Tabernakul

Izvor: Wikipedija

Tabernakul (lat. tabernaculum - šator) ili hrvatski svetohranište u rimokatoličkoj Crkvi označava prostor gdje se čuvaju posvećene hostije. Riječ je malenim, obično umjetnički oblikovanim nišama, s ukrašenim vratašcima koja se zaključavaju.

[uredi] Povijest

U romaničkim crkvama tabernakul je bio udubina u zidu zatvorena zastorom u korskom prostoru ili pak svojevrsni zidni ormar.

U gotičkim crkvama tabernakul je samostojno spremište izrađeno od kamena.

Od 14. stoljeća tabernakul se seli na oltar i postaje, posebice od razdoblja baroka dijelom oltarnog retabla, podno oltarne slike.

Od Drugog vatikanskog sabora u novim crkvama, gdje god je to moguće, tabernakul se smješta u posebnu pokrajinsku kapelu ili pak na rub oltarnoga prostora.