Корисник:Д Орловић/Операција Компас
Из пројекта Википедија
Talijanska invazija Egipta 1940.
U rujnu 1940. godine talijanska vojska s područja Libije višestruko napada malobrojne britanske postrojbe u Egiptu. No, nakon britanskog protunapada invazija je završila katastrofalnim talijanskim porazom. Kao posljedica talijanskog neuspjeha u sjevernu Afriku stiže njemački Afrički korpus. Britanski položaj u sjevernoj Africi u trenutku početka II. svjetskog rata izgledao je beznadno. No, Velika Britanija nije imala namjeru dići ruke od svojih afričkih posjeda te već sljedeći dan nakon talijanske objave rata, zapovjednik britanskih snaga u Egiptu, general Archibald Wavell izvodi kratkotrajni napad na talijanske snage u Libiji. Talijanski poraz u sjevernoj Africi poklopio se s debaklom invazije Grčke i naznačio je početak kraja fašističkog režima u Italiji koji će uslijediti 1943. godine. Razloge talijanskoj katastrofi u sjevernoj Africi 1940. godine treba tražiti u općoj nespremnosti talijanskih oružanih snaga za rat, potpunoj nesposobnosti talijanskog vrhovnog zapovjedništva te lošoj opskrbi postrojbi u Africi.
Italija je okupirala Libiju 1911. godine nakon Talijansko-turskog rata, koja tako uz Etiopiju postaje krunom njezinog kolonijalnog carstva u Africi. Godine 1940. u Italiji je čvrsto na vlasti Mussolinijev fašistički režim koji ima velike ambicije u Africi. Talijanska vojska početkom II. svjetskog rata ima u svom sastavu 72 divizije, većinom nemehaniziranog pješaštva te je gledano u cjelini u slabom stanju. Oklopne postrojbe su vrlo loše a pješaštvo je nedovoljno uvježbano i vođeno lošim časničkim kadrom. Unatoč tome, Italija je 10. lipnja 1940. objavila rat Velikoj Britaniji i Francuskoj i pridružila se Njemačkoj u posljednjoj fazi napada na Francusku. No malobrojne francuske postrojbe na talijansko-francuskoj granici uspješno zadržavaju talijanski napad. Unatoč lošem stanju u oružanim snagama, Mussolini odlučuje nastaviti projekt širenja talijanske kolonijalne vlasti u Africi.
U susjednom Egiptu se pak od 1882. godine nalazila kolonijalna čizma Velike Britanije. Iako je sredinom tridesetih godina potpisan anglo-egipatski sporazum o povlačenju dijela britanskih snaga iz Egipta s izuzetkom prostora Sueskog kanala, u trenutku izbijanja II. svjetskog rata u Egiptu se nalazilo trideset šest tisuća britanskih vojnika, velikim dijelom postrojbi iz britanskih dominiona. Osim, zbog nadzora nad Sueskim kanalom, Egipat je za London bio važan i zbog važnih naftnih nalazišta.
Talijanski napad na Egipat Talijanskom objavom rata Velikoj Britaniji, II. svjetski rat prenosi se i na afrički kontinent. Već sljedeći dan nakon talijanske objave, zapovjednik britanskih snaga u Egiptu, general Archibald Wavell izvodi kratkotrajni napad na talijanske snage u Libiji. Gledano u cjelini britanska je pozicija u sjevernoj Africi u tom trenutku izgledala beznadno; manje od četrdeset tisuća britanskih vojnika stacioniranih u Egiptu i Sudanu nalazilo se između dvije stotine tisuća talijanskih vojnika u Libiji te još dvjesto pedeset tisuća južnije u Etiopiji. No, Velika Britanija nije imala namjeru lako predati svoje afričke posjede. Idućih mjeseci se u sjevernoj Africi nastavljaju čarke između talijanske i britanske vojske i uzajamni zračni napadi a u više navrata britanski bombarderi napadaju i talijanske gradove. U kolovozu 1940. godine na istočnom rogu Afrike, dvadeset pet tisuća talijanskih vojnika je porazilo mali britanski garnizon i okupiralo britanski Somaliland. Nakon dolaska maršala Grazianija, početkom srpnja 1940., za zapovjednika talijanskih snaga, Italija počinje pripreme za ofenzivu na Egipat.
Sredinom 1940. godine na području sjeverne Afrike nalazilo se gotovo pola milijuna talijanskih vojnika. Pet talijanskih divizija s oko 200 tenkova 13. rujna 1940. prelazi libijsko-egipatsku granicu i kroz pustinju brzo napreduje u unutrašnjost Egipta. Talijanski prodor je usmjeren prema gradu Siddi Barrani, koji zauzimaju treći dan od početka napada. Talijanskoj vojsci na putu se nalaze britanske 7. oklopna i 4. indijska divizija, koje dobivaju zapovijed za povlačenje i uspostavu obrambene linije kod grada Mersa Matruh na mediteranskoj obali. No kod mjesta Siddi Barrani talijanska vojska zaustavlja dalje napredovanje i počinje utvrđivati položaje. Britanski protunapad - "Operacija Kompas" Iako raspolaže deseterostruko manjim snagama, britanski general Wavell počinje planirati protuofenzivu koja će talijansku vojsku protjerati iz Egipta i odbaciti dalje od Sueskog kanala i naftnih polja. Britanski protunapad pod nazivom "Operacija Kompas" počinje 9. prosinca 1940. a nose ga spomenute 7. oklopna divizija i 4. indijska divizija, koja je nakon nekoliko dana zamijenjena 6. australskom divizijom. Trideset tisuća britanskih vojnika brzo probija talijanske linije te je u samo prva dva dana zarobljeno gotovo četrdeset tisuća talijanskih vojnika. Sljedećih dana Britanci vraćaju u svoje ruke Siddi Barrani te su unatoč talijanskom otporu u pojedinim mjestima, kao u gradiću Bardia, u samo deset dana Britanci potpuno izbacili talijansku vojsku s područja Egipta. Britanska ofenziva tu nije stala već se sljedećih tjedana nastavlja prodorom u Libiju. Britanske postrojbe napreduju mediteranskom obalom te 22. siječnja 1941. zauzimaju grad Tobru, a u veljači je kod mjesta Beda Fomm Talijanima nanesen još jedan težak poraz. Osim Tobruka, zauzet je Bengazi i cijela libijska provincija Cyrenaica te su britanski tenkovi stigli do mjesta El Agheila duboko u libijskom teritoriju.
Talijanska vojska je odbačena gotovo 800 kilometara dalje od točke na kojoj se nalazila u trenutku početka britanske protuofenzive i tek je dolazak njemačke pomoći spasio od potpunog gubitka položaja u sjevernoj Africi. U britanskom protunapadu zarobljeno je 130 tisuća talijanskih vojnika, uključujući i više visokih časnika. Budući britanski premijer Eden koji se tada zatekao u Egiptu, parafrazirajući ranije Churchillove riječi, rekao je da se "nikad u povijesti nije toliko velik broj ljudi predao toliko malom broju". Razloge talijanskoj katastrofi u sjevernoj Africi 1940. godine treba tražiti u općoj nespremnosti talijanskih oružanih snaga za rat, potpunoj nesposobnosti talijanskog vrhovnog zapovjedništva te lošoj opskrbi postrojbi u Africi. Ilustrativan podatak o stanju u talijanskim oružanim snagama je smrt talijanskog generalnog guvernera Libije, maršala Balboa u lipnju 1940., koji je poginuo tako što je zrakoplov kojim je putovao srušio talijanski lovac. No, ne treba smetnuti s uma da velik dio snaga pod kasnijim Rommelovim zapovjedništvom čine talijanske postrojbe, kojima pripada i dio zasluga za uspjeh njegovih dviju ofenziva. Talijanska katastrofa u Egiptu je iznenadila i Adolfa Hitlera, koji je na talijanske zahtjeve za slanjem pomoći odlučio u siječnju 1941. poslati Talijanima "Afrički korpus" pod zapovijedanjem generala Rommela. Rommel stiže u sjevernu Afriku sredinom veljače 1941. te će u njegovom Korpusu Britanci već u ožujku iste godine pronaći više nego dostojnog protivnika. Rommelov protunapad će Britance brzo vratiti natrag u Egipat, te će se pustinjski rat nastaviti tijekom sljedeće dvije godine. Poraz u sjevernoj Africi se vremenski poklopio s talijanskim debaklom pri invaziji Grčke, naznačivši početak kraja fašističkog režima u Italiji koji će doći 1943. godine.