Jerej

Izvor: Wikipedija

JEREJ (grč. hiereús : svećenik), u Pravoslavnoj crkvi, svećenik (sveštenik). Usp. arhijerej, protojerej, duhovnik, đakon, paroh, prezviter, stavrofor.

Kod Židova ime jerej nosili su mnogobožački svećenici, koji pred običnim ljudima treba da budu sveti. U najstarijoj kršćanskoj crkvenoj literaturi taj izraz se prvo odnosi na Isusa Krista, a zatim na episkope. U specijalnom uskom značenju, riječ jerej označava lice drugog stupnja svećenstva.


[uredi] Izvori

  • Opća enciklopedija JLZ (4 Iz-Kzy), Zagreb, 1978.
  • Vladimir Anić, Ivo Goldstein: "Rječnik stranih riječi", Zagreb, 2002.
  • "Veliki pravoslavni bogoslovski enciklopedijski rečnik" (tom I), Novi Sad, 2000.