Krakatoa

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Grafički prikaz Krakatoe iz ranog 19. vijeka
Grafički prikaz Krakatoe iz ranog 19. vijeka

Krakatoa je bio nekada jedan mali otočić iznenađujuće ljepote kod Indonezije. Bio je vulkanskog porijekla. Otok je uništen eksplozijom 1883. godine. To je jedna od najpoznatijih eksplozija svih vremena. Od otoka je preostalo samo Rakatu.

Sadržaj

[uredi] Uništenje otoka

Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

Mračna, gnjevna tutnjava počela se širiti s Krakatoe u maju 1883. Nekoliko mjeseci poslije tutnjava je postala još glasnija. Brodovi koji su ovuda prolazili izvještavali su o eksplozijama koje su bile toliko glasne da su im pucali bubnjići. Sundski prolaz, prometnu brodsku prugu između otoka Jave i Sumatre, počeo je ispunjavati plutajući plovučac.

Gust oblak dima proširio se nebom i zamračio cijelo područje na nekoliko dana. Brodovi su bili zatrpani, a mornari su morali u mraku lopatama skidati vruće blato i pepeo udišući zagušujuć, sumporni zrak. More se uzdizalo u valovima neobična oblika, a kako je udaralo u obalama Jave i Sumatre tako su nastajali golemi valovi koji su se prelijevali preko obalnih naselja.

[uredi] Eksplozija

Neposredno poslije 10 sati 27. augusta 1883. Krakatoa je raznijela jedna od najvećih eksplozija ikad zabilježenih. Zvuk eksplozije čuo se u Australiji, na udaljenosti od 3.500 km. Otok se urušio sam u sebe i pretvorio u prašinu. U zrak je odletjelo oko 19 prostornih kilometara vulkanskog materijala. Oblak prašine digao se 80 km uvis, a potom je godinama kružio oko Zemlje, prouzročivši smanjenje ljetnih temperatura i spektakularne zalaske sunca diljem svijeta.

Poginulo je više od 36.000 ljudi. Erupcija sama po sebi nije bila toliko smrtonosna, već su golemi valovi, tsunamiji, koji su bili i viši od 40 metara kad se vulkan urušio, uništili 163 sela uz obale Jave i Sumatre.

Otok Krakatoa nastao je vulkanskom aktivnošću, ali je bio pasivan sve do erupcije 1680. godine. Jača erupcija od one 1883. godine zabilježena je samo kad je eksplodirala Tambora, na indonezijskom otoku Sumbawi. Ta erupcija 1815. godine izbacila je pet puta više vulkanskog materijala nego erupcija Krakatoe. Ali, Krakatoa je privukla više pozornosti.

[uredi] Brzo širenje vijesti

Erupcija se zbila u vrijeme masovnih komunikacija, pa su se vijesti o njoj proširile po svijetu putem telegrafa i telegrama za samo nekoliko sati. Informacije o eksploziji brižljivo su sakupljali naučnici i one su postale velik poticaj za proučavanje uzroka i ponašanja vulkana, a ono je pak dovelo do suvremene teorije o tektonskim pločama ili razmicanju kontinenata.

Ovo se područje nalazi na mjestu spajanja dviju tektonskih ploča. Što se Indoaustralska ploča više povlači pod Evroazijsku, izaziva goleme sile koje potresaju tlo duž toga spoja i povremeno eksplozivno eruptiraju iz brojnih vulkana.

[uredi] Anak Krakatau

Indoaustralska ploča i dalje se kreće za nekoliko centimetara svake godine. Na mjestu nekagašnje Krakatoe narastao je nov vulkan. Kad je Krakatoa eruptirala, urušila se ispod površine mora i stvorila podvodnu kalderu, odnosno veliki vulkanski krater, širok 6,4 km. Godine 1927. oblak dima uzdigao se iz vode iznad kaldere, najavljujući nastajanje novog otoka. Do 1928. otok Anak Krakatau (Krakatoino dijete) probio se na površinu. Tokom pedeset godina pepeo i plovučac postupno su se gomilali i danas je novi otok visok 181 metar. Anak Krakatau uglavnom samo šišti i izbacuje paru i sumporni dim u čist, tropski zrak. Naučnici vjeruju da je stari vulkan najveći dio svoje srdžbe izbacio 1883. i da Anak Krakatau nikad neće imati istu snagu. Ali to se ne može predviditi.