Sabrija Prohić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

Sabrija Prohić (1900. - 1946.). Jedan od najznačajnijih i, po svemu sudeći, jedan od najbogatijih gračaničkih privrednika u periodu između dva svjetska rata.

Porodica Prohić

Sabrija Prohić je rođen 10.12.1900. godine u Gračanici. Potiče iz jedne relativno starije familije Gračanice. Otac mu je bio Hadži Avdaga, a djed Mujaga Prohić. Dalji preci su mu bili Hadži Ahmet-aga, zatim Ahmet-aga i rodonačelnik gračaničkih Prohića, Ibrahim-aga.

Djed Sabrije Prohića, Mujaga (1840. – 1905.) je krajem osmanske i tokom austrougarske uprave bio poznati gračanički trgovac, a od 1885. godine, pa sve do kraja života i ugledni član Općinskog vijeća Gračanica. Sabrijin otac, Hadži Avdaga se takođe bavio trgovinom. Rođen je 1872. godine, oženio se 1896. godine Esmom zv. Ema Mujezinović (rođena 1880. godine u Tuzli), a umro 1939. godine.

Poslije očeve smrti, krajem tridesetih godina, kao najstariji sin, Sabrija je postao glava veće porodice, odnosno domaćinstva, koje je bilo smješteno u porodičnoj kući sa imanjem, poviše Mahmutovca, prema mahali Trepanići. Zajedno s majkom Esmom (umrla 1951. godine), pored Sabrije, supruge mu i djece, u tom zajedničkom domaćinstvu bila su i njegova braća i sestre: dr. Abdurahman, poznatiji kao dr. Avdo (rođen 1902. godine), Beghanuma (1913.), Rukib (1917.) i Zemka (1921.). Tu su živjeli i njegova žena i djeca.

Sabrijin početak u privredi

Sabrija Prohić je još kao dječak, tokom Prvog svjetskog rata, radio sa ocem Hadži Avdagom u njegovoj trgovačkoj radnji. Pun energije i ambicije, pored pomaganja u trgovini, počeo je voditi knjige i sam naručivati robu, tako da mu je otac ubrzo prepustio vođenje kompletne trgovine. Slijedeći vlastitu poslovnu intuiciju i volju, nakon toga Sabrija proširuje posao i sve se više okreće ka šumi, odnosno prometu drveta i proizvoda od drveta. Ubrzo zakupljuje veće šumske površine u okolini Gračanice i po Ozrenu i počinje intenzivnu eksploataciju drveta. U Gračanici je formirao stovarišta i lagere drveta za razne potrebe (naročito željeznički pragovi za uske i normalne pruge i ogrjevno drvo), a potom počeo izvoziti drvo i proizvode od drveta u velike gradove: Zagreb, Beograd, Skoplje, Suboticu, luku Dubrovnik, pa i u inozemstvo (naročito Italija).

Pored toga, bavio se i otkupom i izvozom lokalnih poljoprivrednih proizvoda, uglavnom, povrća, voća, peradi. Osobito je izvozio velike količine suhe šljive (prvo otkup svježe, zatim sušenje, smještanje u magaze, pa izvoz, pretežno preko Brčkog), nastavljajući tako tradiciju značajnog izvoza suhe šljive iz gračaničkog kraja.

Moderni poslovni čovjek

Pored velike radne energije, vrjednoće (od ranog jutra na poslu), Sabrija Prohić je već tokom dvadesetih godina 20. stoljeća, imao osobine modernog poslovnog čovjeka. Dosta je koristio pisaći stroj, telefonska slušalica stalno mu je bila u rukama, često je odlazio na poslovna putovanja po velikim trgovačkim centrima. Takav, u svemu moderan pristup trgovini i način njegovog rada bio je gotovo nezamisliv kod ostalih gračaničkih trgovaca tog vremena, naviklih na tradicionalnu trgovinu.

Stalna mobilnost omogućavala mu je i stalno poslovno napredovanje. Već početkom tridesetih godina počinje razvijati posao i u najvećim centrima tadašnje države, Zagrebu i Beogradu. U to vrijeme u Gračanici je posjedovao dvadesetak kuća i zgrada, pretežno u čaršiji. Veći kompleks njegovih objekata nalazio se na “Ćošku” (između Mahmutovca i čaršijskog Šehita). Takođe je imao više poslovnih prostora, dućana i magaza u Čaršiji, kao i više lagera drveta kako u Gračanici tako i drugim mjestima po Bosni i Hercegovini. Sabrija je imao u svom vlasništvu brojne parcele zemljišta po Gračanici, predgrađu i pored rijeke Spreče.18 Posjedovao je, takođe, veće šumske komplekse i druge zemljišne parcele u Lohinji (Cerovo brdo, Pećurine, Jukani), Piskavici (Šumnjača), Grabovcu itd.

Sabrija je ostavio trag u mnogim segmentima ukupnih društvenih prilika u Gračanici između dva svjetska rata. Upravo on je nabavio kinoprojektor za prikazivanje nijemih filmova u Gračanici. Početkom dvadesetih godina posjedovao je motocikl sa prikolicom, a oko 1925. godine dovezao je u Gračanicu automobil marke “Ford”, što je bila prava rijetkost za tadašnje manje bosanske gradove. Aktivno je pomagao rad kulturno-prosvjetnih društava u Gračanici. Tako ga 1932. godine, nalazimo u rukovodstvu “Gajreta”.

Za potrebe svojih poslova Sabrija je angažovao brojnu lokalnu radnu snagu. Krajem tridesetih godina, počeo je angažovati i stručnjake sa strane. Tako je 1939. godine zaposlio kao knjigovođu Rifata Hadžiselimovića, sina Ibrahima, rođenog 1915. godine u Kotor Varoši, koji se te godine doselio u Gračanicu i oženio Safetu iz familije Žiško. Doveo je u Gračanicu nekog Slovenca po imenu Albert, kao svog ličnog vozača i dodijelio mu stan u jednoj od svojih kuća.

Šireći poslove, poslije 1932. godine, kupio je poslovnu zgradu u centru Beograda, više poslovnih i stambenih zgrada u Zagrebu (dvije zgrade u Ilici, jedna u Frankopanskoj), kao i ljetnikovac sa imanjem na Srebrnjaku, pored Zagreba, zatim građevinsko zemljište na Pantovčaku i u Zagrebačkoj ulici.

Preseljenje u Zagreb

Do početka Drugog svjetskog rata, Sabrija je jedan od većih veletrgovaca i poslovnih ljudi iz Bosne i Hercegovine. Pod pritiskom ustaških vlasti, kako je često govorio, iz Gračanice je preselio u Zagreb u februaru 1942. godine i počeo okupljati tadašnju intelektualnu i kulturnu elitu Bošnjaka u tom gradu.

Nestanak Sabrije Prohića

Nakon završetka Drugog svjetskog rata Sabrija Prohić je živio sa ženom i djecom u vlastitoj kući na Ilici. Ostalu imovinu po Zagrebu, Gračanici i drugim mjestima oduzela mu je država. Godinu dana poslije završetka rata pokušao je obnoviti poslovne veze sa inozemstvom i 2. 5. 1946. godine, na putu iz Zagreba za Italiju, nestao zajedno sa vozačem i autom. O njihovim sudbinama se više nikada nije ništa saznalo. U nedostatku zvaničnih i istinitih informacija, o nestanku Sabrije Prohića ispredale su se različite, pa i fantastične priče, koje niko nije mogao provjeriti.

Može se zaključiti da je Sabrija Prohić bio jedan od najznačajnijih i, po svemu sudeći, jedan od najbogatijih gračaničkih privrednika u periodu između dva svjetska rata. Po vrijednosti kapitala, uspostavljenim poslovnim vezama sa najvećim centrima monarhističke Jugoslavije, on je vjerovatno jedini u Gračanici uspio da se izdigne visoko iznad lokalnih okvira. Stoga se za Sabriju Prohića može reći da je prvi moderni biznismen u privrednoj historiji Gračanice.