Štivor

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

[uredi] Štivor, postanak sela , ime sela i ……..

Napisao Anton Osti - Tonino, ucitelj u penziji.


U ono vrijeme davne 1882 godine naseliše nove stanovnike na velikom i širokom prostoru šumovite opštine Prnjavor.Novi ljudi, stranci, a jezik domorodaca neznaju. Komunikacija sa ostalim svijetom nikakva. Sve što treba pitati ili naci mora se imati prevodilac , a bila su dvojica koji su znali nešto bosanskih rijeci; dvojica Austrijskih službenika koji su naravno govorili njemacki. A nadje se tu i bistri seljak bosanski, koji brzo ukopca šta se od njega traži. Pomoc je davao i katolicki svecenik, ali ko ce njega uvijek naci i pitati za sve što treba jednom novom seljaku u tudjem svijetu. Elem ,naseliše naše Tirolce na podrucje sela Štrbaca,Palackovaca, Kozare (sjeverni dio današnjeg Šerega), a dobar dio naseli se u selu Mahovljani kod Laktaša.

I punih desetak godina naši Tirolci su se mucili i radili na poljima, a jedva cekali da se nadju medjusobno i porazgovaraju jer komunikacije sa lokalnim stanovništvom nije bilo a niti je moglo biti radi jezicne barijere1.* …………………………………………………………………………………………………. Iz tog perioda postoje mnoge zgode i nezgode koje su se dešavale izmedju njih. Ja sam zapamtio dvije možda baš karakteristicne pricice, a ispricala mi ih je i to nekoliko puta, moja baka Marija r.Klaser Osti.(1901-1975).Bila je pismena žena što je u ono vrijeme bila rijetkost medu ženama,Isticala se jakom memorijom, pamtila je datume mnogih dogadanja, rodenja seoske djece i dogadanja u selu i to ne samo datum nego i dan u sedmici kad se «to nešto» desilo. A znala je jasno i lijepo pripovijedati da smo mi djeca rado slušali njene price iz starog zavicaja, koje je njoj pricao «vecio nono « ali i nove, a sve bi zapocinjala sa rijecima ,»naši stari su pricali…».(nostri vechi i contava…).

Prva zgoda najbolje ocrtava narav i stepen kulture življenja naših predaka, a moglo bi se tu još o necemu analizirati, ali drugom zgodom. Zgoda ide ovako : Sretnu se na krsnoj slavi kumovi iz Ilove i Štrbaca . Ovaj iz Ilove cuo da tamo ima nekih novih ljudi pa upita : «Jeli kume, kako ti nove komšije, kakvi su ko ljudi , a «? A kum protare uho, podigne glavu, pa važno da ga svi cuju rece : «Cuješ kume, vidio sam neki dan , kod jednog brke, šeširdžije , dragi moj , žena mu pece kolace i kruh u šporetu,a djeca leže na krevetu. Miriše cijela avlija , znaš ,oni fini kolaci što no ih zovu štrudla, kume moj, a gospoda geometri onakve donose sebi za užinu kad mjere zemlju, dolje za put prema Derventi. A tek pogaca kolika im je, sva se nadigla i mekana , nije ko ovaj naš kuruznjak jadan i tvrd «.

Ovi detalji svakako govore o stepenu kvalitetnijeg životnoga standarda novih doseljenika u Bosanske krajeve, i njihovih navika koje su imali i donijeli sa sobom, od onog kojeg su zatekli u novom zavicaju. A zatekli su bosanske kuce sa ognjištem na sredini kuce ,bez namještaja ,bez kreveta i ormara, bez stropa i podova., zidane cerpicem i zakovane daskama.Kuhalo se na verigama, a kruh se pekao pod secem. Jelo se drvenom kašikom, iz drvenih posuda (canak). Druga zgoda bila je cisto jezicne prirode. U ono vrijeme ljudi su se pozdravljali medusobno uvijek kada se sretnu na putu., pa bili poznanici ili ne. Pozdrav je uvijek slijedio i to sa dubokim naklonom i u spomen Boga. Izgovaralo se «Pomoz Bog» ili spojeno u jednu rijec, otegnuto kao «pomoozzbooog» !, uz naklon, a drugi bi odgovarao «Bog ti pomogooo» i nastojao se pokloniti u znak poštivanja. E, u takvoj jednoj situaciji,našao se i naš Tirolac. «Pomoz Booog» rece mu seljak i duboko se nakloni, a naš Tirolac,smiješeci se i ne znajuci što ce,odmahne rukom i odgovori:»Molzi mo ti lbooo» , ( pomuzi ti vola) , i uz smiješak bi produžio dalje. Novopeceni komšija takode ništa nije razumio, ali zvucalo mu je slicno ocekivanom odgovoru pa zadovoljan produžio svojim putem.,obaziruci se da bolje osmotri novog komšiju.

Eto u takvim okolnostima se živjelo, mucilo, što napokon uvidješe i gospodari tadašnjih dogadanja pa odluciše da se pridošlice prikupe i nasele u jedno mjesto, jer ce imati medusobnu komunikaciju, a sigurno ce se bolje i osjecati.( Vec su se neki došljaci poceli i osipati u potrazi za novim prebivalištem. Tako su otišli neki do okoline Doboja (jedna familija Dell sasso ) i Maglaja ( jedna familia Osti) a ima naznaka i u okolinu Gracanice.)

Tako su Cesi smješteni na Macino brdo; Poljaci u Lišnju; Ukrajinci u Hrvacane i G. Mravicu , a Talijani u Tabak Ilovu ( ime je po begu Tabakovicu ciji je to bio posjed). Uz šumski put isparcelisano je po 60 dunuma za svako domacinstvo , sa jedne i druge strane puta, u bukovoj šumi,( ciji su se panjevi mogli naci i do pedesetih godina prošlog stoljeca ; znam za Klaserov bukvik , gdje sam cobanovao i skakao po panjevima velikih dimenzija). «Evo vam zemlja pa krcite i orite».rekoše gospoda iz vlasti, sve uredno upisaše u knjige i odoše.Kazivanja daju procijeniti da je to bilo ljeto 1895 ili 1896 godina. Vrijedni ljudi prionuše na posao, neko sijece, neko pali šumu (žege),grade se kucice i štale, raste selo duž puta, ali primakla se i zima.Tada utvrdiše da selo nema dovoljno zaliha hrane da se prezimi, jer to ljeto se nije moglo dovoljno poorati , tek se krcilo,a male obradive površine dadoše rod ali premalo. Strah od gladi i zime,natjera ih da zovu vlast u pomoc. Odluceno je da se selo opskrbi za zimu. Svaka kuca dobila je kravu i jednog vola, dvije vrece žita i sjemená raznih vrsta. Bilo je tu vojnickog špeka i svinjske masti,sušene morske ribe, a od sjemena dobiše graha, krumpira2* ,pšenice,raži,zobi i sadnica voca i vinove loze !. Tako se napunila zimnica za svaku kucu sa svim potrepštinama. A vlast ko vlast rece:» Sad ste namireni ,dali smo vam sve za novi pocetak , vi ste sada stiváre.»

(( I kad bi neko tražio dadatno kakvu dopunsku kolicinu na broj clanova u kuci ili slicno receno mu je , nema za vaše selo ništa više ,vaša familia je sve dobila što je odredeno , vi ste sada svi stiváto !.))

Na papirima za svaku kucu-familiju,pored popisa dobivenih stvari i imena glave familije, pisalo je upadno «stiváre» ili «stiváto»

Dakle, naši Tirolci su dobili sve što ih pripada, po volji tadašnje vlasti, puna kvota što bi se reklo, a obaveza prema njima time bijaše u cjelosti ispunjena. Kako su ove rijeci zvucale iz usta nekog austrijskog cinovnika koji je znao talijanski i govorio njemacki jezik , onda je sigurno da je st izgovarao kao št , i da je na temelju njihovih rijeci štivare ili štivo najvjerovatnije nastalo i ime našeg sela , kojeg danas izgovaramo Štivor. Eto, tu je i korijen imena našeg sela, tako zakljucujem, jer rijec stivo na talijanskom opisno oznacava upravo jednu ovakvu radnju.(danas bi rekli namireno, ili snabdjeveno do kraja ,do vrha).Samo tumacenje rijeci proizlazi iz spoznaje da je selo stvarno snabdjeveno potrepštinama za jednu zimu, a kako je tadanšnja vlast bila revnosna i htjela da se pokaže kao država od reda i zakona, nije cudnovato da je na kraju rekla , gotovo je.! «stiváto»! O ovim dogadanjima,šta je ko dobio i koliko, još se mogu cuti price u Stivoru, a ja sam je takode slušao.Svakako da ovu pricu još uvijek znaju i stari Stivorani, samo ih treba na to navesti da ju ispricaju, a na nama je da to prihvatimo ili ne. Ostaje cinjenica da dosta materijala o našim starima ima još uvijek u glavama naših sumještana, ali bi bilo nužno to prenijeti na papir, jer ce nam sjecanja vremenom isceznuti. Za ovo moje malo istraživanje, poslužio sam se sa nekoliko rjecnika Italijanskog jezika, a preporucujem slijedece iz kojih navodim i rijeci za ova moja tumacenja:

«Standardni recnik italijanskog-srpskohrvatskog jezika» autor Nemanja Sjeran, izdanje Medecinska knjiga Beograd –Zagreb, 1988 g. 100.000 rijeci i fraza.; ili

« Il mio primo dizionario» autora G. Miot , izdanje Mladinska knjiga Ljubljana 1986 (Giunti Marzocco ), a na strani 745 stoji tumacenje rijeci ciji je zajednicki korijen stiva- -stiva . = Nelle navi mercantili,la parte inferiore del battello riservata a deposito della mercanzie. -stiváre , = riempiare bene, pigiando. -stiváto , = pieno fino al colmo.

  • * *

Drugo moje tumacenje o nastanku imena sela Štivor bilo bi nešto jednostavnije , a ima toponimsko obilježje. Naime, u Tirolu sa sjevero-istocne strane jezera Garda uzdiže se planina Monte Stivo(2.045 m) ,u ona doba vjerovatno šumovita i puna divljaci.Svakako da se cuvala stoka po tim šumama, i išlo po drva za zimski ogrev; eto slicnosti sa bukovom šumom koju su zatekli u Bosni. I nije cudno, da su svojoj novoj šumi dali ime kao onoj koju su ostavili u Tirolu. Tako je novo selo dobilo ime Stivo, a kako je austrijska vlast bila njemackog govornog podrucja to je onda ispadalo i izgovaralo se kao Štivo. Da bi nekom rekao odakle si i ko si , onda si Stivoran(in) , a naši u selu i sada kažu da smo « noi Stivorani « mi Štivorani a ne, mi Štivorcani . Evo mog malog priloga u razmišljanjima o nastanku imena našeg sela.Mislim da je prihvatljivo jer ima osnova i u jeziku i u geografskom imenu. Na vama je da se opredijelite za jedno ili drugo. Ja sam sretan i kad samo cujem ime našeg sela ,ono je sada onakvo kako jeste, a i vi ga sa punim ponosom ponesite u svojim srcima jer to je naše rodno mjesto , naš Štivor, mali ,ali lijep ukras zemlje nam Bosne. 1*) Možete li zamisliti kakva je bila jezicna gužva, kad u prostoru današnje opštine Prnjavor odjednom dodoše desetak skupina novog naroda , a svaka govori drugim jezikom. Sjecam se da sam kao dijete na pijaci u Prnjavoru, za vrijeme «vašera» , na Preobraženje po pravoslavnom kalendaru (18.08) slušao kako govore svojim jezikom Cesi,Rusini,Ukrainci,Poljaci,Talijani,Nijemci, pa ko još zna kakvi jezici nastadoše miješanjem ovih i svi su se razumjeli ! Bili smo dio tog dekora, i to najljepši dio.

2*) Te godine zima se nešto otegnula, ponestalo i zimnice pa su i sjemenski krompir poceli trošiti za hranu. Ali ipak se neko dosjetio da oguljinu krompira (kora krompira) ostave. Na proljece umjesto krompira posadili su komade oguljine, i gle iznenadenja. Te godine je krompir tako rodio kao nikad kasnije i kad su sadili sjeme ! I tu je dakle snalažljivost gorštaka za preživljavanje,koji u novoj sredini organiziraju život, došla do izražaja.