Riđovka
Izvor: Wikipedija
Riđovka, Vipera berus | ||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() Riđovka
|
||||||||||||||||
Sistematika | ||||||||||||||||
|
||||||||||||||||
|
||||||||||||||||
Vipera berus L., 1758. |
||||||||||||||||
|
Riđovka (lat. Vipera berus) zmija je otrovnica iz porodice ljutica. Naraste do 75 cm. Najbolje je proučena zmija na svijetu. Poznata je još i pod nazivom "šarka".
Sadržaj |
[uredi] Rasprostranjenost
Najrasprostranjenija zmija Europe i najrasprostranjenija zmija uopće. Stanište joj se prostire preko čitave Europe, kroz Rusiju sve do obale Tihog oceana. Može se naći i u Švedskoj i u Arktičkom pojasu. Nema je u južnoj Španjolskoj, južnoj Italiji na jugu Balkanskog poluotoka i na nekin većim sredozemnim otocima.
[uredi] Prehrana i otrov
Kao i ostale ljutice, ne progoni svoj plijen, nego čeka da joj plijen dođe na dohvat i tada ga napada smrtonosnom učinkovitošću. U usporedbi sa svojim većim srodnicima, riđovka je rijetko prijetnja čovjeku, no za male je životinje smrtonosna. Ima veliku glavu, uski vrat i debelo tijelo koje je manje i elegantnije od poskokovog, s kosom isprekidanom prugom koja služi za prikrivanje. Jezik joj je dug i rašljast. Njezini otrovni zubi leže preklopljeni u čeljusti, a izbacuju se prema naprijed kad zmija napada. Nakon što napadne, riđovka čeka da otrov počne dijelovati, jer će plijen pojesti tek kad je mrtav. Otrov riđovke je hemotoksičan te djeluje na krvni sustav, a neki ga znanstvenici smatraju toksičnijim i od poskokovog, te ga svrstavaju među najtoksičnije u zmijskome svijetu, ali vjeruju da zbog manje količine koju može uštrcati u ranu ne predstavlja niti približnu opasnost [1]. Brojne statistike upućuju da u većem dijelu Europe ljudi češće umiru od uboda pčela nego od ugriza ove zmije.
Riđovka se hrani gušterima, žabama, malim sisavcima, ponekad slijepićima i mladim pticama te ptičijim jajima. Vrlo rijetko hrani se čak i malim kunama.
[uredi] Stanište
Šarka naseljava surovije predjele i može se sresti i iznad 2000 m/nv. Prisutna je i u močvarnim područjima sa šikarom u Slavoniji, ali i u planinama Gorskog kotara. Za razliku od poskoka, ulazi i u vodu. Dobro pliva te je aktivna napose noću i za vlažna vremena. Preko dana se sklupča i sunča ili se odmara ispod gomile kamenja, korjenja ili u mišijim rupama.
Šarke većinom žive u kolonijama i sve zmije jedne kolonije spavaju zimski san (hiberniraju) zajedno na jednom mjestu. U proljeće mužjaci prvi izlaze iz mjesta gdje su hibernirali da bi se intenzivno sunčali, a dvije do tri nedjelje kasnije izlaze ženke i tada započinje ritual parenja.
[uredi] Razmnožavanje
Ženke šarki pare se svake druge godine, potkraj travnja i početkom svibnja, stoga što gravidne ženke zbog razvoja mladunaca koji zauzimaju velik dio trbušne šupljine nemaju mjesta za hranu, pa se tokom graviditeta ne hrane, a na svijet od kolovoza do rujna donose tri do dvadeset mladih zmijica dugih od 14 - 23 cm koji su odmah sposobni brinuti se sami o sebi. Od rođenja su opremljeni otrovnim zubima i žlijezdama. Mladunci vjerojatno jedu mlade glodavce i guštere, ali i vodozemce. Neki autori tvrde da mladunci jedu kukce i pauke.
[uredi] Vanjske poveznice
- Vipera berus at Amphibians and Reptiles of Europe. Accessed on 16 August 2006.
- Adder (Vipera berus) at ARKive. Accessed 9 October 2006.
- Adder or Viper - Vipera berus at Reptiles and Amphibians of the UK. Accessed 9 October 2006.
- Vipera berus at Club100. Accessed 9 October 2006.
- Viper berus - Adder at First Nature. Accessed 9 October 2006.
- Adder (Vipera berus) at Warwickshire Amphibian and Reptile Team. Accessed 9 October 2006.
- Vipera Berus bite at Swedish Orphan International. Accessed 9 October 2006.
- Adder, Vipera berus at Reptiles & Amphibians of France. Accessed 30 October 2006.