Napoleon Bonaparte

From Wikipedia

Napoleon Bonaparte na slici Jacques-Louis Davida
Enlarge
Napoleon Bonaparte na slici Jacques-Louis Davida

Napoleon Bonaparte (15.8. 1769. - 5.5. 1821.) je francuski vojskovođa, državnik i vladar po kome su nazvani Napoleonski ratovi.

Kao dijete siromašnog korzikanskog plemića se školovao na francuskoj vojnoj akademiji i francusku revoluciju dočekao s činom artiljerijskog kapetana. U francuskim revolucionarnim ratovima je brzo napredovao do čina generala i godine 1796. dobio komandu nad francuskim snagama koje su jug zemlje trebale braniti od Austrijanaca iz Italije. Zahvaljujući svom britkom umu je u nizu bitaka i vještih manevara porazio nadmoćne austrijske trupe, osvojio Sjevernu Italiju i prisilio Austriju na sklapanje mira u Campo Formiu.

Njegovi vojni uspjesi i naglo stečena popularnost su ga učinili favoritom političara i narodnih masa koji su željeli stabilnost nakon godina revolucionarne anarhije i nasilja. Godinu dana nakon pohoda u Egipat, Napoleon je godine 1799. izveo državni udar nakon koga se proglasio prvim konzulom i zaveo osobnu diktaturu. Godine 1804. se proglasio francuskim carem.

Napoleonova vladavina je bila obilježena sukobom Francuske s Velikom Britanijom, koji je trajao od godine 1793. do mira u Amiensu 1802. Godinu dana kasnije sukob je ponovno eskalirao i Napoleon se, nakon poraza u pomorskoj bitci kod Trafalgara i kraha planova za invaziju Britanskog otočja, morao obračunati s britanskim kontinentalnim saveznicima. Godine 1805. u bitci kod Austerlitza je porazio i pokorio Austriju, godine 1806. je nakon bitke kod Jene isto učinio s Pruskom te formalno okončao Sveto rimsko carstvo, da bi nakon pobjede nad Rusima kod Friedlanda 1807. godine sklopio savez s ruskim carom Aleksandrom i ustanovio tzv. Kontinentalni sistem, čiji je cilj bio ekonomskim embargom poraziti Britaniju.

U tom trenutku Napoleon je bio na vrhuncu moći, ali samo godinu dana kasnije je sebi dozvolio da bude upetljan u dinastijski sukob u savezničkoj Španiji. Francuska vojna intervencija i postavljanje Napoleonovog brata za kralja je dovela do svenarodnog otpora, pojave španske gerile i prvih ozbiljnih francuskih poraza. Godine 1809. je ohrabrena Austrija Francuskoj objavila rat što je dovelo do kratkog ali vrlo krvavog pohoda tokom kojeg je u bitci kod Asperna Napoleon po prvi put potučen na bojnom polju. Iako je Napoleon taj rat na kraju dobio, nastojao se od sličnih problema u budućnosti osigurati ženidbom s austrijskom princezom Marijom Lujzom koja mu je rodila sina.

U međuvremenu je Rusija sve teže trpila ekonomske posljedice Kontinentalnog sistema, pa ju je godine 1812. Napoleon napao s najvećom vojnom silom dotada skupljenom. Pohod se krajem godine pretvorio u katastrofu tokom koje je izgubljen veći dio Napoleonove Velike Armije. U proljeće 1813. se Napoleon suočio sa svenarodnim ustankom u Njemačkoj i dotadašnjim saveznicima koji su se okrenuli protiv njega. U odlučnoj bitci kod Leipziga Napoleon je poražen i prisiljen na povlačenje u Francuskoj gdje je prisiljen na abdikaciju i izgnanstvo na otok Elbu gdje je postavljen za formalnog vladara.

Novi režim kralja Louisa XVIII pokazao se tako nepopularnim da je Napoleon samo godinu dana sa šačicom pristaša uspio preuzeti vlast i započeti vladavinu poznatu kao Sto dana. To je razdoblje završilo u junu 1815. godine nakon poraza u bitci kod Waterlooa. Napoleon je zarobljen od Britanaca i zatočen na otoku Sv. Helena gdje je umro šest godina kasnije.

Godine 1840. njegovi posmrtni ostaci su vraćeni u Francusku gdje je pokopan u pariškom Domu invalida. Njegov pogreb se smatra jednim od najvećih i najveličanstvenijih u historiji.

Zbog svoje kratke, ali burne vladavine Napoleon je dan-danas predmetom velikih kontroverzi. Jedni ga smatraju beskrupuloznim tiraninom i militaristom čija je vanjska politika izazvala krvopoliće i pustošenje koje se u Evropi nije ponovilo sve do doba Adolfa Hitlera. S druge strane se navode njegova manje spektakularna, ali za razvoj evropske ekonomije i kulture daleko važnija dostignuća na polju unutrašnje politike, odnosno cijeli niz liberalnih reformi kojima je staro feudalno uređenje postupno zamjenjivano modernim kapitalizmom oličenim u Napoleonovom zakoniku poznatom kao Code civile.