Francesco Petrarca

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Francesco Petrarca

Najveći renesansni pjesnik
rođen: 20. juli  1304.
Arezzo,  Italija
preminuo: 18. juli  1374.
Arquà,  Italija

Francesco Petrarca (Arezzo, 20. juli 1304. - Arqua kraj Padove, 18. juli 1374.), talijanski pjesnik

Studirao je pravo u Montpellieru i Bologni. Putovao je Francuskom, Njemačkom, Italijom, a možda je bio i u Španiji i Engleskoj. Na jednom putovanju otkrio je dragocjena Ciceronova pisma.

Sin firentinskoga građanina, zajedno s Danteom prognan iz rodnoga grada, mladost je proveo u Avignonu, raskošnom sjedištu papinskoga dvora. Tu je na veliki petak, 6. aprila 1327. ugledao Lauru de Sade, i ostao joj zauvijek odan, pa i nakon njezine smrti, iako mu ona nije uzvraćala ljubav. Njoj u slavu piše pjesme, od kojih je izabrani dio skupio potkraj života u zbirku skromna naslova "Rasute rime", od 366 pjesama, među kojima su najbrojniji soneti.

Više nego priča o neuslišanoj ljubavi, to je ispovijest čovjeka koji se, živeći na izmaku srednjega vijeka, neodlučan lomio nad dilemom: kako uskladiti nove, prethumanističke ideale s tradicionalnom kršćanskom ideologijom, kako riješiti suprotnosti između zemaljske i nebeske ljubavi, između neodoljive težnje za srećom u ovom životu i iracionalnog straha od smrti i vječnog prokletstva.

U Petrarkinu "Kanconijeru" sintetizirana su nastojanja i tendencije dugogodišnje tradicije. Na njega će se, kao u savršeni uzor, ugledati nebrojeni nastavljači i epigoni. Za života je bio cijenjen i poznat po latinskim djelima, a najviše po epu "Afrika". Taj mu je spjev, u kojem je opjevao drugi punski rat, pribavio najveće književno priznanje onoga doba, lovorov vijenac, kojim je 1341. svečano okrunjen na rimskom Kapitolu.