Vojislav Maksimović

Из пројекта Википедија

Војислав Максимовић рођен је 4. августa 1935. године у Цвилину кодФоче. Војислав Максимовић је професор универзитета, прозни писац и есејиста.

Osnovno obrazovanje završio u rodnom kraju, gimnaziju u Sarajevu i Beogradu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu gdje je odbranio i doktorsku disertaciju. Sa grupom intelektualaca obnovio je 1990. godine Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta. Redovni je član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske. Nosilac najvećih odlikovanja RS: Ordena Republike sa lentom i Ordena Nemanjića. Živi i radi u Beogradu.

[уреди] Дјела

  • Viđenja Bosne - eseji
  • Nekada i sada - eseji
  • Jovan Kršić - doktorska disertacija
  • Neka presudi vrijeme - eseji
  • Ispred svog doba - eseji
  • I namjerno i uzgredno - eseji
  • Prostori i pojave - eseji
  • U vremenu srpskog buđenja - govori i intervjui
  • Putopisna i memoarska literatura - eseji
  • Vuk i sljedbenici - eseji
  • Starina i savremenost - eseji
  • Mitropolit Sava Kosanović - studija
  • Od usta do usta - roman
  • Zavodišta - roman
  • Ponešto - poetska proza
  • Podneblja - pjesme
  • Vaso Pelagić - monografija

[уреди] Награде

  • 27. julska nagrada SRBiH
  • 6. aprilska nagrada grada Sarajeva
  • Nagrada "Laza Kostić"
  • Nagrada "Vladimir Ćorović"
  • Nagrada "Sveti Sava"
  • Nagrada "Šušnjar"
  • Orden bratstva i jedinstva sa srebrenim vijencem
  • Orden Republike Srpske sa lentom
  • Orden Nemanjića
Други језици