Josip Frank

Izvor: Wikipedija

   Predloženo je da se u ovaj tekst uklopi tekst sa stranice sa razgovor
   Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo.
Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove.
Josip Frank
Josip Frank

Josip Frank (Osijek, 1844. - Zagreb, 1911.), hrvatski političar.

Josip Frank rodio se 16. travnja 1844. u Osijeku. Završio je gimnaziju u rodnom gradu, a nakon mature 1862. započeo je studij prava u Beču. U Beču je 1868. stekao i naslov doktora prava. Nakon završetka studija započinje svoj pripravnički staž u odvjetničkom uredu poznatog austrijskog političara K. Luegera. Potom stažira na sudu u Budimpešti i naposlijetku 1872. otvara vlastiti odvjetnički ured u Zagrebu.

Već se tada uključuje u hrvatski politički život. Isprva u svojim istupima pristaje uz hrvatskog bana Levina Raucha te mu se pridružuje u napadima na Narodnu stranku, a potom napada i narodnjačkog bana-pučanina Ivana Mažuranića zbog njegova popuštanja Mađarima i odnosa spram Srbima. Kao vrstan financijski stručnjak već 1879. u svojim novinskim člancima upozorava na financijsku i gospodarsku ovisnost Hrvatske prema Ugarskoj koja je proizišla iz Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. i njene revizije 1873. Svojim neumornim javno-političkim radom brzo stječe naklonost birača te je od 1880. do 1894. bio i zagrebački gradski zastupnik te se uvijek zalagao za napredak i boljitak glavnog grada Hrvatske. Već 1884. postaje i zastupnik u Hrvatskom saboru, isprva kotara Popovača, a potom od 1887. i Vojnog Križa u Hrvatskom Zagorju. Zbog svoje stručnosti bio je i redovitim članom saborskog financijskog, a potom i proračunskog odbora.

Kao istaknuti hrvatski domoljub u svom se političkom djelovanju približio pravašima te se na poticaj Frana Folnegovića 1890. konačno kao saborski zastupnik i priključio Stranci prava. Njegova dobra volja došla je do izražaja već iste godine kada je vlastitim novčanim sredstvima pripomogao financijskom oporavku pravaškog glasila Hrvatska, a potom i dioničkog društva Starčevićev dom. Stranačku političku djelatnost nastavio je kao urednik Hrvatske (od 1891.) u kojoj izlaže vlastite političke poglede.

Shvativši težak položaj u kojem se Hrvatska tada nalazila držao je da prvi cilj političkog djelovanja mora biti okupljanje i ujedinjenje hrvatskih zemalja te gospodarska i financijska samostalnost Hrvatske koju je tada teško ugrožavala agresivna mađarska politika. Njegovim političkim stajalištima sve se više približavao i sam prvak stranke, Ante Starčević. Josip Frank je zaslužan za prvi pravi politički program Stranke prava koji je bio prihvaćen 6. lipnja, 1894., a u kojem su bila dobrim dijelom sadržana i njegova politička stajališta. Program je sadržavao ideju ujedinjenja i obnove hrvatske državnosti.

No, kada su zagrebački sveučilištarci prilikom posjeta kralja Franje Josipa Zagrebu 1895. u znak prosvjeda spalili mađarsku zastavu, a Fran Folnegović sa svojom stranačkom strujom osudio taj čin, Josip Frank je, zajedno s Antom Starčevićem, Eugenom Kumičićem i Milom Starčevićem istupio iz kluba Stranke prava. Nakon toga uslijedio je konačni raskol Stranke prava, a stranačka struja koju su predvodili Starčević i Frank prerasla je u Čistu stranku prava sa stranačkim dnevnikom Hrvatsko pravo.

Nakon Starčevićeve smrti 1896., Josip Frank je, budući je već imao Starčevićevu potporu, preuzeo vodstvo stranke te je potom učvrstio njen položaj i tako joj osigurao političku budućnost. Od tada se neprestano borio za financijsku samostalnost Hrvatske pa i putem izravnih pregovora s kraljevskim dvorom. Tako je od 1898. do 1906. bio član Kraljevinskog odbora za financijska pitanja, a 1898. u svojoj raspravi Nuncij oštro je optužio Ugarsku zbog nepravednosti financijske nagodbe između Hrvatske i Ugarske. Frank 1904. ponovno postavlja zahtjev za financijskom samostalnošću Hrvatske pa je zahvaljujući njegovom radu 1906. i sklopljena najpovoljnija financijska nagodba između Hrvatske i Ugarske uopće.

Istodobno, stranka 1904. mijenja ime u Starčevićanska hrvatska stranka prava te pod Frankovim vodstvom nastavlja svoj razvoj. Od 1905. Josip Frank postaje oštar protivnik projugoslavenske politike novog kursa kasnije Hrvatsko-srpske koalicije, te saveznike u borbi protiv Koalicije od 1906. traži u kraljevskom dvoru i krugu oko hrvatskog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda. Na saborskim izborima 1906. unatoč snazi Hrvatsko-srpske koalicije pravaši dobivaju 20 saborskih mjesta te postaju snažna oporba vladajućoj Koaliciji. Hrvatski ban Pavao Rauch 1908. pruža podršku pravašima i Josipu Franku u njegovu nastojanju da oslabi i pobijedi Koaliciju, ali, nažalost, njihove namjere nisu nikad urodile plodom. Istodobno, poticajem Josipa Franka započinju Fridjungovi veleizdajnički procesi kojima su ban i dvor željeli slomiti snagu Koalicije. Naposlijetku, Koalicija pristaje na suradnju s kraljevskim dvorom i tako zadržava osvojenu vlast pa nade Josipa Franka da bi pravaši mogli preuzeti vlast u Hrvatskoj ostaju tada neostvarene.

Ipak, njegova bezkompromisna politika u obrani hrvatskog državnog prava nasuprot jugoslavenskoj i velikosrpskoj ideji kroz pružanje podrške kraljevskom dvoru dovela je do krize unutar stranke. Stoga, stranačka struja, tzv. milinovci, predvođena Milom Starčevićem napušta stranku 1908 i osniva Starčevićeu stranku prava. No, ni to nije pokolebalo Josipa Franka u njegovoj provedbi vlastitih političkih ideja. Nažalost, 1909. je obolio i više nije imao utjecaja na stranačku politiku. Stranka se od tada sve više približava krugu katoličkih intelektualaca okupljenih oko lista Hrvatstvo pravo s kojima se krajem 1910. ujedinila te promijenila ime u Kršćansko-socijalna stranka prava. Već krajem 1911., dolazi do dogovora između Kršćanske-socijalne stranke prava i Starčevićeve stranke prva oko ujedinjenja u Stranku prava. Tako se stranka vratila svom starom imenu, a ujedinjenjem s milinovcima još više je ojačala. No, Josip Frank ubrzo, 17. prosinca, 1911. u Zagrebu umire. Josip Frank je u jednom burnom razdoblju hrvatske povijesti svojim neumornim političkim djelovanjem, ne štedeći svoje intelektualne, organizatorske i financijske mogućnosti, unatoč svim neprilikama, učvrstio i usmjerio pravaštvo u obrani hrvatskog državnog prava nasuprot svim mađarskim, velikosrpskim i jugoslavenskim presizanjima prema slobodi hrvatskog naroda.


Nedovršeni biografski članak Josip Frank dopunite prema pravilima Wikipedije.

Drugi jezici