Monotipičnost
Izvor: Wikipedija
Monotipičnost je stručni izraz u biologiji koji se koristi kad se unutar jedne grupe (taksona) u biološkoj sistematici nalazi samo jena vrsta. Ako jedna porodica ima samo jedan rod, tada je analogno monotipičnosti, riječ o monogeneričnosti.
Hijerarhijske razine uvode se u taksonomiju biologije (rod ili porodica) u pravilu da bi se organizirala grupa organizama koji imaju neke zajedničke osobine. Vrste koje su vrlo posebne, svrstavaju se često u zasebne rodove, porodice ili čak i više takse. Takve grupe se zato nazivaju monotipičnim, da se naglasi njihova posebnost. Najviši monotipični takson čini placozoa, koja je sama jedan phylum, s jednom jedinom vrstom, Trichoplax adhaerens.
U zoologiji, jedan primjer monotipičnosti je rod tarsius koji je monotipičan unutar porodice tarsiidae (koja je opet monogenerična unutar grupe tarsiiformes).
Monotipične grupe su u odnosu na zaštitu vrsta vrlo značajne. Izumiranje jedne takve vrste koja nema bližih srodnika predstavlja posebno značajan gubitak.
U monotipične rodove ubrajaju se, na primjer, ginko, norna (orhideje) i čudnovati kljunaš.