Konstantin Mihailović, Janičarove uspomene

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Konstantin Mihailović, Janičarove uspomene


Konstantin Mihailović iz Ostrovice, pisac spisa Janičarove uspomene ili Turska hronika

Konstantin Mihailović rođen je 1435. u Ostrovici kod Novog Brda u Srbiji (Despotovina). Kao vojnik u srpskim vazalnim trupama despota Đurđa Brankovića (sa 1500 vojnika) učestvovao je u osmanskom osvajanju Carigrada 1453. U Novom Brdu je zarobljen sa bratom 1455. od strane Osmanlija. U Andoliji je obučen za janičara i u tom svojstvu učestvuje u svim bitkama Osmanlija (opsada Beograda, Peloponez, Trapezunt, Vlaška i na kraju Bosna 1463.). Nakon osvajanja Bosne Konstantin Mihailović je postao zapovjednik tvrđave Zvečaj na Vrbasu. Mađari su ga zarobili prilikom prodora Matijaša Korvina u Jajce i predaje Zvečaja i odveli u Ugarsku. Iz Ugarske Konstantin je prešao u Poljsku.


Između 1497-1501. Konstantin je napisao jedino svoje djelo čiji prvi naslov nije sačuvan, a posvetio ga je poljskom kralju Janu Olbrahtu (1492-1501). U poljskoj nauci se uobičajio naziv Janičarove uspomene ili Janičarovi memoari. Drugi poznati naslov je Turska hronika. Konstantinov cilj je bio da prikaže evropskim dvorovima kako je izgledala i kako izgleda osmanska vojna sila. Na kraju se daje poruka da se svi evropski vladari trebaju ujediniti da bi se suprotstavili Osmanlijama.


Originalan rukopis djela nije sačuvan, već 9 poljskih i 3 češka teksta. Uzima se da su postojali po jedan ćirilski i jedan latinski tekst ovog djela. Moderno proučavanje djela Konstantina Mihailovića započelo je kada je krakovski filolog Jan Losj 1912. dao njegovo kritičko naučno izdanje. Izdanje Jana Losja objavljeno je u prijevodu i s predgovorom Đorđa Živanovića 1959. i 1986.


Janičarove uspomene ili Turska hronika ima predgovor i 49 poglavlja. U prvim odjeljcima (1-8) prikazuju se uglavnom muslimanski narodi, njihova vjera, praznici, vjerska organizacija, običaji te osmansko pravo. Poglavlja 9-14 daju historiju osmanske države, tj. osmanskih sultana. Taj dio je više legendaran nego što počiva na historijskim izvorima. Poglavlja 15-17 govore o srpskoj državi od kralja Milutina pa nadalje. Poglavlja 18-19 opisuju osmanske ratove na drugim stranama. U poglavljima 20-24 govori se o despotu Đurđu Brankoviću, ugarskom kralju Ladislavu, Janku Hunjadiju i bici kod Varne. Poglavlja 25-29 daju osmansku historiju za vlade Mehmeda II Osvajača (1451-1481). Poglavlja 30-34 daju osmanska osvajanja u Moreji, Trapezuntu, na Eufratu, Vlaškoj i, najzad, osmansko osvajanje Bosne 1463. U poglavljima 35-36 Konstantin opisuje svoje učešće i zarobljavanje od Mađara. U poglavljima 37-48 opisan je osmanski život, politička i vojna organizacija kod Osmanlija. U posljednjoj 49 glavi Konstantin Mihailović se obraća poljskom kralju Janu Olbrahtu i ugarskom kralju Ladislavu da se slože i pokušaju načiniti savez za napad na Osmansko carstvo.


Konstantin Mihailović je živio u 15. vijeku, u vrijeme velikih promjena i preokreta u jugoistočnoj Evropi. Bio je svjedokom i sudionikom svih tih događanja. Iako nije bio historičar, niti je koristio za svoje djelo historijsku građu, i iako u memoarskoj obradi, njegova lična svjedočanstva kao očevica otuda su bitna za historiju osmanskog osvajanja jugoistočne Evrope. Na njegovom opisu pravi se kompletna rekonstrukcija osmanskog osvajanja Bosne 1463.

Konstantinovo djelo je bilo izuzetno popularno u ondašnjem svijetu zbog osmanskog približavanja srcu Evrope. Dosta je prepisivano. Pripada dosta širokom žanru tzv. antiturske literature.