Turski jezik

Izvor: Wikipedija

Turski jezik
Türkçe
Države
govorenja:
Turska, Cipar, Bugarska, Grčka, Iran, Makedonija, Moldavija, Njemačka i druge države gdje postoji značajan broj turske manjine
Regije
govorenja:
Turska, Balkan
Broj govornika: 60 - 75 milijuna
Rang: 19-21
Razredba: altajski

 Turkijski jezici
  južni turski ili Oghuz jezici
   turski

Službeni status
Služben u: Turska, Cipar, Samoproglašena Turska republika Sjeverni Cipar, Bugarska (narodni jezik)
Regulatori: Türk Dil Kurumu (Društvo za turski jezik)
Jezični kôd
ISO 639-1: tr
ISO 639-2: tur
SIL TRK
Vidi također: Jezik | Popis jezika

Turski (na turskom türkçe) pripada jezičnoj skupini turskih jezika. Većinom se turskim jezikom služi stanovništvo u Turskoj, Turskoj Republici Sjevernom Cipru, Bugarskoj, kao i među nekoliko milijuna useljenika koji žive u Europskoj Uniji. Broj domaćih govornika je neizvjestan, prvenstveno zbog pomanjkanja manjinskih jezičkih podataka iz Turske. Broj od 60 milijuna koji se koristi u ovom članku pretpostavlja da je turski maternji jezik nekih 80% stanovništva Turske, dok kurdski zauzima većinu preostalog broja. (Jezične manjine u Turskoj su međutim dvojezične i govore turski.)

Postoji veliki stupanj međusobne razumljivosti između turskog i drugih ouških jezika, poput azerbejdžanskog, turkmenskog i kaškajskog. Ako bi se ovi pribrojili "turskom," broj domaćih izvornih govornika bi bio 100 milijuna, dok bi ukupan broj, uključujući govornike drugog jezika, bio 250 milijuna.

Sadržaj

[uredi] Klasifikacija

Turski pripada turskoj grupi jezika, među kojima su turski jezik balkanskih Gagauza, gagauški i horasanski turski, uz dodatak osmanlijskog turskog. Porodica turskih jezika je podskupina ouških jezika, koja je opet podskupina turskih jezika, za koje većina lingvista vjeruje da pripadaju jezičnoj skupini altajskih jezika.

[uredi] Geografska rasprostranjenost

Turski se govori u Turskoj, a također ga govore manjine u 35 zemalja. Turski se naročito govori u zemljama koje su nekad (bilo potpuno ili djelomično) bile u sastavu Osmanlijskog carstva, kao što su Bugarska, Rumunjska, bivša Jugoslavija (naročito na lokalnoj razini u pokrajini Kosovo i Metohija u Srbiji), te u Makedoniji.

[uredi] Službeni status

Turski je službeni jezik u Turskoj i jedan je od službenih jezika na Cipru. Turski je također jedan od službenih ili nacionalnih jezika u Bugarskoj.

U Turskoj, Kemal Atatürk je 1932. osnovao Türk Dili Tetkik Cemiyeti ("Udruženje za ispitivanje turskog jezika"), koje danas postoji kao nezavisno tijelo pod imenom Türk Dil Kurumu ("Društvo za turski jezik"). U kolovozu 1983. godine, nakon vojnog puča iz 1980. godine, poslije kojeg je uspostavljen vojni zakon, Društvo za turski jezik je stavljeno pod kontrolu premijera države.

[uredi] Dijalekti

Među dijalektima turskog jezika su dunavski, eskišehirski (koji se govori u pokrajini Eskişehir), razgradski, dinlerski, rumelski, karamanlijski (koji se govori u provinciji Karaman), jedrenski (u pokrajini Edirne), gaziantepski (govoren u pokrajini Gaziantep), urfanski (govoren u pokrajini Şanlıurfa [Urfa]) i gojnučki (u selu Goynuk, grad Bolu).

[uredi] Pismo

А B C Ç D E F G Ğ H I İ J K L M N O Ö P R S Ş T U Ü V Y Z
а b c ç d e f g ğ h ı i j k l m n o ö p r s ş t u ü v y z

Turski se piše koristeći modificirano latinično pismo, koje je Mustafa Kemal Atatürk uveo 1924. kao dio pokušaja da osuvremeni Tursku. Do 1924. godine, turski se pisao modificiranim arapskim pismom (vidi: Osmanlijski turski jezik), nakon čega je upotreba arapskog pisma zakonom zabranjena.

[uredi] Literatura za učenje turskog jezika

Literature na hrvatskom ima vrlo malo: Ekrem Čaušević, Gramatika suvremenoga turskog jezika (1996.). Sveučilišna naklada, Zagreb

[uredi] Vanjske poveznice