Ostrožac
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ostrožac je stari srednjovjekovni bosanski grad nad rijekom Unom. Dvorac u Ostrošcu je građen u neogotičkom stilu.
[uredi] Historija
![]() |
|
Ostrožac se prvi put pominje 1286. godine za vrijeme vladavine knezova blagajskih Babovića, koji su se nazvali knezovi Ostroški. Tvrđava je mnogo puta mijenjala gospodare od knezova, aga, begova i kapetana. Godine 1577. tvrđava postaje vlasništvo Ferhad-bega Sokolovića. Nakon njegove kratke vladavine general Kevenhilberg osvaja Ostrožac. Godine 1579. Osmanlije zaposijedaju Ostrožac. Oko 300 godina Ostrošcem upravlja porodica Beširević, sve do 1836. kada se ukidaju kapetanije. Mehmed-beg Beširevic prodao je grad Lotharu von Berksu. Ovaj je izvršio restauraciju utvrde i izgradnju dvorca u koji se uselio 1902. godine. Lothar von Berks, pl. vitez Malteškog Reda, rođe je 8. Jula 1850 u Sunji. 1878. godine učestvuje u okupaciji Bosne i Hercegovine kao poručnik. Ostaje u Bihaću gdje će od 1895. do 1907. biti okružni načelnik. U to vrijeme će Berks izvršiti dosta poteza oko uređenja grada i okoline, čiji se tragovi i danas vide. Recimo, u Bihaću "Jablanska ulica" koju je Berks dao izgraditi od grada pa do kanjona Une, tačno usmjerena pravac sjever-jug, i naredi da se lijevo i desno posade jablanovi, dok nedjeljom putuje od svog dvorca u Bihać, da ga prati hladovina jablana. Berks je dao i ruševinu Sokolac obnoviti i u njoj izletište urediti. O prelazu starog grada Ostrosca u posjed Berksovih, u zemaljskoj arhivi u Sarajevu, sacuvani su licni dokumenti Berksovi, u kojima on na nekih 30-tak stranica daje izjave o nesuglasicama i "abrovima" oko preuzimanja Ostrosca. U tim dokumentima se navodi, da je oko 1810. godine u starom gradu Ostroscu u velikom pozaru izgorjela konak zgrada sa dzamijom. Dzamiju su ostroscani dali obnoviti da bi opet oko 1850. godine stradala u pozaru i nakon toga ostroscani odluce sagraditi dzamiju 100-tinjak metara od te, na mjestu van grada gdje i danas stoji dzamija. Doduse to nije ta stara dzamija, nego 1904. godine, pomocu novcanih sredstava Berksovih, nanovo sagradjena seoska dzamija, sa malim minaretom koji je strsio iz krova objekta. Berks navodi kako je Mehmedbeg Besirevic dosao u posjed parcela u starom gradu te kako je vakufu pripadajuce parcele u istom, dao zamjeniti, tako da bi dobio jednu cjelinu. Nakon tog prepisa je doslo do kupovine rusevina starog grada od Berksove supruge, Izabelle von Berks. U dokumentu/izjavi se navodi, da je za obnovu starog grada i izgradnju dvorca te njegovih pratecih objekata, ulozeno preko 190.000.00 austro-ugarskih kruna. Zali se zemaljskoj vladi u Sarajevu na neopravdano osporavanje nekih ostroscana Besirevica, koji nemaju navodno veze za plemenitim Mehmedbeg Besirevicem te nikad nisu zasjedali na starom gradi niti oni niti njihovi davni preci. Te da je jedini Mehmedbeg Besirevic potomak zadnjek kapetana Ostroskog. Berks se dalje zali na Alibega Besirevica, koji navodno svojih 18 koza nepazi kako treba pa te koze ulaze u ogradjeni posjed Berksov i brste svjeze zasadjenu borovu sumu i nanose stetu. Alibeg je bio na sudu zbog toga i bio je prinudjen platiti kaznu u iznosu od 20 austro-ugarskih kruna.... (nastavi ce se...) Berks je umro 1919. godine i sahranjen u parku svog dvorca. Njegova supruga Isabella von Berks je ostala da živi u dvorcu sa svojim mlađim sinom isto Lotharom koji je 28. oktobra 1923 oženio Anu-Mariju, ćerku Valpovačkog grofa Rudolfa v. Normann. Porodica Berks se 1932. seli u Slavoniju a svoj veleljepni dvorac Ostrožac od tada pa do 1942. koriste kao ljetnikovac. Kćerka Lothara i Ane-Marije i danas živi u Crikvenici kao jedini potomak te plemenite porodice i čuva mnoge vrijedne fotografije iz svog djetinstva i života u Ostrošcu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Ostrožac je jedno vrijeme bio sjedište vrhovnog štaba NOR-a. Od 1967. do 1992. godine u dvorištu utvrde je radila kolonija skulptura Ostrošca.