4|pages=3–6|url=https://archive.org/stream/panamacanalrevie124pana#page/3/mode/1up|access-date=26 December 2017|publisher=The Panama Canal Company|location=Balboa Heights, Canal Zone, Panama}} * Mellander, Gustavo A., Mellander, Nelly, Charles Edward Magoon: ''The Panama Years''. Río Piedras, Puerto Rico: Editorial Plaza Mayor. ISBN 1-56328-155-4. OCLC 42970390, 1999 * Mellander, Gustavo A., ''The United States in Panamanian Politics: The Intriguing Formative Years.'' Danville, Ill.: Interstate Publishers. OCLC 138568, 1971) * Nikol, John, and Francis X. Holbrook, "Naval Operations in the Panama Revolution, 1903," ''American Neptune,'' 37 (1977), 253–261. * {{cite book|last1=Ospina Peña|first1=Mariano|title=Los Roosevelt, los magnates y Panama|url=http://www.asisucedio.co/el-canal/|publisher=Así Sucedió|access-date=23 December 2017|archive-url=https://web.archive.org/web/20171223181913/http://www.asisucedio.co/el-canal/|archive-date=23 December 2017|location=Colombia|language=Spanish|date=21 July 2017|trans-title=Roosevelt, the Magnates and Panama}} * Turk, Richard . "The United States Navy and the 'Taking of Panama, 1901–1903, ''Military Affairs'' 38 (1974), 92–96. == Vanjske veze == * {{es}} [https://web.archive.org/web/20081224212909/http://www.lablaa.org/blaavirtual/historia/hispa/hispa05j.htm Luis Angel Arango Library - Separation of Panama] * {{es}} [http://www.demetriohbrid.com Demetrio H. Brid] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181009043211/http://www.demetriohbrid.com/ |date=2018-10-09 }} Presidente ''de facto'' de la República - 1903 {{Authority control}} [[Kategorija:1903.]] [[Kategorija:Historija Paname]] [[Kategorija:Historija Kolumbije]] [[Kategorija:Vojna historija Sjedinjenih Američkih Država]] 4xpcogaohe6uypn3qyak0xwjazqrijr 0 4725540 42690777 42690217 2026-09-21T12:21:16Z Edgar Allan Poe 29250 /* Posljedice */ 42690777 wikitext text/x-wiki {{Infokutija sporazum | ime = Sporazum Hay–Bunau-Varilla | slika = Panama canal cartoon 1903.jpg | veličina = 350 px | opis = [[Karikatura]] iz [[1903.]] godine | tip = bilateralni | jezik = [[Engleski jezik|engleski]] | jezici = | potpisnica = | ratifikatora = | datum_nastanka = | datum_potpisa = [[18. studenoga]] [[1903.]] | mjesto_potpisa = {{nowrap|{{flagicon|SAD|1896}} [[Washington, D.C.]], [[SAD]]}} | datum_pečat = | datum_ratifikacije = [[26. veljače]] [[1904.]] | mjesto_ratifikacije = | datum_primjene = | uvjet_primjene = | datum_prestanka = [[1. listopada]] [[1979.]] | posrednici = | strana_1 = {{nowrap|{{flag|Sjedinjene Države|1896}}}} | strana_2 = {{flag|Panama|1903}} | potpisnici_1 = [[John Hay]] | potpisnici_2 = [[Philippe Bunau-Varilla]] | ratifikatori_1 = | ratifikatori_2 = | strane = | potpisnici = }} '''Sporazum Hay–Bunau-Varilla''' ([[Španjolski jezik|šp.]] ''Tratado Hay-Bunau Varilla'') sporazum je kojim se uspostavila [[Zona Panamskog kanala|Zona Panamskoga kanala]] i time se omogućila izgradnja [[Panamski kanal|Panamskoga kanala]].<ref name="a881">{{cite book |last=McCullough |first=David |date=1977 |title=Path Between The Seas |publisher=Simon & Schuster |isbn=978-0-671-24409-5 |publication-place=New York, NY |page=392-395}}</ref> Bio je sklopljen između [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]] i [[Panama|Paname]] [[18. studenoga]] [[1903.]] godine, a naziv je dobio prema njegovim potpisnicima, odnosno prema [[John Hay|Johnu Hayu]], američkome državnom tajniku, i [[Philippe Bunau-Varilla|Philippeu Bunau-Varilli]], [[Francuska|francuskome]] veleposlaniku Paname.<ref name="a881" /> == Okolnosti == {{main|Povijest Panamskog kanala|Odcjepljenje Paname od Kolumbije}} [[Ferdinand de Lesseps]], poznat kao predvodnik izgradnje [[Sueski kanal|Sueskoga kanala]], pokrenuo je [[1882.]] godine rad na kanalu koji je trebao povezati [[Sjeverna Amerika|Sjevernu]] i [[Južna Amerika|Južnu Ameriku]] preko [[Panamska prevlaka|Panamske prevlake]], tadašnjega dijela [[Kolumbija|Kolumbije]].<ref name="Musicant">Musicant, I, ''The Banana Wars'', 1990, New York: Macmillan Publishing Co., {{ISBN|0025882104}}</ref> Tijekom izgradnje njegov se tim suočavao s brojnim problemima, odnosno s čestim [[Klizište|klizanjem tla]], otežanim rukovanjem alatom, blatom i bolešću. Posljedično je de Lessepsova tvrtka zapala u stečaj i rad je bio prekinut [[1889.]] godine.<ref name="Musicant" /> Nakon propalih pokušaja izgradnje Panamskoga kanala [[Philippe Bunau-Varilla|Bunau-Varilla]] kupio je značajan broj dionica [[Francuska|francuske]] tvrtke ''Compagnie Nouvelle du Canal de Panama'', koja je još uvijek imala koncesiju za rad, a uz to i vrijednih sredstava.<ref>Ameringer, Charles. "Panama Canal Lobby of Philippe Bunau-Varilla and William Nelson Cromwell." ''The American Historical Review'' 68, no. 2 (January 1963): 346–363. Accessed March 24, 2015.</ref> Interes [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]] za to područje, a osobito za izgradnju Panamskoga kanala i kontrolu nad njim, potaknuo je [[odcjepljenje Paname od Kolumbije]] [[1903.]] godine i uspostavu nezavisne države. SAD je prije toga pokušao sklopiti [[Sporazum Hay–Herrán]] s Kolumbijom rane [[1903.]] godine. Prema njemu bi isplatio 40 milijuna dolara za područje na kojemu su Francuzi izvodili radove, čime bi mu bila omogućena potpuna kontrola nad kanalom.<ref name="Yu">{{Cite book |author=Yu, Carlos |year=2011 |title=The big ditch: how America took, built, ran, and ultimately gave away the Panama Canal |publisher=Princeton University Press |isbn=9780691147383 |oclc=804699172}}</ref> Međutim, [[Kolumbijski senat]] odbio je ratificirati taj sporazum [[12. kolovoza]] [[1903.]] godine, pa su se Bunau-Varilla i ostali francuski ulagači našli na koraku pred potpunim gubitkom. Čvrsto uvjeren da će američki predsjednik [[Theodore Roosevelt]] podržati njegovu inicijativu, Bunau-Varilla sastao se s [[Manuel Amador|Manuelom Amadorom]], vođom panamskoga revolucijskog pokreta, u sobi [[New York|njujorškoga]] hotela Waldorf-Astoria, gdje mu je potpisao ček od 100 000 dolara za financiranje obnovljenoga pokreta. Zauzvrat je tražio da postane panamski diplomatski predstavnik u Washingtonu.<ref name="Yu" /><ref>{{cite web |title=Special to ''The New York Times''. November 5, 1903, Thursday, p. 1; 2557 words |url=https://timesmachine.nytimes.com/timesmachine/1903/11/05/105064628.pdf}}</ref> Panama je proglasila neovisnost u [[Studeni|studenome]] 1903. godine.<ref>{{cite web |title=Panamá: el último año |url=http://www.banrepcultural.org/blaavirtual/revistas/credencial/junio2004/panama%20ultimo.htm |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20171009021454/http://www.banrepcultural.org/blaavirtual/revistas/credencial/junio2004/panama%20ultimo.htm |archive-date=October 9, 2017 |access-date=April 9, 2016 |publisher=banrepcultural.org}}</ref> U tome ju je SAD prešutno podržao, a službeno ju je priznao [[13. studenoga]]. Iako nije bio Panamac, Bunau-Varilla postao je veleposlanik Paname u SAD-u. U tome trenutku nije bio 17 godina u Panami, a onamo se nikada više nije ni vratio.<ref name="panama">{{cite web |year=2009 |title=The 1903 Treaty and Qualified Independence |url=https://countrystudies.us/panama/8.htm |access-date=2009-05-01 |publisher=[[U.S. Library of Congress]]}}</ref> O sporazumu se pregovaralo u [[Washington|Washingtonu]] i [[New York|New Yorku]]. U sklopu tih pregovora dogovoreno je da SAD, uostalom, otkupi za 40 milijuna dolara dionice i imovinu francuske tvrtke zadužene za izgradnju kanala, kako je izvorno bilo predviđeno Sporazumom Hay–Herrán.<ref name="PCA">{{cite web |title=American Canal Construction |url=http://www.pancanal.com/eng/history/history/american.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20180120002528/http://www.pancanal.com/eng/history/history/american.html |archive-date=20 January 2018 |access-date=12 January 2014 |publisher=Panama Canal Authority}}</ref><ref>{{cite book |last=Kinzer |first=Stephen |year=2007 |title=Overthrow: America's Century of Regime Change from Hawaii to Iraq |url=https://archive.org/details/overthrow00step |publisher=Macmillan |isbn=9780805082401 |pages=[https://archive.org/details/overthrow00step/page/56 56–62] |chapter=3. From a Whorehouse to a White House |url-access=registration}}</ref> == Odredbe == Sporazumom je bilo odlučeno da SAD dobije prava nad [[Zonom Panamskog kanala|Zonom Panamskoga kanala]], odnosno trajno vlasništvo nad područjem koje se trebalo protezati oko osam kilometara s obiju strana kanala, a zauzvrat je trebao jednokratno platiti Panami do 10 milijuna dolara i isplaćivati godišnju zakupninu od 250 000 dolara. Panama nikada nije zakonski postala američka kolonija – Sporazumom Hay–Bunau-Varilla SAD-u je bila zagarantirana samo uprava nad Zonom kanala.<ref>{{cite web |title=Hay–Bunau-Varilla Treaty – Original document |url=https://avalon.law.yale.edu/20th_century/pan001.asp}}</ref> == Posljedice == Sporazum je od samoga početka predstavljao izvor sukoba između Paname i SAD-a. Zona Panamskoga kanala postala je društveno segregirano područje, gotovo izdvojeno od ostatka države. Američka postupanja u Panami opravdavala su se [[Ekološki determinizam|ekološkim determinizmom]]. Sukob proizašao iz sklopljenoga sporazuma doživio je svoj vrhunac [[9. siječnja]] [[1964.]] godine, kada su izbili neredi oko [[Suverenitet|suvereniteta]] nad [[Zona Panamskog kanala|Zonom Panamskoga kanala]]. Do njih je došlo nakon što se u sukobu između panamskih studenata i policijskih službenika Zone kanala poderala panamska zastava, a on je nastao zbog osporavanja prava da panamska zastava stoji uz američku. Postrojbe [[Vojska Sjedinjenih Američkih Država|američke vojske]] uključile su se u suzbijanje nasilja nakon što je policija bila svladana. U trodnevnome sukobu poginula su 22 Panamaca i četiri američka vojnika. U Panami se spomen na 9. siječnja obilježava [[Dan mučenika (Panama)|Danom mučenika]]. Ti su se događaji pokazali presudnima za donošenje odluke SAD-a o sklapanju [[Sporazumi Torrijos–Carter|Sporazuma Torrijos–Carter]] [[1977.]] godine. Njima se poništio Sporazum Hay–Bunau-Varilla i Panami se postupno prepuštala kontrola nad Zonom kanala. Potpuna joj je vlast bila ustupljena [[31. prosinca]] [[1999.]] godine.<ref>Ameringer, Charles. "Philippe Bunau-Varilla: New Light on the Panama Canal Treaty." ''The Hispanic American Historical Review'' 46, no. 1 (February 1966): 28–52. Accessed March 24, 2015.</ref> == Vidi također == * [[Sporazum Clayton–Bulwer]] * [[Sporazum Hay–Pauncefote]] * [[Sporazum Hay–Herrán]] == References == {{Reflist}} ==Vanjske veze== {{Commons category-inline}} {{Authority control}} [[Kategorija:Međunarodni ugovori|Hay–Bunau-Varilla]] [[Kategorija:Međunarodni odnosi Paname]] [[Kategorija:Politička historija Paname]] [[Kategorija:Međunarodni odnosi Sjedinjenih Američkih Država]] [[Kategorija:Politička historija Sjedinjenih Američkih Država]] 52iuii2xe1bem3q6pddg2ut8gsa0yqr 42690790 42690777 2026-09-21T15:08:35Z Ekvatarina 270952 42690790 wikitext text/x-wiki {{Infokutija sporazum | ime = Sporazum Hay–Bunau-Varilla | slika = Panama canal cartoon 1903.jpg | veličina = 350 px | opis = [[Karikatura]] iz [[1903.]] godine | tip = bilateralni | jezik = [[Engleski jezik|engleski]] | jezici = | potpisnica = | ratifikatora = | datum_nastanka = | datum_potpisa = [[18. studenoga]] [[1903.]] | mjesto_potpisa = {{nowrap|{{flagicon|SAD|1896}} [[Washington, D.C.]], [[SAD]]}} | datum_pečat = | datum_ratifikacije = [[26. veljače]] [[1904.]] | mjesto_ratifikacije = | datum_primjene = | uvjet_primjene = | datum_prestanka = [[1. listopada]] [[1979.]] | posrednici = | strana_1 = {{nowrap|{{flag|Sjedinjene Države|1896}}}} | strana_2 = {{flag|Panama|1903}} | potpisnici_1 = [[John Hay]] | potpisnici_2 = [[Philippe Bunau-Varilla]] | ratifikatori_1 = | ratifikatori_2 = | strane = | potpisnici = }} '''Sporazum Hay–Bunau-Varilla''' ([[Španjolski jezik|šp.]] ''Tratado Hay-Bunau Varilla'') sporazum je kojim se uspostavila [[Zona Panamskog kanala|Zona Panamskoga kanala]] i time se omogućila izgradnja [[Panamski kanal|Panamskoga kanala]].<ref name="a881">{{cite book |last=McCullough |first=David |date=1977 |title=Path Between The Seas |publisher=Simon & Schuster |isbn=978-0-671-24409-5 |publication-place=New York, NY |page=392-395}}</ref> Bio je sklopljen između [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]] i [[Panama|Paname]] [[18. studenoga]] [[1903.]] godine, a naziv je dobio prema njegovim potpisnicima, odnosno prema [[John Hay|Johnu Hayu]], američkome državnom tajniku, i [[Philippe Bunau-Varilla|Philippeu Bunau-Varilli]], [[Francuska|francuskome]] veleposlaniku Paname.<ref name="a881" /> == Okolnosti == {{main|Povijest Panamskog kanala|Odcjepljenje Paname od Kolumbije}} [[Ferdinand de Lesseps]], poznat kao predvodnik izgradnje [[Sueski kanal|Sueskoga kanala]], pokrenuo je [[1882.]] godine rad na kanalu koji je trebao povezati [[Sjeverna Amerika|Sjevernu]] i [[Južna Amerika|Južnu Ameriku]] preko [[Panamska prevlaka|Panamske prevlake]], tadašnjega dijela [[Kolumbija|Kolumbije]].<ref name="Musicant">Musicant, I, ''The Banana Wars'', 1990, New York: Macmillan Publishing Co., {{ISBN|0025882104}}</ref> Tijekom izgradnje njegov se tim suočavao s brojnim problemima, odnosno s čestim [[Klizište|klizanjem tla]], otežanim rukovanjem alatom, blatom i bolešću. Posljedično je de Lessepsova tvrtka zapala u stečaj i rad je bio prekinut [[1889.]] godine.<ref name="Musicant" /> Nakon propalih pokušaja izgradnje Panamskoga kanala [[Philippe Bunau-Varilla|Bunau-Varilla]] kupio je značajan broj dionica [[Francuska|francuske]] tvrtke ''Compagnie Nouvelle du Canal de Panama'', koja je još uvijek imala koncesiju za rad, a uz to i vrijednih sredstava.<ref>Ameringer, Charles. "Panama Canal Lobby of Philippe Bunau-Varilla and William Nelson Cromwell." ''The American Historical Review'' 68, no. 2 (January 1963): 346–363. Accessed March 24, 2015.</ref> Interes [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]] za to područje, a osobito za izgradnju Panamskoga kanala i kontrolu nad njim, potaknuo je [[odcjepljenje Paname od Kolumbije]] [[1903.]] godine i uspostavu nezavisne države. SAD je prije toga pokušao sklopiti [[Sporazum Hay–Herrán]] s Kolumbijom rane [[1903.]] godine. Prema njemu bi isplatio 40 milijuna dolara za područje na kojemu su Francuzi izvodili radove, čime bi mu bila omogućena potpuna kontrola nad kanalom.<ref name="Yu">{{Cite book |author=Yu, Carlos |year=2011 |title=The big ditch: how America took, built, ran, and ultimately gave away the Panama Canal |publisher=Princeton University Press |isbn=9780691147383 |oclc=804699172}}</ref> Međutim, [[Kolumbijski senat]] odbio je ratificirati taj sporazum [[12. kolovoza]] [[1903.]] godine, pa su se Bunau-Varilla i ostali francuski ulagači našli na koraku pred potpunim gubitkom. Čvrsto uvjeren da će američki predsjednik [[Theodore Roosevelt]] podržati njegovu inicijativu, Bunau-Varilla sastao se s [[Manuel Amador|Manuelom Amadorom]], vođom panamskoga revolucijskog pokreta, u sobi [[New York|njujorškoga]] hotela Waldorf-Astoria, gdje mu je potpisao ček od 100 000 dolara za financiranje obnovljenoga pokreta. Zauzvrat je tražio da postane panamski diplomatski predstavnik u Washingtonu.<ref name="Yu" /><ref>{{cite web |title=Special to ''The New York Times''. November 5, 1903, Thursday, p. 1; 2557 words |url=https://timesmachine.nytimes.com/timesmachine/1903/11/05/105064628.pdf}}</ref> Panama je proglasila neovisnost u [[Studeni|studenome]] 1903. godine.<ref>{{cite web |title=Panamá: el último año |url=http://www.banrepcultural.org/blaavirtual/revistas/credencial/junio2004/panama%20ultimo.htm |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20171009021454/http://www.banrepcultural.org/blaavirtual/revistas/credencial/junio2004/panama%20ultimo.htm |archive-date=October 9, 2017 |access-date=April 9, 2016 |publisher=banrepcultural.org}}</ref> U tome ju je SAD prešutno podržao, a službeno ju je priznao [[13. studenoga]]. Iako nije bio Panamac, Bunau-Varilla postao je veleposlanik Paname u SAD-u. U tome trenutku nije bio 17 godina u Panami, a onamo se nikada više nije ni vratio.<ref name="panama">{{cite web |year=2009 |title=The 1903 Treaty and Qualified Independence |url=https://countrystudies.us/panama/8.htm |access-date=2009-05-01 |publisher=[[U.S. Library of Congress]]}}</ref> O sporazumu se pregovaralo u [[Washington|Washingtonu]] i [[New York|New Yorku]]. U sklopu tih pregovora dogovoreno je da SAD, uostalom, otkupi za 40 milijuna dolara dionice i imovinu francuske tvrtke zadužene za izgradnju kanala, kako je izvorno bilo predviđeno Sporazumom Hay–Herrán.<ref name="PCA">{{cite web |title=American Canal Construction |url=http://www.pancanal.com/eng/history/history/american.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20180120002528/http://www.pancanal.com/eng/history/history/american.html |archive-date=20 January 2018 |access-date=12 January 2014 |publisher=Panama Canal Authority}}</ref><ref>{{cite book |last=Kinzer |first=Stephen |year=2007 |title=Overthrow: America's Century of Regime Change from Hawaii to Iraq |url=https://archive.org/details/overthrow00step |publisher=Macmillan |isbn=9780805082401 |pages=[https://archive.org/details/overthrow00step/page/56 56–62] |chapter=3. From a Whorehouse to a White House |url-access=registration}}</ref> == Odredbe == Sporazumom je bilo odlučeno da SAD dobije prava nad [[Zonom Panamskog kanala|Zonom Panamskoga kanala]], odnosno trajno vlasništvo nad područjem koje se trebalo protezati oko osam kilometara s obiju strana kanala, a zauzvrat je trebao jednokratno platiti Panami do 10 milijuna dolara i isplaćivati godišnju zakupninu od 250 000 dolara. Panama nikada nije zakonski postala američka kolonija – Sporazumom Hay–Bunau-Varilla SAD-u je bila zagarantirana samo uprava nad Zonom Panamskoga kanala.<ref>{{cite web |title=Hay–Bunau-Varilla Treaty – Original document |url=https://avalon.law.yale.edu/20th_century/pan001.asp}}</ref> == Posljedice == Sporazum je od samoga početka predstavljao izvor sukoba između Paname i SAD-a. Zona Panamskoga kanala postala je društveno segregirano područje, gotovo izdvojeno od ostatka države. Američka postupanja u Panami opravdavala su se [[Ekološki determinizam|ekološkim determinizmom]]. Sukob proizašao iz sklopljenoga sporazuma doživio je svoj vrhunac [[9. siječnja]] [[1964.]] godine, kada su izbili neredi oko [[Suverenitet|suvereniteta]] nad [[Zona Panamskog kanala|Zonom Panamskoga kanala]]. Do njih je došlo nakon što se u sukobu između panamskih studenata i policijskih službenika Zone Panamskoga kanala poderala panamska zastava, a on je nastao zbog osporavanja prava da panamska zastava stoji uz američku. Postrojbe [[Vojska Sjedinjenih Američkih Država|američke vojske]] uključile su se u suzbijanje nasilja nakon što je policija bila svladana. U trodnevnome sukobu poginula su 22 Panamaca i četiri američka vojnika. U Panami se spomen na 9. siječnja obilježava [[Dan mučenika (Panama)|Danom mučenika]]. Ti su se događaji pokazali presudnima za donošenje odluke SAD-a o sklapanju [[Sporazumi Torrijos–Carter|Sporazuma Torrijos–Carter]] [[1977.]] godine. Njima se poništio Sporazum Hay–Bunau-Varilla i Panami se postupno prepuštala kontrola nad Zonom Panamskoga kanala. Potpuna joj je vlast bila ustupljena [[31. prosinca]] [[1999.]] godine.<ref>Ameringer, Charles. "Philippe Bunau-Varilla: New Light on the Panama Canal Treaty." ''The Hispanic American Historical Review'' 46, no. 1 (February 1966): 28–52. Accessed March 24, 2015.</ref> == Vidi također == * [[Sporazum Clayton–Bulwer]] * [[Sporazum Hay–Pauncefote]] * [[Sporazum Hay–Herrán]] == References == {{Reflist}} ==Vanjske veze== {{Commons category-inline}} {{Authority control}} [[Kategorija:Međunarodni ugovori|Hay–Bunau-Varilla]] [[Kategorija:Međunarodni odnosi Paname]] [[Kategorija:Politička historija Paname]] [[Kategorija:Međunarodni odnosi Sjedinjenih Američkih Država]] [[Kategorija:Politička historija Sjedinjenih Američkih Država]] 8zk2j7qe6simsxabdhphom65u5fiu1c 42690914 42690790 2026-09-22T08:20:31Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690914 wikitext text/x-wiki {{Infokutija sporazum | ime = Sporazum Hay–Bunau-Varilla | slika = Panama canal cartoon 1903.jpg | veličina = 350 px | opis = [[Karikatura]] iz [[1903.]] godine | tip = bilateralni | jezik = [[Engleski jezik|engleski]] | jezici = | potpisnica = | ratifikatora = | datum_nastanka = | datum_potpisa = [[18. studenoga]] [[1903.]] | mjesto_potpisa = {{nowrap|{{flagicon|SAD|1896}} [[Washington, D.C.]], [[SAD]]}} | datum_pečat = | datum_ratifikacije = [[26. veljače]] [[1904.]] | mjesto_ratifikacije = | datum_primjene = | uvjet_primjene = | datum_prestanka = [[1. listopada]] [[1979.]] | posrednici = | strana_1 = {{nowrap|{{flag|Sjedinjene Države|1896}}}} | strana_2 = {{flag|Panama|1903}} | potpisnici_1 = [[John Hay]] | potpisnici_2 = [[Philippe Bunau-Varilla]] | ratifikatori_1 = | ratifikatori_2 = | strane = | potpisnici = }} '''Sporazum Hay–Bunau-Varilla''' ([[Španjolski jezik|šp.]] ''Tratado Hay-Bunau Varilla'') sporazum je kojim se uspostavila [[Zona Panamskog kanala|Zona Panamskoga kanala]] i time se omogućila izgradnja [[Panamski kanal|Panamskoga kanala]].<ref name="a881">{{cite book |last=McCullough |first=David |date=1977 |title=Path Between The Seas |url=https://archive.org/details/pathbetweenseas00mccu |publisher=Simon & Schuster |isbn=978-0-671-24409-5 |publication-place=New York, NY |page=[https://archive.org/details/pathbetweenseas00mccu/page/392 392]-395}}</ref> Bio je sklopljen između [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]] i [[Panama|Paname]] [[18. studenoga]] [[1903.]] godine, a naziv je dobio prema njegovim potpisnicima, odnosno prema [[John Hay|Johnu Hayu]], američkome državnom tajniku, i [[Philippe Bunau-Varilla|Philippeu Bunau-Varilli]], [[Francuska|francuskome]] veleposlaniku Paname.<ref name="a881" /> == Okolnosti == {{main|Povijest Panamskog kanala|Odcjepljenje Paname od Kolumbije}} [[Ferdinand de Lesseps]], poznat kao predvodnik izgradnje [[Sueski kanal|Sueskoga kanala]], pokrenuo je [[1882.]] godine rad na kanalu koji je trebao povezati [[Sjeverna Amerika|Sjevernu]] i [[Južna Amerika|Južnu Ameriku]] preko [[Panamska prevlaka|Panamske prevlake]], tadašnjega dijela [[Kolumbija|Kolumbije]].<ref name="Musicant">Musicant, I, ''The Banana Wars'', 1990, New York: Macmillan Publishing Co., {{ISBN|0025882104}}</ref> Tijekom izgradnje njegov se tim suočavao s brojnim problemima, odnosno s čestim [[Klizište|klizanjem tla]], otežanim rukovanjem alatom, blatom i bolešću. Posljedično je de Lessepsova tvrtka zapala u stečaj i rad je bio prekinut [[1889.]] godine.<ref name="Musicant" /> Nakon propalih pokušaja izgradnje Panamskoga kanala [[Philippe Bunau-Varilla|Bunau-Varilla]] kupio je značajan broj dionica [[Francuska|francuske]] tvrtke ''Compagnie Nouvelle du Canal de Panama'', koja je još uvijek imala koncesiju za rad, a uz to i vrijednih sredstava.<ref>Ameringer, Charles. "Panama Canal Lobby of Philippe Bunau-Varilla and William Nelson Cromwell." ''The American Historical Review'' 68, no. 2 (January 1963): 346–363. Accessed March 24, 2015.</ref> Interes [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]] za to područje, a osobito za izgradnju Panamskoga kanala i kontrolu nad njim, potaknuo je [[odcjepljenje Paname od Kolumbije]] [[1903.]] godine i uspostavu nezavisne države. SAD je prije toga pokušao sklopiti [[Sporazum Hay–Herrán]] s Kolumbijom rane [[1903.]] godine. Prema njemu bi isplatio 40 milijuna dolara za područje na kojemu su Francuzi izvodili radove, čime bi mu bila omogućena potpuna kontrola nad kanalom.<ref name="Yu">{{Cite book |author=Yu, Carlos |year=2011 |title=The big ditch: how America took, built, ran, and ultimately gave away the Panama Canal |publisher=Princeton University Press |isbn=9780691147383 |oclc=804699172}}</ref> Međutim, [[Kolumbijski senat]] odbio je ratificirati taj sporazum [[12. kolovoza]] [[1903.]] godine, pa su se Bunau-Varilla i ostali francuski ulagači našli na koraku pred potpunim gubitkom. Čvrsto uvjeren da će američki predsjednik [[Theodore Roosevelt]] podržati njegovu inicijativu, Bunau-Varilla sastao se s [[Manuel Amador|Manuelom Amadorom]], vođom panamskoga revolucijskog pokreta, u sobi [[New York|njujorškoga]] hotela Waldorf-Astoria, gdje mu je potpisao ček od 100 000 dolara za financiranje obnovljenoga pokreta. Zauzvrat je tražio da postane panamski diplomatski predstavnik u Washingtonu.<ref name="Yu" /><ref>{{cite web |title=Special to ''The New York Times''. November 5, 1903, Thursday, p. 1; 2557 words |url=https://timesmachine.nytimes.com/timesmachine/1903/11/05/105064628.pdf}}</ref> Panama je proglasila neovisnost u [[Studeni|studenome]] 1903. godine.<ref>{{cite web |title=Panamá: el último año |url=http://www.banrepcultural.org/blaavirtual/revistas/credencial/junio2004/panama%20ultimo.htm |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20171009021454/http://www.banrepcultural.org/blaavirtual/revistas/credencial/junio2004/panama%20ultimo.htm |archive-date=October 9, 2017 |access-date=April 9, 2016 |publisher=banrepcultural.org}}</ref> U tome ju je SAD prešutno podržao, a službeno ju je priznao [[13. studenoga]]. Iako nije bio Panamac, Bunau-Varilla postao je veleposlanik Paname u SAD-u. U tome trenutku nije bio 17 godina u Panami, a onamo se nikada više nije ni vratio.<ref name="panama">{{cite web |year=2009 |title=The 1903 Treaty and Qualified Independence |url=https://countrystudies.us/panama/8.htm |access-date=2009-05-01 |publisher=[[U.S. Library of Congress]]}}</ref> O sporazumu se pregovaralo u [[Washington|Washingtonu]] i [[New York|New Yorku]]. U sklopu tih pregovora dogovoreno je da SAD, uostalom, otkupi za 40 milijuna dolara dionice i imovinu francuske tvrtke zadužene za izgradnju kanala, kako je izvorno bilo predviđeno Sporazumom Hay–Herrán.<ref name="PCA">{{cite web |title=American Canal Construction |url=http://www.pancanal.com/eng/history/history/american.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20180120002528/http://www.pancanal.com/eng/history/history/american.html |archive-date=20 January 2018 |access-date=12 January 2014 |publisher=Panama Canal Authority}}</ref><ref>{{cite book |last=Kinzer |first=Stephen |year=2007 |title=Overthrow: America's Century of Regime Change from Hawaii to Iraq |url=https://archive.org/details/overthrow00step |publisher=Macmillan |isbn=9780805082401 |pages=[https://archive.org/details/overthrow00step/page/56 56–62] |chapter=3. From a Whorehouse to a White House |url-access=registration}}</ref> == Odredbe == Sporazumom je bilo odlučeno da SAD dobije prava nad [[Zonom Panamskog kanala|Zonom Panamskoga kanala]], odnosno trajno vlasništvo nad područjem koje se trebalo protezati oko osam kilometara s obiju strana kanala, a zauzvrat je trebao jednokratno platiti Panami do 10 milijuna dolara i isplaćivati godišnju zakupninu od 250 000 dolara. Panama nikada nije zakonski postala američka kolonija – Sporazumom Hay–Bunau-Varilla SAD-u je bila zagarantirana samo uprava nad Zonom Panamskoga kanala.<ref>{{cite web |title=Hay–Bunau-Varilla Treaty – Original document |url=https://avalon.law.yale.edu/20th_century/pan001.asp}}</ref> == Posljedice == Sporazum je od samoga početka predstavljao izvor sukoba između Paname i SAD-a. Zona Panamskoga kanala postala je društveno segregirano područje, gotovo izdvojeno od ostatka države. Američka postupanja u Panami opravdavala su se [[Ekološki determinizam|ekološkim determinizmom]]. Sukob proizašao iz sklopljenoga sporazuma doživio je svoj vrhunac [[9. siječnja]] [[1964.]] godine, kada su izbili neredi oko [[Suverenitet|suvereniteta]] nad [[Zona Panamskog kanala|Zonom Panamskoga kanala]]. Do njih je došlo nakon što se u sukobu između panamskih studenata i policijskih službenika Zone Panamskoga kanala poderala panamska zastava, a on je nastao zbog osporavanja prava da panamska zastava stoji uz američku. Postrojbe [[Vojska Sjedinjenih Američkih Država|američke vojske]] uključile su se u suzbijanje nasilja nakon što je policija bila svladana. U trodnevnome sukobu poginula su 22 Panamaca i četiri američka vojnika. U Panami se spomen na 9. siječnja obilježava [[Dan mučenika (Panama)|Danom mučenika]]. Ti su se događaji pokazali presudnima za donošenje odluke SAD-a o sklapanju [[Sporazumi Torrijos–Carter|Sporazuma Torrijos–Carter]] [[1977.]] godine. Njima se poništio Sporazum Hay–Bunau-Varilla i Panami se postupno prepuštala kontrola nad Zonom Panamskoga kanala. Potpuna joj je vlast bila ustupljena [[31. prosinca]] [[1999.]] godine.<ref>Ameringer, Charles. "Philippe Bunau-Varilla: New Light on the Panama Canal Treaty." ''The Hispanic American Historical Review'' 46, no. 1 (February 1966): 28–52. Accessed March 24, 2015.</ref> == Vidi također == * [[Sporazum Clayton–Bulwer]] * [[Sporazum Hay–Pauncefote]] * [[Sporazum Hay–Herrán]] == References == {{Reflist}} ==Vanjske veze== {{Commons category-inline}} {{Authority control}} [[Kategorija:Međunarodni ugovori|Hay–Bunau-Varilla]] [[Kategorija:Međunarodni odnosi Paname]] [[Kategorija:Politička historija Paname]] [[Kategorija:Međunarodni odnosi Sjedinjenih Američkih Država]] [[Kategorija:Politička historija Sjedinjenih Američkih Država]] qfbcwo29nrgfwdp7jrwyf7tph24fasf 0 4725545 42690899 42690321 2026-09-22T07:19:10Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 1 book for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690899 wikitext text/x-wiki '''Hipoteza dvorske lude''' koristi se u odnosu na ideju da [[Abiotički faktor|abiotičke]] sile (uključujući [[klima|klimu]]), a ne [[wikt:biotic|biotička]] konkurencija između [[vrsta]], funkcioniraju kao glavna pokretačka snaga iza procesa u [[evolucija|evoluciji]] koji dovode do [[specijacija|specijacije]]. U teoriji evolucije, hipoteza dvorske lude suprotna je [[hipoteza o Crvenoj kraljici|hipotezi o Crvenoj kraljici]]. Termin "hipoteza dvorske lude" skovao je [[Anthony Barnosky]] 1999. kao aluziju na hipotezu o Crvenoj kraljici.<ref>Anthony Barnosky, "Does evolution dance to the Red Queen or the Court Jester?", 3 Annual Meeting of the Society of Vertebrate Paleontology USA (1999). https://www.tandfonline.com/toc/ujvp20/19/sup003?nav=tocList</ref> U radu iz 2001. godine na tu temu,<ref name="berkeley2001">Anthony Barnosky, "Distinguishing The Effects Of The Red Queen And Court Jester On Miocene Mammal Evolution In The Northern Rocky Mountains" Journal of Vertebrate Paleontology 21(1):172–185, March 2001 http://www.ucmp.berkeley.edu/miomap/RESULTS-MIOMAP/barnoskyjvp2001.pdf</ref> Barnosky koristi taj termin bez navođenja izvora, sugerirajući da ga je on skovao. Westfall i Millar pripisuju termin njemu (citirajući rad iz 2001.) u vlastitom radu iz 2004. godine.<ref name="autogenerated2004">Robert D. Westfall and Constance I. Millar, "Genetic consequences of forest population dynamics influenced by historic climatic variability in the western USA" Forest Ecology and Management 197 (2004) 159–170. http://www.fs.fed.us/psw/publications/westfall/Westfall%20&%20Millar%2004.pdf</ref> Michael Benton također pripisuje Barnoskyju zasluge za skovanu frazu.<ref name="autogenerated728">Michael J. Benton, "The Red Queen and the Court Jester: Species Diversity and the Role of Biotic and Abiotic Factors Through Time", Science February 6, 2009: Vol. 323 no. 5915 pp. 728–732 {{doi|10.1126/science.1157719}}</ref> Od 2001. godine, mnogi istraživači iz polja evolucije (kao što su Tracy Aze,<ref name="macroevolutionary349">Thomas H. G. Ezard, Tracy Aze, Paul N. Pearson, and Andy Purvis, "Interplay Between Changing Climate and Species' Ecology Drives Macroevolutionary Dynamics", Science April 15, 2011: Vol. 332 no. 6027 pp. 349–351 {{doi|10.1126/science.1203060}}</ref> Anthony Barnosky, Michael J. Benton,<ref name="autogenerated728" /> Douglas Erwin,<ref name="autogenerated1">Jeremy B.C. Jackson and Douglas H. Erwin, "What can we learn about ecology and evolution from the fossil record?" Trends in Ecology and Evolution)</ref> Thomas Ezard,<ref name="macroevolutionary349" /> Sergey Gravilets,<ref>Sergey Gavrilets, et al., "Adaptive Radiation: Contrasting Theory with Data", Science February 6, 2009: 732–737. {{doi|10.1126/science.1157966}}</ref> J.B.C. Jackson,<ref name="autogenerated1" /> Paul N. Pearson,<ref name="macroevolutionary349" /> Andy Purvis,<ref name="macroevolutionary349" /> Robert D. Westfall<ref name="autogenerated2004" /> i [[Constance I. Millar]]<ref name="autogenerated2004" />) počeli su koristiti termin "hipoteza dvorske lude" kako bi opisali stav da evoluciju na makro skali više pokreću abiotički faktori nego biotička konkurencija, koju opisuje hipoteza o Crvenoj kraljici. Jedan primjer dinamike dvorske lude je korelacija između globalnih temperatura i stope diverzifikacije kod ptica.<ref name=Claramunt2015>{{cite journal |last1=Claramunt |first1=S. |last2=Cracraft |first2=J.|author-link2=Joel Cracraft |title=A new time tree reveals Earth history's imprint on the evolution of modern birds |journal=Sci Adv |date=2015 |volume=1 |issue=11 |doi=10.1126/sciadv.1501005 |article-number=e1501005|pmid=26824065 |pmc=4730849 |bibcode=2015SciA....1E1005C }}</ref> == Sadržaj hipoteze == Hipoteza dvorske lude nadovezuje se na teoriju [[punktualizam|isprekidane ravnoteže]] [[Stephen Jay Gould|Stephena Goulda]] (1972)<ref>{{cite book |last1=Eldredge |first1=Niles |first2=S. J. |last2=Gould |year=1972 |chapter=Punctuated equilibria: an alternative to phyletic gradualism |editor-first=T. J. M. |editor-last=Schopf |title=Models in Paleobiology |location=San Francisco |publisher=Freeman Cooper |pages= 82–115 |isbn=0-87735-325-5 }} Reprinted in {{cite book |first=N. |last=Eldredge |title=Time frames |url=https://archive.org/details/timeframesevolut0000eldr |location=Princeton |publisher=Princeton Univ. Press |year=1985 |isbn=0-691-02435-9 }}</ref> pružajući primarni mehanizam za nju.<ref name="berkeley2001"/> Barnoskyjev rad iz 2001. jedan je od prvih koji je koristio termin prikladan za stranu debate dvorske lude: hipoteza stabilnosti Stensetha i Maynarda Smitha (1984), Vrbina teorija staništa (1992), Vrbina hipoteza pulsa preokreta (1985), Vrbina hipoteza semafora i model releja (1995), Gouldovi slojevi vremena (1985), Brettova i Bairdova koordinirana staza (1995) i teorije koevolucione neravnoteže Grahama i Lundeliusa (1984).<ref>{{cite journal |first=Anthony |last=Barnosky |title=Distinguishing The Effects Of The Red Queen And Court Jester On Miocene Mammal Evolution In The Northern Rocky Mountains |journal=Journal of Vertebrate Paleontology |volume=21 |issue=1 |pages=172–185 [at Table 1] |date=2001 |doi=10.1671/0272-4634(2001)021[0172:DTEOTR]2.0.CO;2 |s2cid=12356079 }}</ref> Barnoskyjev rad iz 2001. godine, jedan od prvih koji je uveo taj termin,<ref name="berkeley2001"/> objašnjava šta znači hipoteza dvorske lude, opisujući je kao jednu stranu debate o sljedećem: :„Bilo da je ovaj marš morfologije i [[relativna brojnost vrsta|sastava vrsta]] kroz vrijeme, tako dobro dokumentovan ne samo kod sisara već i kroz čitav fosilni zapis, snažnije pod utjecajem interakcija među vrstama (hipoteza o Crvenoj kraljici) ili nasumičnih poremećaja fizičkog okruženja poput klimatskih promjena, tektonskih događaja ili čak udara bolida koji mijenjaju osnovna pravila za biotu (hipoteza dvorske lude)... Klasa alternativnih ideja, ovdje nazvanih hipotezama dvorske lude, dijeli osnovnu pretpostavku da su promjene u fizičkom okruženju, a ne same biotičke interakcije, inicijatori velikih promjena u organizmima i ekosistemima... Hipoteze dvorske lude impliciraju da događaji nasumični u odnosu na biotu povremeno mijenjaju pravila na biotičkom terenu. Rezultat je ubrzan biotički odgovor (u odnosu na pozadinske stope).“ Hipoteza o Crvenoj kraljici (koja se fokusira na evoluciju putem biotičkih interakcija) i hipoteza dvorske lude (koja se fokusira na evoluciju putem abiotičkih faktora kao što su stohastički poremećaji u okolini) obje utiču na koevolucijsko prebacivanje u interakciji domaćina i parazita.<ref>{{cite journal|doi=10.1126/sciadv.1501548|pmid=26973878|last=Rabajante|first=J|title=Host-parasite Red Queen dynamics with phase-locked rare genotypes|journal=[[Science Advances]]|year=2016|volume=2|issue=3|article-number=e1501548|issn=2375-2548|display-authors=etal|pmc=4783124|bibcode=2016SciA....2E1548R}}</ref> Barnosky u radu iz 2001. godine<ref name="berkeley2001"/> priznaje da hipoteza dvorske lude nije nužno u suprotnosti s hipotezom o Crvenoj kraljici: :"Zaista, kako je Ned Johnson primijetio (nakon što je poslušao predavanje u kojem su ove ideje izražene): ''Možda je vrijeme da se dvorska luda oženi Crvenom kraljicom''. To jest, možda je dihotomija između dvije hipoteze zapravo dihotomija razmjera i možda ćemo, dok tražimo načine za putovanje preko bioloških nivoa, pronaći načine za rješavanje tih dihotomija." == Hipoteza o Crvenoj kraljici == Hipoteza o Crvenoj kraljici je termin koji je skovao [[Leigh Van Valen]] 1973. godine,<ref name="autogenerated728" /> pozivajući se na knjigu [[Lewis Carroll|Lewisa Carrolla]] ''[[Through the Looking Glass|Kroz ogledalo]]''. U teoriji evolucije se odnosi na utrku u naoružanju evolutivnih razvoja i kontra-razvoja koji dovode do toga da koevoluirajuće vrste tjeraju jedna drugu na razvijanje novih prilagodbi. Postoji spor oko toga koliko snažno ova takmičenja između [[vrsta]] pokreću evoluciju na nivou specijacije, a koliko je umjesto toga pokreću abiotički faktori poput udara [[meteor]]a i [[klimatske promjene|klimatskih promjena]]. Vješta metafora koja bi obuhvatila tu alternativu nije postojala sve dok ju Barnosky nije osmislio. == Reference == {{reflist|30em}} [[Kategorija:Ekologija]] [[Kategorija:Evoluciona biologija]] 828cwaeeoz426vdtlb5zmcxlqlzsz6n 118 4725555 42690848 42690747 2026-09-22T00:20:58Z Aca 108187 novi pristup 42690848 wikitext text/x-wiki {{smjernica}} {{prečac|WP:ROJ}} '''Rodno osjetljiv jezik''' pruža jezička rješenja kojima se žene, muškarci i osobe drugih rodnih identiteta predstavljaju ravnopravno, precizno i u skladu s kontekstom. Ova smjernica regulira upotrebu rodno osjetljivog jezika u člancima, kategorijama, ostalim imenskim prostorima i porukama korisničkog interfejsa. == Osnovna načela == # '''Preciznost''' – Rodno označavanje mora precizno predstavljati konkretnu osobu, grupu i značenje o kojem se piše. # '''Samoopredjeljenje''' – Za konkretnu osobu koriste se zamjenice koje ona javno preferira, na temelju [[Wikipedija:Pouzdani izvori|pouzdanih izvora]]. # '''Ravnopravnost''' – Pri obraćanju osobama različitih rodova treba koristiti inkluzivne formulacije koje obuhvataju sve pripadnike i pripadnice grupe. # '''Prirodnost''' – Prednost imaju ustaljeni i gramatički pravilni oblici te preoblikovane rečenice. Kosu crtu (/) i zagradu treba koristiti ''štedljivo''. # '''Jednakost''' – Pri klasifikaciji ne koriste se različiti pristupi za žene, muškarce i osobe drugih rodnih identiteta. # '''Vjerodostojnost''' – Nazivi djela, organizacija, funkcija, historijski nazivi i citati ne prepravljaju se tako da izgube izvorni oblik ili značenje. == Članci == === Biografije === Za osobu se koriste gramatički rod, zamjenice i rodno označene imenice koji odgovaraju njenom javno izraženom rodnom identitetu u pouzdanim izvorima. Ako jasna i vjerodostojna izjava same osobe ne postoji, treba pratiti ustaljenu praksu u pouzdanim izvorima. Ne treba samostalno zaključivati rod osobe na osnovu njenog imena, izgleda ili glasa niti se pozivati na preferencije koje nisu javno provjerljive u pouzdanim izvorima. Kada je osoba žena, koristite odgovarajuće ženske oblike zanimanja, zvanja, funkcije i društvene uloge: ''naučnica'' ili ''znanstvenica'', ''profesorica'' ili ''profesorka'', ''ministrica'' ili ''ministarka'', ''urednica'' i sl. Treba izabrati oblik u skladu s jezičkom varijantom članka i dosljedno ga koristiti. Muški oblik ''nemojte'' koristiti samo zato što je naziv položaja naveden u muškom rodu u propisu ili starijem izvoru. Ako postoji više pravilnih ženskih ili muških oblika, prednost ima oblik koji odgovara jezičkoj varijanti članka, prevladava u pouzdanim izvorima ili djeluje prirodnije. ''Nemojte'' samostalno kovati nove ženske oblike koji ne postoje u pouzdanim izvorima jer se to smatra [[Wikipedija:Bez originalnog istraživanja|originalnim istraživanjem]]. Umjesto toga, preoblikujte rečenicu tako da izbjegnete upotrebu rodno osjetljivog izraza. Za nebinarne i druge osobe koje ne koriste muški rod (zamjenice: ''he/him'') ili ženski rod (zamjenice: ''she/her''), već koriste rodno neutralnu zamjenicu ''they/them'' ili neozamjenice, treba koristiti rodno neutralne rečenice. Takve rečenice mogu se oblikovati riječju ''osoba'' (npr. ''osoba se bavila'', ''osoba je bila na čelu'', ''osoba je obavljala dužnost''). Radi izbjegavanja roda, u rečenicama koristite narativni prezent (''glumi'', ''izjavljuje'', ''započinje''). Umjesto zamjenica, koristite ime osobe radi oslovljavanja. Napomena o upotrebi rodno neutralnog jezika ''može'' se ostaviti u komentaru na vrhu članka radi očuvanja dosljednosti, iako to nije obavezno. Prethodno ime transrodne osobe navodi se samo ako je enciklopedijski relevantno i dobro potkrijepljeno izvorima. Ne koristi se kao podrazumijevano ime i ne ponavlja se bez potrebe. Za prošle događaje u pravilu se koriste sadašnje ime i zamjenice osobe, osim u doslovnom citatu, naslovu djela ili drugom slučaju u kojem bi izmjena falsificirala izvor. === Naslovi članaka i preusmjerenja === [[Wikipedija:Naslovi članaka|Naslov članka]] bira se prema kriterijima prepoznatljivosti, prirodnosti, preciznosti, sažetosti i dosljednosti. Rodna osjetljivost sama po sebi nije razlog da se zanemari najčešći ili službeni naziv teme. Za zanimanja, funkcije i druge pojmove koji imaju rodne oblike, članak se u pravilu piše o pojmu, a ne zasebno o muškom i ženskom obliku (npr. [[glumac]] i [[medicinska sestra]]). U prvoj rečenici članka treba navesti relevantne oblike, a sa drugih uobičajenih oblika napraviti preusmjerenja. Zasebni članci opravdani su samo kada izrazi označavaju različite historijske, pravne, kulturne ili društvene pojave. === Citati, službeni nazivi i historijski izrazi === Doslovni citati, naslovi djela, imena organizacija, službeni nazivi i tekst historijskih dokumenata prenose se vjerno originalu. Arhaičan, diskriminatoran ili danas neprimjeren izraz može se objasniti u tekstu kada je to relevantno, ali se citat ne prepravlja bez označavanja izmjena. U običnom tekstu ne treba preuzimati zastarjelu ili omalovažavajuću terminologiju samo zato što se pojavljuje u izvoru. Izvor se sažima savremenim, neutralnim i preciznim jezikom, osim kada je sama terminologija tema članka. == Ostali imenski prostori == Prethodno navedene smjernice za članke primjenjuju se i u drugim imenskim prostorima uz dva izuzetka: naslovi kategorija (regulirani u odjeljku ispod) i upotreba dvojnih oblika u ''sadržaju'' stranica (regulirana u nastavku). Kada se tekst odnosi na osobe različitih rodova, treba izabrati formulaciju koja ih jasno obuhvata. To se postiže navođenjem oba roda pomoću veznika ''i'' (npr. ''korisnici i korisnice'', ''urednici i urednice''). Kada se tekst odnosi na osobu nepoznatog roda, treba izabrati formulaciju koja to jasno ističe. To se postiže navođenjem oba oblika pomoću veznika ''ili'' (npr. ''korisnik ili korisnica'', ''urednik ili urednica'') ili, kada je potrebna sažetost, upotrebom kose crte (npr. ''korisnik/korisnica'', ''urednik/urednica''). Van standarda je upotreba donje crte (npr. ''korisnik_korisnica'', ''urednik_urednica'') i vertikalne trotačke (npr. ''korisnik⋮korisnica'', ''urednik⋮urednica'') te upotreba skraćenih alternativnih oblika (npr. ''korisnik/ca'', ''urednik/ca'' i ''korisnik⋮ca'', ''urednik⋮ca''). Skraćeni oblik s kosom crtom može se koristiti samo kada je neophodan radi sažetosti (gdje prostor ne dopušta prirodnije rješenje). Upotreba zagrada za navođenje roda, kao u primeru ''prijavljen(a)'', također se treba izbjegavati, osim kada je to potrebno radi sažetosti. Uobičajeni redoslijed je muški pa ženski oblik. Međutim, kada se poruka primarno odnosi na žene (npr. feministički uređivački maraton), na prvo mjesto treba staviti ženski oblik, a na drugo muški. Izmjena redoslijeda moguća je i zbog kongruencije (sročnosti) unutar rečenice. U svakom slučaju, formulacija mora ostati precizna i dosljedna. Alternativno, moguća je upotreba dužih opisnih izraza (npr. ''ljudi koji koriste Wikipediju'', ''osobe koje uređuju Wikipediju''). Kad je to primjenljivo, ''preporučuje se'' preoblikovanje rečenice tako da ona izbjegava rodno označavanje (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik''). Muški množinski oblik može se upotrijebiti u ustaljenom nazivu, doslovnom citatu, historijskom kontekstu ili kada bi drugo rješenje bilo neprirodno. Međutim, ne treba ga mehanički birati u svakom općem iskazu ako je dostupno preciznije i inkluzivnije rješenje. ''Naslovi'' stranica u ostalim imenskim prostorima, sa izuzetkom naslova kategorija (regulirani u odjeljku ispod), podliježu istim smjernicama kao i naslovi članaka (npr. [[Wikipedija:Administratori]]). Imajte na umu da mnoge stranice mogu odudarati od smjernica navedenih u ovom odjeljku. Takve situacije smatraju se vanstandardnim. Svi su dobrodošli da pomognu u usklađivanju s ovim smjernicama. Dok se stranice ne ažuriraju, treba smatrati da se rečenice pisane u muškom generičkom rodu pojednako odnose i na žene. === Kategorije === Naslovi kategorija treba da budu precizni, gramatički pravilni i usklađeni sa sadržajem kategorije: * Kada kategorija obuhvata osobe različitih rodova, treba koristiti rodno neutralan naslov koji je dovoljno prirodan (npr. ''Rođenja 2010.'', ''Smrti 2020.''). * Kada je kategorizacija po rodu ''enciklopedijski smislena'' (npr. muški i ženski nazivi zanimanja), ''mogu'' se napraviti zasebne, rodno određene kategorije za muški rod (npr. ''Kanadski glumci'') i ženski rod (npr. ''Kanadske glumice'') te za nebinarne osobe (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). * Rodno određene kategorije moraju biti kategorizirane ''simetrično''. Ženska kategorija i kategorija za nebinarne osobe ''ne smiju'' biti potkategorije muške kategorije. * Naslovi kategorija za nebinarne osobe treba da koriste generički rod (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). Upotreba rodno inklizivnog oblika može se smatrati terminološki nezgrapnom. * Za izradu rodno određene kategorije potreban je dovoljan broj članaka (minimalno tri). === Projektne stranice i stranice pomoći === U pravilima, smjernicama, uputstvima, obavijestima i obrascima treba koristiti rodno neutralne ili inkluzivne formulacije, naročito kada se neposredno opisuje šta korisnici i korisnice mogu ili treba da urade. Prednost imaju kratka i prirodna rješenja. Kada god je to primjenljivo, u uputstvima koristite drugo lice množine imperativa radi sažetosti (''Unesite razlog'' umjesto ''Korisnik ili korisnica unosi razlog''). === Stranice za razgovor === Korisnike i korisnice treba oslovljavati imenom i zamjenicama koje oni sami koriste. Ako rod osobe nije poznat, ne treba ga nagađati. Može se upotrijebiti korisničko ime, izraz ''osoba'', glagolska konstrukcija bez rodnog označavanja ili direktno obraćanje u drugom licu. Nenamjerna greška u rodu ispravlja se ''staloženo''. Namjerno i ustrajno oslovljavanje protivno jasno izraženom identitetu osobe i uprkos prethodnoj javnoj primjedbi predstavlja [[Wikipedija:Bez ličnih napada|lični napad]] i [[Wikipedija:Uznemiravanje|uznemiravanje]] na temelju rodnog identiteta te se razmatra prema odredbama [[:foundation:Policy:Universal_Code_of_Conduct/sh|Univerzalnog kodeksa ponašanja]]; neće se razmatrati kao običan jezički spor. Citiranje tuđih riječi u raspravi mora ostati vjerno. Niko nije dužan otkrivati vlastiti rodni identitet radi doprinošenja Wikipediji. === Korisničke stranice === Korisnici i korisnice slobodno biraju kako će na vlastitim korisničkim stranicama izraziti rod i koje će zamjenice koristiti. Drugi urednici i urednice ''ne smiju'' mijenjati takvo samoopredjeljenje niti ga koristiti za lični napad ili uznemiravanje (pogledajte odjeljak iznad). === Šabloni i moduli === Tekst koji šablon ili modul prikazuje treba uskladiti s ovom smjernicom. Kada izlaz zavisi od konkretne osobe, može se koristiti ugrađena funkcija <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Alternativno, mogu se koristiti odgovarajući parametri. U dokumentaciji treba navesti kako se bira rodni oblik i šta se prikazuje kao rezultat. Tehnička složenost treba da bude razmjerna koristi; često je jednostavnije preoblikovati poruku nego koristiti različite rodne oblike. === Poruke interfejsa === Kada je riječ o porukama interfejsa, treba voditi računa o sažetosti i dužini teksta, pogotovo u mobilnom prikazu. To znači da kratke poruke treba prevesti koristeći sažete rodno neutralne izraze, dok dugačke poruke (poput informativnih tekstova) mogu koristiti rodno inkluzivne, dvojne oblike. Pri pisanju i prevođenju poruka u pravilu se primjenjuje sljedeći redoslijed: # Upotrijebite direktno obraćanje ili preoblikujte poruku tako da rodni oblici nisu potrebni (npr. upotreba prezenta u dnevnicima). # Upotrijebite rodno neutralni ili opisni izraz (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik/korisnica''). # Ako se korisnički rod može pribaviti, upotrijebite odgovarajuće rodne oblike pomoću ugrađene funkcije <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Prvi oblik je muški, drugi ženski, a treći rodno inkluzivan. ''Nemojte'' koristiti rodno neutralni izraz u trećem parametru ugrađene funkcije. Umjesto toga, koristite dosljedne rodne oblike (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnik|korisnica|korisnik/korisnica}}</nowiki></code>) ili jedinstveni rodno neutralni oblik (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnički}} račun</nowiki></code>) u skladu s gornjom tačkom, ako je to primjenljivo. # Ako nijedno od navedenog nije izvodljivo, upotrijebite dvojni oblik koristeći odgovarajući veznik (''i'', ''ili''). Alternativno, možete koristiti kosu crtu (/) kada je sažetost potrebna. ''Nemojte'' koristiti dvojne oblike za pojedinačnu osobu u slučajevima kada se očekuje upotreba konkretnog roda (npr. kada osoba izabere rod u postavkama). Umjesto toga, koristite rodno neutralne izraze ili zatražite podršku za rod na stranici za podršku sajta translatewiki.net. Imajte na umu da se izabrano rješenje treba koristiti dosljedno u određenom ''segmentu'' interfejsa. Uniformnost u cijelom interfejsu trenutno nije moguće postići, ali segmenti treba da budu što više konzistentni i prirodni. == Rješavanje sporova == Sporovi o rodnim oblicima rješavaju se u skladu s načelima ove smjernice. Urednici i urednice treba prvo da pokušaju pronaći precizno i prirodno preoblikovanje koje čuva značenje. ''Nemojte'' praviti masovne izmjene rodnih oblika dok traje rasprava o spornom rješenju. == Povezano == * [[Wikipedija:Biografije živih osoba]] * [[Wikipedija:Neutralno gledište]] {{Wikipedijina pravila i smjernice}} iqz2l1f8m9bbp1o4q3nxzz5rpq7rzop 42690849 42690848 2026-09-22T00:25:42Z Aca 108187 42690849 wikitext text/x-wiki {{smjernica}} {{prečac|WP:ROJ}} '''Rodno osjetljiv jezik''' pruža jezička rješenja kojima se žene, muškarci i osobe drugih rodnih identiteta predstavljaju ravnopravno, precizno i u skladu s kontekstom. Ova smjernica regulira upotrebu rodno osjetljivog jezika u člancima, kategorijama, ostalim imenskim prostorima i porukama korisničkog interfejsa. == Osnovna načela == # '''Preciznost''' – Rodno označavanje mora precizno predstavljati konkretnu osobu, grupu i značenje o kojem se piše. # '''Samoopredjeljenje''' – Za konkretnu osobu koriste se zamjenice koje ona javno preferira, na temelju [[Wikipedija:Pouzdani izvori|pouzdanih izvora]]. # '''Ravnopravnost''' – Pri obraćanju osobama različitih rodova treba koristiti inkluzivne formulacije koje obuhvataju sve pripadnike i pripadnice grupe. # '''Prirodnost''' – Prednost imaju ustaljeni i gramatički pravilni oblici te preoblikovane rečenice. Kosu crtu (/) i zagradu treba koristiti ''štedljivo''. # '''Jednakost''' – Pri klasifikaciji ne koriste se različiti pristupi za žene, muškarce i osobe drugih rodnih identiteta. # '''Vjerodostojnost''' – Nazivi djela, organizacija, funkcija, historijski nazivi i citati ne prepravljaju se tako da izgube izvorni oblik ili značenje. == Članci == === Biografije === Za osobu se koriste gramatički rod, zamjenice i rodno označene imenice koji odgovaraju njenom javno izraženom rodnom identitetu u pouzdanim izvorima. Ako jasna i vjerodostojna izjava same osobe ne postoji, treba pratiti ustaljenu praksu u pouzdanim izvorima. Ne treba samostalno zaključivati rod osobe na osnovu njenog imena, izgleda ili glasa niti se pozivati na preferencije koje nisu javno provjerljive u pouzdanim izvorima. Kada je osoba žena, koristite odgovarajuće ženske oblike zanimanja, zvanja, funkcije i društvene uloge: ''naučnica'' ili ''znanstvenica'', ''profesorica'' ili ''profesorka'', ''ministrica'' ili ''ministarka'', ''urednica'' i sl. Treba izabrati oblik u skladu s jezičkom varijantom članka i dosljedno ga koristiti. Muški oblik ''nemojte'' koristiti samo zato što je naziv položaja naveden u muškom rodu u propisu ili starijem izvoru. Ako postoji više pravilnih ženskih ili muških oblika, prednost ima oblik koji odgovara jezičkoj varijanti članka, prevladava u pouzdanim izvorima ili djeluje prirodnije. ''Nemojte'' samostalno kovati nove ženske oblike koji ne postoje u pouzdanim izvorima jer se to smatra [[Wikipedija:Bez originalnog istraživanja|originalnim istraživanjem]]. Umjesto toga, preoblikujte rečenicu tako da izbjegnete upotrebu rodno osjetljivog izraza. Za nebinarne i druge osobe koje ne koriste muški rod (zamjenice: ''he/him'') ili ženski rod (zamjenice: ''she/her''), već koriste rodno neutralnu zamjenicu ''they/them'' ili neozamjenice, treba koristiti rodno neutralne rečenice. Takve rečenice mogu se oblikovati riječju ''osoba'' (npr. ''osoba se bavila'', ''osoba je bila na čelu'', ''osoba je obavljala dužnost''). Radi izbjegavanja roda, u rečenicama koristite narativni prezent (''glumi'', ''izjavljuje'', ''započinje''). Umjesto zamjenica, koristite ime osobe radi oslovljavanja. Napomena o upotrebi rodno neutralnog jezika ''može'' se ostaviti u komentaru na vrhu članka radi očuvanja dosljednosti, iako to nije obavezno. Prethodno ime transrodne osobe navodi se samo ako je enciklopedijski relevantno i dobro potkrijepljeno izvorima. Ne koristi se kao podrazumijevano ime i ne ponavlja se bez potrebe. Za prošle događaje u pravilu se koriste sadašnje ime i zamjenice osobe, osim u doslovnom citatu, naslovu djela ili drugom slučaju u kojem bi izmjena falsificirala izvor. === Naslovi članaka i preusmjerenja === [[Wikipedija:Naslovi članaka|Naslov članka]] bira se prema kriterijima prepoznatljivosti, prirodnosti, preciznosti, sažetosti i dosljednosti. Rodna osjetljivost sama po sebi nije razlog da se zanemari najčešći ili službeni naziv teme. Za zanimanja, funkcije i druge pojmove koji imaju rodne oblike, članak se u pravilu piše o pojmu, a ne zasebno o muškom i ženskom obliku (npr. [[glumac]] i [[medicinska sestra]]). U prvoj rečenici članka treba navesti relevantne oblike, a sa drugih uobičajenih oblika napraviti preusmjerenja. Zasebni članci opravdani su samo kada izrazi označavaju različite historijske, pravne, kulturne ili društvene pojave. === Citati, službeni nazivi i historijski izrazi === Doslovni citati, naslovi djela, imena organizacija, službeni nazivi i tekst historijskih dokumenata prenose se vjerno originalu. Arhaičan, diskriminatoran ili danas neprimjeren izraz može se objasniti u tekstu kada je to relevantno, ali se citat ne prepravlja bez označavanja izmjena. U običnom tekstu ne treba preuzimati zastarjelu ili omalovažavajuću terminologiju samo zato što se pojavljuje u izvoru. Izvor se sažima savremenim, neutralnim i preciznim jezikom, osim kada je sama terminologija tema članka. == Ostali imenski prostori == Prethodno navedene smjernice za članke primjenjuju se i u drugim imenskim prostorima uz dva izuzetka: naslovi kategorija (regulirani u odjeljku ispod) i upotreba dvojnih oblika u ''sadržaju'' stranica (regulirana u nastavku). Kada se tekst odnosi na osobe različitih rodova, treba izabrati formulaciju koja ih jasno obuhvata. To se postiže navođenjem oba roda pomoću veznika ''i'' (npr. ''korisnici i korisnice'', ''urednici i urednice''). Kada se tekst odnosi na osobu nepoznatog roda, treba izabrati formulaciju koja to jasno ističe. To se postiže navođenjem oba oblika pomoću veznika ''ili'' (npr. ''korisnik ili korisnica'', ''urednik ili urednica'') ili, kada je potrebna sažetost, upotrebom kose crte (npr. ''korisnik/korisnica'', ''urednik/urednica''). Van standarda je upotreba donje crte (npr. ''korisnik_korisnica'', ''urednik_urednica'') i vertikalne trotačke (npr. ''korisnik⋮korisnica'', ''urednik⋮urednica'') te upotreba skraćenih alternativnih oblika (npr. ''korisnik/ca'', ''urednik/ca'' i ''korisnik⋮ca'', ''urednik⋮ca''). Skraćeni oblik s kosom crtom može se koristiti samo kada je neophodan radi sažetosti (gdje prostor ne dopušta prirodnije rješenje). Upotreba zagrada za navođenje roda, kao u primeru ''prijavljen(a)'', također se treba izbjegavati, osim kada je to potrebno radi sažetosti. Uobičajeni redoslijed je muški pa ženski oblik. Međutim, kada se poruka primarno odnosi na žene (npr. feministički uređivački maraton), na prvo mjesto treba staviti ženski oblik, a na drugo muški. Izmjena redoslijeda moguća je i zbog kongruencije (sročnosti) unutar rečenice. U svakom slučaju, formulacija mora ostati precizna i dosljedna. Alternativno, moguća je upotreba dužih opisnih izraza (npr. ''ljudi koji koriste Wikipediju'', ''osobe koje uređuju Wikipediju''). Kad je to primjenljivo, ''preporučuje se'' preoblikovanje rečenice tako da ona izbjegava rodno označavanje (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik''). Muški množinski oblik može se upotrijebiti u ustaljenom nazivu, doslovnom citatu, historijskom kontekstu ili kada bi drugo rješenje bilo neprirodno. Međutim, ne treba ga mehanički birati u svakom općem iskazu ako je dostupno preciznije i inkluzivnije rješenje. ''Naslovi'' stranica u ostalim imenskim prostorima, sa izuzetkom naslova kategorija (regulirani u odjeljku ispod), podliježu istim smjernicama kao i naslovi članaka (npr. [[Wikipedija:Administratori]]). Imajte na umu da mnoge stranice mogu odudarati od smjernica navedenih u ovom odjeljku. Takve situacije smatraju se vanstandardnim. Svi su dobrodošli da pomognu u usklađivanju s ovim smjernicama. Dok se stranice ne ažuriraju, treba smatrati da se rečenice pisane u muškom generičkom rodu pojednako odnose i na žene. === Kategorije === Naslovi kategorija treba da budu precizni, gramatički pravilni i usklađeni sa sadržajem kategorije: * Kada kategorija obuhvata osobe različitih rodova, treba koristiti rodno neutralan naslov koji je dovoljno prirodan (npr. ''Rođenja 2010.'', ''Smrti 2020.''). * Kada je kategorizacija po rodu ''enciklopedijski smislena'' (npr. muški i ženski nazivi zanimanja), ''mogu'' se napraviti zasebne, rodno određene kategorije za muški rod (npr. ''Kanadski glumci'') i ženski rod (npr. ''Kanadske glumice'') te za nebinarne osobe (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). * Ne treba stvarati natkategorije naslovljene dvojnim oblicima (npr. ''Kanadski glumci i glumice''). * Rodno određene kategorije moraju biti kategorizirane ''simetrično''. Ženska kategorija i kategorija za nebinarne osobe ''ne smiju'' biti potkategorije muške kategorije. * Naslovi kategorija za nebinarne osobe treba da koriste generički rod (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). Upotreba rodno inklizivnog oblika može se smatrati terminološki nezgrapnom. * Za izradu rodno određene kategorije potreban je dovoljan broj članaka (minimalno tri). === Projektne stranice i stranice pomoći === U pravilima, smjernicama, uputstvima, obavijestima i obrascima treba koristiti rodno neutralne ili inkluzivne formulacije, naročito kada se neposredno opisuje šta korisnici i korisnice mogu ili treba da urade. Prednost imaju kratka i prirodna rješenja. Kada god je to primjenljivo, u uputstvima koristite drugo lice množine imperativa radi sažetosti (''Unesite razlog'' umjesto ''Korisnik ili korisnica unosi razlog''). === Stranice za razgovor === Korisnike i korisnice treba oslovljavati imenom i zamjenicama koje oni sami koriste. Ako rod osobe nije poznat, ne treba ga nagađati. Može se upotrijebiti korisničko ime, izraz ''osoba'', glagolska konstrukcija bez rodnog označavanja ili direktno obraćanje u drugom licu. Nenamjerna greška u rodu ispravlja se ''staloženo''. Namjerno i ustrajno oslovljavanje protivno jasno izraženom identitetu osobe i uprkos prethodnoj javnoj primjedbi predstavlja [[Wikipedija:Bez ličnih napada|lični napad]] i [[Wikipedija:Uznemiravanje|uznemiravanje]] na temelju rodnog identiteta te se razmatra prema odredbama [[:foundation:Policy:Universal_Code_of_Conduct/sh|Univerzalnog kodeksa ponašanja]]; neće se razmatrati kao običan jezički spor. Citiranje tuđih riječi u raspravi mora ostati vjerno. Niko nije dužan otkrivati vlastiti rodni identitet radi doprinošenja Wikipediji. === Korisničke stranice === Korisnici i korisnice slobodno biraju kako će na vlastitim korisničkim stranicama izraziti rod i koje će zamjenice koristiti. Drugi urednici i urednice ''ne smiju'' mijenjati takvo samoopredjeljenje niti ga koristiti za lični napad ili uznemiravanje (pogledajte odjeljak iznad). === Šabloni i moduli === Tekst koji šablon ili modul prikazuje treba uskladiti s ovom smjernicom. Kada izlaz zavisi od konkretne osobe, može se koristiti ugrađena funkcija <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Alternativno, mogu se koristiti odgovarajući parametri. U dokumentaciji treba navesti kako se bira rodni oblik i šta se prikazuje kao rezultat. Tehnička složenost treba da bude razmjerna koristi; često je jednostavnije preoblikovati poruku nego koristiti različite rodne oblike. === Poruke interfejsa === Kada je riječ o porukama interfejsa, treba voditi računa o sažetosti i dužini teksta, pogotovo u mobilnom prikazu. To znači da kratke poruke treba prevesti koristeći sažete rodno neutralne izraze, dok dugačke poruke (poput informativnih tekstova) mogu koristiti rodno inkluzivne, dvojne oblike. Pri pisanju i prevođenju poruka u pravilu se primjenjuje sljedeći redoslijed: # Upotrijebite direktno obraćanje ili preoblikujte poruku tako da rodni oblici nisu potrebni (npr. upotreba prezenta u dnevnicima). # Upotrijebite rodno neutralni ili opisni izraz (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik/korisnica''). # Ako se korisnički rod može pribaviti, upotrijebite odgovarajuće rodne oblike pomoću ugrađene funkcije <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Prvi oblik je muški, drugi ženski, a treći rodno inkluzivan. ''Nemojte'' koristiti rodno neutralni izraz u trećem parametru ugrađene funkcije. Umjesto toga, koristite dosljedne rodne oblike (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnik|korisnica|korisnik/korisnica}}</nowiki></code>) ili jedinstveni rodno neutralni oblik (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnički}} račun</nowiki></code>) u skladu s gornjom tačkom, ako je to primjenljivo. # Ako nijedno od navedenog nije izvodljivo, upotrijebite dvojni oblik koristeći odgovarajući veznik (''i'', ''ili''). Alternativno, možete koristiti kosu crtu (/) kada je sažetost potrebna. ''Nemojte'' koristiti dvojne oblike za pojedinačnu osobu u slučajevima kada se očekuje upotreba konkretnog roda (npr. kada osoba izabere rod u postavkama). Umjesto toga, koristite rodno neutralne izraze ili zatražite podršku za rod na stranici za podršku sajta translatewiki.net. Imajte na umu da se izabrano rješenje treba koristiti dosljedno u određenom ''segmentu'' interfejsa. Uniformnost u cijelom interfejsu trenutno nije moguće postići, ali segmenti treba da budu što više konzistentni i prirodni. == Rješavanje sporova == Sporovi o rodnim oblicima rješavaju se u skladu s načelima ove smjernice. Urednici i urednice treba prvo da pokušaju pronaći precizno i prirodno preoblikovanje koje čuva značenje. ''Nemojte'' praviti masovne izmjene rodnih oblika dok traje rasprava o spornom rješenju. == Povezano == * [[Wikipedija:Biografije živih osoba]] * [[Wikipedija:Neutralno gledište]] {{Wikipedijina pravila i smjernice}} keol0iebqxfz12f1vb84jdpfvo4zlnl 42690850 42690849 2026-09-22T00:27:15Z Aca 108187 /* Kategorije */ 42690850 wikitext text/x-wiki {{smjernica}} {{prečac|WP:ROJ}} '''Rodno osjetljiv jezik''' pruža jezička rješenja kojima se žene, muškarci i osobe drugih rodnih identiteta predstavljaju ravnopravno, precizno i u skladu s kontekstom. Ova smjernica regulira upotrebu rodno osjetljivog jezika u člancima, kategorijama, ostalim imenskim prostorima i porukama korisničkog interfejsa. == Osnovna načela == # '''Preciznost''' – Rodno označavanje mora precizno predstavljati konkretnu osobu, grupu i značenje o kojem se piše. # '''Samoopredjeljenje''' – Za konkretnu osobu koriste se zamjenice koje ona javno preferira, na temelju [[Wikipedija:Pouzdani izvori|pouzdanih izvora]]. # '''Ravnopravnost''' – Pri obraćanju osobama različitih rodova treba koristiti inkluzivne formulacije koje obuhvataju sve pripadnike i pripadnice grupe. # '''Prirodnost''' – Prednost imaju ustaljeni i gramatički pravilni oblici te preoblikovane rečenice. Kosu crtu (/) i zagradu treba koristiti ''štedljivo''. # '''Jednakost''' – Pri klasifikaciji ne koriste se različiti pristupi za žene, muškarce i osobe drugih rodnih identiteta. # '''Vjerodostojnost''' – Nazivi djela, organizacija, funkcija, historijski nazivi i citati ne prepravljaju se tako da izgube izvorni oblik ili značenje. == Članci == === Biografije === Za osobu se koriste gramatički rod, zamjenice i rodno označene imenice koji odgovaraju njenom javno izraženom rodnom identitetu u pouzdanim izvorima. Ako jasna i vjerodostojna izjava same osobe ne postoji, treba pratiti ustaljenu praksu u pouzdanim izvorima. Ne treba samostalno zaključivati rod osobe na osnovu njenog imena, izgleda ili glasa niti se pozivati na preferencije koje nisu javno provjerljive u pouzdanim izvorima. Kada je osoba žena, koristite odgovarajuće ženske oblike zanimanja, zvanja, funkcije i društvene uloge: ''naučnica'' ili ''znanstvenica'', ''profesorica'' ili ''profesorka'', ''ministrica'' ili ''ministarka'', ''urednica'' i sl. Treba izabrati oblik u skladu s jezičkom varijantom članka i dosljedno ga koristiti. Muški oblik ''nemojte'' koristiti samo zato što je naziv položaja naveden u muškom rodu u propisu ili starijem izvoru. Ako postoji više pravilnih ženskih ili muških oblika, prednost ima oblik koji odgovara jezičkoj varijanti članka, prevladava u pouzdanim izvorima ili djeluje prirodnije. ''Nemojte'' samostalno kovati nove ženske oblike koji ne postoje u pouzdanim izvorima jer se to smatra [[Wikipedija:Bez originalnog istraživanja|originalnim istraživanjem]]. Umjesto toga, preoblikujte rečenicu tako da izbjegnete upotrebu rodno osjetljivog izraza. Za nebinarne i druge osobe koje ne koriste muški rod (zamjenice: ''he/him'') ili ženski rod (zamjenice: ''she/her''), već koriste rodno neutralnu zamjenicu ''they/them'' ili neozamjenice, treba koristiti rodno neutralne rečenice. Takve rečenice mogu se oblikovati riječju ''osoba'' (npr. ''osoba se bavila'', ''osoba je bila na čelu'', ''osoba je obavljala dužnost''). Radi izbjegavanja roda, u rečenicama koristite narativni prezent (''glumi'', ''izjavljuje'', ''započinje''). Umjesto zamjenica, koristite ime osobe radi oslovljavanja. Napomena o upotrebi rodno neutralnog jezika ''može'' se ostaviti u komentaru na vrhu članka radi očuvanja dosljednosti, iako to nije obavezno. Prethodno ime transrodne osobe navodi se samo ako je enciklopedijski relevantno i dobro potkrijepljeno izvorima. Ne koristi se kao podrazumijevano ime i ne ponavlja se bez potrebe. Za prošle događaje u pravilu se koriste sadašnje ime i zamjenice osobe, osim u doslovnom citatu, naslovu djela ili drugom slučaju u kojem bi izmjena falsificirala izvor. === Naslovi članaka i preusmjerenja === [[Wikipedija:Naslovi članaka|Naslov članka]] bira se prema kriterijima prepoznatljivosti, prirodnosti, preciznosti, sažetosti i dosljednosti. Rodna osjetljivost sama po sebi nije razlog da se zanemari najčešći ili službeni naziv teme. Za zanimanja, funkcije i druge pojmove koji imaju rodne oblike, članak se u pravilu piše o pojmu, a ne zasebno o muškom i ženskom obliku (npr. [[glumac]] i [[medicinska sestra]]). U prvoj rečenici članka treba navesti relevantne oblike, a sa drugih uobičajenih oblika napraviti preusmjerenja. Zasebni članci opravdani su samo kada izrazi označavaju različite historijske, pravne, kulturne ili društvene pojave. === Citati, službeni nazivi i historijski izrazi === Doslovni citati, naslovi djela, imena organizacija, službeni nazivi i tekst historijskih dokumenata prenose se vjerno originalu. Arhaičan, diskriminatoran ili danas neprimjeren izraz može se objasniti u tekstu kada je to relevantno, ali se citat ne prepravlja bez označavanja izmjena. U običnom tekstu ne treba preuzimati zastarjelu ili omalovažavajuću terminologiju samo zato što se pojavljuje u izvoru. Izvor se sažima savremenim, neutralnim i preciznim jezikom, osim kada je sama terminologija tema članka. == Ostali imenski prostori == Prethodno navedene smjernice za članke primjenjuju se i u drugim imenskim prostorima uz dva izuzetka: naslovi kategorija (regulirani u odjeljku ispod) i upotreba dvojnih oblika u ''sadržaju'' stranica (regulirana u nastavku). Kada se tekst odnosi na osobe različitih rodova, treba izabrati formulaciju koja ih jasno obuhvata. To se postiže navođenjem oba roda pomoću veznika ''i'' (npr. ''korisnici i korisnice'', ''urednici i urednice''). Kada se tekst odnosi na osobu nepoznatog roda, treba izabrati formulaciju koja to jasno ističe. To se postiže navođenjem oba oblika pomoću veznika ''ili'' (npr. ''korisnik ili korisnica'', ''urednik ili urednica'') ili, kada je potrebna sažetost, upotrebom kose crte (npr. ''korisnik/korisnica'', ''urednik/urednica''). Van standarda je upotreba donje crte (npr. ''korisnik_korisnica'', ''urednik_urednica'') i vertikalne trotačke (npr. ''korisnik⋮korisnica'', ''urednik⋮urednica'') te upotreba skraćenih alternativnih oblika (npr. ''korisnik/ca'', ''urednik/ca'' i ''korisnik⋮ca'', ''urednik⋮ca''). Skraćeni oblik s kosom crtom može se koristiti samo kada je neophodan radi sažetosti (gdje prostor ne dopušta prirodnije rješenje). Upotreba zagrada za navođenje roda, kao u primeru ''prijavljen(a)'', također se treba izbjegavati, osim kada je to potrebno radi sažetosti. Uobičajeni redoslijed je muški pa ženski oblik. Međutim, kada se poruka primarno odnosi na žene (npr. feministički uređivački maraton), na prvo mjesto treba staviti ženski oblik, a na drugo muški. Izmjena redoslijeda moguća je i zbog kongruencije (sročnosti) unutar rečenice. U svakom slučaju, formulacija mora ostati precizna i dosljedna. Alternativno, moguća je upotreba dužih opisnih izraza (npr. ''ljudi koji koriste Wikipediju'', ''osobe koje uređuju Wikipediju''). Kad je to primjenljivo, ''preporučuje se'' preoblikovanje rečenice tako da ona izbjegava rodno označavanje (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik''). Muški množinski oblik može se upotrijebiti u ustaljenom nazivu, doslovnom citatu, historijskom kontekstu ili kada bi drugo rješenje bilo neprirodno. Međutim, ne treba ga mehanički birati u svakom općem iskazu ako je dostupno preciznije i inkluzivnije rješenje. ''Naslovi'' stranica u ostalim imenskim prostorima, sa izuzetkom naslova kategorija (regulirani u odjeljku ispod), podliježu istim smjernicama kao i naslovi članaka (npr. [[Wikipedija:Administratori]]). Imajte na umu da mnoge stranice mogu odudarati od smjernica navedenih u ovom odjeljku. Takve situacije smatraju se vanstandardnim. Svi su dobrodošli da pomognu u usklađivanju s ovim smjernicama. Dok se stranice ne ažuriraju, treba smatrati da se rečenice pisane u muškom generičkom rodu pojednako odnose i na žene. === Kategorije === Naslovi kategorija treba da budu precizni, gramatički pravilni i usklađeni sa sadržajem kategorije: * Kada kategorija obuhvata osobe različitih rodova, treba koristiti rodno neutralan naslov koji je dovoljno prirodan (npr. ''Rođenja 2010.'', ''Smrti 2020.''). * Kada je kategorizacija po rodu ''enciklopedijski smislena'' (npr. muški i ženski nazivi zanimanja), ''mogu'' se napraviti zasebne, rodno određene kategorije za muški rod (npr. ''Kanadski glumci'') i ženski rod (npr. ''Kanadske glumice'') te za nebinarne osobe (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). * Ne treba stvarati natkategorije naslovljene dvojnim oblicima (npr. ''Kanadski glumci i glumice''). * Rodno određene kategorije moraju biti kategorizirane ''simetrično'', u istim natkategorijama. Ženska kategorija i kategorija za nebinarne osobe ''ne smiju'' biti potkategorije muške kategorije. * Naslovi kategorija za nebinarne osobe treba da koriste generički rod (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). Upotreba rodno inklizivnog oblika može se smatrati terminološki nezgrapnom. * Za izradu rodno određene kategorije potreban je dovoljan broj članaka (minimalno tri). === Projektne stranice i stranice pomoći === U pravilima, smjernicama, uputstvima, obavijestima i obrascima treba koristiti rodno neutralne ili inkluzivne formulacije, naročito kada se neposredno opisuje šta korisnici i korisnice mogu ili treba da urade. Prednost imaju kratka i prirodna rješenja. Kada god je to primjenljivo, u uputstvima koristite drugo lice množine imperativa radi sažetosti (''Unesite razlog'' umjesto ''Korisnik ili korisnica unosi razlog''). === Stranice za razgovor === Korisnike i korisnice treba oslovljavati imenom i zamjenicama koje oni sami koriste. Ako rod osobe nije poznat, ne treba ga nagađati. Može se upotrijebiti korisničko ime, izraz ''osoba'', glagolska konstrukcija bez rodnog označavanja ili direktno obraćanje u drugom licu. Nenamjerna greška u rodu ispravlja se ''staloženo''. Namjerno i ustrajno oslovljavanje protivno jasno izraženom identitetu osobe i uprkos prethodnoj javnoj primjedbi predstavlja [[Wikipedija:Bez ličnih napada|lični napad]] i [[Wikipedija:Uznemiravanje|uznemiravanje]] na temelju rodnog identiteta te se razmatra prema odredbama [[:foundation:Policy:Universal_Code_of_Conduct/sh|Univerzalnog kodeksa ponašanja]]; neće se razmatrati kao običan jezički spor. Citiranje tuđih riječi u raspravi mora ostati vjerno. Niko nije dužan otkrivati vlastiti rodni identitet radi doprinošenja Wikipediji. === Korisničke stranice === Korisnici i korisnice slobodno biraju kako će na vlastitim korisničkim stranicama izraziti rod i koje će zamjenice koristiti. Drugi urednici i urednice ''ne smiju'' mijenjati takvo samoopredjeljenje niti ga koristiti za lični napad ili uznemiravanje (pogledajte odjeljak iznad). === Šabloni i moduli === Tekst koji šablon ili modul prikazuje treba uskladiti s ovom smjernicom. Kada izlaz zavisi od konkretne osobe, može se koristiti ugrađena funkcija <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Alternativno, mogu se koristiti odgovarajući parametri. U dokumentaciji treba navesti kako se bira rodni oblik i šta se prikazuje kao rezultat. Tehnička složenost treba da bude razmjerna koristi; često je jednostavnije preoblikovati poruku nego koristiti različite rodne oblike. === Poruke interfejsa === Kada je riječ o porukama interfejsa, treba voditi računa o sažetosti i dužini teksta, pogotovo u mobilnom prikazu. To znači da kratke poruke treba prevesti koristeći sažete rodno neutralne izraze, dok dugačke poruke (poput informativnih tekstova) mogu koristiti rodno inkluzivne, dvojne oblike. Pri pisanju i prevođenju poruka u pravilu se primjenjuje sljedeći redoslijed: # Upotrijebite direktno obraćanje ili preoblikujte poruku tako da rodni oblici nisu potrebni (npr. upotreba prezenta u dnevnicima). # Upotrijebite rodno neutralni ili opisni izraz (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik/korisnica''). # Ako se korisnički rod može pribaviti, upotrijebite odgovarajuće rodne oblike pomoću ugrađene funkcije <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Prvi oblik je muški, drugi ženski, a treći rodno inkluzivan. ''Nemojte'' koristiti rodno neutralni izraz u trećem parametru ugrađene funkcije. Umjesto toga, koristite dosljedne rodne oblike (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnik|korisnica|korisnik/korisnica}}</nowiki></code>) ili jedinstveni rodno neutralni oblik (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnički}} račun</nowiki></code>) u skladu s gornjom tačkom, ako je to primjenljivo. # Ako nijedno od navedenog nije izvodljivo, upotrijebite dvojni oblik koristeći odgovarajući veznik (''i'', ''ili''). Alternativno, možete koristiti kosu crtu (/) kada je sažetost potrebna. ''Nemojte'' koristiti dvojne oblike za pojedinačnu osobu u slučajevima kada se očekuje upotreba konkretnog roda (npr. kada osoba izabere rod u postavkama). Umjesto toga, koristite rodno neutralne izraze ili zatražite podršku za rod na stranici za podršku sajta translatewiki.net. Imajte na umu da se izabrano rješenje treba koristiti dosljedno u određenom ''segmentu'' interfejsa. Uniformnost u cijelom interfejsu trenutno nije moguće postići, ali segmenti treba da budu što više konzistentni i prirodni. == Rješavanje sporova == Sporovi o rodnim oblicima rješavaju se u skladu s načelima ove smjernice. Urednici i urednice treba prvo da pokušaju pronaći precizno i prirodno preoblikovanje koje čuva značenje. ''Nemojte'' praviti masovne izmjene rodnih oblika dok traje rasprava o spornom rješenju. == Povezano == * [[Wikipedija:Biografije živih osoba]] * [[Wikipedija:Neutralno gledište]] {{Wikipedijina pravila i smjernice}} 6lcko4kzqdu2oar12v8iv5qc0y34wg0 42690851 42690850 2026-09-22T00:27:46Z Aca 108187 /* Kategorije */ 42690851 wikitext text/x-wiki {{smjernica}} {{prečac|WP:ROJ}} '''Rodno osjetljiv jezik''' pruža jezička rješenja kojima se žene, muškarci i osobe drugih rodnih identiteta predstavljaju ravnopravno, precizno i u skladu s kontekstom. Ova smjernica regulira upotrebu rodno osjetljivog jezika u člancima, kategorijama, ostalim imenskim prostorima i porukama korisničkog interfejsa. == Osnovna načela == # '''Preciznost''' – Rodno označavanje mora precizno predstavljati konkretnu osobu, grupu i značenje o kojem se piše. # '''Samoopredjeljenje''' – Za konkretnu osobu koriste se zamjenice koje ona javno preferira, na temelju [[Wikipedija:Pouzdani izvori|pouzdanih izvora]]. # '''Ravnopravnost''' – Pri obraćanju osobama različitih rodova treba koristiti inkluzivne formulacije koje obuhvataju sve pripadnike i pripadnice grupe. # '''Prirodnost''' – Prednost imaju ustaljeni i gramatički pravilni oblici te preoblikovane rečenice. Kosu crtu (/) i zagradu treba koristiti ''štedljivo''. # '''Jednakost''' – Pri klasifikaciji ne koriste se različiti pristupi za žene, muškarce i osobe drugih rodnih identiteta. # '''Vjerodostojnost''' – Nazivi djela, organizacija, funkcija, historijski nazivi i citati ne prepravljaju se tako da izgube izvorni oblik ili značenje. == Članci == === Biografije === Za osobu se koriste gramatički rod, zamjenice i rodno označene imenice koji odgovaraju njenom javno izraženom rodnom identitetu u pouzdanim izvorima. Ako jasna i vjerodostojna izjava same osobe ne postoji, treba pratiti ustaljenu praksu u pouzdanim izvorima. Ne treba samostalno zaključivati rod osobe na osnovu njenog imena, izgleda ili glasa niti se pozivati na preferencije koje nisu javno provjerljive u pouzdanim izvorima. Kada je osoba žena, koristite odgovarajuće ženske oblike zanimanja, zvanja, funkcije i društvene uloge: ''naučnica'' ili ''znanstvenica'', ''profesorica'' ili ''profesorka'', ''ministrica'' ili ''ministarka'', ''urednica'' i sl. Treba izabrati oblik u skladu s jezičkom varijantom članka i dosljedno ga koristiti. Muški oblik ''nemojte'' koristiti samo zato što je naziv položaja naveden u muškom rodu u propisu ili starijem izvoru. Ako postoji više pravilnih ženskih ili muških oblika, prednost ima oblik koji odgovara jezičkoj varijanti članka, prevladava u pouzdanim izvorima ili djeluje prirodnije. ''Nemojte'' samostalno kovati nove ženske oblike koji ne postoje u pouzdanim izvorima jer se to smatra [[Wikipedija:Bez originalnog istraživanja|originalnim istraživanjem]]. Umjesto toga, preoblikujte rečenicu tako da izbjegnete upotrebu rodno osjetljivog izraza. Za nebinarne i druge osobe koje ne koriste muški rod (zamjenice: ''he/him'') ili ženski rod (zamjenice: ''she/her''), već koriste rodno neutralnu zamjenicu ''they/them'' ili neozamjenice, treba koristiti rodno neutralne rečenice. Takve rečenice mogu se oblikovati riječju ''osoba'' (npr. ''osoba se bavila'', ''osoba je bila na čelu'', ''osoba je obavljala dužnost''). Radi izbjegavanja roda, u rečenicama koristite narativni prezent (''glumi'', ''izjavljuje'', ''započinje''). Umjesto zamjenica, koristite ime osobe radi oslovljavanja. Napomena o upotrebi rodno neutralnog jezika ''može'' se ostaviti u komentaru na vrhu članka radi očuvanja dosljednosti, iako to nije obavezno. Prethodno ime transrodne osobe navodi se samo ako je enciklopedijski relevantno i dobro potkrijepljeno izvorima. Ne koristi se kao podrazumijevano ime i ne ponavlja se bez potrebe. Za prošle događaje u pravilu se koriste sadašnje ime i zamjenice osobe, osim u doslovnom citatu, naslovu djela ili drugom slučaju u kojem bi izmjena falsificirala izvor. === Naslovi članaka i preusmjerenja === [[Wikipedija:Naslovi članaka|Naslov članka]] bira se prema kriterijima prepoznatljivosti, prirodnosti, preciznosti, sažetosti i dosljednosti. Rodna osjetljivost sama po sebi nije razlog da se zanemari najčešći ili službeni naziv teme. Za zanimanja, funkcije i druge pojmove koji imaju rodne oblike, članak se u pravilu piše o pojmu, a ne zasebno o muškom i ženskom obliku (npr. [[glumac]] i [[medicinska sestra]]). U prvoj rečenici članka treba navesti relevantne oblike, a sa drugih uobičajenih oblika napraviti preusmjerenja. Zasebni članci opravdani su samo kada izrazi označavaju različite historijske, pravne, kulturne ili društvene pojave. === Citati, službeni nazivi i historijski izrazi === Doslovni citati, naslovi djela, imena organizacija, službeni nazivi i tekst historijskih dokumenata prenose se vjerno originalu. Arhaičan, diskriminatoran ili danas neprimjeren izraz može se objasniti u tekstu kada je to relevantno, ali se citat ne prepravlja bez označavanja izmjena. U običnom tekstu ne treba preuzimati zastarjelu ili omalovažavajuću terminologiju samo zato što se pojavljuje u izvoru. Izvor se sažima savremenim, neutralnim i preciznim jezikom, osim kada je sama terminologija tema članka. == Ostali imenski prostori == Prethodno navedene smjernice za članke primjenjuju se i u drugim imenskim prostorima uz dva izuzetka: naslovi kategorija (regulirani u odjeljku ispod) i upotreba dvojnih oblika u ''sadržaju'' stranica (regulirana u nastavku). Kada se tekst odnosi na osobe različitih rodova, treba izabrati formulaciju koja ih jasno obuhvata. To se postiže navođenjem oba roda pomoću veznika ''i'' (npr. ''korisnici i korisnice'', ''urednici i urednice''). Kada se tekst odnosi na osobu nepoznatog roda, treba izabrati formulaciju koja to jasno ističe. To se postiže navođenjem oba oblika pomoću veznika ''ili'' (npr. ''korisnik ili korisnica'', ''urednik ili urednica'') ili, kada je potrebna sažetost, upotrebom kose crte (npr. ''korisnik/korisnica'', ''urednik/urednica''). Van standarda je upotreba donje crte (npr. ''korisnik_korisnica'', ''urednik_urednica'') i vertikalne trotačke (npr. ''korisnik⋮korisnica'', ''urednik⋮urednica'') te upotreba skraćenih alternativnih oblika (npr. ''korisnik/ca'', ''urednik/ca'' i ''korisnik⋮ca'', ''urednik⋮ca''). Skraćeni oblik s kosom crtom može se koristiti samo kada je neophodan radi sažetosti (gdje prostor ne dopušta prirodnije rješenje). Upotreba zagrada za navođenje roda, kao u primeru ''prijavljen(a)'', također se treba izbjegavati, osim kada je to potrebno radi sažetosti. Uobičajeni redoslijed je muški pa ženski oblik. Međutim, kada se poruka primarno odnosi na žene (npr. feministički uređivački maraton), na prvo mjesto treba staviti ženski oblik, a na drugo muški. Izmjena redoslijeda moguća je i zbog kongruencije (sročnosti) unutar rečenice. U svakom slučaju, formulacija mora ostati precizna i dosljedna. Alternativno, moguća je upotreba dužih opisnih izraza (npr. ''ljudi koji koriste Wikipediju'', ''osobe koje uređuju Wikipediju''). Kad je to primjenljivo, ''preporučuje se'' preoblikovanje rečenice tako da ona izbjegava rodno označavanje (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik''). Muški množinski oblik može se upotrijebiti u ustaljenom nazivu, doslovnom citatu, historijskom kontekstu ili kada bi drugo rješenje bilo neprirodno. Međutim, ne treba ga mehanički birati u svakom općem iskazu ako je dostupno preciznije i inkluzivnije rješenje. ''Naslovi'' stranica u ostalim imenskim prostorima, sa izuzetkom naslova kategorija (regulirani u odjeljku ispod), podliježu istim smjernicama kao i naslovi članaka (npr. [[Wikipedija:Administratori]]). Imajte na umu da mnoge stranice mogu odudarati od smjernica navedenih u ovom odjeljku. Takve situacije smatraju se vanstandardnim. Svi su dobrodošli da pomognu u usklađivanju s ovim smjernicama. Dok se stranice ne ažuriraju, treba smatrati da se rečenice pisane u muškom generičkom rodu pojednako odnose i na žene. === Kategorije === Naslovi kategorija treba da budu precizni, gramatički pravilni i usklađeni sa sadržajem kategorije: * Kada kategorija obuhvata osobe različitih rodova, treba koristiti rodno neutralan naslov koji je dovoljno prirodan (npr. ''Rođenja 2010.'', ''Smrti 2020.''). * Kada je kategorizacija po rodu ''enciklopedijski smislena'' (npr. muški i ženski nazivi zanimanja), ''mogu'' se napraviti zasebne, rodno određene kategorije za muški rod (npr. ''Kanadski glumci'') i ženski rod (npr. ''Kanadske glumice'') te za nebinarne osobe (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). * Ne treba stvarati natkategorije naslovljene dvojnim oblicima (npr. ''Kanadski glumci i glumice''). * Rodno određene kategorije moraju biti kategorizirane ''simetrično'', u istim natkategorijama. Ženska kategorija i kategorija za nebinarne osobe ''ne smiju'' biti potkategorije muške kategorije. * Naslovi kategorija za nebinarne osobe treba da koriste generički rod (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). Upotreba rodno inkluzivnog oblika može se smatrati terminološki nezgrapnom. * Za izradu rodno određene kategorije potreban je dovoljan broj članaka (minimalno tri). === Projektne stranice i stranice pomoći === U pravilima, smjernicama, uputstvima, obavijestima i obrascima treba koristiti rodno neutralne ili inkluzivne formulacije, naročito kada se neposredno opisuje šta korisnici i korisnice mogu ili treba da urade. Prednost imaju kratka i prirodna rješenja. Kada god je to primjenljivo, u uputstvima koristite drugo lice množine imperativa radi sažetosti (''Unesite razlog'' umjesto ''Korisnik ili korisnica unosi razlog''). === Stranice za razgovor === Korisnike i korisnice treba oslovljavati imenom i zamjenicama koje oni sami koriste. Ako rod osobe nije poznat, ne treba ga nagađati. Može se upotrijebiti korisničko ime, izraz ''osoba'', glagolska konstrukcija bez rodnog označavanja ili direktno obraćanje u drugom licu. Nenamjerna greška u rodu ispravlja se ''staloženo''. Namjerno i ustrajno oslovljavanje protivno jasno izraženom identitetu osobe i uprkos prethodnoj javnoj primjedbi predstavlja [[Wikipedija:Bez ličnih napada|lični napad]] i [[Wikipedija:Uznemiravanje|uznemiravanje]] na temelju rodnog identiteta te se razmatra prema odredbama [[:foundation:Policy:Universal_Code_of_Conduct/sh|Univerzalnog kodeksa ponašanja]]; neće se razmatrati kao običan jezički spor. Citiranje tuđih riječi u raspravi mora ostati vjerno. Niko nije dužan otkrivati vlastiti rodni identitet radi doprinošenja Wikipediji. === Korisničke stranice === Korisnici i korisnice slobodno biraju kako će na vlastitim korisničkim stranicama izraziti rod i koje će zamjenice koristiti. Drugi urednici i urednice ''ne smiju'' mijenjati takvo samoopredjeljenje niti ga koristiti za lični napad ili uznemiravanje (pogledajte odjeljak iznad). === Šabloni i moduli === Tekst koji šablon ili modul prikazuje treba uskladiti s ovom smjernicom. Kada izlaz zavisi od konkretne osobe, može se koristiti ugrađena funkcija <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Alternativno, mogu se koristiti odgovarajući parametri. U dokumentaciji treba navesti kako se bira rodni oblik i šta se prikazuje kao rezultat. Tehnička složenost treba da bude razmjerna koristi; često je jednostavnije preoblikovati poruku nego koristiti različite rodne oblike. === Poruke interfejsa === Kada je riječ o porukama interfejsa, treba voditi računa o sažetosti i dužini teksta, pogotovo u mobilnom prikazu. To znači da kratke poruke treba prevesti koristeći sažete rodno neutralne izraze, dok dugačke poruke (poput informativnih tekstova) mogu koristiti rodno inkluzivne, dvojne oblike. Pri pisanju i prevođenju poruka u pravilu se primjenjuje sljedeći redoslijed: # Upotrijebite direktno obraćanje ili preoblikujte poruku tako da rodni oblici nisu potrebni (npr. upotreba prezenta u dnevnicima). # Upotrijebite rodno neutralni ili opisni izraz (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik/korisnica''). # Ako se korisnički rod može pribaviti, upotrijebite odgovarajuće rodne oblike pomoću ugrađene funkcije <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Prvi oblik je muški, drugi ženski, a treći rodno inkluzivan. ''Nemojte'' koristiti rodno neutralni izraz u trećem parametru ugrađene funkcije. Umjesto toga, koristite dosljedne rodne oblike (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnik|korisnica|korisnik/korisnica}}</nowiki></code>) ili jedinstveni rodno neutralni oblik (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnički}} račun</nowiki></code>) u skladu s gornjom tačkom, ako je to primjenljivo. # Ako nijedno od navedenog nije izvodljivo, upotrijebite dvojni oblik koristeći odgovarajući veznik (''i'', ''ili''). Alternativno, možete koristiti kosu crtu (/) kada je sažetost potrebna. ''Nemojte'' koristiti dvojne oblike za pojedinačnu osobu u slučajevima kada se očekuje upotreba konkretnog roda (npr. kada osoba izabere rod u postavkama). Umjesto toga, koristite rodno neutralne izraze ili zatražite podršku za rod na stranici za podršku sajta translatewiki.net. Imajte na umu da se izabrano rješenje treba koristiti dosljedno u određenom ''segmentu'' interfejsa. Uniformnost u cijelom interfejsu trenutno nije moguće postići, ali segmenti treba da budu što više konzistentni i prirodni. == Rješavanje sporova == Sporovi o rodnim oblicima rješavaju se u skladu s načelima ove smjernice. Urednici i urednice treba prvo da pokušaju pronaći precizno i prirodno preoblikovanje koje čuva značenje. ''Nemojte'' praviti masovne izmjene rodnih oblika dok traje rasprava o spornom rješenju. == Povezano == * [[Wikipedija:Biografije živih osoba]] * [[Wikipedija:Neutralno gledište]] {{Wikipedijina pravila i smjernice}} pfph5ezyssl2hgvae6cuj3xi70yf9dy 42690852 42690851 2026-09-22T00:28:07Z Aca 108187 /* Kategorije */ 42690852 wikitext text/x-wiki {{smjernica}} {{prečac|WP:ROJ}} '''Rodno osjetljiv jezik''' pruža jezička rješenja kojima se žene, muškarci i osobe drugih rodnih identiteta predstavljaju ravnopravno, precizno i u skladu s kontekstom. Ova smjernica regulira upotrebu rodno osjetljivog jezika u člancima, kategorijama, ostalim imenskim prostorima i porukama korisničkog interfejsa. == Osnovna načela == # '''Preciznost''' – Rodno označavanje mora precizno predstavljati konkretnu osobu, grupu i značenje o kojem se piše. # '''Samoopredjeljenje''' – Za konkretnu osobu koriste se zamjenice koje ona javno preferira, na temelju [[Wikipedija:Pouzdani izvori|pouzdanih izvora]]. # '''Ravnopravnost''' – Pri obraćanju osobama različitih rodova treba koristiti inkluzivne formulacije koje obuhvataju sve pripadnike i pripadnice grupe. # '''Prirodnost''' – Prednost imaju ustaljeni i gramatički pravilni oblici te preoblikovane rečenice. Kosu crtu (/) i zagradu treba koristiti ''štedljivo''. # '''Jednakost''' – Pri klasifikaciji ne koriste se različiti pristupi za žene, muškarce i osobe drugih rodnih identiteta. # '''Vjerodostojnost''' – Nazivi djela, organizacija, funkcija, historijski nazivi i citati ne prepravljaju se tako da izgube izvorni oblik ili značenje. == Članci == === Biografije === Za osobu se koriste gramatički rod, zamjenice i rodno označene imenice koji odgovaraju njenom javno izraženom rodnom identitetu u pouzdanim izvorima. Ako jasna i vjerodostojna izjava same osobe ne postoji, treba pratiti ustaljenu praksu u pouzdanim izvorima. Ne treba samostalno zaključivati rod osobe na osnovu njenog imena, izgleda ili glasa niti se pozivati na preferencije koje nisu javno provjerljive u pouzdanim izvorima. Kada je osoba žena, koristite odgovarajuće ženske oblike zanimanja, zvanja, funkcije i društvene uloge: ''naučnica'' ili ''znanstvenica'', ''profesorica'' ili ''profesorka'', ''ministrica'' ili ''ministarka'', ''urednica'' i sl. Treba izabrati oblik u skladu s jezičkom varijantom članka i dosljedno ga koristiti. Muški oblik ''nemojte'' koristiti samo zato što je naziv položaja naveden u muškom rodu u propisu ili starijem izvoru. Ako postoji više pravilnih ženskih ili muških oblika, prednost ima oblik koji odgovara jezičkoj varijanti članka, prevladava u pouzdanim izvorima ili djeluje prirodnije. ''Nemojte'' samostalno kovati nove ženske oblike koji ne postoje u pouzdanim izvorima jer se to smatra [[Wikipedija:Bez originalnog istraživanja|originalnim istraživanjem]]. Umjesto toga, preoblikujte rečenicu tako da izbjegnete upotrebu rodno osjetljivog izraza. Za nebinarne i druge osobe koje ne koriste muški rod (zamjenice: ''he/him'') ili ženski rod (zamjenice: ''she/her''), već koriste rodno neutralnu zamjenicu ''they/them'' ili neozamjenice, treba koristiti rodno neutralne rečenice. Takve rečenice mogu se oblikovati riječju ''osoba'' (npr. ''osoba se bavila'', ''osoba je bila na čelu'', ''osoba je obavljala dužnost''). Radi izbjegavanja roda, u rečenicama koristite narativni prezent (''glumi'', ''izjavljuje'', ''započinje''). Umjesto zamjenica, koristite ime osobe radi oslovljavanja. Napomena o upotrebi rodno neutralnog jezika ''može'' se ostaviti u komentaru na vrhu članka radi očuvanja dosljednosti, iako to nije obavezno. Prethodno ime transrodne osobe navodi se samo ako je enciklopedijski relevantno i dobro potkrijepljeno izvorima. Ne koristi se kao podrazumijevano ime i ne ponavlja se bez potrebe. Za prošle događaje u pravilu se koriste sadašnje ime i zamjenice osobe, osim u doslovnom citatu, naslovu djela ili drugom slučaju u kojem bi izmjena falsificirala izvor. === Naslovi članaka i preusmjerenja === [[Wikipedija:Naslovi članaka|Naslov članka]] bira se prema kriterijima prepoznatljivosti, prirodnosti, preciznosti, sažetosti i dosljednosti. Rodna osjetljivost sama po sebi nije razlog da se zanemari najčešći ili službeni naziv teme. Za zanimanja, funkcije i druge pojmove koji imaju rodne oblike, članak se u pravilu piše o pojmu, a ne zasebno o muškom i ženskom obliku (npr. [[glumac]] i [[medicinska sestra]]). U prvoj rečenici članka treba navesti relevantne oblike, a sa drugih uobičajenih oblika napraviti preusmjerenja. Zasebni članci opravdani su samo kada izrazi označavaju različite historijske, pravne, kulturne ili društvene pojave. === Citati, službeni nazivi i historijski izrazi === Doslovni citati, naslovi djela, imena organizacija, službeni nazivi i tekst historijskih dokumenata prenose se vjerno originalu. Arhaičan, diskriminatoran ili danas neprimjeren izraz može se objasniti u tekstu kada je to relevantno, ali se citat ne prepravlja bez označavanja izmjena. U običnom tekstu ne treba preuzimati zastarjelu ili omalovažavajuću terminologiju samo zato što se pojavljuje u izvoru. Izvor se sažima savremenim, neutralnim i preciznim jezikom, osim kada je sama terminologija tema članka. == Ostali imenski prostori == Prethodno navedene smjernice za članke primjenjuju se i u drugim imenskim prostorima uz dva izuzetka: naslovi kategorija (regulirani u odjeljku ispod) i upotreba dvojnih oblika u ''sadržaju'' stranica (regulirana u nastavku). Kada se tekst odnosi na osobe različitih rodova, treba izabrati formulaciju koja ih jasno obuhvata. To se postiže navođenjem oba roda pomoću veznika ''i'' (npr. ''korisnici i korisnice'', ''urednici i urednice''). Kada se tekst odnosi na osobu nepoznatog roda, treba izabrati formulaciju koja to jasno ističe. To se postiže navođenjem oba oblika pomoću veznika ''ili'' (npr. ''korisnik ili korisnica'', ''urednik ili urednica'') ili, kada je potrebna sažetost, upotrebom kose crte (npr. ''korisnik/korisnica'', ''urednik/urednica''). Van standarda je upotreba donje crte (npr. ''korisnik_korisnica'', ''urednik_urednica'') i vertikalne trotačke (npr. ''korisnik⋮korisnica'', ''urednik⋮urednica'') te upotreba skraćenih alternativnih oblika (npr. ''korisnik/ca'', ''urednik/ca'' i ''korisnik⋮ca'', ''urednik⋮ca''). Skraćeni oblik s kosom crtom može se koristiti samo kada je neophodan radi sažetosti (gdje prostor ne dopušta prirodnije rješenje). Upotreba zagrada za navođenje roda, kao u primeru ''prijavljen(a)'', također se treba izbjegavati, osim kada je to potrebno radi sažetosti. Uobičajeni redoslijed je muški pa ženski oblik. Međutim, kada se poruka primarno odnosi na žene (npr. feministički uređivački maraton), na prvo mjesto treba staviti ženski oblik, a na drugo muški. Izmjena redoslijeda moguća je i zbog kongruencije (sročnosti) unutar rečenice. U svakom slučaju, formulacija mora ostati precizna i dosljedna. Alternativno, moguća je upotreba dužih opisnih izraza (npr. ''ljudi koji koriste Wikipediju'', ''osobe koje uređuju Wikipediju''). Kad je to primjenljivo, ''preporučuje se'' preoblikovanje rečenice tako da ona izbjegava rodno označavanje (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik''). Muški množinski oblik može se upotrijebiti u ustaljenom nazivu, doslovnom citatu, historijskom kontekstu ili kada bi drugo rješenje bilo neprirodno. Međutim, ne treba ga mehanički birati u svakom općem iskazu ako je dostupno preciznije i inkluzivnije rješenje. ''Naslovi'' stranica u ostalim imenskim prostorima, sa izuzetkom naslova kategorija (regulirani u odjeljku ispod), podliježu istim smjernicama kao i naslovi članaka (npr. [[Wikipedija:Administratori]]). Imajte na umu da mnoge stranice mogu odudarati od smjernica navedenih u ovom odjeljku. Takve situacije smatraju se vanstandardnim. Svi su dobrodošli da pomognu u usklađivanju s ovim smjernicama. Dok se stranice ne ažuriraju, treba smatrati da se rečenice pisane u muškom generičkom rodu pojednako odnose i na žene. === Kategorije === Naslovi kategorija treba da budu precizni, gramatički pravilni i usklađeni sa sadržajem kategorije: * Kada kategorija obuhvata osobe različitih rodova, treba koristiti rodno neutralan naslov koji je dovoljno prirodan (npr. ''Rođenja 2010.'', ''Smrti 2020.''). * Kada je kategorizacija po rodu ''enciklopedijski smislena'' (npr. muški i ženski nazivi zanimanja), ''mogu'' se napraviti zasebne, rodno određene kategorije za muški rod (npr. ''Kanadski glumci'') i ženski rod (npr. ''Kanadske glumice'') te za nebinarne osobe (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). * Ne treba stvarati natkategorije naslovljene dvojnim oblicima (npr. ''Kanadski glumci i glumice''). * Rodno određene kategorije moraju biti kategorizirane ''simetrično'', u istim natkategorijama. Ženska kategorija i kategorija za nebinarne osobe ''ne smiju'' biti potkategorije muške kategorije. * Naslovi kategorija za nebinarne osobe treba da koriste generički rod (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). Upotreba dvojnih oblika može se smatrati terminološki nezgrapnom. * Za izradu rodno određene kategorije potreban je dovoljan broj članaka (minimalno tri). === Projektne stranice i stranice pomoći === U pravilima, smjernicama, uputstvima, obavijestima i obrascima treba koristiti rodno neutralne ili inkluzivne formulacije, naročito kada se neposredno opisuje šta korisnici i korisnice mogu ili treba da urade. Prednost imaju kratka i prirodna rješenja. Kada god je to primjenljivo, u uputstvima koristite drugo lice množine imperativa radi sažetosti (''Unesite razlog'' umjesto ''Korisnik ili korisnica unosi razlog''). === Stranice za razgovor === Korisnike i korisnice treba oslovljavati imenom i zamjenicama koje oni sami koriste. Ako rod osobe nije poznat, ne treba ga nagađati. Može se upotrijebiti korisničko ime, izraz ''osoba'', glagolska konstrukcija bez rodnog označavanja ili direktno obraćanje u drugom licu. Nenamjerna greška u rodu ispravlja se ''staloženo''. Namjerno i ustrajno oslovljavanje protivno jasno izraženom identitetu osobe i uprkos prethodnoj javnoj primjedbi predstavlja [[Wikipedija:Bez ličnih napada|lični napad]] i [[Wikipedija:Uznemiravanje|uznemiravanje]] na temelju rodnog identiteta te se razmatra prema odredbama [[:foundation:Policy:Universal_Code_of_Conduct/sh|Univerzalnog kodeksa ponašanja]]; neće se razmatrati kao običan jezički spor. Citiranje tuđih riječi u raspravi mora ostati vjerno. Niko nije dužan otkrivati vlastiti rodni identitet radi doprinošenja Wikipediji. === Korisničke stranice === Korisnici i korisnice slobodno biraju kako će na vlastitim korisničkim stranicama izraziti rod i koje će zamjenice koristiti. Drugi urednici i urednice ''ne smiju'' mijenjati takvo samoopredjeljenje niti ga koristiti za lični napad ili uznemiravanje (pogledajte odjeljak iznad). === Šabloni i moduli === Tekst koji šablon ili modul prikazuje treba uskladiti s ovom smjernicom. Kada izlaz zavisi od konkretne osobe, može se koristiti ugrađena funkcija <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Alternativno, mogu se koristiti odgovarajući parametri. U dokumentaciji treba navesti kako se bira rodni oblik i šta se prikazuje kao rezultat. Tehnička složenost treba da bude razmjerna koristi; često je jednostavnije preoblikovati poruku nego koristiti različite rodne oblike. === Poruke interfejsa === Kada je riječ o porukama interfejsa, treba voditi računa o sažetosti i dužini teksta, pogotovo u mobilnom prikazu. To znači da kratke poruke treba prevesti koristeći sažete rodno neutralne izraze, dok dugačke poruke (poput informativnih tekstova) mogu koristiti rodno inkluzivne, dvojne oblike. Pri pisanju i prevođenju poruka u pravilu se primjenjuje sljedeći redoslijed: # Upotrijebite direktno obraćanje ili preoblikujte poruku tako da rodni oblici nisu potrebni (npr. upotreba prezenta u dnevnicima). # Upotrijebite rodno neutralni ili opisni izraz (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik/korisnica''). # Ako se korisnički rod može pribaviti, upotrijebite odgovarajuće rodne oblike pomoću ugrađene funkcije <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Prvi oblik je muški, drugi ženski, a treći rodno inkluzivan. ''Nemojte'' koristiti rodno neutralni izraz u trećem parametru ugrađene funkcije. Umjesto toga, koristite dosljedne rodne oblike (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnik|korisnica|korisnik/korisnica}}</nowiki></code>) ili jedinstveni rodno neutralni oblik (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnički}} račun</nowiki></code>) u skladu s gornjom tačkom, ako je to primjenljivo. # Ako nijedno od navedenog nije izvodljivo, upotrijebite dvojni oblik koristeći odgovarajući veznik (''i'', ''ili''). Alternativno, možete koristiti kosu crtu (/) kada je sažetost potrebna. ''Nemojte'' koristiti dvojne oblike za pojedinačnu osobu u slučajevima kada se očekuje upotreba konkretnog roda (npr. kada osoba izabere rod u postavkama). Umjesto toga, koristite rodno neutralne izraze ili zatražite podršku za rod na stranici za podršku sajta translatewiki.net. Imajte na umu da se izabrano rješenje treba koristiti dosljedno u određenom ''segmentu'' interfejsa. Uniformnost u cijelom interfejsu trenutno nije moguće postići, ali segmenti treba da budu što više konzistentni i prirodni. == Rješavanje sporova == Sporovi o rodnim oblicima rješavaju se u skladu s načelima ove smjernice. Urednici i urednice treba prvo da pokušaju pronaći precizno i prirodno preoblikovanje koje čuva značenje. ''Nemojte'' praviti masovne izmjene rodnih oblika dok traje rasprava o spornom rješenju. == Povezano == * [[Wikipedija:Biografije živih osoba]] * [[Wikipedija:Neutralno gledište]] {{Wikipedijina pravila i smjernice}} lscipoudvp3s75ngch44bk9grfwd8p6 42690853 42690852 2026-09-22T00:44:22Z Aca 108187 42690853 wikitext text/x-wiki {{smjernica}} {{prečac|WP:ROJ}} '''Rodno osjetljiv jezik''' pruža jezička rješenja kojima se žene, muškarci i osobe drugih rodnih identiteta predstavljaju ravnopravno, precizno i u skladu s kontekstom. Ova smjernica regulira upotrebu rodno osjetljivog jezika u člancima, kategorijama, ostalim imenskim prostorima i porukama korisničkog interfejsa. == Osnovna načela == # '''Preciznost''' – Rodno označavanje mora precizno predstavljati konkretnu osobu, grupu i značenje o kojem se piše. # '''Samoopredjeljenje''' – Za konkretnu osobu koriste se zamjenice koje ona javno preferira, na temelju [[Wikipedija:Pouzdani izvori|pouzdanih izvora]]. # '''Ravnopravnost''' – Pri obraćanju osobama različitih rodova treba koristiti inkluzivne formulacije koje obuhvataju sve pripadnike i pripadnice grupe. # '''Prirodnost''' – Prednost imaju ustaljeni i gramatički pravilni oblici te preoblikovane rečenice. Kosu crtu (/) i zagradu treba koristiti ''štedljivo''. # '''Jednakost''' – Pri klasifikaciji ne koriste se različiti pristupi za žene, muškarce i osobe drugih rodnih identiteta. # '''Vjerodostojnost''' – Nazivi djela, organizacija, funkcija, historijski nazivi i citati ne prepravljaju se tako da izgube izvorni oblik ili značenje. == Članci == === Biografije === Za osobu se koriste gramatički rod, zamjenice i rodno označene imenice koji odgovaraju njenom javno izraženom rodnom identitetu u pouzdanim izvorima. Ako jasna i vjerodostojna izjava same osobe ne postoji, treba pratiti ustaljenu praksu u pouzdanim izvorima. Ne treba samostalno zaključivati rod osobe na osnovu njenog imena, izgleda ili glasa niti se pozivati na preferencije koje nisu javno provjerljive u pouzdanim izvorima. Kada je osoba žena, koristite odgovarajuće ženske oblike zanimanja, zvanja, funkcije i društvene uloge: ''naučnica'' ili ''znanstvenica'', ''profesorica'' ili ''profesorka'', ''ministrica'' ili ''ministarka'', ''urednica'' i sl. Treba izabrati oblik u skladu s jezičkom varijantom članka i dosljedno ga koristiti. Muški oblik ''nemojte'' koristiti samo zato što je naziv položaja naveden u muškom rodu u propisu ili starijem izvoru. Imajte na umu da lična preferencija naziva zanimanja nije isto što i rodni identitet te da ona ne treba utjecati na izbor odgovarajućeg oblika. Na primjer, čak i kada osoba ženskog roda preferira muške oblike zanimanja, radi očuvanja uniformnosti treba koristiti ženske oblike zanimanja. Ako postoji više pravilnih ženskih ili muških oblika, prednost ima oblik koji odgovara jezičkoj varijanti članka, prevladava u pouzdanim izvorima ili djeluje prirodnije. ''Nemojte'' samostalno kovati nove ženske oblike koji ne postoje u pouzdanim izvorima jer se to smatra [[Wikipedija:Bez originalnog istraživanja|originalnim istraživanjem]]. Umjesto toga, preoblikujte rečenicu tako da izbjegnete upotrebu rodno osjetljivog izraza. Za nebinarne i druge osobe koje ne koriste muški rod (zamjenice: ''he/him'') ili ženski rod (zamjenice: ''she/her''), već koriste rodno neutralnu zamjenicu ''they/them'' ili neozamjenice, treba koristiti rodno neutralne rečenice. Takve rečenice mogu se oblikovati riječju ''osoba'' (npr. ''osoba se bavila'', ''osoba je bila na čelu'', ''osoba je obavljala dužnost''). Radi izbjegavanja roda, u rečenicama koristite narativni prezent (''glumi'', ''izjavljuje'', ''započinje''). Umjesto zamjenica, koristite ime osobe radi oslovljavanja. Napomena o upotrebi rodno neutralnog jezika ''može'' se ostaviti u komentaru na vrhu članka radi očuvanja dosljednosti, iako to nije obavezno. Prethodno ime transrodne osobe navodi se samo ako je enciklopedijski relevantno i dobro potkrijepljeno izvorima. Ne koristi se kao podrazumijevano ime i ne ponavlja se bez potrebe. Za prošle događaje u pravilu se koriste sadašnje ime i zamjenice osobe, osim u doslovnom citatu, naslovu djela ili drugom slučaju u kojem bi izmjena falsificirala izvor. === Naslovi članaka i preusmjerenja === [[Wikipedija:Naslovi članaka|Naslov članka]] bira se prema kriterijima prepoznatljivosti, prirodnosti, preciznosti, sažetosti i dosljednosti. Rodna osjetljivost sama po sebi nije razlog da se zanemari najčešći ili službeni naziv teme. Za zanimanja, funkcije i druge pojmove koji imaju rodne oblike, članak se u pravilu piše o pojmu, a ne zasebno o muškom i ženskom obliku (npr. [[glumac]] i [[medicinska sestra]]). U prvoj rečenici članka treba navesti relevantne oblike, a sa drugih uobičajenih oblika napraviti preusmjerenja. Zasebni članci opravdani su samo kada izrazi označavaju različite historijske, pravne, kulturne ili društvene pojave. === Citati, službeni nazivi i historijski izrazi === Doslovni citati, naslovi djela, imena organizacija, službeni nazivi i tekst historijskih dokumenata prenose se vjerno originalu. Arhaičan, diskriminatoran ili danas neprimjeren izraz može se objasniti u tekstu kada je to relevantno, ali se citat ne prepravlja bez označavanja izmjena. U običnom tekstu ne treba preuzimati zastarjelu ili omalovažavajuću terminologiju samo zato što se pojavljuje u izvoru. Izvor se sažima savremenim, neutralnim i preciznim jezikom, osim kada je sama terminologija tema članka. == Ostali imenski prostori == Prethodno navedene smjernice za članke primjenjuju se i u drugim imenskim prostorima uz dva izuzetka: naslovi kategorija (regulirani u odjeljku ispod) i upotreba dvojnih oblika u ''sadržaju'' stranica (regulirana u nastavku). Kada se tekst odnosi na osobe različitih rodova, treba izabrati formulaciju koja ih jasno obuhvata. To se postiže navođenjem oba roda pomoću veznika ''i'' (npr. ''korisnici i korisnice'', ''urednici i urednice''). Kada se tekst odnosi na osobu nepoznatog roda, treba izabrati formulaciju koja to jasno ističe. To se postiže navođenjem oba oblika pomoću veznika ''ili'' (npr. ''korisnik ili korisnica'', ''urednik ili urednica'') ili, kada je potrebna sažetost, upotrebom kose crte (npr. ''korisnik/korisnica'', ''urednik/urednica''). Van standarda je upotreba donje crte (npr. ''korisnik_korisnica'', ''urednik_urednica'') i vertikalne trotačke (npr. ''korisnik⋮korisnica'', ''urednik⋮urednica'') te upotreba skraćenih alternativnih oblika (npr. ''korisnik/ca'', ''urednik/ca'' i ''korisnik⋮ca'', ''urednik⋮ca''). Skraćeni oblik s kosom crtom može se koristiti samo kada je neophodan radi sažetosti (gdje prostor ne dopušta prirodnije rješenje). Upotreba zagrada za navođenje roda, kao u primeru ''prijavljen(a)'', također se treba izbjegavati, osim kada je to potrebno radi sažetosti. Uobičajeni redoslijed je muški pa ženski oblik. Međutim, kada se poruka primarno odnosi na žene (npr. feministički uređivački maraton), na prvo mjesto treba staviti ženski oblik, a na drugo muški. Izmjena redoslijeda moguća je i zbog kongruencije (sročnosti) unutar rečenice. U svakom slučaju, formulacija mora ostati precizna i dosljedna. Alternativno, moguća je upotreba dužih opisnih izraza (npr. ''ljudi koji koriste Wikipediju'', ''osobe koje uređuju Wikipediju''). Kad je to primjenljivo, ''preporučuje se'' preoblikovanje rečenice tako da ona izbjegava rodno označavanje (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik''). Muški množinski oblik može se upotrijebiti u ustaljenom nazivu, doslovnom citatu, historijskom kontekstu ili kada bi drugo rješenje bilo neprirodno. Međutim, ne treba ga mehanički birati u svakom općem iskazu ako je dostupno preciznije i inkluzivnije rješenje. ''Naslovi'' stranica u ostalim imenskim prostorima, sa izuzetkom naslova kategorija (regulirani u odjeljku ispod), podliježu istim smjernicama kao i naslovi članaka (npr. [[Wikipedija:Administratori]]). Imajte na umu da mnoge stranice mogu odudarati od smjernica navedenih u ovom odjeljku. Takve situacije smatraju se vanstandardnim. Svi su dobrodošli da pomognu u usklađivanju s ovim smjernicama. Dok se stranice ne ažuriraju, treba smatrati da se rečenice pisane u muškom generičkom rodu pojednako odnose i na žene. === Kategorije === Naslovi kategorija treba da budu precizni, gramatički pravilni i usklađeni sa sadržajem kategorije: * Kada kategorija obuhvata osobe različitih rodova, treba koristiti rodno neutralan naslov koji je dovoljno prirodan (npr. ''Rođenja 2010.'', ''Smrti 2020.''). * Kada je kategorizacija po rodu ''enciklopedijski smislena'' (npr. muški i ženski nazivi zanimanja), ''mogu'' se napraviti zasebne, rodno određene kategorije za muški rod (npr. ''Kanadski glumci'') i ženski rod (npr. ''Kanadske glumice'') te za nebinarne osobe (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). * Ne treba stvarati natkategorije naslovljene dvojnim oblicima (npr. ''Kanadski glumci i glumice''). * Rodno određene kategorije moraju biti kategorizirane ''simetrično'', u istim natkategorijama. Ženska kategorija i kategorija za nebinarne osobe ''ne smiju'' biti potkategorije muške kategorije. * Naslovi kategorija za nebinarne osobe treba da koriste generički rod (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). Upotreba dvojnih oblika može se smatrati terminološki nezgrapnom. * Za izradu rodno određene kategorije potreban je dovoljan broj članaka (minimalno tri). === Projektne stranice i stranice pomoći === U pravilima, smjernicama, uputstvima, obavijestima i obrascima treba koristiti rodno neutralne ili inkluzivne formulacije, naročito kada se neposredno opisuje šta korisnici i korisnice mogu ili treba da urade. Prednost imaju kratka i prirodna rješenja. Kada god je to primjenljivo, u uputstvima koristite drugo lice množine imperativa radi sažetosti (''Unesite razlog'' umjesto ''Korisnik ili korisnica unosi razlog''). === Stranice za razgovor === Korisnike i korisnice treba oslovljavati imenom i zamjenicama koje oni sami koriste. Ako rod osobe nije poznat, ne treba ga nagađati. Može se upotrijebiti korisničko ime, izraz ''osoba'', glagolska konstrukcija bez rodnog označavanja ili direktno obraćanje u drugom licu. Nenamjerna greška u rodu ispravlja se ''staloženo''. Namjerno i ustrajno oslovljavanje protivno jasno izraženom identitetu osobe i uprkos prethodnoj javnoj primjedbi predstavlja [[Wikipedija:Bez ličnih napada|lični napad]] i [[Wikipedija:Uznemiravanje|uznemiravanje]] na temelju rodnog identiteta te se razmatra prema odredbama [[:foundation:Policy:Universal_Code_of_Conduct/sh|Univerzalnog kodeksa ponašanja]]; neće se razmatrati kao običan jezički spor. Citiranje tuđih riječi u raspravi mora ostati vjerno. Niko nije dužan otkrivati vlastiti rodni identitet radi doprinošenja Wikipediji. === Korisničke stranice === Korisnici i korisnice slobodno biraju kako će na vlastitim korisničkim stranicama izraziti rod i koje će zamjenice koristiti. Drugi urednici i urednice ''ne smiju'' mijenjati takvo samoopredjeljenje niti ga koristiti za lični napad ili uznemiravanje (pogledajte odjeljak iznad). === Šabloni i moduli === Tekst koji šablon ili modul prikazuje treba uskladiti s ovom smjernicom. Kada izlaz zavisi od konkretne osobe, može se koristiti ugrađena funkcija <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Alternativno, mogu se koristiti odgovarajući parametri. U dokumentaciji treba navesti kako se bira rodni oblik i šta se prikazuje kao rezultat. Tehnička složenost treba da bude razmjerna koristi; često je jednostavnije preoblikovati poruku nego koristiti različite rodne oblike. === Poruke interfejsa === Kada je riječ o porukama interfejsa, treba voditi računa o sažetosti i dužini teksta, pogotovo u mobilnom prikazu. To znači da kratke poruke treba prevesti koristeći sažete rodno neutralne izraze, dok dugačke poruke (poput informativnih tekstova) mogu koristiti rodno inkluzivne, dvojne oblike. Pri pisanju i prevođenju poruka u pravilu se primjenjuje sljedeći redoslijed: # Upotrijebite direktno obraćanje ili preoblikujte poruku tako da rodni oblici nisu potrebni (npr. upotreba prezenta u dnevnicima). # Upotrijebite rodno neutralni ili opisni izraz (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik/korisnica''). # Ako se korisnički rod može pribaviti, upotrijebite odgovarajuće rodne oblike pomoću ugrađene funkcije <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Prvi oblik je muški, drugi ženski, a treći rodno inkluzivan. ''Nemojte'' koristiti rodno neutralni izraz u trećem parametru ugrađene funkcije. Umjesto toga, koristite dosljedne rodne oblike (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnik|korisnica|korisnik/korisnica}}</nowiki></code>) ili jedinstveni rodno neutralni oblik (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnički}} račun</nowiki></code>) u skladu s gornjom tačkom, ako je to primjenljivo. # Ako nijedno od navedenog nije izvodljivo, upotrijebite dvojni oblik koristeći odgovarajući veznik (''i'', ''ili''). Alternativno, možete koristiti kosu crtu (/) kada je sažetost potrebna. ''Nemojte'' koristiti dvojne oblike za pojedinačnu osobu u slučajevima kada se očekuje upotreba konkretnog roda (npr. kada osoba izabere rod u postavkama). Umjesto toga, koristite rodno neutralne izraze ili zatražite podršku za rod na stranici za podršku sajta translatewiki.net. Imajte na umu da se izabrano rješenje treba koristiti dosljedno u određenom ''segmentu'' interfejsa. Uniformnost u cijelom interfejsu trenutno nije moguće postići, ali segmenti treba da budu što više konzistentni i prirodni. == Rješavanje sporova == Sporovi o rodnim oblicima rješavaju se u skladu s načelima ove smjernice. Urednici i urednice treba prvo da pokušaju pronaći precizno i prirodno preoblikovanje koje čuva značenje. ''Nemojte'' praviti masovne izmjene rodnih oblika dok traje rasprava o spornom rješenju. == Povezano == * [[Wikipedija:Biografije živih osoba]] * [[Wikipedija:Neutralno gledište]] {{Wikipedijina pravila i smjernice}} 2wot6c676xohdcea0f2w8potg9o9a7n 42690858 42690853 2026-09-22T00:59:00Z Aca 108187 preciziranje 42690858 wikitext text/x-wiki {{smjernica}} {{prečac|WP:ROJ}} '''Rodno osjetljiv jezik''' pruža jezička rješenja kojima se žene, muškarci i osobe drugih rodnih identiteta predstavljaju ravnopravno, precizno i u skladu s kontekstom. Ova smjernica regulira upotrebu rodno osjetljivog jezika u člancima, kategorijama, ostalim imenskim prostorima i porukama korisničkog interfejsa. == Osnovna načela == # '''Preciznost''' – Rodno označavanje mora precizno predstavljati konkretnu osobu, grupu i značenje o kojem se piše. # '''Samoopredjeljenje''' – Za konkretnu osobu koriste se zamjenice koje ona javno preferira, na temelju [[Wikipedija:Pouzdani izvori|pouzdanih izvora]]. # '''Ravnopravnost''' – Pri obraćanju osobama različitih rodova treba koristiti inkluzivne formulacije koje obuhvataju sve pripadnike i pripadnice grupe. # '''Prirodnost''' – Prednost imaju ustaljeni i gramatički pravilni oblici te preoblikovane rečenice. Kosu crtu (/) i zagradu treba koristiti ''štedljivo''. # '''Jednakost''' – Pri klasifikaciji ne koriste se različiti pristupi za žene, muškarce i osobe drugih rodnih identiteta. # '''Vjerodostojnost''' – Nazivi djela, organizacija, funkcija, historijski nazivi i citati ne prepravljaju se tako da izgube izvorni oblik ili značenje. == Članci == === Biografije === Za osobu se koriste gramatički rod, zamjenice i rodno označene imenice koji odgovaraju njenom javno izraženom rodnom identitetu u pouzdanim izvorima. Ako jasna i vjerodostojna izjava same osobe ne postoji, treba pratiti ustaljenu praksu u pouzdanim izvorima. Ne treba samostalno zaključivati rod osobe na osnovu njenog imena, izgleda ili glasa niti se pozivati na preferencije koje nisu javno provjerljive u pouzdanim izvorima. Kada je osoba žena, koristite odgovarajuće ženske oblike zanimanja, zvanja, funkcije i društvene uloge: ''naučnica'' ili ''znanstvenica'', ''profesorica'' ili ''profesorka'', ''ministrica'' ili ''ministarka'', ''urednica'' i sl. Treba izabrati oblik u skladu s jezičkom varijantom članka i dosljedno ga koristiti. Muški oblik ''nemojte'' koristiti samo zato što je naziv položaja naveden u muškom rodu u propisu ili starijem izvoru. Imajte na umu da lična preferencija naziva zanimanja nije isto što i rodni identitet te da ona ne treba utjecati na izbor odgovarajućeg oblika. Na primjer, čak i kada osoba ženskog roda preferira muške oblike zanimanja, radi očuvanja uniformnosti treba koristiti ženske oblike zanimanja. Ako postoji više pravilnih ženskih ili muških oblika, prednost ima oblik koji odgovara jezičkoj varijanti članka, prevladava u pouzdanim izvorima ili djeluje prirodnije. ''Nemojte'' samostalno kovati nove ženske oblike koji ne postoje ni u jednom pouzdanom izvoru na srpskohrvatskom jeziku jer [[Wikipedija:Wikipedija nije mjesto za stvari izmišljene preko noći|Wikipedija nije mjesto za izraze izmišljene preko noći]]. Umjesto toga, preoblikujte rečenicu tako da izbjegnete upotrebu rodno osjetljivog izraza. Za nebinarne i druge osobe koje ne koriste muški rod (zamjenice: ''he/him'') ili ženski rod (zamjenice: ''she/her''), već koriste rodno neutralnu zamjenicu ''they/them'' ili neozamjenice, treba koristiti rodno neutralne rečenice. Takve rečenice mogu se oblikovati riječju ''osoba'' (npr. ''osoba se bavila'', ''osoba je bila na čelu'', ''osoba je obavljala dužnost''). Radi izbjegavanja roda, u rečenicama koristite narativni prezent (''glumi'', ''izjavljuje'', ''započinje''). Umjesto zamjenica, koristite ime osobe radi oslovljavanja. Napomena o upotrebi rodno neutralnog jezika ''može'' se ostaviti u komentaru na vrhu članka radi očuvanja dosljednosti, iako to nije obavezno. Prethodno ime transrodne osobe navodi se samo ako je enciklopedijski relevantno i dobro potkrijepljeno izvorima. Ne koristi se kao podrazumijevano ime i ne ponavlja se bez potrebe. Za prošle događaje u pravilu se koriste sadašnje ime i zamjenice osobe, osim u doslovnom citatu, naslovu djela ili drugom slučaju u kojem bi izmjena falsificirala izvor. === Naslovi članaka i preusmjerenja === [[Wikipedija:Naslovi članaka|Naslov članka]] bira se prema kriterijima prepoznatljivosti, prirodnosti, preciznosti, sažetosti i dosljednosti. Rodna osjetljivost sama po sebi nije razlog da se zanemari najčešći ili službeni naziv teme. Za zanimanja, funkcije i druge pojmove koji imaju rodne oblike, članak se u pravilu piše o pojmu, a ne zasebno o muškom i ženskom obliku (npr. [[glumac]] i [[medicinska sestra]]). U prvoj rečenici članka treba navesti relevantne oblike, a sa drugih uobičajenih oblika napraviti preusmjerenja. Zasebni članci opravdani su samo kada izrazi označavaju različite historijske, pravne, kulturne ili društvene pojave. === Citati, službeni nazivi i historijski izrazi === Doslovni citati, naslovi djela, imena organizacija, službeni nazivi i tekst historijskih dokumenata prenose se vjerno originalu. Arhaičan, diskriminatoran ili danas neprimjeren izraz može se objasniti u tekstu kada je to relevantno, ali se citat ne prepravlja bez označavanja izmjena. U običnom tekstu ne treba preuzimati zastarjelu ili omalovažavajuću terminologiju samo zato što se pojavljuje u izvoru. Izvor se sažima savremenim, neutralnim i preciznim jezikom, osim kada je sama terminologija tema članka. == Ostali imenski prostori == Prethodno navedene smjernice za članke primjenjuju se i u drugim imenskim prostorima uz dva izuzetka: naslovi kategorija (regulirani u odjeljku ispod) i upotreba dvojnih oblika u ''sadržaju'' stranica (regulirana u nastavku). Kada se tekst odnosi na osobe različitih rodova, treba izabrati formulaciju koja ih jasno obuhvata. To se postiže navođenjem oba roda pomoću veznika ''i'' (npr. ''korisnici i korisnice'', ''urednici i urednice''). Kada se tekst odnosi na osobu nepoznatog roda, treba izabrati formulaciju koja to jasno ističe. To se postiže navođenjem oba oblika pomoću veznika ''ili'' (npr. ''korisnik ili korisnica'', ''urednik ili urednica'') ili, kada je potrebna sažetost, upotrebom kose crte (npr. ''korisnik/korisnica'', ''urednik/urednica''). Van standarda je upotreba donje crte (npr. ''korisnik_korisnica'', ''urednik_urednica'') i vertikalne trotačke (npr. ''korisnik⋮korisnica'', ''urednik⋮urednica'') te upotreba skraćenih alternativnih oblika (npr. ''korisnik/ca'', ''urednik/ca'' i ''korisnik⋮ca'', ''urednik⋮ca''). Skraćeni oblik s kosom crtom može se koristiti samo kada je neophodan radi sažetosti (gdje prostor ne dopušta prirodnije rješenje). Upotreba zagrada za navođenje roda, kao u primeru ''prijavljen(a)'', također se treba izbjegavati, osim kada je to potrebno radi sažetosti. Uobičajeni redoslijed je muški pa ženski oblik. Međutim, kada se poruka primarno odnosi na žene (npr. feministički uređivački maraton), na prvo mjesto treba staviti ženski oblik, a na drugo muški. Izmjena redoslijeda moguća je i zbog kongruencije (sročnosti) unutar rečenice. U svakom slučaju, formulacija mora ostati precizna i dosljedna. Alternativno, moguća je upotreba dužih opisnih izraza (npr. ''ljudi koji koriste Wikipediju'', ''osobe koje uređuju Wikipediju''). Kad je to primjenljivo, ''preporučuje se'' preoblikovanje rečenice tako da ona izbjegava rodno označavanje (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik''). Muški množinski oblik može se upotrijebiti u ustaljenom nazivu, doslovnom citatu, historijskom kontekstu ili kada bi drugo rješenje bilo neprirodno. Međutim, ne treba ga mehanički birati u svakom općem iskazu ako je dostupno preciznije i inkluzivnije rješenje. ''Naslovi'' stranica u ostalim imenskim prostorima, sa izuzetkom naslova kategorija (regulirani u odjeljku ispod), podliježu istim smjernicama kao i naslovi članaka (npr. [[Wikipedija:Administratori]]). Imajte na umu da mnoge stranice mogu odudarati od smjernica navedenih u ovom odjeljku. Takve situacije smatraju se vanstandardnim. Svi su dobrodošli da pomognu u usklađivanju s ovim smjernicama. Dok se stranice ne ažuriraju, treba smatrati da se rečenice pisane u muškom generičkom rodu pojednako odnose i na žene. === Kategorije === Naslovi kategorija treba da budu precizni, gramatički pravilni i usklađeni sa sadržajem kategorije: * Kada kategorija obuhvata osobe različitih rodova, treba koristiti rodno neutralan naslov koji je dovoljno prirodan (npr. ''Rođenja 2010.'', ''Smrti 2020.''). * Kada je kategorizacija po rodu ''enciklopedijski smislena'' (npr. muški i ženski nazivi zanimanja), ''mogu'' se napraviti zasebne, rodno određene kategorije za muški rod (npr. ''Kanadski glumci'') i ženski rod (npr. ''Kanadske glumice'') te za nebinarne osobe (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). * Ne treba stvarati natkategorije naslovljene dvojnim oblicima (npr. ''Kanadski glumci i glumice''). * Rodno određene kategorije moraju biti kategorizirane ''simetrično'', u istim natkategorijama. Ženska kategorija i kategorija za nebinarne osobe ''ne smiju'' biti potkategorije muške kategorije. * Naslovi kategorija za nebinarne osobe treba da koriste generički rod (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). Upotreba dvojnih oblika može se smatrati terminološki nezgrapnom. * Za izradu rodno određene kategorije potreban je dovoljan broj članaka (minimalno tri). === Projektne stranice i stranice pomoći === U pravilima, smjernicama, uputstvima, obavijestima i obrascima treba koristiti rodno neutralne ili inkluzivne formulacije, naročito kada se neposredno opisuje šta korisnici i korisnice mogu ili treba da urade. Prednost imaju kratka i prirodna rješenja. Kada god je to primjenljivo, u uputstvima koristite drugo lice množine imperativa radi sažetosti (''Unesite razlog'' umjesto ''Korisnik ili korisnica unosi razlog''). === Stranice za razgovor === Korisnike i korisnice treba oslovljavati imenom i zamjenicama koje oni sami koriste. Ako rod osobe nije poznat, ne treba ga nagađati. Može se upotrijebiti korisničko ime, izraz ''osoba'', glagolska konstrukcija bez rodnog označavanja ili direktno obraćanje u drugom licu. Nenamjerna greška u rodu ispravlja se ''staloženo''. Namjerno i ustrajno oslovljavanje protivno jasno izraženom identitetu osobe i uprkos prethodnoj javnoj primjedbi predstavlja [[Wikipedija:Bez ličnih napada|lični napad]] i [[Wikipedija:Uznemiravanje|uznemiravanje]] na temelju rodnog identiteta te se razmatra prema odredbama [[:foundation:Policy:Universal_Code_of_Conduct/sh|Univerzalnog kodeksa ponašanja]]; neće se razmatrati kao običan jezički spor. Citiranje tuđih riječi u raspravi mora ostati vjerno. Niko nije dužan otkrivati vlastiti rodni identitet radi doprinošenja Wikipediji. === Korisničke stranice === Korisnici i korisnice slobodno biraju kako će na vlastitim korisničkim stranicama izraziti rod i koje će zamjenice koristiti. Drugi urednici i urednice ''ne smiju'' mijenjati takvo samoopredjeljenje niti ga koristiti za lični napad ili uznemiravanje (pogledajte odjeljak iznad). === Šabloni i moduli === Tekst koji šablon ili modul prikazuje treba uskladiti s ovom smjernicom. Kada izlaz zavisi od konkretne osobe, može se koristiti ugrađena funkcija <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Alternativno, mogu se koristiti odgovarajući parametri. U dokumentaciji treba navesti kako se bira rodni oblik i šta se prikazuje kao rezultat. Tehnička složenost treba da bude razmjerna koristi; često je jednostavnije preoblikovati poruku nego koristiti različite rodne oblike. === Poruke interfejsa === Kada je riječ o porukama interfejsa, treba voditi računa o sažetosti i dužini teksta, pogotovo u mobilnom prikazu. To znači da kratke poruke treba prevesti koristeći sažete rodno neutralne izraze, dok dugačke poruke (poput informativnih tekstova) mogu koristiti rodno inkluzivne, dvojne oblike. Pri pisanju i prevođenju poruka u pravilu se primjenjuje sljedeći redoslijed: # Upotrijebite direktno obraćanje ili preoblikujte poruku tako da rodni oblici nisu potrebni (npr. upotreba prezenta u dnevnicima). # Upotrijebite rodno neutralni ili opisni izraz (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik/korisnica''). # Ako se korisnički rod može pribaviti, upotrijebite odgovarajuće rodne oblike pomoću ugrađene funkcije <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Prvi oblik je muški, drugi ženski, a treći rodno inkluzivan. ''Nemojte'' koristiti rodno neutralni izraz u trećem parametru ugrađene funkcije. Umjesto toga, koristite dosljedne rodne oblike (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnik|korisnica|korisnik/korisnica}}</nowiki></code>) ili jedinstveni rodno neutralni oblik (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnički}} račun</nowiki></code>) u skladu s gornjom tačkom, ako je to primjenljivo. # Ako nijedno od navedenog nije izvodljivo, upotrijebite dvojni oblik koristeći odgovarajući veznik (''i'', ''ili''). Alternativno, možete koristiti kosu crtu (/) kada je sažetost potrebna. ''Nemojte'' koristiti dvojne oblike za pojedinačnu osobu u slučajevima kada se očekuje upotreba konkretnog roda (npr. kada osoba izabere rod u postavkama). Umjesto toga, koristite rodno neutralne izraze ili zatražite podršku za rod na stranici za podršku sajta translatewiki.net. Imajte na umu da se izabrano rješenje treba koristiti dosljedno u određenom ''segmentu'' interfejsa. Uniformnost u cijelom interfejsu trenutno nije moguće postići, ali segmenti treba da budu što više konzistentni i prirodni. == Rješavanje sporova == Sporovi o rodnim oblicima rješavaju se u skladu s načelima ove smjernice. Urednici i urednice treba prvo da pokušaju pronaći precizno i prirodno preoblikovanje koje čuva značenje. ''Nemojte'' praviti masovne izmjene rodnih oblika dok traje rasprava o spornom rješenju. == Povezano == * [[Wikipedija:Biografije živih osoba]] * [[Wikipedija:Neutralno gledište]] {{Wikipedijina pravila i smjernice}} a6z4wp41nslz7qtdjdxydw87o6q2mdt 42690859 42690858 2026-09-22T01:03:58Z Aca 108187 /* Biografije */ 42690859 wikitext text/x-wiki {{smjernica}} {{prečac|WP:ROJ}} '''Rodno osjetljiv jezik''' pruža jezička rješenja kojima se žene, muškarci i osobe drugih rodnih identiteta predstavljaju ravnopravno, precizno i u skladu s kontekstom. Ova smjernica regulira upotrebu rodno osjetljivog jezika u člancima, kategorijama, ostalim imenskim prostorima i porukama korisničkog interfejsa. == Osnovna načela == # '''Preciznost''' – Rodno označavanje mora precizno predstavljati konkretnu osobu, grupu i značenje o kojem se piše. # '''Samoopredjeljenje''' – Za konkretnu osobu koriste se zamjenice koje ona javno preferira, na temelju [[Wikipedija:Pouzdani izvori|pouzdanih izvora]]. # '''Ravnopravnost''' – Pri obraćanju osobama različitih rodova treba koristiti inkluzivne formulacije koje obuhvataju sve pripadnike i pripadnice grupe. # '''Prirodnost''' – Prednost imaju ustaljeni i gramatički pravilni oblici te preoblikovane rečenice. Kosu crtu (/) i zagradu treba koristiti ''štedljivo''. # '''Jednakost''' – Pri klasifikaciji ne koriste se različiti pristupi za žene, muškarce i osobe drugih rodnih identiteta. # '''Vjerodostojnost''' – Nazivi djela, organizacija, funkcija, historijski nazivi i citati ne prepravljaju se tako da izgube izvorni oblik ili značenje. == Članci == === Biografije === Za osobu se koriste gramatički rod, zamjenice i rodno označene imenice koji odgovaraju njenom javno izraženom rodnom identitetu u pouzdanim izvorima. Ako jasna i vjerodostojna izjava same osobe ne postoji, treba pratiti ustaljenu praksu u pouzdanim izvorima. Ne treba samostalno zaključivati rod osobe na osnovu njenog imena, izgleda ili glasa niti se pozivati na preferencije koje nisu javno provjerljive u pouzdanim izvorima. Kada je osoba žena, koristite odgovarajuće ženske oblike zanimanja, zvanja, funkcije i društvene uloge: ''naučnica'' ili ''znanstvenica'', ''profesorica'' ili ''profesorka'', ''ministrica'' ili ''ministarka'', ''urednica'' i sl. Treba izabrati oblik u skladu s jezičkom varijantom članka i dosljedno ga koristiti. Muški oblik ''nemojte'' koristiti samo zato što je naziv položaja naveden u muškom rodu u propisu ili starijem izvoru. Imajte na umu da lična preferencija naziva zanimanja nije isto što i rodni identitet te da ona ne treba utjecati na izbor odgovarajućeg oblika. Na primjer, čak i kada osoba ženskog roda preferira muške oblike zanimanja, radi očuvanja uniformnosti treba koristiti ženske oblike zanimanja. Ako postoji više pravilnih ženskih ili muških oblika, prednost ima oblik koji odgovara jezičkoj varijanti članka, prevladava u pouzdanim izvorima ili djeluje prirodnije. ''Nemojte'' samostalno kovati nove ženske oblike koji ne postoje ni u jednom pouzdanom izvoru na srpskohrvatskom jeziku jer [[Wikipedija:Wikipedija nije mjesto za stvari izmišljene preko noći|Wikipedija nije mjesto za izraze izmišljene preko noći]]. Umjesto toga, preoblikujte rečenicu tako da izbjegnete upotrebu rodno osjetljivog izraza. Za nebinarne i druge osobe koje ne koriste muški rod (npr. engleski: ''he/him'') ili ženski rod (npr. engleski: ''she/her''), već koriste rodno neutralne zamjenice (npr. engleski: ''they/them'') ili neozamjenice, treba koristiti rodno neutralne rečenice. Takve rečenice mogu se oblikovati riječju ''osoba'' (npr. ''osoba se bavila'', ''osoba je bila na čelu'', ''osoba je obavljala dužnost''). Radi izbjegavanja roda, u rečenicama koristite narativni prezent (''glumi'', ''izjavljuje'', ''započinje''). Umjesto zamjenica, koristite ime osobe radi oslovljavanja. Napomena o upotrebi rodno neutralnog jezika ''može'' se ostaviti u komentaru na vrhu članka radi očuvanja dosljednosti, iako to nije obavezno. Prethodno ime transrodne osobe navodi se samo ako je enciklopedijski relevantno i dobro potkrijepljeno izvorima. Ne koristi se kao podrazumijevano ime i ne ponavlja se bez potrebe. Za prošle događaje u pravilu se koriste sadašnje ime i zamjenice osobe, osim u doslovnom citatu, naslovu djela ili drugom slučaju u kojem bi izmjena falsificirala izvor. === Naslovi članaka i preusmjerenja === [[Wikipedija:Naslovi članaka|Naslov članka]] bira se prema kriterijima prepoznatljivosti, prirodnosti, preciznosti, sažetosti i dosljednosti. Rodna osjetljivost sama po sebi nije razlog da se zanemari najčešći ili službeni naziv teme. Za zanimanja, funkcije i druge pojmove koji imaju rodne oblike, članak se u pravilu piše o pojmu, a ne zasebno o muškom i ženskom obliku (npr. [[glumac]] i [[medicinska sestra]]). U prvoj rečenici članka treba navesti relevantne oblike, a sa drugih uobičajenih oblika napraviti preusmjerenja. Zasebni članci opravdani su samo kada izrazi označavaju različite historijske, pravne, kulturne ili društvene pojave. === Citati, službeni nazivi i historijski izrazi === Doslovni citati, naslovi djela, imena organizacija, službeni nazivi i tekst historijskih dokumenata prenose se vjerno originalu. Arhaičan, diskriminatoran ili danas neprimjeren izraz može se objasniti u tekstu kada je to relevantno, ali se citat ne prepravlja bez označavanja izmjena. U običnom tekstu ne treba preuzimati zastarjelu ili omalovažavajuću terminologiju samo zato što se pojavljuje u izvoru. Izvor se sažima savremenim, neutralnim i preciznim jezikom, osim kada je sama terminologija tema članka. == Ostali imenski prostori == Prethodno navedene smjernice za članke primjenjuju se i u drugim imenskim prostorima uz dva izuzetka: naslovi kategorija (regulirani u odjeljku ispod) i upotreba dvojnih oblika u ''sadržaju'' stranica (regulirana u nastavku). Kada se tekst odnosi na osobe različitih rodova, treba izabrati formulaciju koja ih jasno obuhvata. To se postiže navođenjem oba roda pomoću veznika ''i'' (npr. ''korisnici i korisnice'', ''urednici i urednice''). Kada se tekst odnosi na osobu nepoznatog roda, treba izabrati formulaciju koja to jasno ističe. To se postiže navođenjem oba oblika pomoću veznika ''ili'' (npr. ''korisnik ili korisnica'', ''urednik ili urednica'') ili, kada je potrebna sažetost, upotrebom kose crte (npr. ''korisnik/korisnica'', ''urednik/urednica''). Van standarda je upotreba donje crte (npr. ''korisnik_korisnica'', ''urednik_urednica'') i vertikalne trotačke (npr. ''korisnik⋮korisnica'', ''urednik⋮urednica'') te upotreba skraćenih alternativnih oblika (npr. ''korisnik/ca'', ''urednik/ca'' i ''korisnik⋮ca'', ''urednik⋮ca''). Skraćeni oblik s kosom crtom može se koristiti samo kada je neophodan radi sažetosti (gdje prostor ne dopušta prirodnije rješenje). Upotreba zagrada za navođenje roda, kao u primeru ''prijavljen(a)'', također se treba izbjegavati, osim kada je to potrebno radi sažetosti. Uobičajeni redoslijed je muški pa ženski oblik. Međutim, kada se poruka primarno odnosi na žene (npr. feministički uređivački maraton), na prvo mjesto treba staviti ženski oblik, a na drugo muški. Izmjena redoslijeda moguća je i zbog kongruencije (sročnosti) unutar rečenice. U svakom slučaju, formulacija mora ostati precizna i dosljedna. Alternativno, moguća je upotreba dužih opisnih izraza (npr. ''ljudi koji koriste Wikipediju'', ''osobe koje uređuju Wikipediju''). Kad je to primjenljivo, ''preporučuje se'' preoblikovanje rečenice tako da ona izbjegava rodno označavanje (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik''). Muški množinski oblik može se upotrijebiti u ustaljenom nazivu, doslovnom citatu, historijskom kontekstu ili kada bi drugo rješenje bilo neprirodno. Međutim, ne treba ga mehanički birati u svakom općem iskazu ako je dostupno preciznije i inkluzivnije rješenje. ''Naslovi'' stranica u ostalim imenskim prostorima, sa izuzetkom naslova kategorija (regulirani u odjeljku ispod), podliježu istim smjernicama kao i naslovi članaka (npr. [[Wikipedija:Administratori]]). Imajte na umu da mnoge stranice mogu odudarati od smjernica navedenih u ovom odjeljku. Takve situacije smatraju se vanstandardnim. Svi su dobrodošli da pomognu u usklađivanju s ovim smjernicama. Dok se stranice ne ažuriraju, treba smatrati da se rečenice pisane u muškom generičkom rodu pojednako odnose i na žene. === Kategorije === Naslovi kategorija treba da budu precizni, gramatički pravilni i usklađeni sa sadržajem kategorije: * Kada kategorija obuhvata osobe različitih rodova, treba koristiti rodno neutralan naslov koji je dovoljno prirodan (npr. ''Rođenja 2010.'', ''Smrti 2020.''). * Kada je kategorizacija po rodu ''enciklopedijski smislena'' (npr. muški i ženski nazivi zanimanja), ''mogu'' se napraviti zasebne, rodno određene kategorije za muški rod (npr. ''Kanadski glumci'') i ženski rod (npr. ''Kanadske glumice'') te za nebinarne osobe (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). * Ne treba stvarati natkategorije naslovljene dvojnim oblicima (npr. ''Kanadski glumci i glumice''). * Rodno određene kategorije moraju biti kategorizirane ''simetrično'', u istim natkategorijama. Ženska kategorija i kategorija za nebinarne osobe ''ne smiju'' biti potkategorije muške kategorije. * Naslovi kategorija za nebinarne osobe treba da koriste generički rod (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). Upotreba dvojnih oblika može se smatrati terminološki nezgrapnom. * Za izradu rodno određene kategorije potreban je dovoljan broj članaka (minimalno tri). === Projektne stranice i stranice pomoći === U pravilima, smjernicama, uputstvima, obavijestima i obrascima treba koristiti rodno neutralne ili inkluzivne formulacije, naročito kada se neposredno opisuje šta korisnici i korisnice mogu ili treba da urade. Prednost imaju kratka i prirodna rješenja. Kada god je to primjenljivo, u uputstvima koristite drugo lice množine imperativa radi sažetosti (''Unesite razlog'' umjesto ''Korisnik ili korisnica unosi razlog''). === Stranice za razgovor === Korisnike i korisnice treba oslovljavati imenom i zamjenicama koje oni sami koriste. Ako rod osobe nije poznat, ne treba ga nagađati. Može se upotrijebiti korisničko ime, izraz ''osoba'', glagolska konstrukcija bez rodnog označavanja ili direktno obraćanje u drugom licu. Nenamjerna greška u rodu ispravlja se ''staloženo''. Namjerno i ustrajno oslovljavanje protivno jasno izraženom identitetu osobe i uprkos prethodnoj javnoj primjedbi predstavlja [[Wikipedija:Bez ličnih napada|lični napad]] i [[Wikipedija:Uznemiravanje|uznemiravanje]] na temelju rodnog identiteta te se razmatra prema odredbama [[:foundation:Policy:Universal_Code_of_Conduct/sh|Univerzalnog kodeksa ponašanja]]; neće se razmatrati kao običan jezički spor. Citiranje tuđih riječi u raspravi mora ostati vjerno. Niko nije dužan otkrivati vlastiti rodni identitet radi doprinošenja Wikipediji. === Korisničke stranice === Korisnici i korisnice slobodno biraju kako će na vlastitim korisničkim stranicama izraziti rod i koje će zamjenice koristiti. Drugi urednici i urednice ''ne smiju'' mijenjati takvo samoopredjeljenje niti ga koristiti za lični napad ili uznemiravanje (pogledajte odjeljak iznad). === Šabloni i moduli === Tekst koji šablon ili modul prikazuje treba uskladiti s ovom smjernicom. Kada izlaz zavisi od konkretne osobe, može se koristiti ugrađena funkcija <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Alternativno, mogu se koristiti odgovarajući parametri. U dokumentaciji treba navesti kako se bira rodni oblik i šta se prikazuje kao rezultat. Tehnička složenost treba da bude razmjerna koristi; često je jednostavnije preoblikovati poruku nego koristiti različite rodne oblike. === Poruke interfejsa === Kada je riječ o porukama interfejsa, treba voditi računa o sažetosti i dužini teksta, pogotovo u mobilnom prikazu. To znači da kratke poruke treba prevesti koristeći sažete rodno neutralne izraze, dok dugačke poruke (poput informativnih tekstova) mogu koristiti rodno inkluzivne, dvojne oblike. Pri pisanju i prevođenju poruka u pravilu se primjenjuje sljedeći redoslijed: # Upotrijebite direktno obraćanje ili preoblikujte poruku tako da rodni oblici nisu potrebni (npr. upotreba prezenta u dnevnicima). # Upotrijebite rodno neutralni ili opisni izraz (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik/korisnica''). # Ako se korisnički rod može pribaviti, upotrijebite odgovarajuće rodne oblike pomoću ugrađene funkcije <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Prvi oblik je muški, drugi ženski, a treći rodno inkluzivan. ''Nemojte'' koristiti rodno neutralni izraz u trećem parametru ugrađene funkcije. Umjesto toga, koristite dosljedne rodne oblike (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnik|korisnica|korisnik/korisnica}}</nowiki></code>) ili jedinstveni rodno neutralni oblik (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnički}} račun</nowiki></code>) u skladu s gornjom tačkom, ako je to primjenljivo. # Ako nijedno od navedenog nije izvodljivo, upotrijebite dvojni oblik koristeći odgovarajući veznik (''i'', ''ili''). Alternativno, možete koristiti kosu crtu (/) kada je sažetost potrebna. ''Nemojte'' koristiti dvojne oblike za pojedinačnu osobu u slučajevima kada se očekuje upotreba konkretnog roda (npr. kada osoba izabere rod u postavkama). Umjesto toga, koristite rodno neutralne izraze ili zatražite podršku za rod na stranici za podršku sajta translatewiki.net. Imajte na umu da se izabrano rješenje treba koristiti dosljedno u određenom ''segmentu'' interfejsa. Uniformnost u cijelom interfejsu trenutno nije moguće postići, ali segmenti treba da budu što više konzistentni i prirodni. == Rješavanje sporova == Sporovi o rodnim oblicima rješavaju se u skladu s načelima ove smjernice. Urednici i urednice treba prvo da pokušaju pronaći precizno i prirodno preoblikovanje koje čuva značenje. ''Nemojte'' praviti masovne izmjene rodnih oblika dok traje rasprava o spornom rješenju. == Povezano == * [[Wikipedija:Biografije živih osoba]] * [[Wikipedija:Neutralno gledište]] {{Wikipedijina pravila i smjernice}} srkq9ajrr14a39ajfg09tutgfwml2ak 42690860 42690859 2026-09-22T01:05:21Z Aca 108187 /* Biografije */ 42690860 wikitext text/x-wiki {{smjernica}} {{prečac|WP:ROJ}} '''Rodno osjetljiv jezik''' pruža jezička rješenja kojima se žene, muškarci i osobe drugih rodnih identiteta predstavljaju ravnopravno, precizno i u skladu s kontekstom. Ova smjernica regulira upotrebu rodno osjetljivog jezika u člancima, kategorijama, ostalim imenskim prostorima i porukama korisničkog interfejsa. == Osnovna načela == # '''Preciznost''' – Rodno označavanje mora precizno predstavljati konkretnu osobu, grupu i značenje o kojem se piše. # '''Samoopredjeljenje''' – Za konkretnu osobu koriste se zamjenice koje ona javno preferira, na temelju [[Wikipedija:Pouzdani izvori|pouzdanih izvora]]. # '''Ravnopravnost''' – Pri obraćanju osobama različitih rodova treba koristiti inkluzivne formulacije koje obuhvataju sve pripadnike i pripadnice grupe. # '''Prirodnost''' – Prednost imaju ustaljeni i gramatički pravilni oblici te preoblikovane rečenice. Kosu crtu (/) i zagradu treba koristiti ''štedljivo''. # '''Jednakost''' – Pri klasifikaciji ne koriste se različiti pristupi za žene, muškarce i osobe drugih rodnih identiteta. # '''Vjerodostojnost''' – Nazivi djela, organizacija, funkcija, historijski nazivi i citati ne prepravljaju se tako da izgube izvorni oblik ili značenje. == Članci == === Biografije === Za osobu se koriste gramatički rod, zamjenice i rodno označene imenice koji odgovaraju njenom javno izraženom rodnom identitetu u pouzdanim izvorima. Ako jasna i vjerodostojna izjava same osobe ne postoji, treba pratiti ustaljenu praksu u pouzdanim izvorima. Ne treba samostalno zaključivati rod osobe na osnovu njenog imena, izgleda ili glasa niti se pozivati na preferencije koje nisu javno provjerljive u pouzdanim izvorima. Kada je osoba žena, koristite odgovarajuće ženske oblike zanimanja, zvanja, funkcije i društvene uloge: ''naučnica'' ili ''znanstvenica'', ''profesorica'' ili ''profesorka'', ''ministrica'' ili ''ministarka'', ''urednica'' i sl. Treba izabrati oblik u skladu s jezičkom varijantom članka i dosljedno ga koristiti. Muški oblik ''nemojte'' koristiti samo zato što je naziv položaja naveden u muškom rodu u propisu ili starijem izvoru. Imajte na umu da lična preferencija naziva zanimanja nije isto što i rodni identitet te da ona ne treba utjecati na izbor odgovarajućeg oblika. Na primjer, čak i kada osoba ženskog roda preferira muške oblike zanimanja, radi očuvanja uniformnosti treba koristiti ženske oblike zanimanja. Ako postoji više pravilnih ženskih ili muških oblika, prednost ima oblik koji odgovara jezičkoj varijanti članka, prevladava u pouzdanim izvorima ili djeluje prirodnije. ''Nemojte'' samostalno kovati nove ženske oblike koji ne postoje ni u jednom pouzdanom izvoru na srpskohrvatskom jeziku jer [[Wikipedija:Wikipedija nije mjesto za stvari izmišljene preko noći|Wikipedija nije mjesto za izraze izmišljene preko noći]]. Umjesto toga, preoblikujte rečenicu tako da izbjegnete upotrebu rodno osjetljivog izraza. Za nebinarne i druge osobe koje ne koriste muški rod (npr. engleski: ''he/him'') ili ženski rod (npr. engleski: ''she/her''), već koriste rodno neutralne zamjenice (npr. engleski: ''they/them'') ili neozamjenice, treba koristiti rodno neutralne rečenice. Takve rečenice mogu se oblikovati riječju ''osoba'' (npr. ''osoba se bavila'', ''osoba je bila na čelu'', ''osoba je obavljala dužnost''). Radi izbjegavanja roda, u rečenicama možete koristiti narativni prezent (''glumi'', ''izjavljuje'', ''započinje''). Umjesto zamjenica, koristite ime osobe radi oslovljavanja. Napomena o upotrebi rodno neutralnog jezika ''može'' se ostaviti u komentaru na vrhu članka radi očuvanja dosljednosti, iako to nije obavezno. Prethodno ime transrodne osobe navodi se samo ako je enciklopedijski relevantno i dobro potkrijepljeno izvorima. Ne koristi se kao podrazumijevano ime i ne ponavlja se bez potrebe. Za prošle događaje u pravilu se koriste sadašnje ime i zamjenice osobe, osim u doslovnom citatu, naslovu djela ili drugom slučaju u kojem bi izmjena falsificirala izvor. === Naslovi članaka i preusmjerenja === [[Wikipedija:Naslovi članaka|Naslov članka]] bira se prema kriterijima prepoznatljivosti, prirodnosti, preciznosti, sažetosti i dosljednosti. Rodna osjetljivost sama po sebi nije razlog da se zanemari najčešći ili službeni naziv teme. Za zanimanja, funkcije i druge pojmove koji imaju rodne oblike, članak se u pravilu piše o pojmu, a ne zasebno o muškom i ženskom obliku (npr. [[glumac]] i [[medicinska sestra]]). U prvoj rečenici članka treba navesti relevantne oblike, a sa drugih uobičajenih oblika napraviti preusmjerenja. Zasebni članci opravdani su samo kada izrazi označavaju različite historijske, pravne, kulturne ili društvene pojave. === Citati, službeni nazivi i historijski izrazi === Doslovni citati, naslovi djela, imena organizacija, službeni nazivi i tekst historijskih dokumenata prenose se vjerno originalu. Arhaičan, diskriminatoran ili danas neprimjeren izraz može se objasniti u tekstu kada je to relevantno, ali se citat ne prepravlja bez označavanja izmjena. U običnom tekstu ne treba preuzimati zastarjelu ili omalovažavajuću terminologiju samo zato što se pojavljuje u izvoru. Izvor se sažima savremenim, neutralnim i preciznim jezikom, osim kada je sama terminologija tema članka. == Ostali imenski prostori == Prethodno navedene smjernice za članke primjenjuju se i u drugim imenskim prostorima uz dva izuzetka: naslovi kategorija (regulirani u odjeljku ispod) i upotreba dvojnih oblika u ''sadržaju'' stranica (regulirana u nastavku). Kada se tekst odnosi na osobe različitih rodova, treba izabrati formulaciju koja ih jasno obuhvata. To se postiže navođenjem oba roda pomoću veznika ''i'' (npr. ''korisnici i korisnice'', ''urednici i urednice''). Kada se tekst odnosi na osobu nepoznatog roda, treba izabrati formulaciju koja to jasno ističe. To se postiže navođenjem oba oblika pomoću veznika ''ili'' (npr. ''korisnik ili korisnica'', ''urednik ili urednica'') ili, kada je potrebna sažetost, upotrebom kose crte (npr. ''korisnik/korisnica'', ''urednik/urednica''). Van standarda je upotreba donje crte (npr. ''korisnik_korisnica'', ''urednik_urednica'') i vertikalne trotačke (npr. ''korisnik⋮korisnica'', ''urednik⋮urednica'') te upotreba skraćenih alternativnih oblika (npr. ''korisnik/ca'', ''urednik/ca'' i ''korisnik⋮ca'', ''urednik⋮ca''). Skraćeni oblik s kosom crtom može se koristiti samo kada je neophodan radi sažetosti (gdje prostor ne dopušta prirodnije rješenje). Upotreba zagrada za navođenje roda, kao u primeru ''prijavljen(a)'', također se treba izbjegavati, osim kada je to potrebno radi sažetosti. Uobičajeni redoslijed je muški pa ženski oblik. Međutim, kada se poruka primarno odnosi na žene (npr. feministički uređivački maraton), na prvo mjesto treba staviti ženski oblik, a na drugo muški. Izmjena redoslijeda moguća je i zbog kongruencije (sročnosti) unutar rečenice. U svakom slučaju, formulacija mora ostati precizna i dosljedna. Alternativno, moguća je upotreba dužih opisnih izraza (npr. ''ljudi koji koriste Wikipediju'', ''osobe koje uređuju Wikipediju''). Kad je to primjenljivo, ''preporučuje se'' preoblikovanje rečenice tako da ona izbjegava rodno označavanje (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik''). Muški množinski oblik može se upotrijebiti u ustaljenom nazivu, doslovnom citatu, historijskom kontekstu ili kada bi drugo rješenje bilo neprirodno. Međutim, ne treba ga mehanički birati u svakom općem iskazu ako je dostupno preciznije i inkluzivnije rješenje. ''Naslovi'' stranica u ostalim imenskim prostorima, sa izuzetkom naslova kategorija (regulirani u odjeljku ispod), podliježu istim smjernicama kao i naslovi članaka (npr. [[Wikipedija:Administratori]]). Imajte na umu da mnoge stranice mogu odudarati od smjernica navedenih u ovom odjeljku. Takve situacije smatraju se vanstandardnim. Svi su dobrodošli da pomognu u usklađivanju s ovim smjernicama. Dok se stranice ne ažuriraju, treba smatrati da se rečenice pisane u muškom generičkom rodu pojednako odnose i na žene. === Kategorije === Naslovi kategorija treba da budu precizni, gramatički pravilni i usklađeni sa sadržajem kategorije: * Kada kategorija obuhvata osobe različitih rodova, treba koristiti rodno neutralan naslov koji je dovoljno prirodan (npr. ''Rođenja 2010.'', ''Smrti 2020.''). * Kada je kategorizacija po rodu ''enciklopedijski smislena'' (npr. muški i ženski nazivi zanimanja), ''mogu'' se napraviti zasebne, rodno određene kategorije za muški rod (npr. ''Kanadski glumci'') i ženski rod (npr. ''Kanadske glumice'') te za nebinarne osobe (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). * Ne treba stvarati natkategorije naslovljene dvojnim oblicima (npr. ''Kanadski glumci i glumice''). * Rodno određene kategorije moraju biti kategorizirane ''simetrično'', u istim natkategorijama. Ženska kategorija i kategorija za nebinarne osobe ''ne smiju'' biti potkategorije muške kategorije. * Naslovi kategorija za nebinarne osobe treba da koriste generički rod (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). Upotreba dvojnih oblika može se smatrati terminološki nezgrapnom. * Za izradu rodno određene kategorije potreban je dovoljan broj članaka (minimalno tri). === Projektne stranice i stranice pomoći === U pravilima, smjernicama, uputstvima, obavijestima i obrascima treba koristiti rodno neutralne ili inkluzivne formulacije, naročito kada se neposredno opisuje šta korisnici i korisnice mogu ili treba da urade. Prednost imaju kratka i prirodna rješenja. Kada god je to primjenljivo, u uputstvima koristite drugo lice množine imperativa radi sažetosti (''Unesite razlog'' umjesto ''Korisnik ili korisnica unosi razlog''). === Stranice za razgovor === Korisnike i korisnice treba oslovljavati imenom i zamjenicama koje oni sami koriste. Ako rod osobe nije poznat, ne treba ga nagađati. Može se upotrijebiti korisničko ime, izraz ''osoba'', glagolska konstrukcija bez rodnog označavanja ili direktno obraćanje u drugom licu. Nenamjerna greška u rodu ispravlja se ''staloženo''. Namjerno i ustrajno oslovljavanje protivno jasno izraženom identitetu osobe i uprkos prethodnoj javnoj primjedbi predstavlja [[Wikipedija:Bez ličnih napada|lični napad]] i [[Wikipedija:Uznemiravanje|uznemiravanje]] na temelju rodnog identiteta te se razmatra prema odredbama [[:foundation:Policy:Universal_Code_of_Conduct/sh|Univerzalnog kodeksa ponašanja]]; neće se razmatrati kao običan jezički spor. Citiranje tuđih riječi u raspravi mora ostati vjerno. Niko nije dužan otkrivati vlastiti rodni identitet radi doprinošenja Wikipediji. === Korisničke stranice === Korisnici i korisnice slobodno biraju kako će na vlastitim korisničkim stranicama izraziti rod i koje će zamjenice koristiti. Drugi urednici i urednice ''ne smiju'' mijenjati takvo samoopredjeljenje niti ga koristiti za lični napad ili uznemiravanje (pogledajte odjeljak iznad). === Šabloni i moduli === Tekst koji šablon ili modul prikazuje treba uskladiti s ovom smjernicom. Kada izlaz zavisi od konkretne osobe, može se koristiti ugrađena funkcija <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Alternativno, mogu se koristiti odgovarajući parametri. U dokumentaciji treba navesti kako se bira rodni oblik i šta se prikazuje kao rezultat. Tehnička složenost treba da bude razmjerna koristi; često je jednostavnije preoblikovati poruku nego koristiti različite rodne oblike. === Poruke interfejsa === Kada je riječ o porukama interfejsa, treba voditi računa o sažetosti i dužini teksta, pogotovo u mobilnom prikazu. To znači da kratke poruke treba prevesti koristeći sažete rodno neutralne izraze, dok dugačke poruke (poput informativnih tekstova) mogu koristiti rodno inkluzivne, dvojne oblike. Pri pisanju i prevođenju poruka u pravilu se primjenjuje sljedeći redoslijed: # Upotrijebite direktno obraćanje ili preoblikujte poruku tako da rodni oblici nisu potrebni (npr. upotreba prezenta u dnevnicima). # Upotrijebite rodno neutralni ili opisni izraz (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik/korisnica''). # Ako se korisnički rod može pribaviti, upotrijebite odgovarajuće rodne oblike pomoću ugrađene funkcije <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Prvi oblik je muški, drugi ženski, a treći rodno inkluzivan. ''Nemojte'' koristiti rodno neutralni izraz u trećem parametru ugrađene funkcije. Umjesto toga, koristite dosljedne rodne oblike (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnik|korisnica|korisnik/korisnica}}</nowiki></code>) ili jedinstveni rodno neutralni oblik (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnički}} račun</nowiki></code>) u skladu s gornjom tačkom, ako je to primjenljivo. # Ako nijedno od navedenog nije izvodljivo, upotrijebite dvojni oblik koristeći odgovarajući veznik (''i'', ''ili''). Alternativno, možete koristiti kosu crtu (/) kada je sažetost potrebna. ''Nemojte'' koristiti dvojne oblike za pojedinačnu osobu u slučajevima kada se očekuje upotreba konkretnog roda (npr. kada osoba izabere rod u postavkama). Umjesto toga, koristite rodno neutralne izraze ili zatražite podršku za rod na stranici za podršku sajta translatewiki.net. Imajte na umu da se izabrano rješenje treba koristiti dosljedno u određenom ''segmentu'' interfejsa. Uniformnost u cijelom interfejsu trenutno nije moguće postići, ali segmenti treba da budu što više konzistentni i prirodni. == Rješavanje sporova == Sporovi o rodnim oblicima rješavaju se u skladu s načelima ove smjernice. Urednici i urednice treba prvo da pokušaju pronaći precizno i prirodno preoblikovanje koje čuva značenje. ''Nemojte'' praviti masovne izmjene rodnih oblika dok traje rasprava o spornom rješenju. == Povezano == * [[Wikipedija:Biografije živih osoba]] * [[Wikipedija:Neutralno gledište]] {{Wikipedijina pravila i smjernice}} bp7j2hsrlzgnjq2t2fpsi7z4lqmttei 42690861 42690860 2026-09-22T01:05:41Z Aca 108187 /* Poruke interfejsa */ 42690861 wikitext text/x-wiki {{smjernica}} {{prečac|WP:ROJ}} '''Rodno osjetljiv jezik''' pruža jezička rješenja kojima se žene, muškarci i osobe drugih rodnih identiteta predstavljaju ravnopravno, precizno i u skladu s kontekstom. Ova smjernica regulira upotrebu rodno osjetljivog jezika u člancima, kategorijama, ostalim imenskim prostorima i porukama korisničkog interfejsa. == Osnovna načela == # '''Preciznost''' – Rodno označavanje mora precizno predstavljati konkretnu osobu, grupu i značenje o kojem se piše. # '''Samoopredjeljenje''' – Za konkretnu osobu koriste se zamjenice koje ona javno preferira, na temelju [[Wikipedija:Pouzdani izvori|pouzdanih izvora]]. # '''Ravnopravnost''' – Pri obraćanju osobama različitih rodova treba koristiti inkluzivne formulacije koje obuhvataju sve pripadnike i pripadnice grupe. # '''Prirodnost''' – Prednost imaju ustaljeni i gramatički pravilni oblici te preoblikovane rečenice. Kosu crtu (/) i zagradu treba koristiti ''štedljivo''. # '''Jednakost''' – Pri klasifikaciji ne koriste se različiti pristupi za žene, muškarce i osobe drugih rodnih identiteta. # '''Vjerodostojnost''' – Nazivi djela, organizacija, funkcija, historijski nazivi i citati ne prepravljaju se tako da izgube izvorni oblik ili značenje. == Članci == === Biografije === Za osobu se koriste gramatički rod, zamjenice i rodno označene imenice koji odgovaraju njenom javno izraženom rodnom identitetu u pouzdanim izvorima. Ako jasna i vjerodostojna izjava same osobe ne postoji, treba pratiti ustaljenu praksu u pouzdanim izvorima. Ne treba samostalno zaključivati rod osobe na osnovu njenog imena, izgleda ili glasa niti se pozivati na preferencije koje nisu javno provjerljive u pouzdanim izvorima. Kada je osoba žena, koristite odgovarajuće ženske oblike zanimanja, zvanja, funkcije i društvene uloge: ''naučnica'' ili ''znanstvenica'', ''profesorica'' ili ''profesorka'', ''ministrica'' ili ''ministarka'', ''urednica'' i sl. Treba izabrati oblik u skladu s jezičkom varijantom članka i dosljedno ga koristiti. Muški oblik ''nemojte'' koristiti samo zato što je naziv položaja naveden u muškom rodu u propisu ili starijem izvoru. Imajte na umu da lična preferencija naziva zanimanja nije isto što i rodni identitet te da ona ne treba utjecati na izbor odgovarajućeg oblika. Na primjer, čak i kada osoba ženskog roda preferira muške oblike zanimanja, radi očuvanja uniformnosti treba koristiti ženske oblike zanimanja. Ako postoji više pravilnih ženskih ili muških oblika, prednost ima oblik koji odgovara jezičkoj varijanti članka, prevladava u pouzdanim izvorima ili djeluje prirodnije. ''Nemojte'' samostalno kovati nove ženske oblike koji ne postoje ni u jednom pouzdanom izvoru na srpskohrvatskom jeziku jer [[Wikipedija:Wikipedija nije mjesto za stvari izmišljene preko noći|Wikipedija nije mjesto za izraze izmišljene preko noći]]. Umjesto toga, preoblikujte rečenicu tako da izbjegnete upotrebu rodno osjetljivog izraza. Za nebinarne i druge osobe koje ne koriste muški rod (npr. engleski: ''he/him'') ili ženski rod (npr. engleski: ''she/her''), već koriste rodno neutralne zamjenice (npr. engleski: ''they/them'') ili neozamjenice, treba koristiti rodno neutralne rečenice. Takve rečenice mogu se oblikovati riječju ''osoba'' (npr. ''osoba se bavila'', ''osoba je bila na čelu'', ''osoba je obavljala dužnost''). Radi izbjegavanja roda, u rečenicama možete koristiti narativni prezent (''glumi'', ''izjavljuje'', ''započinje''). Umjesto zamjenica, koristite ime osobe radi oslovljavanja. Napomena o upotrebi rodno neutralnog jezika ''može'' se ostaviti u komentaru na vrhu članka radi očuvanja dosljednosti, iako to nije obavezno. Prethodno ime transrodne osobe navodi se samo ako je enciklopedijski relevantno i dobro potkrijepljeno izvorima. Ne koristi se kao podrazumijevano ime i ne ponavlja se bez potrebe. Za prošle događaje u pravilu se koriste sadašnje ime i zamjenice osobe, osim u doslovnom citatu, naslovu djela ili drugom slučaju u kojem bi izmjena falsificirala izvor. === Naslovi članaka i preusmjerenja === [[Wikipedija:Naslovi članaka|Naslov članka]] bira se prema kriterijima prepoznatljivosti, prirodnosti, preciznosti, sažetosti i dosljednosti. Rodna osjetljivost sama po sebi nije razlog da se zanemari najčešći ili službeni naziv teme. Za zanimanja, funkcije i druge pojmove koji imaju rodne oblike, članak se u pravilu piše o pojmu, a ne zasebno o muškom i ženskom obliku (npr. [[glumac]] i [[medicinska sestra]]). U prvoj rečenici članka treba navesti relevantne oblike, a sa drugih uobičajenih oblika napraviti preusmjerenja. Zasebni članci opravdani su samo kada izrazi označavaju različite historijske, pravne, kulturne ili društvene pojave. === Citati, službeni nazivi i historijski izrazi === Doslovni citati, naslovi djela, imena organizacija, službeni nazivi i tekst historijskih dokumenata prenose se vjerno originalu. Arhaičan, diskriminatoran ili danas neprimjeren izraz može se objasniti u tekstu kada je to relevantno, ali se citat ne prepravlja bez označavanja izmjena. U običnom tekstu ne treba preuzimati zastarjelu ili omalovažavajuću terminologiju samo zato što se pojavljuje u izvoru. Izvor se sažima savremenim, neutralnim i preciznim jezikom, osim kada je sama terminologija tema članka. == Ostali imenski prostori == Prethodno navedene smjernice za članke primjenjuju se i u drugim imenskim prostorima uz dva izuzetka: naslovi kategorija (regulirani u odjeljku ispod) i upotreba dvojnih oblika u ''sadržaju'' stranica (regulirana u nastavku). Kada se tekst odnosi na osobe različitih rodova, treba izabrati formulaciju koja ih jasno obuhvata. To se postiže navođenjem oba roda pomoću veznika ''i'' (npr. ''korisnici i korisnice'', ''urednici i urednice''). Kada se tekst odnosi na osobu nepoznatog roda, treba izabrati formulaciju koja to jasno ističe. To se postiže navođenjem oba oblika pomoću veznika ''ili'' (npr. ''korisnik ili korisnica'', ''urednik ili urednica'') ili, kada je potrebna sažetost, upotrebom kose crte (npr. ''korisnik/korisnica'', ''urednik/urednica''). Van standarda je upotreba donje crte (npr. ''korisnik_korisnica'', ''urednik_urednica'') i vertikalne trotačke (npr. ''korisnik⋮korisnica'', ''urednik⋮urednica'') te upotreba skraćenih alternativnih oblika (npr. ''korisnik/ca'', ''urednik/ca'' i ''korisnik⋮ca'', ''urednik⋮ca''). Skraćeni oblik s kosom crtom može se koristiti samo kada je neophodan radi sažetosti (gdje prostor ne dopušta prirodnije rješenje). Upotreba zagrada za navođenje roda, kao u primeru ''prijavljen(a)'', također se treba izbjegavati, osim kada je to potrebno radi sažetosti. Uobičajeni redoslijed je muški pa ženski oblik. Međutim, kada se poruka primarno odnosi na žene (npr. feministički uređivački maraton), na prvo mjesto treba staviti ženski oblik, a na drugo muški. Izmjena redoslijeda moguća je i zbog kongruencije (sročnosti) unutar rečenice. U svakom slučaju, formulacija mora ostati precizna i dosljedna. Alternativno, moguća je upotreba dužih opisnih izraza (npr. ''ljudi koji koriste Wikipediju'', ''osobe koje uređuju Wikipediju''). Kad je to primjenljivo, ''preporučuje se'' preoblikovanje rečenice tako da ona izbjegava rodno označavanje (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik''). Muški množinski oblik može se upotrijebiti u ustaljenom nazivu, doslovnom citatu, historijskom kontekstu ili kada bi drugo rješenje bilo neprirodno. Međutim, ne treba ga mehanički birati u svakom općem iskazu ako je dostupno preciznije i inkluzivnije rješenje. ''Naslovi'' stranica u ostalim imenskim prostorima, sa izuzetkom naslova kategorija (regulirani u odjeljku ispod), podliježu istim smjernicama kao i naslovi članaka (npr. [[Wikipedija:Administratori]]). Imajte na umu da mnoge stranice mogu odudarati od smjernica navedenih u ovom odjeljku. Takve situacije smatraju se vanstandardnim. Svi su dobrodošli da pomognu u usklađivanju s ovim smjernicama. Dok se stranice ne ažuriraju, treba smatrati da se rečenice pisane u muškom generičkom rodu pojednako odnose i na žene. === Kategorije === Naslovi kategorija treba da budu precizni, gramatički pravilni i usklađeni sa sadržajem kategorije: * Kada kategorija obuhvata osobe različitih rodova, treba koristiti rodno neutralan naslov koji je dovoljno prirodan (npr. ''Rođenja 2010.'', ''Smrti 2020.''). * Kada je kategorizacija po rodu ''enciklopedijski smislena'' (npr. muški i ženski nazivi zanimanja), ''mogu'' se napraviti zasebne, rodno određene kategorije za muški rod (npr. ''Kanadski glumci'') i ženski rod (npr. ''Kanadske glumice'') te za nebinarne osobe (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). * Ne treba stvarati natkategorije naslovljene dvojnim oblicima (npr. ''Kanadski glumci i glumice''). * Rodno određene kategorije moraju biti kategorizirane ''simetrično'', u istim natkategorijama. Ženska kategorija i kategorija za nebinarne osobe ''ne smiju'' biti potkategorije muške kategorije. * Naslovi kategorija za nebinarne osobe treba da koriste generički rod (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). Upotreba dvojnih oblika može se smatrati terminološki nezgrapnom. * Za izradu rodno određene kategorije potreban je dovoljan broj članaka (minimalno tri). === Projektne stranice i stranice pomoći === U pravilima, smjernicama, uputstvima, obavijestima i obrascima treba koristiti rodno neutralne ili inkluzivne formulacije, naročito kada se neposredno opisuje šta korisnici i korisnice mogu ili treba da urade. Prednost imaju kratka i prirodna rješenja. Kada god je to primjenljivo, u uputstvima koristite drugo lice množine imperativa radi sažetosti (''Unesite razlog'' umjesto ''Korisnik ili korisnica unosi razlog''). === Stranice za razgovor === Korisnike i korisnice treba oslovljavati imenom i zamjenicama koje oni sami koriste. Ako rod osobe nije poznat, ne treba ga nagađati. Može se upotrijebiti korisničko ime, izraz ''osoba'', glagolska konstrukcija bez rodnog označavanja ili direktno obraćanje u drugom licu. Nenamjerna greška u rodu ispravlja se ''staloženo''. Namjerno i ustrajno oslovljavanje protivno jasno izraženom identitetu osobe i uprkos prethodnoj javnoj primjedbi predstavlja [[Wikipedija:Bez ličnih napada|lični napad]] i [[Wikipedija:Uznemiravanje|uznemiravanje]] na temelju rodnog identiteta te se razmatra prema odredbama [[:foundation:Policy:Universal_Code_of_Conduct/sh|Univerzalnog kodeksa ponašanja]]; neće se razmatrati kao običan jezički spor. Citiranje tuđih riječi u raspravi mora ostati vjerno. Niko nije dužan otkrivati vlastiti rodni identitet radi doprinošenja Wikipediji. === Korisničke stranice === Korisnici i korisnice slobodno biraju kako će na vlastitim korisničkim stranicama izraziti rod i koje će zamjenice koristiti. Drugi urednici i urednice ''ne smiju'' mijenjati takvo samoopredjeljenje niti ga koristiti za lični napad ili uznemiravanje (pogledajte odjeljak iznad). === Šabloni i moduli === Tekst koji šablon ili modul prikazuje treba uskladiti s ovom smjernicom. Kada izlaz zavisi od konkretne osobe, može se koristiti ugrađena funkcija <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Alternativno, mogu se koristiti odgovarajući parametri. U dokumentaciji treba navesti kako se bira rodni oblik i šta se prikazuje kao rezultat. Tehnička složenost treba da bude razmjerna koristi; često je jednostavnije preoblikovati poruku nego koristiti različite rodne oblike. === Poruke interfejsa === Kada je riječ o porukama interfejsa, treba voditi računa o sažetosti i dužini teksta, pogotovo u mobilnom prikazu. To znači da kratke poruke treba prevesti koristeći sažete rodno neutralne izraze, dok dugačke poruke (poput informativnih tekstova) mogu koristiti rodno inkluzivne, dvojne oblike. Pri pisanju i prevođenju poruka u pravilu se primjenjuje sljedeći redoslijed: # Upotrijebite direktno obraćanje ili preoblikujte poruku tako da rodni oblici nisu potrebni (npr. upotreba narativnog prezenta u dnevnicima). # Upotrijebite rodno neutralni ili opisni izraz (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik/korisnica''). # Ako se korisnički rod može pribaviti, upotrijebite odgovarajuće rodne oblike pomoću ugrađene funkcije <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Prvi oblik je muški, drugi ženski, a treći rodno inkluzivan. ''Nemojte'' koristiti rodno neutralni izraz u trećem parametru ugrađene funkcije. Umjesto toga, koristite dosljedne rodne oblike (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnik|korisnica|korisnik/korisnica}}</nowiki></code>) ili jedinstveni rodno neutralni oblik (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnički}} račun</nowiki></code>) u skladu s gornjom tačkom, ako je to primjenljivo. # Ako nijedno od navedenog nije izvodljivo, upotrijebite dvojni oblik koristeći odgovarajući veznik (''i'', ''ili''). Alternativno, možete koristiti kosu crtu (/) kada je sažetost potrebna. ''Nemojte'' koristiti dvojne oblike za pojedinačnu osobu u slučajevima kada se očekuje upotreba konkretnog roda (npr. kada osoba izabere rod u postavkama). Umjesto toga, koristite rodno neutralne izraze ili zatražite podršku za rod na stranici za podršku sajta translatewiki.net. Imajte na umu da se izabrano rješenje treba koristiti dosljedno u određenom ''segmentu'' interfejsa. Uniformnost u cijelom interfejsu trenutno nije moguće postići, ali segmenti treba da budu što više konzistentni i prirodni. == Rješavanje sporova == Sporovi o rodnim oblicima rješavaju se u skladu s načelima ove smjernice. Urednici i urednice treba prvo da pokušaju pronaći precizno i prirodno preoblikovanje koje čuva značenje. ''Nemojte'' praviti masovne izmjene rodnih oblika dok traje rasprava o spornom rješenju. == Povezano == * [[Wikipedija:Biografije živih osoba]] * [[Wikipedija:Neutralno gledište]] {{Wikipedijina pravila i smjernice}} 38kyi2uqne53r9uagqw1k1t93hm15as 42690862 42690861 2026-09-22T01:11:59Z Aca 108187 /* Biografije */ 42690862 wikitext text/x-wiki {{smjernica}} {{prečac|WP:ROJ}} '''Rodno osjetljiv jezik''' pruža jezička rješenja kojima se žene, muškarci i osobe drugih rodnih identiteta predstavljaju ravnopravno, precizno i u skladu s kontekstom. Ova smjernica regulira upotrebu rodno osjetljivog jezika u člancima, kategorijama, ostalim imenskim prostorima i porukama korisničkog interfejsa. == Osnovna načela == # '''Preciznost''' – Rodno označavanje mora precizno predstavljati konkretnu osobu, grupu i značenje o kojem se piše. # '''Samoopredjeljenje''' – Za konkretnu osobu koriste se zamjenice koje ona javno preferira, na temelju [[Wikipedija:Pouzdani izvori|pouzdanih izvora]]. # '''Ravnopravnost''' – Pri obraćanju osobama različitih rodova treba koristiti inkluzivne formulacije koje obuhvataju sve pripadnike i pripadnice grupe. # '''Prirodnost''' – Prednost imaju ustaljeni i gramatički pravilni oblici te preoblikovane rečenice. Kosu crtu (/) i zagradu treba koristiti ''štedljivo''. # '''Jednakost''' – Pri klasifikaciji ne koriste se različiti pristupi za žene, muškarce i osobe drugih rodnih identiteta. # '''Vjerodostojnost''' – Nazivi djela, organizacija, funkcija, historijski nazivi i citati ne prepravljaju se tako da izgube izvorni oblik ili značenje. == Članci == === Biografije === Za osobu se koriste gramatički rod, zamjenice i rodno označene imenice koji odgovaraju njenom javno izraženom rodnom identitetu u pouzdanim izvorima. Ako jasna i vjerodostojna izjava same osobe ne postoji, treba pratiti ustaljenu praksu u pouzdanim izvorima. Ne treba samostalno zaključivati rod osobe na osnovu njenog imena, izgleda ili glasa niti se pozivati na preferencije koje nisu javno provjerljive u pouzdanim izvorima. Kada je osoba žena, koristite odgovarajuće ženske oblike zanimanja, zvanja, funkcije i društvene uloge: ''naučnica'' ili ''znanstvenica'', ''profesorica'' ili ''profesorka'', ''ministrica'' ili ''ministarka'', ''urednica'' i sl. Treba izabrati oblik u skladu s jezičkom varijantom članka i dosljedno ga koristiti. Muški oblik ''nemojte'' koristiti samo zato što je naziv položaja naveden u muškom rodu u propisu ili starijem izvoru. Imajte na umu da lična preferencija naziva zanimanja nije isto što i rodni identitet te da ona ne treba utjecati na izbor odgovarajućeg oblika. Na primjer, čak i kada osoba ženskog roda preferira muške oblike zanimanja, radi očuvanja uniformnosti treba koristiti ženske oblike zanimanja. Ako postoji više pravilnih ženskih ili muških oblika, prednost ima oblik koji odgovara jezičkoj varijanti članka, prevladava u pouzdanim izvorima ili djeluje prirodnije. ''Nemojte'' samostalno kovati nove ženske oblike koji ne postoje ni u jednom pouzdanom izvoru na srpskohrvatskom jeziku jer [[Wikipedija:Wikipedija nije mjesto za stvari izmišljene preko noći|Wikipedija nije mjesto za izraze izmišljene preko noći]]. Umjesto toga, preoblikujte rečenicu tako da izbjegnete upotrebu rodno osjetljivog izraza. Za nebinarne i druge osobe koje ne koriste muški rod (npr. engleski: ''he/him'') ili ženski rod (npr. engleski: ''she/her''), već koriste rodno neutralne zamjenice (npr. engleski: ''they/them'') ili neozamjenice, treba koristiti rodno neutralne rečenice. Takve rečenice mogu se oblikovati riječju ''osoba'' (npr. ''osoba se bavila'', ''osoba je bila na čelu'', ''osoba je obavljala dužnost''). Iako je riječ ''osoba'' gramatički ženskog roda, ona ne označava ženski rodni identitet. Međutim, treba izbjegavati učestalo ponavljanje riječi ''osoba''; upotreba imena i preoblikovanih rečenica često je prirodnija opcija. Radi izbjegavanja roda, u rečenicama možete koristiti narativni prezent (''glumi'', ''izjavljuje'', ''započinje''). Umjesto zamjenica, koristite ime osobe radi oslovljavanja. Napomena o upotrebi rodno neutralnog jezika ''može'' se ostaviti u komentaru na vrhu članka radi očuvanja dosljednosti, iako to nije obavezno. Prethodno ime transrodne osobe navodi se samo ako je enciklopedijski relevantno i dobro potkrijepljeno izvorima. Ne koristi se kao podrazumijevano ime i ne ponavlja se bez potrebe. Za prošle događaje u pravilu se koriste sadašnje ime i zamjenice osobe, osim u doslovnom citatu, naslovu djela ili drugom slučaju u kojem bi izmjena falsificirala izvor. === Naslovi članaka i preusmjerenja === [[Wikipedija:Naslovi članaka|Naslov članka]] bira se prema kriterijima prepoznatljivosti, prirodnosti, preciznosti, sažetosti i dosljednosti. Rodna osjetljivost sama po sebi nije razlog da se zanemari najčešći ili službeni naziv teme. Za zanimanja, funkcije i druge pojmove koji imaju rodne oblike, članak se u pravilu piše o pojmu, a ne zasebno o muškom i ženskom obliku (npr. [[glumac]] i [[medicinska sestra]]). U prvoj rečenici članka treba navesti relevantne oblike, a sa drugih uobičajenih oblika napraviti preusmjerenja. Zasebni članci opravdani su samo kada izrazi označavaju različite historijske, pravne, kulturne ili društvene pojave. === Citati, službeni nazivi i historijski izrazi === Doslovni citati, naslovi djela, imena organizacija, službeni nazivi i tekst historijskih dokumenata prenose se vjerno originalu. Arhaičan, diskriminatoran ili danas neprimjeren izraz može se objasniti u tekstu kada je to relevantno, ali se citat ne prepravlja bez označavanja izmjena. U običnom tekstu ne treba preuzimati zastarjelu ili omalovažavajuću terminologiju samo zato što se pojavljuje u izvoru. Izvor se sažima savremenim, neutralnim i preciznim jezikom, osim kada je sama terminologija tema članka. == Ostali imenski prostori == Prethodno navedene smjernice za članke primjenjuju se i u drugim imenskim prostorima uz dva izuzetka: naslovi kategorija (regulirani u odjeljku ispod) i upotreba dvojnih oblika u ''sadržaju'' stranica (regulirana u nastavku). Kada se tekst odnosi na osobe različitih rodova, treba izabrati formulaciju koja ih jasno obuhvata. To se postiže navođenjem oba roda pomoću veznika ''i'' (npr. ''korisnici i korisnice'', ''urednici i urednice''). Kada se tekst odnosi na osobu nepoznatog roda, treba izabrati formulaciju koja to jasno ističe. To se postiže navođenjem oba oblika pomoću veznika ''ili'' (npr. ''korisnik ili korisnica'', ''urednik ili urednica'') ili, kada je potrebna sažetost, upotrebom kose crte (npr. ''korisnik/korisnica'', ''urednik/urednica''). Van standarda je upotreba donje crte (npr. ''korisnik_korisnica'', ''urednik_urednica'') i vertikalne trotačke (npr. ''korisnik⋮korisnica'', ''urednik⋮urednica'') te upotreba skraćenih alternativnih oblika (npr. ''korisnik/ca'', ''urednik/ca'' i ''korisnik⋮ca'', ''urednik⋮ca''). Skraćeni oblik s kosom crtom može se koristiti samo kada je neophodan radi sažetosti (gdje prostor ne dopušta prirodnije rješenje). Upotreba zagrada za navođenje roda, kao u primeru ''prijavljen(a)'', također se treba izbjegavati, osim kada je to potrebno radi sažetosti. Uobičajeni redoslijed je muški pa ženski oblik. Međutim, kada se poruka primarno odnosi na žene (npr. feministički uređivački maraton), na prvo mjesto treba staviti ženski oblik, a na drugo muški. Izmjena redoslijeda moguća je i zbog kongruencije (sročnosti) unutar rečenice. U svakom slučaju, formulacija mora ostati precizna i dosljedna. Alternativno, moguća je upotreba dužih opisnih izraza (npr. ''ljudi koji koriste Wikipediju'', ''osobe koje uređuju Wikipediju''). Kad je to primjenljivo, ''preporučuje se'' preoblikovanje rečenice tako da ona izbjegava rodno označavanje (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik''). Muški množinski oblik može se upotrijebiti u ustaljenom nazivu, doslovnom citatu, historijskom kontekstu ili kada bi drugo rješenje bilo neprirodno. Međutim, ne treba ga mehanički birati u svakom općem iskazu ako je dostupno preciznije i inkluzivnije rješenje. ''Naslovi'' stranica u ostalim imenskim prostorima, sa izuzetkom naslova kategorija (regulirani u odjeljku ispod), podliježu istim smjernicama kao i naslovi članaka (npr. [[Wikipedija:Administratori]]). Imajte na umu da mnoge stranice mogu odudarati od smjernica navedenih u ovom odjeljku. Takve situacije smatraju se vanstandardnim. Svi su dobrodošli da pomognu u usklađivanju s ovim smjernicama. Dok se stranice ne ažuriraju, treba smatrati da se rečenice pisane u muškom generičkom rodu pojednako odnose i na žene. === Kategorije === Naslovi kategorija treba da budu precizni, gramatički pravilni i usklađeni sa sadržajem kategorije: * Kada kategorija obuhvata osobe različitih rodova, treba koristiti rodno neutralan naslov koji je dovoljno prirodan (npr. ''Rođenja 2010.'', ''Smrti 2020.''). * Kada je kategorizacija po rodu ''enciklopedijski smislena'' (npr. muški i ženski nazivi zanimanja), ''mogu'' se napraviti zasebne, rodno određene kategorije za muški rod (npr. ''Kanadski glumci'') i ženski rod (npr. ''Kanadske glumice'') te za nebinarne osobe (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). * Ne treba stvarati natkategorije naslovljene dvojnim oblicima (npr. ''Kanadski glumci i glumice''). * Rodno određene kategorije moraju biti kategorizirane ''simetrično'', u istim natkategorijama. Ženska kategorija i kategorija za nebinarne osobe ''ne smiju'' biti potkategorije muške kategorije. * Naslovi kategorija za nebinarne osobe treba da koriste generički rod (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). Upotreba dvojnih oblika može se smatrati terminološki nezgrapnom. * Za izradu rodno određene kategorije potreban je dovoljan broj članaka (minimalno tri). === Projektne stranice i stranice pomoći === U pravilima, smjernicama, uputstvima, obavijestima i obrascima treba koristiti rodno neutralne ili inkluzivne formulacije, naročito kada se neposredno opisuje šta korisnici i korisnice mogu ili treba da urade. Prednost imaju kratka i prirodna rješenja. Kada god je to primjenljivo, u uputstvima koristite drugo lice množine imperativa radi sažetosti (''Unesite razlog'' umjesto ''Korisnik ili korisnica unosi razlog''). === Stranice za razgovor === Korisnike i korisnice treba oslovljavati imenom i zamjenicama koje oni sami koriste. Ako rod osobe nije poznat, ne treba ga nagađati. Može se upotrijebiti korisničko ime, izraz ''osoba'', glagolska konstrukcija bez rodnog označavanja ili direktno obraćanje u drugom licu. Nenamjerna greška u rodu ispravlja se ''staloženo''. Namjerno i ustrajno oslovljavanje protivno jasno izraženom identitetu osobe i uprkos prethodnoj javnoj primjedbi predstavlja [[Wikipedija:Bez ličnih napada|lični napad]] i [[Wikipedija:Uznemiravanje|uznemiravanje]] na temelju rodnog identiteta te se razmatra prema odredbama [[:foundation:Policy:Universal_Code_of_Conduct/sh|Univerzalnog kodeksa ponašanja]]; neće se razmatrati kao običan jezički spor. Citiranje tuđih riječi u raspravi mora ostati vjerno. Niko nije dužan otkrivati vlastiti rodni identitet radi doprinošenja Wikipediji. === Korisničke stranice === Korisnici i korisnice slobodno biraju kako će na vlastitim korisničkim stranicama izraziti rod i koje će zamjenice koristiti. Drugi urednici i urednice ''ne smiju'' mijenjati takvo samoopredjeljenje niti ga koristiti za lični napad ili uznemiravanje (pogledajte odjeljak iznad). === Šabloni i moduli === Tekst koji šablon ili modul prikazuje treba uskladiti s ovom smjernicom. Kada izlaz zavisi od konkretne osobe, može se koristiti ugrađena funkcija <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Alternativno, mogu se koristiti odgovarajući parametri. U dokumentaciji treba navesti kako se bira rodni oblik i šta se prikazuje kao rezultat. Tehnička složenost treba da bude razmjerna koristi; često je jednostavnije preoblikovati poruku nego koristiti različite rodne oblike. === Poruke interfejsa === Kada je riječ o porukama interfejsa, treba voditi računa o sažetosti i dužini teksta, pogotovo u mobilnom prikazu. To znači da kratke poruke treba prevesti koristeći sažete rodno neutralne izraze, dok dugačke poruke (poput informativnih tekstova) mogu koristiti rodno inkluzivne, dvojne oblike. Pri pisanju i prevođenju poruka u pravilu se primjenjuje sljedeći redoslijed: # Upotrijebite direktno obraćanje ili preoblikujte poruku tako da rodni oblici nisu potrebni (npr. upotreba narativnog prezenta u dnevnicima). # Upotrijebite rodno neutralni ili opisni izraz (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik/korisnica''). # Ako se korisnički rod može pribaviti, upotrijebite odgovarajuće rodne oblike pomoću ugrađene funkcije <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Prvi oblik je muški, drugi ženski, a treći rodno inkluzivan. ''Nemojte'' koristiti rodno neutralni izraz u trećem parametru ugrađene funkcije. Umjesto toga, koristite dosljedne rodne oblike (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnik|korisnica|korisnik/korisnica}}</nowiki></code>) ili jedinstveni rodno neutralni oblik (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnički}} račun</nowiki></code>) u skladu s gornjom tačkom, ako je to primjenljivo. # Ako nijedno od navedenog nije izvodljivo, upotrijebite dvojni oblik koristeći odgovarajući veznik (''i'', ''ili''). Alternativno, možete koristiti kosu crtu (/) kada je sažetost potrebna. ''Nemojte'' koristiti dvojne oblike za pojedinačnu osobu u slučajevima kada se očekuje upotreba konkretnog roda (npr. kada osoba izabere rod u postavkama). Umjesto toga, koristite rodno neutralne izraze ili zatražite podršku za rod na stranici za podršku sajta translatewiki.net. Imajte na umu da se izabrano rješenje treba koristiti dosljedno u određenom ''segmentu'' interfejsa. Uniformnost u cijelom interfejsu trenutno nije moguće postići, ali segmenti treba da budu što više konzistentni i prirodni. == Rješavanje sporova == Sporovi o rodnim oblicima rješavaju se u skladu s načelima ove smjernice. Urednici i urednice treba prvo da pokušaju pronaći precizno i prirodno preoblikovanje koje čuva značenje. ''Nemojte'' praviti masovne izmjene rodnih oblika dok traje rasprava o spornom rješenju. == Povezano == * [[Wikipedija:Biografije živih osoba]] * [[Wikipedija:Neutralno gledište]] {{Wikipedijina pravila i smjernice}} ogs69eltb2akybq3bbztlcc1tolpvxt 42690870 42690862 2026-09-22T01:48:59Z Aca 108187 42690870 wikitext text/x-wiki {{smjernica}} {{prečac|WP:ROJ}} '''Rodno osjetljiv jezik''' pruža jezička rješenja kojima se žene, muškarci i osobe drugih rodnih identiteta predstavljaju ravnopravno, precizno i u skladu s kontekstom. Ova smjernica regulira upotrebu rodno osjetljivog jezika u člancima, kategorijama, ostalim imenskim prostorima i porukama korisničkog interfejsa. == Osnovna načela == # '''Preciznost''' – Rodno označavanje mora precizno predstavljati konkretnu osobu, grupu i značenje o kojem se piše. # '''Samoopredjeljenje''' – Za konkretnu osobu koriste se zamjenice koje ona javno preferira, na temelju [[Wikipedija:Pouzdani izvori|pouzdanih izvora]]. # '''Ravnopravnost''' – Pri obraćanju osobama različitih rodova treba koristiti inkluzivne formulacije koje obuhvataju sve pripadnike i pripadnice grupe. # '''Prirodnost''' – Prednost imaju ustaljeni i gramatički pravilni oblici te preoblikovane rečenice. Kosu crtu (/) i zagradu treba koristiti ''štedljivo''. # '''Jednakost''' – Pri klasifikaciji ne koriste se različiti pristupi za žene, muškarce i osobe drugih rodnih identiteta. # '''Vjerodostojnost''' – Nazivi djela, organizacija, funkcija, historijski nazivi i citati ne prepravljaju se tako da izgube izvorni oblik ili značenje. == Članci == === Biografije === Za osobu se koriste gramatički rod, zamjenice i rodno označene imenice koji odgovaraju njenom javno izraženom rodnom identitetu u pouzdanim izvorima. Ako jasna i vjerodostojna izjava same osobe ne postoji, treba pratiti ustaljenu praksu u pouzdanim izvorima. Ne treba samostalno zaključivati rod osobe na osnovu njenog imena, izgleda ili glasa niti se pozivati na preferencije koje nisu javno provjerljive u pouzdanim izvorima. Kada je osoba žena, koristite odgovarajuće ženske oblike zanimanja, zvanja, funkcije i društvene uloge: ''naučnica'' ili ''znanstvenica'', ''profesorica'' ili ''profesorka'', ''ministrica'' ili ''ministarka'', ''urednica'' i sl. Treba izabrati oblik u skladu s jezičkom varijantom članka i dosljedno ga koristiti. Muški oblik ''nemojte'' koristiti samo zato što je naziv položaja naveden u muškom rodu u propisu ili starijem izvoru. Imajte na umu da lična preferencija naziva zanimanja nije isto što i rodni identitet te da ona ne treba utjecati na izbor odgovarajućeg oblika. Na primjer, čak i kada osoba ženskog roda preferira muške oblike zanimanja, radi očuvanja uniformnosti treba koristiti ženske oblike zanimanja. Ako postoji više pravilnih ženskih ili muških oblika, prednost ima oblik koji odgovara jezičkoj varijanti članka, prevladava u pouzdanim izvorima ili djeluje prirodnije. ''Nemojte'' samostalno kovati nove ženske oblike koji ne postoje ni u jednom pouzdanom izvoru na srpskohrvatskom jeziku jer [[Wikipedija:Wikipedija nije mjesto za stvari izmišljene preko noći|Wikipedija nije mjesto za izraze izmišljene preko noći]]. Umjesto toga, preoblikujte rečenicu tako da izbjegnete upotrebu rodno osjetljivog izraza. Za nebinarne i druge osobe koje ne koriste muški rod (npr. engleski: ''he/him'') ili ženski rod (npr. engleski: ''she/her''), već koriste rodno neutralne zamjenice (npr. engleski: ''they/them'') ili neozamjenice, treba koristiti rodno neutralne rečenice. Takve rečenice mogu se oblikovati riječju ''osoba'' (npr. ''osoba se bavila'', ''osoba je bila na čelu'', ''osoba je obavljala dužnost''). Iako je riječ ''osoba'' gramatički ženskog roda, ona ne označava ženski rodni identitet. Međutim, treba izbjegavati učestalo ponavljanje riječi ''osoba''; upotreba imena i preoblikovanih rečenica često je prirodnija opcija. Radi izbjegavanja roda, u rečenicama možete koristiti narativni prezent (''glumi'', ''izjavljuje'', ''započinje''). Umjesto zamjenica, koristite ime osobe radi oslovljavanja. Napomena o upotrebi rodno neutralnog jezika ''može'' se ostaviti u komentaru na vrhu članka radi očuvanja dosljednosti, iako to nije obavezno. Prethodno ime transrodne osobe navodi se samo ako je enciklopedijski relevantno i dobro potkrijepljeno izvorima. Ne koristi se kao podrazumijevano ime i ne ponavlja se bez potrebe. Za prošle događaje u pravilu se koriste sadašnje ime i zamjenice osobe, osim u doslovnom citatu, naslovu djela ili drugom slučaju u kojem bi izmjena falsificirala izvor. === Naslovi članaka i preusmjerenja === [[Wikipedija:Naslovi članaka|Naslov članka]] bira se prema kriterijima prepoznatljivosti, prirodnosti, preciznosti, sažetosti i dosljednosti. Rodna osjetljivost sama po sebi nije razlog da se zanemari najčešći ili službeni naziv teme. Za zanimanja, funkcije i druge pojmove koji imaju rodne oblike, članak se u pravilu piše o pojmu, a ne zasebno o muškom i ženskom obliku (npr. [[glumac]] i [[medicinska sestra]]). U prvoj rečenici članka treba navesti relevantne oblike, a sa drugih uobičajenih oblika napraviti preusmjerenja. Zasebni članci opravdani su samo kada izrazi označavaju različite historijske, pravne, kulturne ili društvene pojave. === Citati, službeni nazivi i historijski izrazi === Doslovni citati, naslovi djela, imena organizacija, službeni nazivi i tekst historijskih dokumenata prenose se vjerno originalu. Arhaičan, diskriminatoran ili danas neprimjeren izraz može se objasniti u tekstu kada je to relevantno, ali se citat ne prepravlja bez označavanja izmjena. U običnom tekstu ne treba preuzimati zastarjelu ili omalovažavajuću terminologiju samo zato što se pojavljuje u izvoru. Izvor se sažima savremenim, neutralnim i preciznim jezikom, osim kada je sama terminologija tema članka. == Ostali imenski prostori == Prethodno navedene smjernice za članke primjenjuju se i u drugim imenskim prostorima uz dva izuzetka: naslovi kategorija (regulirani u odjeljku ispod) i upotreba dvojnih oblika u ''sadržaju'' stranica (regulirana u nastavku). Kada se tekst odnosi na osobe različitih rodova, treba izabrati formulaciju koja ih jasno obuhvata. To se postiže navođenjem oba roda pomoću veznika ''i'' (npr. ''korisnici i korisnice'', ''urednici i urednice''). Kada se tekst odnosi na osobu nepoznatog roda, treba izabrati formulaciju koja to jasno ističe. To se postiže navođenjem oba oblika pomoću veznika ''ili'' (npr. ''korisnik ili korisnica'', ''urednik ili urednica'') ili, kada je potrebna sažetost, upotrebom kose crte (npr. ''korisnik/korisnica'', ''urednik/urednica''). Van standarda je upotreba donje crte (npr. ''korisnik_korisnica'', ''urednik_urednica'') i vertikalne trotačke (npr. ''korisnik⋮korisnica'', ''urednik⋮urednica'') te upotreba skraćenih alternativnih oblika (npr. ''korisnik/ca'', ''urednik/ca'' i ''korisnik⋮ca'', ''urednik⋮ca''). Skraćeni oblik s kosom crtom može se koristiti samo kada je neophodan radi sažetosti (gdje prostor ne dopušta prirodnije rješenje). Upotreba zagrada za navođenje roda, kao u primeru ''prijavljen(a)'', također se treba izbjegavati, osim kada je to potrebno radi sažetosti. Uobičajeni redoslijed je muški pa ženski oblik. Međutim, kada se poruka primarno odnosi na žene (npr. feministički uređivački maraton), na prvo mjesto treba staviti ženski oblik, a na drugo muški. Izmjena redoslijeda moguća je i zbog kongruencije (sročnosti) unutar rečenice. U svakom slučaju, formulacija mora ostati precizna i dosljedna. Alternativno, moguća je upotreba dužih opisnih izraza (npr. ''ljudi koji koriste Wikipediju'', ''osobe koje uređuju Wikipediju''). Kad je to primjenljivo, ''preporučuje se'' preoblikovanje rečenice tako da ona izbjegava rodno označavanje (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik'', kada je primjenljivo). Muški množinski oblik može se upotrijebiti u ustaljenom nazivu, doslovnom citatu, historijskom kontekstu ili kada bi drugo rješenje bilo neprirodno. Međutim, ne treba ga mehanički birati u svakom općem iskazu ako je dostupno preciznije i inkluzivnije rješenje. ''Naslovi'' stranica u ostalim imenskim prostorima, sa izuzetkom naslova kategorija (regulirani u odjeljku ispod), podliježu istim smjernicama kao i naslovi članaka (npr. [[Wikipedija:Administratori]]). Imajte na umu da mnoge stranice mogu odudarati od smjernica navedenih u ovom odjeljku. Takve situacije smatraju se vanstandardnim. Svi su dobrodošli da pomognu u usklađivanju s ovim smjernicama. Dok se stranice ne ažuriraju, treba smatrati da se rečenice pisane u muškom generičkom rodu pojednako odnose i na žene. === Kategorije === Naslovi kategorija treba da budu precizni, gramatički pravilni i usklađeni sa sadržajem kategorije: * Kada kategorija obuhvata osobe različitih rodova, treba koristiti rodno neutralan naslov koji je dovoljno prirodan (npr. ''Rođenja 2010.'', ''Smrti 2020.''). * Kada je kategorizacija po rodu ''enciklopedijski smislena'' (npr. muški i ženski nazivi zanimanja), ''mogu'' se napraviti zasebne, rodno određene kategorije za muški rod (npr. ''Kanadski glumci'') i ženski rod (npr. ''Kanadske glumice'') te za nebinarne osobe (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). * Ne treba stvarati natkategorije naslovljene dvojnim oblicima (npr. ''Kanadski glumci i glumice''). * Rodno određene kategorije moraju biti kategorizirane ''simetrično'', u istim natkategorijama. Ženska kategorija i kategorija za nebinarne osobe ''ne smiju'' biti potkategorije muške kategorije. * Naslovi kategorija za nebinarne osobe treba da koriste generički rod (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). Upotreba dvojnih oblika može se smatrati terminološki nezgrapnom. * Za izradu rodno određene kategorije potreban je dovoljan broj članaka (minimalno tri). === Projektne stranice i stranice pomoći === U pravilima, smjernicama, uputstvima, obavijestima i obrascima treba koristiti rodno neutralne ili inkluzivne formulacije, naročito kada se neposredno opisuje šta korisnici i korisnice mogu ili treba da urade. Prednost imaju kratka i prirodna rješenja. Kada god je to primjenljivo, u uputstvima koristite drugo lice množine imperativa radi sažetosti (''Unesite razlog'' umjesto ''Korisnik ili korisnica unosi razlog''). === Stranice za razgovor === Korisnike i korisnice treba oslovljavati imenom i zamjenicama koje oni sami koriste. Ako rod osobe nije poznat, ne treba ga nagađati. Može se upotrijebiti korisničko ime, izraz ''osoba'', glagolska konstrukcija bez rodnog označavanja ili direktno obraćanje u drugom licu. Nenamjerna greška u rodu ispravlja se ''staloženo''. Namjerno i ustrajno oslovljavanje protivno jasno izraženom identitetu osobe i uprkos prethodnoj javnoj primjedbi predstavlja [[Wikipedija:Bez ličnih napada|lični napad]] i [[Wikipedija:Uznemiravanje|uznemiravanje]] na temelju rodnog identiteta te se razmatra prema odredbama [[:foundation:Policy:Universal_Code_of_Conduct/sh|Univerzalnog kodeksa ponašanja]]; neće se razmatrati kao običan jezički spor. Citiranje tuđih riječi u raspravi mora ostati vjerno. Niko nije dužan otkrivati vlastiti rodni identitet radi doprinošenja Wikipediji. === Korisničke stranice === Korisnici i korisnice slobodno biraju kako će na vlastitim korisničkim stranicama izraziti rod i koje će zamjenice koristiti. Drugi urednici i urednice ''ne smiju'' mijenjati takvo samoopredjeljenje niti ga koristiti za lični napad ili uznemiravanje (pogledajte odjeljak iznad). === Šabloni i moduli === Tekst koji šablon ili modul prikazuje treba uskladiti s ovom smjernicom. Kada izlaz zavisi od konkretne osobe, može se koristiti ugrađena funkcija <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Alternativno, mogu se koristiti odgovarajući parametri. U dokumentaciji treba navesti kako se bira rodni oblik i šta se prikazuje kao rezultat. Tehnička složenost treba da bude razmjerna koristi; često je jednostavnije preoblikovati poruku nego koristiti različite rodne oblike. === Poruke interfejsa === Kada je riječ o porukama interfejsa, treba voditi računa o sažetosti i dužini teksta, pogotovo u mobilnom prikazu. To znači da kratke poruke treba prevesti koristeći sažete rodno neutralne izraze, dok dugačke poruke (poput informativnih tekstova) mogu koristiti rodno inkluzivne, dvojne oblike. Pri pisanju i prevođenju poruka u pravilu se primjenjuje sljedeći redoslijed: # Upotrijebite direktno obraćanje ili preoblikujte poruku tako da rodni oblici nisu potrebni (npr. upotreba narativnog prezenta u dnevnicima). # Upotrijebite rodno neutralni ili opisni izraz (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik/korisnica'', kada je primjenljivo). # Ako se korisnički rod može pribaviti, upotrijebite odgovarajuće rodne oblike pomoću ugrađene funkcije <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Prvi oblik je muški, drugi ženski, a treći rodno inkluzivan. ''Nemojte'' koristiti rodno neutralni izraz u trećem parametru ugrađene funkcije. Umjesto toga, koristite dosljedne rodne oblike (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnik|korisnica|korisnik/korisnica}}</nowiki></code>) ili jedinstveni rodno neutralni oblik (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnički}} račun</nowiki></code>), u skladu s gornjom tačkom, kada je to primjenljivo. # Ako nijedno od navedenog nije izvodljivo, upotrijebite dvojni oblik koristeći odgovarajući veznik (''i'', ''ili''). Alternativno, možete koristiti kosu crtu (/) kada je sažetost potrebna. ''Nemojte'' koristiti dvojne oblike za pojedinačnu osobu u slučajevima kada se očekuje upotreba konkretnog roda (npr. kada osoba izabere rod u postavkama). Umjesto toga, koristite rodno neutralne izraze ili zatražite podršku za rod na stranici za podršku sajta translatewiki.net. Imajte na umu da se izabrano rješenje treba koristiti dosljedno u određenom ''segmentu'' interfejsa. Uniformnost u cijelom interfejsu trenutno nije moguće postići, ali segmenti treba da budu što više konzistentni i prirodni. == Rješavanje sporova == Sporovi o rodnim oblicima rješavaju se u skladu s načelima ove smjernice. Urednici i urednice treba prvo da pokušaju pronaći precizno i prirodno preoblikovanje koje čuva značenje. ''Nemojte'' praviti masovne izmjene rodnih oblika dok traje rasprava o spornom rješenju. == Povezano == * [[Wikipedija:Biografije živih osoba]] * [[Wikipedija:Neutralno gledište]] {{Wikipedijina pravila i smjernice}} pnyjp240oxbwspo25abofwpo20qyjdc 42690871 42690870 2026-09-22T02:08:34Z Aca 108187 42690871 wikitext text/x-wiki {{smjernica}} {{prečac|WP:ROJ}} '''Rodno osjetljiv jezik''' pruža jezička rješenja kojima se žene, muškarci i osobe drugih rodnih identiteta predstavljaju ravnopravno, precizno i u skladu s kontekstom. Ova smjernica regulira upotrebu rodno osjetljivog jezika u člancima, kategorijama, ostalim imenskim prostorima i porukama korisničkog interfejsa. == Osnovna načela == # '''Preciznost''' – Rodno označavanje mora precizno predstavljati konkretnu osobu, grupu i značenje o kojem se piše. # '''Samoopredjeljenje''' – Za konkretnu osobu koriste se zamjenice koje ona javno preferira, na temelju [[Wikipedija:Pouzdani izvori|pouzdanih izvora]]. # '''Ravnopravnost''' – Pri obraćanju osobama različitih rodova treba koristiti inkluzivne formulacije koje obuhvataju sve pripadnike i pripadnice grupe. # '''Prirodnost''' – Prednost imaju ustaljeni i gramatički pravilni oblici te preoblikovane rečenice. Kosu crtu (/) i zagradu treba koristiti ''štedljivo''. # '''Jednakost''' – Pri klasifikaciji ne koriste se različiti pristupi za žene, muškarce i osobe drugih rodnih identiteta. # '''Vjerodostojnost''' – Nazivi djela, organizacija, funkcija, historijski nazivi i citati ne prepravljaju se tako da izgube izvorni oblik ili značenje. == Članci == === Biografije === Za osobu se koriste gramatički rod, zamjenice i rodno označene imenice koji odgovaraju njenom javno izraženom rodnom identitetu u pouzdanim izvorima. Ako jasna i vjerodostojna izjava same osobe ne postoji, treba pratiti ustaljenu praksu u pouzdanim izvorima. Ne treba samostalno zaključivati rod osobe na osnovu njenog imena, izgleda ili glasa niti se pozivati na preferencije koje nisu javno provjerljive u pouzdanim izvorima. Kada je osoba žena, koristite odgovarajuće ženske oblike zanimanja, zvanja, funkcije i društvene uloge: ''naučnica'' ili ''znanstvenica'', ''profesorica'' ili ''profesorka'', ''ministrica'' ili ''ministarka'', ''urednica'' i sl. Treba izabrati oblik u skladu s jezičkom varijantom članka i dosljedno ga koristiti. Muški oblik ''nemojte'' koristiti samo zato što je naziv položaja naveden u muškom rodu u propisu ili starijem izvoru. Imajte na umu da lična preferencija naziva zanimanja nije isto što i rodni identitet te da ona ne treba utjecati na izbor odgovarajućeg oblika. Na primjer, čak i kada osoba ženskog roda preferira muške oblike zanimanja, radi očuvanja uniformnosti treba koristiti ženske oblike zanimanja. Ako postoji više pravilnih ženskih ili muških oblika, prednost ima oblik koji odgovara jezičkoj varijanti članka, prevladava u pouzdanim izvorima ili djeluje prirodnije. ''Nemojte'' samostalno kovati nove ženske oblike koji ne postoje ni u jednom pouzdanom izvoru na srpskohrvatskom jeziku jer [[Wikipedija:Wikipedija nije mjesto za stvari izmišljene preko noći|Wikipedija nije mjesto za izraze izmišljene preko noći]]. Umjesto toga, preoblikujte rečenicu tako da izbjegnete upotrebu rodno osjetljivog izraza. Za nebinarne i druge osobe koje ne koriste muški rod (npr. engleski: ''he/him'') ili ženski rod (npr. engleski: ''she/her''), već koriste rodno neutralne zamjenice (npr. engleski: ''they/them'') ili neozamjenice, treba koristiti rodno neutralne rečenice. Takve rečenice mogu se oblikovati riječju ''osoba'' (npr. ''osoba se bavila'', ''osoba je bila na čelu'', ''osoba je obavljala dužnost''). Iako je riječ ''osoba'' gramatički ženskog roda, ona ne označava ženski rodni identitet. Međutim, treba izbjegavati učestalo ponavljanje riječi ''osoba''; upotreba imena i preoblikovanih rečenica često je prirodnija opcija. Radi izbjegavanja roda, u rečenicama možete koristiti narativni prezent (''glumi'', ''izjavljuje'', ''započinje''). Umjesto zamjenica, koristite ime osobe radi oslovljavanja. Napomena o upotrebi rodno neutralnog jezika ''može'' se ostaviti u komentaru na vrhu članka radi očuvanja dosljednosti, iako to nije obavezno. Prethodno ime transrodne osobe navodi se samo ako je enciklopedijski relevantno i dobro potkrijepljeno izvorima. Ne koristi se kao podrazumijevano ime i ne ponavlja se bez potrebe. Za prošle događaje u pravilu se koriste sadašnje ime i zamjenice osobe, osim u doslovnom citatu, naslovu djela ili drugom slučaju u kojem bi izmjena falsificirala izvor. === Naslovi članaka i preusmjerenja === [[Wikipedija:Naslovi članaka|Naslov članka]] bira se prema kriterijima prepoznatljivosti, prirodnosti, preciznosti, sažetosti i dosljednosti. Rodna osjetljivost sama po sebi nije razlog da se zanemari najčešći ili službeni naziv teme. Za zanimanja, funkcije i druge pojmove koji imaju rodne oblike, članak se u pravilu piše o pojmu, a ne zasebno o muškom i ženskom obliku (npr. [[glumac]] i [[medicinska sestra]]). U prvoj rečenici članka treba navesti relevantne oblike, a sa drugih uobičajenih oblika napraviti preusmjerenja. Zasebni članci opravdani su samo kada izrazi označavaju različite historijske, pravne, kulturne ili društvene pojave. === Citati, službeni nazivi i historijski izrazi === Doslovni citati, naslovi djela, imena organizacija, službeni nazivi i tekst historijskih dokumenata prenose se vjerno originalu. Arhaičan, diskriminatoran ili danas neprimjeren izraz može se objasniti u tekstu kada je to relevantno, ali se citat ne prepravlja bez označavanja izmjena. U običnom tekstu ne treba preuzimati zastarjelu ili omalovažavajuću terminologiju samo zato što se pojavljuje u izvoru. Izvor se sažima savremenim, neutralnim i preciznim jezikom, osim kada je sama terminologija tema članka. == Ostali imenski prostori == Prethodno navedene smjernice za članke primjenjuju se i u drugim imenskim prostorima uz dva izuzetka: naslovi kategorija (regulirani u odjeljku ispod) i upotreba dvojnih oblika u ''sadržaju'' stranica (regulirana u nastavku). Kada se tekst odnosi na osobe različitih rodova, treba izabrati formulaciju koja ih jasno obuhvata. To se postiže navođenjem oba roda pomoću veznika ''i'' (npr. ''korisnici i korisnice'', ''urednici i urednice''). Kada se tekst odnosi na osobu nepoznatog roda, treba izabrati formulaciju koja to jasno ističe. To se postiže navođenjem oba oblika pomoću veznika ''ili'' (npr. ''korisnik ili korisnica'', ''urednik ili urednica'') ili, kada je potrebna sažetost, upotrebom kose crte (npr. ''korisnik/korisnica'', ''urednik/urednica''). Van standarda je upotreba donje crte (npr. ''korisnik_korisnica'', ''urednik_urednica'') i vertikalne trotačke (npr. ''korisnik⋮korisnica'', ''urednik⋮urednica'') te upotreba skraćenih alternativnih oblika (npr. ''korisnik/ca'', ''urednik/ca'' i ''korisnik⋮ca'', ''urednik⋮ca''). Skraćeni oblik s kosom crtom može se koristiti samo kada je neophodan radi sažetosti (gdje prostor ne dopušta prirodnije rješenje). Upotreba zagrada za navođenje roda, kao u primeru ''prijavljen(a)'', također se treba izbjegavati, osim kada je to potrebno radi sažetosti. Uobičajeni redoslijed je muški pa ženski oblik. Međutim, kada se poruka primarno odnosi na žene (npr. feministički uređivački maraton), na prvo mjesto treba staviti ženski oblik, a na drugo muški. Izmjena redoslijeda moguća je i zbog kongruencije (sročnosti) unutar rečenice. U svakom slučaju, formulacija mora ostati precizna i dosljedna. Alternativno, moguća je upotreba dužih opisnih izraza (npr. ''ljudi koji koriste Wikipediju'', ''osobe koje uređuju Wikipediju''). Kad je to primjenljivo, ''preporučuje se'' preoblikovanje rečenice tako da ona izbjegava rodno označavanje (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik'', kada je primjenljivo). Muški množinski oblik može se upotrijebiti u ustaljenom nazivu, doslovnom citatu, historijskom kontekstu ili kada bi drugo rješenje bilo neprirodno. Međutim, ne treba ga mehanički birati u svakom općem iskazu ako je dostupno preciznije i inkluzivnije rješenje. ''Naslovi'' stranica u ostalim imenskim prostorima, sa izuzetkom naslova kategorija (regulirani u odjeljku ispod), podliježu istim smjernicama kao i naslovi članaka (npr. [[Wikipedija:Administratori]]). Imajte na umu da mnoge stranice mogu odudarati od smjernica navedenih u ovom odjeljku. Takve situacije smatraju se vanstandardnim. Svi su dobrodošli da pomognu u usklađivanju s ovim smjernicama. Dok se stranice ne ažuriraju, treba smatrati da se rečenice pisane u muškom generičkom rodu pojednako odnose i na žene. === Kategorije === Naslovi kategorija treba da budu precizni, gramatički pravilni i usklađeni sa sadržajem kategorije: * Kada kategorija obuhvata osobe različitih rodova, treba koristiti rodno neutralan naslov koji je dovoljno prirodan (npr. ''Rođenja 2010.'', ''Smrti 2020.''). * Kada je kategorizacija po rodu ''enciklopedijski smislena'' (npr. muški i ženski nazivi zanimanja), ''mogu'' se napraviti zasebne, rodno određene kategorije za muški rod (npr. ''Kanadski glumci'') i ženski rod (npr. ''Kanadske glumice'') te za nebinarne osobe (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). * Ne treba stvarati natkategorije naslovljene dvojnim oblicima (npr. ''Kanadski glumci i glumice''). * Rodno određene kategorije moraju biti kategorizirane ''simetrično'', u istim natkategorijama. Ženska kategorija i kategorija za nebinarne osobe ''ne smiju'' biti potkategorije muške kategorije. * Naslovi kategorija za nebinarne osobe treba da koriste generički rod (npr. ''Kanadski nebinarni glumci''). Upotreba dvojnih oblika može se smatrati terminološki nezgrapnom. * Za izradu rodno određene kategorije potreban je dovoljan broj članaka (minimalno tri). === Projektne stranice i stranice pomoći === U pravilima, smjernicama, uputstvima, obavijestima i obrascima treba koristiti rodno neutralne ili inkluzivne formulacije, naročito kada se neposredno opisuje šta korisnici i korisnice mogu ili treba da urade. Prednost imaju kratka i prirodna rješenja. Kada god je to primjenljivo, u uputstvima koristite drugo lice množine imperativa radi sažetosti (''Unesite razlog'' umjesto ''Korisnik ili korisnica unosi razlog''). === Stranice za razgovor === Korisnike i korisnice treba oslovljavati imenom i zamjenicama koje oni sami koriste. Ako rod osobe nije poznat, ne treba ga nagađati. Može se upotrijebiti korisničko ime, izraz ''osoba'', glagolska konstrukcija bez rodnog označavanja ili direktno obraćanje u drugom licu. Nenamjerna greška u rodu ispravlja se ''staloženo''. Namjerno i ustrajno oslovljavanje protivno jasno izraženom identitetu osobe i uprkos prethodnoj javnoj primjedbi predstavlja [[Wikipedija:Bez ličnih napada|lični napad]] i [[Wikipedija:Uznemiravanje|uznemiravanje]] na temelju rodnog identiteta te se razmatra prema odredbama [[:foundation:Policy:Universal_Code_of_Conduct/sh|Univerzalnog kodeksa ponašanja]]; neće se razmatrati kao običan jezički spor. Citiranje tuđih riječi u raspravi mora ostati vjerno. Niko nije dužan otkrivati vlastiti rodni identitet radi doprinošenja Wikipediji. === Korisničke stranice === Korisnici i korisnice slobodno biraju kako će na vlastitim korisničkim stranicama izraziti rod i koje će zamjenice koristiti. Drugi urednici i urednice ''ne smiju'' mijenjati takvo samoopredjeljenje niti ga koristiti za lični napad ili uznemiravanje (pogledajte odjeljak iznad). === Šabloni i moduli === Tekst koji šablon ili modul prikazuje treba uskladiti s ovom smjernicom. Kada izlaz zavisi od konkretne osobe, može se koristiti ugrađena funkcija <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Alternativno, mogu se koristiti odgovarajući parametri. U dokumentaciji treba navesti kako se bira rodni oblik i šta se prikazuje kao rezultat. Tehnička složenost treba da bude razmjerna koristi; često je jednostavnije preoblikovati poruku nego koristiti različite rodne oblike. === Poruke interfejsa === Kada je riječ o porukama interfejsa, treba voditi računa o sažetosti i dužini teksta, pogotovo u mobilnom prikazu. To znači da kratke poruke treba prevesti koristeći sažete rodno neutralne izraze, dok dugačke poruke (poput informativnih tekstova) mogu koristiti rodno inkluzivne, dvojne oblike. Pri pisanju i prevođenju poruka u pravilu se primjenjuje sljedeći redoslijed: # Upotrijebite direktno obraćanje ili preoblikujte poruku tako da rodni oblici nisu potrebni (npr. upotreba narativnog prezenta u dnevnicima). # Upotrijebite rodno neutralni ili opisni izraz (npr. ''korisnički račun'' umjesto ''korisnik/korisnica'', kada je primjenljivo). # Ako se korisnički rod može pribaviti, upotrijebite odgovarajuće rodne oblike pomoću ugrađene funkcije <code><nowiki>{{GENDER:}}</nowiki></code>. Prvi oblik je za muški, drugi za ženski, a treći za nenaveden rod. Kada treći parametar nije naveden a rodni identet nije naznačen u postavkama, funkcija vraća vrijednost prvog parametra. Koristite rodno inkluzivan oblik u trećem parametru. ''Nemojte'' koristiti rodno neutralni izraz samo u trećem parametru ugrađene funkcije. Umjesto toga, koristite dosljedne rodne oblike (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnik|korisnica|korisnik/korisnica}}</nowiki></code>) ili jedinstveni rodno neutralni oblik (npr. <code><nowiki>{{GENDER:$1|korisnički}} račun</nowiki></code>), u skladu s gornjom tačkom, kada je to primjenljivo. # Ako nijedno od navedenog nije izvodljivo, upotrijebite dvojni oblik koristeći odgovarajući veznik (''i'', ''ili''). Alternativno, možete koristiti kosu crtu (/) kada je sažetost potrebna. ''Nemojte'' koristiti dvojne oblike za pojedinačnu osobu u slučajevima kada se očekuje upotreba konkretnog roda (npr. kada osoba izabere rod u postavkama). Umjesto toga, koristite rodno neutralne izraze ili zatražite podršku za rod na stranici za podršku sajta translatewiki.net. Imajte na umu da se izabrano rješenje treba koristiti dosljedno u određenom ''segmentu'' interfejsa. Uniformnost u cijelom interfejsu trenutno nije moguće postići, ali segmenti treba da budu što više konzistentni i prirodni. == Rješavanje sporova == Sporovi o rodnim oblicima rješavaju se u skladu s načelima ove smjernice. Urednici i urednice treba prvo da pokušaju pronaći precizno i prirodno preoblikovanje koje čuva značenje. ''Nemojte'' praviti masovne izmjene rodnih oblika dok traje rasprava o spornom rješenju. == Povezano == * [[Wikipedija:Biografije živih osoba]] * [[Wikipedija:Neutralno gledište]] {{Wikipedijina pravila i smjernice}} 6b5vbdn4hdyiwswyzy40oyl05msl34k 0 4725556 42690955 42690415 2026-09-22T10:25:44Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 2 books for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690955 wikitext text/x-wiki [[File:Tilapia Pfiesteriosis.jpg|thumb|right|upright=1.5| {{center|Akutna [[Pfiesteria|pfiesterioza]] kod [[tilapija|tilapije]]}} Gornji red: neoboljela riba; donji red: riba kojom se hrani mesožderna alga ''[[Pfiesteria shumwayae]]''.]] '''Grabežljivi dinoflagelati''' su [[grabežljivac|grabežljivi]] [[heterotrof]]ni ili [[miksotrof]]ni [[Alveolata|alveolati]] koji dio ili većinu [[nutrijent|hranjivih tvari]] dobijaju probavljanjem drugih organizama. Otprilike polovina dinoflagelata nema fotosintetske pigmente i specijalizirano je za konzumiranje drugih [[eukariot]]skih ćelija, a čak su i fotosintetski oblici često grabežljivi.<ref name="isbn0-412-11121-7">{{cite book |author=Doyle, Jeff |author2=Soltis, Douglas E. |author3=Soltis, Pamela S. |author3-link=Soltis, Pamela S. |title=Molecular systematics of plants II: DNA sequencing |url=https://archive.org/details/molecularsystema0000unse_x3b7 |publisher=Kluwer Academic Publishers |location=Boston |year=1998 |isbn=0-412-11121-7 }}</ref><ref name="isbn0-19-856974-2">{{cite book |author=Bhattacharya, Debashish |author2=Olson, Laura Katz |title=Genomics and evolution of microbial eukaryotes |url=https://archive.org/details/genomicsevolutio0000unse |publisher=Oxford University Press |location=Oxford [Oxfordshire] |year=2006 |isbn=0-19-856974-2 }}</ref> Organizmi koji se hrane na ovaj način obuhvataju ''[[Oxyrrhis marina]]'', koja se hrani [[fitoplankton]]om putem [[fagocitoza|fagocitoze]],<ref name="pmid7507024">{{cite journal |vauthors=Whiteley AS, Burkill PH, Sleigh MA |title=Rapid method for cell cycle analysis in a predatory marine dinoflagellate |journal=Cytometry |volume=14 |issue=8 |pages=909–15 |year=1993 |pmid=7507024 |doi=10.1002/cyto.990140809|doi-access=free }}</ref> ''[[Polykrikos kofoidii]]'', koja se hrani različitim vrstama toksičnih dinoflagelata i onih koji uzrokuju pojavu [[crvena plima|crvene plime]],<ref name="pmid11411838">{{cite journal |vauthors=Jeong HJ, Kim SK, Kim JS, Kim ST, Yoo YD, Yoon JY |title=Growth and grazing rates of the heterotrophic dinoflagellate Polykrikos kofoidii on red-tide and toxic dinoflagellates |journal=J. Eukaryot. Microbiol. |volume=48 |issue=3 |pages=298–308 |year=2001 |pmid=11411838 |doi=10.1111/j.1550-7408.2001.tb00318.x|s2cid=27126586 }}</ref> ''[[Ceratium furca]]'', koja je prvenstveno fotosintetski organizam, ali je sposobna i za konzumiranje drugih [[protist]]a, poput [[trepljar]]a,<ref name="pmid11908900">{{cite journal |vauthors=Smalley GW, Coats DW |title=Ecology of the red-tide dinoflagellate Ceratium furca: distribution, mixotrophy, and grazing impact on ciliate populations of Chesapeake Bay |journal=J. Eukaryot. Microbiol. |volume=49 |issue=1 |pages=63–73 |year=2002 |pmid=11908900 |doi=10.1111/j.1550-7408.2002.tb00343.x|s2cid=20834759 }}</ref> ''[[Cochlodinium polykrikoides]]'', koja se hrani fitoplanktonom,<ref name="pmid15537091">{{cite journal |vauthors=Jeong HJ, Du Yoo Y, Kim JS |title=Mixotrophy in the phototrophic harmful alga Cochlodinium polykrikoides (Dinophycean): prey species, the effects of prey concentration, and grazing impact |journal=J. Eukaryot. Microbiol. |volume=51 |issue=5 |pages=563–9 |year=2004 |pmid=15537091 |doi=10.1111/j.1550-7408.2004.tb00292.x|s2cid=4641093 |display-authors=etal}}</ref> ''[[Gambierdiscus toxicus]]'', koja se hrani algama i stvara [[toksin]] koji, ako se unese u organizam, uzrokuje [[trovanje ciguaterom]],<ref name="pmid16943762">{{cite journal |title=Ciguatera fish poisoning--Texas, 1998, and South Carolina, 2004 |journal=MMWR Morb. Mortal. Wkly. Rep. |volume=55 |issue=34 |pages=935–7 |year=2006 |pmid=16943762 |author1= Centers for Disease Control and Prevention (CDC)}}</ref> te ''[[Pfiesteria]]'' i srodne vrste poput ''[[Luciella masanensis]]'', koje se hrane raznovrsnim plijenom, uključujući riblju kožu i ljudske krvne ćelije.<ref name="pmid12198545">{{cite journal |vauthors=Vogelbein WK, Lovko VJ, Shields JD |title=Pfiesteria shumwayae kills fish by micropredation not exotoxin secretion |journal=Nature |volume=418 |issue=6901 |pages=967–70 |year=2002 |pmid=12198545 |doi=10.1038/nature01008|bibcode=2002Natur.418..967V |s2cid=4388577 |display-authors=etal}}</ref><ref name="pmid17552978">{{cite journal |vauthors=Jeong HJ, Ha JH, Yoo YD |title=Feeding by the Pfiesteria-like heterotrophic dinoflagellate Luciella masanensis |journal=J. Eukaryot. Microbiol. |volume=54 |issue=3 |pages=231–41 |year=2007 |pmid=17552978 |doi=10.1111/j.1550-7408.2007.00259.x|s2cid=614623 |display-authors=etal}}</ref> Grabežljivi dinoflagelati mogu usmrtiti svoj plijen ispuštanjem toksina ili direktnom fagocitozom manjeg plijena.<ref>{{Deprecated archive|url=https://archive.today/20121211044917/http://www3.interscience.wiley.com/cgi-bin/abstract/110427393/ABSTRACT|title=Wiley Interscience}}</ref> Neke predatorske alge razvile su ekstremne strategije preživljavanja. Na primjer, ''[[Oxyrrhis marina]]'' može postati [[kanibalizam|kanibalistična]] prema pripadnicima vlastite vrste kada nije dostupan pogodan plijen izvan vlastite vrste,<ref name="pmid17768088">{{cite journal |vauthors=Martel CM, Flynn KJ |title=Morphological controls on cannibalism in a planktonic marine phagotroph |journal=Protist |volume=159 |issue=1 |pages=41–51 |year=2008 |pmid=17768088 |doi=10.1016/j.protis.2007.05.003}}</ref> dok je za vrste roda ''[[Pfiesteria]]'' i njihove srodnike utvrđeno da ubijaju i konzumiraju ribe, zbog čega su u medijima (pogrešno) nazivane mesoždernim "algama". == Histerija zbog ''Pfiesterije'' == <gallery mode=packed style=float:right heights=170> File:Pfiesteria shumwayae.jpg|''[[Pfiesteria shumwayae]]'' File:Coast watch (1979) (20471959890).jpg|''[[Pfiesteria piscicida]]'' </gallery> Mediji termin "mesožderne" ili "grabljivice" među algama uglavnom vezuju za vrste ''[[Pfiesteria piscicida]]'', ''[[Pfiesteria shumwayae]]'' i druge [[dinoflagellata|dinoflagelate]] slične rodu ''Pfiesteria'', koji su povezani sa [[crvena plima|štetnim cvjetanjem algi]] i masovnim [[pomor riba|pomorom riba]].<ref name="AAAS">{{cite web |url=http://atlas.aaas.org/index.php?part=2&sec=waste&sub=agchem |title=AAAS Atlas of Population and Environment |access-date=2008-01-05 }}</ref><ref name="isbn1-59056-098-1">{{cite book |author=Michael Greger |title=Bird Flu: A Virus of Our Own Hatching |publisher=Lantern Books |year= 2006|isbn=1-59056-098-1 |url=http://www.birdflubook.com/a.php?id=52}}</ref> Rod ''Pfiesteria'' nazvan je po američkoj istraživačici protista [[Lois Ann Pfiester]]. Riječ je o [[predator iz zasjede|predatoru koji vreba iz zasjede]] i koristi strategiju napada i povlačenja: ispušta toksin koji paralizira respiratorni sistem osjetljivih vrsta riba, uzrokujući smrt [[gušenje]]m. Nakon toga se hrani tkivom koje otpada s uginulog plijena.<ref name="isbn0-7167-1007-2">{{cite book |author=Eichhorn, Susan E. |author2=Raven, Peter H. |author3=Evert, Ray Franklin |title=Biology of plants |url=https://archive.org/details/biologyofplants00rave_0 |url-access=registration |publisher=W.H. Freeman and Company |location=New York |year=2005 |pages=[https://archive.org/details/biologyofplants00rave_0/page/205 205] |isbn=0-7167-1007-2 }}</ref> ''Pfiesteria piscicida'' ([[latinski jezik|lat]]. "ubica riba") okrivljena je za smrt više od milijardu riba u [[estuarij]]ima rijeka [[Neuse (rijeka)|Neuse]] i [[Pamlico (rijeka)|Pamlico]] u [[Sjeverna Karolina|Sjevernoj Karolini]], kao i za pojavu kožnih lezija kod ljudi tokom 1990-ih.<ref name="isbn1-59056-098-1"/> Opisana je kao organizam koji "dere ​​kožu živim ribama kako bi se hranio njihovim mesom"<ref name="isbn1-59056-098-1"/> ili hemijskim putem detektira ribe i stvara smrtonosne toksine kako bi usmrtilo plijen i hranio se njegovim raspadajućim ostacima.<ref name="AAAS"/> Zbog svoje smrtonosne prirode, ''Pfiesteria'' je nazvana "algom-ubicom",<ref name="CDNN">{{cite web|url=http://www.cdnn.info/news/article/a020815.html |title=Cyber Diver News Network: Cell from Hell - Killer Algae Eating Fish |access-date=2008-02-09 |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20081119160315/http://www.cdnn.info/news/article/a020815.html |archive-date=2008-11-19 }}</ref><ref name="discovermagazine">{{cite web |url=http://discovermagazine.com/1993/apr/killeralgae198 |title=Killer Algae &#124; Unusual Organisms &#124; DISCOVER Magazine |access-date=2008-02-09 }}</ref> a stekla je i reputaciju "''[[Tyrannosaurus|T. rexa]]'' u svijetu dinoflagelata"<ref name="UNC">{{cite web|url=http://www.unc.edu/depts/cmse/science/pfiesteria.html |title=The Fuss Over Pfiesteria |access-date=2008-01-05 |archive-url=https://web.archive.org/web/20080202121835/http://www.unc.edu/depts/cmse/science/pfiesteria.html |archive-date=2008-02-02 |url-status=dead }}</ref> i "ćelije iz pakla".<ref name="pmid10451151">{{cite journal |author=Morris JG |title=Pfiesteria, "the cell from hell," and other toxic algal nightmares |journal=Clin. Infect. Dis. |volume=28 |issue=6 |pages=1191–6; quiz 1197–8 |year=1999 |pmid=10451151 |doi=10.1086/514799|doi-access=free }}</ref> Istaknuto i pretjerano medijsko izvještavanje o vrstama roda ''Pfiesteria'' kao mesoždernim algama koje napadaju ribe i ljude smatra se uzrokom "histerije zbog ''Pfiesterije''" u [[Chesapeake (zaljev)|zaljevu Chesapeake]] 1997. godine, koja je rezultirala očiglednom epidemijom bolesti kod ljudi u regiji [[Pocomoke (rijeka)|Pocomoke]] u [[Maryland]]u.<ref name="JoE">{{cite journal |author=Terlizzi DE |title=Pfiesteria Hysteria, Agriculture, and Water Quality in the Chesapeake Bay: The Extension Bridge over Troubled Waters |journal=Journal of Extension |volume=44 |issue=5 |pages=5FEA3 |year=2006 |url=http://www.joe.org/joe/2006october/a3.shtml }}</ref> Međutim, istraživanje objavljeno sljedeće godine zaključilo je da nije vjerojatno da su ti simptomi bili uzrokovani samo [[masovna histerija|masovnom histerijom]].<ref name="pmid9601200">{{cite journal |vauthors=Greenberg DR, Tracy JK, Grattan LM |title=A critical review of the Pfiesteria hysteria hypothesis |journal=Md Med J |volume=47 |issue=3 |pages=133–6 |year=1998 |pmid=9601200 }}</ref> == U popularnoj kulturi == [[File:Oxyrrhis marina.jpg|thumb|''[[Oxyrrhis marina]]'']] [[File:Ceratium furca.jpg|thumb|''[[Ceratium furca]]'']] Tokom medijskog izvještavanja 1990-ih, ''Pfiesteria'' je nazivana "super zlikovcem"<ref name="discovermagazine"/> i potom je kao takva korištena u nekoliko fiktivnih djela. Podvrsta ''Pfiesterije'' koja ubija ljude predstavljena je u ekološkom trileru [[James Powlik|Jamesa Powlika]] iz 1999. godine, ''[[Sea Change]]''. U [[naučna fantastika|naučnofantastičnom]] romanu [[Frank Schätzing|Franka Schätzinga]] iz 2004. godine, ''[[The Swarm]]'', [[jastog|jastozi]] i [[rak]]ovi šire algu-ubicu ''Pfiesteria homicida'' na ljude. U romanu [[Yann Martel|Yanna Martela]] ''[[Life of Pi]]'' iz 2001. godine, glavni junak tokom brodoloma u [[tihi okean|Tihom okeanu]] nailazi na plutajuće ostrvo mesoždernih algi naseljeno [[merkat]]ima. Na književnom čitanju u [[Calgary]]ju ([[Alberta]], [[Kanada]]) Martel je objasnio da ostrvo mesoždernih algi ima svrhu da predstavi fantastičniju od dvije konkurentske priče u njegovom romanu i izazove čitaoca na "skok u nepoznato".<ref name="FFWD">{{cite web |url=http://www.ffwdweekly.com/Issues/2003/1120/book1.htm |title=FFWD Weekly - November 20, 2003 |access-date=2008-01-05 |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20080202180618/http://www.ffwdweekly.com/Issues/2003/1120/book1.htm |archive-date=2008-02-02 }}</ref> U TV emisiji ''[[Extraterrestrial (TV program)|Extraterrestrial]]'' [[National Geographic]]a iz 2005. godine, vanzemaljski organizam nazvan ''Hysteria'' kombinira osobine ''Pfiesterije'' sa osobinama [[Dictyostelia|ćelijskih sluzavih plijesni]]. Poput ''Pfiesterije'', ''Hysteria'' je jednoćelijski, mikroskopski predator sposoban da stvori paralitički toksin. Poput ćelijskih sluzavih plijesni, može oslobađati signale hemijskog stresa koji uzrokuju da se ćelije agregiraju u [[rojenje|roj]], što omogućava novoformiranom superorganizmu da se hrani mnogo većim životinjama i stvara plodno tijelo koje oslobađa [[spora|spore]] za razmnožavanje.<ref name="EXTRATERRESTRIAL">{{cite web |url=http://channel.nationalgeographic.com/channel/extraterrestrial/ |title=National Geographic Channel: EXTRATERRESTRIAL |access-date=2008-01-05 |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20071212122944/http://channel.nationalgeographic.com/channel/extraterrestrial/ |archive-date=2007-12-12 }}</ref> <gallery mode=packed style=float:left> File:Gambierdiscus toxicus NOAA.png|''[[Gambierdiscus toxicus]]'' File:Bmc evol bio hoppenrath Polykrikos kofoidii extruded nematocyst fig1l.png|''[[Polykrikos kofoidii]]'' File:Cochlodinium polykrikoides.png|''[[Cochlodinium polykrikoides]]'' </gallery> {{clear}} == Povezano == * [[Mesožderna gljiva]] * [[Biljka mesožderka]] * [[Protokarnivorna biljka]] == Reference == {{reflist}} {{načini ishrane}} [[Kategorija:Alge]] [[Kategorija:Načini ishrane]] 0e0nuy94c2crfnsj4hb071i66xb9y75 0 4725569 42690893 42690584 2026-09-22T07:00:35Z InternetArchiveBot 155863 Bluelink 4 books for verifiability (20260922)) #IABot (v2.0.9.6) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 42690893 wikitext text/x-wiki [[File:Forage Sorghum of Tamilnadu.jpg|thumb|300px|[[Sirak]] uzgajan kao krmna hrana.]] '''Krmna hrana''' je biljni materijal (uglavnom lišće i stabljike biljaka) kojim se hrani [[stoka]] koja [[ispaša|pase]].<ref>{{cite book|author=Fageria, N.K.|year=1997|title=Growth and Mineral Nutrition of Field Crops|url=https://archive.org/details/growthmineralnut0000fage|publisher=Marcel Dekker|location=NY, NY|pages=[https://archive.org/details/growthmineralnut0000fage/page/595 595]}}</ref> Historijski gledano, termin ''krmna hrana'' označavao je samo biljke koje životinje jedu direktno sa [[pašnjak]]a, kao i u vidu ostataka usjeva ili nezrelih [[žitarica]], ali se također koristi u širem smislu i uključuje slične biljke koje se sijeku za [[stočna hrana|stočnu hranu]] i daju životinjama, posebno kao [[sijeno]] ili [[silaža|silažu]].<ref>{{cite book|author=Fageria, N.K.|year=1997|title=Growth and Mineral Nutrition of Field Crops|url=https://archive.org/details/growthmineralnut0000fage|publisher=Marcel Dekker|location=NY, NY|pages=[https://archive.org/details/growthmineralnut0000fage/page/583 583]}}</ref> Iako termin ''krmna hrana'' ima široku definiciju, termin '''''krmna kultura''''' se koristi za definiranje usjeva, jednogodišnjih ili dvogodišnjih, koji se uzgajaju za ispašu ili žetvu, pri čemu se čitava biljka koristi u tu svrhu.<ref>{{cite book|last=Givens|first=D. Ian|title=Forage evaluation in ruminant nutrition|year=2000|publisher=CABI|isbn=978-0-85199-344-7|pages=1|url=https://books.google.com/books?id=78WIrCCJW-MC&q=forage+definition&pg=PA1}}</ref> == Uobičajena krmna hrana == [[File:Bull eating fodder.jpg|thumb|right|Bik pase travu]] [[File:Horse-drawn transport forage Romania.jpg|thumb|right|Teretna kola sa krmnom hranom, [[Rumunija]]]] [[File:Naturschutzgebiet Storkower Kanal 08.jpg|thumb|right|Polje [[Lolium perenne|engleskog ljulja]] (''Lolium perenne'')]] === Trave === Krmna hrana u vidu [[trava|trave]] uključuje sljedeće:<ref>{{cite book|author=Murphy, B.|year=1998|title=Greener Pastures On Your Side of the Fence|url=https://archive.org/details/greenerpastureon0000bill|publisher=Arriba Publishing|location=Colchester, Vermont|pages=[https://archive.org/details/greenerpastureon0000bill/page/19 19]–20}}</ref><ref>{{Cite NIE|wstitle=Pasture|year=1905}}</ref> * ''[[Agrostis]]'' spp. – rosulje ** ''[[Agrostis capillaris]]'' – tankolisna rosulja ** ''[[Agrostis stolonifera]]'' – vriježasta rosulja * ''[[Andropogon hallii]]'' * ''[[Arrhenatherum elatius]]'' – francuski ljulj * ''[[Bothriochloa bladhii]]'' * ''[[Bothriochloa pertusa]]'' * ''[[Brachiaria decumbens]]'' * ''[[Brachiaria humidicola]]'' * ''[[Bromus]]'' spp. - stoklase * ''[[Cenchrus ciliaris]]'' * ''[[Chloris gayana]]'' * ''[[Cynodon dactylon]]'' – zubača * ''[[Dactylis glomerata]]'' – klupčasta oštrica * ''[[Echinochloa pyramidalis]]'' * ''[[Entolasia imbricata]]'' * ''[[Festuca]]'' spp. – vlasulje ** ''[[Festuca arundinacea]]'' – trstikasta vlasulja ** ''[[Festuca pratensis]]'' – livadna vlasulja ** ''[[Festuca rubra]]'' – nacrvena vlasulja * ''[[Heteropogon contortus]]'' * ''[[Hymenachne amplexicaulis]]'' * ''[[Hyparrhenia rufa]]'' * ''[[Leersia hexandra]]'' * ''[[Lolium]]'' spp. – ljuljevi ** ''[[Lolium multiflorum]]'' – talijanski ljulj ** ''[[Lolium perenne]]'' – engleski ljulj * ''[[Megathyrsus maximus]]'' * ''[[Melinis minutiflora]]'' * ''[[Paspalum conjugatum]]'' * ''[[Paspalum dilatatum]]'' * ''[[Phalaris arundinacea]]'' – kanarska trska * ''[[Timothy-grass|Phleum pratense]]'' – mačji repak * ''[[Poa]]'' spp. – vlasnjače ** ''[[Poa arachnifera]]'' ** ''[[Poa pratensis]]'' – livadna vlasnjača ** ''[[Poa trivialis]]'' – obična vlasnjača * ''[[Setaria sphacelata]]'' * ''[[Themeda triandra]]'' * ''[[Thinopyrum intermedium]]'' – srednja pšenična trava === Zeljaste mahunarke === U zeljaste [[mahunarke]] spadaju:<ref>{{cite book|author=Murphy, B.|year=1998|title=Greener Pastures On Your Side of the Fence|url=https://archive.org/details/greenerpastureon0000bill|publisher=Arriba Publishing|location=Colchester, Vermont|pages=[https://archive.org/details/greenerpastureon0000bill/page/20 20]}}</ref> [[File:Lucerne with hay bales behind.jpg|thumb|right|[[Medicago sativa|Alfalfa]]]] [[File:Trifolium repens 07 ies.jpg|thumb|right|[[Trifolium repens|Bijela djetelina]] (''Trifolium repens'')]] * ''[[Arachis pintoi]]'' * ''[[Astragalus cicer]]'' * ''[[Chamaecrista rotundifolia]]'' * ''[[Clitoria ternatea]]'' – plavi grašak * ''[[Kummerowia]]'' ** ''[[Kummerowia stipulacea]]'' ** ''[[Kummerowia striata]]'' * ''[[Lotus corniculatus]]'' * ''[[Macroptilium atropurpureum]]'' – purpurni grah * ''[[Macroptilium bracteatum]]'' * ''[[Medicago]]'' spp. – vije ** ''[[Medicago sativa]]'' – lucerna ** ''[[Medicago truncatula]]'' – buretasta lucerna * ''[[Melilotus]]'' spp. – kokotac * ''[[Neonotonia wightii]]'' – trajna soja * ''[[Onobrychis viciifolia]]'' – sjetvena grahorka * ''[[Stylosanthes]]'' spp. ** ''[[Stylosanthes humilis]]'' ** ''[[Stylosanthes scabra]]'' * ''[[Trifolium]]'' spp. – djeteline ** ''[[Trifolium hybridum]]'' – švedska djetelina ** ''[[Trifolium incarnatum]]'' – inkarnatka ** ''[[Trifolium pratense]]'' – crvena djetelina ** ''[[Trifolium repens]]'' – bijela djetelina * ''[[Vicia]]'' spp. – grahorice ** ''[[Vicia articulata]]'' – člankovita grahorica ** ''[[Vicia ervilia]]'' – lećasta grahorica ** ''[[Vicia narbonensis]]'' – mišja grahorica ** ''[[Vicia sativa]]'' – obična grahorica ** ''[[Vicia villosa]]'' – dlakava grahorica * ''[[Vigna parkeri]]'' === Drveće iz skupine mahunarki === Drveće iz skupine mahunarki uključuje: * ''[[Acacia aneura]]'' – mulga * ''[[Albizia]]'' spp. – albicija * ''[[Albizia canescens]]'' * ''[[Albizia lebbeck]]'' * ''[[Enterolobium cyclocarpum]]'' * ''[[Leucaena leucocephala]]'' [[File:Sheep feeding on silage in the snow, Baltasound - geograph.org.uk - 1725708.jpg|thumb|right|Ovce sa silažom]] === Silaža === [[Silaža]] može se sastojati od sljedećeg:<ref>{{cite book|author=George, J. R.|year=1994|title=Extension Publications: Forage and Grain Crops|publisher=Kendall/Hunt|location=Dubuque, Iowa|pages=152}}</ref> * [[Alfalfa]] * [[Kukuruz]] * Mješavina trava i mahunarki * [[Obični sirak]] * [[Zob]] === Vodena krmna hrana === * ''[[Lemna minor]]'' – vodena leća * ''[[Pistia stratiotes]]'' – vodena salata * ''[[Eichhornia crassipes]]'' – vodeni zumbul * ''[[Salvinia molesta]]'' – velika nepačka * ''[[Ipomoea aquatica]]'' – vodeni slak === Ostaci usjeva === Ostaci usjeva koji se koriste kao stočna hrana uključuju: * Sirak * Slatki krompir * Kukuruz ili soju * Nusproizvode voćaka == Ostalo == * ''[[Raphanus sativus]]'' var. ''longipinnatus''<ref name="Jahanzad-et-al-2016" /> == Povezano == * [[Hranjenje stoke|Stoka hranjena travom]] * [[Ribe za ishranu]] – sitne ribe plijen == Reference == {{Reflist|refs= <ref name="Jahanzad-et-al-2016">{{cite journal | s2cid=88990719 | last1=Jahanzad | first1=E. | last2=Barker | first2=A. V. | last3=Hashemi | first3=M. | last4=Eaton | first4=T. | last5=Sadeghpour | first5=A. | last6=Weis | first6=S. A. | title=Nitrogen Release Dynamics and Decomposition of Buried and Surface Cover Crop Residues | journal=[[Agronomy Journal]] | publisher=[[American Society of Agronomy]] ([[Wiley Publishing|Wiley]]) | volume=108 | issue=4 | year=2016 | issn=0002-1962 | doi=10.2134/agronj2016.01.0001 | pages=1735–1741| bibcode=2016AgrJ..108.1735J }}</ref> }} == Vanjske poveznice == {{Wiktionary}} {{načini ishrane}} [[Kategorija:Krmne biljke]] hsvr60yqg0zd9ka0xj2wtkl8er9fwda 0 4725575 42690773 2026-09-21T12:13:36Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: {{Okvir bivše zemlje svijeta |ime = Zona Panamskog kanala |izvorno_ime = {{ubl|{{Lang|en|Panama Canal Zone}} {{en}}|{{Lang|es|Zona del Canal de Panamá}} {{es}}}} |genitiv = Zone Panamskog kanala |kontinent = Centralna Amerika |regija = |država = Panama |status = [[Koncesija]] [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]] |era = |godina_start = 1903. |godina_kraj = 1979. |d... 42690773 wikitext text/x-wiki {{Okvir bivše zemlje svijeta |ime = Zona Panamskog kanala |izvorno_ime = {{ubl|{{Lang|en|Panama Canal Zone}} {{en}}|{{Lang|es|Zona del Canal de Panamá}} {{es}}}} |genitiv = Zone Panamskog kanala |kontinent = Centralna Amerika |regija = |država = Panama |status = [[Koncesija]] [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]] |era = |godina_start = 1903. |godina_kraj = 1979. |datum_start = {{nowrap|[[18. studenog]] [[1903.]]}} |datum_kraj = [[1. listopada]] [[1979.]] |događaj_start = {{nowrap|[[Sporazum Hay–Bunau-Varilla]]}} |događaj_kraj = {{nowrap|[[Sporazumi Torrijos–Carter]]}} |događaj_prije = |datum_prije = |događaj1 = |datum_događaj1 = |događaj2 = |datum_događaj2 = |događaj3 = |datum_događaj3 = |događaj4 = |datum_događaj4 = |događaj5 = |datum_događaj5 = |događaj6 = |datum_događaj6 = |događaj7 = |datum_događaj7 = |događaj8 = |datum_događaj8 = |događaj9 = |datum_događaj9 = |događaj10 = |datum_događaj10 = |događaj_poslije = |datum_poslije = |p1 = Panama |flag_p1 = Flag of Panama (1903).svg |p2 = |flag_p2 = |p3 = |flag_p3 = |p4 = |flag_p4 = |p5 = |flag_p5 = |p6 = |flag_p6 = |p7 = |flag_p7 = |p8 = |flag_p8 = |p9 = |flag_p9 = |p10 = |flag_p10 = |p11 = |flag_p11 = |p12 = |flag_p12 = |p13 = |flag_p13 = |p14 = |flag_p14 = |p15 = |flag_p15 = |s1 = Panama |flag_s1 = Flag of Panama.svg |s2 = |flag_s2 = |s3 = |flag_s3 = |s4 = |flag_s4 = |s5 = |flag_s5 = |s6 = |flag_s6 = |s7 = |flag_s7 = |s8 = |flag_s8 = |s9 = |flag_s9 = |s10 = |flag_s10 = |s11 = |flag_s11 = |s12 = |flag_s12 = |s13 = |flag_s13 = |s14 = |flag_s14 = |s15 = |flag_s15 = |zastava = Flag of Panama Canal Zone.svg |zastava_i = Zastava Zone Panamskog kanala |zastava_tip = |grb = Seal of the Panama Canal Zone.svg |grb_i = Pečat Zone Panamskog kanala |grb_tip = Pečat |geslo = ''The Land Divided, The World United''<br>{{small|([[srpskohratski|sh.]] Podijeljena zemlja, ujedinjeni svijet)}} |himna = |mapa = CanalZone.png |mapa_opis = |glavni_grad = [[Balboa (Panama)|Balboa]] |glavni_grad_egzil = |jezik = [[engleski]], [[španjolski]] |vjera = |vlada_tip = &nbsp; |titula_vođa = Guverner{{efn|Od [[1904.]] do [[1914.]] godine, Zonom su upravljali isključivo vojni guverneri. Od [[1914.]] do [[1924.]] godine bila je miješana vojno-civilna uprava, od [[1924.]] do [[1979.]] godine Zonom su upravljali isključivo civilni guverneri.}} |vođa1 = [[George Whitefield Davis|George W. Davis]]{{efn|Prvi vojni i prvi uopće guverner Zone Panamskog kanala.}} |godina_vođa1 = [[1904.]] – [[1905.]] |vođa2 = {{nowrap|[[Richard Lee Metcalfe|Richard L. Metcalfe]]{{efn|Posljednji vojni guverner Zone Panamskog kanala.}}}} |godina_vođa2 = [[1913.]] – [[1914.]] |vođa3 = {{nowrap|[[George Washington Goethals|George W. Goethals]]{{efn|Prvi civini guverner Zone Panamskog kanala.}}}} |godina_vođa3 = [[1914.]] – [[1917.]] |vođa4 = [[Harold Parfitt]]{{efn|Posljednji civilni i posljednji uopće guverner Zone Panamskog kanala.}} |godina_vođa4 = [[1975.]] – [[1979.]] |vođa5 = |godina_vođa5 = |vođa6 = |godina_vođa6 = |vođa7 = |godina_vođa7 = |vođa8 = |godina_vođa8 = |vođa9 = |godina_vođa9 = |vođa10 = |godina_vođa10 = |titula_zamjenik = |zamjenik1 = |godina_zamjenik1 = |zamjenik2 = |godina_zamjenik2 = |zamjenik3 = |godina_zamjenik3 = |zamjenik4 = |godina_zamjenik4 = |zamjenik5 = |godina_zamjenik5 = |zamjenik6 = |godina_zamjenik6 = |zamjenik7 = |godina_zamjenik7 = |zamjenik8 = |godina_zamjenik8 = |titula_predstavnik = |predstavnik1 = |godina_predstavnik1= |predstavnik2 = |godina_predstavnik2= |predstavnik3 = |godina_predstavnik3= |predstavnik4 = |godina_predstavnik4= |predstavnik5 = |godina_predstavnik5= |predstavnik6 = |godina_predstavnik6= |predstavnik7 = |godina_predstavnik7= |predstavnik8 = |godina_predstavnik8= |legislatura = |tip_dom1 = |dom1 = |tip_dom2 = |dom2 = |stat_godina1 = |stat_površina1 = 1432 |stat_pop1 = |stat_godina2 = |stat_površina2 = |stat_pop2 = |stat_godina3 = |stat_površina3 = |stat_pop3 = |stat_godina4 = |stat_površina4 = |stat_pop4 = |stat_godina5 = |stat_površina5 = |stat_pop5 = |valuta = {{ubl|[[američki dolar]]|[[panamska balboa]] {{small|(prihvaćena)}}}} |broj = |vremenska_zona = |internet = |danas = {{flag|Panama}} |fusnote = {{notelist}} }} '''Zona Panamskog kanala''' ([[engleski]]: ''Panama Canal Zone''; [[španjolski]]: ''Zona del Canal de Panamá'') bila je [[koncesija]] [[SAD|Sjedinjenih Država]] na teritoriju [[Panama|Paname]], odnosno [[Panamska prevlaka|Panamske prevlake]], koja je postojala od [[1903.]] do [[1979.]] godine. Koncesija je načelno obuhvaćala [[Panamski kanal]] te područje od osam kilometara sa svake strane centralne linije, bez [[Ciudad de Panamá|Paname]] i [[Colón (Panama)|Colóna]].<ref name=Liptak1>{{cite news |last=Liptak |first=Adam |url=https://www.nytimes.com/2008/07/11/us/politics/11mccain.html |title=A Hint of New Life to a McCain Birth Issue |work=[[The New York Times]] |date=July 11, 2008 |access-date=September 29, 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190929112807/https://www.nytimes.com/2008/07/11/us/politics/11mccain.html |archive-date=September 29, 2019 |url-status=live }}</ref> Sjedište Zone bilo je u [[Balboa (Panama)|Balboi]]. Zona Panamskog kanala formalno je utemeljena [[18. studenog]] [[1903.]] godine, nedugo nakon [[Odcjepljenje Paname od Kolumbije|odcjepljenja Paname od Kolumbije]]. Pravna osnova za to bio je sporni [[sporazum Hay–Bunau-Varilla]], koji je Amerikancima dao koncesiju za izgradnju [[Panamski kanal|Panamskog kanala]]. Sporno u tom sporazumo bilo je što ga je s Amerikancima direktno ispregovarao lobist [[Philippe Bunau-Varilla]], koji nije bio službeni delegat niti zaposlenik panamske vlade, ali si je ranije "kupio" veleposlaničku poziciju (iako ona nije bila formalno potvrđena u trenutku potpisivanja ovog sporazuma) tako što je panamskim separatistima [[1903.]] godine dao novac za njihovu borbu. Nijedan Panamac nije sudjelovao u izradi ili potpisivanju ovog sporazuma, iako da je Panama naknadno ratificirala. Problem se pojavio oko tumačenja sporazuma tako da su panamski predsjednik [[Manuel Amador Guerrero]] i američki ministar rata [[William Howard Taft]] na sastanku dogovorili jasne granice samog sporazuma koje su potvrdile panamski suverenitet nad teritorijem Zone, uz jasno definiranje američkih prava i obveza na tom teritoriju. Osnivanje [[Komisija za pravlački kanal|Komisije za prevlački kanal]] ([[engleski]]: ''Isthmian Canal Commission'', ICC) formaliziralo je taj proces, pri čemu su Amerikanci dobili trajno pravo na korištenje, okupaciju i kontrolu nad kopnom i podmorjem u svrhu izgradnje, održavanja, upravljanja, provođenja zdravstvenih mjera i zaštite kanala. Unatoč odredbama sporazuma, [[Sjedinjene Američke Države]] faktički su kontrolirale teritorij Zone od [[1903.]] do [[1979.]] godine, pri čemu su otkupile zemljišta u vlasništvu privatnih osoba i države na području Zone, kao i izgradile kanal te financirale cjelokupni proces. Iako Panama nikada nije [[cesija|predala]] taj teritorij Sjedinjenim Državama, Sjedinjene Države smatrale su ga, faktički, dijelom svog teritorija te su (u ograničenoj ili punoj mjeri, ovisno o samom zakonu) primjenjivale domaće zakone na tom području. Zona Panamskog kanala formalno je ukinuta [[1. listopada]] [[1979.]] godine, što je bila posljedica dvije godine ranije sklopljenih [[Sporazumi Torrijos–Carter|sporazuma Torrijos–Carter]]. Panama i Sjedinjene Države nakon toga su zajednički upravljale kanalom sve do [[1999.]] godine, kada je Panama preuzela potpunu kontrolu nad kanalom i okolnim teritorijem.<ref>{{Citation |chapter-url=http://www.infoplease.com/ce6/world/A0860218.html |chapter=Panamanian Control |url=http://www.infoplease.com/ce6/world/A0837445.html |title=Panama Canal |access-date=2008-06-02 |publisher=infoplease.com |archive-url=https://web.archive.org/web/20080524003818/http://www.infoplease.com/ce6/world/A0837445.html |archive-date=May 24, 2008 |url-status=live }}</ref> == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin}} *{{cite magazine |author=<!--Staff writer(s); no by-line.--> |title=More American than America |url=http://content.time.com/time/magazine/article/0,9171,875649,00.html |magazine=[[Time (magazine)|Time]] |date=January 24, 1964 |url-access=subscription }} *{{cite magazine |author=<!--Staff writer(s); no by-line.--> |title=Panama: No More Tomorrows |url=http://content.time.com/time/magazine/article/0,9171,916932-1,00.html |magazine=[[Time (magazine)|Time]] |date=October 15, 1979 |url-access=subscription |access-date=November 8, 2013 |archive-date=April 10, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230410091002/https://content.time.com/time/magazine/article/0,9171,916932-1,00.html |url-status=dead }} * Dimock, Marshall E. (1934) ''Government-operated enterprise in the Panama Canal Zone'' (University of Chicago Press) [https://dspace.gipe.ac.in/xmlui/bitstream/handle/10973/23566/GIPE-085770.pdf?sequence=3 online]. * Donoghue, Michael E. (2014). ''Borderland on the Isthmus: Race, Culture, and the Struggle for the Canal Zone.'' Durham, NC: Duke University Press. * Frenkel, Stephen. (2002) "Geographical representations of the 'Other': the landscape of the Panama Canal Zone." ''Journal of Historical Geography'' 28.1 (2002): 85–99, covers 1910–1940. *Greene, Julie (2009). ''The Canal Builders: Making America's Empire at the Panama Canal''. New York: The Penguin Press. * Greene, Julie. (2004) "Spaniards on the Silver roll: Labor troubles and Liminality in the Panama Canal Zone, 1904–1914." ''International Labor and Working-Class History'' 66 (2004): 78–98. * Harding, Robert C. (2001). ''Military Foundations of Panamanian Politics.'' Transaction Publishers. * Harding, Robert C. (2006). ''The History of Panama.'' Greenwood Publishing. * {{cite web |last=Governments of the United States of America and the Republic of Panama |title=Panama Canal Treaty |url=http://lcweb2.loc.gov/frd/cs/panama/pa_appnb.html |access-date=January 17, 2014 |ref={{sfnref|Panama Canal Treaty}} }} * Knapp, Herbert and Knapp, Mary (1984). ''Red, White and Blue Paradise: The American Canal Zone in Panama''. San Diego: Harcourt, Brace, and Jovanovich. {{ISBN|0-15-176135-3}}. * Major, John (1993). ''Prize Possession: The United States and the Panama Canal, 1903–1979''. Cambridge: Cambridge University Press. {{ISBN|978-0-521-52126-0}}. * {{cite book |last1=Maurer |first1=Noel |last2=Yu |first2=Carlos |year=2011 |title=The Big Ditch: How America Took, Built, Ran, and Ultimately Gave Away the Panama Canal |location=Princeton, New Jersey |publisher=Princeton University Press |isbn=978-0-691-14738-3 |lccn=2010029058 |url=https://books.google.com/books?id=7Pg1jDXlYUkC&pg=PP1 |access-date=January 17, 2014 }} *[[McCullough, David]] (1977). ''[[The Path Between the Seas: The Creation of the Panama Canal, 1870–1914]]''. New York: Simon and Schuster. {{ISBN|978-0-671-24409-5}}. * Mellander, Gustavo A., Mellander, Nelly, Charles Edward Magoon: ''The Panama Years.'' Río Piedras, Puerto Rico: Editorial Plaza Mayor. {{ISBN|1-56328-155-4}}. {{OCLC|42970390}}. (1999) * Mellander, Gustavo A., ''The United States in Panamanian Politics: The Intriguing Formative Years.'' Danville, Ill.: Interstate Publishers. {{OCLC|138568}}. (1971) *{{cite web |last=NARA |title=185.6 RECORDS OF THE SECOND ISTHMIAN CANAL COMMISSION 1904–16 – History |publisher=National Archives and Records Administration (NARA) |url=https://www.archives.gov/research/guide-fed-records/groups/185.html#185.6 |access-date=January 18, 2014 |ref={{sfnref|NARA: 185.6 RECORDS OF THE SECOND ISTHMIAN CANAL COMMISSION 1904–16}} }} *{{cite web |last=NARA |title=185.8 RECORDS OF THE CANAL ZONE GOVERNMENT AND THE PANAMA CANAL COMPANY 1904–84 – History |publisher=National Archives and Records Administration (NARA) |url=https://www.archives.gov/research/guide-fed-records/groups/185.html#185.8 |access-date=January 18, 2014 |ref={{sfnref|NARA: RECORDS OF THE CANAL ZONE GOVERNMENT AND THE PANAMA CANAL COMPANY 1904–84}} }} *{{cite news |title=Canal Company to go on Break Even Basis |url=https://archive.org/stream/panamacanalr2719521pana#page/n0/mode/1up |newspaper=The Panama Canal Review |date=February 1, 1952 |access-date=January 17, 2014 |ref={{sfnref|''The Panama Canal Review'', February 1, 1952}} }} *{{cite AV media |people=[[Frederick Wiseman|Wiseman, Frederick]] |year=1977 |title=Canal Zone |medium=motion picture |url=http://www.zipporah.com/films/31 |publisher=Zipporah Films }} *{{cite web |last=Woodrow Wilson |title=Executive Order 1885 – To Establish a Permanent Organization for the Operation and Government of the Panama Canal |publisher=President of the United States |date=January 27, 1914 |url=http://www.presidency.ucsb.edu/ws/?pid=75355 |access-date=January 18, 2014 |ref={{sfnref|Wilson, Executive Order 1885}} |archive-date=June 1, 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160601144837/http://www.presidency.ucsb.edu/ws/?pid=75355 |url-status=dead }} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commons category|Panama Canal Zone}} <!-- for current and future use if material is uploaded --> *[https://dloc.com/UF00083277/00001/1x?toc=y Official Handbook of the Panama Canal – 1915] *[http://www.czbrats.com/Articles/Governor_address.htm Governor Parfitt's Address at Flag-lowering Ceremonies September 30, 1979] *[https://web.archive.org/web/20000901031553/http://www.americahurrah.com/CZmap/MapIndex.htm Maps of the Canal Zone] *[http://www.517thartillery.org Air Defense of the Panama Canal 1958–1970] *[https://ufdc.ufl.edu/collections/pcm Panama and the Canal Digital Collection] *[https://exhibits.uflib.ufl.edu/canal100/ Panama Canal Centennial Online Exhibit] {{Authority control}} 51f5u2ljuyc4kyrxpxdq8y4a3tkhprh 42690774 42690773 2026-09-21T12:18:12Z Edgar Allan Poe 29250 + 6 kategorije pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42690774 wikitext text/x-wiki {{Okvir bivše zemlje svijeta |ime = Zona Panamskog kanala |izvorno_ime = {{ubl|{{Lang|en|Panama Canal Zone}} {{en}}|{{Lang|es|Zona del Canal de Panamá}} {{es}}}} |genitiv = Zone Panamskog kanala |kontinent = Centralna Amerika |regija = |država = Panama |status = [[Koncesija]] [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]] |era = |godina_start = 1903. |godina_kraj = 1979. |datum_start = {{nowrap|[[18. studenog]] [[1903.]]}} |datum_kraj = [[1. listopada]] [[1979.]] |događaj_start = {{nowrap|[[Sporazum Hay–Bunau-Varilla]]}} |događaj_kraj = {{nowrap|[[Sporazumi Torrijos–Carter]]}} |događaj_prije = |datum_prije = |događaj1 = |datum_događaj1 = |događaj2 = |datum_događaj2 = |događaj3 = |datum_događaj3 = |događaj4 = |datum_događaj4 = |događaj5 = |datum_događaj5 = |događaj6 = |datum_događaj6 = |događaj7 = |datum_događaj7 = |događaj8 = |datum_događaj8 = |događaj9 = |datum_događaj9 = |događaj10 = |datum_događaj10 = |događaj_poslije = |datum_poslije = |p1 = Panama |flag_p1 = Flag of Panama (1903).svg |p2 = |flag_p2 = |p3 = |flag_p3 = |p4 = |flag_p4 = |p5 = |flag_p5 = |p6 = |flag_p6 = |p7 = |flag_p7 = |p8 = |flag_p8 = |p9 = |flag_p9 = |p10 = |flag_p10 = |p11 = |flag_p11 = |p12 = |flag_p12 = |p13 = |flag_p13 = |p14 = |flag_p14 = |p15 = |flag_p15 = |s1 = Panama |flag_s1 = Flag of Panama.svg |s2 = |flag_s2 = |s3 = |flag_s3 = |s4 = |flag_s4 = |s5 = |flag_s5 = |s6 = |flag_s6 = |s7 = |flag_s7 = |s8 = |flag_s8 = |s9 = |flag_s9 = |s10 = |flag_s10 = |s11 = |flag_s11 = |s12 = |flag_s12 = |s13 = |flag_s13 = |s14 = |flag_s14 = |s15 = |flag_s15 = |zastava = Flag of Panama Canal Zone.svg |zastava_i = Zastava Zone Panamskog kanala |zastava_tip = |grb = Seal of the Panama Canal Zone.svg |grb_i = Pečat Zone Panamskog kanala |grb_tip = Pečat |geslo = ''The Land Divided, The World United''<br>{{small|([[srpskohratski|sh.]] Podijeljena zemlja, ujedinjeni svijet)}} |himna = |mapa = CanalZone.png |mapa_opis = |glavni_grad = [[Balboa (Panama)|Balboa]] |glavni_grad_egzil = |jezik = [[engleski]], [[španjolski]] |vjera = |vlada_tip = &nbsp; |titula_vođa = Guverner{{efn|Od [[1904.]] do [[1914.]] godine, Zonom su upravljali isključivo vojni guverneri. Od [[1914.]] do [[1924.]] godine bila je miješana vojno-civilna uprava, od [[1924.]] do [[1979.]] godine Zonom su upravljali isključivo civilni guverneri.}} |vođa1 = [[George Whitefield Davis|George W. Davis]]{{efn|Prvi vojni i prvi uopće guverner Zone Panamskog kanala.}} |godina_vođa1 = [[1904.]] – [[1905.]] |vođa2 = {{nowrap|[[Richard Lee Metcalfe|Richard L. Metcalfe]]{{efn|Posljednji vojni guverner Zone Panamskog kanala.}}}} |godina_vođa2 = [[1913.]] – [[1914.]] |vođa3 = {{nowrap|[[George Washington Goethals|George W. Goethals]]{{efn|Prvi civini guverner Zone Panamskog kanala.}}}} |godina_vođa3 = [[1914.]] – [[1917.]] |vođa4 = [[Harold Parfitt]]{{efn|Posljednji civilni i posljednji uopće guverner Zone Panamskog kanala.}} |godina_vođa4 = [[1975.]] – [[1979.]] |vođa5 = |godina_vođa5 = |vođa6 = |godina_vođa6 = |vođa7 = |godina_vođa7 = |vođa8 = |godina_vođa8 = |vođa9 = |godina_vođa9 = |vođa10 = |godina_vođa10 = |titula_zamjenik = |zamjenik1 = |godina_zamjenik1 = |zamjenik2 = |godina_zamjenik2 = |zamjenik3 = |godina_zamjenik3 = |zamjenik4 = |godina_zamjenik4 = |zamjenik5 = |godina_zamjenik5 = |zamjenik6 = |godina_zamjenik6 = |zamjenik7 = |godina_zamjenik7 = |zamjenik8 = |godina_zamjenik8 = |titula_predstavnik = |predstavnik1 = |godina_predstavnik1= |predstavnik2 = |godina_predstavnik2= |predstavnik3 = |godina_predstavnik3= |predstavnik4 = |godina_predstavnik4= |predstavnik5 = |godina_predstavnik5= |predstavnik6 = |godina_predstavnik6= |predstavnik7 = |godina_predstavnik7= |predstavnik8 = |godina_predstavnik8= |legislatura = |tip_dom1 = |dom1 = |tip_dom2 = |dom2 = |stat_godina1 = |stat_površina1 = 1432 |stat_pop1 = |stat_godina2 = |stat_površina2 = |stat_pop2 = |stat_godina3 = |stat_površina3 = |stat_pop3 = |stat_godina4 = |stat_površina4 = |stat_pop4 = |stat_godina5 = |stat_površina5 = |stat_pop5 = |valuta = {{ubl|[[američki dolar]]|[[panamska balboa]] {{small|(prihvaćena)}}}} |broj = |vremenska_zona = |internet = |danas = {{flag|Panama}} |fusnote = {{notelist}} }} '''Zona Panamskog kanala''' ([[engleski]]: ''Panama Canal Zone''; [[španjolski]]: ''Zona del Canal de Panamá'') bila je [[koncesija]] [[SAD|Sjedinjenih Država]] na teritoriju [[Panama|Paname]], odnosno [[Panamska prevlaka|Panamske prevlake]], koja je postojala od [[1903.]] do [[1979.]] godine. Koncesija je načelno obuhvaćala [[Panamski kanal]] te područje od osam kilometara sa svake strane centralne linije, bez [[Ciudad de Panamá|Paname]] i [[Colón (Panama)|Colóna]].<ref name=Liptak1>{{cite news |last=Liptak |first=Adam |url=https://www.nytimes.com/2008/07/11/us/politics/11mccain.html |title=A Hint of New Life to a McCain Birth Issue |work=[[The New York Times]] |date=July 11, 2008 |access-date=September 29, 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190929112807/https://www.nytimes.com/2008/07/11/us/politics/11mccain.html |archive-date=September 29, 2019 |url-status=live }}</ref> Sjedište Zone bilo je u [[Balboa (Panama)|Balboi]]. Zona Panamskog kanala formalno je utemeljena [[18. studenog]] [[1903.]] godine, nedugo nakon [[Odcjepljenje Paname od Kolumbije|odcjepljenja Paname od Kolumbije]]. Pravna osnova za to bio je sporni [[sporazum Hay–Bunau-Varilla]], koji je Amerikancima dao koncesiju za izgradnju [[Panamski kanal|Panamskog kanala]]. Sporno u tom sporazumo bilo je što ga je s Amerikancima direktno ispregovarao lobist [[Philippe Bunau-Varilla]], koji nije bio službeni delegat niti zaposlenik panamske vlade, ali si je ranije "kupio" veleposlaničku poziciju (iako ona nije bila formalno potvrđena u trenutku potpisivanja ovog sporazuma) tako što je panamskim separatistima [[1903.]] godine dao novac za njihovu borbu. Nijedan Panamac nije sudjelovao u izradi ili potpisivanju ovog sporazuma, iako da je Panama naknadno ratificirala. Problem se pojavio oko tumačenja sporazuma tako da su panamski predsjednik [[Manuel Amador Guerrero]] i američki ministar rata [[William Howard Taft]] na sastanku dogovorili jasne granice samog sporazuma koje su potvrdile panamski suverenitet nad teritorijem Zone, uz jasno definiranje američkih prava i obveza na tom teritoriju. Osnivanje [[Komisija za pravlački kanal|Komisije za prevlački kanal]] ([[engleski]]: ''Isthmian Canal Commission'', ICC) formaliziralo je taj proces, pri čemu su Amerikanci dobili trajno pravo na korištenje, okupaciju i kontrolu nad kopnom i podmorjem u svrhu izgradnje, održavanja, upravljanja, provođenja zdravstvenih mjera i zaštite kanala. Unatoč odredbama sporazuma, [[Sjedinjene Američke Države]] faktički su kontrolirale teritorij Zone od [[1903.]] do [[1979.]] godine, pri čemu su otkupile zemljišta u vlasništvu privatnih osoba i države na području Zone, kao i izgradile kanal te financirale cjelokupni proces. Iako Panama nikada nije [[cesija|predala]] taj teritorij Sjedinjenim Državama, Sjedinjene Države smatrale su ga, faktički, dijelom svog teritorija te su (u ograničenoj ili punoj mjeri, ovisno o samom zakonu) primjenjivale domaće zakone na tom području. Zona Panamskog kanala formalno je ukinuta [[1. listopada]] [[1979.]] godine, što je bila posljedica dvije godine ranije sklopljenih [[Sporazumi Torrijos–Carter|sporazuma Torrijos–Carter]]. Panama i Sjedinjene Države nakon toga su zajednički upravljale kanalom sve do [[1999.]] godine, kada je Panama preuzela potpunu kontrolu nad kanalom i okolnim teritorijem.<ref>{{Citation |chapter-url=http://www.infoplease.com/ce6/world/A0860218.html |chapter=Panamanian Control |url=http://www.infoplease.com/ce6/world/A0837445.html |title=Panama Canal |access-date=2008-06-02 |publisher=infoplease.com |archive-url=https://web.archive.org/web/20080524003818/http://www.infoplease.com/ce6/world/A0837445.html |archive-date=May 24, 2008 |url-status=live }}</ref> == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin}} *{{cite magazine |author=<!--Staff writer(s); no by-line.--> |title=More American than America |url=http://content.time.com/time/magazine/article/0,9171,875649,00.html |magazine=[[Time (magazine)|Time]] |date=January 24, 1964 |url-access=subscription }} *{{cite magazine |author=<!--Staff writer(s); no by-line.--> |title=Panama: No More Tomorrows |url=http://content.time.com/time/magazine/article/0,9171,916932-1,00.html |magazine=[[Time (magazine)|Time]] |date=October 15, 1979 |url-access=subscription |access-date=November 8, 2013 |archive-date=April 10, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230410091002/https://content.time.com/time/magazine/article/0,9171,916932-1,00.html |url-status=dead }} * Dimock, Marshall E. (1934) ''Government-operated enterprise in the Panama Canal Zone'' (University of Chicago Press) [https://dspace.gipe.ac.in/xmlui/bitstream/handle/10973/23566/GIPE-085770.pdf?sequence=3 online]. * Donoghue, Michael E. (2014). ''Borderland on the Isthmus: Race, Culture, and the Struggle for the Canal Zone.'' Durham, NC: Duke University Press. * Frenkel, Stephen. (2002) "Geographical representations of the 'Other': the landscape of the Panama Canal Zone." ''Journal of Historical Geography'' 28.1 (2002): 85–99, covers 1910–1940. *Greene, Julie (2009). ''The Canal Builders: Making America's Empire at the Panama Canal''. New York: The Penguin Press. * Greene, Julie. (2004) "Spaniards on the Silver roll: Labor troubles and Liminality in the Panama Canal Zone, 1904–1914." ''International Labor and Working-Class History'' 66 (2004): 78–98. * Harding, Robert C. (2001). ''Military Foundations of Panamanian Politics.'' Transaction Publishers. * Harding, Robert C. (2006). ''The History of Panama.'' Greenwood Publishing. * {{cite web |last=Governments of the United States of America and the Republic of Panama |title=Panama Canal Treaty |url=http://lcweb2.loc.gov/frd/cs/panama/pa_appnb.html |access-date=January 17, 2014 |ref={{sfnref|Panama Canal Treaty}} }} * Knapp, Herbert and Knapp, Mary (1984). ''Red, White and Blue Paradise: The American Canal Zone in Panama''. San Diego: Harcourt, Brace, and Jovanovich. {{ISBN|0-15-176135-3}}. * Major, John (1993). ''Prize Possession: The United States and the Panama Canal, 1903–1979''. Cambridge: Cambridge University Press. {{ISBN|978-0-521-52126-0}}. * {{cite book |last1=Maurer |first1=Noel |last2=Yu |first2=Carlos |year=2011 |title=The Big Ditch: How America Took, Built, Ran, and Ultimately Gave Away the Panama Canal |location=Princeton, New Jersey |publisher=Princeton University Press |isbn=978-0-691-14738-3 |lccn=2010029058 |url=https://books.google.com/books?id=7Pg1jDXlYUkC&pg=PP1 |access-date=January 17, 2014 }} *[[McCullough, David]] (1977). ''[[The Path Between the Seas: The Creation of the Panama Canal, 1870–1914]]''. New York: Simon and Schuster. {{ISBN|978-0-671-24409-5}}. * Mellander, Gustavo A., Mellander, Nelly, Charles Edward Magoon: ''The Panama Years.'' Río Piedras, Puerto Rico: Editorial Plaza Mayor. {{ISBN|1-56328-155-4}}. {{OCLC|42970390}}. (1999) * Mellander, Gustavo A., ''The United States in Panamanian Politics: The Intriguing Formative Years.'' Danville, Ill.: Interstate Publishers. {{OCLC|138568}}. (1971) *{{cite web |last=NARA |title=185.6 RECORDS OF THE SECOND ISTHMIAN CANAL COMMISSION 1904–16 – History |publisher=National Archives and Records Administration (NARA) |url=https://www.archives.gov/research/guide-fed-records/groups/185.html#185.6 |access-date=January 18, 2014 |ref={{sfnref|NARA: 185.6 RECORDS OF THE SECOND ISTHMIAN CANAL COMMISSION 1904–16}} }} *{{cite web |last=NARA |title=185.8 RECORDS OF THE CANAL ZONE GOVERNMENT AND THE PANAMA CANAL COMPANY 1904–84 – History |publisher=National Archives and Records Administration (NARA) |url=https://www.archives.gov/research/guide-fed-records/groups/185.html#185.8 |access-date=January 18, 2014 |ref={{sfnref|NARA: RECORDS OF THE CANAL ZONE GOVERNMENT AND THE PANAMA CANAL COMPANY 1904–84}} }} *{{cite news |title=Canal Company to go on Break Even Basis |url=https://archive.org/stream/panamacanalr2719521pana#page/n0/mode/1up |newspaper=The Panama Canal Review |date=February 1, 1952 |access-date=January 17, 2014 |ref={{sfnref|''The Panama Canal Review'', February 1, 1952}} }} *{{cite AV media |people=[[Frederick Wiseman|Wiseman, Frederick]] |year=1977 |title=Canal Zone |medium=motion picture |url=http://www.zipporah.com/films/31 |publisher=Zipporah Films }} *{{cite web |last=Woodrow Wilson |title=Executive Order 1885 – To Establish a Permanent Organization for the Operation and Government of the Panama Canal |publisher=President of the United States |date=January 27, 1914 |url=http://www.presidency.ucsb.edu/ws/?pid=75355 |access-date=January 18, 2014 |ref={{sfnref|Wilson, Executive Order 1885}} |archive-date=June 1, 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160601144837/http://www.presidency.ucsb.edu/ws/?pid=75355 |url-status=dead }} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commons category|Panama Canal Zone}} <!-- for current and future use if material is uploaded --> *[https://dloc.com/UF00083277/00001/1x?toc=y Official Handbook of the Panama Canal – 1915] *[http://www.czbrats.com/Articles/Governor_address.htm Governor Parfitt's Address at Flag-lowering Ceremonies September 30, 1979] *[https://web.archive.org/web/20000901031553/http://www.americahurrah.com/CZmap/MapIndex.htm Maps of the Canal Zone] *[http://www.517thartillery.org Air Defense of the Panama Canal 1958–1970] *[https://ufdc.ufl.edu/collections/pcm Panama and the Canal Digital Collection] *[https://exhibits.uflib.ufl.edu/canal100/ Panama Canal Centennial Online Exhibit] {{Authority control}} [[Kategorija:Nastanci 1903.]] [[Kategorija:Prestanci 1979.]] [[Kategorija:Historija Paname]] [[Kategorija:Historija Sjedinjenih Američkih Država (1865–1918)]] [[Kategorija:Historija Sjedinjenih Američkih Država (1945–1964)]] [[Kategorija:Historija Sjedinjenih Američkih Država (1964–1980)]] qjwocw3reglmy6ni979i7w6jt097un9 0 4725576 42690821 2026-09-21T19:22:18Z Zavičajac 76707 Nova stranica: {{UNESCO-nematerijalna svjetska baština |ime baštine = Xeer Ciise: Usmeni običajni zakoni zajednica Somali-Issa u Etiopiji, Džibutiju i Somaliji |slika = |godina = 2024. |regija = Afrika |id = 02087 |ugroženost = |poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/xeer-ciise-oral-customary-laws-of-somali-issa-communities-in-ethiopia-djibouti-and-somalia-02087 |država = {{flag|Etiopija}}, {{flag|Džibuti}}, {{flag|Somalija}} }} '''Usmeni običajni zakoni ([[Engleski jezik]]''' -... 42690821 wikitext text/x-wiki {{UNESCO-nematerijalna svjetska baština |ime baštine = Xeer Ciise: Usmeni običajni zakoni zajednica Somali-Issa u Etiopiji, Džibutiju i Somaliji |slika = |godina = 2024. |regija = Afrika |id = 02087 |ugroženost = |poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/xeer-ciise-oral-customary-laws-of-somali-issa-communities-in-ethiopia-djibouti-and-somalia-02087 |država = {{flag|Etiopija}}, {{flag|Džibuti}}, {{flag|Somalija}} }} '''Usmeni običajni zakoni ([[Engleski jezik]]''' - ''Xeer Ciise'') [[Hrišćanstvo|hrišćanskih]] zajednica su viševjekovna tradicija dijela stanovništva u [[Etiopija|Etiopiji]], [[Džibuti]]ju i [[Somalija|Somaliji]]. Xeer Ciise je visoko strukturiran i strogo kodificiran sistem demokratskog upravljanja. Ima tri glavne komponente: * politički ustav, koji definira raspodjelu moći i procese donošenja odluka; * kazneni zakon koji utvrđuje pravdu zajednice, s naglaskom na pomirenje i naknadu; i * kodeks društvenog ponašanja, koji definira niz metafizičkih, duhovnih i društvenih načela i vrijednosti za regulaciju kolektivnog i individualnog ponašanja. Usmeni zakoni pomažu osigurati miran suživot unutar zajednice i regulisati odnose s drugim etničkim skupinama.<ref>[https://martinplaut.com/2025/01/29/somalia-the-recognition-of-xeer-issa/ Somalia: The Recognition of Xeer Issa - martinplaut.com - 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Običajni zakoni sadrže globalne vrijednosti i principe, poput poštivanja prava žena i djece, očuvanja okoliša, mirnog rješavanja sukoba i međusobne pomoći. Xeer Ciise prenosi se neformalno, uključujući priče, poslovice, igre, poeziju i [[Inicijacija|inicijacijske]] obrede. Također se prenosi putem formalnih obrazovnih institucija, panel diskusija, simpozija te pisanih i elektronskih medija. == Nematerijalna kulturna baština == Usmeni običajni zakoni zajednica Somali-Issa u Etiopiji, Džibutiju i Somaliji su upisani na [[UNESCO]]-vu Reprezentativnu listu [[Nematerijalna kulturna baština|nematerijalnog kulturnog naslijeđa]] čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa.<ref>[https://ich.unesco.org/en/RL/xeer-ciise-oral-customary-laws-of-somali-issa-communities-in-ethiopia-djibouti-and-somalia-02087 UNESCO: Xeer Ciise: Usmeni običajni zakoni zajednica Somali-Issa u Etiopiji, Džibutiju i Somaliji - Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 19. zasjedanju koje je održano od 2. do 6. decembra 2024. god. u [[Asunción]]u, [[Paragvaj]].<ref name="Etiopija">{{Cite web |url= https://ich.unesco.org/en/state/ethiopia-ET |title= Nematerijalna kulturna baština u Etiopiji |work= UNESCO |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Na afirmaciji ove kulturne baštine radili su brojne naučne i kulturne ličnosti koji su zaštitili i uzdigli ovu pravnu tradiciju na međunarodni nivo. Dr. [[Ali Moussa Iye]], naučnik i bivši UNESCO-ov službenik, bio je prvi koji je proveo opsežno akademsko istraživanje o Xeer Ciiseu, smještajući ga u kontekst [[Afrika|afričkog]] autohtonog upravljanja. Njegova doktorska disertacija i zagovaranje unutar UNESCO-a bili su ključni za priznavanje ove nematerijalne kulturne baštine. [[Abdall Osman Haji]], iskusni novinar, autor i bivši medijski producent Radio Televizije Džibuti, pomogao je premostiti jaz između akademske zajednice i javnosti dokumentujući i distribuirajući Xeer Ciise putem različitih medijskih kuća. Njegov rad osigurao je da Xeer Ciise ostane živa tradicija unutar somalskog društva. [[Ibrahim Ahmad Ali]], istraživač u Centru za obrazovanje i istraživanje u Džibutiju (CERD), proveo je desetljeća istražujući i dokumentirajući pravne i kulturne okvire hrišćanske somalijske zajednice, dodatno učvršćujući značaj Xeer Ciise. [[Ayan Ali Moussa]], zastupnica Etiopije i osnivačica Instituta za baštinu Sitti, odigrala je ključnu ulogu u dovođenju Xeer Ciisea na svjetsku scenu kroz svoje vodstvo i zagovaranje, osiguravši mu UNESCO priznanje.<ref>[https://x.com/radiodaljir/status/1865921068508099043 The Architects Behind the UNESCO Recognition of Xeer Ciise: Key Figures in Somali Cultural Heritage - x.com Pristupljeno, 14. septembar 2026]{{en}}</ref> == Izvori == {{Reflista}} [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Etiopiji]] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Džibutiju]] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Somaliji]] fo1tqdon9nwmkaq0h4zz1lxnwwu77hk 14 4725577 42690822 2026-09-21T19:25:10Z Zavičajac 76707 Nova stranica: [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština po državama|Etiopija]] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Aziji|Etiopija]] [[Kategorija:Etiopija]] 42690822 wikitext text/x-wiki [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština po državama|Etiopija]] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Aziji|Etiopija]] [[Kategorija:Etiopija]] m5ytamw6pj9mcnbkla49xho5jfl1k7u 42690826 42690822 2026-09-21T19:30:11Z Zavičajac 76707 42690826 wikitext text/x-wiki [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština po državama|Etiopija]] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Africi|Etiopija]] [[Kategorija:Etiopija]] 6tus1vy7gyjiw4rltd8m7a3v1smi9o1 14 4725578 42690823 2026-09-21T19:27:11Z Zavičajac 76707 Nova stranica: [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština po državama|Džibuti]] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Aziji|Džibuti]] [[Kategorija:Džibuti]] 42690823 wikitext text/x-wiki [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština po državama|Džibuti]] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Aziji|Džibuti]] [[Kategorija:Džibuti]] ljuhs5r8wvgxqn2qxkx2rjtdfov4qx4 42690825 42690823 2026-09-21T19:29:34Z Zavičajac 76707 42690825 wikitext text/x-wiki [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština po državama|Džibuti]] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Africi|Džibuti]] [[Kategorija:Džibuti]] nvp20pvl3e1oumo99djdqxwciopx0z4 14 4725579 42690824 2026-09-21T19:28:15Z Zavičajac 76707 Nova stranica: [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština po državama|Somalija]] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Aziji|Somalija]] [[Kategorija:Somalija]] 42690824 wikitext text/x-wiki [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština po državama|Somalija]] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Aziji|Somalija]] [[Kategorija:Somalija]] epipo8wyj8k3i5a9oyjf6pd11duth18 42690827 42690824 2026-09-21T19:30:42Z Zavičajac 76707 42690827 wikitext text/x-wiki [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština po državama|Somalija]] [[Kategorija:Nematerijalna kulturna baština u Africi|Somalija]] [[Kategorija:Somalija]] ce0aysswiy9m9buw2v9v3l91fs50nmr 0 4725580 42690833 2026-09-21T20:21:20Z SrpskiAnonimac 101643 Preusmjereno na [[Tresetište]] 42690833 wikitext text/x-wiki #REDIRECT [[Tresetište]] dj28csaihygtbrxjomna9c4zdke0fq7 0 4725581 42690962 2026-09-22T10:52:12Z Duma 16555 Preusmjereno na [[Moruzgve]] 42690962 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Moruzgve]] oyvaejok74a8c0t42h7bt6eykwbi2ea 0 4725582 42690972 2026-09-22T11:42:03Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: {{Infokutija naselje | ime = Balboa | drugo_ime = | službeno_ime = | izvorno_ime = | izvorno_ime_jezik = <!-- ISO 639-2 kod, npr. "fr" za francuski jezik. Ukoliko više od jednog, koristiti {{jezik}} --> | tip_naselja = <!-- glavni grad, selo, varošica, grad itd. --> | transkripcija_jezik1 = | transkripcija_jezik1_vrsta = | transkripcija_jezik1_info = | transkri... 42690972 wikitext text/x-wiki {{Infokutija naselje | ime = Balboa | drugo_ime = | službeno_ime = | izvorno_ime = | izvorno_ime_jezik = <!-- ISO 639-2 kod, npr. "fr" za francuski jezik. Ukoliko više od jednog, koristiti {{jezik}} --> | tip_naselja = <!-- glavni grad, selo, varošica, grad itd. --> | transkripcija_jezik1 = | transkripcija_jezik1_vrsta = | transkripcija_jezik1_info = | transkripcija_jezik1_vrsta1 = | transkripcija_jezik1_info1 = | transkripcija_jezik1_vrsta2 = | transkripcija_jezik1_info2 = <!-- itd, sve do transkripcija_jezik1_vrsta6 / transkripcija_jezik1_info6 --> | transkripcija_jezik2 = | transkripcija_jezik2_vrsta = | transkripcija_jezik2_info = | transkripcija_jezik2_vrsta1 = | transkripcija_jezik2_info1 = | transkripcija_jezik2_vrsta2 = | transkripcija_jezik2_info2 = <!-- itd, sve do transkripcija_jezik2_vrsta6 / transkripcija_jezik2_info6 --> | slika_horizont = Edificio de la Administración I.JPG | slika_veličina = | slika_alt = | slika_opis = Zgrada nekadašnje uprave i [[Panamski kanal]] | slika_zastava = | zastava_alt = | zastava_okvir = | zastava_link = | slika_grb = | grb_alt = | grb_veličina = | grb_link = | grb_vrsta = | slika_štit = | štit_alt = | etimologija = | nadimak = | moto = | slika_mapa = | mapa_alt = | opis_mape = | marker_mapa = <!-- koja mapa se koristi, uglavnom je dovoljno samo upisati ime države --> | marker_mapa_alt = | marker_mapa_opis = | marker_mapa_veličina = | marker_oznaka_pozicija = | marker_reljef = <!-- uneti „1” (bez navodnika) za prikaz reljefne mape umesto administrativne. Za neke države je moguće uneti i druge brojeve za prikaze drugačijih mapa --> | mapframe = <!-- postaviti na 'no' ako se interaktivna karta ne želi prikazati --> | koordinate = {{Coord|8|57|N|79|34|W|display=title,inline|region:PA_type:city_source:GNS-enwiki}} | koordinate_vrsta = | koordinate_napomene = | podjela_vrsta = Država | podjela_ime = {{flag|Panama}} | podjela_vrsta1 = [[Provincije Paname|Provincija]] | podjela_ime1 = [[Panamá (provincija)|Panamá]] | podjela_vrsta2 = [[Distrikti Paname|Distrikt]] | podjela_ime2 = [[Panamá (distrikt)|Panamá]] | osnivanje_naslov = Osnivanje | osnivanje_datum = [[1904.]] | osnivanje_naslov1 = <!-- parametri idu do osnivanje_naslov7 --> | osnivanje_datum1 = <!-- parametri idu do osnivanje_datum7 --> | ugašen_naslov = <!-- za bivše gradove --> | ugašen_datum = | osnivač = [[Zona Panamskog kanala]] | sjedište_vrsta = | sjedište = | vlada_napomene = | vlada_vrsta = | vladajuće_tijelo = | vođa_stranka = | vođa_titula = | vođa_ime = | vođa_titula1 = <!-- parametri idu do vođa_titula4 --> | vođa_ime1 = <!-- parametri idu do vođa_ime4 --> | površina_ukupno = <!-- zarez za decimale, ne odvajati hiljade/tisuće i milione/milijune tačkama --> | površina_zemlje = | površina_vode = | površina_urban = | površina_rural = | površina_metro = | površina_vode_procenat = | površina_rang = | površina_blank1_naslov = | površina_blank1 = | površina_blank2_naslov = | površina_blank2 = | površina_napomene = | površina_urban_napomene = <!-- <ref> </ref> --> | površina_rural_napomene = <!-- <ref> </ref> --> | površina_metro_napomene = <!-- <ref> </ref> --> | površina_napomena = | dužina_km = | širina_km = | dimenzije_napomene = | nadmorska_visina = 10 | visina_napomene = | stanovništvo_datum = [[1999.]] | stanovništvo_ukupno = 1214 | stanovništvo_urban = | stanovništvo_rural = | stanovništvo_metro = | stanovništvo_blank1 = | stanovništvo_blank2 = | stanovništvo_napomena = | stanovništvo_demonim = | stanovništvo_napomene = | vremenska_zona = | vremenska_zona_DST = <!-- za letnje računanje vremena --> | utc_pomak = -5 | utc_pomak_DST = <!-- utc_pomak ali tokom letnjeg računanja vremena --> | utc_pomak2 = <!-- parametri idu do utc_pomak5 --> | utc_pomak2_DST = <!-- parametri idu do utc_pomak5_DST --> | poštanski_broj_vrsta = | poštanski_broj = | pozivni_broj_vrsta = | pozivni_broj = <!-- ili |pozivni_brojevi --> | registarska_oznaka_vrsta = | registarska_oznaka = | iso_kod = | veb-sajt = <!-- {{URL|primjer.com}} --> | napomene = }} '''Balboa''' je naselje i [[luka]] u [[Panama|Panami]] koje se nalazi u sklopu [[Panamá (distrikt)|distrikta Panamá]] u [[Panamá (provincija)|istoimenoj provinciji]]. Balboa je izgrađena [[1904.]] kao plansko naselje za potrebe izgradnje [[Panamski kanal|Panamskog kanala]] te je do [[1979.]] godine bila sjedište [[Zona Panamskog kanala|Zone Panamskog kanala]], kojom su upravljale [[Sjedinjene Države]]. Zgrada nekadašnje Uprave Panamskog kanala ([[španjolski]]: ''Edificio de La Administración del Canal de Panamá'') nalazi se u sklopu naselja.<ref name="h532">{{cite web | title=Edificio de la Administración del Canal de Panamá | website=Visita Canal de Panamá | date=2025-07-15 | url=https://visitcanaldepanama.com/es/sitios-de-interes/edificio-de-la-administracion-del-canal-de-panama/ | language=es | access-date=2026-01-13}}</ref> == Historija == Balbou su [[1904.]] godine utemeljili Amerikanci s ciljem da figurira kao sjedište američke uprave [[Zona Panamskog kanala|Zone Panamskog kanala]], koja je bila uspostavljena s ciljem kontrole nad izgradnjom [[Panamski kanal|Panamskog kanala]]. Grad je ime dobio po [[konkvistador]]u [[Vasco Núñez de Balboa|Vascu Núñezu de Balboi]], za kog se smatra da je bio prvi Europljanin koji je došao do [[Tihi ocean|Tihog oceana]]. Ime je Amerikancima predložio tadašnji [[peru]]anski ambasador u [[Panama|Panami]]. Prije izgradnje naselja, brdsko područje sjeverno od [[Panamá|glavnog grada]] sadržavalo je tek nekoliko održavanih rančeva i veliko, neiskorišteno [[močvara|močvarno]] područje, koje je [[Inženjerski korpus Vojske Sjedinjenih Američkih Država|Inženjerski korpus američke vojske]] isušio, popunio i izravnao. Kao i većinu naselja u Kanalskoj zoni, Balbou su vodile institucije Zone.<ref name="x083">{{cite book | last=Government | first=United States Canal Zone | title=Living and Working in the Canal Zone, a Booklet of Information Pertaining to Working and Living Conditions for U. S. Citizen Employees of the Panama Canal Company and the Canal Zone Government | date=1953 | url=https://www.google.com/books/edition/Living_and_Working_in_the_Canal_Zone_a_B/tYZCMlAsXdAC?hl=en&gbpv=1&dq=Balboa+heights+Canal+Zone+Government&printsec=frontcover | access-date=2026-01-13 | page=}}</ref> U gradu su se nalazile osnovna, [[Srednja škola Balboa (Panama)|srednja]] i privatna škola, poštanski ured, policijske i vatrogasne postaje, dvije privatne banke, kreditna unija, filijala organizacije Jewish Welfare, trgovina i menza, kino, nekoliko kršćanskih crkvi, građanski klubovi, masonska loža, filijala organizacije [[YMCA]], servisni centar, kuglana i drugi rekreacijski prostori, nekoliko historijskih spomenika i minijaturni [[Kip slobode]] (donacija američkih skauta). [[File:Puerto de Balboa en Panamá.JPG|thumb|left|320px|Luka u Balboi]] Balboa je bila sjedište Zone Panamskog kanala sve do [[1979.]] godine, kada su [[sporazumi Torrijos–Carter]] stupili na snagu i dovelo do gašenja Zone. Balboa je ostala sjedište zajedničke uprave nad kanalom sve do podneva [[31. prosinca]] [[1999.]] godine, kada su sav teritorij bivše Zone i sva pripadajuća infrastruktura vraćeni Panami bez ikakvih ograničenja. Zgrada nekadašnje uprave danas je spomenik, oslikana [[mural]]ima [[William B. Van Ingen|Williama B. Van Ingena]], koji prikazuju izgradnju [[Panamski kanal|Panamskog kanala]]. == Luka == Balboa se nalazi na pacifičkoj strani kanala te je iznimno važna transportna luka.<ref name="c319">{{cite web | title=Port of Balboa, Panama | website=Port Economics, Management and Policy | date=2019-12-28 | url=https://porteconomicsmanagement.org/pemp/contents/part1/interoceanic-passages/port-balboa-panama/ | access-date=2026-01-13}}</ref> Sama luka otvorena je [[1909.]] godine,<ref name="f577">{{cite web | title=Balboa | website=Panama Logistics Web Portal | date=2025-04-07 | url=https://logistics.gatech.pa/en/logistics-platform/logistics-assets/seaports/main-seaports-in-panama/balboa/ | access-date=2026-01-13}}</ref> a u njoj se nalazi suhi dok [[panamax]] formata. Godine [[2012.]] proglašena je najprometnijom lukom u [[Latinska Amerika|Latinskoj Americi]],<ref>{{cite web|url=http://www.larepublica.co/infraestructura/puertos-de-la-costa-caribe-lograron-cifras-r%C3%A9cord-durante-2012_29462|title=Resultados de búsqueda para puertos de la costa caribe lograron cifras récord durante 2012 – LaRepublica.co|first=Editorial La República|last=S.A.S.|website=www.larepublica.co}}</ref> a podaci iz [[2024.]] godine navode da kontejnerska luka ima kapacitet od pet milijuna [[Jedinica ekvivalenta dvadeset stopa|TEU]].<ref name="f577"/> U luci se nalazi i Pacifički terminal, multimodalni (brod–vlak) terminal koji luku spaja s gradom [[Colón (Panama)|Colónom]]. Terminal omogućuje transport kontejnera kopnenim putem preko prevlake, a željeznicom operira i putnička linija između [[Panamá|glavnog grada]] i [[Colón (Panama)|Colóna]], koja vozi jednom dnevno u oba smjera. U luci se nalazi i jahtaški klub, koji ima historijski značaj.<ref name="w226">{{cite book | last1=Rains | first1=Patricia Miller | last2=Miller | first2=Patricia | title=Cruising Ports: The Central American Route | publisher=Mexico Boating Guide | date=2000 | isbn=978-0-9638470-2-7 | url=https://www.google.co.uk/books/edition/Cruising_Ports/oYlmd28ELgkC?hl=en&gbpv=1&dq=town+of+Balboa+Panama&pg=PA83&printsec=frontcover | access-date=2026-01-13 | page=84}}</ref> Prema podacima iz [[2000.]] godine, klub je imao 80 vezova.<ref name="w226"/> == Klima == <div style="width:75%"> {{Weather box |location = Balboa, (1961. – 1990., prosjeci) |metric first = yes |single line = yes |collapsed = yes |Jan record high C = 34.4 |Feb record high C = 35.0 |Mar record high C = 35.6 |Apr record high C = 36.1 |May record high C = 36.1 |Jun record high C = 34.4 |Jul record high C = 35.0 |Aug record high C = 35.0 |Sep record high C = 34.4 |Oct record high C = 33.9 |Nov record high C = 35.0 |Dec record high C = 34.4 |Jan high C = 31.4 |Feb high C = 32.1 |Mar high C = 32.6 |Apr high C = 32.2 |May high C = 30.8 |Jun high C = 30.2 |Jul high C = 30.6 |Aug high C = 30.1 |Sep high C = 29.8 |Oct high C = 29.4 |Nov high C = 29.4 |Dec high C = 30.3 |year high C = |Jan mean C = 27.5 |Feb mean C = 27.8 |Mar mean C = 28.3 |Apr mean C = 28.2 |May mean C = 27.6 |Jun mean C = 27.2 |Jul mean C = 27.4 |Aug mean C = 27.2 |Sep mean C = 26.8 |Oct mean C = 26.5 |Nov mean C = 26.5 |Dec mean C = 26.8 |year mean C = |Jan low C = 23.5 |Feb low C = 23.4 |Mar low C = 23.9 |Apr low C = 24.1 |May low C = 24.4 |Jun low C = 24.1 |Jul low C = 24.2 |Aug low C = 24.2 |Sep low C = 23.8 |Oct low C = 23.5 |Nov low C = 23.6 |Dec low C = 23.3 |year low C = |Jan record low C = 18.3 |Feb record low C = 19.4 |Mar record low C = 18.9 |Apr record low C = 20.0 |May record low C = 21.1 |Jun record low C = 21.1 |Jul record low C = 21.1 |Aug record low C = 21.1 |Sep record low C = 21.1 |Oct record low C = 21.1 |Nov record low C = 20.6 |Dec record low C = 19.4 |precipitation colour=green |Jan precipitation mm = 23.8 |Feb precipitation mm = 25.5 |Mar precipitation mm = 1.5 |Apr precipitation mm = 98.6 |May precipitation mm = 241.4 |Jun precipitation mm = 221.4 |Jul precipitation mm = 195.9 |Aug precipitation mm = 199.2 |Sep precipitation mm = 203.4 |Oct precipitation mm = 268.1 |Nov precipitation mm = 300.1 |Dec precipitation mm = 132.3 |year precipitation mm = |unit precipitation days = 1 mm |Jan precipitation days = 3.29 |Feb precipitation days = 2.58 |Mar precipitation days = 0.29 |Apr precipitation days = 7.00 |May precipitation days = 14.43 |Jun precipitation days = 15.57 |Jul precipitation days = 16.29 |Aug precipitation days = 14.71 |Sep precipitation days = 15.29 |Oct precipitation days = 17.57 |Nov precipitation days = 19.57 |Dec precipitation days = 11.86 |year precipitation days = |source 1= Météo climat stats<ref>{{cite web |url=http://meteo-climat-bzh.dyndns.org/listenormale-1961-1990-1-p167.php|title=Moyennes 1961–1990 Panama (Asie)|language=fr|access-date=November 11, 2019}}</ref> / Météo Climat<ref>{{cite web|url=http://meteo-climat-bzh.dyndns.org/index.php?page=stati&id=1744|title=Météo Climat stats for Balboa |publisher=Météo Climat|access-date=November 11, 2019}}</ref> }} </div> == Obrazovanje == Kampus [[Međunarodni pomorski univerzitet u Panami|Međunarodnog pomorskog univerziteta u Panami]] nalazi se u Balboi.<ref name="e584">{{cite web | title=Universidad Marítima Internacional de Panamá | website=UMIP | url=https://www.umip.ac.pa/umip-web/aspirantes.html | language=es | access-date=2026-01-13}}</ref> == Reference == {{reflist}} {{Authority control}} sxag4e05mnwhybmlkytewe605856fen 42690974 42690972 2026-09-22T11:44:31Z Edgar Allan Poe 29250 +[[Kategorija:Naselja u Panami]]; +[[Kategorija:Luke]]; +[[Kategorija:Nastanci 1904.]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42690974 wikitext text/x-wiki {{Infokutija naselje | ime = Balboa | drugo_ime = | službeno_ime = | izvorno_ime = | izvorno_ime_jezik = <!-- ISO 639-2 kod, npr. "fr" za francuski jezik. Ukoliko više od jednog, koristiti {{jezik}} --> | tip_naselja = naselje | transkripcija_jezik1 = | transkripcija_jezik1_vrsta = | transkripcija_jezik1_info = | transkripcija_jezik1_vrsta1 = | transkripcija_jezik1_info1 = | transkripcija_jezik1_vrsta2 = | transkripcija_jezik1_info2 = <!-- itd, sve do transkripcija_jezik1_vrsta6 / transkripcija_jezik1_info6 --> | transkripcija_jezik2 = | transkripcija_jezik2_vrsta = | transkripcija_jezik2_info = | transkripcija_jezik2_vrsta1 = | transkripcija_jezik2_info1 = | transkripcija_jezik2_vrsta2 = | transkripcija_jezik2_info2 = <!-- itd, sve do transkripcija_jezik2_vrsta6 / transkripcija_jezik2_info6 --> | slika_horizont = Edificio de la Administración I.JPG | slika_veličina = | slika_alt = | slika_opis = Zgrada nekadašnje uprave i [[Panamski kanal]] | slika_zastava = | zastava_alt = | zastava_okvir = | zastava_link = | slika_grb = | grb_alt = | grb_veličina = | grb_link = | grb_vrsta = | slika_štit = | štit_alt = | etimologija = | nadimak = | moto = | slika_mapa = | mapa_alt = | opis_mape = | marker_mapa = <!-- koja mapa se koristi, uglavnom je dovoljno samo upisati ime države --> | marker_mapa_alt = | marker_mapa_opis = | marker_mapa_veličina = | marker_oznaka_pozicija = | marker_reljef = <!-- uneti „1” (bez navodnika) za prikaz reljefne mape umesto administrativne. Za neke države je moguće uneti i druge brojeve za prikaze drugačijih mapa --> | mapframe = <!-- postaviti na 'no' ako se interaktivna karta ne želi prikazati --> | koordinate = {{Coord|8|57|N|79|34|W|display=title,inline|region:PA_type:city_source:GNS-enwiki}} | koordinate_vrsta = | koordinate_napomene = | podjela_vrsta = Država | podjela_ime = {{flag|Panama}} | podjela_vrsta1 = [[Provincije Paname|Provincija]] | podjela_ime1 = [[Panamá (provincija)|Panamá]] | podjela_vrsta2 = [[Distrikti Paname|Distrikt]] | podjela_ime2 = [[Panamá (distrikt)|Panamá]] | osnivanje_naslov = Osnivanje | osnivanje_datum = [[1904.]] | osnivanje_naslov1 = <!-- parametri idu do osnivanje_naslov7 --> | osnivanje_datum1 = <!-- parametri idu do osnivanje_datum7 --> | ugašen_naslov = <!-- za bivše gradove --> | ugašen_datum = | osnivač = {{nowrap|{{flagicon image|Flag of Panama Canal Zone.svg}} [[Zona Panamskog kanala]]}} | sjedište_vrsta = | sjedište = | vlada_napomene = | vlada_vrsta = | vladajuće_tijelo = | vođa_stranka = | vođa_titula = | vođa_ime = | vođa_titula1 = <!-- parametri idu do vođa_titula4 --> | vođa_ime1 = <!-- parametri idu do vođa_ime4 --> | površina_ukupno = <!-- zarez za decimale, ne odvajati hiljade/tisuće i milione/milijune tačkama --> | površina_zemlje = | površina_vode = | površina_urban = | površina_rural = | površina_metro = | površina_vode_procenat = | površina_rang = | površina_blank1_naslov = | površina_blank1 = | površina_blank2_naslov = | površina_blank2 = | površina_napomene = | površina_urban_napomene = <!-- <ref> </ref> --> | površina_rural_napomene = <!-- <ref> </ref> --> | površina_metro_napomene = <!-- <ref> </ref> --> | površina_napomena = | dužina_km = | širina_km = | dimenzije_napomene = | nadmorska_visina = 10 | visina_napomene = | stanovništvo_datum = [[1999.]] | stanovništvo_ukupno = 1214 | stanovništvo_urban = | stanovništvo_rural = | stanovništvo_metro = | stanovništvo_blank1 = | stanovništvo_blank2 = | stanovništvo_napomena = | stanovništvo_demonim = | stanovništvo_napomene = | vremenska_zona = | vremenska_zona_DST = <!-- za letnje računanje vremena --> | utc_pomak = -5 | utc_pomak_DST = <!-- utc_pomak ali tokom letnjeg računanja vremena --> | utc_pomak2 = <!-- parametri idu do utc_pomak5 --> | utc_pomak2_DST = <!-- parametri idu do utc_pomak5_DST --> | poštanski_broj_vrsta = | poštanski_broj = | pozivni_broj_vrsta = | pozivni_broj = <!-- ili |pozivni_brojevi --> | registarska_oznaka_vrsta = | registarska_oznaka = | iso_kod = | veb-sajt = <!-- {{URL|primjer.com}} --> | napomene = }} '''Balboa''' je naselje i [[luka]] u [[Panama|Panami]] koje se nalazi u sklopu [[Panamá (distrikt)|distrikta Panamá]] u [[Panamá (provincija)|istoimenoj provinciji]]. Balboa je izgrađena [[1904.]] kao plansko naselje za potrebe izgradnje [[Panamski kanal|Panamskog kanala]] te je do [[1979.]] godine bila sjedište [[Zona Panamskog kanala|Zone Panamskog kanala]], kojom su upravljale [[Sjedinjene Države]]. Zgrada nekadašnje Uprave Panamskog kanala ([[španjolski]]: ''Edificio de La Administración del Canal de Panamá'') nalazi se u sklopu naselja.<ref name="h532">{{cite web | title=Edificio de la Administración del Canal de Panamá | website=Visita Canal de Panamá | date=2025-07-15 | url=https://visitcanaldepanama.com/es/sitios-de-interes/edificio-de-la-administracion-del-canal-de-panama/ | language=es | access-date=2026-01-13}}</ref> == Historija == Balbou su [[1904.]] godine utemeljili Amerikanci s ciljem da figurira kao sjedište američke uprave [[Zona Panamskog kanala|Zone Panamskog kanala]], koja je bila uspostavljena s ciljem kontrole nad izgradnjom [[Panamski kanal|Panamskog kanala]]. Grad je ime dobio po [[konkvistador]]u [[Vasco Núñez de Balboa|Vascu Núñezu de Balboi]], za kog se smatra da je bio prvi Europljanin koji je došao do [[Tihi ocean|Tihog oceana]]. Ime je Amerikancima predložio tadašnji [[peru]]anski ambasador u [[Panama|Panami]]. Prije izgradnje naselja, brdsko područje sjeverno od [[Panamá|glavnog grada]] sadržavalo je tek nekoliko održavanih rančeva i veliko, neiskorišteno [[močvara|močvarno]] područje, koje je [[Inženjerski korpus Vojske Sjedinjenih Američkih Država|Inženjerski korpus američke vojske]] isušio, popunio i izravnao. Kao i većinu naselja u Kanalskoj zoni, Balbou su vodile institucije Zone.<ref name="x083">{{cite book | last=Government | first=United States Canal Zone | title=Living and Working in the Canal Zone, a Booklet of Information Pertaining to Working and Living Conditions for U. S. Citizen Employees of the Panama Canal Company and the Canal Zone Government | date=1953 | url=https://www.google.com/books/edition/Living_and_Working_in_the_Canal_Zone_a_B/tYZCMlAsXdAC?hl=en&gbpv=1&dq=Balboa+heights+Canal+Zone+Government&printsec=frontcover | access-date=2026-01-13 | page=}}</ref> U gradu su se nalazile osnovna, [[Srednja škola Balboa (Panama)|srednja]] i privatna škola, poštanski ured, policijske i vatrogasne postaje, dvije privatne banke, kreditna unija, filijala organizacije Jewish Welfare, trgovina i menza, kino, nekoliko kršćanskih crkvi, građanski klubovi, masonska loža, filijala organizacije [[YMCA]], servisni centar, kuglana i drugi rekreacijski prostori, nekoliko historijskih spomenika i minijaturni [[Kip slobode]] (donacija američkih skauta). [[File:Puerto de Balboa en Panamá.JPG|thumb|left|320px|Luka u Balboi]] Balboa je bila sjedište Zone Panamskog kanala sve do [[1979.]] godine, kada su [[sporazumi Torrijos–Carter]] stupili na snagu i dovelo do gašenja Zone. Balboa je ostala sjedište zajedničke uprave nad kanalom sve do podneva [[31. prosinca]] [[1999.]] godine, kada su sav teritorij bivše Zone i sva pripadajuća infrastruktura vraćeni Panami bez ikakvih ograničenja. Zgrada nekadašnje uprave danas je spomenik, oslikana [[mural]]ima [[William B. Van Ingen|Williama B. Van Ingena]], koji prikazuju izgradnju [[Panamski kanal|Panamskog kanala]]. == Luka == Balboa se nalazi na pacifičkoj strani kanala te je iznimno važna transportna luka.<ref name="c319">{{cite web | title=Port of Balboa, Panama | website=Port Economics, Management and Policy | date=2019-12-28 | url=https://porteconomicsmanagement.org/pemp/contents/part1/interoceanic-passages/port-balboa-panama/ | access-date=2026-01-13}}</ref> Sama luka otvorena je [[1909.]] godine,<ref name="f577">{{cite web | title=Balboa | website=Panama Logistics Web Portal | date=2025-04-07 | url=https://logistics.gatech.pa/en/logistics-platform/logistics-assets/seaports/main-seaports-in-panama/balboa/ | access-date=2026-01-13}}</ref> a u njoj se nalazi suhi dok [[panamax]] formata. Godine [[2012.]] proglašena je najprometnijom lukom u [[Latinska Amerika|Latinskoj Americi]],<ref>{{cite web|url=http://www.larepublica.co/infraestructura/puertos-de-la-costa-caribe-lograron-cifras-r%C3%A9cord-durante-2012_29462|title=Resultados de búsqueda para puertos de la costa caribe lograron cifras récord durante 2012 – LaRepublica.co|first=Editorial La República|last=S.A.S.|website=www.larepublica.co}}</ref> a podaci iz [[2024.]] godine navode da kontejnerska luka ima kapacitet od pet milijuna [[Jedinica ekvivalenta dvadeset stopa|TEU]].<ref name="f577"/> U luci se nalazi i Pacifički terminal, multimodalni (brod–vlak) terminal koji luku spaja s gradom [[Colón (Panama)|Colónom]]. Terminal omogućuje transport kontejnera kopnenim putem preko prevlake, a željeznicom operira i putnička linija između [[Panamá|glavnog grada]] i [[Colón (Panama)|Colóna]], koja vozi jednom dnevno u oba smjera. U luci se nalazi i jahtaški klub, koji ima historijski značaj.<ref name="w226">{{cite book | last1=Rains | first1=Patricia Miller | last2=Miller | first2=Patricia | title=Cruising Ports: The Central American Route | publisher=Mexico Boating Guide | date=2000 | isbn=978-0-9638470-2-7 | url=https://www.google.co.uk/books/edition/Cruising_Ports/oYlmd28ELgkC?hl=en&gbpv=1&dq=town+of+Balboa+Panama&pg=PA83&printsec=frontcover | access-date=2026-01-13 | page=84}}</ref> Prema podacima iz [[2000.]] godine, klub je imao 80 vezova.<ref name="w226"/> == Klima == <div style="width:75%"> {{Weather box |location = Balboa, (1961. – 1990., prosjeci) |metric first = yes |single line = yes |collapsed = yes |Jan record high C = 34.4 |Feb record high C = 35.0 |Mar record high C = 35.6 |Apr record high C = 36.1 |May record high C = 36.1 |Jun record high C = 34.4 |Jul record high C = 35.0 |Aug record high C = 35.0 |Sep record high C = 34.4 |Oct record high C = 33.9 |Nov record high C = 35.0 |Dec record high C = 34.4 |Jan high C = 31.4 |Feb high C = 32.1 |Mar high C = 32.6 |Apr high C = 32.2 |May high C = 30.8 |Jun high C = 30.2 |Jul high C = 30.6 |Aug high C = 30.1 |Sep high C = 29.8 |Oct high C = 29.4 |Nov high C = 29.4 |Dec high C = 30.3 |year high C = |Jan mean C = 27.5 |Feb mean C = 27.8 |Mar mean C = 28.3 |Apr mean C = 28.2 |May mean C = 27.6 |Jun mean C = 27.2 |Jul mean C = 27.4 |Aug mean C = 27.2 |Sep mean C = 26.8 |Oct mean C = 26.5 |Nov mean C = 26.5 |Dec mean C = 26.8 |year mean C = |Jan low C = 23.5 |Feb low C = 23.4 |Mar low C = 23.9 |Apr low C = 24.1 |May low C = 24.4 |Jun low C = 24.1 |Jul low C = 24.2 |Aug low C = 24.2 |Sep low C = 23.8 |Oct low C = 23.5 |Nov low C = 23.6 |Dec low C = 23.3 |year low C = |Jan record low C = 18.3 |Feb record low C = 19.4 |Mar record low C = 18.9 |Apr record low C = 20.0 |May record low C = 21.1 |Jun record low C = 21.1 |Jul record low C = 21.1 |Aug record low C = 21.1 |Sep record low C = 21.1 |Oct record low C = 21.1 |Nov record low C = 20.6 |Dec record low C = 19.4 |precipitation colour=green |Jan precipitation mm = 23.8 |Feb precipitation mm = 25.5 |Mar precipitation mm = 1.5 |Apr precipitation mm = 98.6 |May precipitation mm = 241.4 |Jun precipitation mm = 221.4 |Jul precipitation mm = 195.9 |Aug precipitation mm = 199.2 |Sep precipitation mm = 203.4 |Oct precipitation mm = 268.1 |Nov precipitation mm = 300.1 |Dec precipitation mm = 132.3 |year precipitation mm = |unit precipitation days = 1 mm |Jan precipitation days = 3.29 |Feb precipitation days = 2.58 |Mar precipitation days = 0.29 |Apr precipitation days = 7.00 |May precipitation days = 14.43 |Jun precipitation days = 15.57 |Jul precipitation days = 16.29 |Aug precipitation days = 14.71 |Sep precipitation days = 15.29 |Oct precipitation days = 17.57 |Nov precipitation days = 19.57 |Dec precipitation days = 11.86 |year precipitation days = |source 1= Météo climat stats<ref>{{cite web |url=http://meteo-climat-bzh.dyndns.org/listenormale-1961-1990-1-p167.php|title=Moyennes 1961–1990 Panama (Asie)|language=fr|access-date=November 11, 2019}}</ref> / Météo Climat<ref>{{cite web|url=http://meteo-climat-bzh.dyndns.org/index.php?page=stati&id=1744|title=Météo Climat stats for Balboa |publisher=Météo Climat|access-date=November 11, 2019}}</ref> }} </div> == Obrazovanje == Kampus [[Međunarodni pomorski univerzitet u Panami|Međunarodnog pomorskog univerziteta u Panami]] nalazi se u Balboi.<ref name="e584">{{cite web | title=Universidad Marítima Internacional de Panamá | website=UMIP | url=https://www.umip.ac.pa/umip-web/aspirantes.html | language=es | access-date=2026-01-13}}</ref> == Reference == {{reflist}} {{Authority control}} [[Kategorija:Naselja u Panami]] [[Kategorija:Luke]] [[Kategorija:Nastanci 1904.]] p89wj037kirqu2eliarib0pi0om5sqo