Ćevapi
Izvor: Wikipedija
Ćevap - od tur. kebab u značenju "na komadiće izrezano meso" ili "nasjeckano meso". Poznati su i svim krajevima bivše Jugoslavije u kojima su vladali Turci, ali receptura ovisi od mjesta kao i nerijetko od mesa koje se koristi, od vjeroispovijesti.
- U Bugarskoj i Rumunjskoj ćevapi su dugački i imaju oko 15cm pa i više.
- U Bosni su dužine oko 4 centimetra i debljine 1 centimetar. Na područje Bosne, gdje su nacionalni specijalitet, ćevap su oko 1500. uvezli Turci. Ćevapi se služe u krušnoj lepinji koja se polijeva posebnim umakom koji daje posebnu aromu. Pripremaju se na više načina a recepti su tajni (poznatiji su banjalučki i šiš-ćevap).
Prateći specijalitet su "đulbastije" koje se pripremaju na isti način kao ćevapi, s tim što se ćevapi spljošte tako da izgledaju kao male pljeskavice i služe se obavezno u kajmaku, a kao prilog poslužuje se luk.
- U Srbiji ćevapi su nešto duži, oko 10 cm, a tradicionalno se najbolji pripremaju u Leskovcu. Ne služe se u lepinji (zato se niti ne jedu "usput") već isključivo na tanjuru, obično sa lukom. U Leskovcu se nazivaju ć(e)vapčići, što je samo formalni deminutiv, čest u tom kraju. Taj naziv se kao i specijalitet (10cm!) prvo počeo rabiti na Jadranu 60-ih godina, a kasnije zahvaljujući omiljenosti među stranim turistima i u čitavoj Europi (njemački Ćevapčići, Tschewaptschitschi, engleski Cevapcici).