Medonosna pčela

Izvor: Wikipedija

Pčele
Pčela (Apis mellifera carnica)
Pčela (Apis mellifera carnica)
Sistematika
Carstvo: Životinje
Koljeno: Člankonošci
Razred: Kukci
Red: Hymenoptera
Podred: Apocrita
Natporodica: Apoidea
Porodica: Apidae
Potporodica: Apinae
Tribus: Apini
Rod: Apis
Vrsta: A. mellifera
Dvojno ime
Apis mellifera
Linnaeus, 1758

Medonosna pčela (Apis mellifera) pripada redu opnokrilaca (Hymenoptera). To su vrlo razvijeni kukci, a nastali su na području Afrike, Europe i Bliskog istoka pa se dijele na afričke, orijentalne i europske podvrste. Ljudi su oduvjek bili fascinirani pčelama i nađeni su mnogi povijesni izvori koji govore upravo o ovim malim bićima. Tako su na primjer Egipćani mislili da su pčele nastale iz suza Ra-boga Sunca, a Grci su pričali da su pčele čuvale Zeusa dok je bio mali i hranile ga medom.

Budući da pripada člankonošcima, tijelo pčele građeno je od hitina i sastoji se od glave, prsa i zatka. Na prsima su tri para nogu i dva para tankih krila. Kad pčela poleti, krila se spoje pa joj je lakše letiti. Pčele lete od cvijeta do cvijeta i skupljaju biljni nektar i pelud te ga nose u košnicu. Usta su joj građena od dva dijela : prednji dio kojim grize i stražnji dio koji je zapravo rilce pomoću kojeg pčela usisava tekućinu. Na nogama ima košaricu, tj. udubljenje s dlačicama gdje sprema nektar.

Pet očiju iznad usta, služe pčeli za raspoznavanje nekih boja dok neke druge ne može vidjeti. Naime, ona vidi samo plavu i žutu, ali i ultraljubičastu koju čovjek ne može vidjeti.

Unatoč lošim očima, pčele su uspjele razviti izvanredno osjetilo njuha. Pomoću mirisa pčele se međusobno razlikuju jer svaka zajednica ima drugačiji miris. Osjetilne stanice njuha smještene su na vrhu ticala. Znanstvenici su pokusima utvrdili da pčelama osjetilo okusa nije veoma razvijeno jer one skupljaju slatku otopinu i kada nema dobar okus. Zadak se sastoji od devet kolutića i na njemu su voskovne žlijezde koje izlučuju tvar za izgradnju saća. Zadak završava nazubljenim žalcem koji je za pčelu zapravo jedina obrana. Nakon uboda pčela žalac ne može izvući pa se on otkine a ona ugiba. Najotrovniji sastojak otrova ispuštenog pri ubodu je melitin i vrlo je opasan za ljude koji su na njega alergični.Pčelinja je zajednica jedna od najorganiziranijih društava u prirodi. Vrlo je slična ljudskom društvu u Srednjem vijeku - ima kraljicu i njene podanike. Zapravo, u pčelinjoj zajednici se nalazi tri vrste pčela : matica, radilica i trut.

Sadržaj

[uredi] Vrste medonosnih pčela i proizvodi

Tablica 1.Vrste pčela i njihovi proizvodi

Vrsta pčele Podrijetlo Med Vosak Pelud Propolis Matična mliječ Pčelinji otrov
apis mellifera Europa,Afrika xx xx xx xx xx xx
apis cerana Azija xx xx x x x x
apis dorsata Azija xx xx x x x x
Apis florea Azija xx xx x x x x
Apis Meliponinae tropska područja xx xx x x
  • x = sakupljeni ili proizvedeni proizvodi pčela
  • xx = proizvodi za komercijalno tržište

[uredi] Genetski kod

2006. godine je objavljen geneski zapis medonosne pčele apis mellifera. Pčela je tako četvrti kukac čiji je gen u cijelosti dešifriran, nakon mušice, komarca. Unutar DNK pčele znanstvenici su otkrili iznenađujuće sličnosti i veze pčela sa sisavcima i čovjekom. Poput ljudi pčele su na Europski kontinent prešle iz Afrike. Razdijelile su se u dvije genetski odvojene populacije. Otkriveno je da pčelinji biološki sat koji nosi u sebi više sliči sisavcima nego muhama. Taj sat podrazumijeva brojne aktivnosti uključujući navigaciju, određivanje vremena kao i određen pčelinji plesni jezik koji upotrebljava za obavijest o izvorima nalazišta hrane. Znanstvenici Univerziteta u Illinois otkrili su 36 gena mozga medonosne pčele, od toga je 33 već bilo poznato otprije. U priopćenju se dalje navodi da pčela ima oko 10.000 gena manje od komarca ili mušice. Oni imaju više gena koji određuju miris, ali manje što se tiče okusa.

[uredi] Broj izletnica

Broj pčela izletnica koje prikupljaju hranu, vodu, propolis te ostalo potrebno za razvoj i održanje zajednice razlikuje se i ovisi o ukupanom broju pčela u zajednici.

  • Kod zajednice od 15.000 pčela broj izletnica je 2.300 ili 15%
  • Kod zajednice od 20.000 pčela broj izletnica je 5.000 ili 25%
  • Kod zajednice od 25.000 pčela broj izletnica je 7.500 ili 30%
  • Kod zajednice od 40.000 pčela broj izletnica je 20.000 ili 50%
  • Kod zajednice od 50.000 pčela broj izletnica je 30.000 ili 60%
  • Kod zajednice od 60.000 pčela broj izletnica je 39.000 ili 65%

Prema gornjim podacima moemo zakljuiti da broj izletnica ne raste recipročno sa brojem pčela u zajednici.

[uredi] Uzimljavanje pčela

Kada nastupe zimski dani pčelama osigurajte mir u košnici i izbjegavajte svako nepotrebno uznemiravanje pčela. Kod uznemiravanja pčela zimi one će reagirati uzimanjem dodatnih zaliha hrane. Time opterećuju nepotrebno probavne organe, pa nerijetko od toga i mnoga društva stradaju. Ukoliko ste dobro i ispravno uzimili svoje pčelinje zajednice što vam je i dužnost, nema potrebe za uznemiravanjem pčela. Ukoliko niste zimi to više nećete moći ispraviti pa opet ne dirajte nepotrebno košnice. Eventualne Vaše manje propuste pčele su ispravile, a svaki veći propust znači najčešće gubitak zajednice. Vaš jedini i neizbježni zimski zadatak je briga o osiguranju mira na pčelinjaku i eventualno čišćenje leta nakon zimskih oborina - snijega. Snijeg čistimo samo s leta košnice kako bi omogućili ulaz svježeg zraka u košnicu. Sa same košnice snijeg ne treba čistiti jer služi kao dodatni prirodni izolator košnice. Povremeno prije nego temperature porastu ispred košnica na snijeg nabacajte malo slame ili nečeg sličnog da pčele kod pročisnog leta ne sljeću na hladan snijeg što za njih može biti kobno. Uzimljavanje pčela svake godine kod pčelara izaziva nelagodu da li će pčele prezimiti ili ne, one koje prezime da li će biti dovoljno snažne za brz proljetni razvoj do prve ozbiljnije pčelinje paše. Važna činjenica koju se pčelari pridržavaju je da se u zimu ulazi sa dovoljno jakim zajednicama. Slabe zajednice u klupku troše previše hrane i energije za proizvodnnju topline pa ih prije zime treba spojiti sa zdravim i jakim pčelinjim zajednicama ili sa srednje jakim kako bi dobili jednu jaku zajednicu. Velika većina pčelara koji su zajednice uzimili bar i jednu zimu zna da jaka zajednica, dovoljno hrane i prozračnost košnice važni elementi za dobro i pravilno uzimljavanje. Vlažan zrak bolje provodi toplinu od suhog, da pčele samo posredno griju košnicu grijući klupko, hladan zrak ulazi kroz sve otvore košnice prvenstveno na samo leto koliko god ga mi smanjili... sve su to činjenice koje ne treba zaboraviti prilikom uzimljavanja pčelinjih zajednica. Mnogi pčelari griješe kada prilikom utopljavanja košnica pred nadolazeću zimu praktički onemoguće cirkulaciju zraka u košnici. Pravilno uzimljena košnica mora imati cirkulaciju zraka gotovo kao i ljeti. Samo utopljavanje košnice bitno je i dolazi do izražaja tek kada matica sredinom ili krajem siječnja počinje sa zalijeganjem prvih jajašaca. Tada dodatna izolacija ima ulogu smanjenja uinka razlika između nižih noćnih i viših dnevnih temperatura.

[uredi] Temperature

Zimsko klupko prije formiraju slabije zajednice sa manjim brojem pčela. Tako da bilježimo kako se klupko formira kod:

  • Nukleusi - na 13°C

Srednje zajednice - na 10°C

  • Jake zajednice - na 8°C

U samom zimskom klupku bilježimo temperature od 9-10°C na periferiji klupka i 20-30°C u sredini zimskog pčelinjeg klupka.

[uredi] Rojenje pčela

Rojenje je prirodni nagon pčela u njihovoj borbi za održanjem vrste. Samo rojenje jednim dijelom vjerojatno potječe od nagona za seljenjem koje susrećemo još i danas kod pojedinih insekata. Da bi pčele pokrenule u rojevno stanje potrebni su neki od preduvijeta kao što su: pogodna temperatura i medenje medonosnog bilja. Rojenje je u stvari dijeljenje jedne u dvije nove i međusobno potpuno neovisne zajednice.

[uredi] Vrste pčela u pčelinjoj zajednici

U normalnoj pčelinjoj zajednici živi i radi tri vrste pčela koje razlikujemo prema spolu, izgledu, obliku, veličini i radnim zadacima. To su matica, trut i radilica.

[uredi] Matica

Boje za označavanje matica
Boje za označavanje matica

Maticu zovu i kraljicom pčelinjaka, ali i ona se za taj položaj mora izboriti. Naime, nakon 17 dana u jajetu ona se izlegne i njen prvi zadatak je naći sve ostale matice u matičnjaku i ubiti ih prije nego se izlegnu. Nakon toga ona mora izletiti iz košnice na oplodnju. Matica se pari sa trutom, ali on ne preživi jer ostavlja svoje cijele spolne organe u tijelu matice. Nakon oplodnje matica postaje stroj za rađanje i uvijek je okružena radilicama koje ju hrane i čuvaju.

U pčelarstvu radi lakšeg raspoznavanja i snalaženja pčelinja matica se označava bojom. Boje su međunarodno prihvaćene radi lakšeg snalaženja prilikom trovine. Matice se označuju bijelom, žutom, crvenom, zelenom i plavom bojom. Svaka boja je oznaka za određenu godinu.

[uredi] Trut

Trut je mužjak pčele i razvoj njegove ličinke traje najduže (do 32 dana). Vrlo je velik i ne može se sam hraniti već ga hrane radilice. Kad dosegne spolnu zrelost izlazi na prvi let. Obično se svi trutovi okupe na jednom mjestu u zraku gdje dođe i matica. Samo će ju najbrži od njih oploditi i on tada ugiba. Ponekad ako nema hrane za cijelu zajednicu, radilice izbacuju preostale trutove van iz košnice nakon oplodnje. U suprotnom trutovi ostaju i svojom veličinom griju ostale ose.

[uredi] Radilica

Radilica je također ženka, ali sa zakržljalim jajnicima. Ona u nedostatku matice može također zalijegati jajašca ali iz njih s obzirom da su neoplođena izlježu samo trutovi.

[uredi] Raspodjela posla u košnici

Siva pčela medarica na ulazu u košnicu
Siva pčela medarica na ulazu u košnicu

U košnici svaka pčela obavlja svoj posao ovisno o starosti pa se razlikuju:

  • pčele hraniteljice (0-3 dana starosti) - hrane mlade pčele i leglo
  • pčele graditeljice (3-10 dana starosti) - grade saće (luče vosak i matičnu mliječ)
  • pčele čistačice (10-15) čiste košnicu iznoseći trunje i mrtve ličinke ili pčele, te lepećući krilima na ulazu u košnicu ubacuju zrak u košnicu, čime u košnici stalno održavaju potrebnu temperaturu (oko 25 °C)
  • pčele stražarice (15-20 dana starosti) - čuvaju košnicu od neprijatelja
  • pčele radilice ( 20 dana do kraja života) donose u košnicu nektar, pelud, propolis i vodu.


U Hrvatskoj autohtona pčela je Siva pčela ( Apis mellifera carnica ). To je jedna od najvažnijih pasmina Sive pčele. One su također specifične po tome što među svim pčelama imaju najdulje rilce na ustima (do 6,7mm).

[uredi] Opis

Pčela je iako mala vrlo razvijen kukac, a nastala je na području Afrike, Europe i Bliskog istoka pa se tako i dijeli na afričke, orijentalne i europske podvrste. Pripada člankonošcima, tijelo pčele građeno je od hitina i sastoji se od glave, prsa i zatka. Na prsima su tri para nogu i dva para tankih krila.

[uredi] Karakteristike medonosne sive pčele

Karakteristika Radilica Trut Matica
Masa grama 01 02 02
Duljina milimetara 12 - 14 15 - 17 15 - 20
Duljina dlačica na 5-om kolutiću 0,25 - 0,35

[uredi] Noge

Pčela ima tri para nogu koje joj služe za kohanje, čišćenje tijela i sakupljanje cvijetnog praha koji zahvaljujući građi stražnjih nogu unosi u košnicu. Svaka noga kod pčele drži se prsiju pomoću prvog članka - kuka ili coxa. Na kuk se nastavlja bedreni valjak - trochanter.

[uredi] Hodanje pčela

Prilikom hoda pčela održava ravnotežu na taj način da istovremeno opterećuje prvu i zadnju nogu jedne i srednju nogu suprotne strane. Pčela može hodati po hrapavim i potpuno glatkim površinama i to bez obzira na njihov položaj. Za hod po hrapavim površinama služi se šiljatim čuporcima dok joj za hod po glatkim površinama služe jastučići.

[uredi] Prednji par nogu

Prednji par nogu pčeli služi za održavanje i čišćenje tijela. Prilikom čišćenja ticala pčela ga stavlja u polukružni izrez predne noge koji je oblikom i veličinom prilagođen upravo za tu namjenu. Samo ticalo provuče i na taj ga način očisti.

[uredi] Srednji par nogu

I na pčelinjim srednjim nogama nalaze se dlačice za sakupljanje cvijetne peludi. Na samom kraju goljenice srednje noge nalazi se izraštaj koji joj služi za dohvat druih nogu i skidanje cvijetnog praha sa stražnjih nogu koje zatim stavlja u otvore saća.

[uredi] Stražnji par nogu

Stražnji je par nogu kod pčele najrazvijeniji i za pčelu najvažniji. On ima dobro razvijen kuk zvan coxa i u odnosu na ostale noge ima duplo razvijeniju goljenicu i prvi članak. Sama goljenica u donjem dijelu ima udubljenje u kojem pčele prenose pelud u košnicu.

[uredi] Razvojni ciklus rađanja pčele

Grafikon prikazuje razvojni put pčele od jajašca do rođenja.

  • Radilica: - 24 dan
  • Trut - 21 dana
  • Matica - 16 dana.
Pčela medarica - ciklus rađanja pčela
Pčela medarica - ciklus rađanja pčela

Nakon što matica položi jajašca u čelije saća, pčele radilice (kućne pčele) odabirom vrste i količine hrane određuju iz kojeg će se jajašca izljeći radilica, trut ili matica.

[uredi] Radni zadaci do 21. dana života

Grafikon zadataka koje pčele obavljaju do 21.dana života:

Podjela rada kod pčela u prvih 21 dan života

[uredi] Radni zadaci od 22. dana života

Grafikon zadataka koje pčele obavljaju od 22 dana do kraja života:

Podjela rada kod pčela od 22. dana života

[uredi] Oprašivanje

Pčele igraju najvažniju ulogu u oprašivanju cvjetova jer su najbrojniji oprašivači na zemlji. Medonosnim pčelama je med zaliha za duge zimske mjesece kada cvijeće ne cvijeta i stoga ne proizvodi biljne sokove. To je jedini kukac-životinja koji proizvodi hranu koju jedu i ljudi, naravno - nesvjesno. Kod jakih dobro razvijenih zajednica nalazi se ukupno 50.000 - 80.000 pčela što ovisi o košnici, a obavljaju svoje zadtatke ovisno o starosti. Mlade pčele do 21 dana života uglavnom se brinu oko izgradnje saća, čišćenja košnica, hranjenja ličinki iz kojih će se izlječi novi naraštaji pčelinje zajednice u kojoj žive. Pretpostavlja se da trećina ljudske hrane ovisi o oprašivanju koje čine pčele. Većina pčela ima elektrostatski naboj koji povećava apsorpciju peluda. Pelud i nektar tvore masu koja je najčešće viskozna, ali može i biti kruta. Ta masa je sferoidnog oblika te pohranjena u male ćelije u kojima se i jajašca nalaze.

[uredi] Bolesti pčela

Poput svih živih bića na zemlji i medonosne pčele mogu oboljevati od raznih bolesti. Neke bolesti pčela zbog njihove posebne osetljivosti izravan su pokazatelj na stanje u okolišu. Tako bolesti medonosnih pčela dijelimo na:

[uredi] Zarazne bolesti pčela

• Nozemoza

• Kamenito leglo

• Vapnenasto leglo

• Mješinasto leglo

Varoza - je nametnička bolest pčela koja se javlja kod zajednica napadnutih varroa grinjom.

• Akutna pčelinja paraliza

• Kronična pčelinja paraliza

• Američka gnjiloća legla - je raširena i vrlo teška bolest poklopljenog legla. Ta bolest ne prelazi na odrasle pčele. Zaraza se prenosi od košnice do košnice pčelarskim priborom, satnim osnovama, vrcanjem, hranjenjem pčela zaraženim medom, premještanjem okvira iz košnice u košnicu. Bolest mogu prenositi i pčele kradljivice koje ulaze u tuđe zbog bolesti oslabljene košnice i pritom prenoseći med u svoju košnicu. U najranijim fazama bolest se može uspješno liječiti dok se kod jačih kasnijih faza utvrđenih laboratorijskim nalazima pristupa uništavanju zajednice i košnice.

• Europska gnjiloća legla -

• Akaroza

• Ameboza

[uredi] Nezarazne bolesti pčela

• Prehlađeno leglo

• Pregrijano leglo

• Začep crijeva peludom


[uredi] Štetočine u košnici i neprijatelji pčela

• Veliki voskov moljac (Galleria mellonella L.) i mali voskov moljac (Achroea grisella)

• Slaninar – Dermestres lardarius

• Pčelomorac – Trichodes apiaius

• Leptir mrtvačka glava – Acherontia atropos L.

Mravi -

Osa - Ljudi osu nerijetko zamijenjuju za pčelu. Ose su u naravi potpuno drugačiji kukci i često ukoliko se pojave u većem broju znaju biti prava napast za pčelinje zajednice. Osa je za razliku od pčele koja sama sakuplja i proizvodi hranu za zim, grabežljivac i lovac kukaca nepoželjan u blizini pčelinjaka.

Stršljen (Vespa crabro) je jedan od najopasnijih ljudskih ali i pčelinjih neprijatelja u toplijem dijelu godine. Vrlo je sličan ali veći od ose. Pčele love obično u pčelinjaku ispred košnica, a nerijetko ukoliko su u mogućnosti ulaze i u samu košnicu gdje im je posebno zanimljivo pčelinje leglo. Jedan stršljen rijetko će uspjeti napraviti veću štetu u pčelinjaku, ali pojavi li se roj od desetak ili više stršljena u stanju su u borbi sa pčelama stražaricama napraviti pravi pokolj. Iz ulovljene pčele isišu prikupljeni nektar, a ostatkom sažvakane pčele hrane mlade ličinke.

Miš - Miševi mogu u pčelarstvu predstavljati ozbiljan problem, jer mogu uništiti ili oslabiti cijelu pčelinju zajednicu. Preko sezone medenja kada su pčele aktivne opasnosti od miševa u košnicama gotovo da i nema meutim oni uznemiruju pčele u zimskom klupku dakle zimi. U košnici se nasele u potrazi za skloništem. Ulaze kroz šira leta. Hrane se medom, peludom, mrtvim i živim pčelama. Saće u košnicama u kojima je boravio miš ima karakterističan miris koji odbija i maticu i pčele. Mjere suzbijanja svode se na nemogućnost ulaska miševa u košnicu – sužavanje leta, postavljane češljeva, postavljenje zatrovanih mamaca u pčelinjaku.

Ptice - Najznačajnija vrsta je pčelarica ili krasna žuna (Merops apiaster). Lovi pčele oko pčelinjaka

[uredi] Trovanja pčela sredstvima za zaštitu bilja

U intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji zaštitna se sredstva upotrebljavaju u velikim količinama. Zaštita bilja od bolesti i štetočina predstavlja jednu od osnovnih agrotehničkih mjera u postizanju visokih prinosa. Pod pojmom pesticida (sredstava za zaštitu bilja) podrazumijeva se čitav niz kemijskih preparata koji se koriste za suzbijanje štetnih mikrooganizama, kukaca, nematoda, ptica, glodavaca i korova.

• Trovanje pčela insekticidima

• Trovanje pčela fungicidima

• Trovanje pčela herbicidima

Prema opasnosti za pčele sredstva za zaštitu bilja se dijele u četiri skupine:

I. grupa – vrlo visoka otrovnost. Ova se sredstva ne smiju upotrebljavati u vrijeme cvatnje. Za pčele su opasna i desetek sati nakon tretiranja. Pčelama ne treba dopustiti prilaz tretiranim biljkama barem 5 dana.

II grupa – visoka otrovnost. Za pčele prestaju biti opasna nakon 8 sati od trenutka tretiranja.

III grupa – niska otrovnost. Ako se ova sredstva upotrijebe kasno navečer ili u rano jutro prestaju biti opasna nakon 3 sata.

IV grupa – vrlo niska otrovnost. Ova sredstva nisu opasna za pčele i pri direktnoj aplikaciji na tijelo.

[uredi] Foto galerija

[uredi] Reference

[uredi] Poveznice

[uredi] Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: