Rimska imperija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Imperium Romanum
Rimska imperija
Moto:
"Rimski Senat i Narod"
(latinski:Senatus Populusque Romanus)
Zvanični jezik latinski, grčki
Glavni gradovi Rim; nakon podjele: Rim i Konstantinopolis
Vlada autokratska monarhija
Vladar Imperator; nakon podjele Zapadni Rimski Imperator i Istočni Rimski Imperator
Premijer Dva konzula
Vladajuće tijelo Rimski Senat
Površina 1. po površini prije kolapsa oko 3.5 miliona kvadratnih milja
Stanovništvo 1. po broju stanovnika prije kolapsa oko 50-120 miliona


Rimska imperija označava razdoblje državnog uređenja Antičkog Rima u vremen nakon Rimske republike nakon što ju je preustrojio Oktavijan August u zadnja tri desetljeća p.n.e..

Rimska imperija je upravljala svim heleniziranim državama na Sredozemlju, kao i keltskim područjima sjeverne Evrope.

Zadnji rimski imperator zbačen je 476. godine, ali tada je istočnim područjima već vladao drugi imperator sa sjedištem u Carigradu, odnosno Istanbulu.

Istočna Rimska Imperija (Bizant ili Bizantijsko carstvo) i dalje je postojalo, iako se postupno smanjivalo, sve do 1453. godine, kad je Osmanlijsko carstvo osvojilo Istanbul.

Kasnije države na zapadu (Franačko Kraljevstvo i Sveta Rimska Imperija) i na istoku (ruski carevi i Osmanlijsko carstvo) koristile su rimsko državničko ime sve do modernog doba.

Golemo nasljeđe Rimske imperije vidi se i danas u zapadnjačkim institucijama, pravu, arhitekturi i mnogim drugim područjima života.

[uredi] Rimska socialno – politička misao

Nakon propasti Grčke, na povijesnu scenu stupa jedan značajan vojskovođa Aleksandar Makedonski, koji je bio učenik Aristotelov, te koji će kroz vojne pohode pokoriti značajan dio Azije i Afrike te na taj način stvoriti Makedonsko carstvo. Aleksandar je bio strastveni zaljubljenik u grčku kulturu i filozofiju, te je nastojao da tu kulturu učini planetarnom, da je poveže na jedan dijalektički način, sa drugim kulturama i civilizacijama. On nije kroz osvajanja negirao tradiciju i kulturu drugih civilizacija, nego je pravio jedan dijalektički, stvaralački spoj tih kultura sa kulturom i duhovošću Grka. To dijalektičko spajnje sa drugim kulturama i civilizacijama u povijesti se definira kao helenizam.

Ovdje je na dijelu bio jedan stvaralački i povijesni odnos. Pošto su grci razvili RACIO, do krajnjih konsekvenci bila je na dijelu liberalna racionalizacija svijeta, života, u interkontinentalnim razmjerima. Nakon propasti Makedonskog carstva, misiju helenizma su preuzeli rimljani, i oni su u ovoj sferi sa povijesnog aspekta naši suvremenici. Rimski je imperij stvorio, i po tome su originanlni, novu misao o pravu države i rimskog privatnog prava koje će postati fundamentom suvremenog građanskog prava.

Rimljani su također do krajnjih granica razvili stoičku filozofiju koja ima svoje rodno tlo u socijalnoj zbilji Rimskog carstva. U rimskom carstvu su se konstantno javljali ustanci robova, plebejaca, uniženih i potlačenih. Ali, rimska država je bila itekako bila racionalno organizirana i ovi ustanci su završavani vlastitim neuspjehom. Tako da se egzistencijalni izlaz uniženih nije mogao vidjeti u realnoj socijalnoj zbilji, te se čovjek okreće unutrašnjoj kontemplaciji, dakle promišljenosti svog vlastitog bića. Unutara sebe negirajući socijalnu zbilju, čovjek nastoji da pronađe mir, harmoniju jedinstvo duše i dijela, a to je upravo i temelj učenja stoičke filozofije.

Rimljani su svojim pohodima upoznali druge kulture i narode, te su njihove vojskoveđe u svojim dnevnicima opisali običaje, tradiciju, kulturu i način života tih ljudi, naroda. Tako da s pravom možemo reći da su oni kroz te opise stvorili i nove znanstvene discipline, etnologiju, antropologiju, koje će postati osnovom za kostituciju suvremene sociologije. Današnja suvremena zapadna kultura, je utemeljena na grčkoj kulturi i kršćanskom teološkom pricipu, na teoriji i praksi rimske države i prava i dakako, suvremena građanska država je utemeljena na ovim racionalnim priznanjima rimske države i prava.