Suradnik:Barbat
Izvor: Wikipedija
U selu Jasenice župa Stravča u Konavlima 17.. g. rodio se Đuro Primorac,... kad je dorastao do ženidbe, oženi Stanislavu Busdohan. Iz tog braka 21.03.1804.g. u istom selu i župi rodio se jedan od sinova, Ivo /otac/, koji se kao mladac uputi u Cavtat pa potom u Dubrovnik, gdje izuči za pekara, ženi se za Anu Nadramija iz Brgata s kojom je imao djecu:
... sina Đura /nadimak Veliki/ otišao u S.Ameriku Chighago, 18.02.1833.g.sina Iva / tiskar / otišao u J.Ameriku Buenos Aires, 28.07.1840.g.sina Niku /kapetan/ otišao u Englesku Liverpool,
Po smrti supruge Ane, Ivo se 08.09.1859.g. oženi Milicu Miletić,rođenu 10.10.1830.g. iz s.Podstranje,Mandaljena župa Dubrovačka. Iz ovoga braka su rođeni:
28.01.1860.g. sin Đuro /mlađi/ otselio u S.Ameriku New York, 27.03.1861.g. kći Slave-Vittorija-Antonijeta udajom za Nika Nemanjić preselila u Zagreb, ....1862.g. kći Amalija 1880.g. umrla u Dubrovniku, 24.02.1864.g. sin Ivo /crevljar u Portu pored peskarije/, 13.10.1867.g. sin Vlaho /urar i općinski viječnik/, 01.04.1869.g. sin Antun, ostao neoženjen,1913.g.umro u Dubrovniku.
Stari gospar Ivo umro je 03.07.1889.g. u ulici Smokvina 2 ispod Sv.Marije, pokopan na Dančama u pučkom grobu.Bio se obogatio s pekarom "na Rupe", ali kako se bavio i lihvarstvom zbog prezaduženja je propao.
Storiju Nikina oca gospara Iva, nadopunio bi pričom sina Vlaha /polubrata Nike/, kako bi se shvatilo ozračje i ondašnji način življenja, kad su sva djeca osim prvorođenog odlazila u svijet. Došavši iz Cavtata u Grad, izuči za pekara, sretno se oženi i okući te se počeše rađati djeca. Posao sve bolji, čak je počeo ulagati, kupovati kuće. U to doba užalo se kod pojedinih uspješnjih zanatlija pohranjivat pare uz interes, tako je radio i Ivo. Jednog dana neki vlastelin /misli se Saraca/, zapita slugu je li što ušparala i gdje su joj soldi? Sluga spjega da je solde pohranila kod pekara Iva Primorca, a vlastelin, možda ljubomoran što prost seljak postaje bogat reče:"Šoko ti njemu davaš solde a on pravi djecu i kupuje kuće, pitaj ih nase pa ćeš viđet što ćeš dobit"!
Predložak:Nastavak Sluga pođe po novac i dobije ih, to je spjegala drugima te i oni pođoše iskat svoj ulog. Ivo je svima vratio, ali je morao sve prodati osim male kuće s peći. Nastavio je s raditi i opet je krenulo, a suprugi Milici s prodajom. Noseći na glavi košić s kruhom u čistoj župskoj nošnji,prodavala je najviše vojsci na vježbanju izvan Grada, ali jednom je tako pokisla, dobila "puntu" i umrla, poslije tog od Iva odoše u svijet i četiri sina.
Priča o kapetanu Niki nastavlja se zgodom u Liverpool-skom pubu kad se okladio da će u čamcu na jedra preploviti Atlantik. Prenapravio je jedra i automatsko kormilo na čamacu za spasavanje od 6.5 m s kitolovca "Breez" nazvao ga "City of Ragusa" te s jednim prijateljem i vjernim psom 1870.g otplovio pu Novog Svijeta. Put je bio teržak i opasan, odužio sa te su tek 98. dana uplovili u Boston. Iz Bostona je Niko otišo u New York posjetit brata Đura, koji je tamo radio kao nadglednik imanja jednog bogatog židova. Po povratku u Boston, ne mireći se prodajom, ili napuštanjem svog malog broda odlučio se da još jednom preploviti Atlantik. Na novu pustolovinu nije mogao nagovorit i svog sudruga te se na pučinu otisnuo sam. Povratak je bio brži svega 32 dana, ali ne i manje opasan, u nevremenu je jedan val odnio i psa. Okladu od 500 funti je dobio, kao i 100 funti od novinara, koji su platili da prije uplovljenja u Liverpool zamjeni Austrijsku zastavu Engleskom!1875.g.Kraljica mu dozvoljava da se bavi trgovinom duhana na veliko. Prema priči suvremenika kap.Iva Bijelića iz Kučišća na Pelješcu, Niko se nije nikad oženio, a skončao je od ruke vlastite domačice. Od čitavog njegovog poduzeća otac Ivo je naslijedio 5 funta i sliku /dagerotipiju/ vjerovatno onu u Pomorskom muzeju u Dubrovniku. Sam brodić "City of Ragusa" je bio do II Svjetskog rata izložen u pomorskom muzeju Liverpool-a do uništenja istog od bambardiranja.