Boris Maruna
Izvor: Wikipedija
![]() |
Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
Boris Maruna (Rođen 1940. u Podpragu) hrvatski je pjesnik i prevoditelj s engleskog i španjolskog jezika.
1960. emigrira u Italiju. U tri desetljeća svog emigrantskog izbivanja, živio je u Italiji, Argentini, Velikoj Britaniji, SAD-u, Španjolskoj. Diplomirao je i magistrirao na sveučilištu Loyola u Los Angelesu. U Barceloni je završio hispanistiku.
Objavio je nekoliko zbirki pjesama. Autor je kronike Otmičari izgubljena sna, koja potanko opisuje glasoviti «teroristički čin» hrvatskih emigranata, otmičara američkog putničkog zrakoplova 10. rujna 1976., čime se htjelo ukazati na nezavidan status Hrvata i podređen položaj Hrvatske unutar Jugoslavije. Maruna je, kao jedan od službenih prevoditelja, bio izravni svjedok sudskog procesa akterima te akcije. Jedan od glavnih organizatora te otimice, Zvonimir Bušić, još uvijek služi svoju kaznu u američkom zatvoru.
1990. godine Maruna se vratio u Hrvatsku, gdje postaje jedan od najoštrijih kritičara hadezeovske vlasti. Obavljao je funkciju ravnatelja Hrvatske matice iseljenika, te radio kao urednik Hrvatske revije.
Od dugogodišnjeg izbivanja iz Hrvatske, koje je isprva bilo dobrovoljno da bi se prometnulo u političko disidentstvo, preko repatrijacije i suočavanja s razočaravajućom zbiljom u neovisnoj Hrvatskoj, Maruna trenutno obnaša dužnost veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Čile.
[uredi] Djela
- I poslje nas ostaje ljubav, 1964
- Govorim na sav glas, 1972
- Ograničenja, 1986
- Ovako, 1992;
- Bilo je lakše voljeti te iz daljine, 1996