Handžar divizija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Trenutno se vrše izmjene na članku.
Kao znak dobre volje, suzdržite se od mijenjanja članka dok je prikazano obavještenje kako bi izbjegli koliziju s trenutnim izmjenama.
Zastava Grb
Emblem of the Handschar division

Sadržaj

[uredi] 13. Waffen- SS divizija "Handžar"

Trinaesta Waffen-SS divizija bez ikakve sumnje spada među najzanimljivije, najneobičnije, ali ujedno i najkontroveznije vojne formacije koje su djelovale na prostorima Bosne i Hercegovine tokom Drugog svjetskog rata. U proteklih pola stoljeća, uz ovu se vojnu jedinicu najčešće vezao epitet "zloglasna" i njoj su se na teret stavljale desetine slučajeva masovnih ubojstava civila, pljački i svega onog što se u pravnoj terminologiji označava kao kršenje zakona i običaja rata, odnosno kao ratni zločini.


[uredi] 13.Waffen- SS divizija- formiranje, obuka, djelovanje i uloga

U rano proljeće 1943. Godine, čini se da položaj Bošnjaka nije mogao biti gori, nakon više od dva desetljeća života u Kraljevini SHS/Jugoslaviji, kojom su vladali centralistički velikosrpski krugovi i u kojoj nepriznavanje nacionalnog identiteta i diskriminacije Bošnjaka bili stalno praćeni negiranjem povjesnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine i u vremenu u kojem je bošnjačka inteligencija, društveni sloj koji u narodu treba da pomiče nacionalne ideje, bila pocijepana između srbstva i hrvatstva, ostaviši narodu tek vjeru kao tačku oko koje bi se formirala njegov zasebni identitet. Nade da će njemački okupator, po uzoru na Austro-Ugarsku, zavesti u Bosni i Hercegovini pravednu upravu ubrzo su se izjalovile, jer su Nijemci podržali proglašenje Nezavisne države Hrvatske (NDH), u koju je deklarativno uključena sva teritorija Bosne i Hercegovine. Ono što je potom usljedilo, ustaški genocid nad Srbima, ustanak srbskog stanovništva, afrmacija četničkog pokreta koji je planirao i sprovodio genocid nad Bošnjacima, u cilju stvaranja etničke homogene Velike Srbije, dovelo je Bošnjake na ivicu uništenja. Pritisnuti četničkim genocidom na jednoj i hrvatskom politikom nacionalne asimilacije na drugoj strani, iz koje su mnogi uočili prozelitske namjere katoličkih krugova, tradicionalno religiozni Bošnjaci izlaza nisu vidjeli ni u Narodnooslobodliačkom pokretu (NOP), kako zbog njegovog komunističkog vodstva, tako i zbog svježih uspomena na savezništvo partizana i četnika. Sredinom 1942. probudio je jaz između ustaškog režima i Bošnjaka, a bošnjački političari koji su se od uspostave NDH priklonili ustašama, izgubili su ugled u narod. Nasuprot njima, porastao je ugled heterogene političke grupacije koja se zalagala za autonomiju Bosne i Hercegovine pod protektoratom trećeg Reicha. Oni su 1. XI 1942. uputili Adolfu Hitleru memorandum u kojem se traži uspostava autonomne Župe Bosna. Ti zahtjevi su bili unaprijed osuđeni na neuspjeh, jer je oficijelna politika Reicha prema NDH zacrtana već priznanjem te satelitske države. No, kada su Njemci odlučili stvoriti SS diviziju od Bošnjaka, autonomisti su to shvatili kao pozitivan znak i pružili su svoju podršku.


[uredi] Okolnosti formiranja 13. SS divizije

Bosanski muslimani su u njemačkim očima predstavljali prijateljsku i savezničku etničku skupinu. Rijetki su bili njemački zvaničnici koji su o Bošnjacima izražavali nepovoljno mišljenje, kao npr. Njemački opunomoćeni general u NDH, Edmund Glaise von Horsteneau, koji , je u jednom izvještaju iz decembra 1941. ocijenio bosanske muslimane kao “oportunistične, asocijalne, rasno ne baš vrijedne“. U dijelu historiske literature bilo je pokušaja da se ovo Glaiseovo mišljenje generalizira i predstavi kao nekakav službeni njemački stav. To je, naravno potpuno neutemeljivo, jer se ne uzimaju u obzir sasvim drugačija mišljenja ostalih njemačkih zvaničnika. Tako je Siegfried Kasche, poslanik Reicha u NDH, dijelio stav ustaške vlade i u svojim je izještajima bosanske muslimane držao za čiste Hrvate, a za Hrvate je tvrdio da se nemogu smatrati slavenskim narodom. Najviši dužnosnici Reicha imali su koliko-toliko pozitivno mišljenje o bosanskim muslimanima; sam Hitler je prema njima imao dosta obzira. Cijenio ih je kao dobre vojnike, a u nekim je istupima iskazivao simpatije prema određenim odredbama islamske vjere. Hitler, po svemu se čini, nije imao razloga sumnjati u oficijelnu teoriju o hrvatskom porijeklu bosanskih muslimana i nije ih u rasnom pogledu razdvajao od Hrvata, kod kojih je , po njegovom mišljenju, kao i kod svih „tzv. južnih Slavena“ preovladavao „totalni dinarski utjecaj“. Kuriozitet je da dominatan udio predslavenskih elemenata u etnogenezi Hrvata i Bošnjaka potvrđuje i rezultate najnovih istraživanja u populacijskoj genetici. No, čak i bez obzira na rasne karakteristike i porijeklo, Njemci su bili spremni da bosanske muslimane barem kao dio savezničkog hrvackog nacionalnog korpusa uvjere da rešenje svog teškog položaja vide na strani Osovine i unutar “legalnih“ okvira, dakle unutar NDH. U tom pravcu je tekla i aktivnost Reichsfürera-SS (RFSS) Heinricha Himmlera, jednog od najmoćnjih ljudi Reicha. On je za razliku od mnogih drugih zvaničnika razumio pravo stanje u Bosni. U najmanju ruku, Reichsfürer se već u septembru 1942. upoznao sa činjenicama da se bosanski muslimani u većini ne osjećaju Hrvatima, već muslimanskim Bosancima, da su prema NDH i hrvatstvu pasivni, ali i da prijateljski odnos prema Nijemcima zamjenjuje osjećaj razočarenja, jer je u vrijem četničkih pokolja izostala zaštita Nijemaca koje su smatrali prijateljima. Slični su bili i izvještakji koje je slao prof. Rudolf Treu, predstavnik policiskog atašea u njemačmom konzulatu u Sarajevu, koji je pratio kretanje među bošnjačkom inteligenciom i narodom, a razgovarao je sa nekim od najuglednih i najutjecajnijih bošnjačkih političkih vođa. Moguće da je i onaj memorandum od 1.novembra 1942., koji vjerovatno nikad nije ni stigao do krajnje adrese, bio poznat Himmleru. Od Himmlera je i potekla ideja o uključenju Bošnjaka muslimana u Waffen-SS. Tu ideju Himmler je izložio Hitleru 6.decembra 1942.godine. Do tada je bio već ostvario značajnu pobjedu protiv sumnjičavih krugova u Wehrmachtu, uspjevši ubjediti Hitlera da odobri vrbovanje Volksdeutschera iz Banata u Waffen- SS, od kojih je formirana 7. SS dobrovoljačka divizija „Prinz Eugen“. Njezini prvi uspjesi u operaciji Weiss vjerovatno su imali utjecaja na Führerovu odluku da se odobri prijedlog Himmlera o stvaranju još jedne balkanske SS divizije, po istome modelu i sa različitom tradiciom. Himmler je u vidu imao slavnu vojničku prošlost Bošnjačkog naroda, podsebno u Austro-Ugarskoj armiji u Prvom svjetskom ratu, a ukazivao je na tradicionalnu naklonost bosanskih muslimana prema Njemačkoj, te da su oni, uprkos tome, u ratnom sukobu većinom stajali po strani. Osim vojničkih kvaliteta Bošnjaka, Himmler je bio fasciniran i njihovom vjerom- islamom, smatrajući da je to religija jako pogodna za vojnike.


[uredi] Osnivanje divizije

Odluka za formiranje bošnjačko muslimanske dobrovoljačke SS divizije, Hitler je potpisao 10. Februara 1943. godine, usvojivši sve argumente iznesene od strane Himmlera. Ovaj nije gubio vrijeme, već je odmah zadužio Arthura Phlepsa, zapovjednika 7.SS divizije Prinz Eugen, da pregovara sa vlastima NDH, a obratio se i na njemačke predstavnike u Zagrebu, generala Glaise v. Horstenaua i ambasadora Kaschea. Nakon mukotrpnih pregovora sa ustaškim vlastima- uplašenim Himmlerovom željom da u Waffen-SS prima samo muslimane, što se moglo protumačiti kao podrška autonomistima u Bosni- potpisan je 5. marta sporazum o osnivanju Hrvatske SS divizije između vlade NDH i Glavne uprave SS ( SS-Führungshauptamt –SS-FHA), kojim je predviđeno da se divizija zove Hrvatska SS dobrovoljačka divizija i da se osniva od “muslimanskih i katoličkih Hrvata“. Pretežno sa područija Bosne i Hercegovine. Himmler i Führungshauptamt se nisu držali tog sporazuma, jer je Himmlerova izričita želja bila da vrbuje isključivo muslimane. Po potpisivanju sporazuma, ustrojen je organizacioni štab divizije na čelu sa SS- Staf. Hermannom von Obwurzerom, te se počelo s kampanjom vrbovanja dobrovoljaca. Regrutacijski centri su otvoreni u svim većim bosanskim gradovima, a privatni centri u Zemunu, Osijeku i Zagrebu. Veliki korak u toj kampanji bila je i desetodnevna posjeta jeruzalemskog muftije Hadži Amin Muhammeda El-Huseinija, koji se nalazio u egzilu u Berlinu i koji je zagovarao podršku muslimanima Osovini radi borbe protiv britanskog kolonijalizma, boljševizma i cionizma koji su ogrušavali islamski svijet. Njegov dolazak je imao dosta pozitivnog utjecaja na proces vrbovanja. Zapovijed o formiranju Hrvatske SS divizije Führungshauptamt je izdala 30.aprila 1943. godine i u njoj je, između ostalog, istaknuto da će ljudstvo divizije činiti dobrovoljci sa područija NDH, i to samo muslimani, što je u suprotnosti sa sporazumom od 5. marta. Uprkos nadama da će se brzo prikupiti potrebnih 20.000 ljudi, u diviziju se do kraja aprila javilo tek 8.000 dobrovoljaca. No, kriteriji za prijem u Waffen- SS su bili dosta visoki, a u teškim ratnim uvjetima veliki je broj ljudi pokazivao simtome hroničnih bolesti (poput tuberkoloze) i pothranjenosti, posebno iz reda siromašnih i prognaničkih porodica, koje su živjeli na rubu egzistencije i iz čijih se redova očekivao najveći broj prijavljenih, radi plaća koje su nuđene dobrovoljcima, ali i želje da se vrate svojim domovima. Osim njih, u diviziju su se većinom javljali stanovnici krajeva pogođenih ili ugroženih četničkim pokloljima, istočne Bosne, Prodrinja i Sandžaka, jer je isticana da će jedini zadatak divizije biti obrana Bosne i uuvođenje reda u zemlju.

Razlog relativno slabom odazivu u diviziju bila je i jaka komunistička propaganda, koja je širila laži da će svi zavrbovani biti upućeni na istočni front, u redne logore i slično. S druge strane, SS- Führeri zaduženi za regrutaciju od početka su nastojali vrbovati samo muslimane, po izričitoj Himmlerovoj želji. Tiskani su čak i plakati sa zelenom muslimanskom zastavom, ali su zbog portoivljenja vlade NDH zamijenjeni drugima, kojima se u diviziju pozivaju “Hrvati Herceg- Bosne“. Himmler se, opet, naljutio zbog toga i u jednom je pismu Phlepsu žestoko kritizirao Obwurzera jer se ovaj propagandi obratio hrvatima, uporedivši njegove postupke sa ponašanjem slona u prodavnici porculana. Na plakatima i licima tiskanih nakon toga, spominju se odrednice Bosanci i Bošnjaci. To je iritiralo ustaše, pa je kod hrvatskih vojnika vlasti sabortiranje procesa vrbovanja, širenjem dezinformacija skoro identičnim onim komunistićkim. Pošto odziv dobrovoljaca nije zadovoljio, između SS-FHA vlade NDH 11.jula 1943. potpisan je dodatni sporazum , kojim je određeno da iz hrvatskih oružanih snaga u diviziju budu mobilizovani oficiri i podoficiri – muslimani, te dvije trećine muslimana regruta 1924. i 1925 godišta. Time je utvrđeno i regrutiranje ljudstva po slili zakona. Ustaše su i dalje sabortirali proces regrutacije, što svjedoči i Himmlerovo pismo njegovom opunemoćniku u NDH, SS- Gruf. Konstantinu Kammerhoferu od 1. jula 1943., u kojem se navodi da ustaše provode “divlje regrutacije“među mladićima već prijavljenim u Waffen-SS, pa čak i da su neke dobrovoljce zatvorili u logore Jasenovac i Stara Gradiška. RFSS je stoga naredio sprovođenje istrage i kažnjavanja krivaca. Uz sve to, vrbovanje i regrutacija ljudstva odvijala se prilično sporo i mukotrpno, pri čemu su i njemci primjenjivali i nepopularne mjere poput racija i nasilnog mobiliziranja ljudstva