Bel (jedinica)

Izvor: Wikipedija

Bel (znak: B) mjerna je jedinica kojom se izražava logaritam omjera istovrsnih veličina.

Najčešće se koristi u telekomunikacijama, elektrotehnici i akustici za izražavanje slabljenja (gušenja) i pojačanja (dobitka) signala, te za razinu signala u odnosu na neku referentnu vrijednost.

U praksi se redovito koristi 10 puta manja jedinica decibel (znak: dB).

[uredi] Definicija

L omjer
snaga
omjer
amplituda
40 dB 10000 100
20 dB 100 10
10 dB 10 ≈ 3,16
6 dB ≈ 4 ≈ 2
3 dB ≈ 2 ≈ 1,41
0 dB 1 1
−3 dB ≈ 0,5 ≈ 0,708
−6 dB ≈ 0,25 ≈ 0,5
−10 dB 0,1 ≈ 0,316
−20 dB 0,01 0,1
−40 dB 0,0001 0,01

Belom se izražava dekadski logaritam omjera dviju istovrsnih veličina P1 i P2 koje su razmjerne snazi ili energiji:

L = \lg \frac{P_1}{P_2} \,\mathrm{B} = 10 \lg \frac{P_1}{P_2} \,\mathrm{dB}

Jedan bel (B) je razina L pri kojoj je omjer P1/P2 jednak 10. Uobičajena jedinica decibel (dB) tvori se pomoću predmetka „deci“ (znak d):

1\,\mathrm{dB} = \frac{1}{10}\,\mathrm{B}

Kvadrat efektivne vrijednosti veličine kojom se izražava amplituda x (npr. električni napon ili zvučni tlak) u linearnom je sustavu razmjeran odgovarajućoj veličini P, tj.:

\tilde x^2 \sim P

Slijedi da je kod određivanja vrijednosti razine ili odnosa preko veličina razmjernih amplitudi potrebno uspoređivati kvadrate tih veličina, tj. vrijedi:

L = 10 \lg \frac{P_1}{P_2} \,\mathrm{dB}= 10 \lg \frac{\tilde x_1^2}{\tilde x_2^2} \,\mathrm{dB}= 20 \lg \frac{\tilde x_1}{\tilde x_2} \,\mathrm{dB}

Pri tome x1 i x2 moraju biti izraženi u istim jedinicama. Primjer tako definirane veličine je razina zvučnog tlaka.