Industrijska politika Bosne i Hercegovine
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
![]() |
|
Industrijska politika BiH
U BiH postoje i potrebe i pogodnosti za dizajniranje i inplementiranje industrijske politike uz pomoć eksperata iz razvijenih zemalja i međunarodnih agencija specializiranih za takva pitanja.
Industrijska politika zasniiva se na razvijenoj mreži institucija, kao što su trgovinske komore, ministarstva, naučne institucije, te specializirane agencije. Industijska politika u BiH trebala bi primarno i što je brže moguće biti orijentisana ka oporavku u ekonomiji, te porastu zaposlenosti.
Potrebno je učiniti sve napore, a da se ne ugrožava konkurentnost na tržištu, simulirati aktivnost onih sektora koji mogu najbrže doprinijeti porastu GNP-a, posebno sektora sa znatnijim sadržajem domaćih resursa.
Osnovne oblasti implementacije industrijske politike mogle bi biti:
- podizanje konkurentnosti ekonomije poboljšavanjem tehnoloških kapaciteta;
- promocija izvoza i ekonomskog razvoja pretpostavlja formiranje institucija za promociju izvoza i prikupljanje informacija;
- aktivnosti u sferi promocije izvoza podrazumijevaju i neposrednu pomoć firmama, posebno SME u cilju razvoja eksportnih strategija i dosezanja inozemnih tržišta;
- promoviranje R&D, posebno razvoja tehnologija i njenog transfera;
- podizanje efektivnosti procesa transfera tehnologije iz inozemstva i
- razvijanje industrijskih klastera i njiohovo povezivanje sa inozemnim firmama
[uredi] Koraci industrijske politike
Industrijska politika ili politika okrenuta proizvodnji u općem smislu, može biti svaki tip državne politike koji se odražava na proizvodnju.
• U kontekstu stimulisanja politike konkurencije, vlada treba podsticati razvoj novih firmi.
• Često, a posebno na nivou gospodarske (ne)razvijenosti kakva je danas u BiH privremena carinska zaštita, i to posebno efektivna carinska zaštita, može biti opravdana i potrebna, te transparentno predočena.
Razvojni fondovi i razvojni krediti su potrebni gospodarstvu toliko dugo dok se ne razviju do adekvatnog nivoa domaće finansijske institucije
• Podsticanje istraživačkog rada u cilju promocije tehnološkog progresa je posebno značajno na dugi rok, jer BiH je uvijek imala značajne kapacitete u toj oblasti. Osim toga time bi se smanjio odliv mladih školovanih građana koji je danas veoma značajan.
• Isto tako dalje ulaganje u razvoj ljudskog kapitala.
• Finansijsku podršku firmi treba davati pod uvjetom da njen vlasnik preuzima rizik promašene investicije te da garantira za povrat kredita svojom ličnom imovinom.
• Nadzor na firmama koje će koristiti razvojne fondove I kredite mora biti rigorozan kao i sankcije za svaku zloupotrebu dobijenih sredstava.
• Sve dok se određeni «targetirani» razvojni sektori dovoljno ne razviju, treba sniziti poreske obaveze firmama na proizvodnju finalnih proizvoda, to jest visokih faza prerade.
• U pogledu inozemnih investitora treba voditi računa da inozemne investicije ne eliminiraju domaće proizvođače. Inozemne investicije trebaju doprinijeti podizanju konkurencije u zemlji, a ne njezinoj eliminaciji.
• Otvoriti treba širom vrata formiranju novih firmi eliminiranjem nepotrebne procedure osnivanja firmi. Sankcije za osnivanje špekulativnih firmi moraju biti drastične-do zabrane daljeg poslovanja u datoj djelatnosti.