Ričard III, kralj Engleske
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Richard III | |
---|---|
![]() |
|
rođen: | 2. oktobar 1452. Fotheringhay, Engleska |
preminuo: | 22. august 1485. Leicestershire, Engleska |
Ričard III (2. oktobar 1452. – 22. august 1485.), engleski kralj od 1483. do svoje smrti.
Bio je brat engleskog kralja Edvarda IV U mladosti bio je povjeren na brigu grofu od Warwicka koji je njegovu bratu Edvardu IV pomogao zadobiti krunu, te je oženio njegovu mlađu kćer Anne Neville koja je bila udovica iza pokojnog Edvarda, sina i nasljednika kralja Henrika VI. S njom je imao sina koji je umro u dobi od jedanaest godina.
Tokom bratove vladavine istakao se lojalnošću, te kao vojni zapovjednik, zbog čega ga je brat nagradio titulom vojvode od Gloucestera i velikim zemljišnim posjedima u sjevernoj Engleskoj. Nakon bratove smrti vladao je kratko kao regent s titulom lorda protektora mladog kralja Edvarda V. No Ričard nije iskazivao lojalnost mladom kralju nego je, uz pomoć Henryija Stafforda, vojvode od Buckinghama (koji je imao osobni i obiteljski sukob sa Edvardovom majkom Elizabethom Woodville) pred Parlamentom pokrenuo postupak kojim je želio dokazati da njegov nećak nema legitimitet naslijediti englesku krunu.
25. juna 1483. godine Parlament je proglasio mladog Edvarda . i njegovog mlađeg brata Ričarda, grofa od Shrewsburyja (ostala djeca bila su ženskog spola), nelegitimnim nasljednicima krune, jer je dokazano da je Ričardov pokojni brat Edvard IV., prije nego se oženio sa Elizabeth Woodville već bio oženjen sa Lady Eleanor Butler, pa je stoga brak sa Elizabeth bio nevaljan i djeca rođena u tom braku nezakonita. Kako su druga Ričardova braća umrla prije pokojnog Edvarda IV, Ričard je bio jedini zakoniti nasljednik krune jer nije imao protukandidata za prijestolje. Mladi kralj Edvard V i njegov brat Ričard od Shrewsburyja zatočeni su, tobože radi vlastite sigurnosti, u London Tower i nikada više nisu viđeni. Najvjerojatnije su ubijeni, a za što se optuživalo Ričarda i vojvodu od Buckinghama ali bez dokaza. Ričard se, slijedom navedenih događanja, dao 6. jula 1483. okruniti za engleskog kralja pod imenom Ričard III.
Ričard je znan kao pobožan i sposoban vladar, vojnik i organizator, no, niti u jednom trenutku svoje vladavine, nije zadobio povjerenje visokog plemstva koje ga nije smatralo legitimno izabranim kraljem. Nakon preuzimanja krune i umorstva mladog kralja Edvarda V i njegova brata Ričarda od Shrewsburyija, uklonio je uticaj klana Woodville (obitelji udovice pokojnog Edvarda IV), ali je i dalje bio politički vrlo ranjiv jer je svojim sumnjivim preuzimanjem vlasti podijelio do tada ujedinjene pripadnike i pobornike klana York.
Tokom Ričardove vladavine dogodilo se nekoliko pobuna njegovih oponenata. Prva pobuna bila je povedena od strane klana Woodville, ali ju je Ričard brzo svladao.
Druga pobuna, 1483. godine, bila je predvođena Henryijem Staffordom, vojvodom od Buckinghama, istim onim koji je Ričardu svesrdno pomogao da se uspne na tron, ali se u međuvremenu s njime politički razišao i okrenuo mu leđa. Ričard je uz pomoć sreće i svojih vojnih sposobnosti uspio svladati ovu pobunu, te je vojno porazio vojvodu od Buckinghama i dao mu odrubiti glavu.
Treća i najvažnija pobuna bila je ona Henrika Tudora, pripadnika velške obitelji Tudor iz Penmynydda, čiji je otac Edmund bio oženio Margaret Beaufort, nasljednicu bočne srodničke linije klana Lancaster. Kako je uspravna srodnička linija klana Lancaster bila prekinuta smrću Henrika VI i njegova sina Edvarda, sin Edmunda Tudora, Henrik Tudor postao je neočekivani nositelj lancasterskih nadanja u borbi protiv klana York. U bici kod Boswortha 22. augusta 1485. Henrik Tudor je uz pomoć francuskih snaga napao Ričarda koji je imao vrlo slabu potporu engleskog vodećeg plemstva i zbog toga izdan od preostalog dijela plemstva, te ga teško porazio pri čemu je Ričard poginuo na bojnom polju. On je bio posljednji engleski kralj koji je poginuo u borbi, te posljednji kralj iz dinastije York i njegovim porazom završili su Ratovi dviju ruža. Kako je Ričardov jedini sin umro sa jedanaest godina, pa isti nije imao nasljednika, pobjednik u bici kod Boswortha Henrik Tudor proglasio se 1485. godine (dvije godine nakon početka Ričardove vladavine) engleskim kraljem i bio je začetnik engleske kraljevske dinastije Tudor.
Prema predaji, a i tvrdnjama mnogih povjesničara, Ričard je upamćen kao zla i vlastohlepna osoba, zaslužna ili barem optuživana za mnoga zlodjela kao što su na primjer ubojstvo Henrika VI, osobnu egzekuciju brata Georgea koji je bio izdao zajedničkog brata Edvarda IV, ubistvo Edvarda (sina Henrika VI) čiju je udovicu Anne Neville naknadno (navodno pod prisilom) oženio, ubistvo te iste supruge, te sumnjivo razvlašćivanje i ubistvo mladog kralja Edvarda V i njegovog brata Ričarda od Shrewsburyija. No "najzaslužniji" za lošu reputaciju Ričarda III je William Shakespeare koji je njegovu kratku vladavinu opisao u svojoj historijskoj drami "Ričard III", a koja je vjerojatno uticala na mnoge generacije, ne samo historičara.
[uredi] Vanjski linkovi
- Richard III society (en)
Prethodnik: | Kralj Engleske | Nasljednik: |
Edvard V | Henrik VII |
Vladari Kraljevine Velike Britanije Ana • Džordž I • Džordž II • Džordž III |
||
Vladari Ujedinjenog kraljevstva Džordž III • Džordž IV • Vilijam IV • Viktorija • Edvard VII • Džordž V • Edvard VIII • Džordž VI • Elizabeta II |