Драгољуб Мићуновић

Из пројекта Википедија

неутралност Овај чланак можда захтева измене да би одговарао правилу о неутралној тачки гледишта.
Један од корисника је номиновао овај чланак за проверу неутралности.

Разлог за номинацију је постављен на разговор овог чланка.

Rođen 14. jula 1930. godine u Toplici na jugu Srbije, rano detinjstvo proveo je u Skoplju gde mu je otac službovao. Nakon fašističke okupacije 1941. njegova porodica je zajedno sa ostalim srpskim porodicama proterana u Srbiju. Tokom Drugog svetskog rata živi kao izbeglica u Merdaru i polaže niže razrede gimnazije. Nakon rata nastavlja gimnaziju u Kuršumliji i Prokuplju. Kao osamnaestogodišnji gimnazijalac uhapšen je i bez optužnice i suđenja proveo je dvadeset meseci u zatvoru i logoru na Golom otoku. Po izlasku iz logora polaže maturu u Prokuplju i upisuje studije filozofije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Već kao student objavljuje književne kritike i filozofske tekstove i uporedo posećuje predavanja iz pozorišne režije na Pozorišnoj akademiji. Diplomira 1954. godine i odlazi u Kruševac gde tokom tri godine predaje filozofiju i psihologiju u Učiteljskoj školi i kruševačkoj gimnaziji. Sa grupom intelektualaca u Kruševcu Mićunović pokreće časopis Bagdala, režira pozorišne predstave i piše pozorišne kritike. U tom periodu uspešno studira i pravo na Pravnom fakultetu u Beogradu. Po povratku u Beograd bavi se školskim i pedagoškim reformama u Zavodu za školstvo i Pedagoškom institutu. Na poziv svojih profesora učestvuje na konkursu za asistenta na katedri za filozofiju i, uprkos suprotstavljanju Univerzitetskog partijskog komiteta, biva izabran 1960.godine. Odbranio je doktorsku tezu iz oblasti logike društvenih istraživanja na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Predavao je istoriju socijalnih i političkih teorija na Odeljenju za filozofiju i sociologiju. U tom periodu Mićunović je aktivan u redakciji časopisa "Filozofija", savetu časopisa "Praxis" i odboru Korčulanske filozofske škole koja je u to vreme jedno od najprestižnijih mesta okupljanja filozofa u svetu. Januara 1975. Skupština Srbije donosi neustavnu odluku kojom proglašava Mićunovića, zajedno sa sedam kolega profesora, politički nepodobnim za profesorski rad i, uprkos jednodušnom protestu univerzitetskih kolega, biva uklonjen sa Univerziteta. Tek nakon petnaest godina Mićunović se vraća svom profesorskom radu. Bio je član mnogih stručnih časopisa, držao je predavanja na univerzitetima u Americi i Nemačkoj, a objavio je pet knjiga i preko sto naučnih radova. Zbog nemogućnosti bilo kakve intelektualne aktivnosti u Jugoslaviji posle proterivanja sa Fakulteta, Mićunović je krajem sedamdesetih godina boravio na Univerzitetu u Konstancu u Nemačkoj. Po povratku, bavio se naučnim radom u Institutu za filozofiju i socijalnu teoriju u Beogradu, a direktor Instituta bio je u vreme kad je Institut predstavljao centar demokratske, političke i društvene misli u zemlji. Kao član Jugoslovenskog foruma za ljudska prava od 1988. godine, Mićunović se posvećuje oslobađanju političkih zatvorenika i reformi krivičnog prava i krivičnog procesa. Političku karijeru Mićunović je započeo na Filozofskom fakultetu kada je, 1968. godine, bio jedan od vođa studentskog pokreta i igrao jednu od ključnih uloga tokom demonstracija kao predsednik Akcionog odbora. Zbog ovih aktivnosti bio je uhapšen, oduzet mu je pasoš i zabranjeno mu je da predaje na univerzitetu i objavljuje radove u Jugoslaviji. Inicirao je 1989. godine sa grupom disidenata osnivanje Demokratske stranke - prve opozicione stranke u Srbiji. Na Osnivačkoj skupštini 1990. Mićunović je izabran za predsednika Demokratske stranke, a reizabran je 1992. godine. Podneo je ostavku na ovu funkciju 1994. godine. Sa grupom istaknutih intelektualaca, 1994. Mićunović je formirao Fond Centar za demokratiju, nevladinu organizaciju za razvoj civilnog društva i nevladinih organizacija, građansko obrazovanje i pripremanje političkih i društvenih reformi. Pokreće časopis "Dijalog" i učestvuje na brojnim domaćim i međunarodnim političkim skupovima. Mićunović 1996. godine osniva novu političku partiju - Demokratski centar, i biva izabran za njenog predsednika. Početkom 1999. godine, inicira formiranje koalicije “DAN” koju su činile stranke Demokratski centar, Demokratska alternativa i Nova demokratija. U septembru 1999. Mićunović je pozvao sve opozicione stranke u Srbiji na ujedinjenje organizujući "Okrugli sto opozicionih stranaka u Srbiji" koji je rezultirao stvaranjem koalicije DOS (Demokratske opozicije Srbije). Na prvim višestranačkim izborima u Srbiji, Mićunović je izabran za poslanika Skupštine Srbije. Kao republički poslanik, izabran je za delegata u Veću Republika Savezne skupštine bivše Jugoslavije od 1991-1992. godine. Na saveznim izborima 1992. godine Mićunović je izabran za saveznog poslanika na listi Demokratske stranke. Kao član opozicione koalicije “Zajedno”, ponovo je izabran za saveznog poslanika u Veću građana Savezne skupštine 1996. godine. Na saveznim izborima 2000. godine, kao jedan od lidera koalicije DOS, Mićunović je još jednom izabran za saveznog poslanika u Veću građana Savezne skupštine. Nakon pobede Demokratske opozicije Srbije, u oktobru 2000. godine, Mićunović je izabran za Predsednika Veća građana Savezne skupštine. Kada je formirana Državna zajednica Srbija i Crna Gora, u martu 2003. godine, Mićunović je izabran za Predsednika Skupštine Srbije i Crne Gore. Profesor Mićunović je bio šef naših parlamentarnih delegacija u Parlamentarnoj Skupštini Saveta Evrope i Parlamentarnoj Skupštini OEBS. Na parlamentarnim izborima, decembra 2003. izabran je za narodnog poslanika u Skupštin Republike Srbije, a početkom 2004. u Skupštinu SCG. Sada je poslanik u Skupštini SCG i Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope. Posle ujedinjenja DS i DC izabran je za predsednika Političkog saveta DS i člana Predsedništva DS. Mićunović je prvi dobitnik nagrade za toleranciju koju dodeljuju Ministarstvo za ljudska prava, OEBS i B92. Za svoj doprinos uključenju SR Jugoslavije u Savet Evrope dobija nagradu Evropskog pokreta u Srbiji. Od Ministarstva spoljnih poslova Slovačke dobija 2001. nagradu za svoj aktivan doprinos u radu Zajednice za demokratske promene u Jugoslaviji koja je tokom 1999. godine okupljala predstavnike političkih stranaka, civilnog društva i predstavnike međunarodnih organizacija.