Ferdinand de Saussure

Izvor: Wikipedija

Ferdinand de Saussure
Ferdinand de Saussure

Ferdinand de Saussure (Ženeva, 22. studenoga 1857. - Vufflens-le-Château kraj Morgesa, 22. veljače 1913.) švicarski je lingvist koji je svojim postavkama utemeljio modernu lingvistiku (jezikoslovlje) i dao temelje europskom strukturalizmu, lingvističkom pravcu koji se razvio dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća.

Sadržaj

[uredi] Životopis

Rodio se u Ženevi gdje je i odrastao. Smatran je talentiranim i inteligentnim mladićem. Učio je latinski, grčki i sanskrt te razne druge kolegije na ženevskom sveučilištu, a diplomirao je na leipziškom sveučilištu 1876.. Dvije godine poslije u Berlinu je u 22. godini napisao svoje jedino cjelovito djelo Mémoire sur le système primitif des voyelles dans les langues indo-européenes (Teza o primitivnom vokalnom sustavu u indoeuropskim jezicima) kojom je postavio temelje teoriji laringala.

Vratio se u Leipzig i nagrađen je 1880. za svoj doktorat. Nedugo potom preselio se u Pariz gdje je predavao gotski i starovisokonjemački. 1891. vratio se u Ženevu, a na sveučilištu je predavao sanskrt i indoeuropeistiku ostatak svog života. Od 1906. počinje predavati tečaj opće lingvistike i povijest uspoređivanja indoeuropskih jezika sve do svoje smrti 1913.

1914. jedan ženevski učenik i prijatelj piše da je živio poput usamljenika, da se udaljavao od ljudi i šutio u znanosti. Za života je imao malo prijatelja, a to bjehu lingvisti Michel Bréal, Gaston Paris i Wilhelm Streitberg.

[uredi] Tečaj opće lingvistike

Glavni članak: Tečaj opće lingvistike


Zanimljivo je da on nije napisao knjigu koja ga je proslavila, a vjerojatno je uopće i nije namjeravao objaviti. Knjigu Cours de linguistique générale (Tečaj opće lingvistike) objavili su nakon njegove smrti studenti koristeći se bilješkama s njegovih predavanja. Bili su to Charles Bally i Albert Sechehaye. Tečaj se temelji na trima ciklusima bilježaka iz razdoblja predavanja u Ženevi od 1877. do 1906. Nakon Saussureove smrti, Bally i Sechehaye htjeli su objaviti njegova predavanja, ali su ustvrdili da nije pisao nikakve osobne pripreme, stoga su prikupili bilješke devetorice studenata, koje su bile neujednačene i nepotpune. Najdetaljnije su bile Degallierove i Riedlingerove bilješke, ali promaknule su im Constantinove koje je objavio Robert Godel 1957. godine.

U tom djelu postoji pet temeljnih dihotomija:

  • jezična djelatnost (langage): jezik (langue) - govor (parole)
  • jezični znak: označitelj (signifié) - označenik (signifiant)
  • pristup: interna lingvistika - eksterna lingvistika
  • perspektiva: sinkronija - dijakronija
  • odnosi: sintagmatski odnosi - asocijativni odnosi

Njoj je De Saussure pridao i šestu dihotomiju razlikovanja forme i supstancije.

Saussure je odredio predmet lingvistike i rekao da je to jezik, objašnjavajući pritom distinkciju jezika i govora. Po njemu predmet neke znanosti mora biti sustav, a jezik to jest.

Upravo je pogled na jezik kao sustav, strukturu, ono što je kasnije razvilo strukturalizam. Po tom pravcu, zadaća lingvista jest proučavanje jezika kao sustava.

[uredi] Izvori

  • Ferdinand de Saussure: Tečaj opće lingvistike
  • Glovacki-Bernardi et al.: Uvod u lingvistiku

[uredi] Poveznice