Bizantsko Carstvo
From Wikipedia
Serija članaka o historiji Grčke![]() |
|
---|---|
Egejska civilizacija | prije 1600. pr.n.e. |
Mikenska Grčka | oko. 1600–1200. pr.n.e. |
Grčko mračno doba | oko. 1200–800. pr.n.e. |
Antička Grčka | 776–323. pr.n.e. |
Helenistička Grčka | 323 pr.n.e.–146 pr.n.e. |
Rimska Grčka | 146. pr.n.e.–330 n.e. |
Bizantska Grčka | 330. n.e.–1453. |
Otomanska Grčka | 1453–1832 |
Moderna Grčka | poslije 1832. |
Teme | |
Grčki jezik | Grčka književnost |
Vojna historija | Imena Grka |
Bizant (Vizantija) ili Bizantsko Carstvo (Vizantijsko Carstvo) je historijski naziv za istočno Rimsko Carstvo koje je nastalo 285 godine kad je car Dioklecijan administrativno podjelio tadašnje Rimsko carstvo na Istočno i Zapadno. No obično se uzima 395 godina za godinu početka, kada je car Teodosije I Veliki dao svojim sinovima carstvo: Arkadiju Istok, a Honoriju Zapad. Godina pada se smatra 1453, kada su Turci zauzeli Carigrad.
Naziv Bizant se nije koristio u vrijeme postojanja države nego ga je tek u 18. vijeku uveo francuski povjesničar Montesquieu. Kao i drugi povjesničari tog vremena on je smatrao da Bizantsko carstvo nakon 5. vijeka nije vrijedno imena Rimsko iako su vizantinci sebe smatrali rimljanima, a vizantijski car je sebe smatrao jedinim pravim vladarom Rima "rođenim u purpuru". Zato je Montesquieu uzeo latinizirano ime glavnog grada Byzantium (od grčkog Byzántion, današnji Istanbul), za cijelo carstvo. Prvi naziv ovog grada je bio Constantinopolis po caru Konstantinu kjoji ga gradi i koji iz Rima prenosi ovde prestonicu. Ovo čini zbog tadašnje velike ekonomske krize i neuspeha ranijih reformi vojske i državne uprave. Konstantin najzad priznaje hrišćanstvo kao zvaničnu religiju carstva i vrši ostale potrebne reforme, te Rim polako počinje sa oporavkom.
Građani Bizantskog carstva su sebe smatrali Rimljanima, a službeni jezik je bio isprva latinski, kao i u zapadnom dijelu Carstva, a od 7. vijeka, odlukom cara Iraklija (vladao od 610. - 641.), grčki.
Vizantijski car je do 800. godine i krunisanja Karla Velikog bio jedini car u hrišćanskom svetu. Posle 800. godine institucija vizantijskog cara biva poljuljana, ali on i dalje sebe naziva "vasilevs - car Rimski" što ni jedan drugi vladar tog vremena nije mogao reći za sebe.
Vizantija je bila država jako vezana za hrišćanstvo koje je bilo jedina zvanična religija carstva vekovima. Viševekovno rivalstvo dva hrišćanska poglavara i pokušaj prevlasti nad carevinom kulminira 1054. godine kada rimski Papa odbijajući da prizna samoizabranog arhiepiskopa Carigradskoig Fotija, demonstrativno baca anatemu na istočnu hrišćansku crkvu u velelepnoj crkvi Sveta Marija (današnja Aja Sofija). Od tog doba dve hrišćanske crkve se samostalno razvijaju i grade sve veće razlike među sobom, pokušavajući da se nametnu u hrišćanskom svetu, u čemu Rumokatolička crkva do danas uspeva u većoj meri. Česti su, u prošlosti, bili pokušaji falsifikovanja istorijskih činjenica, pa čak sukoba i otvorenih ratova prouzrokovanih ovim neslaganjima.
[edit] Teritorija
Vizantijsko carstvo je kroz istoriju raslo i smanjivalo se. Najveću površinu zauzima u vreme cara Justinijana I, koji je rođen u okolini današnjeg Niša. Tada se carstvo prostire preko cele Male Azije, Severne Afrike, Pirineja, Apenina i Balkana. Vremenom ovakvo Rimsko carstvo se smanjuje sve do opsade samog Carigrada kojoj on odoleva par godina i kada se teritorija svela na ono unutar njegovih zidina.
[edit] Vladari
U početku, uprkos opštem ubeđenju, vlast nije formalno nasledna, već car nominuje svog naslednika koga mora da odobri senat. Monarhija, se pojavljuje tek od Konstanca II, naslednika Iraklija, za vreme procvata Vizantije. Njesov sin postaje takođe car, Justinijan II. On biva svrgnut i unakažen tako što mu otsecaju nos i biva prognan po tadašnjim običajima. Ipak, posle natčovečanskih napora i diplomatskih aktivnosti, tako unakažen, ženi hazarsku princezu i vraća se na presto uz podršku bugarskog vladara, zatim ga zaslpljuje osveta i orjentiše se na ubijanje svojih oponenata umesto da završi reformu državne uprave, što državu dalje slabi... ipak daje značajan doprinos poimanju ljudskih sloboda tog vremena jer omogućuje slobodno kretanje i naseljavanje stanovništva i promovišući demokratske vrednosti koje potiču još iz stare grčke.
Vidi: Vizantijski carevi Византијско царство
Ovaj članak je u začetku. Uključite se i pomozite Wikipediji proširujući ovaj članak! |