Moliški hrvatski dijalekt

Izvor: Wikipedija

Moliški hrvatski dijalekt arhaični je dijalekt hrvatskog jezika moliških Hrvata koji se, unatoč okruženosti talijanskim govornim područjem, uspio sačuvati do današnjeg dana.

Jezikoslovci su zapisali do 3000 izvornih moliškohrvatskih riječi, što je prosjek u govoru jednog jezika.

U tome govoru nema turcizama jer su moliški Hrvati iselili prije nego su Turci potpuno zaposjeli njihov kraj, a to ga čini izvanrednim izvorom za proučavanje predturskog razvoja hrvatskog jezika. Specifično je to da se jezik uspio sačuvati isključivo usmenom predajom.

Iako je jezik, nesumnjivo, potekao od hrvatskih govora iz "stare domovine", moliški Hrvati svoj vlastiti jezik nazivaju jednostavno "po našku" ponajviše zahvaljujući izostanku buđenja nacionalnih osjećaja tijekom narodnih preporoda u Europi u 19. st., ali i nezainteresiranosti jugoslavenskih vlasti za ovu nacionalnu manjinu sve do osamostaljenja Republike Hrvatske. Mladi u selima naseljenim moliškim Hrvatima danas, zahvaljujući novoj manjinskoj politici talijanske vlade, u školama uče moliškohrvatski i standardni hrvatski jezik.

[uredi] Primjer

iz Hrvatske Novine: Tajednik Gradišćanskih Hrvatov -- prvo mijesto u pjesničkoj utakmici:

SIN MOJ
Mo prosič solite saki dan
ma što činiš, ne govoreš maj
je funia dan, je počela noča,
maneštra se mrzli za te čeka.
Letu vlase e tvoja mat
gleda vane za te vit.
Boli život za sta zgoro,
ma samo mat te hoče dobro.
Sin moj!
Nimam već suze za još plaka
nimam već riče za govorat.
Srce se guli za te misli
što ti prodava, oni ke sve te išće!
Palako govoru, čelkadi saki dan,
ke je dola droga na vi grad.
Sin moj!
Tvoje oč, bihu toko lipe,
sada jesu mrtve,
Boga ja molim, da ti živiš
droga ja hočem da ti zabiš,
doma te čekam, ke se vrniš,
Solite ke mi prosiš,
kupiš paradis, ma smrtu platiš.

[uredi] Poveznice


[uredi] Vanjske poveznice


Drugi jezici