Корисник:Ask filip

Из пројекта Википедија

[уреди] Stara i retka srpska knjiga

Knjiga u Srbiji ima svoju dugu i mukotrpnu istoriju koja počinje još u davnom XV veku.To je prva knjiga štampana ćiriličnim pismom koje je prihvaćeno kao perspektiva kulturnog razvoja i doprinelo da se štamparstvo prihvati u Rumuniji, Ukrajini i Rusiji.Srpska knjiga je uvek delila sudbinu svog naroda.U periodu uspona ona se množila i usavršavala, a u trenucima propadanja delila njegovu sudbinu, selila se i rasturala sa njim.Na sreću, uvek je bilo ljudi koji su je voleli i cenili, čije su vredne ruke spasavale, negovale i sačuvale za sledeća pokolenja.

Prvu srpsku štampariju osnovao je na Cetinju 1493. godine Đurađ Crnojević, vladar Crne Gore od 1490. godine do 1496. godine, a prva knjiga koja je štampana ( od ukupno pet knjiga) bio je

   *
     "Oktoih" 1-4 glasa, 1494.godine, a zatim
   *
     "Oktoih" 5-8 glasa,
   *
     "Psaltir sa posledovanjem",
   *
     "Molitvenik" i
   *
     "Četvorojevanđelje".

Štamparijom je rukovodio Makarije, jeromonah, iguman manastira Hilandar; koji je zabeležen kao prvi srpski štampar.Zbog turskih nasilja Đurađ Crnojević odlazi u Mletke, a zatim u Tursku gde mu se 1503. godine gubi svaki trag.Sa njegovim odlaskom propada i cetinjska štamparija.

Božidar Vuković je živeo kao logotet na dvoru Djurdja Crnojevića, te je sa njim, bežeći od Turaka, dospeo u Mletke gde je 1519. godine osnovao svoju štampariju. Za njegova života u njoj je štampano sedam poznatih knjiga.Posao je nasledio njegov sin Vićenco Vuković, a od 1561.godine u Vukovićevoj štampariji rade i drugi poznati štampari, kao što je poznati mletački štampar Dj.Rampaceta. Upravo kod njega 1597. godine, Sava, jeromonah iz Dečana, štampa "prvi srpski bukvar" koji je imao 4 stranice formata 14 x 9 centimetara. Za "bukvar" Inoka Save nije se znalo sve do otkrića istoričara Ljube Stojanovića, 1903. godine.

Uporedo sa mletačkom rade i domaće štamparije:

   *
     Goraždanska štamparija, od 1519. do 1523.godine objavila je 3 knjige,
   *
     Rujanska štamparija, 1537.godine objavila je 1 knjigu,
   *
     Gračanička štamparija, 1539.godine objavila je 1 knjigu,
   *
     Mileševska štamparija, 1544. i 1546.godine objavila je dve knjige,
   *
     Beogradska štamparija, 1552.godine objavila je 1 knjigu,
   *
     Mileševska štamparija 2, 1557.godine objavila je 1 knjigu,
   *
     Skadarska štamparija, 1563.godine objavila je 1 knjigu,
   *
     Mrkšinačka štamparija, 1562. i 1566.godine objavila je 2 knjige.



Do sada se zna da je u periodu od XV do XVII veka štampano preko 50 knjiga, takozvanih "inkunabula i srbulja". Sve te knjige su zaštićene zakonom o kulturnim dobrima i osim biblioteka samo retki kolekcionari imaju po neku od njih u privatnom vlasništvu.

Izdvojićemo par knjiga u kojima se mogu naći korisne informacije o prvim srpskim štampanim knjigama:

   *
     Dr Dejan Medaković, "Grafika srpskih štampanih knjiga od XV do XVII veka", Beograd, 1958.godine;
   *
     Lazar Plavšić, "Srpske štamparije od kraja XV do polovine XIX veka", Beograd, 1959.godine;
   *
     "Katalog knjiga na jezicima jugoslovenskih naroda 1519. do 1867", Beograd, 1973.godine;
   *
     Dr Dragutin Furunović, "Enciklopedija štamparstva" I-III, Beograd, 1996.godine.



Kao što je već rečeno, srpska knjiga delila je sudbinu srpskog naroda.Knjige su uništavali i odnosili neprijatelji, a često su i sami vlasnici morali da ih uništavaju, jer su knjige bile dovoljan razlog da se izgubi glava.Nekada je razlog bila sadržina, a nekada je bilo dovoljno to što su štampane ćirilicom.Na žalost, za nestanak velikog broja starih srpskih knjiga odgovorna je ljudska neupućenost i nepažnja.O tome svedoče mnogobrojni primeri, od loženja vatre, lepljenja pendžera stranicama knjiga, pa do prodaje u stari papir u najnovije vreme.Na staru srpsku knjigu mora se obratiti pažnja, jer je ima veoma malo i mi sebi nemožemo dopustiti luksuz da je bezrezervno uništavamo na različite načine. Mnogi narodi bi bili ponosni da imaju tradiciju štamparstva dugu više od 500.godina kao što je imamo mi.Ne treba da vam bude teško da pregledate knjigu ili bar naslovnu stranu koliko god ona izgledala prljava ili oštećena, jer ćemo tako sačuvati deo naše istorije, kulture i našeg identiteta.Kod najstarijih srpskih štampanih knjiga ( do 1800.) dragocenim se smatraju i delovi knjige, pa čak i pojedini listovi, jer se njima popunjavaju defektni primerci.Više o ovome na adresi [1]

Други језици