Bitka za Berlin

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Bitka za Berlin
Dio Drugog svjetskog rata

Datum 16. april 1945. - 2. maj 1945.
Lokacija Berlin, Njemačka
Rezultat Pobjeda Sovjetskog saveza i kapitulacija Trećeg Rajha sedmicu kasnije
Sukobljene strane
SSSR Sovjetski savez
Poljska Poljska
Njemačka Njemačka
Zapovjednici
Georgij Žukov
Ivan Konev
Konstantin Rokosovski
Vasilij Čuikov
Adolf Hitler
Gotthard Heinrici
Helmuth Reymann
Ernst Kaether (jedan dan)
Helmuth Weidling
Karl Dönitz
Wilhelm Mohnke
Omjer snaga
2,500,000 vojnika,
6,250 tenkova,
7,500 aviona,
41,600 artiljerije
1,000,000 vojnika,
1,500 tenkova,
3,300 aviona
Gubici
81,000 mrtvih ili nestalih (uključujući 2,800 Poljaka),
280,000 ranjenih
Ukupnni gubici: 361,367 ljudi
1,887 tenkova,
2,108 artiljerije,
917 uništenih aviona
150,000–173,000 ubijenih
200,000 ranjenih
134,000 zarobljenih

Bitka za Berlin bila je zadnja velika i odlučujuća bitka na europskom bojištu Drugoga svjetskog rata.

[uredi] Pozadina

Na početku 1945., Istočni front je bio relativno stabilan od augusta 1944. poslije operacije Bagration. Nijemci su izgubili Budimpeštu, i većinu Mađarske, Rumunija i Bugarska su bile primorane da se predaju i objave rat Njemačkoj, a poljska ravnica je bila otvorena za sovjetsku Crvenu armiju.

Sovjetski komandanti su nakon svoje neaktivnosti tokom Varšavskog ustanka, zauzeli Varšavu u januaru 1945. Tokom tri dana, na širokom frontu koji je uključivao četiri armijska fronta, Crvena armija je započela ofanzivu preko rijeke Narev i iz pravca Varšave. Nakon četiri dana, Crvena armija je probila njemački front i počela da prelazi trideset do četrdeset kilometara dnevno, oslobodivši baltičke države, Gdanjsk, Istočnu Prusku, Poznanj, i došavši na položaje na 60 km istočno od Berlina duž rijeke Odre.

Kontranapad novoformirane Armijske grupe Visla, pod komandom Hajnriha Himlera, je propao do 24. februara, i Rusi su ušli u Pomeraniju i očistili desnu obalu Odre. Na jugu su tri njemačka pokušaja da pomognu opkoljenoj Budimpešti bila neuspešna, i grad je pao Sovjetima u ruke 13. februara. Nijemci su izvršili novi kontranapad, jer je Hitler zahtijevao nemoguće – da se linija fronta ponovo uspostavi na obali rijeke Dunav. Do 16. marta napad je propao, i Crvena armija je izvršila kontranapad istog dana. 30. marta, Sovjeti su ušli u Austriju, a Beč su osvojili 13. aprila.

Samo dvanaestina ili manje goriva potrebnog Vermahtu je bilo dostupno. Proizvodnja aviona i tenkova je opala, a kvalitet je bio mnogo slabiji nego 1944. Svima je bilo jasno da je njemački poraz pitanje sedmica, ali su borbe bile oštre kao u bilo kom periodu rata; nacionalni ponos, savezničko insistiranje na bezuslovnoj predaji i želja da se kupi vrijeme za povlačenje na zapad, motivisali su njemačke jedinice da pruže žestok otpor.

Adolf Hitler je odlučio da ostane u gradu.

Zapadni saveznici su imali privremene planove da izvrše padobranski desant i zauzmu Berlin, ali su odustali od njih. Dvajt Ajzenhauer nije vidio razloga da se trpe gubici u zauzimanju grada koji će biti u sovjetskoj uticajnoj sferi kad rat bude gotov. Plan nije bio realan u broju vojnika i količini zaliha neophodnih za operaciju.

[uredi] Bitka

General Žukov je u ofanzivu krenuo s preko 200 divizija, naprema oko 150 njemačkih (uzmimo u obzir da su sovjetske divizije bilo brojčano veće).

Na svim pravcima ofanziva se odvijala uspješno, osim na Seelowskim Visovima, gdje su Nijemci sagradili nizove rovova i obrambenih položaja, bunkera, i vrlo ih dobro osigurali i ukopali, stoga su Rusi ovdje bili dočekani ubitačnom vatrom Wehrmachta te granatama njihove izvrsno sakrivene artiljerije.

Nakon pobjede kod Seelowa, uslijedio je završni obračun u samom Berlinu.

Berlin je branilo oko 500.000 preživjelih njemačkih vojnika, vrlo dobro naouružanih i opremljenih. Nijemci su cijeli Berlin pretvorili u sistem utvrda, bunkera, a kretali su se i berlinskom kanalizacijom. Čak su tramvajske vagone koristili kao pokretne platforme koje su oboružavali zloglasnom 88-om i tako iznenađivali Ruse.

Unatoč svemu tome, Rusi su, nakon krvavih bitaka u gradu, uz velike gubitke s obje strane uspjeli pobijediti te su se Nijemci predali 5. maja 1945. i potpisali bezuvjetnu kapitulaciju.