Antibošnjački osjećaj
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
![]() |
|
Antibošnjački osjećaj je vrsta sumnje,ozlojeđenosti ili neprijateljstva,prema bošnjačkom narodu,historiji i kulturi.Može se posmatrati i kao pojedinačna netrpeljivost i kao organizirana diskriminacija i progon Bošnjaka kao etničke ili kulturne grupe.Iako se korijeni antibošnjaštva kao socijalnog fenomena mogu pratiti još od osmanskog perioda,ova je pojava posebice zapažena u skorašnjim vremenima ,a kao posljedica sukoba u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije,veće međunarodne svjesnosti o regionu koja je rezultirala kao posljedica ratova,i značajnog povećanja prevalencije anti-islamskog raspoloženja u većem dijelu zapadnog svijeta (Bošnjaci su pretežno sunitski Muslimani).
[uredi] Rani korijeni (do 1878 godine)
Vjerovatno se najraniji primjeri antibošnjačkog osjećanja mogu naći tokom vremena osmanske vladavine kada su Bošnjaci trpjeli uslijed vjerske ostrašćenosti,inspirisane čestim sukobima carstva sa ne-islamskim državama i narodima.Prvi značajan događaj koji predstavlja primjer ovoga zbio se tokom Austro-Ugarskog osvajanja Like pod osmanskom upravom,1685 godine.Do tog vremena,Lika je bila dijelom bosanske administrativne jedinice (eyalet),i bila dom velike muslimanske populacije.Austro-Ugarskim osvajanjem ovog područja,tokom samo dvije naredne godine,30 000 ljudi je bilo natjerano u bijeg u današnju Bosnu.U međuvremenu,1700 Muslimana koji su ostali,na silu su preobraćeni u katoličanstvo.Slična situacija se dogodila istovremeno i u Slavoniji 1718 godine,kada se još jednom desilo nasilje nad Muslimanima i njihovo protjerivanje od strane Austro-Ugara.
Uspon nacionalizma na ovom području početkom XIX vijeka,doveo je do značajnih etno-religijskih tenzija u okvirima samog Osmanskog carstva.Razdor i mržnja pokorenih naroda koja se razvila prema Turcima, tokom njihove borbe za nezavisnost,dovela je obratno do osjećanja prezira i ozlojeđenosti prema slavenskim Muslimanima ovog područja,koji su uopće bili izjednačavani sa osmanskim gospodarima.
Iako su Bošnjaci pojedinačno, igrali značajnu ulogu u osmanskom carskom sistemu,ovakvo osjećanje dovelo je do brojnih nasumičnih djela progona i nasilja nad cijelim zajednicama.Na primjer,dok su srpski pobunjenici u I srpskom ustanku ukazivali da namjeravaju samo da istjeraju okupatorske turske zvaničnike i vojnike,umjesto toga,stvarni rezultat devetogodišnje pobune bio je ono, što je srpski historičar Stojan Novaković opisao kao “opće iskorijenjivanje Turaka iz stanovništva”.Najznačajnije je bilo preuzimanje Beograda 1807 godine,kada su zajedno sa Grcima i Židovima i mnogi gradski Bošnjaci ubijeni,protjerani ili nasilno preobraćeni.
Naredni slučajevi antibošnjaštva,pojaviće se u ovim područjima tokom ostatka XIX vijeka.1852 godine,nešto oko 800 Bošnjaka je prisilno preobraćeno u kršćanstvo u Crnoj Gori,dok se tokom 1860-ih desilo potpuno protjerivanje bošnjačke populacije iz Užica i Sokola (Soko Grad (drinski)).Tokom ovog perioda,uništene su brojne džamije a posebice u velikim gradovima kao što je Beograd,gdje je do 1868 godine,od pređašnjih 80,ostala jedino Bajrakli džamija.Od oko 20 000 ,koliko ih je približno imalo 1804 godine,vjeruje se, da je samo nekoliko hiljada Bošnjaka ostalo u beogradskom pašaluku do 1874 godine.
[uredi] Protjerivanje,diskriminacija i asimilacija (1878-1941)
[uredi] Genocid u II svjetskom ratu (1941-1945)
[uredi] Period Josipa Broza Tita (1945-1980)
[uredi] Nacionalizam,rat i genocid (1989-1995)
[uredi] Savremeni trendovi (1995 na dalje)
[uredi] Zapadne zemlje
U izvještaju Evropskog posmatračkog centra za rasizam i ksenofobiju ,u vezi sa islamofobijom u Evropskoj Uniji,iz 2002 godine,naznačeno je da su ksenofobične pojave protiv Bošnjaka zabilježene u Grčkoj.
[uredi] Primjeri iz skorašnje historije
- Maj 2001: 5-og Maja stotine Srba blokiralo je ceremoniju postavljanja kamena temeljca za rekonstrukciju džamije u Trebinju,uzvikujući nacionalističke slogane i pjevajući “Ubij Turke”.Međunarodni zvaničnik,Daniel Ruiz,povrijeđen je kada su ga demonstranti pribili uz zid i istukli ga.Dva dana kasnije,na ceremoniji označavanja početka rekonstrukcije džamije Ferhadije u Banjoj Luci,hiljade srpskih nacionalista izašlo je na ulice i gađalo bošnjačke učesnike bombama gasa suzavca,kamenicama i jajima.Demonstranti su tukli posjetioce a zatim im oteli i zapalili sedžade.Oni su također upali u Islamski centar,skidajući i spaljujući zastavu Islamske Zajednice Bosne i Hercegovine,zamjenjujući je zastavom Republike Srpske.Jedan od Bošnjaka posjetioca,preminuo je u bolnici poslije tri nedjelje,zbog povreda koje je zadobio u nemirima.
- Mart 2004: Tokom velikih demonstracija,kao odgovor na tadašnje nemire na Kosovu,srpski demonstranti su se osvetili za rušenje srpskih crkava i manastira,spaljujući do temelja Islam-aginu džamiju u Nišu i Bajrakli džamiju u Beogradu.Međutim,muslimanska zajednica u ovim gradovima nije albanska vec bošnjačka.Neke posmatračke organizacije,uključujuci Human Rights Watch,kritikovale su način na koji su srpski zvaničnici naknadno postupali u toku sudskog procesa.
- Jun 2005: Brojni primjeri antisemitskih i antibošnjačkih grafita pojavili su se u Nišu.Poruke su slavile masakr u Srebrenici,i zahtjevale protjerivanje Bošnjaka (“Turaka”) iz zemlje.
- Jul 2005: 24 od 28 bilborda koje je u Beogradu postavila Srpska omladinska inicijativa ,a u cilju obilježavanja desetogodišnjice masakra u Srebrenici,divljački su uništeni.Na jednom od bilborda napisana je poruka “Ponoviće se”.
- Novembar 2005: Na bošnjačkoj školi u Novom Pazaru,u Sandžaku,pojavili su se antibošnjački grafiti sa sloganima “Nož,žica,Srebrenica” i “Mlade Balije”.
- Mart 2006: Prvi Bošnjak povratnik u Bratunac i predsjednik općinskog savjeta,Refik Begić,dobio je prijeteće pismo od organizacije koja sebe naziva “Srpska oslobodilačka armija”.U rukom pisanom,ćiriličnom pismu,potpisanom od strane,za sada nepoznatog “A.Popović-a” pisalo je “Koliko vas još moramo da zakoljemo da biste konačno shvatili da ova zemlja nije turska,već srpska…smrt Islamu…”
- Jun 2006: Na internetu se pojavljuje pjesma koja promoviše genocid protiv Bošnjaka.Ona slavi genocid u Srebrenici i rasprostranjeno uništavanje islamskih vjerskih objekata tokom rata u Bosni,tvrdeći da je to ono na šta srpski narod treba biti ponosan.U biti,pjesma je izražavala da je uništenje bošnjačkog naroda historijska dužnost Srba.2-og Juna,srpske nevladine organizacije podigle su optužnice protiv nepoznatih autora i distributera pjesme.
- Septembar 2006: Tokom fudbalskog prvenstva u bosanskom gradu Zvorniku,srpski su nacionalisti iznijeli pamflete kojima veličaju genocid u Srebrenici i odaju počast počiniocima masakra nad bošnjačkom populacijom u tom gradu,uzvikujući slogane kao sto su “genocid u Zvorniku” i “Nož,žica,Srebrenica”.
- Oktobar 2006: Teroristi su napali bošnjačku džamiju u Jasenici kod Mostara.Zgrada je zapaljena minobacačkom granatom,i njena fasada je oštećena.Ovaj akt antibošnjačkog terorizma izvršen je kao djelo netrpeljivosti i mržnje.
- Oktobar 2006: Tokom fudbalske utakmice između F.K.Rad i tima iz Novog Pazara,većinskog bošnjačkog grada u Sandžaku,srpski neonacisti su skandirali antibošnjačke slogane kao što su “Srbija Srbima,napolje Turcima”.Teroristi su također nosili pamflete veličajući genocid u Srebrenici i uzvikujući “Nož,žica,Srebrenica”.
[uredi] Omalovažavajući i uvrijedljivi nazivi
Među poznatije uvrijedljive termine za Bošnjake u bosanskom,hrvatskom i srpskom jeziku su:
- Balije/Балије –Vulgarni termin koji potiče iz osmanskog perioda.Približno mu je značenje bosanskog seljaka,ali je tačna etimologija nepoznata.Neki rani izvori nagađaju da se ovo odnosi na Bošnjake povremene nomade,koji žive u planinskim područjima.Danas je to najpoznatiji uvrijedljivi termin za Bošnjake.
Varijacije: Balijesnice/Балијеснице,Balinčad/Балинчад,Balindure/Балиндуре.
- Muslimani/Муслимани-Doslovno znači “pripadnici Islama”.Iako nije obavezno uvrijedljiv,termin je zastario pošto je naziv “Bošnjaci” zvanično vraćen 1993. godine, a namjerna se zloupotreba smatra uvrijedljivom za svjetovne Bošnjake.
- Turci/Турци-Doslovce znači “pripadnici turskog naroda”.Tokom osmanske ere,Bošnjaci su pod tim nazivom podrazumijevali vjeru islam (turska vjera, Turci po vjeri), a sebe su razlikovali od etničkih Turaka,često nazivajući Turke pogrdnim nazivom “Turkuše”.Pošto je razlika sada zastarjela,naziv danas služi za izjednačavanje Bošnjaka sa osmanskim Turcima,što navodi da su ovi strani,a ne autohtoni element.