Plutajući gradovi (naučna fantastika)
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
U naučnoj fantastici plutajući gradovi su naselja koja se zahvaljujući Arhimedovom zakonu potiska uspijevaju održati u atmosferi planete.
Buckminster Fuller je prvi predložio ovakav koncept i to za Zemlju, koji bi bio ostvaren građenjem geodezijske sfere koja bi koristila sunčevu energiju i plutala. Sličan princip bi se mogao primijeniti na Veneri, pošto je temperatura na samoj površini planete prevelika što je slučaj i sa atmosferskim pritiskom. Glavna industrija ovih hipotetičkih gradova na gasovitim džinovima bi bilo ekstraktovanje Helijuma ili drugih korisnih materijala iz atmosfere tih planeta.
Jupiter je neprihvatljiv za naseljavanje zbog njegove velike gravitacije, radijacije i velike brzina oslobađanja, ali drugi gasoviti džinovi Sunčevog sistema (Saturn, Uran i Neptun) su više prihvatljivi.
Planeta na kojoj bi se najjednostavnije mogla provesti ova ideja bi možda bila Venera. Atmosfera sastavljena od ugljen dioksida je značajno gušća od vazduha, što znači da bi velike strukture napunjene vaduhom (molekulama nitrogena i oksigena mogle plutati tom atmosferom. Najveći izazov bio bi pravljenje materijala dovoljno otpornog na kiseline prisutne u atmosferi, koji bi služio kao vanjski omotač strukture. Keramički proizvodi ili određene vrste metala bi mogle poslužiti u ovu svrhu.