Ljudska probava

Izvor: Wikipedija

Dijelovi probavnoga sustava od usta do crijevnog otvora
Dijelovi probavnoga sustava od usta do crijevnog otvora

Ljudska probava je proces koji se događa u probavnom sustavu a razgrađuje hranu mehanički i kemijski.

Sadržaj

[uredi] Dijelovi probavnoga sustava

Probavni se sustav sastoji od probavne cijevi i probavnih žlijezda. Probavnu cijev čine: usta,jednjak, želudac, dvanaesnik, tanko crijevo, debelo crijevo i crijevi otvor (čmar). Probavne žlijezde koje svoje probavne sokove luče u dvanaesnik, su gušterača i jetra. Na spoju tankoga i debeloga crijeva nalazi se slijepo crijevo s nastavkom crvuljkom. Hrana se u probavnom sustavu mijenja mehanički i kemijski.

[uredi] Usta

Glavni članak: Usta


Ljudska probava započinje u ustima; zubi koji imaju ulogu žvakanja najčvršće su kosti u tijelu jer služe za drobljenje hrane. Nakon što zubi prožvaču i usitne hranu jezik ih prevrće, te se aktiviraju žlijezde slinovnice koje imaju ulogu proizvodnje sline (vodenaste tekućine). Slina pomaže pri gutanju hrane. Ali to nije jedina uloga žlijezda slinovnica, one također luče enzim ptijalin (koji počinje razgradnju škroba u šećer) te tako započinju razgradnju hrane već u ustima. Takva prožvakana i polu-razgrađena hrana dalje putuje jednjakom u želudac.

[uredi] Jednjak

Glavni članak: Jednjak


Jednjak je cijev koja služi za odvod hrane iz usta do želuca. Hrana putuje pomoću stezanja mišića valovito (peristaltikom) kako bi prošla kroz cijelu probavnu cijev. Proces peristaltike u probavnoj cijevi ponavlja se više puta.

[uredi] Želudac

Glavni članak: Želudac


Želudac je nalik na vrećicu u probavnoj cijevi. On stvara želučane tekućine koje dalje razgrađuju hranu i pretvaraju ju u smjesu sličnu kaši. Želučani sokovi su enzim pepsin, klorovodična kiselina i sluz. Enzim pepsin (kojeg luče želučane glavne stanice) služi za degradaciju bjelančevina u peptide, klorovodična kiselina razgrađuje masti, a želučana sluz ju razrijeđuje kako ne bi oštetila stijenku želuca.

Zajedno s tom poluprobavljenom hranom, u prvi dio tankog crijeva (duodenum) ulaze i gušteračini enzimi te žuč (iz žućnog mjehura) kroz tanki otvor papilu vateri. Gušteračini enzimi u tankom crijevu kemijski razgrađuju hranu prije nego što se upije u krv a žuč razgrađuje masti na masne kiseline (i glicerol).

Nakon probave u želucu, hrana putuje u tanko crijevo (dvanaesnik).

[uredi] Tanko crijevo

Glavni članak: Tanko crijevo


Kroz tanko crijevo hrana ponovno putuje valovitim stezanjem mišića - peristaltikom. Iz tankog se crijeva probava nastavlja na debelo crijevo. Tanko crijevo se sastoji od tri dijela:

  • jejunuma, duljine 2-8 m, u kojemu se dovršava razgradnja hrane
  • ileuma, duljine oko 4 m, u kojemu se razgrađeni sastojci hrane upijaju u krv

[uredi] Debelo crijevo

Glavni članak: Debelo crijevo


Debelo crijevo dijeli se na: uzlazno, poprečno i silazno; tu su još i slijepo crijevo te rektum. Otpadne tvari iz debelog crijeva prelaze u njegov završni dio, a to je anus (crijevni otvor) kroz koji se redovito izbacuju izmetine.

Gušteračini enzimi preuzimaju ulogu kemijske razgradnje hrane u dvanaesniku
Gušteračini enzimi preuzimaju ulogu kemijske razgradnje hrane u dvanaesniku

[uredi] Gušterača i jetra

Glavni članak: Gušterača


Uloga gušterače:

  • gušterača je i probavna žlijezda s unutarnjim i vanjskim lučenjem
  • sok joj je lužnat i neutralizira kiselinu nastalu u želucu
  • enzimi gušterače sudjeluju u kemijskoj razgradnji hrane do molekula koje se mogu upiti u krv

Glavni članak: Jetra


U jetri se odvijaju stotine kemijskih reakcija i pohranjuju životno važni kemijski spojevi poput vitamina i glikogena. Kako bi iz crijeva hranjive tvari dospjele u krv moraju se prilagoditi u jetri. Jetra također proizvodi žuč koja se pohranjuje u žučnom mjehuru a služi za raspršivanje masti.

[uredi] Enzimi u probavi

Glavni članak: Enzim


Enzimi u probavi imaju vrlo važnu ulogu, pogotovo u kemijskoj razgradnji hrane. Probavne enzime luče žlijezde slinovnice (enzim ptijalin), želudac (enzim pepsin) i gušterača (njezini enzimi razgrađuju hranu do molekula kako bi se mogle upiti u krv).

[uredi] Poveznice

[uredi] Vanjske poveznice