Operacionalno definiranje
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
![]() |
|
Operacionalno definiranje teži da bude što bliže neposrednoj pojavnoj ravni stvarnosti koja je, međutim, daleko više izložena promjenama, a i uopće više podložna uticajima osobenih uslova mjesta i vremena, nego dublji i trajniji strukturalni i dinamički odnosi u društvu.
Zbog toga je osnovno da u teoriji budu operacionalno definirani oni pojmovi koji se najneposrednije odnose na iskustvo i da definiranje bude što određenije, ako je moguće i pomoću standardnih operacija koje treba upotrijebiti u prikupljanju iskustvenih podataka, radi što lakšeg provjeravanja.
Naučna misao treba biti čvrsto povezana sa stvarnosšću radi što veće objektivnosti, ali se ona uslijed toga ne smije utopiti u empirizam koji bi sputavao njen teorijski zamah i težinu za općim i sistematskim, a ne samo opisno-objektivnim saznanjem.
Teorija mora što preciznije odrediti uslove i način pojavljivanja predviđene pojave da bi se moglo smatrati da je potvrđuju činjenički tačna predviđanja.
Zadaci u provjeravanju su:
a) Izrada operacionalnih definicija
b) Ocjena teorijske adekvatnosti i pouzdanosti operacionalnih definicija
c) Radna hipoteza
d) Izbor osnovnog skupa (u kojem će se provjeravanje izvoditi)
e) Stvaranje uzorka u okviru osnovnog skupa
f) Ispitivanje kvaliteta prikupljenih podataka (da se vidi da li su naučno upotrebljivi)
g) Ispitivanje da li rezultati potvrđuju polaznu hipotezu
[uredi] Literatura
Dr. Fuad Saltaga, Metodologija društvenih i pravnih nauka, Sarajevo 2005