Razgovor:Karlo Veliki
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mladost Karla Velikog
Karlo Veliki rođen je 2.aprila 742.godine Inglelhajmu u današnjoj Njemačkoj.Karlova majka Bertrada fon Lun bila je Njemica,a otac Pipin Mali bio je Francuz kralj Franačke države (715-768).Prema svijedočenju Karlovog biografa Ajnharda.Karlo je djetinstvo poveo na očevu dvoru u Ahenu ,gradu koji će kasnije uzdići u svoju prijestonicu.Tu je naučio da mačuje,jaše i lovi.Zanimljivo je Pipin Mali nije školovao svog sina niti ga je poslao u neki manastir gdje su mogli da ga obrazuju sveštenici.Tako ce Karlo do kraja života ostati nepismen (jedan od nepismenijih vladara),koji će toliko ulagati u obrazovanje da će na dvoru otvoriti Dvorsku akademiju gdje će raditi svi poznati evropski umovi.Kolika mu je bila želja da nauči da piše ,govori podatak što je do svoje smrti pod krevetom čuvao voštane tablice,da bi se noću skrivao od svijeta i pokušavao da nauči da piše. Zbog nepismenosti,svoje akte je potpisivao je tako što je udarao žig svoga prstena kao otisak.Još kao diječak bio je odličan jahač kao i rukovalac lukom i strijelom.Ajnrard takođe napominje da je Karlo bio izrazito snažan momak,tjelesno veoma jak,ali je bio malehan i zdepast.Karlo nije bio predviđen da naslijedi očev tron ,jer su Karolinzi tada dijelili svoje teritorije na Sjevernu i Južnu Franačku.Pipin je imao i mlađeg sina Karlomana,koji je takođe bio potencialni nasljednik prijestolja. Kralj Karlo Veliki
Poslije smrti Pipina Malog 768,po nasljednom pravu Karolinga ,Karlo i Karloman su podijelili teritoriju Franačkog kraljevstva.Tako je Karlo dobio teritoriju Austrazije,sjevernu Neustoriju i veći dio Akvitanije.Mlađi Karoloman je dobio jugoistočne djelove kraljevine (južna Neustorija,Burgundija,Provensa,Alzas,Alemanija,Tiringija i Hesen).Između Karla i Karlomana je dolazilo do nesloge ,naročito zbog langobardskog stava.Još dok je Pipin bio živ Karloman je naginjao na langobardskoj struji,dok je Karlo bio veliki zagovornik papske struje.Kada je u garnicama Kalove teritorije izbio lokalni sukob ,Karloman je odbio da pomogne bratu,pa je sam Karlo ugušio ustanak.Teško stanje među braćom je nekako olakšavala njihova mati Bertrada,na čiji je prijedlog Karlo popustio.On je polahko prihvatao langobardsku struju.oženivši kćerku posljednjeg langobardskog kralja Deziderija-Dezideratu.Situacija u Franačkoj kraljevini se derastično mijenja poslije smrti Karlomana 771.kada se većina njegovih vazala priključila Karlu,lišivši prijestolja Karlomanovu djecu.Tako je Karlo postao jedini franači kralj 771.godine. Karlo Veliki i ratovi sa Langobardima Trpljiv odnos Karla i Langobardsko kralja Deziderija trajao je kratko.Poslije uskraćivanja prava nasljedstva Karlomanovoj djeci,njihova mati je otišla na noge Dezideriju i molila ga da vrati njenu djecu na prijesto. Deziderije se obratio Karlu sa ovakvom molbom,ali je Karla samo još više uznemirilo.Karlo okreće svoj kurs prema Langobardima,a kada mu se iz Rima obratio novoizabrani papa Hadrian I za pomoć protiv Langobarda,Karlo je tada imao pokriće da pokrene ratne operacije odnosno rat. Franača vojska je mjesecima opsjedala prijestoljnicu Langobardske kraljevine Paviju,ali bez uspjeha.Kralj Dezideriaja se zatvorio u tvrđavu u pružao žestok i ogorčen otpor.Karlo je po dolasku u Italiju iskoristio priliku da učvrsti svoj polažaj u Rimu.Papa Hadrian I ga je primio sa velikim počastima i Karlo je tu svečano potvrdio sve darove koje je njegov otac Pipin Mali darivao Rimu.Papa je potvrdio Karlovu titulu Rimskog patricija,koja je papu stavljala u zavisan položaj od Franačkog kralja.Karlo se ponovo vraća i završava posao sa Langobardima.Čak je i svoju ženu Dezideratu poveo i tražio da moli Boga da se preda njen otac preda.Početkom jula 774.pala je Langobardska prijestoljnica Pavija ,Deziderije je zbačen s prijestolja i protjeran u manastir,a Karlo je uzeo titulu kralja Franaka i Langobarda.Međutim po povratku Karla u Franačku ,izbio je bunt langobardskih vojvoda koje je predvodio Deziderijev sin Aldagiz.To je tražilo novu intervenciju Karla koji se vraća u Italiju ,potukavši sve langobardske vojvode,a zatim krenu da sredi prilike u Bavarskoj,jer je Bavarski vojvoda i vođa Tasilo iskoristio Karlovo ratovanje u Italiji pa je digao ustanak.Taslio je pobijeđen i zatvoren ,a Karlo je ukinuo zvanje vojvode u Bavarskoj.Uskoro je langobarska kraljevina dobila svog zasebnog kralja u ličnosti Karlovog sina Pipina koji je vlada pod opštim rukovodstvom svog oca,dok je sama kraljevina dobila organizaciju po franačkom uzoru.Karlu se uskoro poklonilo i vojvodstvo Benevent ,koje se držalo držalo u neutralnostiu odnosu prema Langobardskoj kraljevini. Veliki ratovi Karla Velikog
Poslije pokoravanja Langobarda, Karla su čekala nova iskušenja i ratovi.Slično Bavarcima i Saksonci su podigli ustanak protiv Karla Velikog.Ajnhard piše da predstojeći rat sa Saksoncima bio jedan od najdražih i najkrvavijih ratova Karla Velikog.Prve Karlove akrcije počele su 772.god. Franačka vojska je krenula na pleme Angarijaca i zauzela njihovo utvrđenje Eresburg. Na to su Saksi upali u Hesen 774.god.i opljačkali manastir kao i Deventersku crkvu u zemlji Friza.Žestina Karlovih operacija bila je tako snažna da su uskoro Sasi počeli preklinjati za mir.Karlo je primio na znanje njihovo preklinjanje za mir,ali je tražio da se Sasi pokreste tj.da prime kršćanstvo.Do novih pregovora došlo je 778.kada jsu Sasi izabrali aristokratu Vidukinda za novog vođu ustanka.Vidukind je počeo da krši ugovor koji je ranije potpisan sa Karlom, počeo je da objavljuje zakonike i pravila.Karlo je ponovo intervenisao i kod Verdana je Sasima zadao odlučujući poraz 785.god.Vidukind se predao i prešao na Karlovu stranu,pokrstio se,a Karlo mu je zauzvrat dao bogate darove.Osvajanjem Saksonije i pripajanje Bavarske dovelo je Franačku državu u dodir sa nekoliko drugih naroda duž Labe i istočno od nje,a koji nisu nimalo naklonjeni franačkoj politici.Najviše problema su Karlu zadavala slavenska plemaena Bodrići,a nešto zapadnije i Avari.Karlo je prvo pokorio Bodriće ,opustošio njihovu zemlju i natjerao ih da priznaju njegovu vlast.Sa Avarima rat nije bio nimalo lahak.Avari su uzeli učešća u koaliciji protiv Franaka i neko vrijeme držali franački grad Frijaul.Ratne operacije su počele 795.god .gdje je Karlo iskoristio međusobne svađe među pojedinim avarskim stariješinama i lahko ih porazio.Poslije uništenja Avarske države u Panoniji,Karlo je ovu oblast uključio u granice svoje države kao Panonsku marku(provinciju).Karlo je neminovno morao doći u sukob sa Endluškim hilafetom.Još je njegov deda Karlo Martel(Čekić) počeo pohode protiv Arapa koji su ugrožavali granice carstva.Lično Karlo Veliki sa svojom vojskom 778. god.ide na Pirineje gdje je doživljava veliki neuspjeh u bitci kod Saragose,gdje je jedava živu glavu izvukao,tako što mu se prvi ađutant žrtvovao dajući mu konja jer je Karlo svog izgubio u borbi.Nakon nusupjeha u Endalusu Kalu Velikom je pošlo za rukom da osvoji Istru 788.Posljednja etapa borbe protiv Arapa u Endalusu bila je 796.god kada je Kalo Veliki poveo odlučujuću ofanzivu i oreuzeo vlast nad čitavim Iberiskim poluostrvom do rijeke Ebre i proširujući još više granice svoje države i formirajući još jednu provinciju "Špansku marku".
Karlo Veliki kao Car Svetog rimskog carstva
Na vrhuncu svoje moći Karlo Veliki je već maštao o tome da prigrabi carsku krunu.Uzdizanje franačke države od kraljevine do carevine bila je vječita težnja i predhodnih vladara,ali niko nije imao moći kao Karlo Veliki da to i ostvari.Pokorivši skoro polovinu Evrope,organizirajući stabilnu državu raspolažući ogromnim uticajem Svete stolice,Karlo se okrenuo pitanju carstva.Na ruku mu je išla i promjena u Rimu.Poslije smrti Hadrijana I 795.god novi papa je postao rimski sveštenik Lav III .Za njega se mislilo da vodi raskalašeni i nesveštenički život,da ima žene oko sebe i da je odan prodavanju crkvenih dostojanstava.Karlo Veliki je prvi put stupio u kontakt sa papom u pismu od 796.god u kome ga poziva da se drži kanonskih propisa,da živi pošteno i časno i da suzbije prodaju crkvenih dragocijenosti.Takvim upustvima Karlo Veliki je potvrdio svoje uvjerenje da ima pravo staranja o vjerskoj i svešteničkoj djelatnosti papinstva.Zapravo Karlo je tako stavaro dobre odnose sa papom jer je u glavi imao samo jednu misao kako da se domogne carcke krune.Splet događaja mu je išao na ruku jer se u Rimu nije splašnjavala niti smirivala situacija opozicije protiv Lava III,čak je došlo i do fizičkog obračuna u aprilu 799.godine na ulicama Rima poslije jedne litugije.Papu su bacili na zemlju ,gazeći ga nogama , pokušavali su da mu iščupaju jezik i da ga oslijepe. U toj zavjeri učestovali su visoki crkveni veliko dostojnici kao i ugledni velikaši Papske države.Papa je ostao živ uz pomoć vojvode od Spolenta koji ga je sakrio u svoj zamak pred pobješnjelom opozicijom.Poslije tog nemilog događaju za papu ,Papa se obraća za pomoć Karlu Velikom i moli ga za pomoć.Karlo istupa kao arbitar.Odlazi u Padebronu,gdje poziva i papu i sa njim sklapa sporazum.Tu je predočio da će poslati dva franačka nadbiskupa u Rim da ispitaju njegov slučaj.Ustvari ,Karlo Veliki je pripremao teren za odlazak u Rim.Komisija od dva franačka nadbiskuba je utvrdila da nije bilo nikakvih nepravilnosti u radu pape i da je on radio po propisima te da nije prodavao nikakva crkvena dobra i da je vodio normalan život. Karlo Veliki je naredio da se svi zavjerenici protv pape pohapse i da se pošalju u Franačku.Papa je zahvalio Karlu i pozvao ga u Rim.Karlo je stigao u u jesen 800.god. gdje ga je papa svečao dočekao .Novembra 800.god. sastala opća skupština franačkih i rimskih svetovnih crkvenih velikaša u crkvi sv.Petra koja je pod Karlovim predsjedavanjem donijela odluku da se papa javno i svečano zakune da imao dosljedan i pošten život tj. da su optužbe o nedosljednosti njegovog ličnog života bile neosnovane i neistinite. To je zaista učinjeno pred istom skupštinom 23.decembra,kada se papa zakleo Bogom da nije činijo zlodjela koja su mu bila pripisivana.Istog dana u Rim je došla delegacija iz Jerusalima pa je Karlu u ime jerusalimskog patrijaha predata zastva i ključevi Svetog groba i samog Jerusalima ,isto onako kao što je prije pet god papa Lav III predao Karlu zastavu i ključeve grada Rima.Taj događaj je već tada označio da na scenu stupa Karlo Veliki kao car,jer su se svi prema njemu ophodili kao prema gospodaru i pokaravali se njegovoj volji.Da bi Karlo Veliki postao car samo je još trebalo posljenji čin,a to je čin krunisanja koji se dešava 25.decembra 800.godine. Karlo Veliki je došao u crkvu sv.Petra da se pred početak mise moli pred oltarem sv.Petra.Karlov biograf Ajnhard govori da ga je tada iznenada posjetio papa bez znanja Karla i krunisao ga.Ipak je to sve činjeno u dogovoru sa papom ,jer carska vlast Karla već postojala mnogo prije obreda krunisanja.U trenutku kada je Karlo Veliki završio molitvu i već namjeravao ustati prišao mu je papa i stavio carsku krunu ,a narod Rima je na ulicama uzvikivao i pozdravljao Cara Rimljana poklicima: "Nek Bog blagoslovi i čuva Karla Augusta ,Bogom krunisanog i mirotvornog cara Rimljana".Sam papa je kao što time predviđaju običaj ,pao ničice pred Karlom,poklonio mu se poljubivši ga čime je čin imenovanja bio završen.Tako je Karlo Veliki krunisao svoj vrhunac moći i tada je bio jedan od najjačih vladara na palneti.Papstvo je u liku Karla vidjelo spasonosnu ulogu svog zaštitnika.
Crastvo Karla Velikog
U zenitu svoje moći Karlo Veliki je želio da nadmaši i veliokg Aleksandra Makedonskog.Nakon krunisanja Karlo Veliki je obratio veću pažnju na Bizant.Međutim,on nije želio Bizantiju slomiti oružanim putem,već dipomatijom.Koristio je mogućnost da se direktno umješa u bizantisku politiku.Predlagao je da se oženi po drugi put,ovaj put to je trebala biti bizantinskoma princezoma Irina.Do tog čina bi i došlo da se nije umješala carigradska aristokratija i protjerala Irenu na ostrvo Prinčeva.Tek na kratko vrijeme pred Karlovu smrt Bizantija mu je priznala titulu "vasilevsa",ali samo kao cara Zapadnog Crastva,a ne Bizantije,dok će zvanični ugovor biti potpisan za vrijeme vladavine njegovog sina Ludviga Pobožnog.Karlo Veliki je mnogo pažnje poklanjao obrazovanje.Na to ga je navela činjenica da je i sam bio nepismen,a da su takođe i visoki funkcijoneri na dvoru bili bez škole.To je vrijeme započetka karolinške renesanse.Karlo Veliki je pronašao anglosaksonskog monarha Ajkuina 781.god u Parmi i ubjedio ga da prijeđe u njegovu službu.Za usluge koje je Ajkuina očekivao Karlo Veliki mu je dao prihode triju najvećih opatija.Težeći da proširi svoje znanje i da ulije ljubav za intelektualni rad i članovima svoje porodice,Karlo je organizaovao na dvoru tzv."Dvorsku akademiju",u čiji je sastav pored cara i njegovih članova porodice ušli i najobrazovaniji ljudi iz njegove okoline.Tu su pretresana pitanja o kretanju Sunca i Mjeseca ,o raznim tumačenjima pojedinih latinskih riječi,čitana su djela antičkih pisaca i crkvenih otaca.Pored Alkuina u dvorskom krugu su djelovali i Got Teodulf episkop orleanski,koji je svojim satiričnim stihovima ismijavao dvorske pijesnike ,učeni Langobard Pavle Đakon poznat po svojoj "Historiji Langobada"koga je je Karlo Veliki doveo na dvor kao poznavaoca gramatike ,latinskih pisaca i grčkog jezika.Jedan od učenika dvorske škole bio je i kasniji Karlov biograf Njemac Ajnhard .Naročito je za vrijeme carevanja Karla Velikog bila ustanovljena feudalna organizacija među vladarima i podanicima.Uveden je princip vazalsta između seniora i službenika,uvedeno je carevo darivanje vazala,uvedena je višestrukost vazalnih veza i vezivanje vazala za nekoliko različtih gospodara .Karlo Veliki je veliku pažnju posvećivao i umjetnosti.Postavši Car 800.godine Karlo je težio da se izjednači sa Bizantiskim carevima po veleljepnim građevinama i luksuznom dvorskom životu.U gradovima Ahen,Ingelhajm,Nimberg,Vorms građeni su dvorci i podizane crkve.U toku X god.sagrađen je jedan drveni most kod Majnca,ali je on je uskoro izgorio,a Karlova želja da se zamjeni kamenim ostala je neostvarena usljed nedostatka sredstava.Takođe mu nije pošlo za rukom da Rajnu i Dunav spoji rukavom.Većina građevina je bila od drveta i vrmenom su struhli i propali samo su ostale i održavane crkve koje su bile od kamena.Takva je i Ahenska kapela čija je izgradnja završena 805.god.Karlo Veliki je pretvorio Ahen u carigradski grad.Sagrađen je takođe i carski dvorac u istom roku,kasarne za smještaj vojnika.Karlo Veliki je vršio velike uticaje i van granica svog carstva .Sklopio je savez sa Bagdadskih halifom Harunom er Rašidom,poslije čega je er Rašid uputio Karlu jedno poslanstvo na dvor u Ahen.Kraljevi Škotske su ga takođe priznali za svoga gospodara,a sebe njegovim podanicima.Karlo se umješao u englesku politiku,pokušavajući da na prijesto povrati Indulfa 808.god. i pomažući Egberta.Vođe sitnih Irskih plemenskih država izražavali su Karlu svoju pokornost.U isto vrijeme Karlo pokušava da proširi svoj uticaj i na istok Evrope,poduzimajući pohode protiv Čeha u Moravskoj i Srba u Dalmaciji.Posljednji Karlov pohod bio je usmjeren protiv Danaca koji su se otpočeli svoje napade na obale zapadne Erope. Karlo Veliki je još za života želio regulisati putanje nasljednika ,tako da je 806.god. objavio tekst o podjeli svoje države između svoja tri sina .Ali kako je još ranije izgubio dvojicu starijih sinova ,Karlo je 813.god najmlađeg sina Luja kasinje zbog pobožnosti prozvan "pobožni"u Ahenu krunisao za cara.Nakon toga ,Karlo Veliki se povukao u svoj dvor u Ahenu gdje je posljednih godina života proveo kao bolesnik.Kako navoni njegov biograf Ajnhard :“Karlo Veliki je pao u postelju od jake groznice i svakim danom mu je bilo gore i gore“i posljednji ga je vidio na samrtnoj postelji opisavši ga :“Kao teško bolesnog čovjeka čije su se oči polahko gasile“.Umro je u svom dvoru u Ahenu ,gdje je i sahranjen 28.januara 814.godine. Karlo Veliki je održavao prijateljske odnose sa Harunom,jer se nadao da će u njemu nać saveznika protiv neprijateljski raspoloženog Bizanta,a Harun je želio da iskoristi Karlo Velikog protiv svojih rivala i smrtnih neprijatelja Umeja u Španiji,koji su uspjeli da osnuju moćnu i naprednu državu. Karlo Veliki i Harun er Rašid
O prijateljskim odnosima svjedoče i međusobno izmjenjivane darova između ova dva savremenika. Karlo Veliki šalje halifi Harunu er Rašidu kao dar flamansko platno kako to napominje Le Goff. Od Harun er Rašida Karlo Veliki dobije kao poklon u kojem je bila svila, mesing, parfemi, robovi, šahovske figure napravljene od slonovače, ogromni šator sa šarenim zavjesama, slon sa imenom Abul-Abbas, i vodeni sat koji je označavao sate ispuštajuci bronzane loptice u zdjelicu, dok su se mehanicki vitezovi – jedan za svaki sat – pojavljivali kroz mala vrata koja bi se za njima zatvorila. Ovi pokloni su bili besprimjerni u Zapadnoj Evropi u to vrijeme i vjerovatno su imali uticaja na Karolinšku umjetnost.
Raspad Karloinškog carsva
Poslije smrti Karla Velikog došlo je do naglog raspadanja države Karolinga.Njegovi nasljednici nisu bili u stanju da održe kontiunitet države koju je on obezbjedio .Dolazi do jačanja okolnih feudalaca ,koji počimlju da rastakaju državu Franaka.Konačno ,ugovorom u Verdenu 843.god braća Lotar ,Karlo Ćelavi i Ludvig Njemački podjelili su jedinstvenu teritoriju Franačke carevine na tri dijela:Njemačku,Italiju, i Francusku.Tako je opet "sveta stolica"ostala bez svog vladara,a Karlovo carstvo je prestalo da postoji.