Zapadna Sahara
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
|
Država je 97% pješća napustinja. Male nadmorske visine, najviši vrh 825 m.
Sadržaj |
[uredi] Historija
Feničanska naselja, koja su se nekada tu nalazila, gotovo da nisu ostavila traga, a područje je postalo poznato tek kao karavanski put. Nakon prodora Islama formirale su se grupe na području Zapadne Sahare koje su kasnije kao Almoravidi vladali većim dijelom Sjeverne Afrike i južne Španije .
Španci su 1884. godine proglasili protektorat nad područjem od Cap Bojadora do Cap Blanc . Ranije odvojeni distrikti Saguia el Hamra i Rio de Oro su 1958. spojeni i proglašeni prekomorskom Španjolskom Saharom. Nakon pojave fronte POLISARIO i smrti Francisca Franka, Španjolci su napustili to područje. Godine 1975. je oko 300.000 ljudi ušlo u takozvanom zelenom maršu iz čitavog Maroka u tu nekadašnju koloniju.
POLISARIO je 27. februara 1976. proglasio Demokratsku Arapsku Republiku Sahara koju Maroko nije priznao.
Maroko je te iste godine anektirao dvije trećine područja Zapadne Sahare, a ostatak teritorije 1979. kada se Mauritanija povukla sa tog područja. U jednom napadu marokanske vojske početkom 1976. je od Fosfornih i Napalm bombi poginulo oko 25.000 Saharijanaca.
Konačni status područja je još uvijek nejasan, jer se odluka o tome odgađa iz godine u godinu.Demokratska Arapska Republika Sahara i dalje postoji kao Oslobodilački pokret Polisario vođena od vlade u izbjeglištvu . Republiku su priznale 33 države svijeta (stanje 2001.).
1992. je sklopljen mirovni ugovor između Maroka i Polisaria, ali još uvijek oko 100.000 ljudi živi u izbjegličkom logoru u alžirskoj Sahari.
Još i danas Marokanska strana blokira predviđeno održavanje referenduma o nezavisnosti tog područja.
[uredi] Vlada
[uredi] Političke podjele
[uredi] Geografija
Nalazi se na sjeverozapadnom dijelu Afrike, izlazi na Atlanski okean. Površina Zapadne sahare iznosi 266.000 km², te oko 280.000 stanovnika. Glavni grad Zapadne Sahare je Al Ajun. Država se nalazi u teškim trenucima zbog unutrašnjih nemira, sjeverni dio je pod kontrolom Maroka, a manji pod mauritanijskim gerilcima.
[uredi] Privreda
Privreda je slabo razvijena, bez uvjeta za razvoj zemljoradnje. Uzgaja se ječam, kukuruz, urma, kikiriki i proso, a od ruda se mogu naći fosfati, mangan, nafta, gas i bakar. Stočarstvo je nešto razvijenije.
[uredi] Stanovništvo
Po podacima iz 2005. godine, Zapadna Sahara ima oko 370,000 stanovnika. Veliku većinu stanovništva čine Arapi i Berberi. Prvobitni stanovnici Zapadne Sahare, Saharauis, su nomadi arapskog porijekla, koji danas jednim dijelom žive kao izbjeglice u Alžiru. Većina stanovnika (skoro 100% muslimani) govori marokanski dijalekt ili hassaniju, regionalnu verziju arapskog jezika.
[uredi] Kultura
[uredi] Relevantni članci
[uredi] Vanjski linkovi
Države Afrike |
---|
Alžir | Angola | Benin | Bocvana | Burkina Faso | Burundi | Centralna Afrička Republika | Čad | Demokratska Republika Kongo | Džibuti | Egipat | Ekvatorijalna Gvineja | Eritreja | Etiopija | Gabon | Gambija | Gana | Gvineja | Gvineja-Bisau | Južnoafrička Republika | Kamerun | Zelenortska Republika | Kenija | Komori | Lesoto | Liberija | Libija | Madagaskar | Malavi | Mali | Mauritanija | Mauricijus | Maroko | Mozambik | Namibija | Niger | Nigerija | Obala Slonovače | Republika Kongo | Ruanda | Sao Tome i Principe | Senegal | Sejšeli | Sijera Leone | Somalija | Sudan | Svazi | Tanzanija | Togo | Tunis | Uganda | Zambija | Zimbabve | Zapadna Sahara |
Zavisne teritorije: Sveta Helena |