J

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

J
Abeceda bosanskog jezika
Aa Bb Cc Čč Ćć
Dd DŽdž Đđ Ee Ff
Gg Hh Ii Jj Kk
Ll LJlj Mm Nn NJnj
Oo Pp Rr Ss Šš
Tt Uu Vv Zz Žž

J je 14. slovo bosanske abecede. Označava palatalni aproksimativni sonantni suglasnik. Znači i:

  • u SI sistemu džul, jedinicu za energiju (J)
  • međunarodnu automobilsku oznaku za Japan

[uredi] Historija

Proto-semitsko IProto-semitsko I Feničko yod Grčko jota Etruščansko I Rimsko I Rimsko J
Proto-semitsko I Feničko yod Grčko jota Etruščansko I Rimsko I Rimsko J

[uredi] Pravila pisanja

J se piše:

1. na početku riječi ispred svih otvornika, ispred kojih može doći

jačina, ječam, još, jučer...; nejakost, prejak...

2. u nesloženim riječima između dvaju otvornika, i to:

i-a, i-e, i-i, i-u, u-i, u-u;

kutija, Azija, Marija; žirija, Verdija, studija

dijeta, higijena, orijent; žirijem, Leopardijem, Poncijem

čiji, drukčiji, svačiji; žiriji, glasniji

trijumf, špijun; žiriju, umiju, studiju

bruji, zuji

kuju, snuju

3. pridjevi od imenica na -ija

Andrijin, županijski...

4. oblici

pij, pijte, ne ubij...

5. strane riječi

epopeja, ideja, turneja... dijabetičar, dijalekt...


J se ne piše:

1. između otvornika i-o

bio, činio, mio, mislioca..., sociologija, patriot, violina...

2. složenice na i

antialkoholičar, arhiepiskop, antiimperijalistički, niotkud, nadriumjetnički...

3. između otvornika, kojima prvi nije i

kontraadmiral, dvanaest, arhaizam, aorist, autentičan, idealan, neegoističan, kaleidoskop, teologija, euharistija, kroatist, poezija, doista, crnook, bjelouška, akcentuacija, pirueta, poluidiot, poluotok...