Otoci Turks i Caicos

Izvor: Wikipedija

Ovaj okvir treba zamijeniti infokutijom
"Nesamostalni teritoriji". (Upute)

Otoci Turks i Caicos se sastoje od osam glavnih otoka, Salt Cay, Veliki Turk, Južni Caicos, Istočni Caicos Središnji Caicos, Sjeverni Caicos, Providenciales i Zapadni Caicos. Istočni caicos i Zapadni Caicos nisu naseljeni. Arhipelag je dio Britanskih prekomorskih područja.

[uredi] Zemljopis

Ukupna površina otoka je oko 430 km². Iako zemljopisno gledano leže u Atlantiku, ubrajaju se u Karibe. Obje male grupe otoka tvore zapravo jugoistočne nastavke Bahama a sjeverno su od Haitija.

[uredi] Povijest

Ime arhipelaga je izvedeno s jedne strane po jednoj vrsti endemskog kaktusa koji podsjeća na tursku kapu, fes, a s druge od naziva koji su otocima dali Lucayo Indijanci. Prvobitni naseljenici na otocima su bili Lucayo Indijanci za koje se smatra da su ih naselili oko 750. godine (po arheološkim podacima). Otoke je, navodno, 1492. "otkrio" Kristofor Kolumbo, ali postoji mogućnost da je to zapravo bio Juan Ponce de León. Starosjedilačko stanovništvo je bolestima i ropstvom do oko sredine 16. stoljeća istrijebljeno.

U 17. stoljeću su otoci naseljavani sa Bermuda, i tijekom vremena bili su pod španjolskom, pa francuskom i britanskom kontrolom. Od 1776. do 1848. bili su dio kolonije Bahama, od 1848. do 1962 su bili vezani uz Jamajku, dok ona nije dobila nezavisnost. Negde oko 1976. je su počeli pokreti za nezavisnost otoka, ali od 1982. su zamrli.

Od 2003. Kanada nastoji otoke proglasiti svojom jedanaestom provincijom. Da bi to bilo moguće, Velika Britanija bi prvo morala otocima dati nezavisnost.

[uredi] Politika

Stanovništvo broji oko 15.000 ljudi. Oni sami sebe nazivaju Belonger, a čine ih potomci afričkih robova i mješavine raznih europskih naroda. Otoci su pravi prirodni raj i vrlo omiljeno turističko odredište.