Sparta

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

Sparta (Σπάρτη) je antički grad - polis na grčkom poluotoku Peloponezu, jedna od najslavnijih antičkih mjesta.

Grad-država je pokrivao cijelu Lakoniju i Meseniju, te je bio najmoćnija peloponeska država. Drugo ime joj je bilo Lakedemon, pa su se stanovnici zvali Spartanci ili Lakonci.


Sparta je u 6. stoljeću p.n.e vojno nadmašila svog glavnog suparnika, grad (polis) Arg, i postala vodeća sila na Peloponezu. Spartanska država je nastala tako što su Spartanci pokorili starosjedilačko stanovništvo i nemtnuli im svoju vlast.

Sparta je po obliku vladavine bila republika oligarhijskog karaktera. Kao državni organi javljaju se organi vojne demokracije. Državnu organizaciju sačinjavaju četiri organa a to su:

Narodna skupština,

dva bazileusa,

Vijeće staraca

i efori.

[uredi] Organizacija vlasti

1. Dva kralja ili bazileusa sa vojnom, sudskom i vjerskom vlašću. Prvo su bili birani pa su te funkcije postale nasljedne. Za obavljanje te funkcije dobijali su velike posjede.

2. Geruzija ili vijeće staraca sastavljeno od 28 starješina i 2 bazileusa, koje bira Skupština iz reda građana starijih od 60 godina i oni se biraju doživotno. Razmatrala je stvari koje su su se predhodno iznosile pred Narodnu skupštinu, a proglašavala je skupštinske odluke.

3. Narodna skupština (Apela) koju su sačinjavali svi Spartanci stariji od 30 godina. Ona je birala državne funkcionere, efore, geronte i vojne zapovjednike i odlučivala je o njihovoj smjeni. Bila je formalno najviši organ vlasti. Glasala je o prijedlozima koja se tiču rata, mira, saveza, prijemu u red građana i lišavanju građanstva. Tu su imali pravo govoriti samo bazileusi, efori, geronti, i strani poslanici.

4. Pet efora ili nadzornika koji su na početku bili zamjenici kraljeva, a kasnije preuzeli skoro cjelokupnu vlast. Birani su po pravilu svake godine na skupštini. Bili su vrhovni organi državne vlasti, tako da su mogli optužiti i same bazileuse, imali su funkciju policijskog nadzora nad građanima. Birala ih je narodna skupština.