Brak
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Brak je životna zajednica dvije osobe koja ima sociološke, kulturne, vjerske i pravne posljedice. Osnovna funkcija braka je osnivanje obitelji.
Sadržaj |
[uredi] Sociološki aspekti braka
Brak je relativno trajna spolna i ekonomska zajednica društva.
[uredi] Vjerski aspekti braka
[uredi] Islam
[uredi] Kršćanstvo
[uredi] Judaizam
![]() |
|
U jevrejskom pravu brak je veza između muškarca i žene kojom se sjedinjuju u najužu zajednicu . Svrha samog braka nije samo u nastavku rase, njegov glavni razlog je taj da je brak temelj vjerskog i etičkog života. U prošlosti jevrejsko pravo nije u potpunosti zabranjivala poligamiju, koja je bila uobičajena na orijentu, nego je dozvoljavala da se muž može oženiti sa najviše četiri žene u društvu gdje je poligamija priznata. Tek je u X stoljeću u Mainzu poligamija zabranjena svim Židovima koji žive u zapadnim krajevima. Time se stalo u kraj dosta nedefinisanom zakonu o poligamiji kod jevreja. Da bi se uopšte moglo stupiti u bračne odnose nije smjelo postojati bračnih zapreka koje su definisane u mozaičko-talmudskom pravu.
Ženidbene zapreke su:
1. krvno srodstvo ili tazbina. Talmudsko pravo postavlja načelo da je svrha spajanja različitih spolova u ženidbi ta da se iz dvaju različitosti dobije nešto treće. Upravo zbog te činjenice je jasno da brak između lica koja potječu od istog krvnog pretka protivi pravoj svrsi ženidbe. Dosljedno tome talmudsko pravo zabranjuje ženidbu u između srodnika u uzlaznoj i silaznoj putanji, s kćeri sina ili unukom kćeri.
U lica sa kojima zabranjeno sklapati brak ulaze:
a) iz ascendencije – majka,
b) iz descendencije – unuka,
c) iz kolateralne linije – sestra, te sestra od oca i majke,
d) iz afiniteta – maćeha, punica, polusestra;
2. preljubnik;
3. ženidbena veza;
4. bludnja u osobi;
5. impotencija;
6. razlika u vjeroispovijesti - Talmudsko pravo ne zabranjuje striktno sklapanje braka sa ne židovima, nego se to iz religioznih razloga ne preporučuje. Razlog tome leži u činjenici da se jevrejstvo kao vjera prenosi sa majčine strane. To znači da ljudi koji nisu rođeni od majke jevrejke nikada ne mogu biti punopravni jevreji. Upravo ta činjenica je razlog zašto Judaizam, iako religija knjige nije rasprostranjena kao Islam ili Kršćanstvo;
7. dob – malodobna i nedorasla djeca nisu sposobna sklapati valjanu ženidbu bez očevog dopusta. Muškarci u doba punoljetnosti ulaze u 13. godini, a djevojke sa navršenih 12. Muški Židovi su bili dužni, po talmudskom pravu da se udaju u dobi do 20 godine, dok za djevojke nije postojala granica.
PRESTANAK BRAKA
Judaizam, za razliku od drugih religija prepoznaje i dopušta razvod. Ako supružnici traže razvod, podnose zahtjev rabinatu, koji će provesti postupak pomirenja. Ukoliko se uvjeri da ne postoji ni jedan osnov za dalji opstanak braka, dati će svoj pristanak.
Pravilno i pravomočno razvedeni supružnici slobodni su zasnovati novu bračnu zajednicu s nekim drugim po okončanju parnice. Specifičnost jevrejskog razvoda je u tome sto samo muž može dati ženi dozvolu za razvod, dok žena razvod može tražiti samo u ekstremnim situacijama.
Da bi razvod bio valjan, ženi ili njenom pravnom zastupniku mora bit predan get – dokument o razvodu. Get je obično pisan na pergamentu i potpisuju ga dvojica svjedoka. U slučaju komplikacija, odnosno u slučaju da je muž nedostupan ili ne želi dati ženi razvod postoje nečini prisiljavanja muža na razvod ukoliko su ženini razlozi opravdani. Dok žena nema get svaka njena veza se smatra preljubništvom , a mogući potomak takve veze naziva se mamzer. Takva žena se naziva aguna - ostavljenica i prema jevrejskom zakonu ne može se razvesti i ponovo udati dok ne dobije već spomenutu dozvolu od muža. Potpisana ketuba prije braka osigurava ženu da u slučaju razvoda treba da dobije dio imovine, odnonso sve što je donijela kao miraz. Pored razvoda, brak može prestati i smrču jednog od supružnika. Proglašenjem smrti razrješuje se ženidba.
[uredi] Pravni aspekti braka
Brak je, u pravnom smislu, zakonom uređena životna zajednica dvije osobe. Za sklapanje braka moraju biti ispunjene određene pravne pretpostavke propisane zakonom da bi pravni poredak takvoj zajednici priznao učinke braka. Učinci braka mogu biti osobno pravni (npr. prezime bračnih drugova) i imovinskopravni (npr. bračna stečevina). Životna zajednica dvije osobe koje nisu u braku u pravnom smislu naziva se izvanbračna zajednica. Takva zajednica, u novije vrijeme, u velikoj mjeri proizvodi gotovo sve pravne učinke kakve proizvodi i brak te je u pravnom smislu gotovo izjednačena s brakom. Istospolna zajednica (životna zajednica osoba istog spola) u pravnom smislu nije brak, ali u novijem vremenu postaje pravo priznata u mnogim državama