Bečki književni dogovor

Izvor: Wikipedija

Bečki književni dogovor sklopljen je u ožujku 1850., kad su se u Beču sastali književnici iz Hrvatske i Srbije i jedan iz Slovenije radi dogovora da se u književnosti što više slože i ujedine. Dogovor su postigli u pet točaka, i to:

  1. Odlučili su da ne će miješati postojeća narječja stvarajući neko novo, nego da treba po uzoru na Nijemce i Talijane odabrati jedno od narodnih koje će biti književno i na kojem će svi knjige pisati.
  2. Jednoglasno su prihvatili da južno narječje bude zajedničko književno narječje, te su se složili da će pisati ije tamo gdje su to po tom narječju dva sloga, a gdje je to samo jedan slog da se piše je ili e ili i kako gdje treba. Da bi se znalo gdje su po tom narječju dva sloga a gdje jedan, zamolili su svi Vuka Stefanovića Karadžića da o tom napiše glavna pravila što je on i učinio.
  3. Dogovorili su da bi i srpski i crnogorski književnici trebali pisati h svuda gdje mu je mjesto po etimologiji, kako to pišu hrvatski književnici i kako se i u nekim južnim krajevima govori.
  4. Svi su prihvatili da kod imenica u genitivu množine ne treba na kraju pisati h jer mu po etimologiji tamo nije mjesto, jer to nije potrebno kao razlika prema drugim padežima i jer mnogi književnici to h ne pišu.
  5. Dogovoreno je da ispred samoglasnog r gdje ono čini slog ne treba pisati ni a ni e kako to pišu neki hrvatski književnici već samo r kao u riječi "prst", jer tako narod govori i tako piše većina drugih književnika.

Dogovor su potpisali: Ivan Kukuljević Sakcinski; Dimitrije Demeter; Ivan Mažuranić; Vuk Stefanović Karadžić; Vinko Pacel; Franc Miklošič; Stefan Pejaković i Đuro Daničić.

Cjeloviti tekst Dogovora nalazi se na Wikizvoru.

Napomene:

  1. Pojam "južno narječje" odnosi se na crnogorsko narječje iz kraja od kuda je bio Vuk S. Karadžić kao i na jezik Srba iz Istočne Hercegovine.
  2. Za ije koje čini dva sloga ima mnogo primjera u samom tekstu tog dogovora, kao na primjer: "ovijeh dana", "narodnijeh narječja", "nijesu gradili novijeh", "na onijem mjestima", "ovijem", kojijem", "po ostalijem današnjijem jezicima slavenskijem" itd.