Prijeko Brdo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Prijeko Brdo je selo koje se nalazi u sjevernom dijelu općine Gračanica na nadmorskoj visini od 250 - 500 metara. Zahvata površinu od deset kvadratnih kilometara. Prema popisu stanovništva iz 1991. go­dine imalo je 464 stanovnika isključivo bošnjačke nacionalnosti. Udaljeno je od Gračanice 21 kilo­metar.

Sadržaj

[uredi] Geografija

U Prijeko Brdo dolazi se putem od Doboro­vaca, preko Džakila i Trnovaca, dolinom Ćetovil­jske rijeke. Od Doborovaca do Prijekog Brda vodi as­faltni put. Mahale su razbacane i odvojene jedne od drugih, ali su povezane makad­amskim putevima. Kuće po mahalama grade se "ugustu", ali čitavo selo ima karakteristike na­selja razabacanog tipa.

Prijeko Brdo danas je, po broju stanovnika jedna od manjih, ali i najudaljenijih mjesnih zajednica na području općine Gračanica. Iz sas­tava mjesne zajednice Soko izdvojilo se 1974/75. godine, od kada se razvija kao posebna mje­sna zajednica. Selo ima četvororazrednu osnovnu školu od 1955. godine, koja je u sastavu osmog­odišnje škole u Džakulama. Sadašnja školska zgrada izgrađena je 1996/7. Prve savremene trgo­vine otvorene su 1978. i 1979. godine, zatim poljoprivredna apoteka, ambulanta, dom kulture i džamija. Autobuska veza sa Gračanicom kao i električna struja je uspostavljena pedesetih godina a telefonska linija 1980. godine.

[uredi] Demografija

[uredi] Historija

Prijeko Brdo spada u kategoriju mlađih naselja gračaničke općine. Sve do drugog sv­jetskog rata i u administrativnom pogledu pri­padalo je Sokolu kao jedna od njegovih mahala. Kao samostalno naselje nalazi se u popisu tek 1948. Godine kada je imalo 200 stanovnika i 50 kuća.

Prije nego što su se trajno nastanili na ovim prostorima, preci današnjih Prijekovljana koji su živjeli u Sokolu dolazili su da obrađuju svoje posjede na području današnjeg Prijekog Brda, pa kad bi ih neko pitao kuda će, odgovarali su ­"preko brda". Kako su ti posjedi bili dosta udal­jeni od njihovih kuća, prvo su se na njima privre­meno zadržavali (u vrijeme sezone poljskih ra­dova), da bi se kasnije i trajno nastanili "preko brda" i formirali mahalu pod tim nazivom.

[uredi] Privreda

Glavno zanimanje stanovništva i u ovom selu oduvijek je bila poljoprivreda. Neki su se pomalo bavili i seoskim zanatima.

[uredi] Zemljoradnja

[uredi] Vodosnabdijevanje

Konfiguracija terena u Prijekom Brdu veoma je nepovoljna, pa je i sabdijevanje pit­kom vodom otežano. Prvi vodovod Prijekovljani su doveli 1973. godine sa udaljenosti od 9 kilo­metara sa područja Sijedog krša. Taj vodovod, međutim, nije mogao dugo podmirivati potrebe svih domaćinstava Prijekog Brda, pa mještani kaptiraše izvorište Slane bare, udaljeno četiri ki­lometra i tako izgradiše još jedan vodovod, odak­le se napaja centralna mahala Rijeka. Mahala Džinići ima poseban vodovod iz Cikota.

Postoji još nekoliko vodovoda sa obližnjih izvora slabijeg kapaciteta, a mnoga domaćinstva uz vodovod imaju i vlastite bunare iz kojih se snabdijevaju vodom.

[uredi] O narodnoj nošnji

Ranije su u ovom selu muškarci nosili čak­šire ili šalvare koje su opasivali pojasom, a nos­ili su i gunjeve. Šalvare su pravljene od crnog glota i imale su spušten zadnji dio (tur). Nošeni su i jeleci, a ispod njih košulje od pamuka. Na glavama su nosili fesove omotane pamrama ili krmezovima. Na nogama su nosili opanke pu­trovce i debele vunene čarape.

Žene su nosile dimije od pamuka i košul­jce koji su bili ukrašeni vezenim uzvodima. Na glavama su nosile šamije ili feredže sa zavicima kojima su skrivale lice. Po košuljcima su se zavis­no do godišnjeg doba, nosili jeleci ili pamuklije, a na nogama cipele ili opanci. Samo poneki star­iji čovjek ili žena mogu se vidjeti ovako obuče­ni, ali sve rjeđe i rjeđe, pa se može reći da je ovakav način odijevanja potpuno izobičajen.

[uredi] Vanjski linkovi