Ekopčelarstvo
Izvor: Wikipedija
![]() |
Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
Ekološki pčelinjak u pčelarstvu mora biti pod stalnom kontrolom nadzorne stanice. Prije stavljanja u prodaju med treba proći razne analize. Na eko pčelinjak zabranjeno je davati lijekove u preventivne svrhe jer postoji velika mogućnost da će se u medu i vosku naći njihove rezidue, uostalom kao i kod konvencionalnog pčelinjaka.
Sadržaj |
[uredi] Razlika između konvencionalnog i ekološkog pčelinjaka
Uvjete za ekološki pželinjak definira Zakon o ekološkom pčelarenju (Narodne novine, 12/2001). Ekološki pčelinjak mora biti pod stalnom kontrolom nadzorne stanice. Prije stavljanja u prodaju med treba proći razne analize. Na eko pčelinjaku zabranjeno je davati lijekove u preventivne svrhe jer postoji velika mogućnost da će se u medu i vosku naći njihove rezidue. U svrhu liječenja preporučuje se upotreba organskih kiselina koje su i inače sastavni dio meda.
Košnica treba biti izrađena od prirodnih materijala i obojena eko bojom, a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onećišćenja nektara (tvornica, cesta, obradivih površina) kako bi pčele proizvele što kvalitetniji med. Pčelinje saće koje se upotrebljavaju u eko pčelarstvu također moraju upotrebljavati ekološke satne osnove koje moraju imati potvrdu ministarstva. Punione meda i proizvoda također bi trebale imati eko certifikat. Sve to kod eko pčelarstva stvara velik dodatni trošak što se nažalost osjeti i u konačnoj cijeni meda, ali zato potrošač može biti siguran da kupnjom takvog meda dobiva samo ono najbolje iz pčelinje košnice, a ta činjenica u pozadinu stavlja nešto veću cijenu eko meda.
Problemi u Hrvatskoj nastaju zbog nedostatka pripadajućih eko satnih osnova, nedorečenog odnosno zakona o prodaji pčelinjih proizvoda odnosno zabrane prodaje meda pčelarima iznad 1.000,00 kilograma. a do te količine pčelari smiju prodati med samo u vlastitoj trgovini što je totalno neosnovano i prilagođeno samo industrijskom lobiju koji vlada ovom specifičnom granom pčelarstva. Čak ni činjenica da ne postoje specijalizirane punionice eko meda u RH taj zakon nije stavila izvan upotrebe? Čemu takvi zakoni kad znamo da prije prodaje med prolazi rigorozne kontrole daleko veće i nezamislive u drugim granama poljoprivrede? Može li tona meda koja se prodaje u prostoriama pčelara biti drugačija od ostatka proizvodnje koju je pčelar prisiljen prodati punionicama?
[uredi] Glavne garakteristike ekološkog pčelinjaka
1.Smještaj pčelinjaka - košnice odnosno pčelinjak treba smjestiti u području bogatom pčelinjom medonosnom pašom. Pčelinja paša treba potjecati iz ekološke proizvodnje ili iz bijaka koja nisu tretirana kemijskim sredstvima.
2.Tehnologija pčelarenja - je odnos pčela prema pčelinjoj zajednici. Pčelar prati stanje zajednice i treba na vrijeme intervenirati u slučaju potrebe.
3.Zdravlje pčela - bolesne pčelinje zajednice potrebno je odmah lječiti i izdvojiti u izolirani pčelinjak. Za lječenje se upotrebljavaju mravlja, oksalna i mliječna kiselina (varroa) i pojedine biljne tvari timol, mentol, eukaliptusovo ulje i kamfor. Samo uz suglasnost nadzorne stanice dozvoljava se upotreba farmaceutskih proizvoda i to kod neučinkovitosti postojećih sredstava.
4.Evidencija pčelinjaka - vođenje evidencije o prehrani pčela umjetnim sredstvima i njihovoj vrsti te količini. Vode se podaci o lječenju, dijagnozi, ljekovima, načinu lječenja,duljini tretmana, karence i slično.
5.Pravilno rukovanje pčelinjim proizvodima - vađenje meda, pakiranje, distribucija, prodaja i skladištenje.
Prema pregledu glavnih karakteristika ekološkog pčelinjaka možemo zaključiti da se on u biti ne razlikuje od modernog konvencionlnog pčelinjaka kojeg vodi savjestan i educiran pčelar, osim što za ekološki treba pribaviti dodatne papire.