Vojislav Maksimović
Из пројекта Википедија
Војислав Максимовић рођен је 4. августa 1935. године у Цвилину кодФоче. Војислав Максимовић је професор универзитета, прозни писац и есејиста.
Osnovno obrazovanje završio u rodnom kraju, gimnaziju u Sarajevu i Beogradu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu gdje je odbranio i doktorsku disertaciju. Sa grupom intelektualaca obnovio je 1990. godine Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta. Redovni je član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske. Nosilac najvećih odlikovanja RS: Ordena Republike sa lentom i Ordena Nemanjića. Živi i radi u Beogradu.
[уреди] Дјела
- Viđenja Bosne - eseji
- Nekada i sada - eseji
- Jovan Kršić - doktorska disertacija
- Neka presudi vrijeme - eseji
- Ispred svog doba - eseji
- I namjerno i uzgredno - eseji
- Prostori i pojave - eseji
- U vremenu srpskog buđenja - govori i intervjui
- Putopisna i memoarska literatura - eseji
- Vuk i sljedbenici - eseji
- Starina i savremenost - eseji
- Mitropolit Sava Kosanović - studija
- Od usta do usta - roman
- Zavodišta - roman
- Ponešto - poetska proza
- Podneblja - pjesme
- Vaso Pelagić - monografija
[уреди] Награде
- 27. julska nagrada SRBiH
- 6. aprilska nagrada grada Sarajeva
- Nagrada "Laza Kostić"
- Nagrada "Vladimir Ćorović"
- Nagrada "Sveti Sava"
- Nagrada "Šušnjar"
- Orden bratstva i jedinstva sa srebrenim vijencem
- Orden Republike Srpske sa lentom
- Orden Nemanjića