Branko Vodnik
Izvor: Wikipedija
Branko Vodnik (Varaždin, 26. veljače 1879. - Zagreb, 14. lipnja 1926.), hrvatski književnik i povjesničar.
Pravo prezime - Drechsler.
Školovao se u rodnom gradu, slavistiku je studirao u Zagrebu, Pragu i Krakovu, a doktorirao je na zagrebačkom sveučilištu 1905. godine. Bio je profesor hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i urednik časopisa "Nova Hrvatska", "Suvremenik" i "Jugoslavenska njiva".
Javivši se u prijelomnim trenucima hrvatske književne kritike, na početku 20. soljeća, Branko Vodnik zagovara u njoj primjenu ponajprije estetskoga kriterija. U monografijama i raspravama kombinira biografsku i kritičko-povijesnu metodu, nastojeći ustanoviti ineterakciju između pisca i njegova naroda. Četvrt stoljeća djelovanja zahvaćao je probleme suvremene književnosti, upuštajući se nerijetko i u novinske polemike, te je izdao prvu sustavniju povijest književnosti u Hrvata 1913. Najcjelovitije primjere vlastite povijesne i kritičke metode pokazuje u radovima o piscima 19. stoljeća.
[uredi] Djala
- Slavonska književnost u XVIII. vijeku,
- Stanko Vraz,
- Petar Preradović,
- Antun Mihanović,
- Povijest hrvatske književnosti od humanizma do potkraj 18. stoljeća.