Boris Dvornik
Izvor: Wikipedija

Boris Dvornik (Split 16. travnja 1939.) je hrvatski kazališni i filmski glumac, redatelj i scenarist.
Sadržaj |
[uredi] Biografija
Boris Dvornik rođen je 16. travnja 1939. u Splitu u obitelji drvosječe. Svoj talent za glumu otkrio je u djetinjstvu, dok je nastupao u dječjim predstavama. Nakon školovanja za električara, počeo se profesionalno baviti glumom. Završio je Srednju glumačku školu u Novom Sadu, a kasnije se upisao na Kazališnu akademiju Sveučilišta u Zagrebu.
Na filmu je debitirao 1960. godine u filmu Francea Štiglica Deveti krug s tematikom holokausta. Glumio je mladića koji za vrijeme rata pokušava spasiti mladu Židovku oženivši se njome. Nakon filma stekao je veliku popularnost, koju potom učvršćuje igrajući suvremene likove u komedijama Martin u oblacima (1961) i Prekobrojna (1962) Branka Bauera. Ovo je načinilo od Borisa Dvornika jednu od velikih zvijezda kinematografije bivše Jugoslavije, slično Ljubiši Samardžiću, Mileni Dravić i Velimiru Bati Živojinoviću (s kojim je kasnije razvio blisko prijateljstvo).
Do sredine 1960ih godina Dvornik je nastupao uglavnom u komedijama, a od 1966. godine počinje se s velikim uspjehom javljati i u filmovima s tematikom iz Narodnooslobodilačkog rata. Za uloge u filmovima Most (S. Krvavac, 1969.) i Kad čuješ zvona (Antun Vrdoljak, 1969.) nagrađen je Zlatnom arenom na festivalu u Puli. Za ulogu u ratnom filmu U gori raste zelen bor (Antun Vrdoljak, 1971.) i za ulogu šofera-zavodnika u Opkladi (Zdravko Randić, 1971.) osvojio je Srebrnu arenu. Nastupao je u više od 40 dugometražnih igranih filmova (nerijetko je nastupao i u kratkometražnim), u mnogim televizijskim dramama i u više televizijskih serija.
Zenit popularnosti Borisa Dvornika je došao 1970ih ulogom Roka Prča u kultnoj seriji Naše malo misto, a potom i ulogom brijača u seriji Velo misto. 1980ih, nakon što je stekao status jednog od napriznatijih glumaca bivše Jugoslavije, Boris Dvornik uglavnom je radio u Hrvatskom narodnom kazalištu u svom rodnom Splitu.
Velimir Bata Živojinović i Dvornik 1991. odrekli su se jedan drugoga u nizu otvorenih pisama, u gesti koja je bila viđena kao simbol raspada SFRJ. 2004. javljeno je da su njih dvojica pokušala da se pomire. Javno pomirili 2006. putem video linka između Splita i Beograda. Živojinović je izjavio da "poslednjih godina nije bilo mržnje između nas", a Dvornik se nadovezao da je to bio "samo nesporazum". [1]
Tijekom godina Boris Dvornik razvio je blisko prijateljstvo sa Antunom Vrdoljakom. On ga je nagovorio na sudjelovanje u politici, te je na izborima 1992. kao kandidat Hrvatske demokratske zajednice izabran u splitsko poglavarstvo. Uskoro je shvatio da politika nije za njega i dao je ostavku na svoje mesto mesec dana kasnije.
Poslednjih godina Dvornikova karijera patila je od posljedica moždanog udara i njegovog alkoholizma, koji se manifestirao u nizu incidenata, od kojih je najpoznatiji napad na promatrača na hrvatskim predsjedničkim izborima 2005.
Dva sina Borisa Dvornika - Dino i Dean Dvornik - poznati su pop glazbenici.
[uredi] Filmografija
- Martin u oblacima,
- Prekobrojna,
- Most,
- Kad čuješ zvona,
- U gori raste zelen bor,
- Opklada,
- Licem u lice,
- Lito vilovito,
- Svanuće,
- Čovek nije tica,
- Čovik od svita,
- Konjuh planinom,
- Ljubav i poneka psovka,
- Bablje ljeto,
- Život je masovna pojava,
- Družba Pere Kvržice,
- Lov na jelene,
- Živjeti od ljubavi,
- Sutjeska,
- Hitler iz našeg sokaka,
- Letači velikog neba,
- Okupacija u 26 slika,
- Kiklop.